ERICH FROMM: D JELA

u 12 eulr.a

Erich Fromm

l>daju

tNAPRIJBO
hdnat.lr.o ttgon tka radna organlzaeita
Z.grcb, Pafrnotitc:n 30

NOLIT

V elicina i granice
Freudove misli

hdavatlr.a radna organiz.t.dja

Beograd, Tcrazijc 27

Prmla
Vlasta Vizek-Vidovic

Umlili
Zeljko Palout

Gvozden Flego

ZAGREB 1986

Sadr2aj

UVOD

OGRANICBNJA ZNANSTVENE SPOZNA1E

1. Ra2.1og zbog k.ojeg je svaka nova

toorija nu!no pogreSI!a
2. Kor.ijeni Freudoovih grdaka
3. Problem :manstveoe istine
4. Freudova 2l!lanscvena metoda

II VllLICINA I CRANICE FREUDOVIH OTKRICA

111

rich Fromm
GREATNESS AND LIMITATIONS
OF FREUD'S THOUGHT

@ 1m by Ertel> Fromm

12
18
22

30

I. Otkrice nesvjesnog

30

2.
3.
4.
5.

34
44
49
61

Edipov kompleks
Prijenos
Narcisoidnost
Karakter
6. Znaeajnost djetinjstva

Naslov h:vomlkd

FREUDOVA TEORJJA TUMACENJA SNOVA

69

76

I. Ved:i6na i granice Freudova otk:ri.Ca

tumacenja soova
2. U!oga asocijacija u tumaeenju snova
3. Granice u Freudovu tumacenju
vlastitih soova

76

79
85

Uvod

4. Simbolicki jezik snova

IV

94

5. Odnos funkcije spavru1ja i 8lkt>vnosti

u snu

100

KIUTlKA FREUOOVE TEOR!IB INSTINKTA

107

(Prevtla V esna Mari!ec-Bt11)

t. Razvoj teorije instinkta

107

2. Analiza instinktivis!Ekih pretpostavki

3. Kril'ika Freudove teorije .instinkta

110

126

ZA$TO .IE PSIHOANALIZA TRANSPORMJAAHA

I'Z RADIXALNE TEORUE U TEORIIU

ADAPTACIJE

138

BIBllOCRAI'IJA

145

INDEKS IME>(A

149

Da bi se potpuno moglo shvatiti izuzetno znaOenje Freudovih

psihoonali1.ickih otkrica, valja prije svega razumjeti njihov
osnovni princip, koji je najbolje izraien u stihu iz Evandelja:
lstina ee vas osloboditi. (Ivan, 8.23) Zaista, ideja o istini
kao spasiteljici i ozdraviteljici, staro je poimanje, koje su
navijestili velik.i uOitelji Zivota; mofda nit:ko tak.o raodikalno
i jasno kao Buddha; ipak, ta je misao zajednicka judaizmu
i k~stvu, kao i Sokratu i Spinozi, Hegelu i Marxu.
Za budisticku misao, iluzi.ja (neznanje) je, zajedno s mi'Z
njom i pohlepom jedno od zAla kojcg se rovjek mora odreci, ne leli li ostati robom pozude koja ga nuino vodi u
pamju. BudizaJI\ se ne bori protiv radosti i uZitka na svijetu, ukoliko nisu posljedica pofude i pohlepe. Pohlepan covjck ne moie biti ni slobodan ni sretan. On je rob stvari
koje njirne vladaju. Proces budenja iz iluzijfl uvjet je slobode i
oslobadanja od patnji izazvanih pofudom. Dcziluzioniranost
(Ent-Tiiuschung) uvjet je Zivota koji jc najbli:li punom ljud
skom razvitku, ill kao sto ka:le Spinoz.a, modclu ljudske prirodc. Poimanjc istine i potrcba za dcziluzijom, zbog svojc
proietosti idejom o bogu-idolu, nisu tako centralne i radi
kalne u judaistiOkoj i kr5canskoj tradiciji.
SklopivSi kompromis s vla5cu, ove rcligije nisu mogle a da
ne izdaju istinu. U revolucionarnim sektama istina je ponovo
mogla zauzeti znaOajno mjesto jer je njihov glavni napad
bio usmjeren na razotkrivanje proturjeeja izmedu krSCanske
misli i k~ske prakse. Spinozino ueenje u mnogome podsjeca na Buddhino. Ljudsko biee podlofno iracionalnim na7

gonima {pasivnim afektima), nufno posjeduje neadekvatne

predodfbe o sebi i svijetu, ono iivi u iluzijama. Oni koji
slijcde razum ne dopustaju da ih zavedu njihova osjetila i
njih vode dva aktivna afekta: ruzum i hrabrost. Marx nastavlja tradiciju onih za. koje jc is tina preduvjct spasenja.
Njegov se cjelokupni rad ne sastoji prvenstveno u tome da
pokaie sliku budureg savr5enog druStva, vee u nemilosrdnoj
kritici iluzija koje spreeavaju da se takvo druStvo ostvari.
Kao sto Marx kaie, potrebno je razbiti iluzije kako bi se p~
mijenile okolnosti koje ih zahtijevaju.
lstu je rerenicu mogao upotrijcbiti i Freud kao motto za
svoju terapiju osnovanu na psihoanaliti~koj teoriji. On je
silno prosirio pojam istine. Istina 1.a njega nije viSe ono sto
ja svjesno mislim iii vjerujem, ve~ i ono sto potiskujcm, jer
nc zelirn o tome razmisljati.
VeliCina je Freudovog otkri~ u pronalarenju metode kojom doseie istinu ita onoga sto pojedinac vjeruje da je ist.ina.
To je mogao postici otkr.ivi djelovanje represije {potiskivanja, op. prev.) i sukladno tome racionalizacije. Dcmonstrirao
je empirijski da put izlje~enja leti u iskrenom uvidu u vlastitu mentalnu strukturu, odnosno u de-represijic. Primjena
principa prema kojem istina oslobada i lijeei, vcliko je,
moida najvere Freudovo ostvarenje, premda jc njcgova primjena ovog principa doiivjela mnoga iskrivljavanja i esto
dovela do novih iluzija.
U ovoj knjiz.i ielim detaljno izloiiti najvatnija Frcudova
otkri~. Istovremeno, poku5at fu pokazati gdje i zasto je
gradanska misao, tako karakteristina za Freuda, suzila i
katkad pomra~ila njegova otkri~. Buduo da moja kritika
Freuda ima vlastiti kontinuitet, ne mogu izbjeei pozivanje
na svoje ranije stavove o ovom predmetu.

Ogranicenja
znanstvene spoznaje

1. Razlog zbog kojeg je svaka nova teorlja

mdno pogrelna

Pokusaj razurnijevanja Freudovog teonijskog sistema, iii sistema bilo kojcg kreativnog sistcmati~og mislioca, nc mote
biti uspjclan ako ne shvatimo da je i zbog ~ega je svaki
sistem, kakvim ga jc stvorio i izloiio njegov autor, nulno
pogresan. Razlog tome nije pomanjkanje ingeniomosti, krea
tivnosti ill samok~itinosti od strane samog autora, vee osnovna i neizbjeina proturjeenost: s jcdnc strane, autor tcli rcci
nesto novo, nesto sto prije nije bilo domiSljeno iii re~eno.
Ali govoreei o novostic svrstavamo je samo u dcskriptivnu
katcgoriju, cime Cini.mo nepravdu onom bitnom u kreativnoj
misli. Kreativna je misao uvijek kritiCka misao, jer tcl.i raz.
raunati s odredenim iluzijama i pribli!iti se svijesti o rcalnosti. Ona prosiruje carstv0 ljudske svijesti i ja~a snagu
razuma. Kriti~ka i stoga kreativna misao ima uvijek oslobadajucu funkciju kroz negaciju iluzorne misli.
S druge strane, mislilac treba izraziti novu misao u duhu
svoga vremena. Rnzli~ita dru~tva imaju razl.icite vrste zdra
vog razumac, razliCite kategorije rnisljenja, razli~ite logicke
sisteme; svako dru5tvo posjeduje vlastiti osocijalni filter
koji propusta samo odredene ideje, pojmove i iskustva; oni
od njih koji ne moraju nuino ostati u podsvijesti, mogu
postati svjesni kad se dogode fundamentalne promjcne drustvcne strukture. Socijalni filter se takoder tada mijenja.
Misli koje ne mogu proci kroz socijalni filter odrelfenog dru
9

Stva u odredenom casu, nezamislive su i naravno neizgo.

vorljivc. Prosjc-c!noj se osobi rrrisaone strukture ojeZllla
druStva cine sasvim logicruma. Misaone strukture bitno razlicitih drmtava izgledaju nelogicoe ili sasvm besmislene. Ali
nije samo logika odredeoa socijalnim filtcrom i f.ivotnom
praksom koja se provo<li u datom dru~tvu, vee to vrijecli
i za pojedine misaone sadriaje. U.-;mimo, na primjer, uvrijezeoo miSljenje da je eksploatacija medu ljudskim bicima
normalna, prirodna i neizbjef.na pojava. Za clana neolitske
rojednicc, u kojoj su muSkarci i f.ene iivjcli od vlastitog
rada, ovakva bi idcja bila ne1:amisliva. U1:imajuci u obzir
njihovu cjclokupnu drustvenu organizaciju, cksploatacija medu ljudima prcdstavljala bi Suludu idcju, jcr jos nije !
stojao viSak koji bi nekome omogucio da zaposli druge. (Ako
bi JCdna osoba prisilila drugu da za nju racli, to ne bi znacilo da se poveeala kolicina materijalnih dobara, vee samo
to da je oposlodavac prisiljen na ljenearenje i dosadivanje.)
Drugi primjer: mnoga drustva koja ne znaju za privatno
vlasnistvo u modernom smislu, vee samo ro ofunkciooalno
vlasniStvo-, kao sto su oruda, koja pripadaju odredenoj
osobi tako dugo dok ih ona upotrebljava, ali ih u slueaju J
trcbe spremno dijele s drugima.
Ono sto je neromislivo, takodcr nije iLgovorljivo, i jezik
La to ncma rijcCi. Mnogi jczici :nemaju rijee za imatic, pa
moraju pojam vlasnitva izraziti drugim rijccima, na primjer
konstrukcijom: to jc za mcne, sto izraiava pojam funkcio
nalnog, ali nc i privatnog vlasnistva (oprivatnogc u smislu
latinskog - privare - lisiti, oduzeti, to je vlasni~tvo nad
kojim pravo upotrebe ima samo njegov vlasnik). Mnogi jezici
ropoeinju bcz odgovarajuee rijeei ro pojam imati, ali u
toku svog razvoja, i moiemo p'retposta,iti, rojedno s poja,om
privatnog vlasngt,a prihvaeaju posc&.ln tennin za pojarn
imatic (E. Benveniste, 1966). Drugi primjer: u desetom ill
Jcdanaestom stoljceu u Evropi je ideja o svijetu bez Boga
bila ne1.amisliva, i stoga rijee ateizam nije mogla postojati
10

u to doba. Sam jezik nalazi se pod utjecajem drustvenog

potiskivanja pojedinih iskustava koja ~>e ne uklapaJu u !
stoje<iu drmtvenu strukturu: jezici se utoliko razhkuJu, uJto.
Jiko su razlicita iskustva potisnuta i stoga nctzraziva.'
Jz ovoga slijcdi da krcativan mislilac mora misliti u okvi
rima logikc, misaonih struktura i izrazlvih pojmova svoje
kulturc. To podrazumijeva da on jos ne poSJCdujc odgovarajucc rijt:ci kojima bi izrazlo svoJu oovu, kreativo~ .misao.
Prisiljeo jc da rjesava nerjeSiv problem: kako u:ra21t1 novu
misao pojmovima i rijeCima koje joS nc postojc u njegovom
jeziku. (One mogu, naravno, posto~at~ ka~nijc, kada ~jegove
idejc budu opec prihvaeene.) Posljcdica JC toga da JC no~a
misao formulirana kao mjesavioa zaista novog i konvcncronalnih pojmova kojc transcendira. Mislilac, mcdutim oije
svje~tan ove kootraclikcije. Konvenciooalni pojmovi njegove
kulture za njega su oesumojivo istioiti; on jc malo svjestan
r.ulikc izmedu onoga sto je u ojegovoj misli krcativno i
oooga sto je konveocionaloo. Jedino u historijskom procesu,
kada se socijalne promjene odraZavaju u promjenama misaooih struktura, poeinje se razlikovati istinski novo u misljenju krcativnog mislioca od ooog sto pripada konvencionalnom ~i<.tcmu mH!jenja. Na ojegovim je sljedbenicima, koji
live u drukcijim idcjnim okvirima, da interpretiraju svog
uCitelja, i to lueenjem ojegovc Originalnc misli od kon
vencionalnc i analizom kontraclikcija izmcdu starog i novog.
a ne da pod raznim izlikama poku~avaju uskladiti imaneotoe
proturje~nosti njcgovog sistema.
Proces revizije nekog autora, kojim sc f.ele razlikovati novi
i bitni oblici od slueajnih i vremeoski uvjetovanih elemena
ta, sam je po scbi, takoder, proizvod odredenog povijesnog
razdoblja, koje djeluje na ioterpretaciju. U ovoj krcativooj
intcrpretaciji ponovo su oovi, krcathni clemcnti pomijeSani
sa slueajnim i vremeoski ograoibmim pojmovima. Ovo preispitivaoje nikada nije sasvim ispravoo, kao ~to ni original
oije sasvim pogre~an. lspravni su elementi u prcispitivanju
II

I) Teorija burloaskog materijalizma koju su, na.rOCito u

ani gdje se teorija oslobada okova konvencionalnog misljenja. U procesu kriti~ke elimjnacije prethodnih tcorija nailazimo samo na aproksimaciju istine, ali ne nalazimo niti moumo naci istinu, j :o taka dugo dok dru~tvene proturj~
nosti zahtijevaju ideolosko krivotvorenje, odnosno taka dugo
dok jc ljudski razum nagruen iracionalnim strastima koje
vuku korijenje iz nesklada i iracionalnosti drutvenog tivota.
Jedino u drustvu u kojem eksploatacije nema, koje, daklc,
ne treba iracionalna opravdanja da bi prikrilo eksploataciju,
u drustvu u kojem su osnovne proturj~nosti razrijcsene i u
kojcm sc drustvena stvarnost maze sagledati bcz iskrivljavanja, samo u takvom drustvu, Covjek se mo~c potpuno koristiti svojim razumom i taka prepoznati stvarnost u neiskrivljcnom obliku, zna~i istinu. Drugim rij~imn, istina je
povijesno uvjetovana: ana ovisi o stupnju racionalnosti i odsustvu proturj~nosti u drustvu.
Covjek mou dohvatiti istinu jedino kada jc u mogucnosti
da dostojanstveno i racionalno upravlja svojim tivotom, bez
straha i pohlepe. Govorcei politi~ko-religioznim rj~nikom:
istinu motcmo spoznati samo u mcsijanskim vremenirna i to
u onoj mjeri u kojoj je prepoznatljiva.
2. Korljenl Freudovlh grdaka
Prirnjenjujuci ovaj princip na Freudovo uC\enjc, da bismo
ga razumjcli, potrebno je spoznati koja su njegova otkrica
nova i kreativna, u kojoj ih je mjeri bio prisiljen izraziti na
iskrivljen natin i kako su, oslobadajuci sc ovih okova. njegove ideje postale jos plodnije.
Uzimajuci u obzir ono sto je bilo vee opeenito ~no o
Freudovoj rnisli, postavlja se pitanje ~to je za Freuda bilo
zaista nezamislivOc i sto je stoga za njega predstavljalo
nepremostivu zapreku u iz.raZavanju. Polru5avajuCi odgo~
riti na pitanje sto je za Freuda bilo nezamislivOc. vidim
samo dva sklopa:

Njema~koj,

razvili )judi kao: Vogt, Moleschott i Bi.ichner.

U Kraft und Stoff (Materija i sila) (1855) BUchner je ustvrdio da je otkrio kako ne postoji sila bez materije i materija
bez sile; ova je dogma u Freudovo doba bila siroko rasprostranjena. Dogmu b=foaskog materijalizma zastupali su njega\i ~itelji, osobito najvaioi.ji od njih - von Bri.icke. Freud
je ostao pod jakim utjecajem von Bri.ickeovog misljenja i
burtoaskog matcrijalizma opeenito. Zbog ovog utjecaja nije
mogao shvatiti da mogu postojati snafne psihltke moei kod
kojih se ne moze utvrditi speciicno fiziolosko porijeldo.
Freudov je pravi cilj bio spoznaja Jjudskih strasti: do tada su se analizom strasti bavili filozofi, dramaticari, romanopisoi, a nc psiholozi i1i neuro1ozi. Kako je Freud rlijeSio taj
problem? U vrijeme kada se relativno malo znalo o utjecaju
hormona na psihu, postojao je naravno jedan fenomen kod
kojeg je veza izmedu psihickog i fiziC\kog bila dobra poznata:
seksualnost. Aka se seksualnost smatra izvorom svih nagana,
onda je teoretski zahtjev zadovoljen. Fiziolo5ki korijeni psihickih pojava su otkriveni. Tek je kasnije Jung razrije5io
ovu vezu i u tome vidim njegov pravi doprinos Freudovoj
misli.
2) Drugi sldop nezamislivihc. ideja odnosi se na Freudov
budoaski i autoritativni (patrijarhalni) stav. Dru5tvo u kojem bi zene zaista bile ravnopravne s mukarcima, u kojem
mu5karci ne bi vladali zbog svoje navodne fizioloke i psihicke superiornosti bilo je Freudu jednostavno nezamislivo.
Kada je John Stuart Mill, kojem se Freud vrlo divio, javno objavio svoje ideje o ravnopravnosti zcna, Freud je u jednom pismu napisao: Sto se toga tiee Mill je naprosto lud.
RijeC\ ludost vrlo je karakteristiC\na za ono sto je nezamislivo. Vecina !judi progla5ava izvjesne ideje ludima, jer im
je razborito samo ono sto se uklapa u okvire konvencionalne
misli. Sve ono sto transcendira ove okvire prosjetna osoba
smatra ludo~. (Naravno, stav se mijenja kada neki autor
13

12

iii umjetnik postane slavan. Nije li uspjeh dokaz razumno~ti?) Uprovo tinjenica da je Freudu ideja o ravnopravnosti
Una bUa nezamisliva, dovela ga je do njegove psihologije
lene. Mislim da je shvaeanje kako je pola tovjeb.ostva bioJo~ki. anatomski i psihitki inferiomo drugoj polovici, jedina
Freudova ideja za koju se ne mole na~i ni najroanje oprav
danje; to je izrazit prototip mulwg-s<>vnU.:.tiCkog stava.
Ali budoaski karakter Freudove misli prisutan je jedino
u ovoj ekstremnoj formi patrijarhalizma. Uistinu, samo je
nekolicini radikalnih misillaca uspjelo transcendirati mis
ljcnjc svoje klase. Freud nije bio medu njima. Klasna poza
dina njcgovog miSljenja vidi se u svim njcgovim teoretskim
postavkama i natinu mmjenja. Budu~i da nije bio radikalni
mislilac, to je prirodno. Ne bismo se imali zbog tega tufiti,
da se nisu uprovo zbog toga njegovi ortodoksni i neortodoksni sljcdbenici osjetili ohrabreni u svom nekrititkom sta
vu prema d~tvU. Ovaj Freudov stav, takoder, obja5njava
wto je njegovo djelo, njegova krititka teorija, to jest kriti
ka ljudske svijesti, inspirirala jedva ~icu radikalnih, poll
titkih mislilaca. Mogli bismo napisati cijelu knjigu analizira
ju~i Freudove najmatajnije postavke i teorije u vezi s nji
hovim klasnim porijeklom. To je, naravno, nemogure utiniti
unutar ove knjige. lpak nekoliko primjera mole poslufiti
kao ilustracija.
Freud jc svojom terapijom htio uspostaviti kontrolu nad
nagonima jataju~i ego: nagoni se moraju pokoravati egu i
supercgu. Ova ideja priblli.ava Freuda srednjovjekovnoj teol~oj rnisli, premda postoji bitna ra7lika. U Freudovom si
stemu nema mjesta za milost i maj~insku ljubav, koju svodi
na puko hranjenje djeteta. Kljutni pojam njegovog sistema
je kontrola.
Psiholo!ki pojam odgovara d~tvenoj stvamosti. Kao !to
u dru!tvu manjina upravlja vOCinom, tako i psihom treba
upravljati pomOCu ega i superega. Opasnost od prodora nesvjesnog nosi sa sobom opasnost ~tvene revolucije. Po14

tiskivanje je represivni, autoritami oblik za!titc unutamjcg

i vanjskog status quo-a. To je, bez sumnjc, jedini natin otpora dru!tvenim promjenama. Ali prijetnja sUom, da bi se

suzbila opasnost, potrebna je samo u autoritarnim sistemi

roa. gdje otuvanje status quo-a predstavlja najvi!i cilj. Orugi
modeli individualnih i dru!tvenih struktura dozvoljavaju kon
struiraDJC i eksperimentiranje. Naposljetku, postavlja se pt
tanjc u kojoj mjeri mole vladajuea manjina uskratiti vecini
provo na sroou.'
Odgovor na to leii u razvitku proizvodnih snaga u dru!tvu
i u stupnju do kojega je stoga pojedinac nu:!no frustriran.
Cijcla shcma superego, ego, ide predstavlja hijcrarhijsku
strukturu, koja iskljutujc mogucnost da bi 7.:\jcdnica slobod
nih, nccksploatiranih ljudskih biea mogla :!ivjcti harmonitno.
ne trudooi sc da kontrolira sile zla.
3) l:tvan svake je sumnje da je Freudova groteskna slika
iene kao narcisoidnog, nesposobnog za ljubav, seksualno hind
nog biea, cista muska propaganda. Zena srednje klasc u pra
vUu je bladna. Upravo je vlasnicki karakter gratlanskog bra
ka djelovao na nju da bude hladna. Zena je vlasnistvo, stvar
be:t duSe. Sarno je lenama gomjih slojeva i kurtizanama bUo
dopu~tcno da budu aktivni seksualni subjckti (ili da sc bar
pretvar:lJU d:l to jesu). Netna sumnje da proces osvajanja
p~ia mu~karcima uZitak; precjenjivanje scksualnog objekta,
koJc po Frcudu postoji samo kod mu!karaca (jo~ jedan
z~nski ncdostatak) prcdstavlja prvenstvcno, po mom mBJjc
DJU, u!itak zbog nasrtaja i cventualnog osv:~janja. Jednom
kada se' pobjcda potvrdi prvim seksualnim odnosom 1eni
se pOvJcravaju zadaci reprodukcije i odrlavanja domacin
stva;1 ona se pretvorila iz progonjenog plijcna u ne-osobu.
Da su Freudovi pacijenti bile lene pripadnice visoke fran
cuskc i cnglcske aristokracije, vjerojatno bi se njegova ri
gidna slika hladne :!cne promijenila.
~) Kao najvalniji primjer budoaskc kvalitete Freudovih
natzgled univcrzalnih pojmova molemo uzeti pojam ljubavi.

IS

Zaista, Freud pril!a o ljubavi, motda C!ak i vik nego to su

njegovi ortodoksni sljedbenici navikli. Ali tto on smatra
ljubavlju?
Vrlo je va!no uociti da Freud i njegovi urenici obicno go.
vore o ljubavi objekta (nasuprot narcisoidnoj ljubavi) i o
.objektu ljubavi (voljenoj osobi). Postoji li zaista stvar kao
ljubavni objekt? Ne prestaje li voljena osoba biti objektom,
tj. netto to je izvan i protiv mene? Nije li upravo ljubav ona
unutrasnja aktivnost koja ujedinjuje dvoje !judi, tako da
prestaju biti objekti (tj. vlasniStvo za onog drugog). Govoreei
o ljubavnom objektu, znaci govoriti o imanju, to iskljuruje bilo ka.kav oblik bivstvovanja; ista situacija kao kada
trgovac govori o investiciji kapitala. On investira kapital, a
u prvom slul!aju to je libido. Iz toga logieno proizlazi da
se u psihoanalitickoj literaturi ljubav opisuje kao libidonozna
investicija u neki objekt. Jedino je banalnost poduzetnicke
kulture mogla svesti ljubav prema Bogu, ljubav izmedu m~
karca i tene, ljubav prema covjel!anstvu na nivo investicije;
iii, samo da se sjetimo entuzijazma jednog Rumia, Shakespearea, Eckharta, Schweitzera, pa da odmah uvidimo uskoeu
imaginacije ljudi-pripadni.ka klase koja smatra da su investiranje i profit najvatnije stvari u fivotu.
Freudove teoretske premise prisiljavaju ga da govori o ljubavnom objektu, jer libido ostaje libido, bilo da je usmjeren na objekte iii vlastiti ego. Ljubav jc seksualna energija
vezana uz neki objekt; ona nije niSta drugo do fizioloski
usaden instinkt usmjeren prema nekom objektu. Ona je, takoder, nepotreban visak proizvodnje u procesu bioloke nuZnosti oddavanja vrstc. Ljubavc je u mukaraca obieno tipa
privrtenostic, tj. vczana uz osobe koje su postale dragocjene zbog zadovoljavanja ostalih vitalnih potreba (hrane i
pi61). Ljubav odraslih ne raz.likuje se bitno od ljubavi djeteta; ovaj je oblik ljubavi, u stvari, topla zahvalnost za pun
teludac. To mote biti istina, ali tvrdnja da je to bit ljubavi
16

zvuci vrlo banalno (Zcnc, kao sto kaJ!c Freud, ne mogu dostici ovaj visoki domct u ljubavi, jer vole narcisoidno, vole
sebe u drugima.)
Freud tvrdi: Ljubiti, ako to ukljueujc ccloju i lisavanje,
umanjuje postovanje, dok biti ljubljen, posjedovati uzvraeenu
ljubav i imati objekt ljubavi znaci uzdizanje. Ova je tvrdoja
kljucna za razumijevanje Freudovog shva6lnja ljubavi. Ljubav, koja podrazumijeva ee!nju i liSavanje, umanjuje samopostovanje. Onima koji izjavljuju da ljubav daje snagu i
usbieenje Freud porueuje: Nemate pravo! Ljubav vas cini
slabima; ono sto usreeujc jest biti voljen. A sto znaci biti
voljen? Znaci posjedovati objekt ljubavi! To je klasicna
definicija gradanske ljubavi: posjedovanje i kontrola usrecuju, bez obzira da li se rad.i o materijalnim dobrima ill o
!eni koja kao vlasogtvo duguje vlasniku ljubav. Sarna ljubav
pocinje u casu kada se dijete osje61 sito. Sve zavrsava na
mus.kareevom posjedovanju tene, koja ga mora hraniti osjeeajima, seksualnim uficima J hranom. Ovdje mozda nalazimo kljuc Edipovog kompleksa. UzdiohtCi straSilo ineesta
Freud je sakrio ono sto je smatrao bitnim za muskareevu
ljubav: vjecnu privr1.enost majci koja ga hrani, ali koja je,
s druge strane, pokorna mu~karcu. Ono o cemu Freud govon izmedu redaka pripada patrijarhalnim drustvima: mu5karac ostaje zavisna figura, ali to poricc hvalisuci se svojom
snagom, dokazujuCi to prclvaranjem t}.enc u svoje vlasni~tvo.
Da zakljucimo: glavni faktori u muskom patrijarhalnom
stavu su zavisnost o teni i poricanje toga kroz nametanje
svoje kontrole nad njom. Freud je, kako to eesto biva, transformirao specifican fenomen patrijarhalne ljubavi u univerzalni princip.

17

Ono

3. ProbleJD znanstvene olstine

Danas je u modi, a psiholozi razli011ih grana akademske psi

hologije tome su posebno skloni, da se Freudova teOrija prog~Mava ol)eznanstvenom. .Ova tvrdnja, naravno, potpuno ovi
si o tbsne ~to tko smatra znanstvenom metodom. Mnogi psibolozi i sociolozi imaju prilic!no naivne pojmove o z.nansrvenoj metodi. Ukratko govore6, ona se sastoji u sakupljanju
podataka, koji se zatim obraduju raz.nim postupcima kvan
titativoih mjerenja - kompjuteri su to z.natno olillali i tada se otekuje da re ovi napori rez.ultirati novom teorijom
iii barem novom hipotezom. Daljnja je pretpostj\vka da, kao
i u eksperimentu u prirodnim naukama, istina sadrfana u
teoriji ovisi o mogutnosti pooavljanja eksperimenta od strane drugih i da se pri tome uvijek dobivaju isti rez.ultati.
Problemi koji ne podlijefu ovoj vrsti kvantifikacije i stati
sti~og prisrupa smatraju se neznanstvenima i stoga iz.van
domene znanstvene psibologije. U ovoj shemi, jedan, dva
iii tri pojedinafna slufaja koji dop~taju promatraru da iz
vufe definitivne zakljufke, progla~avaju se manje ill ~ bez..
vrijednima, buduti da ne mogu z.adovoljiti sud z.natnog broja
ostalib slu~jeva koji su pogodni z.a statistifku obradu. Za
ovo shvatanje z.nanstvene metode bitna je p~utna pretpostavka da same finjenice mogu dovesti do teorije, ako se
samo upotrijebi odgovarajuca metoda, te da je uloga krea
tivnog promatra~evog mi~ljenja veoroa mala. Od njega se
z.ahtijeva domi~ljatost da provcde naizgled z.adovoljavajuci
eksperiment, bez. postavljanja vlastite teorije koju bi eksperiroentom mogao dokaz.ati ill opovrgnuti. Ovakvo je shvata
nje z.nanosti kao jednostavnog slijeda selekcioniranih finjenica, eksperimenta i iz.vjesnosti rez.ultata z.astarjelo, i z.na.
fajno je da su pravi z.nanstvenici ~njice, fizifarl, biolozi,
kemifari, astronomi itd., vee odavno napustili ovo primitivno
poimanje z.nanstvene metode.

!~

danas railikuj_e kreativne z.nanstvenike od pseudoz.nanstvem~ u ~tvenun znanostima je vjerovanje u moe

raz.~~ ~JerovanJe -~ ljudski raz.um i Jjudska roa!ta mogu
P~Jelt kroz_variJtVU pominu fenoroena ; doei do hipotez.a
kOJe
da
.
se
. bave stlama
u poz.adini , a ne povnlDom B"tn
1 o JC
JC IZVJCSD~St poSijCdnja Stvar koju orekuju. Qni z.na u da
re svaka
biti z.amijenjena drugom, koja prvu .;e mora nutno _negu-au, nego je mozda modificirati iii prosiriti.
Zn~nstv~mk mo_re p~dnijeti ovu neizvjesnost upravo zbog
SVOJC VJere u ljudski razum. Njemu nije toliko vafno da
dode do kona~~og re_zulta~, vee da smanji stupanj iluz.ije,
da p:od.re dublje do !shodi~~a. Znanstvcnik se nc boji da je
u .krivu, on_ ma da Je povtJest z.nanosti povijest pogresnih,
ah pr~duk_t_'vnih,_ plodnih tvrdnji iz kojih se radaju novi
pogled1 koJ! nad1_Laz.e -~elativnu pogrdnost starijih tvrdnji i
vod~ k ~ovtm pounanJtma. Kada bi znanstveoici bili opsjednutt

k . ZelJom
I .da ne grije5e, nikada ne bi doA
> JI do ~n
~.----BJB
OJe su re attvno toc!ne. Naravno, ako znanstvenik s podru""
~
nib

CJa
tve
znanosti postavlJa samo trivij:tloa pitanja i ne
obrata pamju na _fundamentalne probleme, njegova znan
stvena metoda daJe_ rezultate, i oroogutava mu da pire go~l.e radova potrebruh 7.8 napredovanje u akademskoj kariJCn.
_To ~ . u. Jeom slu~ju nije bila metoda drustvenih znano511. PnsJehmo se samo !judi kao sto su Marx, Durkbeim
Mayo, Max I Alfred Weber, Tonnies. Oni su se posvetili
-:
fund_aroc:ntalnijim problcmima, a njihovi sc odgovori
zas~v~ na naivnoj, pozitivistickoj metodi koja se oslanja na
:;:sti~ke_ rezult~te kao kreatore teorije. Za njih je moe ra. a, 1 VJCfOVBDJC U tu IDOC jednakO SDaZnO 1 aAA.
k
kn .
tn -....JnO ao
1 kod
naJsta utijih prirodnih znanosti. Ali u ~tv .
znanostima st . 5
. . "enil
'
erum
. . van ~ se 121ll1J
e. S rastuclom snagom velike . d
1~ ustriJe, mnogt z.nanstvenici drustvenib :manosti
ko1 bave SC problemima cje rje!avanje DeCe po
mrr1t1 SIS tern.
uzno-

hipo~.

:~

ra~~J~ ~

19
18

Kakav je postupak koji leZ.i u osnovi znanstvene metode u

pnirodnim znanostima i u legitimnim ~tvenim manosstima?
1) Znanstvenik. ne polinje raditi ni iz rega, njegovo je
miJjenje odrcdeno njegovim prijanjim spoznajama i iza
zovom jo neislraZenih pt>dru~ja.
2) Vrlo precizno i detaljno istraZivanje fenomena uvjet je
optimalne objektivnosti. Karakteristika je znanstvcnika da
maksimamno potujc fenomene koje promatra; mnoga su
velika otkriea nastala jer je znanstvenik. obratio pafuju na
sitnice koje su bile vidljive ali koje su svi drugi zanemarili.
3) Na osnovi poznatih teorija i optimuma detaljnih sazna.
nja on formulira hipotczu. Funkcija je hipoteze da unese
neki red u opaiene fenomene i da ih paZijivo rasporedi tako
da dobiju neki smisao. Vafuo je, takoder, da je znanstvenik.
u svakom tasu sposoban opaiati nove podatke koji mozda
proturjere njegovoj hip6tczi i vode k njcnoj reviziji i tako
ad infinitum.
4) Ova znanstvcna metoda, naravno, zahtijeva da znanstvenik bude relativno slobodan od subjektivnog, nnrcisoidnog
miJjenja; to jest, on treba promatrati ~injenice objektivno,
ne iskrivljavajuti ih, ne daju~i im neadekvatnu tefinu, zbog
gorure ielje da dokaZe ispravnost svoje hipoteze. Kombina
cija iroko usmjerene mate i objektivnosti rijetko se postiZe
i to je vjerojatno razlog da su rijetki veliki znanstvenici koj i
ispunjavaju oba uvjeta. Visoka inteligencija nuian je, ali ne
i dovoljan uvjet da bi netko postao kreativni znanstvenik. U
stvari, uvjet potpune objektivnosti jedva da se ikad mote
ispuniti. U prvom redu, na znanstvenika, kao to smo v~
rekli, djeluje zdrav razum njegovog vremena, a, osim toga,
samo su iznimne li~osti velikog talenta imune od narcisoid
nosti. Sve u svemu, disciplina znanstvenog miljenja proiz
vela je stupanj objektivnosti i ono !to nazivamo znanstvenom
svijdcu, kakvi se teko mogu naci u drugim podru~jima kul
turnog tivota. Zaista, ~injenica da su veliki znanstvenici vie

od drugih shvatili kakva opabnost danas prijcti fuvjetanstvu

i upozorili na nju, izraz jc njihove sposobnosti da budu
objcktiv.ni i da se ne povode za famorom zavedcnog javnog
mnijcnja.
Ovi principi znanstvene metode, objektivnost, opaianje,
stvaranjc hipoteza, i njihova revizija u svjetlu novih ~injeni
ca, prcmda su od vafuos ti za sve znanstvcne napore, ne
mogu se na isti nacin primijeniti na sve objekte znanstvene
misli. Iako nisam kompctentan da govonim o fi:lici, neswn
njivo pobtoji znatajna razlika izmedu promatranja osobe kao
cijele i live, i promatranja pojedinih aspekata li~nosti, odvojcnih od totaliteta li~nosti i proutavanih bez odnosa prema
cjclini. Ncmoguce je to u~initi sa sistemom, a da sc nc iskrive izolirani aspckti kojc poku~avamo prou~avati, jcr oni se
nalaze u stalnoj intcrakciji s ostalim dijelovima sistema, i
nc mogu se razumjeti izvan cjcline. Pokusa li nctko proutavati jcdan aspekt li~nosti odvojcno od cjeline, on mora tu
osobu secirati, razoriti njezinu potpunost. Tek tada se mote
proutavati ovaj ili onaj izolirani aspekt, ali su rczultati do
kojih se dolazi nuino pogre~ni jer su dobiveni na mrtvoj materiji, na seciranom fuvjeku.
Ziva sc osoba mofe razumjcti samo kao cjelina u svojoj
fivotnosti, to jest u konstantnom procesu mijene. Buduci da
~e pojed~nci mec!usobno razlikuju, mogucnosti gcncralizacija
' formuhranja zakona su ogranirene, premda sc znanstvcni
promatra~ uvijek trudi pronaci neke opce principc i zakone
u mnogovrsnosti pojedinaca.
. Pos_toji jo jedna tekoea u znanstvenom pristupu razumiJCVanJu rovjeka. Podaci koje nam !judi daju o sebi razliOti
su ?.<f podataka koji se dobivaju u drugim znanstvenim podrucJ~ma. Covjeka treba spoz.nati u njegovoj punoj subjektivnost~, da bi ga se uopec razumjelo. Rij~ nije nekac rij~.
vee JC ono ~to znaN nekoj osobi koja je upotrcbljavo. Zna~enje ~ijei u rj~niku samo je apstrakcija u usporedbi sa
zno~cnJem koje neka rijee ima za osobu koja je izgovara.

20
21

Naravno, to je irelevantno za rijeti kojima oz.na~vamo fizicke predmete, ali je vrlo vafno za rijeci kojc se odnose na
emocionalna i intelektualna iskustva. Ljubavno pismo s pocetka stolje61 zvuci nam sentimentalno, usiljeno i pomalo
smije!no. Ljubavno pismo nasih dana, kojim bismo teljeli
prenijeti iste osjeeaje, izgledalo bi ljudima prije pedeset
godina hladno i bezosjeeajno. Rijei kao sto su ljubav, vjera,
hrabrost, mlfnja imaju sasvim subjektivno znaenje za svakog pojedinca i nije pretjerano tvrditi da nemaju isto znacnjc niti za dva ovjeka, jer dva identina ovjeka ne postojc. Katkad sc promijeni znaenje rijetl tijckom desct godina u isle osobe, zbog promjena koje su se njoj ili njcmu
dogodile. Isto vrijedi i za snove. Dva sna, identic!na po svom
sadrl.aju, mogu imati sasvim razliito z.naenjc za dva razlicita snivaa. Umjetnik obicno viSe zna o subjektivnosti u
muzickom iii nekom drugom umjetnickom mediju nego sto
prosjetna osoba zna o subjektivnosti rijeti koje upotrebljava
Jcdna od vafuih odlika Freudovog znanstvenog pristupa je
upravo spoznaja o subjektivnosti ljudskih izjava: tako da
se njegov poku5aj ne zasniva na neposredno rOCenom, vee se
pita Sto ta rijet znaci u tom Casu i u tom kontekstu za odrcdcnu osobu. Ova subjektivnost znatno pojaava objektiv
nost Frcudove metode. Svaki psiholog, koji je dovoljno naivan da vjeruje da rijet je rijet je rije, komunicirat cc s
drugom osobom na vrlo apstraktnoj i fiktivnoj razini. Rijet
je znak za jedinstveno i, u odredenom smislu, neponovljivo
iskustvo, koje ni u kom slu~ju nijc idcnticno sa znaccnjcm
u rjetniku.
4. Freudova manstvena metoda
Ako pod manstvenom metodom podrazumijevamo metodu
osnovanu na vjerovanju u moe razuma optimalno oslobodenog predrasuda, na detaljnom promatranju cinjenica, formi-

22

ranju hipotcza, reviziji hipoteza u svjctlu novootkrivenih injenica itd., tada zaista mozemo smatrati Freuda znanstvenikom.
On je prilagodio svoju znanstvenu metodu zahtjevima proizaSlim iz samog predmeta njegovog prou~vanja: iracionalnog, a nije postupio kao veeina drustvenih znanstvenika koji
prou~vaju samo ono sto im dopu5ta njihovo pozitivi~ti~ko
poimanje znanos'tli. Drugi je vaun aspekt Freudove m1sli u
tome sto on vidi svoj predmet kao sistem ill strukturu i
stoga p1'1.da jedam od najranijih primjera tcorije sistema. On
smata da sc niti jcdan dio licnosti ne more razumjeti ako
se ncma uvid u cjelinu, i niti jedan element se ne moze
promijcniti, a da to ne izazove promjenu drugih clcmenata u
sistemu. Za ra7.1iku od pozitivistickc, st:drajucc psihologije.
a vcoma sli~no starijim psiholo~kim sistcmima, na primjcr
Spinozinom, Freud je na pojedinca gleda? kao na cjelinu, ne~to viSe od jednostavnog zbroja pojedinih dijelova.
Do sada smo govorili o manstvenoj metodi i njezinom poLitivnom znaenju. Mislim da nije potrebno posebno isticati,
da govoroci o znanstvenoj metodi nekog mislioca, ne smatramo istovremeno da su rezultati do kojih jc do~ao ispravni.
Zaista, povijcst znanstvene misli povijest je plodnih pogre
Saka.
Evo jednog primjera Freudovog znanstvcnog pristupa. lznijet tu njegov izvje!taj o slucaju Dorc (S. Freud, 1905 e).
Freud jc lijccio ovu pacijenticu od histerijc, ali nakon tri
mjescca ona jc odlucila prekinuti s analiziranjcm. Iltio bih,
bez ulazenja u detalje, pokazati Freudov objcktivan stav citiranjem slijcdcteg odlomka iz povijesti slu~ja. Pacijentica
je zapoela trctu seansu rijecima: Da li znatc da sam danas
posljednji put kod vas? - Kako da znam, kad mi o tome
niste niSta rekli ?c - Da, odluffia sam da zavr!im s terapijom do Nove godine. (Bio je 31. prosinca). Ne felim viSe
ekati na izljOCenje. - Vi znate da mofcte odustati od
lijeeenja kad god felite. Ali danas c!emo nastaviti s radom.
23

Kada ste donijeli ovu odluku? - Mislim, prije dva tjedna .

- Cinite to kao da otkazujete sobarici ill guvemanti s
otkaznim rokom od eetrnaest dlula. - Zaista, kada sam
bila u posjctu kod K.-ovih, u L. kraj jezera, njihova guvernanta je dala otkaz. - Oh, nikad rni niste o tome pricali!
Isprieajte mi sve u vezi s tim. Ostatak seansc Freud je proveo analiziraju~i potrebu pacijentice da se poistovjeti s dotifnom shdavkom. U ovom slueaju nijc vaino do kakvog jc
rezultata Freud do5ao, v~ je mnogo vainija cistOCa njegovog znanstvenog pristupa. Nije se razljutio, nije pacijentici
sugerirao da se predomisli, nije joj obe~avao da ce nastavak
terapije pridonijcti poboljsanju njcnog stanja. On samo izjavljuje, budu~l da se radi o posljcdnjoj seansi, da vrijeme
trcba ~to bolje iskoristiti kako bi se protumacila ova njcna
iznenadna odluka.
Ali uza svo divljenje prema Freudovoj vjeri u razum i znanstvenu metodu, ne m<>Ze se .p oricati da se Freud eesto pona5a kao opsesivni racionalist, koJi gotovo ni iz eega konstruira svoje teorije i tako vr~i nasilje nad razumom. On
je eesto iz sitnih komada cinjenicnog materijala gradiio konstrukcije, koje su ga dovodile do gotovo apsurdnih zaklju
eaka. Pod tim mislim na Freudovu povijest slueaja iz Povijesti opsesivnih neuroza.'
Kao ~to sam Freud primj~je, dok jc pisao ovaj lzvjestaj
nalazio se pod neposrednim dojmom onoga sto naziva iskcivljenom reinterpretacijom psihoanalize od strane G. C. Junga
i Alfreda Adlera. Da bih objasnio to podrazurnij.cvam pod
Freudovim opsesivnim mmjenjem, malo ~u se dlde zadriati
na ovom izvje5taju. Koje su bitne Oinjenice i problerni u
ovom slueaju?
Izuzetno bogat, mlad Rus potralio je 1910. godine Freudovu pomoc. Terapija je trajala sve do srpnja 1914, kada je
Freud smatrao slucaj zavrsenim i napisao izvjestaj. Freud
pisc: da je pacijent proZivio relativno normalno 10 godina
svog djeeastva koje su prethodile izbijanju bolcsti, te da je

24

takoder bez v~ pote5koea savladao srednju skolu. Ali je

njegovo rano djetinjstvo bilo ispunjeno jakim neurotsk.im
poremeeajima, koji su se pojavili neposredno poslije eetvrtog
rodendana u obliku anksiozne histerije (i to fobije prema
:!ivotinjama), koja je zatim pre51a u opsesivnu neurozu s religioznim sadriajem, koja je trajala sve do desete godine.
Vcliki su psihijatrijski autoriteti proglasili da djecak boluje
od maniCD<Hiepresivnog ludila, ali je Freud jasno vidio da
to nije tako. (Jedan od najveeih autoritcta, profesor Bumke,
iz Miinchena, postavio je svoju dijagnozu na osnovi Cinjenice
da je pacijent prilikom svojih posjeta bio katkacla vrlo dobre
volje, a katkada vrlo depresivan. Budu~i da se nije potrudio
otkriti ne postoji li nesto stvamo sto uzrokuje promjcnu pa
cijentovog ponasanja, nije mogao uociti jednostavnu istinu,
da je pacijent zaljubljen u medicinsku sestru iz sanatorija u
kojem se lijeeio, te da je bio uvijek ushiren lead mu je ona
uzvratala ljubav, a depresivan kada ga je odbijala.) Freud je
uvidio da se tu ne radi o manieno-depresivnoj psihoz.i, vee
da se pred njim nalazi vr!o bogat, dokon mladic koji se dosaduje. Ali ustanovio je nesto drugo: da pacijent pati od
infantilne neuroze. Pacijent mu jc isprieao da se kod njega
u dobi od oko 4--5 godina razvio strah od vukova, koji je
velikim dijelom poticala njegova starija sestra, pl~i ga
~jigom u kojoj je bio naslikan vuk. Kad god bi ugledao
sliku vuka, poCeo bi vri~tati u strahu da ee doo vuk i pojesti ga. S obzirom da jc Zivio na vclikom imanju u Rusiji
nije neobicno cia sc kod ma!og djcCaka pojavio strah od
~ova, potican sestrinim prijetnjama. S druge strane, on sam
JC ldivao u bieevanju konja. U ovom je periodu, takodcr,
pokazivao makove opsesivne neuroze koja se manifestirala
u. opsesivnim rnislima tipa: Bog-svinja, Bog-govno. Kao
~!Jed~ va:!nog dogadaja pacijent se iznenada sjetio da ga
)e.dok je bio jo~ vrlo malen, u dobi od 5 godina, njegova
dv1J~ godine starija sestra, koja je kasnije pocinila samouboJstvo, uvela u ncku vrstu seksualne igre. Prema nekim do-

vu:

25

gadajima, Freud je znklju~io da je djOC8kov seksualni !ivot,

koji se upravo poreo usmjeravati prcma genitalnoj zoni, popustio pred vanjskoa:n zaprekom, i uslijed njena utjecaja
vratio se u raniju fazu pregcnitalnc organizacije. No, svi su
ovi podaci rclativno neva!ni u usporedbi s Freudovom glavDOm interpretacijom sna o Covjeku-vuku. Pacijent je Freudu
ispri~o ovaj san: oSanjao sam da je DOC i da letim u svom
krevetu. (Krevet je stajao podno!jem okrenut prcma prozoru; ispred prozora nalazio se red starih oraha. Znam da je
bila DOC i zima.) Najednom se prozor sam otvorio i s u!asom
sam ugledao Dekoliko bijelih vukova kako sjede na orahu
pred prozorom. Bilo ih je ~st iii sedam. Sasvim bijeli, bili
su vi~ nalik na lisice iii ovtarskc psc, jer su imali velike
rcpove poput Lisica i uzdignute u~i kao psi koji pa!ljivo
oslu~kuju. U u!asnom strahu da ~e me vukovi pro!drijeti.
vllisnuo sam i probudio sc.
Kako je Freud protwna~io ovaj san?
San pokazuje da je djOC8k kao beba od godine i pol, jednog popodneva oko 5 sati, dok je spavao u svojoj ko~rici
prisustvovao koitusu a tergo (od pozadi}, ponovljenom tri
puta. Jasno je mogao vidjeti majl!ine genitalije i oeev ud.
shvatio je dogadaj i njegovo zna~cnje. Konacno, prekinuo je
roditelje na nacin koji cc kasnije opisati.
oSada sam stigao do tocke gdje moram oapustiti podrsku
koju mi jc pru!ala dosada~oja analiza. Bojim se da ce u
ovom casu i mnoge citaocc napustiti povjerenje koje su imali
u mene. Uistinu, i mnogo vise od toga. Postaviti hipotezu o
neeemu to se stvamo dogodilo u djetetovoj dobi od godine
i pol, na osnovi sna koji ne kazuje nista osim da je djOC8k
sanjao vukove, ocit je primjer opsesivnog miSijenja koje
sasvim zapostavlja stvarnost. Sigurno je to, da je Freud, uz
pomoc ove asocijacije, ispleo citavo tkanje koje nema, na Za
lost, nikakve veze sa stvarnos~u. Ovo tumaeenje sna Covjeka
-vuka. klasiean primjer Freudovog umijeea u tumaeenju sn<>va, u stvari je dokaz njegove sposobnosti i sklonosti da iz

gradi stvarnost sastavljcnu od slolinu detalja, proiz.aSiih ili

naslucenih u toku tuma6cnja, istrgnutil1 iz kooteksta i upo
trijebljenih tako da se dode do zakljueaka koji se uklapaju
u ojegovu v~ zamisljenu ideju. Mnoga Freudova tumaeenja
snova imaju isto tako malo veze sa stvarno~u kao i tumacenje znamenitog sna Covjeka-vuka, ali zbog ograni6enog prostora nocemo ih ovdje sve navoditi.
Usprkos ponekad apsurdnom tumaeenju snova, Freudu rooramo odari priznanje na izvanrednoj sposobnosti uoeavanja
sitnili detalja u snovima pacijenata kao i u slijedu pacijentovih asocijaeija. Nista, kako god se cinilo beznaeajnim, ne
mow izbjeCi njegovoj palnji, ~vc jc jednakom precizno~cu
i'neseno u izvjdtajima.
Na Za.lost, to ne vrijedi zn mnoge od njcgovih studenata.
Bcz Freudovc ncobitno sna!nc, prodorne misli i smisla zn
detaljc. oni cesto izabiru laksi put da bi dosli do tumacenja,
podjednako apsurdnog, ali proizaslog iz nekih nejasnih spekulacija koje stvar siloo pojednostavnjuju. U stvari, Freud
nikada ne simplificira, on komplicira i pre-komplicira do te
mjere, da se oovjek osjeea gotovo uhva~co u labirintu njc
govog tumatenja. Freudova metoda misljcnja upu~uje na to
da jedan fenomcn mole znaciti ono sto znaci, ali da istovremeno mo!c i>.raiavati i vlastitu negaciju. On je otkrio da
prenagiMavanjc ljubavi moze prikrivati potisnutu mr!nju, da
se nesigurnost mole priktiti arogancijom, strah agresivnoscu
itd. Ovo jc bilo vrlo vafno, ali takodcr i vrlo opasno otkrire.
Pretpostavka da nesto sadrl.i i svoju suprotnost zahtijeva od
redenc dokaze, a Freud je bio vrlo revan da te dokaze nade.
NepaZijivoj osobi, sto su ve~inom njegovi u~enici bili, Iako
se moglo dogoditi da dode do hipoteza dcstruktivnih po
znanstveno miljenje. Da se ne bi ucinilo kako sude zdravorazumski iii da ne posjeduju poscbno znanje, mnogi psilioanaliti~ri rutinski su pretpostavljali da je pacijent motiviran
suprotnim od onoga sto on sam misli da ga je motiviralo.

26

27

Nesvjesna homoseksualnostc je jedan od najboljih primjera. To je dio Freudove teorije kojim je nanio ~tetu prili~nom
broju !judi. Analitiw, da bi pokazao kako zadire ispod
pomine, more sugerirati paeijentu da pati od nesvjesne homoseksualnosti. Pod pretpostavkom da paeijent vodi vrlo
intenzivan heteroseksualni Zivot, twnocenje ee krenuti tokom
da upravo ova intenzivnost sluZi potiskivanju nesvjesne homoseksualnosti. IIi, pod pretpostavkom da pacijent uopee ne
pokazuje seksualni interes za osobe istog spola, analiticar
~e se posluiiti argumentom da je upravo ova nez.ainteresiranost dokaz potisnute homoseksualnosti; nko se pak nekom
covjcku dopala boja tulle kravate to je bio prima facie
dokaz o njcgovoj ncsvjesnosj homoseksualnosti. Neprilika s
ovom metodom I~. naravno, u tome ~to je prakticki nemoguee dokazati nepostojanje homoseksualnosti, i tako se nerrjetko potraga za nesvjesnom homoseksualnooru nastavlja
godinama, pri eemu uopee nisu postojali dokazi osim onih
osnovanih na pretpostavci da sve more imati suprotno zna~enje od onog oeiglednog. Ova je navika dovela do katastrofalnih rezultata, jer je dozvolila stupanj arbitramosti u
tumaeenju koji je c'!esto vodio sasvim pogre~nim zakljuccirna.
(More se povuc jasna paralela izmellu vulgarnog frojdizma
i vulgarnog marksizma koji se gaji u sovjetskom teoretskom
mB!jenju. Marx, kao 4 Freud, pokazuje da nCIto mO'le irnati
i sasvim suprotno znaeenje, ali naravno to treba dokazati.
Vulgarna marksismaka roisao, m edutiro, zalcljueujc: a.ko se
tvrdi da n~to nije ono sto jest, tada je suprotno; na taj
je natin lako manipulira~ miljenjem u vlastitc dogmatske
svrhe.)
BIUUII:E liZ J'I(V0 POGUVUB

I. Ovdje se ne dotirem jednog drugog problema, mogua,osu izra

tavanja suptilnih i sloknib osje6lja i iskustava u jC2ilw, Ito je
jedino n><>gute u poeziji.

28

2. Naravno, nisu svi elementi Freudovog milljenja nufno buriooskog

parijckla. Neld su ujednitki svim patrijarlulnim drultvima ba
ziranim na privatnom vlasn.iltvu.
3. 5-c jc ovo vidljivo iz Freudovog panll!anja u vlastitom braku.
Se do bralr.a: mbudeoost, romanti~na pisma, poclrtavanje slike
nareisoidnos ljubavnika tipimog :za 19. stoljete. Nakon toga, osjetno gubljcl\ie intcresa za svoju Uou, erotl~. intelckt.WOO, osjotajno.
4. Freud je obradio pavijesl ovog slutaja u studenom 1914, ali ga
nije publicirao tttiri godine. Ovaj slubj je papulnmo poznat kao
lzvjc!toj o Covjeku-vuku. (Usparedi s vrlo zanimljivim lekslom
M. Gardiner. u kojernu se nalazi autobiografijo Covjeka-vuka,
Frcudov izvjc!laj ; dodatak Ruth Brunswick.)

II

Velicina i granice
Freudovih otkrica

Cilj je slijedeee rasprave da pokafe:

1) glavna Freudova otkriea
2) kako su njegovi filozofski i li~ni stavovi djelovali na
su2avanje i iskrivljavanje njegovih otkri<!a
3) kako raste zna~ajnost ovih otkri<!a ako Freudove fonnulacije oslobodimo od iskrivljavanja
4) ili, drugim rijecima, felimo razlikovati u Freudovoj teoriji ono bitno i trajno od onoga !to je uvjetovano vremenskim i dru!tvenim okvirima.
Ovaj cilj ne predstavlja reviziju Freuda ili neofrojdizamc.
On prije znaa poku!aj razvijanja biti Freudove misli pomo<!u
kritifke interpretacije njene filozofske osnove, zamjenjujuCi
burlujski matcrijalizam historijskim.
1. Otkrt<!e nesvjesnog
Sigurno je da Freud nije bio prvi koji je otkrio u nama postojanjc misli i Zc:lja kojih nismo svjcsni, koje su nesvjesne
i koje !ivc skrivene u nasoj psihi. Ali Freud je prvi ovo otkrire postavio u sredi~te svog psiholo~kog sistema i prvi se
bavio temeljitim prou~vanjem fenomena nesvjesnog i to s
iznenaduju<!im rezultatima. U osnovi, Freud se bavio prou~vanjem diskrcpancije izmedu mi~ljenja i bivstvovanja. Mi
m:islimo, na primjer, da je n~e pona~je motiviraoo ljubavlju, odanosru, osjeeajem dumosti itd., a nismo svjesni
cinjenice da smo umjesto toga motivirani feljom za mo<!i,

snazohiUllQm i zavisnooeu. Freudovo se ollkni<!e &a.stoji u tome

da ono sto mislimo ne mora biti numo identi~o s onim
sto jesmo; ono ~to netko o sebi misli moZe biti, a eesto i
jeste, sasvim razliato, a katkad potpUDo suprotno od onoga
sto stvarno jest; ve&la !judi fivi u svijetu samoprevare u
kojem su njihove misli prava realnost. U stvari, povijesna
je vafnost Freudovog shva<!anja nesvjesnog u tome ~to se vrlo
dugo smatralo da su miMjenje i bivstvovanje identiCni, a u
strofoj formi fiJozofskog idealornna, samo je misao (rljee ideja) bila stvarna, dok .p ojavni svijet nije imao vlli'S1li1ii reaJitet.' Fl'(."lld je, pridajuai svjesnoj m:isli ulogu raciooal:izacije
nagona, teiio razaranju temelja racionalizma aji je istaknuti
predstavnik i sam bio. Otkriv~i diskrepanciju izmedu mg.
Jjenja i bivstvovanja, Freud je ne samo potkopao zapadnu
tradiciju idealizma u njenom filozofskom i popularnom obliku, vee je ucinio i dalekoseina otkriea u podrucju etike. Do
Frwda, oiskrenost se mogla definirati kao govorenje onoga
u !to vjerujemo. Nakon Freuda ova definicija isltrenosti viSe
ne zadovoljava. Razlika izmedu onoga ~to ka!em i onoga
!to vjerujem poprima novu dimenziju, onu mojeg nesvjesnog
vjerovanja ill nesvjesne Zelje. Ako je covjek uvjeren da kafnjava dijete jer to koristi njegovom razvoju, u pre-Frcudovo
doba clrlali bi ga iskrcnirn, tako dugo dok u to vjeruje. Nakon Frcuda, postavlja se kriticko pitanjc, nije li njegovo
uvjerenje jednosta'Vllo racionalizacija sadistickih ~elja, od
nosno da on osjeca zadovoljstvo kainjavaju<!i dijete, a ideja
o korisnosti batina slufi samo kao izgovor. Prijc Freuda, on
bi bio posten ~ovjek, nakon Freuda bio bi ncpotcn; u stvari,
etiCki bi prednost bila na straru onoga tko je toliko posten
da prima svoj pravi motiv. On ne bi bio sarno poteniji vee
i bezopasniji. Nema granica svim vrstama okrutnosti i poroenosti koje bilo individualno bilo povijesno nisu bile oprav-davane dobrim namjerama. Nakon Frcuda reecnica: Mislio
sam dobro ...c izgubila je funkciju isprike. Htjeti dobro, jedna je od najboljih racionalizacija za loSe pona~anje, i ru~ta

30
31

nije lak~ nego uvjeriti samog sebe u valjanost takve racionalizacije. Postoji i treCi rezultat Freudovog otkriCa. U kulturi kao ~to je naSa, u kojoj rijeei igraju ogromnu ulogu,
tefina rijeei resto sluZi da se iskustvo zanemari ill Cak iskrivi. Kad netko leak: Volim te ill Volim Boga ill Volim
domovinuc, izgovara rijeei Jroje, usprkos anjenici da potpuno vjeruje u njihovu istinitost, mogu biti sasvim neistinite i
predstavljati samo racionalizaciju relje za vl~ru. uspjehom,
slavom, novcem ill izraz vlastite ovisnosti o grupi. U tome
ne mora brti, a ob~no i nije, Ukljueen n:iti djelic ljubavi.
Freudovo otkriee za sada jo~ nije u toj mjeri opc!e prihva
c!eno da bd ljudi instinktivno postali krH>itni prema izjavama
o dobrirn namjerama iii pricama o primjernom pon~anju,
ali svejedno ostaje cinjenica da je Freudova teorija kritiCka
teorija, kao i Marxova. Freud nije prihvocao tvrdnje na osnovi njihove pov~inske vrijednosti, gledao je na njih sa skepsom eak i kada nije sumnjao u iskrenost osobe. Ali svjesna
iskrer~ost znaCi relativno malo u cjelokupnoj strukturi oeCije
lienosti.
Freudovo najveee otkriee i njegove fundamentalne filozofskc i kultume posljedice je konflikt izmec1u misljenja i bivstvovanja. Medutim, on je ograniCio va!nost svog otkriea
pretpostavkom da je potisnuta svijest o djeejim seksualnim
zeljama i da je konflikt mB!jenja i bivstvovanja u stvari
konflikt rniljenja i djecje seksualnosti. Ovo ogranieenje nije
iznenallujuc!c. Kao to sam prije spomcnuo, Freud je, pod
utjecajcm materijalizma svog vremcna, htio nac!i sadrlaje
potisnutog u onim tefnjama koje ne samo da su bile i~to
vremeno psihicke i fizioloke, vee! su oeito bile potisnute u
dru~tvu u kojem je Freud Zivio, tocnije u srednjoj klasi s
njezinim viktorijanskim moralom, iz kojega je potjecao Freud
i vec!ina njegovih pacijenata. Otkrio je da su patoloski fenomeni, kao na primjer histerija, katkad izraz potisnutih
seksualnih felja. Identificirao je socijalnu strukturu svoje
klase i problcme u njoj sa rovjekom i problemima !koji pro-

32

izlaze iz njegove egzistencije. Tu se nalazi Freudova slijepa

pjcga. Za njcga je burfuasko drutvo identicno civiliziranom
dru~tvu, i prcmda je priznavao da postoje drukCije kulture,
one su za njega ostale primitivne i nerazvijene.
Materijalisticka filozofija, zajedno sa rasirenim potiskivanjem svijesti o seksualnosti, hila je osnova na kojoj je Freud
sag.J.dio svoj pojam nesvjesnog. Uz to, poricao je Cinjenicu
da se seksualni porivi vrlo resto ne javljaju zabvaljujuci
fizioloskom supstratu seksualnosti, vee! su, naprotiv, resto
proizvod sasvim drukciijh poriva, koji ne moraju biti seksualni. Tako se izvor seksualne relje mofe nalaziti u narci
soidnosti, sadizmu, teinji ka podloinosti, cistoj dosadi; ta
kodcr jc dobro poznato da moe i bogatstvo igraju znacajnu
ulogu u poticanju seksualnih zelja.
Danas, samo dvije iii tri generacije nakon Freuda, postalo
jc oeito da u gradskoj kulturi seksualnost nije glavni objekt
potiskivanja. Naprotiv, buduCi da je masovni eovjek usmjeren da postane homo ccnsumens, seks je postao jedan od
glavnih potrosnih artikala (i jedan od najjeftinijih) koji stvaraju iluziju sreee i zadovoljstva. Kod eovjeka mofemo opaziti niz razlicitih sukoba izmedu svjesnog i nesvjesnog. Evo
popisa nekih Cdc!ih sukoba:
-

Svijest o slobodi - nesvjesna nesloboda

Svjesna dobra savjest - nesvjesni osjeeaj krivnje
Svjesno osjecanje srec!e- nesvjesna depresija
Svjesno postenje - nesvjesno nepostenje
Svijest o individualizmu - nesvjesna sugestibilnost
Svijest o moc!i - nesvjesni osjeeaj nemoc!i
Svijest o vjeri - nesvjesni cinizam i gubitak vjere
Svijest o ljubavi - nesvjesna mrlnja i ravnodusnost
Svijest o aktivitetu - nesvjesna psihicka pasivnost i
lijenost
Svijest o realistienosti - nesvjesni nedostatak realizma.

33

Ovo su istinske proturjcenosli na!eg doba, koje racionaliziramo i potiskujemo. Neke od njih su postojale i u Freudovo doba, ali ne tako drasticno kao danas. Premda su bile
valnije, Freud nije na njih obraeao painju jer je bio fasciniran seksom i njcgovim potiskivanjem. Tokom razvoja ortodoksne frojdovskc psihoanalize infantilna seksualnost je ostala kamen temeljac .:itavog sistema. Tako je analiza posiUZila
kao ~tit protiv otkrivanja stvamih i odlucnih sukoba u Covjeku i izmedu Ijudi.
2. EdJpov kompleks
Edipov kompleks je jos jedno zna~jno Freudovo otkriee;
on jc ustvrdio da se nerazrijC:Sen Edipov kompleks nalazi u
osnovi svake neurozc.
Ono Sto je Freud mislio pod Edipovim kompleksom sasvim
je jednostavno: kod malog dj~. budcnje seksualnih Zelja u dobi od 4 ill 5 godina izaziva i.o tenzivou seksualnu
privrienost i f.eiju za majkom. On je feli, a otac mu postajc
supamikom. Razvija se neprijateljstvo prema ocu, djeCak
~eli zauzeti njegovo mjesto i u krajnjem slu~ju rijeSiti ga se.
Osjceaju~i da mu je otac supamik, dj~k se hoji da ce ga
on kastrirati. Freud je ovu konstelaciju nazvao Edipovim
kompleksom, jer se u grt.kom mitu o Edipu Edip zaljubio
u svoju majku, ne znajuCi da je ljubljena fena zapravo majka. Kada je saznao da je pocinio incest, sam se oslijepio,
simbol za kastra.;iju, i napustio dom i obitclj u pratnji dviju keeri.
Freudovo veliko otkriee sastoji se u tome Sto jc utvrdio
cinjenicu o intenzivnoj privrienosti dj~ majci ili liku
majke. Stupanj te privrfenosti i felje da se bude voljeo i zat.ieen, da se ne izgubi njena skrb i da je se ne odreknu, i kod mnogih muSkaraca - da je oadu u drugoJ o~:eru, ~k
svoje dobi, ne mofe se precijeniti. Ova privrfenost postoji

34

takoder kod djevojcica, premda je Freud nije sasvim razjasnio, i koju je u stvari vrlo teko razumjeti.
Privdenost oovjeka majci nije teko sbvatiti. Jo u intrauterinom tivotu ona je njegov svijet. On je dio nje, ona ga
hrani, obavija, titi, i Cak nakon samog rodenja situacija se
bitno oe mijenja. Bez ojene pomoci ubrzo bi umro, bez
njeoe njemosti psihiCki bi obolio. Ona mu daje tivot i on o
njoj ovisL Ona mu takoder moze oduzeti Zivot, odbijajuCi da
ispuni svoju majcinsku funkciju. (Simhol maj~inske proturjecne funkcije je indijska bozica Kali, stvoritelj ~ivota i njegov uni~tavalac.) Oceva uloga u prvim godinama zivota je
gotovo 1..ancmarljiva, kao sto je slu~ajna i njegova funkcija
u zacecu djeteta. Dok je znanstvena istina da se muska sperma mora ujediniti sa ienskim jajetom, eksperimentalna je
istina da muskarac prakticki ne igra nikakvu ulogu u zaeecu djeteta i brizi za njegov Zivot. Psiholoski govoreCi, njegova je prisutnost sasvim nepotrebna, i mofe se podjednako
dobro oadomjestiti umjetnom oplodnjom. On moie ponovo
zauzeti mjesto u djetetovom tivotu u dobi od eetiri ili pet
godina, kao uCitelj, uzor, odgovoran za djetetovo intelektualoo i moralno uzdizaoje. Na Zalost, on naj~ee sJuZi kao primjer eksploatatorstva, iracionalnosti, oemorala. On obi~no
!eli sina oblikovati prema vlastitom obli~ju kako bi postao
koristan pomaga~ u poslu i nasljednik dobara, a ujedno da
preko njega kompenzira vlastite neuspjehe potil!uci ga da
postigne ono to sam nije postigao.
Privdenost i ovisoost o liku majke vi~c z.na~e od privrie
nosti oekoj osobi. To je eeznja za situacijom u kojoj je dijete voljeno i zaSticeno, bez odgovornosti koje ga kasnije eekaju. Kad k~emo da je dijete bespomocno I zato treba maj~insku pomoc, ne smijemo zahoraviti da je svako ljudsko
biee bespomOCilo u odnosu na svijet kao cjelinu. Svakako,
ooo se moie braniti, i voditi o sebi brigu do izvjesnog stupnja, ali uzimajuci u obzir s jedne strane, opasnosti, oeizvjesnosti, rizike s kojima se su~va, a s druge strane kako malo

35

snage posjeduje da se othrva fizitkoj bolesti, bijedi, nepravdi, poslavlja se otvoreno pitanje nije li odraslao ~ovjek bespomocniji od malog djeteta. Dijete ima majku koja svojom
ljubavlju otk.lanja :clo. Odraslao oovjek IDema nikoga. u stvari, on mote imati prijatelje, ienu, izvjesnu socijalnu sigurnost, ali je i <tada moguenost da se brani i da dobije ono ~to
Zel.i vrlo krhka. Izncnadujuce je kako on nosi sa sobom
san o majci ill o svijctu u kojem 6e opet biti dijctc. Proturjetnost izmedu ljubavi koja postoji u djetetovom rajskom
dobu i z.ahtjeva koje pred oovjcka postavlja zrela dob, mote
se smatrati jezgrom neurotskog razvoja.
Ono u temu je Freud grijdio, a morao je grijcliti zbog
svojih premisa, jest shva6anjc da je privdenost majci bitno
seksualne prirode. Uvode6i teoriju infantilne seksualnosti logitno je pretpostavio da malog djetaka vczuje uz majku to,
sto je ona prva fena u njegovu Zivotu koja mu je bliska, i
koja stoga predstavlja prirodni objekt njegovim seksualnim
~udnjama. To je, zaista, testo istina. otito je da je djetaku
majka ne samo objekt ljubavi vee i scksualne zelje, ali tu
Freud grije~i - nije scksualna telja ta zbog koje odnos prerna majci poslaje vitalan i intenzivan. Ovaj jc intenzitet za.
snovan na tcinji za rajskim slanjcm o kojem sam govocio,
i ne tini seksualna telja lik majke tako vamim, ne samo u
djetinjstvu ve6 i za titavog iivota.
Freud je prcvidio notornu tinjcnicu da za seksulane zelje
per se, nije karakteristi~na velika stabilnost. Cak i najjaca
seksualna veza, ako nije proteta odanoscu i osjecajima, od
kojih je ljubav najvafnija, kratkotrajna je i prilicno smo Ji.
beralni ako joj damo sest mjeseci iivota. Seksualnost je nepostojana, i to u veeoj mjcri kod muskaraca, lutajuCih avanturista, nego kod iena, koje zbog odgovornosti za dijete daju
seksu dublje znatenje. Prilitno apsurdna izgleda pretpostavka
da ee se mu5karac vezati uz svoju majku zbog snage seksualne zelje, od prije 20 ill 30 godina, kad mnogi ne mogu
biti vjemi Zen:i vee nakon tri godine zadoV'Oljavajueeg seksu-

alnog iivota u braku. Zaista, za malog djetaka njegova majka moie biti predmet seksualne felje, jer je jedna od prvih
rena koja mu je bliska, ali isto tako, Freud o tome izvjclta
va u svojim povijestima slutajeva, oni su spremni strasno
se zaljubiti i u djevojcice svoje dobi, dok majka biva relativno zaboravljena.
Ne motemo razumjeti ljubavni tivot oovjeka ako ga ne
shvatimo kao kolebanje izme4u felje da se u drugoj Zeni
ponovo nade majka, i istovremene Ulje da se pobjegoe od
majke i nade feoa koja &to je manje mogu6e sliei majci.
Ovaj je konflikt jedan od glavnih razloga razvoda Cesto se
dogada da u potetku braka Zena ne predstavlja lik majke,
ali u kasnijem bratnom tivotu, kada preuzme brigu o domaCinstvu, postaje autoritet koji z.ahtijeva discipliou i spretava
mu5karca u ostvarenju djetatkih Ulja za avanturama. Samom ovom tinjenicom fena poprima fuokciju majke i on je
istovremeoo priZeljlruje i pia& je se i odbija. Sta.I!i.ji se
mu~karci testo zaljubljuju u mlade djevojke, izmedu ostalog zato jer one ne posjeduju maj&ske crte, i tako dugo
dok je u njega zaljubljena muskarac ima iluziju da se oslobodio ovisnosti o liku majke. Freud jc otkrivsi Edipovu vezu
s majkom, otkrio jedan od najznatajnijih fenomena, covjekovu vezanost uz majku i strah da je ne izgubi; ovo je veliko
otkriee zasjenio obj&Snjavajuci ga kao seksualni fenomen i
tako umanjio vafnost otkriea o tome da je ~einja za majkom
jedna od najdubljih emocionalnih ielja duboko ukorijenjena
u samoj biti oovjeka.
Drugi dio Edipovog kompleksa, suparnltvo i neprijateljstvo prema ocu, koje kulminira u felji da se oca ubije, podjednako je vrijedan opservacija, ali nije numo u vezi s priVrfenoseu prema majci. Freud ovdje daje univenal.no znaOO.
nje osob.ini karakteri~noj samo za patrijarhalno dncltvo. U
Patrijarhalnom drustvu sin je podloian OCevoj volji: on je
vlasnitvo svog oca i otac odlutuje o njegovoj sudbini. Da
bi naslijedio oca, ill opeenito govoreCi da bi bio uspjclao, on

36
37

mora ne samo z.adovoljiti oca, voc mu se pokoravati, slu~ati ga, zamijeniti svoju volju o~evom. Kao i obi~no, ugnjetavanjc rada mrlnju, iclju z.a slobodom i uni~tenjem ugnje.
tava~. Ovu situaciju jasno moremo sagledati na pnmJeru
starog seljaka koji diktatorski vlada nad renom i sinom,
sve do svoje smrti. Ako je ~s smrti daleko, tako da sin u
dobi od 30, 40 iii 50 godina mora sl~ati svog oca, tada ~
se, zaista, u vecini slu~ajeva javiti mrlnja prema ugnjctava~u.
U modernom poslovnom svijetu svc je ovo matno ublareno;
osim uz izuzetke, otac ne posjeduje ni~ta u remu bi ga sin
naslijcdio, napredak mladih !judi ovisi o njihovim vlastitim
sposobnostima, i samo rijetko, kad se radi o privatnim po.
duze6ma, oceva dugovjefuost moic sina z.adrlati u inferior
nom poloiaju, Ipak, ovo su skorunji dogadaji, i moramo
primati da je tokom nekoliko tisuea godina patrijarhalnog
dru~tva postojao ugraden konflikt izmeelu oca i sina, osnovan na oecvoj vlasti nad sinom i sinovljevoj relji da se su
protstavi ocu. Freud je uvidio da ovaj konflikt postoji, ali
nije shvatio o Ce.mu se radi, to jest da je on osobina patrijar
halnog ~tva, vee ga je mterpretirao kao seksualno supar
ni~tvo i:uncdu oca i sina.
Freud je obje opservacije, ne.seksualnu ielju z.a z.a~titom
i sigurno~u. rajsku blagodct, i konllikt iz.mcdu oca i sina
kao nu.tan produkt patrijarhalnog ~tva, povez.ao u cjelinu
u tkojoj je privrlenost majci seksua1ne naravi i tako otac
postaje suparnik koga se treba bojati i mrz.iti ga. Mrlnja
prema ocu zbog seksualnog suparnitve. prema majci ~to
se dokazivala ~icom malih dj~: Mama, kad otac
umre, ja eu te oreniti.c To je bio dokaz ubil~kih poriva i
stupnja suparni~tva s ocem. Ne vjerujem da to moi.e poslu
i.iti kao dokaz u ovu svrhu. Prirodno je da mali dj~ ima
porive da bude velik kao otac i da z.auzme povlateno mjesto
koje otac ima kod majke. SmatrajuCi prirodnim da u raz
doblju iznad retvrtc godine, kad vie nisu prava djeca, .ali ~
odrasle osobe, sva djeca zele biti odrasla, neopravdano JC pn

davati tci.inu re~enici: Kad otac umre, oienit eu se tobomc,

kao da dje~ak z.aista reli da mu otac umre. Mali djec:\ak ne
zna sto jc smrt i sve to on hocc jest: n<. b se otac udalji
kako bi mi majka poklonila punu pamju. Izvuci iz toga z.a.
klju~k o dubokoj lllrZnji sina prema ocu i relju za oecvom
smreu, zna~i da se malo pamje poklanja djocjoj ma~ti i raz.
Jici izmcllu svijeta djece i odraslih.
Pogledajmo mit o Edipu u kojem je Freud oa~ao potvrdu
svoje konstrukcije o tragicnoj prirodi incestuoznih i.elja rna
log dj~ka i o njegovu suparnistvu s ocem. Freud se bavio
samo prvim dijelom Sofoklove trilogijc, Kraljem Edipom,
u kojem Laju, kralju Tebe, i Jokasti, njegovoj zeni, prori~u
da ce ga ubiti vlastiti sin i ozcniti se svojom majkom. Kada
se rodio sin Edip, Jokasta od1uci izbjeCi proroeanstvu i daje
dijete pastiru da ga ubije. Pastir se saZalio oa dijctc, i
umjesto da ga ubije u sumi, predao ga je sluzi korintskog
kralja, koji ga je odnio oa dvor svom gospodaru. Knolj je
usvojio djOCaka i mladi princ odrasta u Korintu ne znajuCi
da nije pravi sin korintskog kralja. U pro!OCi~tu u Delfima
saznaje da ce ubiti oca i ozeniti majku. Da bi izbjegao sudbini, odlu~i pobjeCi i napustili navodne roditelje. Na povrat
ku iz Delfa dolm u sukob s nekim starcem, gubi razum i
ubija tog ~ovjeka i njegovog slugu, ne znajuci da jc ubio
svog oca, tebanskog kralja. Lutanje ga vodi u Tebu. Tamo
Sfinga prozdire mladite i djevojke, a prestat ce ako naillc
oetko tko ce odgovorili na njenu zagonetku. Zagonetka glasi:
Sto je to sto najprije hoda na retiri noge, zaotim .oa dvije,
a onda na tri ?c Grad Teba je obeeao onome tko rije~i z.agonetku i tako oslobodi grad, da ~ postati kraljem i d6biti
kraljevu udovicu za zenu. Edip je takoder okuSao sreeu. Pronako je pravi odgovor: To je ~ovjek, kojl kao dijete hoda
~etveroooke, kao odrastao na dvije noge, a kao starac 'sa
tapom na tri noge.c Sfinga se na to bacila u Okean, grad se
spasio nevolje, a Edip je postao kralj i oienio se Jokastom,
svojom majkom.
39

38

Poslije nckoliko godina sretne vladavine, u gradu zavlada

kuga koja je pobila mnogc gradanc. Prorok Tirezija otkriva
da je kuga kazna 7.:1 dvostruki zlo~in koji je Edip pocinio:
ocoubojstvo i incest. Edip panl~no poku5ava da ne vidi istinu, ali kad kona~no shvati sam sebe oslijepi, a Jokasta poCini samoubojstvo. Tragedija z.avl'Sava u ~su kada Edip biva
kamjen za grijeh koji je, ne znajuci, poeinio, usprkos svjesnom naporu da ga izbjegnc.
Da li Freud opravdano zak.ljueuje da ovaj mit potvrduje
njegovo stajaMte da su kod malog djeteta prisutni podsvjesni incestuozni nagoni, koji dovode do mrlnje prema
ocu-suparniku? Zaista, cini se da mit o Edipu potvrauje
Freudovu teoriju, tc da ona s pravom nosi svoje ime.
Ako pa!ljivije ispitamo mit, javljaju se, medutim, pitanja
koja bacaju sumnju na ispravnost ovog gledi~ta. Najva!nije
je pitanje: ako jc Freudova interprctacija tocna, oeekivali
bismo da je Edip srco Jokastu, nc znajuCi da mu je ona
majka, zaljubio se u nju, i tada, opet ne znajuCi, ubio svog
oca. Ali u mitu nema nikakvih indicija da se Edip zaljubio u
Jokastu. Jedino obrazlofenje ponulteno u mitu za~to se Edip
ozenio Jokastom jest, da mu je ona pripadala zajedno s
tronom. Mo!emo li vjcrovati da bi u mitu Cija je sredi~nja
tema incestuozni odnos majke i sina, u potpunosti bila izostavljena privlacnost izme(!u njih? Pitanje je to opravdanije
ako imamo u vidu stariju verziju proro~nstva; predskazanje
o vjencanju s majkom spominjc se samo jednom u verziji
Nikolausa iz Damaska, koja je prema mi~ljenju Carla Robertsa noviji izvor.
RazmatrajuCi ovo pitanjc mo!emo postaviti hipotezu da se
mit moze shvatiti kao simbol, ne incestuozne ljubavi izmedu
majke i sina, vee sinovljeve pobune protiv oeevog autoriteta
u patrijarhalnoj porodici. Brak Edipa i Jokaste samo je sekundarni element, samo jedan od simbola sinovljeve pobjedc, u ~su kada zauzima oCevo mjesto sa svim njegovim pri
vilegij ama.
40

Ako imamo u vidu snmo kraljn Edipa, onda ovo ostaje najbolja hipotcza, ali sc takodc1 njcna valjanost more potvrditi
ispituju6i cijcli mit o Edipu, narocito onaj oblik koji mu je
Sofoklo dao u druga dva dijela trilogije, Edipu na Kolonu
; Antigoni.' Ovo ispitivanjc prula sasvim nov uvid u materiju, u cijem sc srcdi~tu nalazi borba izmedu patrijarhalne
; matrijarhalnc kulturc.
U Edipu na Kolonu slijedimo Edipa, kojeg je protjerao
Kreont, u druStvu svojih dviju keeri Antigone i Ismene. Edipod sinovi Eteoklo i Polinik nc lele prui.iti pomoc slijepom
ocu. Njih dvojica se bore w prijcstoljc prognanog oca. Eteoklo je pobjednik, ali sc Polinik, ne prihvacajuci poraz, obraca
za pomoc izvan grada, kako bi bratu preotco vlast.
Do sada, mofcmo vidjeti da je glavna tema trilogije mdnja izmcau oca i sina u patrijarhalnom dru~tvu, ali ako pogledamo trilogiju kao cjclinu otkrit ccmo da Sofoklo govorl o sukobu patrijarhalnog i ranljeg matrijarhalnog drustva.
U patrijarhalnom dru~tvu sinovi se bore s ocem i medusobno;
konacni pobjednik je Kreont, prototip fa~istickog vladara.
Edipa u progonstvo nc prate sinovi vee! kceri. One su njegov
oslonac, dok izmcllu njcga i sinova postoji obostrana mrroja.
Povijesno glcdano, originalni mit o Edipu s ra~.licitim vcrzi
jama kojc su postojalc u Grckoj, i na kojima .ie Sofoklo sagradio svoju tragcdiju, prufa va1nc indicije. U razliCitim formulacijama mita lik Edipa jc uvijek povezan s kultom bo~ice
Zemlje, prcdstavnicom matrijarhllllnc n!ligijc. U gotovo svim
verzijama mita, od dijclova koji opisuju izlaganjc djeteta,
do onih gdje je glavni motiv Edipova smrt, mogu se naCi
tragovi ove teze. Tako, na primjer, Eteon, jedini beotijski
grad koji je irnao hram posveeen Edipu, i odaklc je mit vje..
rojatno potekao, imao jc tako4er i hram bozice Demetre. Na
Kolonu (blizu Alene) gdjc se Edip konacno smirio, nalazi
se stari hram Demetre i Erinejc, koji je vjcrojatno postojao
41

i prije mita o E<lipu. Kao ~to eemo kasnije vidjeli, Sofoklo

je naglasio vezu izme(!u Ed.ipa i ktoniCk.ih boiica u Edipu
na Kolonu.
Ed.ipov povratak u prebivali~te boZica, premda najvahtiji
nije jed.ini klju~ za razumijevanje njegovog polofaja koji j~
primjer matrijarhalnog poretka. Sofoklo je dao joS jednu
vrlo jasnu aluziju na matrijarhat, kada u Edipovom govoru keerima spominje egipatski matrijarhat. Evo kako ih
hvali: 0, istinsku sliku egipatskih obi~ja neka ostvare u
svom duhu i zivotul Jer tamo mu.Skarci sjede kod ku~e tka.
j~i. dok se zene bore ~ svakodnevni kruh. A u v~m s(u.
~ju, keeri moje, oni koji bi se trebali tim poslom baviti
sjede kod kuee kao djevojke, dok vi umjesto njih nosite t~
ret va~eg nesretnog oca. (Sofoklo}'
Ovu misao Ed.ip nastavlja kada usporeduje k6eri sa sinovima. Za Antigonu i lsmenu ka:Ze:
Ove me djevojke 6uvaju i njeguju, one su po svom opredjeljenju muJkarci, a ne tene: a vi ste stranci, a ne moji
sinovi.c (ibid.)
U Antigoni je sukob izmedu matrijarhalnog i patrijarhalnog principa najradikalnije iz.raien. Kreont, nemilosrdni d.ik
tator, postao je tiranin u Tebi, Ed.ipovi sinovi su ubijeni,
jedan napadajuci grad da osvoji vlast, drugi braneci ga.
Kreont je nared.io da se zakoniti kralj pokopa, a da izazivauvo tijelo ostane nepokopano, sto je prema ~kim obi6a
jima predstavljalo najvoee poniUnje i nemilost. Kreont predstavlja princip supremacije :takona dr:Zave nad krvnim vezama, posl~nost autoritetu nad privrleno!cu prirodnim za.
konima 6ovje~nosti. Antigona odbija prekrliti zakone krvi
~ soli~~mosti sa svim ljudskim bicima u korist jednog hi
Jerarh!Jskog, ~utoritati~og principa. Antigona zastupa slobodu 1 sre6u IJudskog b1~ nasuprot arbitrarnosti mune via
davine. Zato kor kaie: Cudesa su mnoga, ali niti jedno
tako divno kao 6ovjek. Nasuprot sestri Ismeni koja smatra
da fena mora popustiti pred mukareevom snagom, Antigona

se suprotstavlja principu patrijarbata. Ona slijed.i zakone pri

rode, jednakosti i sveobuhvatne maj~inske ljubavi i ka:Ze:
.Moja priroda nije stvorena za mr:Znju vee za ljubav.
Kreont napadnut u osjecaju mu~kosti, ka:Ze: Zaista, ja nisam
muskarac, ona je muskarac ako joj pi'ipadne ova pobjeda.c
OkrceuCi se sinu, koji se zaljubio u Antigonu jos kaie: Da,
sine moj, ovo mora biti zakon usaden u tvom srcu: - u
svim stvarima pokoravaj se o6evoj volji, i nastavlja, Nepos/u.Snost je najgore od svih uUa. Ona unistava gradove,
pustosi domove; rad.i nje se ute saveznika pretvaraju u buOnu svjetinu. A :Zivoti onih koji five u miru, svoju sigumost
duguju posluSnosti. Zato moramo podupirati red stvari i ne
smijemo dopustiit da nas tena nadvlada. Bolje da izgubimo
moc od mu.Ske ruke, ako tako treba biti, nego da nas prog/ase veCim s/abicima od tene. (Sofoklo)
Sukob izmedu Kreonta, patrijarha, i Hemona, pobunjenika protiv patrijarhata i branitelja zenske jednakostli, dosti:Ze
vrhunac kada Hernon odgovara na o6evo pitanje: Hocu li
ja vladati zemljom po tut'lem rasw1ivanju umjesto vlastitom?c, ovako: Nema grada koji pripada jednom 6ovjeku.
Ti bi bio dobar vladar pustinje.
Kreont mu odgovara: .OVaj je dj~ izgleda juMk ten4.c
Hernon, odgovaraju6i mu, naglaSava snagu matrijarhatskib
boUca: Za mene, za tebe I za bogove dolje. (Bogovi dolje
su majke lxxl:ice.) Konaeno sukob zavrlava. Kreont je Anti
gonu fivu zakopao u peeinu - ponovo njena simboli~na veza s boticom Zemljom. Obuzet panikom Kreont poku~va
spasiti Antigonu, ali uzalud. Hernon poku5ava ubiti oca, ali
ne uspije pa pOCini samoubojstvo. Kreontova una, Eurldika,
WvSi za sudbinu svog sina, ubija se, proklinju6i mu1a za
ubojstvo djeteta. Kreont je fizi~ki pobjednik. Ubio je sina.
1enu koju je volio njegov sin i svoju fenu. Ali je moralno
propao i to sam pruznaje: Oh, grijeb koji sam pOCinio!
Nikada ga se necu rije~itil Ja, ja sam va$ ubojica, u svojoj
bijedi znam svu istinu. Vod.ite me, sluge, vodite brzo, moj

42

43

vi~

:tivot je smrt! Vodite me, molim vas, nagao sam i glup;

ubio sam te, sine moj, i tebe, 1.eno! Kako sam ncsretan!
Ne znam kuda da svrnem pogledom, gdje da potratim pomoc; unisteno jc svc ~to sam imao, i opet se teilika sudbina
srucila na moju glavu. (Sofok.lo)
Ako sada pogledamo cijelu trilogiju, me>Zemo zak.ljuciti da
incest nije glavna ili bitna tema Sofok.love vizije koju je iz.
razio u trilogiji. Mo1.e nam se to Oiniti ako smo proCitali
samo Kralja Edipa (pitanje je koliko je !judi koji rjeeito
prieaju o Edipovom kompleksu proeitalo cijelu trilogij u),
ali uzimaju6i u obzir cijelu trilogiju, vidimo da se ona bavi
sukobom principa matrijarhata i jednakosbi. s principom
patrijarhalne diktature, Kreontovim zakonom i redomc. Dok
patrijarhat pobjcduje u smislu moei, njegovi su principi moralno pobijedeni u Kreontovom slomu, kada on shvaea da je
postigao jedino smrt.
3. Prijenos
Prijenos je jedan od k.ljucnib pojmova Freudovog sistema.
On je nastao kao rezultat k.linickih promatranja. Freud je
uoCio da pacijent razvija vrlo jaku vezu s licn~61 analiti
eara u toku lijeeenja, vezu koja je vrlo sloiene prirode. To
je mjc:Savina ljubavi, divljenja i privrienosti; s druge strane,
negativni prijenos je mjeavina mrznje, suprotstavljanja i
agresije. Ako su analitiear i analizirana osoba razlicitog spola, bit prijenosa se lako moze opisati kao slucaj zaljubljenosti pacijentice u lijeCnika (u slueaju da se radi o homer
seksualnom pacijentu isto bi se dogodilo da je analitiCar
istog spola). Analitiear postaje objekt ljubavi, divljenja, ovis
nosti, intenzivne ljubomore dok god postoji netko tko b1
mogao biti potencijalni suparnik. Drugim rijeeima, pacijcnt
sc ponaa kao osoba koja se zaljubila u analiticara. Ono to
cini prijenos posebno zanimljivim jest Cinjenica da nastaje

iz same situacije nego zbog osobina samog analitieara.

Nijedan analitiear ne mole biti dovoljno neprivlaean ill glup,
a da ne proizvede ovaj uOinak na inaee intelligentnu osobu
koja za njega ne bi marila da nije njegov iii njezin analiticar.
Premda se prijenos ocitovao u odnosu pacijenata preroa mnogim lijecnicima, Freud je prvi obralio pafnju OVOID cudnom
fenomenu i proucio njegovu prirodu. Zakljucio je da analizi
rana osoba za vrijeme analitickog procesa razvija mnoge
osjetajc koje jc kao dijete gajila prema roditeljima. On je
objasnio ovaj fenomcn ljubavnickog (iii neprijateljskog) privlaccnja ka liku analitieara kao ponavljanje ranije privdenosti ocu iii majci. Drugim rijceima, da su osjecaji prema
analiticaru transferirani (preneseni) s originalnog objekta
na li~nost analitiCara. Freud je vjerovao da analizom prijenosa mo~e otkriti - rekonstruirati - kakav je slav dijete
imalo prema roditeljima. Dijete u analiziranoj osobi do:tivljava prijenos osjeeaja tako intenzivno da mu je eesto nemoguee shvatiti da ne voli iii mrzi samog analitieara, vee
roditelje koje on predstavlja.
Ovo je otkricc jcclan od Freudovih velikib doprinosa. Do
Frcuda Ditko se nijc bavio ispitivanjem afektivnog odnosa
pacijcnta i lijeCnika. Ujeenici su obieno sa zadovoljstvom
prihvaCaJi cinjcnicu da ih pacijenti Obo~vajuc, a ako se to
nije dogadalo progla~avali su ih za loe pacijente. U stvari,
prijcnos je faktor koji pridonosi pl'ofesionalnoj bolesti analltieara; primajuci ocl analizirane osobc izraze odanog div
ljcnja, bez obzira da li to zaslu.Zuje ili ne, on potvrduje via
stitu narcisoidnost. Frcudov genije je zapazio ovaj cudan
fenomen i protumacio ga ne kao izraz iskrenog divljenja. vee
kao divljenje djeteta prema roditeljima. Razvoj prijenosa u
analitickoj situaciji bio je potpomognut posebnim nacinom
Freudovog rada. Pacijent je !ciao na kaueu, analitiear je
sjedio, nevidljiv iza njega. Freud je jednom spomenuo da
je odabrao ovakav na~in rada, jer nije podnosio da ga netko
satima promatra. Kao dodatan razlog psihoanaliticari navo45

44

de da analiti~r mora biti prazan list papira u odnosu na

pacijcnta, tako da se sve reakcije prema analiti~aru mogu
smatrat.i kao izraz prijenosa, a ne izraz osjetaja za lienost
samog analiti~. Ovo je tumarenje ~ista iluz.ija. Jedan po.
gled, jedan stisak ruke, kvaliteta glasa, na~in obra6ulja dovoljni su pacijentu da mnogo toga sazna o analiti~; pomi.
sao da ncvidljivi analitiear ostaje i nepoznat vrlo je naivna.
Sada ~emo se ukratko kriticki osvmuti na ovaj tehnicki po.
stupak. Cijeli ugodaj tihog, nevidljivog, navodno nepoznatog
analiti~. koji cak ne odgovara na pit:mja, i njegov polozaj
iza analiz.irane osobc (okretanje da bi sc pogledao analiticar
prakti~no predstavlja tabu)' stvara kod pacijcnta dojam da
je dijctc. U kojoj se jos situaciji odrasla osoba nalazi u sta
nju potpunc pasivnosti, gdje analiti~ar ima sve prerogative,
a pacijent je dt!Zan pri~t.i tom fantomu o svojim najintim
nijim mislima i osjecajima? I to ne kao dobrovoljni cin vee
kao moralna obaveza koje se pacijcnt mora pridlfavati kada
je pristao na psihoanalizu? S Freudovog stanoviAta infantill
zacija pacijenta je <.lobrodosla, buduCi da je glavni cilj otkri
vanje ill rekonstrukcija ranog djetinjstva. Ova infantilna konstelacija samo pr
1osi tom cilju.
Glavna krit.ika upucena ovom postupku infantilizacije pacijenta ka!e da ukoliko se pacijent u toku seanse pretvara u
dijete, odrasla osoba biva potisnuta sa scene, a pacijent iz.
govara misli i osjetaje koje je nosio u sebi kao dijete, bez
mogu~nost.i da se prema njima odnosi s pozicija odrasle
osobc. Drugim rijeeima, on slabo osjeta sukob izmcdu svog
infantilnog li odraslog Ja, a upravo taj sukob pnidonosi poboljsanju i1i promjeni. Cuje li se samo glas djeteta, tko ee
mu protumaciti, tko ce mu odgovoriti, tko ee ga obuzdati,
ako ne glas odrasle osobe kojim, tako<ler, pacijent raspolafe?
Medutim glavna svrha diskusije o prijenosu nije u imanent
noj kritici s terapeutskog stajaliSta (koja pripada raspravi o
psihoanaliti&im tehnikama), vee Zelim pokazati kako je
Freud suz.io svoje klinicko iskustvo o prijenosu objasnjava
46

juCi da su osjeeaji i stavovi karakteristi~ za ovu situaciju

prenescni iz djetinjstva u analitii.!ku seansu.
Ako zanemarimo ovo obja5njenje, vidimo da je Freud nai
~ na fenomen od mnogo veeeg znarenja nego sto je sam
mislio. Fenomen prijenosa, odnosno dobrovoljna zavisnost
jedne osobe o drugoj, situacija u kojoj se jedna individua
osjeea bespomocnom i traZi vodu s autoritetom, sprcmna da
se tom autoritetu pokori, najresci je i najva!niji fenomen
drustvcnog iivota, koji nadilazi individualnu obitelj ill ana
liticku situaciju. Svatko tko to reli moie lako uoeiti kako
vainu ulogu igra prijenos u drustvenom, polltl~kom i reli
gioznom tivotu. Potrebno je Sarno pogledati u lica u gomili,
koja pljc~ce karizmatskom vodi kao sto su Hitler iii de
Gaulle, pa da se ugleda isti izraz slijepog strahopostovanja,
divljenja, nesto sto preobraZava lice jz svakodnevnog sivila
u lice stra~tvenog vjernika. Ne mora se eak raditi o de
Gaulleovoj pojavi ill glasu, iii o Hitlerovoj silovitosti. Lica
!judi koji promatraju predsjednic!ke kandidate u Americi ill
samog predsjednika imaju takoder naroCit izraz koji bismo
gotovo mogli nazvati religioznim. Kao i kod psihoanaliti~
kog prijenosa, taj izraz nije ni u kakvoj vezi sa stvarnim
osobinama osobc kojoj se dive. Dovoljan je poloiaj ill samo
unifonna pa da netko postane predmet obotavanja. Cijeli
nas socijalni ~istem poeiva na ovom izuzetnom ucinku koji
imaju neke osobe u vecoj iii manjoj mjeri. Prijenos u politickoj situaciji i oboiavanje vode ne razlikuju se: zajednicki
im je osjecaj bespomocnosti, djetinje nemo~i to vodi za.
visnosti o roditeljima ill u situaciji prijenosa do ovisnosti o
analiticaru kao zamjeni za roditelje. Zaista, tko mote poreCi
da djetetu u svakom ~u nije potrebna majka iii njezina
zamjena koja c!e ga stititi, hraniti, brinuti se za njcga? J<a.
~ve god narcisoidne iluz.ije dijete gajilo, ostaje tinjenica, da
Je u odnosu na situaciju ono bespomoeno i da tra.ti pomoc.
Medutim, testo se previda Cinjenica da je odrasla osoba isto

47

tako bespomocna. U mnogim situacijama u kojima se dijete

ne mole snaci, odrasla osoba nalazi izlaz, mcllutim, na k:raju
i ona ostaje bespomoena.
Odrastao ~ovjek je suoeen s mnogim prirodnim i druStvenim silama, tako moCnim da je ~to bespomoean kao i dijete u svom svijetu. Istina, on se nautio braniti, naucro je
vezati se uz druge kako bi se zajcdnitkim snagama oduprli
opasnosti, ali sve to ne mijenja bitno ~injcnicu da ostaje
bespomocan u borbi s prirodnim opasnostima, u borbi s
bolje naoruianim i mocnijim druStvenim klasama ili narodima ili u borbi protiv bolesti i konatno u borbi sa smrcu.
On posjeduje bolja obrambena sredstva, ali je isto tako
svjesniji mnogih opasnosti, sto zna~i da jc navodni kontrast
izmellu bcspomocnog djeteta i mocnih odraslih u velikoj
mjeri ftktivan.
Odrasla osoba je takoder bespomocna, i kao i dijete traZi
nekoga, tko ee joj pru.Z:iti osjeeaj sigw-nosti, izvjesnosti;
zato je skk>na .i voljna diviti se osobama koje jesu, iii koje
se spremno nude da budu spasioci i pomagati, hl i kada
su to polulu&lci. Dru5tveni prijenos, roden iz istog osjeeaja
bespomoenosti kao i psihoanalititki, jedan je od najvafuijih
drutvenih fenomena. Freud je otkrivsi prijenos u psihoanalitillkoj situaciji, dooao do jo5 jednog univerzalno vaieeeg
otkriea, ali na osnovi svojih premisa nije mogao u potpunosti ocijeniti njegovu dalekoseznu druStvenu va:lnost. Ova
rasprava o prijenosu zahtijeva jos jednu dodatnu primjedbu.
Premda je oovjek bespomocan, ne samo kao dijete vee i kao
odrasla osoba, on more ovu bespomoenost nadvladati. U
druStvima koja su racionalno organizirana, koja ne dovode
ljudski razum u pometnju kako bi se prikrila prava situacija, u dru5tvima koja potifu individualnu nezavisnost i racionalnost, osjeeaj bespomoenosti ee isreznuti a s njim i potreba za drustvenim prijenosom. Dru5tvo tiji su tlanovi bespomoeni treba idole. Ova se potreba more ukloniti samo u
onoj mjeri u kojoj je eovjek svjestan stvamosti i vlastitih

48

snaga. Spoznaja da mora umrijeti ne mora ga utiniti bespomoenim, jer je ona takoder dio stvarnosti s kojom se hvata
u kotac. PrimjenjujuCi isti princip na psihoanaliti~ku situaciju, smatram da sto je analiti~ realisti~niji, to vie gubi
fantomska obilje:lja, to je pacijentu lake odbaciti stav bespomoenosti i boriti se s realnoseu. Ali nije li poreljno ili
hl potrcbno da pacijent u analiti~koj situaciji regresira do
stanja djeteta, kako bi mogao izraziti iclje i tjeskobe koje je
nau~io potiskivati kako bi bio prihvacen u svijetu odraslih?
To je istina, ali s jednim va.Z:nim ogranitenjcm. Ako pacijent u toku analiticke seanse postaje potpuno dijetc, motda
sc radi o snu. Nedostaju mu vlastiti sud i nezavisnost koja
mu je potrcbna da bi shvatio znatenje izre~enog. Analizirana
osoba u toku seanse konstantno oscilira izmedu infantilne i
zrelc cgzistencijc; i upravo na ovom proccsu ~iva analiti~ki postupak.
4. Nan:lsoldnost
Freudovo shvaeanje pojma narcisoidnosti predstavlja vrlan
doprinos razumijevanju oovjeka. Freud je pretpostavio da
sc oovjck orijentira u dva suprotna pravca: njegov glavni
intcrcs, ljubav, briga iii kao sto Freud kaZc libido (soksualna
energija) moic biti usmjercn prema njemu samome iii prema
svijetu, Jjudima, idejama, prirodi, ljudskim djelima.
Na sastanku Betkog psihoanaliti&og drutva 1909. godine
Freud je objavio da je narcisoidnost nu:lan medustadij izmedu auto-crotizma i ljubavi prema objektimac. Prva opirna studija narcisoidnosti sadrlana je u dje1u 0 narcisoidnosti. Freud nije gledao na narcisoidnost kao na primarno seksualnu pcrverziju, seksualnu ljubav prema vlastitom tijelu,
kao to je to ucrnio Nacke koji je uveo pojam 1899. godine,
vee kao na sastavni dio instinkta samoodrtanja.

49

Najvainiji dokaz o postojanju oarcisoidnosti pruiila su

klinitka proucavanja shizofrcnije. Shizofreoi pacijent poka.
zuje dvije karakteristicne osobioc: megalomaniju i odvra61
nje interesa od vanjskog svijeta - od !judi i stvari. Njegov
je intcres usmjcren oa vlastitu litnost, i tako razvija megalomaniju: viziju sebe kao sveznajureg ill svemogureg ja.
Shvaeanje psihoze kao stanja krajnje nare1soidnosti jedna
je od osnova ideje o narcisoidnosti. Druga je oorrnalni razvoj
djeteta. Freud je pretpostavio da dijcte tivi u potpuno narci
soidnom stanju u C::asu svog rodcnja kao ~to je tivjelo u
maternici. Dijetc polako stjete interes za !jude i stvari. Ovo
or iginalno stanjc libidinoznc ka teksije ega (katheksis, grcki
- povczanos t, usmjerenos t - op. prcv.) stalno jc prisutno
i odnosi sc prema kateksiji objekta kao ~to sc tijclo a mebe
odno~i prema pseudopodima kojc pruta prcma van.
U cemu je vainost Frcudovog otkriea narcisoidnosti? Objasnio jc njimc ne samo prirodu psihoze, vee jc pokazao da se
oarci>o1dnost javlja ne samo kod djeteta, nego i kod pr<>sjetnih !judi; odnosno, da oormalna osoba u manjoj ill veCoJ mJcri podrlava oeke stavove koJi sc nalaze u osnovi psi
hoza, naravno jare izra2eni.
Kako jc Freud suzio znaeenje pojma onarcisoidnostic?
Opel, kao i kod mnogih drugih pojmova pokuSavajuci ga
ugurati u okvire teorije libida. Libido smjc~tcn u cgu - obi6oo jc upravljcn na vanjske objckte - ali u nckim slutajevi
ma kao ~to su fizicka bot ili gubi tak olibiclinozno vezan.ih
objckata vraca sc natrag cgu. Narcisoidnost jc u biti promjcna smjcra u domcni libida.
Oa Freud nije bio zarobljenik ideje o psihickom aparatu,
navodno znanstvenoj verziji ljudske strukture, vjerojatno bi
pro~irio znacenje svog otkriea u mnogim smjcrovima. U
prvom je rcdu mogao jace naglasiti ulogu narcisoidnosti u
borbi za opstanak. Ook je s vrijednosnog stajalista poteljno
maksimalno suzbijanje narcisoidnosti, sa stajaliSta bioloSkog
opstanka narcisoidnost je poteljna i oormalna. Kad covjek
50

ne bi stavio svoje potrebe i ciljeve ispred tut!ih, kako bi

pretivio? Nedostajala bi mu energieoa kvalitcta egoizma, briga za vlastiti tivot. Ili drukcije reteno: bioloki interes opstanka vrste zahtijeva izvjesnu dozu oarcisoidnosti kod njezinih tlanova; eticko-religiozni cilj pojcclinca je, naprotiv, redukcija narcisoidnosti do nulte tocke.
Ali jo je va!niji Freudov propust da definira narcisoidnost
kao suprotan pol pojmu Jjubavi. On to nije mogao uCiniti
jer kako sam prije pokazao, Jjubav za ojega nije postojala,
osim kao privrlenost mukarca Zeni koja ga hrani. Za Frcuda,
biti voljen (mukarac od pobijet!ene feoe) dajc snagu, aktivno voljeti jc slabost.
Ova jc cinjcnica vrlo ocita u Freudovoj pogrenoj ioterpretaciji Goethea u djclu WestOstlicher Divan (Zapadno-istoeni
divan). Freud pi~e: Vjerujem da 6: te osvjetiti, da ti nakon u blti suhe znanosti, darujem poetsku predodtbu ekonomi~oog kontrasta izmedu oarcisoidnosti i zaljubljeoosti.
Evo citata iz Goetheov~ Zapadno-istoblog divana:
SULEIKA

.,Volk und K necht und Obcrwinder

Sie gestehn ;zu jeder Zeit:
lfochstes GlUck der Erdenkinder
Sie nur die Personlicltkeit.
Jedes Leben sei zu fiiltrerr,
Wenn man sich nicht selbst vcrmiftt;
Alles kiinne man verlieren,
Wenn man bliebe, vas man ist.
HATEM

Kann wohl sein! so wird gemeinet;

Doch ich bin auf tmderer Spur:

51

Alles Erdenglilck verelnet

Find fell in Su/ei/<4 IIUT,
Wie sie sich an mich verschwendet,
Bin ich mir ei11 wertes /ell;
Hiitte sie siclz weggewendet,
Augenbticks wer/Or ich miciL

Nun mit HaJem wiir's ;;u Ende;

Doch schon hob ich wngelost;
Ich verkorpre mich behende
In den Holden, den sie kosi."*

ZULEIKA
Puk, rob i pobjednik
/Ste nose sklonosti:
Zemaljske djece prava sreta
Samo je u osobnosti.
Svako bice time se ponosz
Dok prema sebi samom ne pogrije$i.
Covjek sve i;;gubiti mote
Ako ostane 011akav kakav jest.

HATEM
1 tako mote biti! Nckl tako misle,
Ali ja slijedim dmgi put.
Srecu i sva blaga temljc
U Zulejki vidim ja.
Kad mi ona biva sklona
Sdm sam sebi rwjbolji,
Zanemari ti me ona
Nadem se u ncvolji.
(prijevod V. Vitek)

52

A sad Hatemu jc do!ao kraj

Otajanju vee sam Sklon,
Drugom kad se ona poda
Ja bih htio postal on.

Goetheova slika covjeka koji ostaje ono lito jestc pogreSno je shva~na kao portret narcisoidne osobe, dok za Goethea,
naravno, on predstavlja neovisnog, zrelog, integriranog Covjeka. Drugi stav (Hatem) za Freuda predstavlja zaljubljenu
osobu, dok Goethe prikazuje ovisnu osobu kojoj nedostaje
jako Ja, i koja se rasplinjuje u osobi koju ljubi.
Dok je prema Freudu ljubav mwkarca analitickac, to jest
ima za svoj objekt osobu koja ga hrani, Freud pretpostavlja
da je renska ljubav nareisoidna: da rene mogu voljeti samo
sebe i da ne mogu sudjelovati u velikom postignucuc mwkaraca: da vole ruku koja ih hrani. Freud nije svjestan da su
rene njegove klase hladne upravo zato jer njihovi muskarci
to zele: da budu vlasnitvo, bez prava na odvojene ali ravnopravnec uloge u krevetu. Budoaski muskarac je dobio ZeDU
kakvu je zamWjao; racionalizirao je svoju superiornost vjerujuci da ta defonnirana una - koju je sam defonnirao fell jedino da bude sita i zbrinuta. Ovo je naravno tipiena
mwka propaganda 11.1 ratu 1izmedu spolova, koja na primjer
tvrdi da su rene manjc rcalisti~ne i hrabre od mu5karaca.
U stvari, tim be7.umnim svijetom koji, ~ini se, ne staje u
trci za vlastitom propalicu upravljaju mulikarci. Sto se tice
hrabrosti, svatko 1.na da u slucaju bolesti, :iene mnogo hrabrije nastupaju protiv nje, dok muskarci traze pomoc kod
majke. Sto se ti~e narcisoidnosti, iene su prisiljene da budu
atraktivne jer se izlafu na tr1nici roblja; ali kada zene vole,
vole dublje i pouzdanije od mukaraca koji lutaju naokolo
pokuavajuCi zadovoljili svoju nareisoidnost, pohranjenu u
penisu kojim se toliko ponose.
Kada je Freud izlotio svoju iskrivljenu sliku :iene, nije se
mogao oteti razmi~ljanju da li je bio potpuno objektivan.
53

Ali na elegantan nacin je otklonio ove sumnje: Mozda nije

na odmet, da dam potvrdu da ovaj opis ienskog oblika
erotske ljubavi nije proizaSao iz tendenciozne namjere da
potcjenjujem iene. Nezavisno od cinjenice da mi je svaka
tendencioznost strana, znam da ove razlicite razvojne linije
odgovaraju diferencijaciji funkcija kod visoko sloZenih biolo~kim cjclina: nadalje, spreman sam priznati da postoji prilicno velik broj iena koje vole prema mu~kom obrascu, i
lr.oje su razvile seksualno prccjenjivanje karaktcristicno za
ovaj tip ljubavi.
To je zaista clegantan, ali ne i psihoanaliticki iz.laz. Kakve
li snmoobmane u covjeka koji se usulluje uvjcravati da mu
je svaka tendencioznost strana, cak i u pitanjima koja su
jasno nabijena emocionalnim dinamitom. Ovo fiziol~ko shvaamje libidinozne kateksije ega nasuprot onoj prema objektima, oteialo je onima koji se ne nalaze u krugu posveeenih
da razumiju prirodu narcisoidnosti na osnovi vlastitog iskustva. Zato ea ulim opisati na pristupacniji nacin.
Za narcisoidnu osobu jedino podrucje koje joj izgleda
stvarno jest vlastita lienost. Njegovi ill njezini osje61ji, misli, ambicije, telje, tijelo, obitelj, sve ~to jesu ill sto je njihovo. Ono ~to misle je istinito, zato jer oni to misle, ~ak su
I njihove lore osobine prekrasne jer su njil1ove. Sve sto se
odnosi na nju ill njega ima boju i pun realitet. Svi i sve
izvan toga su sivi, ruini, bezbojni, jcdva postojeti.
Evo primjera! Jednom me neki eovjek nazvao da ugovori
sastanak. Odgovorio sam m u da sam taj tjedan zauzet, ali
da ga mogu primiti sljedeei tjedan. On mi odvrati, istieua
da tivi u blizini, kako bi za cas mogao stiti do mene. Kad
sam mu ponovo odgovorio da je to za njega vrlo pogodno,
ali da ne mijenja na st\<ari jer nemam vremena, ostao je
nepokoleban mojim argumentom. Ovo je primjer prilieno
te5kog slucaja narcisoidnosti, jer je taj eovjek bio potpuno
54

nesposoban raz.likovati svoje potrebe od mojih. Ocito je da

postoji velika razlika ako je neka narcisoidna osoba inteligentna, obrazovana. Mnogi umjetnici, kreativni pisci dirigenti, plesaci, politiCari krajnje su narcisoidni. Ali njihova
oarcisoidnost ne interferira s njihovinl wnijeeem; naprotiv,
vrlo mu eesto pomaie. Oni trebaju izraziti ono sto subjektivno osjetaju, i ~to je subjektivnost \'aZnija za njihovu izvedbu to je bolje izvode. Narcisoidna osoba je cesto vrlo
privlaena zbog svoje narcisoidnosti. Zamislite, na primjer,
narcisoldnog zabavljaca . lspunjen je sobom, pokazuje svoje
tijelo i duh s ponosom kao da su rijetk.i dragulj i. On ne
sumnja u sebe, sto se manje narcistickoj osobi nldno dogalla. S to on kate ill ucini, nacin na koj i hoda i kreee se
predstavlja za njega uiitak kao dragocjena predstava, u kojoj
je on ujedno svoj najvea oboiavalac.
Pretpostavljam da uzrok privlaenosti narcisoidne osobe
leZi u Cinjenici da ona pruZa sliku osobe kakvu bi prosjeean
eovjek !clio ostvariti - siguran u sebe, bez sumnji, uvijek
gospodar situacije. Prosjeena osoba, nasuprot tome, nema
sigurnosti, eesto je progone sumnje, sklooa je da se clivi
drugima koje smatra superiornijinla sebi. Narcisoidna osoba
je ono sto bi prosjeena u ljela biti. Motemo se upitati kako
to da ekstremna narcisoidnost ne odbija !jude. ZaSto se oni
ne odvrac!aju od pomanjkanj a prave ljubavi? Na ovo je pitanje lako odgovoriti. Prava je ljubav danas rijetka, tako
da se nalazi izvan vidnog polja vec!ine !judi. U narcisoidnoj
osobi mote se barem vidjeti netko tko voli jednu osobu samog sebe. Sasvim netalentirani narcis moie, s druge strane, biti jedino smijclan. Ako je pak narcisoidna osoba vrlo
darovita, uspjeh je zajameen. Narcisoidni !judi se eesto m~
gu nati mellu politiCarima. Cak i da su daroviti, bez narcisoi~osti koja iz njih izbija ne bi djelovali tako upeeatljivo.
UmJesto da se pitaju: Kako mogu biti tako arogantni?c,

ss

mnogi su lj udi tako ocarani narcisoidnom slikom takve osobe, da ne vide nista vise osim primjerenc samohvale vrlo
talentiranog covjeka.
Vatno jc shvatiti da je narcisoidnost, koja se jo5 mole
nazvati i samozaljubljenostc, suprotnost pravoj ljubavi, ako
pod ljubavlju podrazumijevamo cin samozaborava i iskazi.
vanja brige drugima, a ne samo sebi.
Od iste je vainosti proturjeenost iz.medu narcisoidnosti i
razuma. Govoreei maloprije o politicarima kao primjerima
narcisoidnih osoba, tvrdnja o sukobu iz.medu narcisoidnosti
i razuma izglcda apsurdna. Ali ja ne govorim o inteligenciji
vee razumnosti. Manipulativna inteligencija jc sposobnost
upotrebc misljenja da bi se vanjskim svijetom manipuliralo
u ljudskc svrhe. Razum je sposobnost da sc stvari spoznaju
kakve jesu, bcz obzira na njihovu vrijednost iii stetnost po
nas. Razum te:!i spoznaji stvari i !judi kakvi oni zaista jesu,
neiskrivljeni uslijed na5eg subjektivnog intercsa za njih. Pamctc je oblik manipulativne inteligencije, ali mudrost proizlazi iz razuma. Narcisoidna osoba more biti vrlo pametna,
ako je njcz:ina inteligencija na vrhuncu. Ali ona je sklona
pravljenju te5kih pogre5aka, jer je narcisoidnost zavodi da
precijeni vlastite ielje i misli i pretpostavi da jc ncki cilj vee
ostvaren zato, jcr tako ona ieli iii misli.
Narcisoidnost se eesto brka s egoizmom. Freud je mislio
da je narcisoidnost libidinozni vid egoizma, odnosno, da
strastvcna priroda egoizma lezi u njegovoin libidinoznom ka
rakteru. Ali ovo razlikovanje nije sasvim zadovoljavajuce.
Egoisticna osoba moze imati sasvim neiskrivljenu sli~u svijeta. Ona mofe sagledati svijet i svoju ulogu u njcmu objek
tivno. Ona ne mora pridavati svojim mislima i osjeeajima
veeu valnost nego sto je oni imaju u vanjskom svijetu. Egoi
zam je u biti oblik pohlepe; egoist .icli sve za sebe, on ne
ieli dijeliti, on druge vidi prije kao prijetnju nego potenci
jalne prijatelje. Ono sto je Freud u svojim ranijim radovinta
nazvao samointeresomc, u njima prevladava vi8e iii manje
56

tpuno ali prevlast samointeresa ne narusava nuZno egoisto~ sliku 'vanjskog svijeta i njega samoga, kao sto je to slucaj
sa narcisoidnom osobom.
Jz.medu svih karaktemih orijentacija narcisoidnost se kod
sebe samog najte:!e prepoznaje. Stupanj narcisoidnosti neke
osobe utjeee na njeno samovelieanje i onemogucuje joj ~
viw svoje nedostatke i ogranieenja. Ona je uvjerena da JC
slika divne osobe koju ima o sebi ispravna, i kako je to
njezina slika nema razloga da u nju sumnja.
Drugi razlog zbog kojeg je tesko u sebi otkriti narcisoid
nost jest taj sto mnogi narcisoidni !judi pokusavaju pokazati
prema van sve samo ne narcisoidnost. Jedan od .~aj cdcih
primjera je pokwaj narcisoidnih osoba da sakrlJU svoJu
narcisoidnost ponasanjem punim brige i pomoei za druge.
Oni troSe Dmogo vremena i energije irtvujuci ~e. postlllpajuCi
ljubazno, ali s ciljem (obicno nesvjesnim) prikrivanj~ narci
soidnosti. Kao sto znamo, isto vrijedi i za osobe koJe slove
kao posebno skromne i poalzne. Ne samo da takve osobe I
cesto pokuSavaju prikriti svoju narcisoidnost, oni je istovremeno zadovoljavaju ponoseei se svojom skromnoseu i
ljubaznoScu. Lijep primjer za to je eovjek koji je urniruci
euo prijatelje kraj samrtne postelje kako ga hvale: kako__Je
Ucen, kako je inteligentan, kako je Jjubazan, kako je paZIJlV.
Umiruci ih je sluSao, a kada su ga prestali hvaliti, ljutito je
uzviknuo: Zaboravili ste spomenuti moju skromnost.
Narcisoidnost nosi mnoge krinke: svetost, posluSnost prerna dufnosti, ljubaznost, ljubav, poniznost, ponos; ona ima
raspon od stava uobra!enosti i arogantnosti do stava skrom
nosti i nenametljivosti. Postoje mnogi trikovi za sakrivanje
vlastite narcisoidnosti, kojih su Jjudi jedva svjesni. Ako narcisoidna osoba mofe uspjcino uvjeriti druge da joj se dive,
ona je sretna i dobro funkcionira. Ali ako je to uvjeravanje
bezuspjclno, ako je njena narcisoidnost povrije<lena, ona
moZe splasnuti kao balon, iii bjesnjeti ispunjena bijesom koji

57

ne prata. Nanijeti povredu netijoj narcisoidnosti zna~i pro.

uzroeiti depresiju ili .llldnju koja ne opraAta.
Od naroWog interesa je grupna narcisoidnost. Grupna
narcisoidnost je pojava od najveeeg politi~kog zna~enja. Ko.
~no, prosjeeni rovjek Zivi u dru~tvcnim prilikama koje
ograni~vaju razvoj sna!ne narcisoidnosti. Cime ee se hraniti
narcisoidnost siromaha koji nema dru~tvenog prestiia, na
kojeg vlastita djeca gledaju odozgo?
On je nitko i ni~ta - ali ako se mole pois tovjetill sa svo.
jom nacijom iii prenijeti lienu narcisoidnost na naciju, tada
dobiva sve. Kada bi takav ovjek izjavio: Ja sam najdivniji
rovjek na svijetu; ja sam naj~i. najbolje obrazovan, najpametniji, najefikasniji, ja sam najbolji ovjek na svijetu svatko bi prema njemu osjetio gnusanje i pomislio bi da
je lud. Ali kada !judi na isti nain opisuju svoju naciju,
nitko se tome ne protivi. Naprotiv, ako netko kaie: Moja je
nacija najja~. najkulturnija, najtalentiranija od svih nacijac,
nitko neee za njega misliti da je poludio, vee da je vrlo patriotski nastrojen gra.:lanin. Isto vrijedi i za religioznu narcisodnost. Sasvim je normalna stvar da milijuni pristaAa
neke religije mogu tvrditi da su oni jedini posjednici istine,
da njihova religija nudi jcdini pravi put spasenju. Drugi primjeri grupne narcisoidnosti su politi~ke i znanstvene grupe.
Pojedinac zadovoljava vlastitu narcisoidnost pripadanjem i
poistovjeeivanjem s grupom. Nije velik on, nitko i ni~ta. vee
on, pripadnik najdivnije grupe na svijetu.
Ali, moglo bi se prigovoriti, kako mo~emo biti sigurni da
necrja procjena njegove grupe nije realistina i tocna?
Kao prvo, tc:Sko da grupa mou biti tako savclena kao ~to
je njezini 1anovi opisuju; ali postoji jo vainiji razlog, a taj
je da se na kritiku upucenu grupi reagira s jakim bijcsom,
reakcijom karakteristic'!nom za nekoga ija je individualna
narcisoidnost povrije.:lena. U narcisoidnom karakteru nacionalnih, politikih i religioznih politikih grupnih reakcija le-

58

Ze korijeni fanatizma. Kada grupa postane utjelovljenjc vlastite narcisoidnosti, svaka se ocritika na rarun grupe shvaea
kao napad na vlastitu linost.
u slu~jevima hladnih ill vrucih ratova, narcisoidnost po.
prima jo drastiniji oblik..~oja. j~ nacija savrena, . miro.
ljubiva. kultuma itd.; nepnJatelJ J~ toc~o sup~tno. ~o,
okrutan, izdajniki itd. U stvamosti, vecma naClJa Je 1sta,
u oclnosu na cjelokupnu ravnoteZu dobrih i zlih osobina. Naravno, postoje poroci i vrllne speoifiani za svaku naciju. Kod
narcisoidnog nacionalizma doga.:la se da on vidi samo vrline
vlastite nacije, a tu.:le poroke. Ova je opservacija vrlo impresivna jer jc tOCna; lama je samo utoliko to izostavlja vlastite poroke i neprijateljeve vrline. Mobilizacija grupne narci
soidnosti najvainiji je uvjet kod priprema za rat: ona mora
zapoeti mnogo prije od izbijanja samog ratnog sukoba, ali
se poja~va to se nacija vik primire ratu. Osjeeaji na poretku prvog svjetskog rata dobar su primjer kako je razum
bio u5utkan kada je zavladala narcisoidnost. Britanska je
ratna propaganda optuilla njemake vojnike da bajonetima
kolju djecu u Belgiji (potpuna lai kojoj su mnogi na Zapadu povjerovali). Nijemci su zvali Britancc narodom izdajniOk:ih trgovaca, dok su za sebe smatrali da su heroji koji se
bore za slobodu i pravdu.
Mou li grupna narcisoidnost ikada nestati i s njom uvjeti
za rat? Nema razloga pretpostaviti da to nije moguec. Uvjeti
njenog nestajanja su mnogostruki. Jedan od njih je da ilvoti
pojcdinaca moraju biti tako bogati i zanimljivi, da se oni
mogu odnositi prema drugima s ljubavlju i razumijevanjem.
To za uzvrat pretpostavlja takvu socijalnu strukturu koja
potire bivstvovanje ( dijeljenje, a obeshrabruje imanje i posjedovanje. S razvojem interesa i ljubavi za druge, narcisoidnost se u znaajnoj mjeri suzbija. Najv~ji i najteil problem je me.:lutim, da grupnu narcisoidnost more proizvesti
i osnovna drutvena struktura i nacin na koji se to dogada.

59

Poku~t

61 skicirati odgovor analizirajuCi odnos izmedu

strukture industrijskog kibemetskog dru5tva i narcisoidnog
razvoja pojedinca.
Prvi je uvjet za pojacani razvoj narcisoidnosti u industrijskom drustvu odvojenos~ i antagonizam pojedinaca. Ovaj je
antagonizam nuina posljedica ekonomskog sistema sagradenog na nemilosrdnoj sebicnosti i principu tra.Zenja koristi na
u5trb drugih. Kada su dijeljenje i ozajamnost odsutni, rada
se narcisoidnost. Ali jos vaZn.iji uvjet za razvoj narcisoidnosti, koji je doao do punog izraiaja tek u posljednjim desetljecima, jest obo~avanje industrijske proizvodnje. Covjek je
stvorio Boga. Stvorio je novi svijet, svijet stvari koje su
ljudski proizvodi, upotrebljavajuci staro stvaralastvo samo
kao sirovinu. Covjek je ogolio tajne milcrokozmosa i makrokozmosa, otkrio je tajne atoma i tajne svemira, degradirajuci tako zemlju na sicusni entitet medu galaksijama. Znanstvenik je doavsi do ovih otkriea morao sagledati stvari
kakve jesu, objchivno i stoga s malom dozom narcisoidnosti. Ali potrosac, kao i tehnicar i prakticar u primijcnjenim
naukama, ne trebaju imati znanstvenikov um. Pretdni dio
ljudske rase nije trebao izmisljati novu tehniku; oni su je
sagradili prcma novim teorijskim otkricima i divili joj se.
Tako se dogodilo da je modem! covjek razvio izvanrcdan
ponos za svoju kreaciju. Mislio jc da je bog, osjeeao svoju
vclicinu razmisljajuCi o velicini tog novog ljudskim rukama
proizvedenog svijeta. Dive6 se svom ostvarenju, divio se i
sebi. Svijet koji je stvorio zauzdavajuci snagu ugljena, nafte,
a sada i atoma i posebno, naizg)cd beskrajne mogucnosti
njegovog mozga, postali su zrcalo u kojem se ogleda. Covjek
se promatra u zrcalu koje ne odramva njegovu ljeporu vee
domisljatost i snagu. Hoee li se i on utopiti u tom zrcalu
kao sto se Narcis utopio gledajuci sliku svog prckrasnog tijela na povr!ini jezera?

s.

J{arakter

Freudov pojam karaktera nije od manje v~osti nego li poi:

movi nesvjcsnog, potiskivanja i otpora. OvdJe _se _F~ud baVl
)judskim bicem kao cjelinom, a ne sa~o poJedinlm komleksima i mehanizmima kao sto su Edtpov kompleks, strah
~ kastracije, zavist zbog penisa. N~ra~o, pojam. karaktera
nije nov; ali pojam karakteX:U u dinihamtlc~~m srmpslodu, kd~ko
ga je Freud upotrijebio bio JC u ps o OS'J' nov.
_mamickim podrazumijeva se pojam karaktera kao rclattvn?
permanentne strukture strasti. Psiholozi su u _Freudov~ ~~
jemc, kM i danas, govorirli o ikara.kteru u sasv1~. deSkiUptivnom smislu; opisivali su osobu kao urednu, ambtctoznu, marJjivu, potenu itd., ali pri tom su -~slil~ ~ pojedine. crte
prisutne kod covjeka, a ne na orgaill.Z.lr.llll SlS~em _str~tt. Saroo su najveei dramatiCari kao Shakespeare. 1 naJveCt ro~a
nopisci kao Dostojevski i Balzac, opisivali karakter u din~
mickom smislu. Ovaj posljednji ana!i1jrao je karakter razhcitih klasa francuskog drutva.
. .
Freud je bio prvi psiholog koji je znanstven~. ~na~Zlra~
karakter. umjesto umjetnicki, kao sto su to Clffi~ nJ~govt
prethodnici. Rezultati su, oboga6eni uz .~I_DoC ne~ nJegovih studenata, naroCito K. Abrahama, bill lZVartredni. Freud
i njegova skola konstruirali su retiri vrste ~~~~mih struktura: oralno-reccptilni karakter, oralno-sadisttcki karakter,
analni karakter i genitalni karakter. Prema Freudu svaka
osoba koja se razvija normalnim putem prolazi kroz ova ~e
tiri stadija karakteme strukture; ali mnogi se zaustave na
nekoj od ovih toCaka evolucije i zadriavaju kao odrasli !judi
osobine ovih predodraslih karakternih stadija.
Pod oralno-receptivnim tipom Freud je podrazumijevao Covjeka koji ocekuje da bude naltranjen, materij~o, ~ocio
nalno i intelektualno. To je osoba sa otvorerum usttma.
temcljito pasivna i ovisna, koja otekuje da ce joj se dati
svc sto treba, bilo zato sto to zaslu~uje, jer je tako dobra
61

60

Hi tako poslu~na, bilo zbog visoko razvijene narcisoidnosti

ko~a je cini divnom. u vlastitim oeima, pa zato smatra c1a je
prirodno cia se drugJ za nju brinu. Ovaj tip !judi oCekuje c1a
mu sve vrste zadovoljstva budu ponudene a cia za to ni~ta
ne treba uzvratiti.
Oralno-sadisticki covjek takoder vjerujc da sve sto treba
dobiva izvana, ali ne vlastitim trudom. Ali za razliku od
oralno-receptivnog tipa, on ne oeekuje da ce bilo ~to dobiti
dobrovoljno, vee silom pokuS:Iva oduzeti drugima ono ~to
mu treba; to je grabeiljiv, izrabljivacki karakter.
Treei tip karaktera je analno-sadisticki. To je karakterna
struktura osoba koje misle cia nikacla nista novo nije stvoreno; jedini nacin cia se n~to posjeduje jest da stedi ono sto
ima. 0~~ mi~le da s~ neka vrsta tvrdave, koju nHta nc smije
nap~stit .. NJihova ~gurnost leu u izolaciji. Freud je kod njih
otkno tri kar aktenstJke: urednost, skrtost i tvrdoglavost.
Potpuno r azvijen i zreo je genita!ni karakter. Dok se tri
~eur?tske orije~tacije karaktera mogu lako prepoznati, gemtalni karakter Je vrlo neodreden. Freud ga opisuje kao
osnovu sposobnosti za ljubav i rad. Nakon ~to smo upoznali
F~udovo shvaeanje ljubavi, sjeCamo se cia on govori samo
o IZOpaeenom obliku ljubavi u ~tvu proiz\'odaca profita.
Ono sto Freud smatra genitalnim karakterom, jednostavno je
~u~~aski co~jek, cija je sposobnost cia voli vrlo ogranicena,
I ciJI radc JC napor da se organizira i iskoristi rad drugih
!judi, da bude direktor, a ne radnik .
Tri neurotske iii kako bi ih Freud nazvao pregeni talne
karakterne orijentacije su kljuc za razumijevanje ljudskog
karaktera upravo zato, jer se ne odnose samo na jednu osobinu vee na eijeli karakterni sistem. Opeenito uzev~i. lako
je prepoznati kojem tipu karaktera neka osoba pripacla, eak
ako postoji samo nekoliko podataka. Povueen covjek, evrsto
stegnutih usana cija je glavna briga cia sve bude uredno i
pravilno, koji pokazuje malo spontanosti, cija je koia nezdravc boje, lako je prepoznatljiv kao analni tip karaktera; ako

62

njemu jos doznamo da je skrt, neda.reZljiv, distanciran, to

je dovoljna potvrda naroj pretpostavci.
Jsto vrijedi i za izrabljivaeki i receptivni karakterni tip.
Naravno, istina je da !judi pokuS:Ivaju sakriti svoje pravo
lice, pod pretpostavkom da su svjesni Cinjenice da ono izdaje
osobine koje oni ne fele razotkriti pred drugima. Stoga
izrazi lica nisu najvaZnijJ pokazatclji karakterne strukture.
Vafniji su oni izrazi koje je tcfc kontrolirati: pokreti, glas,
drianje, geste i sve ono sto se nalazi u vidnom polju koje
zahvaca cijeli lik. Ljudi koji su shvatili znaeenje triju pregenitalnih karakternih ena mogu se bez potclkoea medusobno
spora.J:umjeti kada govore o ovoj iii onoj osobi kao o analnom karakteru ill kada govore o mje5avini ana!no-oralnih
crta ili naroeito o oralno-sadistickim crtama. Freudov je genijc obuhvatio ovim karaktcrnim orijentacijama svc moguce
nacine na koje se covjek moie odnositi prema o kolini u procesu asimilacije , tj. u procesu dobivanja od prirodc ili
drugih ljudi onoga sto je potrebno za opstanak. Problem se
sastoji u tome sto svi trebamo ne5to izvana; ~ak ni svetac
ne bi mogao preiivjeti bcz hrane. Pravi je problem u tome
na koje natine to poku5avamo dobiti: da li se radi o primanju, plja~kanju, sakupljanju iii proJZVodnji.
Otkad su Freud i neki njcgovi utenici izloZili ovu karakterologiju, na~ se razumijevanjc covjeka i kulture znatno produbilo. Kazem, kulture, jcr se druStva takoder mogu razlikovati u okvirima ovih karaktemih struktura, jcr cc drustve.ni karakter, to jest srl karaktera zajednicka vecini tlanova
tog dru~tva odgovarati jednom iii drugom tipu. Evo jednog
primjera: karakter francuskc srednje klase u 19. stoljeeu
imao je analnu karakremu strukturu; to je bio karakter
poduzctnika, izrabljivaea.
Temelji karak1erologije koje je polo2io Freud doveli su
do otkrica drugih oblika karaktemih orijentacija. Tako se
mote govoriti o autoritarnom i egalitarnom karakteru, o
0

63

dc;.truktivnom i dobroduS!lom karakteru, i na taj sc nacrn

pozivali na istaknutu crtu koja odreduje ostatak karakterne
strukture.
Proueavanje karaktera tek je na potetku, i posljedice Freudovih otkriea jo~ niti izdaleka nisu iscrpljeoe. Ali unatoc naM:m divljenju za Freudoiru teoriju karaktera, to nas ne smije
sprijeliti da vidimo kako je ogranitio valnost svoje teorije
povezujuci je sa seksualoo~u.
On je to vrlo jasno izrazio vee u djelu Tri eseja o teoriji
seksualnosti: Ono sto zovemo karakterom nckc osobc sagradeno je velikim dijelom iz materijala seksualnih uzbudcnja;
sastoji se iz poriva fiksiranih u djetinjstvu i pobijedenih
sublimacijom, i od takvih struktura koje su predodredene da
uspjdno potisnu one pcrvcrzne osjecaje koji se smatraju
bcskorisnim.
Sarna imena karaktemih orijentacija pokazuju jasoo tu
povezanost. Prve dvije dobivaju energiju iz oralnog libida.
T~a iz analnog libida oi cetvrta iz takozvanog genitaloog
Hbida, to jest seksualoosti odraslog muskarca i rene. Najvalniji Freudov doprinos karakterologiji je djelo Karakter
i at~alni erotizam. Sve tri crte analnog karaktera: urednost,
skrtost i tvrdoglavost predstavljaju direktan izraz reakcione fonnacije prema analnom libidu iii njegovc sublimacije.
Isto vrijedi i za druge karaktcrne strukture u vezi s oralnim
i gcnitalnim libidom.
Freud je sveo mnoge velike strasti, ljubt~v, mrinju, ambiciju, zclju za moCi, lakomost, okrutnost, kao i strast za neovisnoCu i slobodom pod razne oblike Jibida. Ljubav i mrlnja
u novijcm dijelu Freudove teorije, koji sc bavi instinktima
fivota i smrti, u biti su bioloskog porijekla.
Pri konstrukciji teorije o instinktima iivota i smrti ortodoksni analitieari smatraju da agresija predstavlja podjed
nako originalan poriv, inherentan ljudskoj prirodi kao i lju
bav. Zelja za moei, razmatrana u vezi s analno-sadisti&im
karakterom, iako se more smatrati najvalnijim porivom mo64

~ovjcka, nije dobila dovoljno prostora u psihoanalilitcraturi. Ovisnost je razmatrana na razli~itc na~ine,
~esto u ve~;i s pokornoUu u okvirima Edipovog kompleksa.
Redukcija vclikih straSti na razlititc vn.tc libida bila je za
Freuda teorctska nuinost, jer su za njcga osim teinje za
opstankom', sve ostale energije u rovjeku scksualne prirode.
Ako ne postoji prisila da se sve ljudske strasti objasne kao
ukorijenjcne u seksualoosti, ne moramo prihvatiti Freudova
objasnjcnja. Tada se more doei do jednostavnije i toCnije
analize ljudskih strasti. Mogu se razlikovati bioloski uvjetovane strasti, glad i seks, koje su u sluibi opstanka pojedinca
i vrste, i strasti koje su drustveno i povijcsno uvjetovane.
Da li !judi u pravilu ljube iii mrze, pokoravaju sc iii sc bore
za slobodu, da li su skrti iii velikodusni, zavisi od drustvene
strukturc koja je odgovorna za oblikovanje svih strasti izuzcv biolo~kih.
Kod nekih kultura u dru5tvenom karakteru dominira strast
za kooperacijom i hannonijom, takvo je pleme Zuni Indijanaca u Sjevemoj Americi, dok kod drugih dominiraju posesivnost i destruktivnost, kao kod Dobu plemena. Potrebno je
podrobno analizirati dru5tveni karakter tipi~n za neko dru~tvo da bi se razumjelo kako su ekonomski, gcografski, povijesni i gcnctski razloz:i utjecali na formiranje razli~itih tipova drustvcnog karaktera. Dat cemo jednostavan primjer:
plemc kojc ima malo plodne zemlje, i kojcm nedostaju izvori
za snabdijcvanjc ribom i zivotinjama, vjerojatno cc razviti
ratoboran, agresivan karakter, jer je plja~kanje i kracla drugih plemena jcdini nacin opstanka. S druge strane, pleme
koje ne proizvodi velike viSkove ali dovoljno da svi mogu
Zivjeti razvit ee miran i kooperativan duh. Ovi su primjeri,
naravno, pojcdnostavnjeni; problem uvjeta koji odreduju raz.
voj pojedinih tipova druStvenih karaktera vrlo je sloien i
zahtijeva temeljitu analizu svih relevantnih i eak naizgled
irelevantnih faktora. To je polje druStvene analize ill pod-

dcrnog
ti~koj

65

jesne analizc, koja, vjerujcm, ima veliku budu~nost, premda

su za sada poloreni samo temelji ove granc analiti~ke socijalne psihologije.
Povijesno uvjetovanc strasti su takvog interu.itcta da mogu
biti jare od bioloSki uvjetovanih strasti opstanka, gladi, Zedi
i seksa. Medutim, to ne mora valiti za prosje~nu osobu ~ije
su stras1li velikim dijelom svedcne na zadovoljavarnjc fizioloSkih potreba. Ipak to vrijedi za znatan broj )judi u bilo kojem povijesnom razdoblju koji su riskirali svoj livot za ~st,
ljubav, dostojanstvo, iH mrfnju. U Bibliji jc to i1rareno jednostavnim rijocima: .covjek ne more zivjeti samo na kru
hu. (Matija, 4.4) Zamislimo da je Shakespeare svoje drame
tcmcljio na seksualnoj frustraciji glavnog junaka iii '..clji za
jclom glavne junakinjc; postale bi isto tako banalnc kao i
ncki suvremeni komadi na Broadwayu. Dramatski element
Jjudskog zivota ukorijcnjcn jc u ne-biolo~kim s_trasti~a, _a
nc u gladi ill seksu. Rijetko tko izvr~i samoubOJStvo JCr JC
(rustriran seksualnim porivima, ali mnogi su sp,.crnni odu
stati od livota ako su im ambicijc ili mdnje frust,.irane.'
Freud nikad nije promatrao ljudsku jedinku kao izoli
rano bire, vee uvijek u odnosu prema drugima. Kao Sto sam
kaze: lndi,idualna psihologija, sigurno se bavi individual
nim ljudskim birem i ispituje na~ine zadovoljavanja njegovih
nagona. Ali samo rijetlio i pod iznimnim okolnostima, ona je
u prilici da apstrahira iz li~nih odnosa medu pojcdincima.
u individualnom psihl~kom zivotu drugi ]judi se obi~no trc
tiraju kao modeli, objekti, pomagaci, iii protivnici. Ta~o je,
od pOCetka, individualna psihologija istovrcmcno soctJalna
psihologija u ovom proSircnom, ali legitimnom smislu. .
Ipak ovo se jezgro soeijalne psihologije nije dalje ran:llo:
jer je Freud pretpostavljao da je najvgi entitcl, porodibli
Zivot, odiu~n za djetetov razvoj. Freud nije uocio da lJ~d
sko bice od ranog djetinjstva pa nadalje tivi u nekoliko
krugova: najtdi je porodica, zatim klasa, trcei jc d~Stvo _u
kojcm :!.ivi, retvrti krug su bioloSki uvjeli ljudskog btca kOJC
66

dijel.i s drugima i konatno ono Sto je dio Sireg kruga, o kojcm gotovo niSta ne znamo, ali koji obuhvaca harem naS
sunrev sistem.
Sarno najuZi porodi~ni krug ima va:!.nost za Freuda i zato
je znatno potcijenio ulogu drugih krugova ciji je eovjek ta
koder dio. Tocnije, on nije shvatio da je sama obitelj odredena klasom i drustvenom strukturom i da tvori dru~tvenu
silu cija se funkcija sastoji u prcnoSenju drustvenog karaktera na dijcte. To se postire ranim odgojem i obrazovanjem,
kao i djelovanjem karaktcra roditelja koji je Utkoder dru~tveni proizvod.
Freud je uzeo burloasku porodicu kao prototip svih vrsta
porodica i zanemarivao jc ocite razlike pojedinih oblika porodi~nih struktwa, ill eak potpuno odsustvo oporodice u
nekim kulturama. Kao primjcr mo:!.e poslllZiti vatnost koju
Freud daje tzv. prvobitnom prizoru kada dijete prisustvuje
seksualnom odnosu roditelja; to je iskustvo kojem Freud pri
daje veliko znarenje. O~ito je da znacajnost ovog iskustva
proizlazi iz Cinjenice da u gradanskoj obitelji djeca i roditelji
Zive u odvojenim sobama. Da je Freud imao na umu porodibli :!.ivot u siromaSnijim klasama svog vremena, gdje su
djcca :!.ivjela u istoj sobi s roditeljima i sasvim prirodno pri
sustvovala spolnom odnosu, ojihovo se rano iskustvo ne bi
ucinilo Freudu tako opasnim i zna~jnim. On, takoder, nije
uzco u obzir mnoga takozvana prirnitivna plemena u kojima
nije postojao tabu seksualnosti i gdje niti roditelji nili djeca
nisu trebali sakrivati svoje scksualne igre i odnose. Freud je
a priori smatrao da su sve strasti seksualne prirodc i da je
gradanska porodica prototip ostalim porodicama. Nije mogao
uoO.ti da primami fenomen nije porodica vee drutvena struktura koja stvara onu vrstu karaktera, koja je potreboa da bi
mogla pravilno funkcionirati i opstati. On nije stigao do
pojma dru~tvenog karaktera, jer se na uskoj osnovi seksa
takav pojam nije mogao razviti. Kao ~to sam pokazao, dru
tveni je karakter ona karaktema struktura koja jc 7.ajedni~
~

67

ka vc6n.i clanova dotienog clruStva, koja oblikuje karakter

pojedinaca na takav naCin da ljudi tele r~it~ on_o sto nwraju raditi kako bi osigurali pravilno funkCJOil.ll"3D~e druStv~
Ono !to ule uraditi o"isi o dom.inant.nim straStuna u DJI
hovom karakteru koji je oblikovan potrebama i zahtjevima
specifienog clruStvenog sistema. Razlike koje postoje _u -~
itim porodicoim sk.lopovima neznatoc su u usporedb s diferencijacijom koja proizlazi zbog razlicitosti drustveoih struktura i k.lasa. Clan feudaloe k.lase trebao je razviti karakter
koji mu omoguruje da vlada drugima, i koji 6e mu o_tv:dnuti
srce prema tudoj bijedi. Gradanska je klasa 19. stOIJcca rooraJa razviti analni karaktt:r koji jc bio odrcden 1c1Jom za
stjecanjem i stedenjem, a ne trosenjem .. U 20. stoljecu ista
je klasa razvila karakter u kojem stednJa predstav!Ja samo
sporednu vrlinu, u usporedbi s glavnom ~to_m mode_rnog karaktera trosenjem i konzumiranjem. OvaJ JC ra:t\OJ uvJetovan te~eljnim ekonomskim nuinostima; u pcriodu primame
akumulacije kapitala, stednja je bila nulnost; u penodu masovne proizvodnje, umjesto ~tcdnje, potroSnja ima naj,:eeu
ekonomsku vafnost Kada bi se karakter eovjeka 20. stolJeCa
imenada preobratio u karakter covjeka 19. stolj~ca. nasa. b~
privreda bila suoeena s teskom krizom ~0 ~e 1 _prop~Do sada sam opisao problem odnosa poJedinca 1 socJalne
psihologije u pojednostavojenom oblik<u.. ~otpunija a~aliza
ovog problema, koja n adilazi okvirc ove lmJge, t~ebala bt r~~:
likova ti pot rebe i s trasti ukorijcnjene u samo~ egzts~enCJJt
lj udskih bica od onih koji nisu primarno uvJetovan ~ . dru
stvom vee samom ljudskom prirodom, tako da ~e nJihova
odsustvo treba shvatiti kao rezultat potiskivanja iii teSk~
socijaloe patologije. Takvi su porivi oni za slobodom, solidamoCu, ljubavlju.
Ako Freudov sistem oslobodimo sulavajuceg uCin.k a libido teorije, pojam karaktera dobit 6e ve61 vafnost od one
koju mu je dao sam Freud. To zahtijeva transformaciju in
dividualne psihologije u socijalou psibologiju, a individualnu

psihologiju svodi na spozoaju malih varijacija prisutnib kod

pojcdinaca i idiosinkratskih okolnosti koje utjecu na osnovnu clruStvcoo uvjetovanu karaktemu strukturu.
Usprkos ovoj kritici Freudovog shvaeanja karaktera, pou-ebno je ponovo naglasti da Freudovo otkriee dinamickog
pojma karaktera nudi k.lju za rarumijevanje i u izvjesnoj
mjeri za prognozu individualnog i druStvenog ponaanja.
6. ZllaCaj nost djetlnjstva
Znaeajna uloga ranog djetinjstva je jedno od Freudovih velikih otkriea. Ovo otkri6e ima nekoliko aspckata. Dijcte vee
posjedujc scksualne porive (}ibidioozoe porive), prcmda se
jos ne radi o genitalnoj seksualnosti, vet kako je Freud naziva pregenitalnoj seksualnosti, koja je usrcdotoeena na odgovaraju6l erogene zone, usta, anus i kohl. Nasuprot burfoaske slike nevinog djeteta Freud je shvatio fiktivnost
ovakve predodlbe i pokazao da je malo dijete od samog rodenja obdareno libidiooznim porivima pregenitalne naravi.
U Freudovo doba vladao je mit o nevinom djetetu11 koje
ne zna nista o seksu, a osim toga nije se znalo od kakve je
vatnosti djetetovo iskustvo, na~ito kod vrlo malog djeteta, po razvoj njegovog karaktera i cijcle sudbine. S Freudom se sve promijenilo. On je pokazao na mnogim klinickim
slueajevima kako rani do:tivljaji, posebno traumatski, oblikuju djecji karakter do tog s tupnja, da jc zakljucio kako je
karakter fiksiran davno prije puberteta i da uz rijetke iznimke ne podlijefe kasnijim promjcnama. Freud je pokazao
kako mnogo toga dijete zna, kako je osjeeajno, kako doZivljaji koji odraslome izgledaju trivijalni imaju dubok utjecaj na razvoj djeteta i na kasniju pojavu neurotskih simptoma. Prvi put se poeelo na dijete i ono sto mu se dogada gledati ozbiljno, tako ozbiljno da se povjerovalo da u ranom
djetinjstvu leZi klju za razumijevanje kasnijeg eovjekovog
razvoja.

69
68

Vclik.i clio klini~kih podataka pokazuje ispravnost i mudrost Freudovih opservacija, ali vjerujem da one takoder pokazuju i izvjesna ogranirenja njegovih teoretskih postavki.
Kao prvo, Freud je potcijenio znarenje konstitucionalnih,
genetskih faktora u oblikovanju djeejeg karaktera. On to
nije ufulio u teoriji gdje je ustvrclio da su konstitucionalni
faktori i iskustvo oboje odgovorni za razvoj neke osobe, ali
je zbog praktiC:nih razloga, on kao i vocina psihoanalititara,
zanemario genetske clisporicije; u krutom frojdiz.mu iskljucivo porodica i djetetovo iskustvo u njoj odgovorni su za
razvoj djeteta. To je oti~lo tako dalcko da psihoanaliticari,
kao i sami roclitclji, vjeruju da zloccsto, ncsretno, iii neurotsko clijete ima roditelje koji su ga doveli u to stanje, dok
naprotiv, sretno i zdravo clijete ima odgovarajucu sretnu i
zdravu okolinu. U stvari roclitelji su preuzeli na sebe svu
krivicu za djetetov nezdrav razvitak, ali isto tako i pohvale
ako je djetinjstvo njihovog djeteta imalo srctan ishod. Svi
podaci pokazuju da to nije toeno. Psihoanalitiear moze imati
pred sobom vrlo neurotienu, rastrganu osobu s uZasnim dje.
tinjstvom i rOCi: OCito je da su iskustva iz djetinjstva dovela do ovakvog nesretnog ishoda.c Me4utim, da se samo za.
pitao koliko ljucli potjere iz istog tipa poroclicne konstelacije,
pa su ipak zdravi i sretni !judi, po6eo bi sumnjati u jednostavnu vezu izmedu iskustva iz djetinjstva i mentalnog zdra
vlja i bolesti doticne osobe. Prvi faktor koji je odgovoran za
njegovo teoretsko razoearanje leZi u analiticarevom zanema
rivanju razlika u genetskim clispozicijama. Uzmimo jednostavan primjer: i medu novorodenom djecom mo2emo vidjeti
razlike u stupnju agresivnosti. Ako agresivno dijete ima agre.
sivnu majku, ona mu neee oMkocliti, voc ee mu samo koristiti. Naucit ce se boriti s njom i neee biti upiMeno njenom agresivno~. PlaSljivo clijete suoCeno s istom majkom,
bit ee j~ viSe uplMeno, postat ee boja!ljivo i pokorno, a
kasnije ee se moZda razviti u ncuroticnu licnost.

70

Qvdje se zapravo doti6emo starog i mnogo raspravljanog

problema o odnosu prirode i odgojac (nature and nurture)
ill odnosu genetskih disporicija i okoline. Rasprava o ovom
problemu nije do sada dala konaene zak.ljueke. Iz vlastitog
iskustva sam zak.ljuCio da genetskc dispozicije igraju mnogo
.:naCajniju ulogu u oblikovanju karaktera nego ~to to sma
tra vOCina analitieara. Vjerujem da bi jedan od analitiCarevih ciljeva trebao biti rekonstrukcija slike djetetovog karaktera u ~su rodenja, kako bi se prouCilo koje su crte pacijentove Jicnosti clio originalne prirode, a kojc su stcccnc pod
utjecajcm okoline; i dalje, koje su od sterenih kvaliteta u
sukobu s genetskim crtama, a koje ih pojacavaju. U stvarnosti, eesto susreeemo da je zeljom roclitelja (licnom iii kao
predstavnika dru~tva i klase) dijete prisiljcno potisnuti iii
oslabiti originalne dispozicije i zamijeniti ih onim osobinama koje ~rvo zeli razviti, U tom easu nailazi.mo na korijene neurotienog razvoja; takva osoba razvija osjeeaj la!nog
identiteta. Ook pravj identitet poCiva na svijcsti o sebi, ukvom
kakav postoji od rodenja, pseudoidentitet poeiva na licnosti
koju nam JC nakalemilo dru.Stvo. Stoga oovjek ima stalnu
potrebu za dokazivanjem kako bi ostao uravnote2en. Pravi
idcntitet ne treba dokazivati, jer oovjek ima o sebi sliku koja
je identi~na s autenticnom strukturom li~osti.
Otkriee o znaeenju dof.ivljaja iz ranog djetinjstva za razvoj
licnosti, lako nas roo2e zavesti da potcijenimo vafnost kasnijih dogadaja. Prcma Freudovoj teoriji karakter osobe oblikovan je manjc vge definitivno u dobi od 7 iii 8 goclina, pa se
zato smatralo da su bitne promjene u kasnijim godinama
nerooguee. Medutim, empirijsk.i podaci cini se da pokazuju
da ova pretpostavka preuveli~va ulogu ranog djctinjstva.
Ali sigurno je, ako se uvjeti koji su pomogli da se razvije
karakter u ranom djetinjstvu nastave, vrlo je vjerojatno da
Ce karakterna struktura ostati nepromijenjena. Mora sc nadalje priznati da to vrijecli za vOCinu !judi koji nastavljaju
fivjeti u uvjetima nalik na one koji su postojali u njihovom
71

djetinjstvu. Ali Freudova je pretpostavka odvratila painju od

onih slutajeva kada su se u tivotirna !judi dogodile bitne
promjcne koje su dovele do promjena u njihovirn karakterirna. Uzmimo na prirnjer, osobu koja je kroz Citavo djetinjstvo bila uvjerena da nikada Ditko DOCe mariti za nju,
da nema suosjeeanja i ljubavi, koja nije plata za u~injenu
uslugu ill mito da se ne5to dobije. Ta osoba mo:te pronvjeti
~itav tivot a da nikada ne osjeti nociju brigu ill suosjeeanje,
koji ngta ne zahtijevaju za uzvrat. Ali kada se dogodi da
takva osoba doZivi n&iju iskrenu pa:tnju, takav dogaclaj
mozc drasti~no promijeniti njene karakternc crte kao sto su:
swnnja, strah, osjecaj nevoljcnosti, itd. Naravno, s Freudovog gradanskog stajaliSta i uslijed njegovog pomanjkanja vjere u ljubav, ovakva vrsta dogadaja :je nco~ckivana i neprihvatljiva. U vrlo dcastiCnim slOC3jevirna karakternih promjena
moumo tak govoriti o pravim prcobraeenjima (conversions),
koja znaee kompletnu promjenu vrijednosti, oeekivanja i Sta
vova nastalih uslijed sasvim novog iskustva u tivotu dotifue
osobe. A, ipak, takve promjene nisu moguee ako u samoj ose>
bi nc postoji potencijal koji se ostvarujc kroz preobrazbu.
Priznajem da povr5ni podaci ne govorc u prilog ovoj pretpostavci, jer se !judi obicno ne mijenjaju, ali moramo imati
na umu da vccina !judi nikada ne dozivi ncsto zaista novo.
Oni obi~no nalaze ono sto o~ekuju, i tako su osiroma8cni za
dolivljavanje bitno novog iskustva kojc donosi temeljne ka
raktcrnc promjene.
Potcskoca u otkrivanju pravog lica neke osobe u casu rode
njn iii pcvirn mjesecima zivota lcZi u cinjenici da se tijetko
tko sjcca kako se osjecao u dobi od scst mjeseci ili godine
dana iivota. Pcva sjeeanja obitno ne se!u dalje od prve tri iii
dvije godine i tu Jell jedna od presudnih teskoca Frcudove
hipoteze o vamosti ranog djetinjstva. On se poku8ao uhvatiti
u kostac s ovom pote8koeom proutavajuci fenomen prijenosa
Katkada, to moie uroditi plodom, ali ako pogledamo povi
jest slutajeva frojdisti~ke skole, moramo nu!no u~iti da su
72

mnoga navodna iskustva ranog djetinjstva nategnute rekon

strukcije, i kao takve vclo nepouzdane. Zasnivaju se na postulatima Freudove teorije, a uvjerenjc o autenticnosti eesto
je proiLvod suptilnog pranja mozgac. Premda bi analitiear
rrebao ostati na empirijskoj razini, u stvarnosti, on na supti
Jan na& sugerira pacijentu kakva su njegova iskustva, i nakon duge analize, zbog ovisnosti o analilicaru, pacijent ce
izjaviti - ill kao sto se katkad moie procitati u povijestima
slutajcva: priznatic - da iskreno osjeea ono sto se prema
teorctskim konstrukcijama od njega ocekuje. Naravno, analiti~ar nc smijc djelovati na pacijcnta uvjcravanjem. Ali osjetljivi i ne-tako-osjetljivi pacijent ubrzo shvati sto analitiear
zcli ~uti i pristaje na tumaeenje, iako jc on sam analiticaru
pomogao da <lobije ono sto je ovaj W'afio. NadaJje, treba
imati na umu da su analitieareva occkivanja osnovana na
zahtjevima teorije, ali takoder, i na zahtjevima gradanske
slike o nonnalnojc osobi. Pretpostavljajuci, na primjer, da
je kod ncke osobe 2elja za sladoledom i protest protiv ogranieenosti raznirn vanjskim zahtjevima vrlo izraZen, zakljucili
bismo da buntovnost ove osobe ima iracionalnu kvalitetu,
te da se mote objasniti Edipovom mrl.njom ~ina prema ocu,
zbog seksualnog suparni~tva oko majkc-supruge... Cinjenica da su djeca kontrolirana i manipulirana u djetinjstvu i
kasnijc u Zivotu uzima se kao normalna stvar, a buntovnistvo
predstavlja izraz iracionalnosti.
Zelim spomenuti jos jednu oteiavajucu okolnost, kojoj se
obraca malo pamje. Na odnos izmedu roditelja i djecc obi~
no se glcda kao na jednosmjemu ulicu, to jest promatra se
samo roditcljski utjecaj na djecu. Ali cesto se zanemaruje
injenica da taj utjecaj nije jednostran. Roditdji mogu osjeCati nctrpeljivost prema djetetu, ~ak i novorodenretu, ne
samo zbog uobitajenih razloga kada se radi o ncleljenom
~jetetu ill o destruktivnim, sadisti~kim roditeljima, vee zato
Jer se radi o nespojivim naravima djctcta i roditelja i tada
se ovaj odnos ne razlikuje od odnosa izmedu odraslih !judi.

73

Roditelji naprosto ne moraju voljeti dijetc koje su stvorili,

a dijetc mo:1e od poeetka osje~ati odbojnost prema njima. S
druge strnne, djetetu koje prema roditeljima osjeea odbojoost, kao slabijem, eesto se de5ava da ga zbog toga kainjavaju manje iii vire suptilnim kamama. Dijete je, kao i majka,
gurnuto u situaciju u kojoj ovisi o majci, i mora prihvatiti
maj~inu brigu usprkos ~injeo.ici da je oe voli. Dijete to ne
mo!e artikulirati; majka se osjeea krivom ako to sebi prizna
i t.ako se objc strane pona5aju pod posebnom vrstooi pritiska
i mec!usobno se kafujavaju, jer su prisiljeni na mrsku blis
kost. Majka se pretvara da voli dijcte i suptilno ga kafujava,
dijete sc takoder pretvar a da voli majku, jcr potpuno ovisi
o njoj. U takvoj situaciji se razvija nepoStcnje, koje djeca
testo iz.raZavaju indirektno, putem pobune, a koje ma jka
obino porire, jer osjeca da nema stamnije stvari nego ne
voljeti vlastito dijete.
BILJI!SKE UZ DRUGO POGLAVUB

l. Ze1i.m samo napomenuti da mi se Cni kalm ima dovoljno dok.aza

2.

3.
4.

S.

74

da je vjerovanje u superiornost !deja i misli nad materijalnom

stvamotcu rezultat pobjede patrijarhalnoc sistema nad matrijarhalnim. BuduCi da m~karci ne mogu stvarati prirodno, kao sto
tene radaju, inzistirali su da i oni doblju pravo na radanje, alto
ne maternieom onda mozgom. - Usporedl moju interpretaciju
mita o stvaranju u Zaboravljenom jeliku (E. Fromm, 195la).
Premda je istina da trilogija nije pisana ovim redom, I motda su
stru~ojaci u pravu kada tvrde da Sofoklo nljc planirao da tri
tragedlje ~e trllogiju, ipak ib moiemo lnterprctirati kao cjelinu.
Bcsmisleno je pretpostaviti da bl Sofoklo opisao sudbinu Edipa
i njegove djece u tri tragedije nemajuCJ na umu koherentnost
cjeline.
Sofoklo se ovdje vjerojatno poziva na odiomnk iz Herodota.
Sto se Sofokla ti~. on protestira protiv odbacivanja starijlb rellgioznlh tradicija. koje je svoj vrbunac dostiglo u u~enju sofista.
U argumentima protiv sofista Sofoklo je dao nove izraze staroi
religioznoj (matrijarhalnoj) tradidji naglalavajuti ljubav, jednakost i pravedno$1.
Nekl od mojlb uCitelja na Berlioskom lnstitutu ~to su u toku
aoallze mali zadrljemati i Disu se o tome ustru~vall p~ti. Dru-

6.
1.

8.
9.

10.

8i su tvrdili da su u toku drijcmanja sanjali padjeota i tako steldi

potpunljl uvid u njega nego da su ga sluali. Naravno, sklonos~
brkanju bila je ozblljna prepreka ovakvoj praksi pa su se mnog1
~vo.li spavanja. Ovi su dremei:i vrlo prirodni. Zruom iz vlastitog
iskustva, kada sam analilirao drteCl se Freudove tebnike, kako
sam osjeeao strailam umor sjedca iza pacijenta, bez ikak\-og
dodira s 1\iim, sluilajuei beskrajno jednoli~ glas, koji nisam
sm.io prelrinuti. U stvari, dosada mi je ~!nita cijelu situaciju tako
nepodno~ljhom da sam poc'5eo mijenjati tebniku.
Ova tvrdnja pokaruje Freudovo ograni~nje: uvid u samog sebe
suten je raznim dogmatskim tvrdnjama o crtama lifnosli koje
.oCitO ne mote posjedovati.
U kasnijoj teoriji o instinktu smrti i fivota Freud je z~jenio
stariju bitno fizioloski orijentiranu teorlju, biolokom teortjom o
polaritetu izmedu integrativnih snaga instlnkta tivota i destruk
tivnlb snaga instinkta smrti. (Usporedi diskuslju o Freudovoj teorijl lristlnkata, glava 4.)
Zanimljiva je flnjenica da stopa samoubojstava raste proporcionalno sa stopom industrijalizacije.
Moje vlastite studije drustvenog karaktera oastnvljaju liniju istrativanja koju su za~ Sombart, M. Weber, L J. Brentano, Taw
ney, Kraus i drugi znanstvenici prve polovine ovog stoljeea. Od
ojlbovlb sam teorija imao mnogo koristi.
Potrebno je primijetili, da je cijelo ovo sbvatanje poseboog statusa djeteta prema statusu odrasllb relativno moderno. Do IS.
stoljeea ova podjela jedva da je postojala. Dijete je bilo odrastao
tovjek u malome, bez romantiziranja vrililo je svoje dumosti prerna sposobnostirna. Zahvalan sam Ivanu lllichu za neke plodoe
sugestije u tom pravcu.

III

Freudova teorija
tumacenja snova

1. Veli&la I granlce Freudova otkrl<!a tumal!enja snova

Da Freud nije postavio teoriju o neurozama i metodi terapije, joo uv:ijek hi bio :izuz.etan lik u manosti zbog otkri<!a
umije<!a u tun1aCenju snova. Nedvojbeno je da su u svakoj
epohi !judi pokusavali protumal!iti snove. Kako hi moglo hiti
drugacije kada su !judi ujutro nakon budenja obuzcti sjeeanjem na cudna iskustva u toku spavanja? Postojali su
mnogi nacini tumal!enja snova, mnogi od njih zasnovani na
praznovjerju i iracionalnim idejama, ali mnogi i sa dubokim
razumijcvanjem vainosti sna. To je poimanje najjasnije izra.
7.eno u :misH iz Talmuda: Neprotumacen san je ikao neotvoreno pismo. Ova reOen.ica ~zrafava spozn::tju da je san poruka
koju Saljemo sami sebi, kako bi sebe bolje upoznali. Uspr
kos dugoj tradiciji u tumacenju snova, Freud je prvi dao
tumarenju snova sistematske i znanstvene temelje. Dao nam
je oruilc za razumijevanje snova, koje svatko moze upotre
bljavati pod uvjetom dll to teli savladati. Tesko da moiemo
preuvelicavati vainost tumacenja snova. Najprije, ono nas
cini svjesnima osjecaja i misli koje postoje u nama, a kojih
opet nismo svjesni u budnom stanju. San je, kao sto je
Freud jednom rekao, carski put za razumijevanje nesvjesnog.
Zatim, san je stvaralacki cin u kojem se kod prosjecne osohe
otkrivaju kreativne snage kojih nije svjesna u hudnom stanju. Freud je, nadalje, otkrio da snovi nisu jednostavan izraz
nesvjesnih te!nji vee da su obieno iskrivljeni pod utjccajem
suptilne cenzure koja jc prisutna i!ak i dok spavamo i prisi76

!java nas da iskrivimo pravo znatenje misli u sou (latentni

sane); na taj nal!in je cenzor u nama prevaren i zato doputa skrivenim mislima dll predu granicu svijesti ako su pri
kladno preruene. Ovo je shvaeanje dovelo Freuda do za.
kljucka da jc svaki san (osim djccjih snova) iskrivljcn i da
mu pomoeu tumarenja trcba vratiti prvotno znal!enje. Freud
je tako razvio opcu tcoriju snova. Pretpostav:io je da eovjek
za vrijcmc noei ima mnogc porive i 2.elje, naroC.ito one seksualne prirodc, koje bi narusile san dll nema cinjenice koja
kaZe da covjek u sou dozivljava ispunjenje svojih zelja i
stoga se ne treba buditi kako bi ih zaista zadovoljio.
Snov:i su za Freudll prcru5eni izrazi ispunjenja seksualnih
zelja. Snovi kao ispunjenje 2.elja glavni su pojam koji je
Freud uvco u podrucje tumarenja snova. Ocigledan prigovor
ovoj teoriji sastoji se u tome da mi irnamo mnogc nocne
m6re, koje bismo vrlo tdko mogli objasniti kao ispunjcnje
7.elja, jer su ponekad do tc mjere bolnc da prekidaju spavanje. Ali Freud se pobrinuo da na svoj genijalan nal!in iz.
bjegne ovom prigovoru.
On je istaknuo da postoje sadistickc i mazohistickc 2.elje
koje stvaraju veliku tjcskobu, ali da su to ipak zelje koje
san zadovoljava, prcmda ih se drugi dio nns plaSi. Dosljcdnost
Freudovog tumarenja snova i cijeli sistem tako su izuze.tni,
da njegovi pojmovi prcdstavljaju vrlo impresivne radne hapoteze. Ako se i ne mo2.emo sloziti s Freudovim glavnim pret
postavkama o scksu, nekc druge ideje nam ipak ostaju pri
hvatljivc. Umjesto pretpostavke da je san iskrivljcn~ sli~a
7.elja, mogu6c jc postaviti hipotezu da san predstavlJa bilo
koji osjeCaj, 7.elju, strah ill misao koja je dovoljno vama da
se pojavi u sou, i da je upravo njezino javljanje znak te valnosti. Proul!avajuCi snove, uocio sam da mnogi snovi ne
sadde ielju, vee daju uvid u vlastitu situaciju iii u lil!nosti
drugih osoba. Da bismo ocijcnili vainost ovc funkcijc snova
treba dobro r:wnotrili sve njihove osobine. Za vrijeme spavanja oslobollcni smo od zadatka odrtavanja svojc egzisten-

77

cije radom ill obranom od moguCih opasnosti. (Samo nas

signall za opasnost bude iz sna.) Ne nalazimo se pod utjecajem >druStvene buke, ~to znaci pod utjecajem mi~ljenja
drugih !judi, mjednifkog besmisla i zajednicke patologije.
MoU!a bi se moglo reei da je spavanje jedina situaoija kada
smo zaista slobodni. Posljedice koje otuda proizlaze jesu:
vidimo svijet subjektivno, ne sa stajalista kojc jc normalno
u budnom zivotu, koje nam omogueava da svijetom manipuliramo. U sou, na primjcr, vatra more izrafuvati Ijubav iii
unitenje, all to nije vatra na kojoj pefemo kolaf. San je
poetitan, on govori univemlnim jezikom simbolizma, koji
je bitno zajednicki svim vremenima i svim kulturama. To je
ujedno, s poezijom i umjetno61, univer:talni jezik koji je
oovjetanstvo razvilo. U sou ne vidimo svijet kako ga promatramo da bismo njime manipulirall, vee ga vidimo u njegovom poetskom znaeenju.
Ovaj uvid u prirodu sna bio je znatno ogranieen osebujno6u Freudove licnosti. Freud je bio racionalist kome je
nedostajala umjetnilli ili poetska sklonost, i mto nije imao
osjeeaja za simbolicki jezik, bilo da je izraZen u snovima bilo
u poeziji. Ovaj ga je nedostatak prisillo da suzi pojam simbola. Za njega je simbol bio ill seksualan - izbor mogucnosti ovdje je prilieno ~irok, buduCi da su Iinija i krug vrlo
ra~ireni oblici simbolizma - ili je tumacio simbole trateei
pomofu asocijacija veze s drugim stvarima iii dogadajima.
Jedna od neobicnih proturjeenosti jest da Freud, struCnjak
za iracionalno i simbolicko, ima tako malo sposobnosti da
p~kne u simbole. Ovo naroCito upada u oci ako us.pore
dimo Freuda s jednim od najboljih tumaea simbola, Johannom Jakobom Bachofenom, koji je otkrio matrijarhalno
cirutvo. Za Bachofena simbol ima bogatstvo i dubinu, i u
svojoj razbujalosti koja se%e mnogo dublje od rijeCisimbola.
On je bio u stanju pisati mnogo stranica o nekom simbolu,
na primjer jajetuc, koji bi Freud protumal!io kao oeiti
simbol koji odratava seksualni smisao. Za Freuda san je za-

78

htijevao gotovo beskonaean niz asocijacija u vezi s pojedinim

njegovim dijelovima, i eesto se dogadalo da se na kraju ovog
procesa tumaeenja nije saznalo mnogo vi~ o zna~enju sna
od onog sto je prije toga bilo vee poznato.
2. Uloga asocijaclja u tumal!.enju snova
Kao primjer Freudovc metode asocijacija navest cu jedan
san in extenso zajedno s njegovim tum~enjem. Radi se o
sou koji je sanjao sam Freud, i koji je dio Freudovc sam<r
ana1ize.

San o botanickoj monografiji

Napisao sam monografiju o nekoj biljci. Knjiga je lclala
preda mnom i ja sam u taj cas okrenuo stranicu sa slikom
b1ljke u boji. U svakom primjerku knjige nalazio se osusen
primjerak biljke, kao da jc bio uzet iz herbarija.c
Analiza:

Tog sam jutra ugledao novu knjigu u izlogu knjilare koja

se zvala Genus cyclamen - oeito monografija o toj biljci.
Ciklame su, mislio sam, omiljeno cvijeee moje iene, i predbacio sam si da joj rijctko donosim ovo cvijc~e koje voli.
Misao o dono~enju cvijcca podsjetila me na ancgdotu koju
bam nedavno ispricao u krugu prijatelja, da bih je upotrijebio
kao dokaz u korist mojc teorije zaboravljanja koja kate, da
je zaboravljanjc cesto odredeno nesvjesnom namjerom i da
nam omogueava da neto saznamo o prikrivenim namjerama
osobe koja zaboravlja.' Ancgdota je glasila: Mlada iena je
navikla da joj mui za rodendan donosi cvijeee. Jedne se
godine ovaj dokaz njcgove odanosti nijc pojavio i ona je
pred murem briznula u pia. Mul nije imao pojma zbog eega
se ona rasplakala, dok mu nije rekla da je tog dana njezin
rotlendan. Mui sc uhvatio z.a glavu i uzviknuo: 2:ao mi je,

79

ali sam sasvim zaboravio. Idem odmah da ti kupim cvijcee.

Ali rena se n.ije dala utj~iti: shvatila je da jc muievljeva
zaboravljivost dokaz da u njegovim mislima nc zauzima mje.
sto koje je prije imala. Doti~na dama, gda. L., srela je moju
reou dva dana prije mog sna, ispri~la joj da se osjeea sasvim
dobro i usput se raspitivala za mcnc. P11ijc nckoliko godina
bila jc moj pacijent.
Zatim sam razmisljanje usmjerio u drugom pravcu. Sjetio
sam se da sam jednom zaista napisao ndto sto je sli~ilo na
mottografiju o biljci, odnosno hila je to disertacija o koka
biljci (1884), koja je privukla painju Karla Kollera u vez.i s
ancstcti~kim svojstvima kokaina. U tom radu sam ukazao
na ovu primjenu alkaloida, ali nisam ustrajao na razradi
ovog problema. To me je podsjetilo da sam ujutro poslije
sna - o sou sam ima.o vremena razmisljali tck navc~er u nekoj vrsti polusna mislio na kokain. Ako ikada obolim
od glaukoma, mislio sam, otputovat ~u u Berlin i tamo cu se
inkognito dati operirati, u kuCi svog prijatelja (Fiiessa), i to
od kirurga kojeg mi on preporu~i. Kirurg koji nere znati
moj identitet sigurno re se hvaliti kako se lako mogu iz.
vriti ovakve operaoije uz pomoc kokaina, ali ja mu neeu
dati ni najmanjeg znaka da sam ja imao udjela u tom otkri~u. Ta me fantazija dovela do pomisli kako jc ~udno da na
kraju svega sto se dogodilo, lij&nik traii medicinsku pomoc
od svojih profesionalnih kolega. Bcrliqski ~ lcirurg me
nc6l prcpoznati i ja 6u mu platiti uslugu kao i svaki drugi
pacijcnt. Sve dok se nisam sjctio ovog sanjarenja, nisam
shvatio da je s njim u vezi sjeeanje na jedan poseban 00.
gadaj. Uskoro nakon Kollerovog otkri~ moj je otac obolio
od glaukoma: operirao ga je moj ptijatelj dr Konigsteio,
~ kirurg, dok je dr Koller vodio brigu o kokainskoj anesteziji i komentirao &jenicu da je taj slu~j povezao sva
tri rovjeka koji su imali udjela u uvodmju kokaina u medi
cinsku praksu.
80

Tada sam se sjetio prilike kada su me posljcdnji put podsjetili na moje bavljenje s kokainom. To se dogodilo nekoliko
dana prije sna, dok sam listao primjerak Fest-schrifta u kojc:m ~u zahvalni urenici slavili jubilej svog u~itelja i direktora _I_a~r_ato~ja. Izmedu laboratorijskih uspjeha nabrojenih
u knJIZl bilo JC spomenuto da je Koller upravo u ovom laboratoriju otkrio anesteti~ko djelovanje kokaina. Tada sam
shvatio da je moj san povezan s dogadajem od prethodne
ve~eri.

Tc sam se vereri vra~o ku6i s profesorom Konigsteinom ;

pocli smo razgovor o predmctu koji me uvijek uzbuduje
kad god ga spomencm. Dok sam u prcdvorju s njim razgovarao, naiao je profesor Gartner (Vrtljar) sa renom i
priklju6io nam se: nisam mogao, a da im nc polaskam da
izglcdaju rascvjetano. Profesor Gartner je bio jedan od autora spomenutog Fest-schrifta. Stovi~e, gda L., ~ijc sam rodcodansko raz~anje prije opisao, bila je spomenuta, premda
u drugom kontekstu, u razgovoru s dr Konigsteinom.
PokuSat ~u protuma6iti i druge determinante saddaja sna.
U monografiji se nalazio sasuJeni primjerak bi/jke kao da
je doao iz nekog herbarija. To me sjetilo na srednju skoiiL
Na! je direktor jednom pozvao sve djOC3ke iz visih razreda
i naredio im da prcgledaju i oiste kolski herbarij. U nje>
mu smo na!li ncke crve - knjiSke crve.
Cini se da dircktor nije imao povjerenja u moju stru~nost
pa mi jc dao samo nekoliko listova. Koliko sc sje~am oni su
sad1lavali nckoliko osuenih krstuaca (polygala vulgaris, lat.
- pr1m. prev.). Nikad nisam imao blilih dodira s botanikom.
Na prethodnom ispitu iz botanike takot!er sam trebao prepoznati krstu5ac, ali n.isam to znao. Izgledi mJ n.isu blli odVl!c sjajni; izvuklo me je teoretsko znanje. S krstuca sam
P_~ao ~a compositae. Sjetio sam se da su artiookc compostt.~e, aJ1 te!ko da sam ih mogao nazvati ~ijim -omiljeoim
CVlJe~m. Moja rena, velikodu5nija od menc, ~esto mi je
donosila ovo mojc -omiljeoo cvijeeec s tnnice.
81

Vidio sam monografiju koju sam napisao, kako lel.i ispred

mene. Prethodnog dana primio sam pismo od prijatelja
Fliessa iz Berlina u kojem je pokazao svoju snagu prcdoCivanja; pisao mi je: .veoma sam zaoku~ljen tvojom ~j1gom
o soovima. Vidim je kako, zavrlena, leti preda ~m, 1 ~o
okre6!m njezine stranioe.c' Kako sam mu zaYI~- ~ DJI>
govu vidovnjatvu. Da sam je samo_ ja mogao VI~Jeti zav.r~nul Prek.lopljena ilustracija u bojt. Dok sam b1o studen~
stalno sam bio 1rtva poriva da uim iz monografiJa. Unatoc
ograni~ sredstvima uspijevao sam nabavljati ~rilino velik broj svezaka izvjetaja medicinskog drutva 1 b10 sam
oduSevljen slikama u boji preko cijele stranice. PonosiO sa~
se svojom tclnjom za temeljitoS6u. Kada s~ poreo publi:
cirati radove, trebao sam ih ilustrirati SVOJIID crteiima, 1
sjeeam se kako je jedan od njih ispao bijedno, tako da rm se
jedan kolega zbog toga podrugivao.
.
. .
Nakon toga je slijedilo, ne mam zaSto, SJe6lnJe _lZ can~~
djetinjstva. Iednom se moj otac zabavlj~o tako _da Je mem -~
sestri dopustio da unistimo knjigu sa dustrac1!ama u _bOJt
(putop1s po Perziji). Sto baS nije lako. o?ravd~u s odgoJn~g
stajaliStal Bilo tni je pet godina a IDOJO! sestn neSto__ manJe
od tl'i. Prizor nas dvoje kako presretm trgamo knJ1gu ~
komade (list po list, kao artiooke, potnislio sam) gotovo JC
jedino uvo sjeeanje iz tog razdoblja mog ~v~ta. ~da _sam
postao student, razvio sam strast za s~plJaDJC~ 1 _posJedovanjem knjiga, Sto je bilo analogno. ~IJ, d_a uc1m JZ ~ono
grafija: omilje11 i hobi. (Misao o omtiJenoStl v~ se JaYila u
vezi s ciklamama i artiookama.) Postao sam knJiJkl crv. Oduvijek sam, dokle se:Ze moje sjetanje, povezivao ovu prvu
strast sa spomenutim sjetanjem iz djetinjstva. Naravno, rano sam otkrio da strasti resto vode u tugu. Sa sedamnaest
godina imao sam priliean dug u knji:farama i nisam ga mogao sam namiriti; moj je otac teSkog srca prihvatio izg~_vor
da su se moje sklonosti mogle usmjeriti u mnogo IoS1Jem
pravcu. Sje6lnje na ovaj dogathj iz mladosti podsjetilo me

82

na razgovor s prijateljem dr Konigsteinom, kada smo raspravljali o istom predmetu, mojoj pretjeranoj zaokupljenosti omiljenim hobiji.ma.
Zbog razloga koji nisu vami u ovom wu, ne61 nastaviti
s tumaenjem ovog sna, ali 2elim ukazati na smjer kojim
se ono k.re6:. U toku analize vraeao sam se na razgovor s dr
Konigstcinom i to viSe puta. Kada uzmem u obzir predmet
naSeg razgovora, znarenje sna postaje jasno. Svi tokovi tnisli
- proiziSll iz sna - tnisao o omiljenom cvije~u. o kokainu,
o eudoovatosti medicinskih postupaka mojih kolega, prednost koju sam davao proucavanju monografija, i moje zanemarivanje nekih znanstvenih grana, na primjer botanike, svi
ovi tokovi, konaroo bi doveli do jednog ill drugog ogranka
razgovora s Konigsteinom. IoS jednom je ovaj san, kao i onaj
prije toga - o lnninoj injekciji - pokazao da se radi o samoopravdanju, zagovaranju u vlastitu korist. San se nadovezao na sadrlaj iz prethodnog sna, i razvio ga korak dalje,
slllfea se svjeiim materijalom koji se skupio u razmalm
izmellu dva sna. Cak i prividno neutralan oblik u kojem se
san javio nosio je u sebi dublje znatenje. San ka2e: Konaeno, ja sam oovjek koji je napisao vrijedan i znaeajan rad
(o kokainu)c. Upravo, kao sto sam u prvom snu rekao za
sebe: Ia sam marljiv i savjestan student. Nema potrebe
da nastavljam s tumaeenjem sna, jer jedina svrha koju sam
felio postl~i njitne bila je da ga upotrijebim kao ilustraciju
odnosa izmedu sadrzaja sna i iskustva iz prethodnog dana
koje ga je izazvalo. Tako dugo dok sam bio svjestan samo
manifestnog sadrlaja sna, Cinilo tni se da je povezan samo s
jednim dogadajem iz prethodnog dana. Ali u daljnjoj analizi
pojavio se i drugi izvor sna, proizi~ao iz drugog dogathja u
tom istom danu. Prvi od dva utiska s kojima sam povezao
san bio je neodreden, sporedna pojedinost: vidio sam u izlogu knjigu iji me naslov privukao, ali me njen sadrlaj oije
~nimao. Deugo je iskustvo imalo vellku psihitku vafnost:
nnao sam zanimljiv razgovor sa svojim prijateljem, oenim

83

lijeallkom, i izmijenili smo u tok:u jednog sata mnoge za.

nimljive podatk:e, od velikog zna~ja za obojicu; tada su se
u meru probudila mnoga sjeeanja preko kojih sam usmjerio
pa!nju na mnotvo unutra!njih psihlck.i.h stresova. Stovie,
razgovor je prek:inut, jer su nam se prikljutili poznanici.c
Sto ~o otk::riti ak:o sami pokuamo analizirati Freudov
san? Freud unosi u san mnoge asocijacije, jednu o mladoj
:leni koja se fali !to joj mul nije donio cvijece za rodendan,
drugu o svojoj disertaciji o koka biljci, k:oja je privukla
paznju Karla Kollera na anestetska svojstva kokaina. Sasuena biljka asocira ga na !kolske dane kada mu je direktor
naredio da otisti herbarij. Monografija koju vidi prcd sobom
podsjeca ga na prijatelja Fliessa koji mu je pisao dan prije,
a slika u boji asocira ga na sklonost da sam ilustrira svojc
radove i da kupuje knjige. Zatim nastavlja razmatrati svoj
razgovor s Konigsteinom.
Upitamo li se kak:av nam uvid u Freudovu licnost prub
ovo t\Jma~je, tini mi se da moramo priznati, da iz ovakvog
nacina tumaCenja gotovo nita ne moZt:mo o njemu saznati.
Pa ipak, znaCenje sna je ocigledno, i zai~ta. vrlo vamo za
razumijevanje Freudove licnosti.
Cvijet je simbol ljubavi, Erosa, prijateljstva i radosti. Sto
je Freud ucinio s ljubavlju i radocu? Pcetvorio ih je u peedmet znanstvenog ispitivanja: Ijubav i radost su icezli iz
cvijeta, koji se osuio i postao predmetom znanstvenog ispilivanja. Sto je karakteristicnije od ovoga za cijeli Freudov
iivot? On je pretvorio ljubav (u njegovim terminima seksualnost) u pcedmet znanstvenog ispitivanja i ovim se proce5om
ona sasu!ila i izgubila znaCenje ljudskog iskustva. Ljubav
k:ao predmet izutavanja, a ne ljudskog iskustva; to je ono
!to Freud jasno kaie u svom snu. Pa jpaJc, gomilajuei a.Socijaciju za asocijacijom, to ne vodi niCemu, uspio je sakriti
pravo znaCenje sna: pretvaranje ljubavi iz tivotnog iskustva
u znanstveni objekt. Ovaj je san, kao i mnogi dcugi, primjer
kak:o Freud bezbrojnim asocijacijama cesto uspijeva prikriti
84

pravo znaCe:nje sna, jer ga sam ne :leli vidjeti. Drugim rijocima, Freudova metoda beskrajnih asocijaeija je izraz otpora
prema razumijevanju pravog znaCenja sna.
3. Granlce u Freudovu tumai!enju vlutJtlb 1nova
Sljedeei san ne pokazuje obiljeija gore spomenutog natina
tumaCenja snova, to jest ne sastoji se u gomilanju beskrajnih asocijacija. Ovdje je upotreba asocijacija relativno jednostavna, a znacajan je otpor u rumacenju pcilicno ocitog iz..
loienog u ovom snu. U proljece 1897, pie Freud, doznao
sam da su me dva profesora na!eg svcucilita predloZila za
izvanrednog profesora.'
Vijesti su me iznenadile i vrlo obradovale, jer su adavale
priznanje dva eminentna oovjeka, koje nije imalo nikakve
veze s osobnim razlozima. Ali odmah sam samog sebe upozo_ri? da ne ~kujem previe. U posljednjih nekolik:o godina
IJUJlJStarstvo WJe uvaiavalo ove preporuJce; nekoliko je mojih
kolega, starijih od mene, ali s jednakim ill Calc veeim zaslug~a, ~ekalo uzalud na unapredenje. Nije bilo Clll.loga zbog
koJh b1h mogao povjerovati da eu biti bolje sreee. Odlutio
sam da re:cignirano ekam buducnost. Koliko sam sebe poZI_~avao, nisam bio ambiciozan. Bavio sam se svojim zanimanJe.~ sa zadovoljavajuCim rezultatima, ne koristeei se privilcgJama kojc mi je titula donosila. Stovi!c, nijc dolazilo u
obzr da groMe proglasim kiselim, visilo je suvi!e daleko
van mog dohvata.
Jedne m_e vece~i posjetio prijatelj - jedan od onih ciji
sam .sluCaJ shvatio k:ao upozorenje. Dugo je vremena bio
kan~dat za unapredenje u profesora, poloiaj koji njegovog
nos1oca pretvara pred pacijentom u poluboga. Manje rezigniran od mene, on je imao od vremena do vremena obitaj da
svraea. u ministarstvo da bi vidio k:akvi su mu izgledi. Rekao m1 JC da je posljednji put kad je bio tamo prritijesnio

85

uzbudenog sluibenika uza zid i clirektno ga pitao nije li

odgallanje njegovog unapredenja u vezi s raz.matranjem njegove vjerske pripadnosti (denomination).
Dobio je odgovor, da s obz.irom na sada!nje stanje, nema
sumnje da njegova Ekselencija itd., itd. oSada bar znam gdje
sam, zakljucio je moj prijatelj. Za mene to nije bila nova
vijest, premda je pojaCala osjeeaj rezigniranosti.
Ujutro nakon te posjete sanjao sam i.zuz.etan san, znaeajan
izmedu ostalog zbog svog oblika. Sastojao se od dvije misli
i dvije slike; svaka misao je prethodila slici.
lznijet cu samo prvu polovicu sna, jcr druga ncma veze
sa svrhom zbog koje san opisujem.
1. Moj prijatelj R. je bio moj ujak. Vrlo sam ga volio.
2. Vidim pred sobom njegovo lice, ndto izmijenjeno. Cini
se kao da dolazi iz daleka. Jasno se ocrtava ~uta brada.
Zatim slijede ostala dva dijela: misao, pa slika.
Ovaj san sam protumacio na ovaj natin:
Kada sam se tokom jutra sjetio sna, nasmijao sam se glasno
i rekao: San je besmislica! Ali nisam ga se mogao otresti
cijelog dana dok konatno na veeer nisam osjetio griZnju
savjesti: Kad neki od tvojih pacijenata kale da je san koji
tumaCite besmislen, ti bi se uhvatio z.a to, sumnjajuci da
se u pozadini sna krije neka ncugodna prica koju pacijent
izbjegava, jer je ne zeli postati svjestan. Postupaj sa sobom
na isti nacin. Pomisao da je san besmislen samo znaci da
postoji unutrasnji otpor prema njegovu tuma~enju.
Tako sam se upustio u tumaeenje ovog sna.
R. je bio moj ujak.c Sto to moie znaiti? Nikad nisam
imao vge od jednog ujaka - ujaka Josefa.
Uz njega je povezana jedna nesretna priea. Prije vi~e od
trideset godina, u svojoj hrkoj ielji da zaracli mnogo novaca, upusmo se u transakcije koje zakon tesko kaZnjava.
I bio je, u stvari, osuden. Moj otac koji je zbog toga od Zalosti posijedio u nekoliko dana, obieavao je govoriti da ujak
Josef nije lo~ oovjek, vee samo budala. To su bile oteve rijeCi.
86

znaci ako je moj prijatelj R. bio moj ujak Josef, to znaci da

sam htio reei da je R. budala. Te5ko vjerojatno i vrlo neprijatno! - Ali postojalo je lice koje sam viclio u snu, izduieno,
obrubljeno futom bradom. Moj je ujak imao takvo lice, iz.
duieno, s bradom. Moj je prijatelj R. bio vrlo taman; ali
kada tamnoputi !judi poenu sijediti, tada plaeaju dug svojoj
m!adenackoj ljepoti. Vias po vias njihove tamne brade mijenja boju; prvo postaju crvenkasto smeae, z.atim Z.Uckasto
smede i konacno sasvim smeae. Brada mog prijatelja R. prosla je ove faze, ali primijetio sam, s nezadovoljstvoan, da se
isto dogal!a i s mojom bradom. Lice koje sam viclio u snu
bilo je u isti eas i lice mog ujaka i prijatclja R. Kao Galtonove kompoz.itnc fotografije. (Da bi istakao porodi~nu sli&
nost Galton je fotografirao nekoliko lica na istoj ploei (1907).
Prema tome, nije moglo biti sumnje da je moj prijatelj R.
budala kao i ujak Josef.
Jos uvijek mi nije bila jasna svrha ove usporedbe kojoj
sam se opirao. Ona nije isla vrlo daleko, buduci da je moj
ujak bio kriminalac, a R. besprijekoran grallanin . . Jedino
je jedanput platio globu kad je biciklom sru5io nekog djetaka. Da li sam mislio na taj prestup? To bi znaQ!o da se
izrugujem usporedbi. U tom sam se Casu sjetio razgovora
s kolegom N. od prije nekoliko dana. Radilo se o istoj stvari.
Sreo sam N.-a na ulici. I on je dobio preporuku za polozaj profesora. Vee je bio cuo za moju preporuku pa mi je
cestitao; ne oklijevaj uCi, odbio sam eestitke. Rekao sam mu:
Ti si zadnja osoba koja se moze ~aliti na taj na~in. Zna5
iz vlastitog iskustva koliko vrijedi takva preporuka. Ah,
tko ee ga znati?, rekao je ~aljivo, postojalo je ne5to definitivno protiv mene. Ne zna5 li da je jednom jedna iena pokrenula protiv mene sudski proces? Ne moram te uvjeravati
da je tuiba bila odbijena. Bio je to netastan poku5aj ucjene.
lmao sam velikih problema da tu!iteljicu izvueem, da oe bu.
de ona sama kainjeoa. Ali mo~ koriste to u ministarstvu
kao izgovor da mi ne daju unapredenje. Ali ti si besprijeko-

87

ran. Tako sam saznao tko je zlocinac i mogao protumaciti

pravu svrhu sna. Moj ujak Josef prcdst.avljao je dva prijatelja koji nisu unaprijedeni, jedan je bio budala, drugi kriminalac. Shvatio sam z.aSto su bill predOCeni u ovakvom
svjetlu. Ako su unapredenja mojih prijatelja bila odgodena
zbog razloga vjerske pripadnosti i moje je bilo otvoreno
sumnji, ako bih pak njihovo eekaflje mogao pripisati drugim
razlozima, tada bi moje nade ostale netaknute. San se poslufio ovom metodom: R. je pretvoren u budalu, a N. u kriminalca, dok ja nisam bio nista od toga. Prema tome, nismo
imali ni~ta zajednicko. Mogao sam se vcseliti budu~em iiboru
u zvanjc pro(esora i otkloniti nesretan zakljucak da se R.-ova
priea o onomc ~to mu je rekao slu.Zbenik u ministarstvu odnosila i na mene.
Ali osjOCilo sam se obaveznim da i dalje nastavim tumaciti
san. Osjecao sam da to nije zadovoljavajuci zavdetak. Jo~
uvijek me mucila lakoea kojom sam ponizio dva svoja uvaf.ena prijatelja, kako bih sebi ost.avio nade da cu dobiti profesuru. Nezadovoljstvo mojim pon~njem nestalo je kada
sam shvatio vrijednost pojedinih izraza u snu. Bio sam spreman da pod svaku djenu poreknem da zaista smatram R.-a
budalom, ill da vjerujem N.-ovoj priCi o ucjeni. Kao ~to nisam vjerovao lrmi da se ozbiljno razboljela nakon ~to joj je
Oto dao injekciju propila. U oba slucaja u snu je sama izrauna ~elja da tako bude. Nacin na koji je ostvarena moja
zelja zvueao je logiCnije nego nacin iz Inninog sna. U svojoj
sam konstrukdji upotrijebio cinjenice kao dobro smisljenu
klevetu, koja kod !judi stvara osjecaj da tu neeeg ima. Jer
protiv R.a je glasao jedan profesor s mog fakulteta, a N. roe
je sam naivno snabdio materijalom za klevetu. Svejedno, ci
nilo mi se da san zahtijeva dalje rasvjetljavanje.
Sjetio sam se da postoji jos jedan dio sna koji jos nisam
protumacio. Nakon sto mi se javila pomisao da je R. moj
ujak, osjetio sam u snu snamu privrlenost. Kuda je spadao
t.aj osjeeaj? Prirodno, nikad nisam n3r0Cito volio ujaka Jo88

sefa. Ali R.-a sam volio i cijenio mnoge godine. Medutim, da

sam mu otvoreno pristupio i izrazio mu svoje osjeeaje pune
simpatije koji su se javill i u snu, zacijelo bi bio zaprep~ten. Ta mi se privrfenost iz sna ucinila neiskrenom i pretjeranom - kao i sud o njegovim intelektualnjm kvalitet.ama,
koji sam izrazio spajajuCi njegovu lienost s ujakovom, premda se kod ovog drugog radilo o pretjerivanju u suprotnom
smjeru. Ali sinula je nova spoznaja. Ljubav u snu nije pripadala latentnom saddaju, mislima u pozadini sna; bila je proracunato proturjecna, s namjerom da prikrije pravo znacenjc sna. To je upravo bio njen raison d'etre. Prisjetio sam
sc svog otpora prije nego sto sam pri~ao tumacenju: kako
sam dugo odgadao i proglasio san cistern bcsmislicom. Moji
su me psihoanaliticki postupci naucill kako da protumacim
ovo odbijanje. Ono nema vrijednost suda, vee je jednostavno izraz emocija. Ako moja mala kci ne teli jabuku koja joj
se nudi, reCi 6e da je kisela, iako je nije probala. Ako su se
moji padjenti po~ kao djeca, znao sam da ih muCi
misao koju ule sakriti. Isto je vrijedilo i za ovaj san. Nisam
ga felio protumaCiti, jer je tumaeenje otkrivalo ne5to protiv
cega sam se borio - tvrdnju da je R. budala. Simpatija koju
sam osjeeao za R.-a nije mogla potjecati iz latentnih misli
sna; ali je bez sumnje proizlazila iz ove borbe. Ako je san
na taj na~in bio iskrivljen u svoju suprotnost, tada je simpatija iskazana u snu sluiila svojoj svrsi. Drugim rijeeima,
iskrivljavanje je u ovom sluc!aju bilo namjemo i poslu.Zilo
je kao sredstvo disimulacije. Moje su misli u sou saddavale
klevetu R.-a, a da to ne bih pl1imijctio, u snu se pojavHo
suprotno osjeeanje simpatije za njega.
. Izgledalo je kao da bi ovo otkri6e moglo imati opcu vriJed.nost. Istina je da, kao sto se vidi iz primjera citiranih it
treeem poglavlju Der Traum ist ein Wunsclterfiillung, poster
je neki snovi koji predstavljaju neprikriveno ispunjenje ulja.
Ali u slueajevima gdje je ispunjenje felje nepoznato, kada
ne znamo kako se ielja prikrila, obicno postoji pokuSaj

89

otpora prema toj ielji. Upravo zbog tog otpora, relja se ne

more izrazitii druk~ije ncgo u iskrivljenom obliku. Poku~at
cu naCi dru~tvenu paralelu tog unutarnjeg doi.ivljaja. Gdje
u ~tvenom ~votu motemo na~i sli~ iskrivljavanje dogatlaja? Sarno onda kada imamo dvije osobe od kojih jedna
posjeduje odretlenu moe, a druga u svom po~ju mora
o tome voditi ra~a. U takvoj situaciji druga re osoba iskriviti svoje p&ihi<!ke akte, iii re ih disimulirati. Ljubaznost kojom se s!W\im svakodnevno, velik.im je dijelom disimulacija,
pretvaranje .ovakve vrste; kada otaocima tuma~im svoje snove takoder sam primoran da koristim sli<!na iskrivljenja.c
Freud je ispravno protumaao san, u kojem je prijatelj R.
poistovjeren s ujakom Josefom, kako bi mu se na neki na&
okrnjio ugled, buduCi da je ujak bio kriminalac. Freud tu
ma~i ovaj san na osnovi jednostavnih asocijacija o dvojici
kolega koji su takoder OOekivali profesuru, ali je nisu dobili,
jer je jedan bio budala, a drugi kriminalac. Tako da ih una
p redenje nije mimoi~lo zato jer su bill :l.idovi, ~to je Freudu
davalo viSe nade da bi mogao postati profesorom. Freud govorl o jakom otporu koji je osj~o prema tuma(\enju ovog
sna, i usput spominje da on sam iskrivljava tuma~je vlasti
tog sna, uglavnom iz razloga pristojnostic. Freud ovdje ~i
to ispmta ~injenicu koja ukazuje na pravo zna~nje sna, to
jest da ga snaga ielje da postane profesorom police da pozeli, da njegova dva rivala :l.idova ne postanu profesori, ne
zbog religioznih, v~ zbog nckih drugih razloga. Freud se
kasnije vra~a ovom snu, govoreCi o hlpotezi prema kojoj san
sadrli djeeje Zelje i porive koji u njemu nastavljaju !Zivjetii.
Ne shva~aju~i da je degradaciju prljatelja proizvela ielja da
sam postane profesorom, on pie: da je ljubav koju je osje
cao u snu za prijatelja R. proizvod suprotstavljanja i revolta
zbog klcvcta upueenih na njihov racun.c Odmah zatim on
nastavlja: Rije~ je o mom snu; prcma tome, mogu nastaviti
s analizom jer nisam zadovoljan rjdenjima do kojih sam
do~ao u ovom Casu. Znao sam da bi budan sud o kolegama
90

kojc sam u snu ocrnio bio sasvim drukciji. Snaga moje ~elje
da ne dijelim njibovu sudbinu u vezi s unapredenjem, uci
nila rni se ncdovoljnom da objasni proturjeenost izmedu
mojih budnih i snivaju~ih ocjena. Istina je da sam snafuo
relio da me oslovljavaju drugom titulom, sto je pokazivalo da
imam patoloSku ambiciju koje nisam bio svjestan, i za koju
sam vjerovao da mi je strana. Nisam mogao prosuditi sto bi
o meni rekli drugi !judi koji rnisle da me poznaju. Moida
sam zaista ambiciozan; ali ako jc to istina, tada je moja ambi
cija davno usmjerena na druge objekte, sasvim razlicite od
titule i polouja izvanrednog profesora.c
Ova zadnja tvrdnja zvua vrlo imprcsivno. Ona slijedi Jogiku ne more biti ooo !to ne smije bitic. Freud vjeruje da
nije pretjeraoo arnbiciozan. Zanimljiva je formulacija kljuC.
ne reeenice. On govori o iudnji da bude oslovljavan drukajom titulomc, i tako kamuflira pravi problem. Kao sto je
rekao na drugom mjestu, profesor je za svoje pacijente polubog, !to jc od najvere vafuosti za njegov druStveni presili,
a time i za prihode. IzjavJjuju6i nevino: >slovljavan drugoro titulomc, kao da to malo znaa, Freud pori~ arnbiciju
da postane profesorom. Stov!W, on inzistira da mu je patolo~ka ambicija strana, i upotrebljavaju6i terrnin patoloska,
opet zamagljuje situaciju. Sto je patolosko u ambiciji da se
bude profesor, cilju koji mu je, kao ~to je na drugom mjestu
rckao, vrlo vazan? Naprotiv, ta)<va ambicija je prilieno nor
malna stvar. On ostavlja drugim ljudirna da ga prosude u
tom poglcdu ali ih opisuje kao ljude koji rnisle da m e po
znaju, a nc kao Ijude koji me poznaju. Konacno umanjuje
zna~ajnost problema ustvrdiv~i. da ako je ikada bio ambi
ciozan, njegova arobicija je davno usmjercna na objekte,
Sasviro razli~ite od titule i polomja izvanrednog profesorac.
Nakon toga, on naputa ovo podru~je i govori dalje samo <0
ambicioznosti koju je proizveo san i pita se o njezinom porijeklu. Odgovor na to pitanje nalazi u dogailaju iz djetinjstva, kada mu je neka profesionalna gatara rekla da re po91

stati mini.star. (To je bilo doba bUrger ministarstava, u kojima su i 2:idovi mogli biti ministri.) Drugim rijeima, bistri
!.idovski djebk imao je sansi da postane mini.star. Freud
nastavlja: Dogailaji iz tog perioda imali su bcz sumnje nekog utjecaja na c!injenicu da sam, kratko vrijeme prije nego
sam se upisao na sveuc!iliste, namjeravao studirati pravo. U
posljednjem sam se c!asu predomislio. (ibid.)
Zaista, ovo je ocit dokaz Frcudove ielje za slavom, i da je
postao provnik, svijet bi bio izgubio izvanredne plodove uma
ovog genija. Freud ide jos dalje, pa tvrdi da je san zapravo
ispunjenjc zclje da postane ministar. OcrnjujuCi svoja dva
prijatelja, jer su bili 2:idovi, govoreci m jednog da je budala,
a za drugoga da je kriminalac, ponasao sam se kao da sam
ministar, sjeo sam u mini.starsku fotelju. Z.Ciio sam mu sc
osvctiti, zauzcvsi njegovo mjcsto, zbog odlaganja mog unapredenja.c Freud, koji je snafuo poricao svoju ambiciju od
raslog c!ovjeka, priznaje da se radi o djejoj ambiciji.'
Ovdje nalazimo jednu od premisa Frcudovog miSljenja.
One osobine koje nisu u skladu sa slikom uvaienog profesionalca, kakvu je Freud gajio o sebi, prognane su u djetinj
stvo, i kao takve ne mogu biti dio iskustva odrasle osobe.
Pretpostavka da sve neurotifue tendencije potjeu iz djetinj
stva, u stvari je obrana odrasle osobe da ne bude smatrana
neurotilnom. Freud je zaista bio vrlo ncurolilan, i nije mogao prihvatiti linjcnicu da uz to sto je neurotican more
istovrcmeno predstavljati uglednog i uvaienog strucnjaka.
Stoga je sve sto nije pristajalo uz sliku potpuno normalne
osobe, proglasio iskustvima iz djetinjstva, koja ne i.ive punim zivotom u odrasloj osobi. (Sve ovo se, naravno, promijenilo u posljednjih SO godina, jer je neuroticnost dobila na
cijeni, a model racionalnog, zdravog, normalnog odraslog
gradanina nije viSe u modi. Medutim, kod Freuda ovo je stajaliste jos vrlo Zi.vo i prisutno, i jedino ako se to ima na
umu, moiemo u potpunosti razumjeti njegovu ielju da iskljuCi sve iracionalno iz svog odraslog, zrelog Zivota. Ovo je ujed-

92

.uu razlog zbog kojeg njegova samoanaliza predstavlja promasaj; obicno nije vidio ono sto nije ielio vidjeti, odnosno
ono ~to nije odgovaralo slici racionalnog, uvaienog gradaruna.)
Vaian srediSnji pojam Freudovog tumaeenja snova je pojam cenzur.:. Freud je otkrio da mnogi snovi teie prikrivanju znarenJD i izraiavaju ga na nacine koJi su slicru onima
politickog pisca pod diktatorskim reZimom, koji pi5e izmedu
redaka ili govori o dogadajima iz anticke Grcke, a misli na
suvremcno drustvo. Frcudu san nikada ne predstavlja otvorcnu komunikaciju, vee se prije more usporediti sa Silriranim
pismom, koje se treba odgonetnuti da bi se razumjelo. SifriranJe poruke u sou se vr5i na takav nacin da se spavac
osjeca sigurnim kada u sou izra2ava ideje koje se ne uklapaju u misaonu stmkturu drustva u kojcm !.i.vi. Osim toga,
rehm naglasiti, da cenzura posjeduje u vecoj mjeri druStveni
karakter, ncgo sto je to Freud pretpostavljao, ali to u ovom
Casu nijc toliko vaino. Ono sto je vaino jest Freudovo otkriee da se san treba odgonetnuti, de5ifnrati. Medutun, ova
pretpostavka je u svojoj jednostavnoj i dogmatskoj formulaeiJi ccsto dovodila do pogre~nih rezultata. Nije potrebno
des.!rirati svaki san; stupanj sifriranosti sna vrlo se razlikuje od sna do sna.
Da li je i u kojoj mjeri sifriranje potrcbno ovisi o sankcijama koje drustvo priprema m one koji misle o nedopu5tenim stvarima u snu, a takoder ovisi o individualnim faktorima, koliko je neka osoba podlofna iii uplascna, i zato, u
kakvom stupnju osjeca potrebu da svoje misli, koje smatra
opasnima, prikrije siframa. Kada kaiem Opasne misli, time
ne mislim posebno na vanjske sankcijc drustva. Zaista, i to
se dogada, a primjedba da su misli u sou samo san i tajna
koju Ditko osim nas ne poznaje, ne umanjuje opasnost. Ako
je vatno da se opasne misli izbjegavaju, ne smijemo na njih
pomiSljati M ni u sou, one moraju ostati duboko potisnute.
Govoreei ovdje o opasnim mislima, moglo bi se pomisliti da
93

se radi o mislima zbog kojih bi osoba, ako bi se za njih

saznalo, mogla biti kalnjena ill bi trpjela u svakodnevnom
1ivotu. Kao ~to znamo, takve misli postoje, i !judi imaju snaUin osjeeaj za ono sto je bolje da presute, kako ne bi trpjeli
neugodnosti. Mcdutim, ovdje uglavnom govorim o mislima
koje su opasne ne zato jcr kazuju nesto specifi~no, sto bi
se trebalo sankcionirati, voc zato jer su pomaknute iz uobi~jenih okvira refercncije. To su misli koje se ne dijele 5
?n'~ima, i zato. stavljaju oovjeka u poloiaj u kojem se osjoca
~ohran, usamlJen, bez dodira s drugim ljudima. To je ono
lSkustvo koje sadr1i jezgru Judila, koja se javlja kada oovjek
prekine sve veze s drugima.
Premda je Freudovo otkricSe djelovanja cenzure u snovima
vrlo znaeajno, ono je takoder stetilo razumijevanju snova,
kada je primjenjivano dogmatski i na svaki san bez razlike.
4. Slmbolll!ki jezlk snova
Prije nego sto nastavimo raspravljati da li je svaki san tako
iskrivljen kao sto to pretpostavlja Freud, potrebno je razlikovati dvije vrste simbola: univerzalne i slucajne. Slueajni
SliDbol nema bitni odnos prema onome sto simbolizira. Pretpostavimo da je netko do1ivio ne!to tufno u nekom gradu;
kada taj covjek ~uje ime tog grada lako 6e ga povezati s
tuinim dogadajem, kao sto bi ga lako povezao s vesclim
r~spolozen~em. da je dogadaj bio veseo. Sasvim oCigledno,
msta u pnrod1 samog grada nije veselo ni tufuo. Individualno iskustvo povezano s gradom pretvara ga u simbol raspoloienja. Do iste bi reakcije doslo u vezi s nekom kuoom,
haljinom, pejzatem, ill bilo Cim povezanim sa specifiCnim
raspoloienjem. Stika u sou predstavlja ovo raspolotenje; grad
iz sna zamjenjuje raspolozenje koje je jednom tamo do1ivljeno. Tu je veza izmedu simbola i iskustva kojeg ono simboli
:zira sasvim slutajna.
94

Da bismo razumjeli sto simbol znaCi potrebno je od snivaea doznati za tu vezu. Da nam spavac nije isprieao o iskustvu
koje je do1ivio u tom gradu iz sna ill o ve:zi izmedu sanjane
osobe i svog iskustva s njom, ne bismo mogli shvatiti zna.
tenje tih simbola.
Univerzalni simbol, naprotiv, je onaj u kojem postoji bitni
odnos izmedu simbola i onog sto predstavlja. Uzmimo, na
primjer, simbol vatre. Fascinirani smo nekim osobinama
vatre koja plamti u kaminu. Najprije njenom 1ivosru, neprestano se mijenja, kre6e, a ipak je tako postojana. Ostaje
ista, premda se stalno mijenja. Ostavlja dojam snage, energije, lakocSe, graciomosti. Cini se kao da ple!e, ima neiscrpan
iz\or energije. Kada koristimo vatru kao simbol, opisujemo
unutarnje iskustvo obiljeieno istim osobinama koje zapataroo pri senzomom do1ivljaju vatre: doZivljaj energije, lakoce,
pokreta, gracilnosti, radosti - katkad je jedan od ovih elemcnata dominantan, katkad drugi.
Ali vatra mo~e biti i destruktivna, razara~ki moena; sanjamo li kucu u plamenu, vatra tada simboli:tira ra.taranje, a
ne ljepotu.
Donekle sliean, ali i razlicit je univerzalnj simbol vode oceana ill vodenog toka. Ovdje, takoder, nalazimo mje5avinu neprestanog kretanja i stalnosti. Takoder, doZivljavamo
kvalitet zivosti, kontinuiteta, energije. Ali postoji i razlititost: dok je vatra brza, pustolovna, uzbudujuca, voda je tiha,
polagana, smirena u jezcru iii rijeci. Ocean, medutim, more
biti dcstruktivan i nepredvidiv kao i vatra.
Univerzalni simbol je jedini kod kojeg odnos izmedu simbola i simboliziranog nije slueajan vee bitan. Ukorijenjen je
u iskustvu o povezanosti izmed.u emocija i misli s jedne strane, i osjetilnog do1ivljaja s druge. More ga se nazvati univerzalnim, jer je zajedni~k.i svim ljudima, nasuprot ne samo
slutajnim simboliriia, koji su po svojoj prirodi potpuno litni,
vee! i konvencionalnim simbolima (na primjer prometnim znakovima) koji su ogranil\eni na grupu !judi koja potuje iste

95

konvcncije. Univcrzalni slmbol jc ukorijenjen u svojstvima

naseg tijela, nasih osjeta, i nascg uma, koja su zajednicka
svlm ljudima i zato nisu ograniccna na pojedince ill speciflcne grupc. Jezik opccg simbola je jedan zajednicki jezik
ljudske rase.
Za Freuda su gotovo svi simboli slueajni, s izuzetkom seksualnih simbola: toranj ili slap jc simbol mu~ke seksualnosti
a kuca ill ocean fenskc. Nasuprot Jungu, koji je smatrao
su svi snovi napisani jasnim, nclifriranim jezikom, Freud je
smatrao upravo suprotno: da se gotovo niti jedan san nc
more razumjeti bez dclifriranja.
lz svog islrustva u tumacenju snova mnogih !judi, ukljufujuCi i svoje vlastitc, misllm da je Freud ogranicio znarenje
svog otkriea cenzure u snovima dogmatskim uopeavanjem.
Postoje mnogi snovi u kojima cenzura nije nita drugo osim
~tic~og jezika simbola kroz koje je izrafen saddaj sna,
ali to JC =ura samo za !jude s vrlo malo poetske imaginacije. Za one s prirodnim smislom za poeziju, slmboliC::ka
priroda jezika snova te~ko se moie objasniti cenzurom.
U sljedc6lm odlomku navest cu san koji se moie razumjeti
bez ikakvih asocijacija, i u kojem ne postoje elcmenti cenzure. No, s druge strane, motcmo vidjeti da snivaceve asocijacije obogacuju nae razumijcvanje sna.
Pravnik, star 28 godina, budi se i prisjeca sljedeceg sna,
koji je kasnije isprieao svom analiticaru: - Vidio sam se,
kako jasem na bijelom, bojnom konju i obilazim mnostvo
vojnika, koji me divlje pozdravljaju. - Prvo pitanje koje
mu analtiicar postavlja prilicno je opeenito: Sto vam pada
na urn? Covjck odgovara: Nista. San je smijebn. Znate
da nc volim rat i vojsku, i da sigurno nc bih :Zelia biti general. I jo dodaje: Nc bih, takoder, :Zclio biti u sredistu
pa:Znje, i da u mcne svi gledaju, pozdravljale me iii ne, tisuee
vojnika. Poznato vam je, iz onoga to sam vam prije prieao
o svojim profesionalnim teskoeama, kako je za mene tdko
cak i da zastupam javno slucaj na sudu, kada svi gledaju

cb

96

u mene. Analiticar odgovara: Da, ali to ne mijenja na stvari,

radi se ipak o vaJem snu, o zaplctu koji ste sami napisali,
i u kojem ste sebi dodijclili ulogu. Unatoc oeitim nedosljednostima, san mora lmati ncko maecnje, neki srnisao. Pocnirno s vasim asocijacijama u vezi sa sadrlajem sna. Usredotoote se na sHku iz sna, vi na bijclom konju, trupe vam
klicu - recite eega se mozctc prisjctiti kad to vidite?
Smijeno, vidim sliku koju sam vrlo volio s eetrnaest ill
petnaest godina. To je zapravo slika Napoleona na bijelom
konju ispred svojih ceta. Prizor slici onome iz sna, samo
sto na slici vojnici ne pozdravljaju.
oTo je sjeeanje vrlo zanimljivo. Recite mi nc5to vi5e o toj
slici i va5em zanimanju za Napoleona.
oMogao bih vam o tome mnogo priCati, ali me to zbunjuje.
Kada sam imao 14 ill 15 godina bio sam prilicno stidljiv.
Nisarn bio naroeito dobar u at.lcrici i pomalo sam se plaSio
jacih djeCaka. Oh da, sada se sjeeam dogadaja iz tog doba,
na koji sam gotovo sasvim zaboravio. Svidao mi se jedan
od tih grubih djeCaka, i ielio sam se s njim sprijateljiti. Jedva
da smo razgovarali, ali nadao sam sc da ee me zavoljcti kad
se bolje upoznamo. Jednoga dana - za to mi je trebalo
mnogo hrabroslli - pruao sam mu i upitao ga, da li bi dosao
k mcni u kucu; rekao sam mu da imam mikroskop i da bih
mu mogao pokazati jo mnogc zanimljive stvari. Pogledao
me, a zatim prasnuo u smijch: Slinavko, zato ne pozove
neku od prijateljica svojc scstrc? Okrenuo sam se, guseci
se u suzama.
U to sam vrijeme pohlepno citao sve o Napoleonu; sakupljao sam njegove slike i sanjario da postanem kao on,
znameniti general, kojem se clivi cijeli svijet. Nije li i on bio
malog rasta? Nije li i on bio stidljivi mladic kao ja? Zato
ne bih mogao biti poput njcga? Proveo sam mnoge sate sanjareei, rijetko o konkretnom nacinu kako da taj cilj ostvarim; vee uvijek o postignutom oilju. Ja sam bio Napole-.:m,
kojem su se divili, kojem su zavidjeli, a koji je ipak tako
97

velikoduhn, spreman oprostiti svima koji su ga nekada omalovalavali. U koledZu sam napustio sanjarenje i obotavanje
Napoleona: u stvari vee dugo nisarn r:wni&ljao o tome, a sigurno msam nikome prieao. Cak se i sada osjecam zbunjeno
dok vam o tome govorim.c
Vi ste na to zabocavili, ali v* drugo ja, ono koje usmjecava mnoge v* akcije i osjeeaje, dobro ~kriveno od svakodncvnc svijesti, jo~ tcZ.i da bude slavno, da mu se dive, da
bude mocno. Ovo drugo ja progovorilo jc u va~cm snu prosle
ncti. Recite mi, ~to vam se znaeajno jucr dogodilo?c Nista.
Dan kao i svaki drugi. Oti~ao sam u ured, radio na prikupljanju materijala za parnicu, oti~ao ku~i, veccmo, z.atim
sam otiSao u kino i nakon toga u krevcl. To jc svc.
To nc objasnjava z~"to ste noeu jaSili na bijclom konju.
Recite mi ne~io viSe o onome sto se dogadalo u uredu.
Ah, sjctio sam se ... ali to oc mo~ imati vczc sa snom.
Ipak, i>prieat cu vam. Kada sam otisuo k Sefu - starijem
partneru u podU7.eCu, za koga sam prikupljao materijal,
otkrio jc da sam napcavio gr~ku. Pog)edao me kriticki i
rekao: Zaista sam iznenaden. Mislio sam da vi to moiete
boljc uraditi. U prn Cas sam bio sasvim wkiran. Mozgom
mi je prostrujala misao da me nc~e htjcti ka~nijc uzett z.a
partnera, ccmu sam se nadao. Ali rekao sam scbi da jc to
glupost, da svatko more pogrijc~iti, da jc samo bio uzrujan,
i da ta cpizoda nece imati posljedica za buducnost. Tokom
popodneva zaboravio sam na taj dogadaj.
Kako stc tada bill raspoloieni? Da li stc bili nervozni iii
utuceni?c
Ne, nisam bio. Naprotiv, osjeeao sam sc umorno i pospa
no. Bilo mi je tclko caditi i jedva sam doekao da napustim
ured.c
Posljednja va2na stvar toga dana bio je odlazak u kino.
Koji ste film g)edali?c
Bio je to film Juarez, koji mi se vrlo svidio. Cak sam
i zaplakao.

98

.I<ada? - Prvo kod opisa Juarewve bijede i patnje, a

zatim kada je postao pobjednik; ne sjeeam se filma koji me
tako jako uzbudio.
.Nakoo toga ste po~li u krevet i usnuli san u kojem ja5ite
na bijelom konju, a eete vojnika vas pozdravljaju. ~ada ~
je jasnije wto ste usnuli o~aj san,-~ ne?_ Kao dJeCak b_li
ste stidljivi, eudni, povuCeni. Iz rantJe analize znamo da JC
za to velikim dijelom zasluian vd otac, koji je bio vrlo
ponosan na vlastite uspjehe u !ivotu, ali koji nije uspio
ostvariti blisku vezu s varna, pona5ao se prema v~ bez
ljubavi i ohrabrenja. Dogadaj koji ste danas spomcnuli, odbijanje prijateljstva ponudenog onom djceaku, bila. je _zadnja
slaroka za koju ste se dr.lali. VaSe samopouz.clanJe Je -~o
naru5cno, a ta je epiwda dodala jo~ jedan elemen_t. koJl JC
u varna cvrsto utvrdio uvjerenje da nikada neeete btu cavnopravni oeu, da ee vas !judi uvijek odbacivati, da nik~da ~~~
neeete postiCi u uvotu. Sto ste u tom easu mogli uiniu._
Pobjegli ste u mdtu, gdje ste mogli ostvariti sve one stvan
koje vam nisu bile dostupne u stvarnom fivotu. Tamo, u
svijetu maSte, kamo Ditko nije mogao uc!i, gdje vam nit~~
nije mogao prigovacati, tamo ste postali Napoleon, veliki
heroj, kome se dive milijuni, a ~to je najvainije, divili ste
se sami sebi. Tako dugo dok ste mogli ufivati u ovim mdta
njima bili ste wtieeni od akutne nclagodc uzrokovane osjeeajem manje vrijednosti, koja se javljala u dodiru s vanj
skim svijetom. Tada ste poW u kolcdZ. Manjc ovisni o ocu,
osje~ali stc zadovo!jstvo u studiju, osje~ stc da l;li mogli
zapoeti iznova. StoviSe, postidjeli ste se svojih sanjarenja,
odbaclli ste ih; osjeCali ste da napokon postajete pravi Covjek ... Ali, kao lito smo vidjeli, novo samopouzdanje bilo
je varljivo. Bill ste uiasno uplaSeni prije svakog ispita. OsjeCali ste da se nijedna djevojka ne zanima za vas, ako je u
blizini neki drugi mladi~; uvijek ste se plaSili kritike svoga
~fa. To nas dovodi do vaSeg sna.
99

Stvar koju ste pod svaku cijenu htjeli izbjeCi, dogodila se:
~ef vas je o~tro kritizirao. Ponovo ste iskusili stari osjeeaj
neadekvatnosti, ali ste ga brzo potisnuli: osjc6lli ste se umorno, umjesto zabrinuto ili tllZno. Tada stc vidjeli film koji je
o!ivio vaSa stara ma5tanja. Heroj, obo!avani spasitelj naroda, bio je u mladosti isto tako prezreo i bespomoean kao i
vi. Vldjcli ste se u sou, kao oekad u dje~jim ma~tanjima:
obo!avani heroj, koga mase pozdravljaju. Ne shvacate li, da
zapravo niste odbacili staro m~tanje o slavi; da niste spalili
mostove koji vode natrag u zemlju ma~te. Vraeate se tamo
kad god stvarnost postaoe prijeteca ili ra.r.o~aravajuea. Ne
uvidatc li, da ovo pona~anje samo potpomaw srljanjc u opasnosti kojih se tako bojite: da ispadnetc djctinjasti, neodrasli,
da vas osobe oko vas, pa i vi sami, nikad ne uzimaju
ozbiljno?
5. Odnos funkclje spavanja l a.ktl.vnosU u sou
Freud je prctpostavljao da su svi snovi ispunjenje lelja i da
im JC {unkcija oeuvanje spavanja pomoeu halucinatomog
ispunjenp. Nakoo pedeset gotlina provedenih u tumacenju
snova, moram priznati da ovaj Freudov princip ima djelomitnu valjanost. Bez sumnje, ucinio jc vcliko otkrice shvativi da snovi cesto prcdstavljaju simbolicko zadovoljeoje
i.elja. Ali, naru~io je znaceoje ovog otkriea dogmatskom pretpostavkom da to nufuo vrijedi za sve snove. Snovi mogu biti
ispunjenje wlja, oni mogu izraiavati cistu tjeskobu, ali snovi
mogu, a to je naroeito va2.no, pr-ufiti uvid u sebe i druge.
Da bismo mogli ocijeniti ovu funkciju snova, trcbamo prethodno razmotriti neka pitanja u vezi s razlikom izmedu biol~kih i psiholookih funkcija spavanja i stanja budnosti.
U budnom stanju misli i osjeeaji rcagiraju prvenstveno na
izazov - na n~ zadaeu ovladavanja okolinom, mijenjanja
okoline, i obrani od nje. Opstanak je glavni zadatak budnog
100

6o

en

on je podlobn zakonima .koji upravljaju stvarnoda budan 6ovjek mora misliti u okviritna vremeoa i prostora.
Dolt spavamo ne zanima nas poltoravanjc vanjskog svijeta
~ito ciljevima. BespomoCni smo, i zato jc san s pravo~
prozvan bratom smrti. Ali u snu smo istovremeno slobodni:
obodniJ.i nego u budnom stanju. Nc morarno promatratl
s l ski sviJ"et poniremo u unutarDJU
stvarnost, b avtmo

se
vanJ
'
f
n
I

"li
ak
isklju~ivo sobom. U sou liCimo na ctus 1 e~ 1 "
na
anc:tcla koji ne potpada pod zakone stvaroostJ. U sou, ~
stvo nu!nosti mora ustuknuti pred carstvom slobode, u koJem
je ja sam jedini sis tern kome se obraeaju nae misli i

~~ To' maci

~~~-

Mentalna aktivnost za vrijeme spav~ja ima logi.ku razhcitu od one u budnom stanju. Kao sto je prije naznaeeno,
iskustvo za vrijeme spavanja ne osvree se na obiljclja ko~a
su va2.na u borbi s realn~. Mislim li za oeku osobu da Je
kukaviea, sanjat eu je kao pilica. Ova promjen_a Jma_ smisla
jedino u odnosu na ono sto osjeeam. prema t~J osob1, a nema veze s orijentacijom prema vanJSkom svJetu.
Spavanje i budni Zivot su dva pol~. ljudske e~z.is.tencije.
Budni je !ivot zauzet funkcijom akClJC, spavan_J_e Je ~~a
osloboc1eno. Kada se probudimo, ulazimo u SVJJet akCJJ~
Orijentiramo se u odnosu na taj sistem, u n.jego~m gramcama djcluje nae pameenje; sjeeamo sc stvan koJe moi.emo
smjcslili u vremcnsko-prostome okvirc. Svijcst sna u budnom stanju iCezava. Iskustva koja do:!.ivljavamo u snovima,
sjeeamo se s veli.kom tekoeom.' Ova situacija je simbolieno
prikazana u mnogim narodnim bajkama: po noCi vile i duhovi dobri i z1i dolaze na pozornieu i igraju do zore, a tada
.
nestaju bez traga i od tog Jntenzivnog iskusrva nc ostaJe
ni~ta.
Svijest je mentalna aktivnost u stanju oa~ zaokupljenosti
vanjskom stvamoseu - u stanju djclovanja. (Kvalitete svi-

101

jesti odredene su prirodom akcije i funkcijom opstanka budnog stanja egzistencije.)

Nesvjcsnost je mentalno stanje cgzistencije, u kojem su
prekinutc komunikacije s vanjsk.im svijctom, kada viSe nismo
zaokupljcni akcijom, nego samo-dofivljavanjem. Nesvjesnost
jc iskustvo povezano sa specifitnim oblikom tivota - ncaktivno~tu. Osobine nesvjesnog proizlaze iz prirodc ovakvog nacina egzistendje.
Nesvjesnoc je nesvjesno samo u odnosu na normalno
stanjc aktivitcta. Kada govorimo o ncsvjcsnom, mi zapravo
samo -~afemo da je neko iskustvo strano stanju uma, koje
postOJI dok dJelUJemo; tada ga osjdamo kao sablasni na~etljivi cleme':'-t, tdko uhvatJjiv i dalek. Ali dncvni je ;vijet
1sto tako nesvJestan u ~im dofivljajima iz snova, kao sto
je no<!ni svijet dalek budnom iskustvu. Tcrmin nesvjestanc
obicno se ~potrebljava jedino sa staja!Bta dnevnog iskustva;
zbog t~ga JC nedostatan da bi njime oznaCili kako su i svjesno
1 nesvJesno samo razliCita stanja uma, koja se odnose na
razlicite nivoe dotivljavanja.
Tvr~j~ da ~ljenj~ i osjetanje tako<'ler nisu u potpunosti
ograruceru vremenom 1 prostorom, mote biti predmetom rasprave. Mote se takoder raspravljati o tome da nasa stvara'
la~a imaginacija dopusta da mislimo na pro~le i budu<!e
obJckte kao da su pred nama, ill o tome da nasa budna osjetanja nisu zavisna o fizickoj prisutnosti objekta niti 0 njegovoj koegzistenciji u vremenu, te da zato odsustvo prostorno-vremenskog sistema nije samo osobina egz.istencije snivanja, nasuprot budnoj egzistenciji, vet mJljenja i osjecanja
nasuprot djelovanju. Ova dobrodola primjedba dopu5ta mi
da razjasnim bitnu toeku mog argumenta .
. !"'o~o ~kovati sadri.aj misaonih procesa od kategonJa uklJueenih u miljenje. Ja mogu, na primjer, misliti na
svog oca i tvrditi da je moj stav u nekoj situadji jednak njegovom. Ova je tvrdnja racionalna. S jedne strane, ako ustvrdim: Ja sam moj otacc, tvrdim ndto iracionalno, jer ta
102

tvrdnja nije ~ljena u odnosu na fiziCki svijet. Medutim,

ova reeenica je racionalna u cisto iskustvenom svijetu: ona
izra.tava dotivljaj identiteta s vlastitim ocem. Racionalni misaoni procesi u budnom su stanju pod utjecajem kategorija
koje su ukorijenjene u posebnom obliku egzistencije - koji
se prema stvarnosti. odnosi kroz akciju. U egzistenciji snivanja, koju karakterizira odsustvo Cak i potencijalne akcije,
ukljueene su kategorije koje se odnose iskljuCivo na samo-dotivljavanje. Isti je slueaj s osje<!ajima. Sto god osjetam
prema nekoj osobi u budnom stanju (koju nisam vidio 20
godina), cijelo vrijeme sam svjestan da on iii ona nisu prisutni kraj mene. Ako sanjam o njoj, moji osjetaji se odnose
proma n joj bo da je prisutna. AH re<!i ..kao da je pr~sutna,
znaci izraiavati se u .terminima budnog tivotac. Za vrijeme
egzistencije snivanja ne postoji kao dac, osoba jest prisutna.
Prethodne stranice predstavljaju pokuaj da se opiSu stanja snivanja i da se na osnovu tog opisa izvuku zakJjuCci o
obilje-ljima aktivnosti za vrijeme sna. Da li shva<!anje snova
ltao ispunjcnja telja, ill kao izraza osjetaja dovoljno jakih
da se pojave u snu, iscrpljuje moguCa obja!njenja o ulozi
snova? Cini mi se da postoji jo~ jedno objasnjenje, koje se
obicno zanemaruje. Ono se odnosi na ~injenicu da covjek
ima duboku potrebu da sebi objasni za~to nclto Cini iii
osje<!a. Ta se op<!e poznata i uocena cinjcnica naziva racionalizacijom. Ako, na primjer, nekoga nc volimo, nismo tada
zadovoljni tim osjecajem, vee ga poku5avamo prikazati kao
posljcdicu odredcnih cinjcnica; tako nevoljenoj osobi pridajemo kvalitete, prave iii eesto izmiljene, koje opravdavaju
nau antipatiju. Naravno, isto vrijedi i u slueaju simpatije
ill divljenja prema nekoj osobi, a najuocljiviji oblik ove pojave je masovni entuzijazam prema nekom vodi ill masovna
mrinja prema pripadnicima nekih klasa iii rasa. Stvar re se
najbolje razjasniti na primjeru posthipootickog fenomena.
Pretpostavimo da netko za vrijeme hipnotickog transa primi
sugestiju da pet sati kasnije skine kaput, recimo u Cetiri
103

popodnc, i zatim mu se kaie da zaboravi da jc primio naredenjc. Sto se dogada u cetiri popodnc? Premda tada more
biti prilieno hladno, taj ee covjck skinuti kaput, ali prije
nego ~to to ucini, rcCi ee nclto poput: Danas jc prilieno
vru~c za ovo godisnje doba.c On osjOC:l potrebu da objasni
zaSto to cini, i osjeeao bi sc nelagodno da to mora uCiniti,
a da nc more objasniti svoj postupak.
PI'i.mjcnjuju6i ovaj princip na snove, moZemo postaviti hipotezu: da se u snu osjOCaffio kao u budnom Zivotu, ali da
podjcdnako slabo kao i u budnom stanju moremo tolerirati
osjc~ajc kojc ne znamo objasniti. Tada izmlsljamo pricu koja
slufi da objasoimo strah, mrznju, ljubav itd. Drugim rijceima, san ima funkciju racionalizacije osjc~aj:~ kojc dozivljav:~mo 7.a vrijcmc snivanja. Ako je to tako, to bi znacilo da
tak i u snu postoji tendencija da osje~je osmislimo, kao
sto to ocito Cinimo u budnom Zivotu. Prema tome, n:~ snove
motemo gledati kao na rexultat inhcrcntne tendcncijc da pokorimo osje~je zahtjevima razuma. Sada eemo oastaviti s
proueavanjem jednog specifienog elemcnta sou koji jc od
velikc vatoosti za rarumijevanjc procesa sanjanja. Rekli smo,
da dok spavamo, nismo zaokupljeni vanjskom stvarnoseu.
Nc opafumo je i ne utjceemo na nju, niti smo podloZni utjecajima vanjskog svijcta. Iz ovoga proizlazi, da ucinak ovog
razdvajanja od stvarnosti ovisi o osobinama tc stvarnosti.
Ako je utjccaj vanjskog svijcta, u biti, blagotvoran, odsustvo
tog utjccaja za vrijeme sna djelovat ~e na snifuvanje vrijednostl aktivitcta u snu, tako da ce on biti infcrioran mentalnirn aktivnostirna tokom dana, kada smo izlo~eni blagotvornom ucinku vanjske stvarnosti.
Ali, da li smo u pravu kad tvrdimo da je utjecaj stvarnosti
uglavnom blagol\oran? Nc more li on biti i stetan, i da
stoga odsustvo tog utjccaja za vrijeme sna djeluje na iskazivanje osobina superiornijih onima iz budnog Zivota?
GovorOCi o stvamosti izvan nas ne mislimo prvenstveno
na svijct prirode. Priroda sarna po scbi nije oi dobra ni zla.

104

ona mole

biti korisna ill opasna, a ne opaiati jc znaci oslobodili sc nascg svakodncvnog zadatka da njome ovladamo
iii da sc od nje branimo. Medutim, to ne znaci da smo z.bog
toga gluplji iii pamctniji, bolji iii losiji. Sasvim jc drukcije
sa svijetom koji je stvorio eovjek, s kulturom u kojoj Zivimo.
Njczin jc ucinak za nas dvosmislen, premda smo skloni pretpostavci da ona postoji samo zbog naSe dobrobiti. Zaista,
dokazi da su kulturni utjccaji za nas blagotvorni, u ovom
easu prcvladavaju. Od svljcta iivotinja razlikujc nas sposobnost da stvorimo kulturu.
Nijc li zato stvarnost koju je covjek stvorio najznaeajniji
faktor razvitka svega najboljega u nama, i nc trcbamo li
occkivati da, liSeni dodira s vanjskirn svijctom, prlvremeno
rcgresiramo u primitivno, Zivotinjsko, nerazumno stanje uma?
Mnogo toga govori u prilog ovoj tvrdnji, a glcdistc da jc
regrcsija bitno obilje:l.je stanja snivanja, a time i aktivoosti
u snu, podrtavali su mnogi rnislioci koji su se bavili proueavanjem snova, od Platona do Freuda. S te toeke gledista
snovi su izraz iracionalnih, primitivnih poriva u nama, a cinjenica da tako lako zaboravljamo svojc snove obja~njava
sc n3Sim sramom pred tim iraciooalnim i zlocinackim porivima kojc izralavamo kada sc nalazimo van utjccaja drustvenc kontrolc. Bcz sumnje jc ovo tumaecnjc prirode snova
doneklc istinito, ali postavlja sc pitanje da li je sasvim tocno,
odnosno: nc mozemo li pomocu ovih negativnih clcmenata
drustvcnog utjecaja objasniti paradoks da smo u snovima
ne samo nerazunmiji i nepristojniji, ve6 i intcligen111iji, pametl!iji te da bolje rasudujemo kad sanjamo nego kad smo
budni. Na~i snovi ne izraiavaju samo iracionalne relje voc i
duboke spoznajc, a vaian zadatak tumaccnja snova jest da
odluci kada se radi o jcdnom, a kada o drugom slu~aju.

105

BIUI!SKR UZ TREeB POGLAVUR

I. Teorija je bila publicirana nekoliko mjeseci nal<on datuma samog

sna i uJclju~ena u Psiho{Xltologiju svakodnevnog fivota.
2. Freudov odgovor na ovo Fliessovo pismo nosi datum 10. 3. 1898.
Tal<o da se san morao dcsiti dan ill dva ranije.
3. Pribllino odgovara ranau asistent profcsor. U Austriji sva ova

imenovanja vrii m.lnistar obrazovanja. Dokaz o ovoj preporuci

nalazl se u pismu Fliessu, 8. 2. 11198, a sam san je spomenut 15. 3.
1898. - VJerska pripadoost koja je spomenuta kasnije ti~ se,
naravno, antisemitskog raspolofenja koje je uzclo maba u Bu
u zadnjim godinama 19. stolje6L
4. Zaruduj~ je kako se moje ~nje - budno ~je - u
tom blsu suzilo, zbog analiz.e. U stvari, poznavao sam dobro pet
svojih ujaka i s.e sam lh volio I cijenio. Ali u tom b1su nadvladao
je otpor prema tumllOOnju sna i zaldjutio sam da imam samo
jedoog ujata - oooa lz sna.
5. U ]ednom UDimljivom pismu Fliessu, od 11. orujka 1902, Freud
je napisao kako je u stvari bio imeoovlUI za profesora dvije godine nal<on publibdje ove knjiae.
6. Problem funlccije pam~a u odnosu na aktivnost u snu prikazan je u vrlo stimulativnom tlanku E. Sclw:htela: 0 {Xlmeenju
j djeljoj amnwji (1947).

106

IV

Kritika Freudove
teorije instinkta

1. Razvoj teorlje lnsUnkta

Posljednje Freudovo veliko ot.k.rire je teorija o instinktima
Zivota i smrti.'
1920, radom S onu stranu principa utitka, Freud je poCeo
iz temelja mijenjati ~tavu svoju teoriju instinkata. U tom
radu on je neobuzdanoj tcln.ji za ponavljanjemc dao ka
rakteristike instinkta: ovdje je takoder pcvi put postulirao
no\'U dihotomiju izmedu Erosa i instinkta smrti, o kojoj
opsimo govori u knjizi Ego i id i u svojim kasnijim radovima. Ova nova dihotomija izmedu instinkta/instinkata zi.
vota (Eros) i smrti zamjenjuje pcvobitnu dihotomiju lizmedu
instinkta ega i seksualnih instinkata. Iako Freud nastoji poistovjetiti Eros s libidom, ova nova polarnost oz.nacava u
potpunosti druktije shva~anje nagona od ranijeg.
Freud uopee nije bio uvjeren da jc njcgova hipoteza isprav
na, kada je napisao S onu stranu principa utitka. Mote se
postaviti pitanjec, napisao je, da li, i u kojoj mjeri, sam
ja sam uvjcren u ist!initost hipoteza iznesenih na ovim stra
nicama. Moj odgovor je da ja sdm nisam uvjeren, i da ne
telim uvjeravati druge da u njih vjeruju. IIi, drugirn rijeci
ma, da ne znam u kojoj mjeri ja u njih vjerujem. On je
poku~ao s velikim intelektualnim naporom izgraditi teoret
sku gradevinu, koja bi dovela u opasnost valjanost mnogih
ranijih shva~nja. Ova Freudova iskrenost, koja se tako bli
stavo provlaci kroz sav njegov rad, ostavlja naroeit utisak.
Sljedecih osamnaest godina proveo je radeei na novoj teo107

nJI, 1 s vremcnom je stekao sve vie uvjerenja koje na po-

6etku nije imao. Ni je dodao nove aspekte toj hipotezi, vee

je poduzeo intclcktualno ra:z.radivanje koje mu je donijelo
uvjcrcnjc, a cinjertica da ga njegovi vlastiti sljedbenici nisu
razwnjeli i nisu dijclili njegova shvatanja, tim vie ga je
razoearala.
Nova teorija prvi put je detaljno prikazana u Ego i id.
Od naroate vainosti je pretpostavka o: specijalnom fiziolo!kom procesu (anabolizam iii katabolizam) koji bi mogao
biti povezan sa svakom od dvije klase instinkata; obje vrste
instinkata djelovalc bi u svakoj cestici zhe tvari, iako ne
u istoj jaCirri, tako da bi neJ.a tvar mogla biti glavni pred
stavnik Erosa. Ova hipotcza ne govori ni~ta o naCinu na
koji su ove dvije kl:ll.<! instinkata spojene, sjedinjene i medu
sobno pomijclane; ali da do toga dolazi stalno i u velikoj mjeri pretpostavka je koja je neophodna na!im shvaeanjima. Cini
se da, kao rezultat spajanja jednostanicnih organizama u vi~estaniene oblike tivota, instinkt smrti jedne stanice mo:ie
se uspjdno neutra!Ldrati, a da se dcstroktivni impulsi mogu
instrumentalno~~u posebnog organa skrenuti na vanjski svijet. lzgleda da bi taj poseban organ bio muskulami sistem;
instinkt smrti bi se prema tome ispoljavao - iako vjerojatno samo djclom.icno - kao instinkt destruktivnosti usmj<>
ren prema vanjskom svijetu i drugim organizmima.
U ovim formulacijama Freud otkriva novi pravac svoje
misli, mnogo jasnije nego u S orw slranu principa utitka.
Umjcsto mehanicistickog, fiziolo~kog pristupa starije teorije,
koja je bila hgrallcna na modelu kemijski izazvane napetosti
i potrebe da se ona smanji do normalne razine (princip zadovoljstva), pristup nove teorije je biolo!lti, u kojem svaka
stanica posjcdujc dva osnovna svojstva tive materije. Eros
i tefnja prema smrti; dnkako, princip smanjivanja napetosti
oeuvan je u radiknlnijem obliku - sniZavanju nadraiaja na
nulu (Nirvana princip).
108

Godinu dana kasnijc (1924) u radu Ekonomski problemi

mazol!izma Freud ide korak dalje u obja!njavanju odnosa
j;uneau ova dva instinkta. On pi~c:
Zadatak je libida da ucini uni!tavalacki instinkt bezazleoim, i on izvdava taj r.adatak time !to u velikoj mjeri skrece taj instinkt prcma van - brzo, uz pomoc posebnog vanjskog sistema - muskularnog aparata, prema objektima u
vanjskom svijetu. Taj se instinkt tada rove destruktivan in
stinkt, instinkt za vladanjem ill ielja za mOC.i.' Jedan dio
instinkta jc direktno u shubi seksualne funkcije, gdje igra
,atnu ulogu. Ovo je sadizam u u.Gcm, pravom smislu. Drugi
dio nc sudjeluje u ovom prcno!cnju prema van, on ostaje
unutar organizma l uz pomoc popratnog seksualnog uzbudenja, opisanog gore, on postaje tamo libidinozno vezan. U
ovom dijelu moramo prcpoznati prvobitan erotogenetick.i mazohizam. Stav raniJC zauzet zadr:ian je u Novim uvodnim
predavanjima (1933). On govori o Crotskim instinktima koji
teie da sve viSe povezuju five tvari u neprestano pov&avajuec cjcline, i o instinktima smrti koji sc suprotstavljaju tom
nastojanju i vode ono to je tivo natrag u neorgansko stanje. U istim predavanjima Freud jc napisao o prvobitnom
destruktivnom instinktu:
Mozemo ga vidjcti pod dvjcma okolnostima: ako je zajedno s erotickim instinktima udruzen u mazohizam, iii
ako je - s manjim iii vcclim dodatkom erotike - usmjeren
prcma vanjskom svijctu kao agreslvnost. Zapanjeni smo zna
eajno~cu mogu~nosti da agreslvnost mo!da neec na6i zadovoljstvo u vanjskom svijctu, jer ~e nai~i na stvarne prepreke.
Ako se to dogodi, ona cle se maida povuci i pov&ati koliOinu
samodestruktivnosti koja je spremljena u unutra!njosti.
Vidjet cemo kako, u stvari, do toga dolazi i koliko je taj
proces vaian. Cini se da sprije6ena agresija ukJjueuje ozbiljnu povredu. Izgleda kao da jc zaista neophodno da uni.Stimo
neku stvar iii osobu, da ne bi uni.ttUi sebe, da bi se za.Stitili
od tetnje za samormiJtenjem. Zaista stra.Sna spoz>tOja za mo109

ralistu! U svoja posljednja dva rada, napisana dvije godine

prije smrti, Freud nije uCi.nio nikakve valnc izmjene u shvatanjima do kojih je do~o u prij~njim godinama. U radu
AnaliUJ zavr.fna i nezavr.fna jos viSe nagla~va snagu instinkta smrti. - .. ali najsna.Zniji sprebvaju6i faktor od svihc,
napisao je, i onaj koji je u potpunosti izvan moguenosti
kontrole.. je instinkt smrti. U radu Nacrt psihoana/ize
(napisanom 1938, izdanom 1940), Freud na sistematiCa.n na6in potvr<1uje svoje ranije pretpostavkc bez ikakvih vaZnih
promjena.
2. AnaUza lnstlnktivistii!klh pretpostavki
Gornji kratki prikaz Freudovih novih tcorija rosa i instinkta smrti ne more nam predociti koliko jc bila radikalna promjena od stare teorije na novu, ill da Freud nije uvidio r adiltalnu prirodu ove promjene i da je zbog toga upao u mnoge teoretske nekonzistentnosti i ima.nentna protu.r jeeja. Na
stranicama koje slijede nastojat 6u prikazalii vafnost ovih
izmjena i analizirati konflikt izme<1u nove i stare teorije.
Freud je nakon prvog svjetskog rata imao dvije nove vizije. Prva je bila o moei i intenzivnosti agresivno-destruktivnih tetnji u covjeku koje su neovisne od seksualnosti. Kad
kal.emo da je to bila nova Vlizija, nismo sasviru u pravu. Kao
sto sam vee rckao, on je u odredenoj mjcri bio svjcstan postoj anja agresivnih impulsa neovisnih o seksualnosti. Ali to
njegovo zapafanje bilo je izrafeno samo sporadicno i nije
nikada izmijenilo glavnu hipotezu o osnovnoj polamosti iz.
medu seksualnih instinkata i instinkata ega, iako je kasoije
uvodenjem pojma narcisoidnosti tu teoriju modificirao. U
teoriji instinkta smrti, ova svijest o ljudskoj destruktivnosti
doSla je do punog izra2aja. Destruktivnost jc postala jedan
pol egz.istencije, koji u borbi s drugim polom, rosom, cini
samu bit iivota. Destruktivnost je postala primama pojava
iivota.
110

Druga vizija k oja kara:kterizira Freudovu novu teoriju, ne

samo da nijc imala presedana u njegovoj prijaSnjoj teoriji,
vee joj je bila u potpunosti proturjeena. To je vi.l.ija da Eros,
prisutan u svakoj stanici Zive tvari, te:l.i sjedinjavanju i integracJji svih stanica, i jos viSe, da jc u sluJ.bi civilizacije, da
integrira manje ejeline u jedinstvo eovjeean&tva. Freud otkriva nescksualnu ljubav. Naziva i instinkt livota instinktom
Jjubavi. Ljubav je poistovjeeena sa zivotom i rastom, a
borba s instinktom smrti - to odre<1uje 1judsku egz.istenciju.
Freud jc svoju stariju teoriju eovjeka smatrao izoliranim
sistcmom, kojim rukovode dva impulsa: instinkt nadiivljavanja (ego instinkt) i instinkt uZ.itka u nadvladavanju napctosti kojc su u Lijelu kemijski proizvedene i lokal.i;cirane u
erogcuirn zonamac, a jedna od njih su genitalni organi. Ova
slika uglavnom prikazuje eovjeka kao izolirano bi6e, on ulazi
u odno~e s 1anovima drugog spola da bi zadovoljio svoju
leWJU za ulivanjem. Odnos izmedu dva bpola zami~ljen je
na na~in koji podsjeea na ljudske odnose u trgovini. Svaki
se brine samo o zadovoljavanju svojih potreba, ali upravo radi
zadovoljavanja tih potrcba on mora i~i u odnose s drugima,
koji mu nude ono ~to on traZi, a trebaju ono to on nudi.
U tcoriji Erosa to je sasvim drukcijc. Covjek se viSe ne
smatro~ prvcnstvcno izoliranim i egoisti~nim, kao l'homme
machine, vee jc povczan s drugima, a instinkti livota namccu mu potrcbu za sjcdinjcnjem. Zivot, ljubav i rast su
jedno tc isto, dublje ukorijcnjcni i fundamcntalniji od seksualnosti i u'.itka.
Promjcna shvaeanja u Freudovoj novoj viziji jasno se ocituje u njcgovom novom shvaeanju biblijske zapovijcdi: Ljubi blifnjcga svoga kao samog sebe. U Cemu rat? on pie:
Sve Sto pomal.e razvijanju emotivnih veza me<1u ljudima
mora djelovati protiv rata. Te veze mogu biti dvovrsne. Prvo,
one mogu biti odnosi slicni ooima prema voljenom objektu,
iako bez seksualnog cilja. Psihoanaliza se nc mora stidjeti
govoriti o ljubavi u ovom smislu, jer sama rcligija upotre111

bljava iste rijeei: Ljubi blil:njega svoga kao sarnoga sebe.

To je svakako lak~ reCi nego u~initi. Druga vrsta emotivne
veze je putem identifikacije. Sve ~to navodi !jude da dijele
zajedni~ke interese dovodi do zajedrri~kih osje6lja, do identifikacije. Na njima u velikoj mjeri ()Oliva struktura ljudskog drustvac.
Ovo je napisao oovjek koji je tri godine ranije rekao
sljcdete o ist.oj biblijskoj zapovijedi: .Od kakve je kol'isti
savjct, tako ozbiljno izreeen, ako se njcgovo ostvarenje ne
mote preporuCiti kao ra.z.umno? Ovdje sc radi o niSta manje nego o radikalnoj izmjeni glcdita. Freud, neprijatelj reHgijc, koju je nazvao iluzijom koja sp~va oovjeka da postanc zreo d samostalan, sada citira jednu od najosnovruijih
zapovijedi, koja se moze naCi u svim velikim humanistickim
religijama, da bi podrlao svoju psiholooku prctpostavku. Naglasava da nema potrebe da se psihoanaliza stidi govoriti
o ljubavi u ovom smisluc. Mcdutim, njemu je zaista potrebna
ova tvrdnja da bi nadvladao neugodnost koju je morao osjecati zbog ove velike promjene u svom shvaeanju bratske
ljubavi.
Da li je Freud znao koliko je bila drasticna promjena u
ovom pristupu? Da li je bio svjestan duboke i nepomirljive
suprotnosti izmedu stare i nove teorije? ~ito da nije bio.
U Ego i id poistovjetio se Eros (instinkt ljubavi ill instinkt
zivota) sa seksualrum instinktima (zajedno sa instdnktom sa
moo~uvanja} :

Prema ovom glediStu, moramo razlikovati dvije vrste in

stinkata. Seksualni instinkti ili Eros mnogo su oCitiji i pl'i
stupaCniji proueavanju. Oni ne sadrle samo neinhibirane
uie seksualne instinkte i instinkllivne impulse, koji iz ovih
proizlaze, kod kojih je cilj inhibiran ili su sublimiratll, vee
i instinkt samc:>OCuvanja koji se mora pripisati egu i koji
smo na pOCetku nMeg analiti~kog rada, iz dobrog razloga,
suprotstavljali instinktima seksualnog objekta.c
112

Upravo zato jer nije bio svjestan proturjeenosti, poku.Sao

je porniriti stare i nove teorije na takav naCin da jc izgledalo
kao da one sa~injavaju kontinuitet bez ootrog prekida. Ovaj
pokuSaj doveo je do neizbjeZnih proturjeenosti i nedosljednosti u novoj teoriji, koje je Freud nastojao premostiti, iz.
gladiti ili poricati, a da nikada u tome ruje uspio. Na sljede6im strarucama nastojat Cu. opisati neslalnosti u ovoj
teoriji, koje su bile rezultat Freudovog neprcpoznavanja novog vina - u ovom slueaju vjerujem boljeg vina - i nastojanja da se ono stavi u stare boce.
Prije ncgo sto zapo~nemo ovu analizu, moramo jos napomenuti jednu izmjenu, koja je, jer nije bila uo~ena, jo vise
zakomplicirala stvari. Freud je svoju staru teoriju izgradio
na nau~nom modelu koji je lako prepotnati: mehanicisti~ko
materijalistickom modelu koji je bio naucni ideal njegovog
u~itelja von Briickea i ~itavog kruga mehanicistickih materijalista, kao sto su Helmholtz, BUchner, von Briicke i drugi.1
Oru su shvaCali ~ovjeka kao ma~inu koju pokretu kernijski
procesi; osjccaji su bili obja~njeni kao rezultat specifi~nih
i odredivih fiziolo~kih procesa. Prcmda je veei dio hormonologije i neurofizioloskih otkriea posljednjih desetljeea bio
nepoznat tim ljudima, ipak su smjelo~cu i otroumnoeu in
z.istirali na ispravnosti svojih pristupa. Ignorirali su potrebe
i interese za koje rusu nasli somatske izraze, a ra:zumijevanje
onih procesa koje nisu zapostavili, slijedilo je principe mehanicisti~ke misli. Model von Briickeove fiziologijc i Freudov
model covjcka mogli bi se danas ponoviti u ispravno programiranom kompjuteru. One razvija i:zvjcsnu kolitinu napetosti koja se, kada dosegne odredenu gratticu, mora rast&retiti i smanjiti, a to kontrolira drugi dio, ego, koji promatra
stvarnost i spretava rastereeenje kad ono dolazi u konflikt
s potrebama opstanka. Ovaj Freudov robot bio bi sliean
Isaac Asimovom nau&o-fantastienom robotu, a bio bi druk~ije programiran. Njegov prvi zakon ne bi bio ne povrijediti
113

druga Ijudska biea, vee izbjegavati da sam sebe o~teeuje

ill wmtava.
Nova teorija ne slijedi ovaj mehanicist:iCk.i fiziologizirajuti model. Ona je usredotoCena na biolo!ku orijentaciju u
kojoj osnovne sile Zi.vota (i obmuto: smrti) postaju bitne
sile koje motiviraju oovjeka. Priroda stanice tj. svih Zivih
tvari, postaje teoretska osnova motivacije, a ne fiziolo5ki
proccs koji se odvija unutar odre4enih organa tijela. Nova
je teorija mo~da bila bllia vitalisti&oj filozofiji nego shvaeanju njemackih mehanicisti&ih materijalista.
Ali, kao !to sam vee rekao, Freud nije bio sasvim svjestan
ove promjcme, stoga on nanovo <i nanovo nastoji primijeniti
svoju fiziologizirajucu metodu na novi.t teoriju i numo ne
uspijeva u poku!aju da iz kruga nacini cetverokut. lpak, u
jednom v~nom smislu obje teorije imaju zajednicku premisu, koja je nepromjenljiv aksion Freudove misli: shvaeanje, da psihlckim sistemom vlada zakon o tendenciji svo4enja napetosti {ill uzbudenja) na stalan nizak nivo (princip
konstantnosti - na kojem se zasniva princip zadovoljstva),
iii na nivo nule (Nirvana princip, na kojem se zasniva instinkt smrti).
Moramo se sada vratiti detaljnoj analizi Freudovih dviju
vizija o instinktu smrti i Zivota kao osnovnim determ.inira
jucim silama ljudske egzistencije.
Koji su razlozi motivirali Freuda da postulira instinkt
smrti?
Jedan razlog koji sam vee spomenuo bio je vjerojatno
utjecaj prvog svjetskog rata. On je, kao i mnogi drugi !judi
njcgovog vremena i dobi, dijelio optimisti~ku viziju, toliko
karakteristicnu za evropsku srednju klasu, i odjednom se
na!ao suoeen sa zestinom mr:Znje i destruktivnosti koja je
jedva blla pojmljiva prije 1. kolovoza 1914.
Mo:Zemo naga4ati da se ovom historijskom faktoru moie
dodati i libli faktor. Kao !to znamo iz Ernest Jonesove biografije, Freud je bio rovjek preokupiran smreu. Nakon svo114

je cctrdesete godine svak<i dan mislio je o smrti, imao je

napade Todesangsta (straha od smrti) 1 katkad bi na
svoje do vi4enja nadovezao: Moida me vi!e nikada netete vidjeti. Covjek bi mogao pomisliti da se Freuda njegova te!ka bolest dojmila kao potvrda njegovog straha od
smrti i tako pridonijela formulaciji instinkta smrti. Ova je
pretpostavka, medutim, u ovom pojednostavnjenom obliku,
ipak ncodrl.iva, jer se prvi znakovi njegove bolesti nisu pojavili sve do veljaee 1923, nekoliko godina nakon njegove koncepcije instinkta smrti. Ali mozda nije pretjerano ako pretpostavirno da je njegova, preokupacija smreu postala intenzivnija kada je obolio, i dovela do shvacanja u kojem je konflikt izmedu zivota i smrti bio sredi!te ljudskog iskustva, a
ne konflikti izmedu dva nagona koja potvr4uju Zivot, seksualnih zelja i ego nagona. Pretpostaviti da covjek mora
umrijeti jer je smrt skriveni cllj njegova Zivota, moie se
smatrati svojevrsnom utjehom koja mora ublaZiti strah od
smrti.
Dok ovi historijski i liCni faktori sa~javaju jedan skup
motivacija za postuliranje instinkata smrti, postoji drugi
skup faktora koji mora da su ga naveli da do4e do teorije
instinkta smrti. Freud je uvijek mislio u dualistickim pojmovima. Vidio je suprotne sUe koje se bore jedna protiv druge,
a zivotni proces kao rezultat te borbe. Seks, u suprotnosti s
nagonom za samoocuvanjem, bio je prvobitan oblik koji je
poprimila njegova dualisticka tcorija. Ali s pojmom narcisoidnosti, koji je instinkt samooeuvanja stavio u podrucje
libida, stari je dnalizam ugroZer1. Nije li tcorija narcisoidnosli nametnula monlsticku tcoriju da su svi instinkti libidinozni? Jo gore, ne bi li to opravdalo jednu od glavnih Jungovih hereza, shvatanje da libido odreduje sve psihitke energije? Freud se morao osloboditi ove nepodno!ljive dileme,
nepodno!ljive jer bi to znacllo da se on slaie s Jungovirn
sh~atanjem libida. .Morao je naci novi instinkt, suprotan
lib1du, kao osnovu za novi dualisticki princip. Instinkt smrti
115

ispunio je ovaj zahtjev. Umjesto starog dualizma na<1en je

novi, egzistencija se ponovo mogla shva~ti dualistitki kao
mjesto sukoba suprotnih instinkata, instinkata Erosa i Smrti.
U sluaju ovog novog dnalizma Freud je slijedio obrazac
razmi~ljanja o kojem ee biti govora kasnijc. Nairne, on je
razvio dvije koncepcije u koje se mogla smjestiti svaka pojava. To je utinio s pojmom seksualnosti, pro~irivsi ga, da
bi uklju~io sve sto nije bilo ukljureno u instinkt ega. Slijedio
je istu metodu s instinktom smrti. U~inio ga je tako sirokim,
da je svaka temja koja nije bila obuhvacena Erosom pripa
dala instinktu smrti iii obmuto. Tako su agresivnost, destruktivnost, sadi1.am. nagon za vladanjcm, unatoc njihovim
kvalitativnim razlikama, manifcstacije iste sile - instinkta
smrti.
Jos je u jednom aspektu Freud slijedio isti obrazac raz.
mi!ljanja koji je imao tako jak utjccaj u ranijoj fazi nje.
govog teoretskog sistema. 0 instinktu smrti, on kate da je
najprije sve to iznutra; tada se jedan dio Salje prema van i
djelujc kao agresivnost, dok jedan dio c staje u unu~njosti,
u obliku primamog mazohizma. Ali kad dio koji je usmjeren
prema van naide na prevelike prepreke koje ne moze nadvladati, instinkt smrti se ponovo krccc prema unutra i ma
nifestiro kao sekundami mazohizam. Ovaj na~in zaklju~i
vanja potpuno je jednak onom koji je Freud prim,ijenio u
svojoj diskusiji o narcisoidnosti. Prvo sc sav libido nalazi
u egu (primama narcisoidnost), tada se proiruje prema van
na objcktc (objekt libido), ali se resto vra~ natrag i tada
se pretvara u takozvanu sekundarnu narcisoidnost.
lnstinkt smrti se ~to naizmjenitno upotrebljava s unistavalockim instinktom ill agresivnim instinktom. Ali Freud
istovremeno pravi suptilne razlike medu ovim pojmovima.
Uglavnom, kao sto je ukazao James Strachey u svom Uvodu
u djelo Nelagodnost u kulturi u Freudovim kasnijim rad~
vima (npr. Nelagodnost u kulturi, Ego i id, Nova uvodna
116

predavanja, Nacrt psihoanalize) agresivan je instinkt neto

sekundamo to proizlazi iz primarne samodestruktivnosti.
U sljedeeem odlomku citirom neke primjere odnosa izme.
<1u smrti i agresivnosti. U Nelagodnosri u kulturi Freud g~
vori da je instinkt smrti okrenut prema vanjskom svijetu
i dolazi do izrafaja kao instinkt agresivnosti ill destruktivnostic. U radu Nova uvodna predavanja govori da je Sam~
destruktivnost izraz instinkta smrti koji ne mote biti odsutan ni u jednom vitalnom procesu. Freud u istom radu
ovu misao izro:Zava joo jasnije: Navcdeni smo na glediste
da je mazohizam stariji od sadizma i da je sadizam destruktivan instinkt usmjeren prema van, st:i~6i tlllko svojstvo agee.
sivnosti. Kolitina destruk11ivnog instinkta koji ostaje u unutrasnjosti, sjedinjuje se s erotskim instinktima u mazohizam, iii je - s veeim ili manjim dodatkom crotilcc- usmjercna protiv vanjskog svijeta u obliku agresivnosti.c Ali, nastavlja Freud, ako agresivnost naide na prevelike prepreke,
ona se vraea i poveeava koli~inu semodestruktivnosti koja se
nalazi potisnuta u unu~njosti. Ovaj teoretslci i pomalo
kontradiktoran razvoj zavrlava u posljednja dva roda. U
Nacrtu on We da unutar ida djeluju organski instinkti
koji se sami sastoje od fuzije dviju osnovnih sila (Erosa i
destruktivnosti), u promjenljivom odnosu.c U djelu Analiza
zavdna i nezavr1na Freud govori o instinktu smrti i Erosu
kao i dva glavna instinkta.
Za~uc1ujuce je .j dojmljivo kako ~vrsto se Freud ddao sv~
je koncepcije instinkta smr!Ji, u natoc vclikim teoretskim potesko~ma koje je nastojao s mnogo napora, i po mom
miljenju, uzaludno rijesiti.
Glavna potdk~ mozda le:Zi. u pretpostavci o istovjetnosti
dviju tendencija, tendencije tijela vracanju prvobitnom noorganskom stanju (rezultat principa neobuzdanog ponavlja
nja) i tendencije instinkta uni~tavanja m sebe ill drugih. Za
Prvu tendenciju adekvatan je pojam thanatos ili ak Nirvana principc koji ukazuje na tendenciju smanjivanja ~
117

petosti energije do toeke gdje prestaju sve energctske tel:nje.'

Ali da li je ovo postepeno smanjivanje sile.tivota is to sto i destruktivnost? Mofemo, naravno, logi<!ki tvrditi - Freud to
indirektno i full - ako je tendencija k smrti svojstvena
organizmu, onda mora postojati aktivna sila koja tdi uni~tavanju. (Ovo je u stval'i isli na<!in ramli~ljanja koji nalazimo kod instinktivista, koji postuliraju poseban instinkt za
svaku vrst pon~anja.) Ali ako napustimo ovakvo zaobilazno
za.kljuOi.vanjc, postoje li bilo kakvi dokazi iii razlozi da poistovjetimo ovu tendenciju prekidanja svakog uzbudenja s
impulsom za uni~tavanjem? Teska da jc tako. Slijedeei Freudovo zaklju<!ivanje na osnovu neobuzdanog ponavljanja, da
jc ~Jvotu svojstvena tendencija k usporavanju i s vremenom
k smrti, takva bioloska tendencija sasvim bi se razlikovala
od aktivnog impulsa za unistavanjem. Ako jo~ dodamo da bi
ova ista tendencija k smrti takoder trebala biti izvor strasti
za m<X i instinkta za upravljanjem i - kada je pomij~
sa seksualnoscu - izvor sadizma i mazohizma, ovaj teoretski
tour de force mora zamiti u 111euspjehu. Nirvana principc
i uni~tavala<!ka strast dvije su sasvim odvojeoe stvari koje
se ne mogu staviti u istu kategoriju s instinktom/instinktima
smrti.
Daljnja pote~koea ldi u <!injenic:i da insllinkt smrti ne
odgovara Freudovom opeem shvacanju linstinkta. Prvo, on
ne posjcdujc, kao instinkt u Freudovoj ranijoj teoriji, posebno podru<!je u tijelu iz kojeg potje~e. vee predstavlja
biolosku silu koja je svojstvena svim fivim tvarima. Otto
Feruchel uvjerljivo je ukazao oa ovaj problem:
Disimulicija u stanicama ... - tj. objektivna destrukcija
ne mole biti izvor destruktivnog linstiokta u istom smislu
kao Uo je kemijski determirurano nadrafivanje centralnog
izvor sekorgana putem stimulacije erogenih zona sualnog instinkta. Jer, prema toj definiciji, instinkt nastoji
eliminirati somatsku promjenu koju mi ozna<!avamo kao
izvor tog instinkta; ali instinkt smrti ne nastoji eliminirati
118

disimulaciju. lz tog razloga, ne full mi se mogucim da bi

oinstinkt smrti mogao postojati kao jedna vrsta linstinkta
nasuprot drugoj vrsti.
Feruchel ovdje ukazuje na jednu od teoretsltih poteSkoea
koju je Freud sebi stvorio, iako je, moiemo reCi, potiskivao
svijest o tome. Ova potekoea je utoliko ozbiljnija ~to je
Freud, a to eu kasnije pokazati, morao d<Xi do rezultata da
ruti Eros ne ispunjava teoretske uvjete instinkta. Sasvim je
sigurno, da Freud ruje imao cvTh'tih licnih motivacija, on ne
bi upotrijebio pojam instinkt u potpuno drukc!ijem smislu
od onog prvog, a da sam ne bi ukazao oa tu raz!iku. (Ova
sc potckoca ocituje cak i u terminologiji, Eros se ne moi.e
upotrebljavati zajedno s instinktom, i Jogi<!no, Freud nije
nikada govorio o instinktu Erosa. Ali u<!inio je mjesto za
pojam instinkt upotrebljavajuCii instinkt iivota naizmjeni6no s Erosom.)
U biti, instinkt smrti ruje ni u kakvoj vezi s Freudovom
ranijom teorijom, osim u pojmovima opeeg aksioma o redukciji nagona. Kao ~to smo vidjeli u ranijoj teoriji agresija
je bila, ill sastavni dio nagana pregenitalne seksualnosti, ill
nagoo ega usmjeren na vanjske stimulanse. Ova teorija instinkta srnrti nije ru u cemu povezana s ranijim izvorima
agresijc, osim sto se sada instinktom smrti obj~njava sadizam (kao povezan sa seksualnoscu).
Ukratko, pojam 1nstinkta smrti bio je odreden dvjema
glavnim potrebama: prvo, potrebom prilagodavanja Freudovog novog uvjerenja o snazi ljudske agresije, drugo, potrebom da ostane pri dualistickom shvacanju 1nstinkata. Kako
je instinkte ega takoder shvaeao libidinoznim, Freud je morao naci oovu dihotomiju, te mu se ova izme4u Erosa i instinkta smrti nudila kao najprihvatljivija. Ali dok je bila
Prihvatljiva sa stajalita brzog rjeavanja te potekoee, bila
je veoma oezgodna sa stajalista razvoja atave Frtudove ~
rije instinktualne motivacije. Instinkt smrti postao je sveobuhvatanc pojam ajom upotrebom se bez uspjeha nastoje
119

rijeiti nepomirljive proturjeenosti. Freud, moida radi starosti ill bolesti, nije frontalno pristupio problemu da bi tako
pomirio proturjeenosti. VeCina drugih psiboanalitilara, koji
nisu prihvatili ovo shvaeanje Erosa i instinkta smrti, na5li
su lako rjeenje: preobrazili su instinkt smrti u destruktivan instinkt i suprotstavili ga starom seksualnom instinktu.
Ta.ko su spojili svoju odanost Freudu sa svojom nesposobno161 da idu izvan okvira zastarjele instinktivistitke teorije.
Cak i uzev~i pote~koce nove teorije, ona je predstavljala odredeni uspjeh: uotila je izbor izmedu zivota i smrti kao novi
konflikt ljudske egzistencije, i napustila staro fiziolosko shvaamje nagona za dublje bioloske spekulacije. Freud nije uspio
na.S rjdenje i morao je ostaviti svoju instinktivistitku teorlju kao torzo. Daljnji razvitak njegove teorije morao se
suotiti s tim problemom, u nadi da te na.S nova rjeenja.
I:t d.iskusije o teoriji instinkta tivota i Erosa, vidimo da
su teoretske potekoee, a.ko Hta, onda ta.k ozbiljnije od
on:ih povezanih sa shvacanjem dnstinkta smrti. Razlog tih
potdkOCa je dosta OCit. U teoriji libida uzbudenost je hila
izazvana kemijski determiniranim nadraiivanjem, stimulacijom raznih e:rogenih zona. U slutaju instinkta tivota rad.i
se o tendenciji, karakteristitnoj za sve Zive tvari, za koju
ne postoji poseban fizioloU:i izvor lili organ. Ka.ko bi stari
seksualni instinkt i novi onstinkt 0ivota - kako bi seksualnost i Eros mogli biti jedno te is to?
Premda jc Freud napisao u Novim uvodnim predavanjima
da je nova teorija zamij enilac teoriju libida, on potvr duje
u dstim predavanjima i drugdje, da su seksualni dnstinkt i
Eros ident.itni. On je napisao: Nab je hipoteza da postoje
dvije bitno razliane klase instinkata: seksualni instinkt u
naj~rem smislu - Eros, ako vam se vi~ svida taj naziv i agresivni instinkti, tiji cilj je uni~tavanje.c Ill u Nacrtu psihoanalize: Svu energiju koja je Erosu na raspolaganju . ..
odsada temo zvati libidoc ... Katkad on poistovjeeuje Eros
sa seksualnim instinktom i instinktom samootuvanja, ~to je
120

logiCno na.kon sto je izmijenio prvobitnu teoriju i klasificirao oba neprijatelja, instinkt samootuvanja i seksualni instinkt kao libidinozne. Iako Freud katkad izjednatuje Eros
i libido, on izraZava neto drukoje stajalUte u svom posljednjem radu Nacrt psihoanalize. Tu on pi~: Vea clio
onog ~to znamo o Erosu - tj. o njegovom predstavniku libidu - steeeno je proutavanjem seksualne funkcije, koja se,
zaista, prema vladajueem gledistu, ~ak ako i ne prema naJoj
teoriji, poklapa s Erosom. Prema ovoj tvrdnji, a u suprotnosti s onom ranije cimranom, Eros li seksualnost se ne poklapaju. Oini se da je Freud ovdje mislio na to da je E ros
OSnovni instinkt (osim instinkta smrti), jedan od tij ih
predstavnika je i seksualni dnstinkt. U biti, on se ovdje vraea gleditu koje je izrazio vee u s onu stranu principa utitka
gdje u fusnoti kai.e da je seksualni instinkt bio za nas
preobl'lllfen u Eros, koji teZi natjerati zajcdno iii ddati zajodno dijelove tive tvari. Ono S1o se obiblo smatra seksualnim instinktima mi smatramo dijelom Erosa koji je usmjeren na objekte. Jednom prilikom Freud ~k polttclava ukazati na to da njegovo prvobitno shvaeanje seksualnoslli nije
ni u kom slutaju bilo istovjetno s impulsom za sjedinjavanje dvaju spolova ili za stvaranje ugodnog osje6lja u genitalnim organima; ono je vi-se .podsjeCalo na Eros iz Platonovog Simpozijuma koji se ulcljufuje i sve odrfava. Istinitost
prvog dijcla tvrdnje je otita . Freud jc uvijek definirao seksualnost ire od genitalne seksualnoslli. Ali tdko jc vidjeti na
osnovu cega on tvrd.i da je njegovo ranije shvaeanje sekb-ualnosti podsjcCalo na platonski Eros.
Starija teorija seksualnoslli hila je upravo suprotna Platonovoj. Libido je, prema Freudu, bio m~ki i nije bilo odgovarajuteg fenskog libida. Zena, prema Freudovoj krajnje patrijarhalnoj pristranosti, nije jednaka m~karcu vee je osakateni, kastrirani m~karae- Sarna 5UStina Platonovog mita
sastoji se u tome da su mu5karac i Zena najpr:ije bill jedno,
121

a onda su raspolovljeni, sto znali, naravno, cia su dv.ije pol~

vice jednake, cia sa.Cinjavaju polamost i da kod njih postoji
tendencija ponovnom sjedinjenju.
Jedini razlog Freudovog poku5aja obja5njavanja stare teo.
rije libida prema Platooovom Erosu mora da je ulja z.a ~
ricanjem diskontinuiteta dviju faza, ak i nau5trb oCiglednog isklju6ivanja njegove starije teorije.
Kao i u slutaju instinkta smrti Freud je zapao u pote5k~
6: u vez.i. s instinktualnom prirodom :instinkta fivota. Kao
sto je Fenichel ukazao, instinkt smrti ne mw se nazvat:i
instinktom u terminima Freudovog novog shvaeanja instinkta, razvijenog najprije u S onu stranu principa uf.itka
i razractenog u njegovim kasnijim ra.dovima, uklj!UfuiuCi
Nacrt psihoanalize. Freud pise: lako su oni (instinkti) .krajnji izvor sve aktivnosti, oni su konzervativne prirode: stanje
u koje je organizam do5ao, kakvo ono bilo, dovodi do tendencije It ponovnom uspostavljanju tog stanja cim je ono
napu5teoo.
lmaju li Eros i instinkt fivota ovo ltonzervativno svojstvo
svih instinkata, pa prema tome mogu li se oni s pravom
nazvati instinktima? Freud je uporno nastojao Dati rje5enje
koje bi safuvalo konzervativan karakter instinkata fivota.
Govoreti o rasplodnim stanicama koje se bore protiv
smrti iivih tvari i uspiju steCi za njih ono sto mi moiemo
samo zvati potencijalnom besmrtnoscu, on je rekao:
lnstinkti koji cuvaju sudbine elementarnih organizama
koji nadfivljuju samu osobu, koji im daju sigurno sk!oniste
dok su bespomo~ni protiv poticaja vanjskog svijeta, koji dovode do njihovog susretanja s drugim stanicama fivota itd.,
sacinjavaju grupu seksualnih instinkata. Konzervativni su
u istom smislu kao i drugi instinkti u tome sto vra~ju Zivu
materiju u prija5nja stanja, ali oni su konzervativni u moogo v~oj mjeri jer se naroeito opiru vanjskim utjecajima:
konzervativni su u jos jednom smislu - !tite sam fivot kroz
relativno dug period. Oni su pravi instinkti fivota. Djeluju
122

suprotno cilj.: drugih instinka~ ~oji s obzir~m na njiho~

{unkciju, vode smrti. Ova cmJCDlca pokazuJe da post~Jl
opreenost medu njima i drugim instinktima, opreenost CiJu
vatnost je odavno shvatila teorija neuroze. To je kao cia se
iivot organizma odvija nestalnim ritmom. Jedna grupa instinkata juri naprijed cia sto prije i sto brie dode do kona.Cnog cilja, ali kad dode do naprednijeg stadija, druga se
grupa naglo vra~ natrag cia bi poeela sve ispoeetka, i tak~
produljuje put. lako je sasvim sigurno cia seksualnost 1
razli/ca me4u spolovim.a nije postojala kada je f.ivot poceo,
ostaje mogu~nost cia su instinkti, koji su kasnije opisani,
djelovali kao seksualni od samog poeetka, i moida nije istina da su se oni tek kasnije poeeli suprotstavljati djelovanjima instinkta ega.
Ono sto je najzanimljivije u ovom odlomku i razlog zaSto
sam ga ja u ovoj duljini citirao, gotovo je oeajnicki poku~aj
Freuda da sacuva konzervativno shva~je svih instinkata
pa Uko i insti.n kta Zivota. Freud je tnd.io utoCi!te u novoj
formulaolji seksualnog instinkta kao ooog koji se brine za
sudbinu rasplodnih stanica, definicija ltoja se razlikuje od
atavog shva~ja instinkta u njegovom prija~njem radu.
Nekoliko godina kasnije u Ego i id Freud ponovo poku~va dati Erosu status pravog instinkta, pripisujuci mu konzervativnu prirodu. On piSe:
Na osnovu teoretslcih razmatranja, koja podrlava biologija, istupili bismo s hipote-Lom o instinktu smrlli, 6iji je zadatak cia organski Zivot vodi natrag u neiivo stanje: na
drugoj strani, pretpostavili smo da Eros, koji dovodi do sve
da!ekosclnijeg sjedinjavanja cestica u koje se iiva materija
raspada, teii k slotenosti Zivota i istovremeno, naravno, k
njegovom ocruvanju. DjelujuCi tako, oba instinkta bila bi u
najstrotem smislu konzervativna, posto bi oba nastojala ponovo uspostaviti stanje stvari koje je bilo porem~o ~
javom fivota. Pojava Zivota bi tako bila razlog za njegovo
nastavljanje, a istovremeno i temja k smrti, a sam fivot
123

predstavljao bi borbu i kompromis izmedu ove dvije tendencije. Problem porijekla Zivota ostao bi kozmolo~ki, a odgovor na problem cilja i namjere i.ivota bio bi dualisticki.c
Eros tdi komplici.ranju i oeuvanju i.ivota, pa je isto tako
konzervativan, jer s pojavom Zivota rada se instinkt za njegovo oeuvanje, ali moramo postaviti pitanje, ako je priroda
instinkta u tome da ponovo uspostavi najraniji stadij post<>
janja, neorgansku materiju, kako more istovrcmeno tetiti da
uspostavli kasniji oblik postojanja, tj. iivot?
Nakon ovih uzaludnih pokusaja da sacuva konzervativni
karak1er instinkta :Zivota, Freud u Nacrtu konaeno dolazi do
ncgativnog rjesenja: U slucaju Erosa (<i dnstinkta ljubavi) ne
mo:Zemo primijeniti ovu formulu (o konzervativnom karakteru insti:nkta). To bi znacilo prctposlavili da je !iva materija
hila jedinstvo koje je kasnije razoreno i sada ponovo tefi
sjedinjenju.c Freud ovdje dodaje znaeajnu bilje~ku: lzvjesni
pisci zamislili su ne~to slicno, ali iz historijc :live tvari meni
nije poznato nista slieno. Freud ovdje sasvim jasno rnisli
na Platonov mit o Erosu, mada ga odbacuje kao stvar pjesnicke ma5te. Ovo odbacivanje zaista iznenaduje. Platonov
odgovor bi, u stvari, zadovoljio teorijski zahtjev o konzervativnoj prirodi Erosa. Ako su mu5ko i rensko hili na poeetku
sjedinjeni i tada razdvojeni i vodeni :Zeljom za ponovnim
sjedinjenjem, sto bi bolje odgovaralo formuli da instinkt
te!i k uspostavljanju ranijeg stanja? ZaSto Freud nije prihvatio ovo rjesenje i tako izbjegao teoretske neugodnosti
koje proizlaze iz cinjenice da Eros nije pravi instinkt?
Mo:Zda cemo bolje shvatiti ovo p.itanje ako usporedimo ovu
fusnotu u Nacrtu s veoma razradenom ranijom tvrdnjom u
S onu stranu principa uzitka. Ovdje je on citirao Platonov
izvjdtaj u Symposionu koji se odnosi na prvobitno jedin
stvo eovjeka kojeg je tada Zeus razdijelio na dvije polovice,
nakon rega je svaka polovica trafila svoju drugu polovicu,
dok se nisu sastale i zagrlile !eljne da srastu u jedno. On
plk: Da li da slijedimo znak koji nam je dao pjesnik-filoz.of
124

odva:Zno prihvatimo hipotezu da je i.iva materija na po-

~tku njenog :Zivota hila raznesena u male res!ice, koje su od

tada nastojale da se putem seksualnih instinkata sjedine? Da li

su ti instinkti u kojima je 1 dalje prevladavala kemijska ski<>
nost k ne:Zivoj matelliji, s vremenom uspjeli, k.ako su se razvi.
jali u carstvu protista, nadvlada_ti pot~koee na njihov.om ~utu
k sjedinjavanju koje im postavlJa okolina puna opasnh shmulansa koji su ih primorah da razviju zaStitni kortikalni sloj?
Da Ji su ti rastrgani dijelovi five materijc na taj naOin postali
mnogostanicni i prenijeli instinkt za sjedinjenje u najkoncentriranijem obliku, rasplodnim stanicama?- Ali ovdje, mislim
da je doao eas da se stane.
..
.
.. .
Lako cemo uooiti razliku izmedu dvJc tvrdnJC: u ramJOJ
formulaciji (S onu stranu principa utitka) Freud ostavlja
odgovor otvoren, dok u kasnijoj tvrdnji (Nacrt psihoanalize)
odgovor je definitivno negativan.
..
.
.
.
Ali mnogo je va:Znija posebna formulaclJa zaJedmcka obJe
ma tvrdnjama. U oba navrata on govori o o:Zivotnoj tvaric
raznesenoj na komadiee. Dok, platonski mit ne govori o zivotnoj tvari raznesenoj na komadiee, vee o muskom i o
lenskom koji su razdvojeni i tete sjedinjcnju. Zato je Freud
inzistirao na Zivotnoj tvaric kao presudnom pojmu?
Vjerujcm da je odgovor mo:Zda u subjektivnom aspektu.
Freud je bio ispunjen patrijarhalnim osjecajem da su muskarci superiomi u odnosu na :Zene, a ne njima jcdnaki. Stoga
teorija o polamosti mu~o-:Zensko, koja kao svaka polamost
znaci razliku jcdnakosti - nije za njcga hila prihvalljiva.
Ova ga jc emotivna muska pristranost u mnogo ranijem periodu navcla na teoriju da su :Zene osakaeeni muskarci, vodeni kompleksom kastracije i zavidanja na penisu, inferiome
mu5karcima jos i zbog ~injenice da je njihov superego slabiji, a njihova narcisoidnost jaea ncgo kod muskaraca. Dok
se mo~emo diviti otroumnosti njegovih konstrukcija, tdko
je osporavati da je pretpostavka kako je polovica ljudske rase
osakacena verzija druge polovice najjcdnostavnija apsurd125

nost, objanjiva samo dubokim seksualnim predrasudama

(koje se mnogo ne raz.likuju od rasnih ili/i religioznih). Da
li je zauc1ujuee, dakle, da je Freud i ovdje bio blokiran
buduci da bi, slijedeCi Platonov mit, morao pribvatiti pret:
postavku o mwk~lenskoj jednakosti? Freud Ulista nije mo.
gao uiniti ovaj korak; stoga je jedinstvo musk~Zensko za.
mijenio jedinstvom live tvari i dobio logian izlaz iz poteSkoCe da Eros nije imao udio u konzervativnoj prirodi
instinkata.
3. Kritlka Freudove teorlje lnstinkta
Freud je bio rob svojih osjeeaja i navika, naina miSljenja
svog drWtva koje on nije mogao nadvladati. Kad bi ga obuzela nova vizija, samo dio - ill njene posljedice - postale
su svjesne, dok je drugi dio ostao nesvjestan jer se nije
slagao s njegovim kompleksom i ranijom svjesnom mislju.
Njegovo svjesno misljenje moralo je poku5ati negirati proturjenosti i neslaganja, stvaranjem konstrukcija koje su
bile dovoljno prihvatljivc da bi zadovoljile svjesne misaone
procesc.
Freud nije i - kao Sto sam nastojao pokazati - nije mo.
gao izabrati rjescnjc po kojem bi Eros odgovarao njegovoj
definiciji inslinkta, tj. njihovoj konzervativnoj prirodi. Da
li mu je hila otvorcna koja druga teoretska mogucnost? Vje
rujem da jestc. Mogao jc pronaci drugo rjesenje, u koje bi
se uklapala nova vizija dominantne uloge ljubavi i destruk
tivnosti, unutar njegove stare tradicionalne teorije libi da.
Mogao je pregctJitalnu scksualnost (oralni i analni sadizam)
kao izvor destruktivnosti suprotstaviti genitalnoj seksualnosti
kao izvoru ljubavi. Ali, naravno, Freudu je to bilo IeSko
pribvatiti, iz razloga koje smo spomenuli u drugom kontekstu. To bi bilo preblizu monistikom gledistu, jer bi i
destruktivnost i ljubav bill libidinozni. Freud je ipak sagra
126

dio osnovu za povezivanje destru.k.tivnost.i s prege~talno~

ualno5cu, dosav~ do zakljuka da je destru.k.tJ.van dio
seks
. ... . t tak
anaJno-sadistikog libida - ins!Iinkt smrtt. n..o.o Je _o . . o,
ini se da je opravdano nagac:tati da je sam analni lib1do
iJDaO dubok afinitet prema instinktu smrtL U s~v~, opra~
dano je nadalje zakljuiti da je hlt analnog lib1da te.tnJa
ka uni~tenju.
. ..
.
Ali Freud ne dolazi do tog za.klju&.a i zammlJlVO Je naga
dati zaStO ne.
. .
Prvi raz.log le!i u preuskoj interpretaeiji analnog ~~~da.
Za Freuda i njegove uenike osnovni aspek~ ~osti .JC u
sklonosti ka upravljanju i posjedovanju (osun. pnJatelJskog
aspekla zadrlavanja). Upravljanje i ~j~ovanJe su s~akako
tendencije suprotne ljubavi, unap~van~u, oslo~JU, koje sainjavaju zaseban sindrom. Ali ~SJ~Ovan~e I Up_rav
ljanje ne sadrti samu bit destruktiVDO~ti, felJ~ za_ uniStenjem i neprijateljstvo prema tivotu. MoJe v~astito ~~tvo
u prouavanju analnog karaktera nav~lo me Je_ ~a VJe~J~
da se ovdje radi o osobama koje imaJU duboki. ~teres 1 afi.
nitet prema fecesu kao dijelu njihovog opeeg afinite~ pre~
svcmu ~to nije tivo. Feces je produ.k.t koji se ko~C:Oo ubacuJ~
iz tijela, posto mu ne mote biti od daljnje k?nsti. Fec;es pn
vlai analni karaktcr, jer ga privlai sve ~to Je beskonsno za
iivot, kao sto je prljavStina, smrt, raspadanje. Sklonost ka
upravljanju i posjcdovanju samo je jcdan aspekt analn~~
karaktera ali blazi i ne toliko zlocudan kao mdnJa prema Zl
votu. Vje~jem da jc Freud uvidio ovu dircktnu vez';l izmeelu
fecesa i smrti da bi moida dosao do zakiJucka, da Je gl~vna
polarnost ona izmec1u genitalne i analne orijcntacije, dva kli
niki dobro proucena entitcta koji su jednaki Eros~ i in:
stinktu smrti. Da je to ucinlo, Eros i instinkt smrti ne, _b1
izgledali kao dvije biotoru date j jednako jake tenden01!e,
vee bi se Eros smatrao bioloski normalnim ciljem razvoJa,
dok bi se instinkt smrti smatrao rezultatom nenormalnog razvoja i u tom smislu patolo!ka, iako duboko u.k.orijenjcna tez127

nja. Ako se ielimo pozabaviti biolo~kim nagadanjem, moiemo

povezati analnost s ~injenicom da je orijentacija pomoeu mirisa karakteristi~na za sve retveronofne sisavce i da uspravno
drlanje povla~i za sobom i promjenu s orijentacije mirisa na
orijentaciju vida. Promjena u funkciji starog olfaktivnog
mozga odgovarala bl ovakvoj izmjeni orijentacije. Imaj\lQ
to u vidu, mogli bismo smatrati da analni k.arakter predstavlja
regresivnu fazu biol~kog razvoja (za koju mofda tak postoji
konstituciono-geneti~ka osnova), a analnost novorodenreta da
predstavlja evoluciono ponavljanje bioloski ranije faze, u
procesu prelaza u potpuno razvijeno ljudsko funkcioniranje.
U Freudovim pojmovima, analnost~estruktivnost bi posjedovala konzervativnu prirodu instinkta, tj. vraeanje s genitalnoljubavne-vidne orijcntacije na analno-destruktivnu-olfaktivnu
orijentaciju.
U Freudovoj sbemi razvoja, odnos izmedu instinkta smrti
i instinkta fivota bio bi u osnovi isti kao i odnos izmedu
pregenitalnog i genltalnog libida. Libido fiksacija na analnom
nlvou bila bi patol~ka pojava, ali ona s duboklm korijenima
u psiho-seksualnoj konstituciji, dok bi genitalni nivo bio
svojstven zdravoj osobi. U ovom nagadanju, analan bi nlvo,
zna~i. imao dva dosta razli~ita aspekta: jedan bi bio nagon
za upravljanjem, drugi: nagon za uni~tavanjem. Kao sto sam
nastojao pokazatl, u tome bi sc sastojala razlika izmedu sadizma i nekrofilije.
Ali Freud nije do toga doao, mo~da nije mogao, iz razloga
o kojima je ranije bilo govora, u vezi s potekoeama u njegovoj teoriji Erosa.
Ukazao sam ve~ na neizbjeme proturjel!nostl u koje je
Freud bio natjeran kada je svoju teoriju libida zamijenio
teorijom Eros-smrt-instinkt. Postoji jos jedan konflikt u kasnijoj teoriji na koji moramo obratiti pafnju: konflikt izmedu Freuda teoretl~ara i Freuda humanista. Teoretl~r dolazi
do zaklju~ka da tovjek mote samo birati izmedu unitavanja
sebe (polagano, kroz bolest), iii uni~tavanja drugih; ill 128

izmedu zadavanja pat~je se~i iii dru~:

}iumanlst se buni protiv ideje ovog trag~~no~ JZbora k~Jl b1
ucinio rat racionalnim rjeenjem ovog vida IJudske egztstencije.
Freud nije bio protiv tragi~nih altemativa. Upravo suprot00, u svojoj ranijoj teoriji on je postavio jednu ~vu tragicnu altemativu: potiskiv~je .~tinktualnih ~~J~a \~a:
rotito pregenitalnih) trebalo JC b1U osnova razvoJn crvilizaciJe,
potisnuti nagon bio je sublimiran u vrijedne kultume kanale, ali jos uvijek nnu5trb potpune ljudske ~~ ~. druge
strane, potiskivanje nlje vodilo samo rasru ctvtli~Je, v~
takoder i razvitltu neuroze medu moogima kod koJih proces
potisk.ivanja nije tekao uspjeno. Nedostatak civilizacije, zajedno s potpunom s~m. ill civilizacije zajedno s neurozom
{i stovik, 0~ pomanjkanje srere) izglednle su kao alternative. Proturjetnost izmedu instinkta smrti i Erosa su~va
oovjeka sa zaista tragi~nom alternntivom. Stvarnom nlternativom, jer on mote odlu~iti da napada i vodi .rat, da bu~e
agresivan i da izralava svoje neprijateljstvo, JCr re ~diJ~
~initi to Dl!go biti bolestan. Nije uo~ potreb~o dokaziva~l:
da Je ova nltemativa tragicna, barem sto se trre Freuda 1b
bilo kojcg drugog humanista.
..
.
.
Freud ne nastoji zamagliti problem sman!lvanJem o~trme
konflikta. Kao ~to sam ranije citirao, u Novrm uvodnmr pre.
davanjima on pge:
Za~deni smo zna~jnos6u mogucnosti da agresivnost
mozda ne~e na~i zadovoljstvo u vanjskom svijetu jer cc naiCi
na stvarne preprekc. Ako se to desi, ona se povla~i i pov~cav~
kolicinu samodestruktivnost.i koja se nalazi u unutra~nJOStt.
Cut cemo kako je to zaista ono sto se dogada, i koliko je
vaian taj proces.c
U Nacrtu psihoanali~e on pik: Potiskivanje agresivnosti
oprenJto je nezdravo i dovodi do bolesti. Nakon ~to je
povukao tako o~tre linijc, kako je Freud reagirao na impuls
da ne ostavi ljudske probleme u tako beznadnom stanju i da
dfugim rijeOron -

129

ne pruzi podrlku onima koji preporucuju rat kao najbolji

lijck za ljudsku rasu? Freud je uistinu poku.Sao naci izlaz iz
ove dileme izme(lu teoretieara i hwnanista. Jedan pokusaj
bio je u ideji da se destruktivan instinkt preobrazi u savjest.
U Ne/agod11osti u kulturi on pita: Sto se njemu (agresoru)
doga(la, ako svoju ielju za agresijom uCini bezazlenom?c
Freud odgovara ovako:
NcSto veoma posebno, sto ne bismo nikad pogodili, a sto
je ipak dosta ocito. Njegova agresivnost nesvjesno postaje
dio njegove licnosti, internalWra se; u stvari, vraea se natrag
odakle je i dosla - sto znaci usmjerena je natrag prema
njegovom vlaslitom egu. Tamo je preuzima jedan dio ega
koji sc kao super ego stavlja u suprotnost ostatku ega i koji
je sada u obliku savjesti spreman da djeluje protiv ega
istom grubom agresivnoscu koju je ego zelio ispoljiti nad
drugim stranim osobama. Napetost izmedu grubog superega
i ega koji mu je potcinjen nazivamo osjecaj krivnje; to se
izrafava kao potreba za kainjavanjcm. Civilizacija, dakle,
stjece prevlnst nad pojedincevom opasnom zeljom za agresijom time sto ga cini slabijim i razoruiava ga uspostavljanjem posrednika, unutar njega, koji ga nadgledava, kao sto
garnizom nadglcdava osvojeni grad.c
Ovo preobraicnjc destruktivnosti u samokainjavajucu savjest nc izglcda da bi bilo od tolike prednosti k ao sto to
Freud implicira. Prema njegovoj teoriji savjest bi trebala biti
isto toliko okrutna kao i instinkt srrlrti, posto je nabijena
njcgovom encrgijom, i nc daje se nikakvo objasnjenje zasto
bi pod kontrolom ovog okt-utnog garnizona instinkt smrti
bio oaslabljen iii razondanc. Cini se da bi sljedeea analogija mnogo logicnije izrazila stvarne konzekvence Freudove misli: grad koji je bio pod vlaScu okrutnog neprijatelja,
pobjeduje ga uz pomoe diktatora, koji tada uspostavlja sistem koji je isto tako okrutan kao i onaj pobijedenog neprijatelja; i sto se time dobiva?
130

Medutim, ova teorija stroge savjesti kao manifestacije instinkta smrti nije jedini Freudov pokusaj da ubla:Zi svoj
pojarn tragicne alternative. Drugo, manje tragicno objasnjenjc izraieno je u sljedecem: Unistavalacki instinkt, ubla:Zen
i ukroeen, i da tako Wem, sprijeeen u njegovom cilju, mora, kada je usmjeren prema objektima, zadovoljiti vitalne
potrebe ega i dati mu vlast nad prirodom.c Cini se da je
ovo dobar primjer sublimacijec; cilj instinkta nije oslabljen
vee je usmjeren prema drugim druStveno vrijednim ciljevima, u ovom slucaju vlasti nad prirodom. Ovo zaista zvuci
kao idealno rjcSenje. Covjek je osloboden tragicnog izbora
izmedu unistavanja ill drugih ill sebe, jcr se cncrgija unistavalackog instinkta koristi da bi se stekla vlast nad prirodom.
Ali, moramo pitali, moie li to stvarno biti tako? Da li je
istina da se destruktivnost moie pretvoriti u konstruktivnost? Sto moie znaciti vlast nad prirodom? Pripitomljavanje i uzgajanje zivotinja, sakupljanje i kultiviranje biljaka,
tkanje, gradnja koliba, lontarstvo i mnoge drugc aktivnosti,
ukljucujuci konstruiranje strojeva, teljeznica, aviona i nebodera. Sve su to djela konstruiranja, izgradivanja, sjedinjavanja, sintezc i doista, ako ih zelimo pripisati jednom od dva
osnovna instinkta, mozemo smatrati da su motivirani Erosom, a ne instinktom smrti. S mogucim iskljucenjem ubijanja zivotinja za potrosnju i ubijanja !judi u ratu, djcla
za koja mozcmo smatrati da su ukorijenjena u destruktivnost, vlast nad prirodom nije destruktivna vee konstruktivna
Freud cini jos jedan poku~aj da u svom odgovoru na pism~
Alberta Einsteina o pitanju Cemu rat? ubla.Zi o~trinu svoje
alternative. Cak niti u ovom slucaju, kada je bio suocen
s pitanjem o psiholoskim razlozima rata, jednog od najveeih
znanstvenika i humanista ovog stoljeea, Freud nije pokusao
sakrili iii ublafiti o~trinu svojih ranijih alternativa. S potpunom jasnoeom on je napisao:
Kao rezultat kratkog razmi~ljanja, pretpostavili smo da
taj instinkt djcluje u svakom tivom stvoru i tezi sjedinja-

131

vanju i svo<lenju iivota na prvobitne uvjete neZive materije.

Stoga sasvim ozbiljno zavreduje cia ga se nazove instinktom
smrti, dolt erotski instinkti predstavljaju tdnju za iivotom.
lllstin.lct smrti pretvara se u destruktivni instinkt kacla se uz
pom~ posebnih organa usmjerava prema vanjskim objektima. Organizam tako rea ~titi vlastiti iivot ~tavanjem
njcmu stranih !ivota. Ali jcdan dio instinkta smrti i dalje
djeluje unutar organizma; u ovoj internalizaciji destruktivnog instinkta nastojali smo na6i izvore mnogih normalnih
i patol~kih pojava. Cak smo ~inili hcrczu kad smo porijeklo savjesti pripisali ovom kretanju agresivnosti prema
unutra. Primijetit eete da nije mala stvar ako ovaj p.roces
ode prcdaleko; to je apsolutno nezdravo. U drugu ruku, ako
sc ove silc okrenu uni~tavanju vanjskog svijeta, organizam
tc biti rastereeen i efekt mora biti koristan. To bi slutilo
k4o biolo!ko opravdanjc za sve odvratne i opasne impulse
protiv kojih se borimo. Mortuno pritnati da su oni bli!.i Prirodi nego na!a otpornost prema njima, za !to takoder 1reba
nati objamjenja.
Nakon ove veoma jasne i nekompromisnc tvrdnje u kojoj
jc safeo svoja ranija shvatanja instinkta smrti, i nakon
~to jc izjavio cia t~ko moie vjerovati u pri~e o sretnim dijelovima svijeta gdje postoje rase koje ne znaju ni za prisilu
ni za agresijuc, Freud je polruSao na kraju svog pisma doci
do manje pesimisti~kog rje~nja nego to je to sam poretak
nagovjc~tavao. Njegova nada temeljila se na nekoliko mogutnosti: oAko jc spremnost na ratovanje, pie on, rezultat
destruktivnog instinkta, najocig)edniji plan bit ce staviti Eros,
njegovog neprijatelja, cia mu se suprotstavi. Sve Sto utvr56uje
razvitak emotivnih veza medu ljudima mora djelovati protiv
rata.
Nevjerojatno je dirljivo kako Freud humanist, i kao ~to
se sam naziva pacifist, pokmava ovdje gotovo bjesomuroo
izbjeti logicnc konzekvence svojih premisa. Ako je instinkt
smrti taka snafan i tako znaeajan, kao to Freud stalno

132

tvrdi, kako mole njegovo djelovanje biti znatno smanjeno

d'dovanjem Erosa, buduCi da su oba instinkta s~drlana_ u
s~akoj stanici i cia saCinjavaju neredukttvno SVOJStvo D\'C

'

..
matenJCtalni" N
Freudov drugi argument za mir jo~ je fundamen
Jl. a
kraju svog pisma Einsteinu on pi~:
..
.Rat je, znaCi, u krajnjoj suprotnosti psihickom stavu koJI
nam nameee proces civilizacije, i zbog toga se morat~_~O protiv njega buniti; mi ga jednostavno ne molemo dalJe. ~
nositi. Ovo nije samo intelektualno i moralno zgrazanJe;
mi pacifisti posjedujemo konstitucijsku intoleranciju prem~
ratu, jednu idiosinkraziju uvelicanu, da. taka kal?mo, do naJveeeg stupnja. Zaista, cini se, da sniZenJe. estets~h st~darda
u ratu ne igra nita manju ulogu u naOJ pobum _prouv ~ata
nego njegove okrutnosti. Kako cemo -dug? ~~~\ cekati cia
ostatak eovjeeanstva postane tako<ler unrolJUblv.
1 na kraju ovog pisma Freud dodiruje misao. ~oju ~vre
meno nalazimo u njegovim djelima - proces cwtltzactJe ~
di staJnom, tako reti okonstitucijskom, organskom pouskivanju instinkata.
.
.
.
Freud je vet mnogo ranije izrazio to gledite ~ Tn _eseJ~,
kada je govorio o ~trom konfliktu izmedu instink_ta . 1 ClVI
lizacije: Dobiva se utisak kod civilizirane djece da Je IZgradnja tih brana rezultat ~kolovanja; bez ~urnnj~, .~kolovanJe
ovdje igra veliku ulogu, ali, u stvarnosl'i, ova~ JB razvztak
organski determiniran, hercditarno odrellcn 1 povremeno
dolazi do njega bez ikakve pomoci od ~kolovanja.
U djelu Nelagodnosti u kulturi Freud je nastavio ovaj na~in mi!ljenja govoreti o oorganskom potiskivanj~~ ~oje, n~
primjcr, kod tabua koji se odnose na menstruaCIJU 1 ~alni
eroticizam, tako ~i put civilizaciji. Samajemo cia J~ vee
1897. izraz.io u pismu Fliessu (14. studeni; sedamdeset 1 peto
pismo) da je n~to organsko imalo udio u potiskivanjuc.
Razne tvrdnje, ovdje citirane, pokazuju da je Freudo~o
oslanjanje na konstitucijsku netolerantnost prema Tatu bilo
133

ne samo njegov pokuSaj da nadvlada tragic!nu perspektivu svoje koncepcije instinkta smrti, do koje je do!ao taka reCi ad
hoc u svojim diskusijama s Einsteinom, vee se slagalo 5
njegovim nac!inom mi~ljenja, koji iako nikad nije bio dominantan, bio je prisutan u njcgovoj misli od 1897.
Da su Freudove pretpostavkc da civilizacija izaziva konstitucijska i hereditarna potiskivanja bile ispravne, tj. da
su u procesu civilizacije oslabljene izvjesne instinktualne
potrebe, tada bi on nasao ulaz iz ove dilemc. Tada civilizi.
rani c!ovjck ne bi bio potican nekim instinktualnim zahtjevima, suprotnim civilizaciji, u istoj mjeri u kojoj je to primitivan covjek. lmpuls za uni~tavanjem ne bi imao isti intenzitet i snagu kod civiliziranog oovjeka kao i kod primitivnog. Ovaj nac!in mi!ljcnja bi takoder vodio nagadanju da
su maida u procesu civilizacije bile stvorene izvjesne inhibicije protiv ubijanja koje su putem nasljeda postale stalne.
Medutim, c!ak ako bismo i mogli otkriti takve hereditarne
faktore opccnito, bilo bi ncvjerojatno te!ko pretpostaviti da
oni postojc i kod instinkta smrti. Prema Frcudovom shva- ~
canju instinkt smrti je tendencija svojstvena svim Zivim materijama; Cini se da je teorctski tesko pretpostaviti da bi ta
bioloska sila mogla biti u procesu civilizacije oslabljena.
Istom logikom moiemo pretpostaviti da bi Eros mogac u
procesu civilizacije biti konstitucijski oslabljen, a ta pretpostavka vodila bi do opecnitije pretpostavke da bi se sama
priroda ~ive materije mogla Organskim potiskivanjem u
procesu civilizacije izmijeniti.7
Kako god to bilo. Cini se da je danas jedan od najvunijih
predmeta ist~vanja utvrditi Cinjenice koje se na ova odnose. Postoje li dovoljni dokazi da je u procesu civilizacije
doslo do konstitucijskog, organskog potiskivanja izvjesnih
instinktualnih zahtjeva? Da li se to potiskivanje razlikuje
od potiskivanja u Freudovom uobieajenom smislu utoliko
sto slabi instinktualni zahtjcv a ne odvodi ga iz svijesti, niti
ga usmjerava drugim ciljcvima? Joll tocnije, da li su u toku
134

historije oovjekovi destruktivni impulsi oslabili iii su se

razvili inhibirajuCi impulsi koji su sada postali hercditarno
fiksirani? Odgovor na avo pitanjc 7Aihtijevao bi op~ima proucavanja, naro~ito u antropologij i, socijalnoj psihologiji i
gcnetici.
MaZda zagonctka Frcudovog samozavaravanja o valjanosti
pojma instinkta smrti zahtijeva jo jedan element da bi se
rije5ila. Veoma pa.Zljiv citalae Freudovih radova mora biti
s,jestan da jc Freud s neizvjesnoCu i s oprezom tretirao
svoje nove teoretske konstrukcije kada ih je po prvi put
illagao. Nije inzistirao na njihovoj valjanosti, a katkad jc, tovise, i lose govorio o njihovoj vrijednosti. Ali !to je vise
vremena pro!lo to se ville hipotetic!kih konstrukcija pretvorilo u teorijc na kojima su se izgradivale nove konstrukcije i
teorije. Freud, teoretic!ar, bio je svjestan sumnjive valjanosti
mnogih svojih konstrukcija. ZaSto je zaboravio te prvobitne
sumnje? Tdko jc odgovoriti na to pitanje; jedan moguci odgovor nalazi sc maida u njegovoj ulozi vade psihoanalitickog
pokreta. Oni ucenici koji su sc usudHi kritizirati osnovnc
aspekte njegovih tcorija, napustili su ga iii su hili potisnuti
na ovaj iii onaj na~in. Oni koji su stvorili pokret, hili su
veeinom !judi bez imaginaeije, Sto se tiee njihovih teoretskih
sposobnosti, i bilo bi im teSko slijediti Freudove osnovnc
tcoretske izmjcne. Njima jc hila potrebna dogma u koju su
mog!i vjerovati i organizirati svoj pokrct oko njc.1 Taka je
Freud znanstvcnik postao u izvjesnoj mjeri rob Freuda vade
po!ueta; iii, drukcije reeeno, Freud, ucitelj, postao je rob
vjcrnih ali nckreativnih ueenika.
BIUEUE 11Z CETVRTO POOLAVUE

1) Prijevod glavnine teksta ovog poglavlja prcuzet je iz 10. knjige

ovog komplcta, Anatomija ljudske destruktivnosti, II, Dodatak: Freudova tcorija agresivnosti i destruktlvnosti. (Prcv. Vesna Marecc.Beli.)
2. Freud ovdje spaja tr! veoma raz.li~lte tendencije. Inslinkt za uni~tavanjem se fundamentalno raz.likuje od iclje z.a moo. u prvom

135

3.

4.

S.

6.

136

slu~ju felim unititi objekt; u drugom gn fclim 7.adr1.ati ; njime

upravljBti, a oboje se u potpunosti ra7Jikuje od nagona za vladanjem, tiji je cilj stvaranje i proizvo<lenje, koje je u stvari upravo
obrnuto od 1elje za uni~tavanjem.
Ovisnost izgradnje Freudo,e teorije o mi!ljcnju njegovih utitelja
prikazao je Peter Ammacber (1962). Roben R. Holt daje odobravajuo kratak prikaz gla\1le teze tog rada u sljed<:Cem: Mnogi
od veoma zbunjujuOh i naizgled arbi1.ra!nih preokreta u psiho.
analiti~koj teoriji kod kojih se radi o propozicijama koje su pogrclne barem u onoj mjeri u kojoj su uoi)Ce provjerljive ili su
skrivene biolo~ke pretpostavke iU su neposredan rezultat ovakvib
pretpostavki koje je Freud nauCio od svojih utitelja na medici.nskom fakullctu. One su postale osnovni dio njegovog intelektualnog :.\lata, neospome, kao pretpostavka o unlvcrzalnom deterrninizmu, n on uvijek nije prepoznao da su bioloke i tako ill je
1,ndri.ao kao potrebne sastojke kada je poku!ao napustiti neurologiziranjc i baviti se konstrukcijom apstraktnih psiholokih modcla.
Frcudova terminologija nije uvijek dosljedna. On katkada govori
o instinktu (instinktima) iivota i smrti, katkad o instinktu ~ivota
i smrti (jednina). Instinkt{i) smrti se tako<ler naziva(ju) destruktivanfdestruktivni instinl<t(i). Rij~ tlwJAtos (paralelna Erosu),
jednaku instinktu smrti, Freud niJe koristio vee ju je u diskusiju
UH."' f. Federn.
Upotreba l\irvana principa je utoW:.o nezgodna ~to ~
ubja>njava budisticku Nirvanu. Nirvana nije zapravo beiivotno
iazva.no prirodom (koja, prema budizmu, i.ma upravo obmutu
tcndenciju), vee spiritualnim nastojanjcm oovjeka koji naJazi spa>enje i potpunost iivota ako uspije nadvladati pohlepu i egoizam
i ako jc ispunjcn suosjceanjem za sva biea koja osje~aju. U sta
nju Nirvnnc Buddha je doiivljavao vrbunsko zadovoljstvo.
Freud nije upotrcbljavao pojam subl.imacijcc u vezi s instinkt.:>m
smrtl, all ul.i mi se da jc pojam kojim se sljcdc& odlomak bavi
isti kao i onaj koji Freud u vezi s libldom naziva subl.imacijom.
Pojam subUmacije diskutabilnn je ~k l kada ga je Freud primijenio na seksualne, a oaroC.ito prcgenitalne instinkte. S obzirom
na njegovu stariju teoriju, popularan je primjer da kirurg upotrebljava sublimiranu encrgiju svog sadizma. Ali da li je to stvarno istina? Kon~. od kirurga se ne zahtijeva da samo refe: on
tako<ler lijee i vjerojatnije je da najbolji kirurzi nisu motivirani
subUmiranim sadizmom vee moogim drugim faktorima, kao to
su ru~ sprelnOSt, Zelja za lijetenjem dru&iJt putem oeposrednog
djelovanja, moguQ>ost dono~ja bl"lib odluka, itd.

i<:

d~
1 . Cinjcniea koj~ ~ajvi~ gov~ri pro.tiv Freud~vc pretP?Stavkc
JC prcthistonjskt l:OVJCk b1o manjc, a ne v1!e agresJVan od ClVIli-

a.

ZJranog oovjeka.
To potvrduje reakcija ,.eCine Freudovih sljedbenika na instinlct
smrti. Oni nisu mogli slijediti ovu novu i duboku spekulaciju, pa
su na~li izlaz u formuUranju Freudovih idcja o a&resiji u tenni
ruma stare teorijc instinkta.

Dok Freuda ne

Zasto je psihoanaliza
transformirana iz radikalne
teorije u teoriju adaptadje?
mo~emo

smatrati radikalnim cak niti u

u stvari, on je bio tinatruhama - njegova
je tcorija nesumnjivo radikalna. Mcdutim, ni teorija seksa,
ni njcgove metapsiholo~ke spekulacije nisu radikalne, ali
zaista radikalno je njegovo inzistiranje na sredi~njoj ulo~i
potiskivanja i dubokom marenju podruc!ja ncsvjesnog.
Ova je tcorija radikalna jer napada posljednja upori~ta
ljudskog vjerovanja u svemoe i sveznanje ljudskog roda,
vjerovanje u svjesnu misao kao krajnju mogu~nost ljudskog
iskustva. Galilej je odmco rovjeku iluziju da je zcmlja sredi~te svijeta, Darwin iluziju da je stvoren od boga, ali nitko
nije dovco u pitanje svjesno misljenje kao krajnju mogu~
nost u koju se covjek more pomdati. Freud jc mio covjeka
ponosa u vlastitu racionalnost. Vratio sc korijenima - to je
ono ~to rijet radikalan doslovno zna~i - i otkrio da velik
dio na~eg svjesnog misljenja samo prekriva prave misli i
osje~ajc, sakriva istinu; veCi dio svjesnog mi~ljenja je varka.
puka racionalizacija misli i zelja kojih ne zelimo biti svjesni.
Frcudovo je otkrire potcncijalno rcvolucionamo, jer je
moglo navesti !jude da otvore o~i prema stvarnosti dru~tvene
strukture u kojoj Zive i da tako Zldele da je promijene, u
skladu s interesima i Zeljama veCine. Ali dok je Freudova
misao sadrlavala takav revolucionami potencijal, njena o~
prihvarenost nije dovela do manifestacije tog potencijala.
Dok je glavni napad njegovih kolega i javnosti bio usmjeren
na teoriju seksualnosti, koja je ugrofavala tabue devetnaenaj~irem politi~kom smislu te rije~i pi~n liberal s jakim konzervativnim

138

stog stolje61, njegovo otkriee nesvjesnog nije imalo revolucionarnih posljedica. To, u stvari, ne iznena<1uje. Zahtjcv,
posredni iii neposredni, za veeom tolerancijom prema seksu,
bio je u biti na liniji drugih liberalnih traienja, kao, na primjer, zahtjev za veeom tolerancijom prema kriminalcima.
Seks, kao sredi~nja tema, zna~io je otklanjanje od kritike
dru~tvenc strukture u drugom pravcu, pa je zato djelomi~o
imao politicki reakcionarnu funkciju. Ako se nesposobnost
da se rij~e seksualni problemi nalazila u osnovi opce bolesti tog vremena, tada nije bilo potrebe za kriti~kim ispi- tivanjem ekonomskih, politi~kih i socijalnih faktora koji su
sprecavali potpun razvoj pojedimaca. Naprotiv, politicki
radikalizam se mogao tumaciti kao znak neuroze, jer je za
Freuda i veCinu njegovih sljedbenika liberalni bur!uj bio
uzor zdravog 6ovjeka. Lijevi ill desni radikalizam pokwavao
se objasniti kao rezultat neuroti~ procesa, na primjer
Edipovog kompleksa, i prima facie, politi~ko vjerovanje koje
nije potjecalo iz liberalne srednje klase smatralo se neut'()o
ticnim. Velika v~ psihoanaliti~ potjecala je iz iste
urbane intelektualne srednje klase iz koje je pristizala i glavnina pacijenata. Jedva da je ~~ica psihoanaliti~ gajila
radikalna vjerovanja. Najpoznatiji mcdu njima bio je Wilhelm Reich, koji je smatrao da inhiblcija scksa rada antirevolucionarni karakter. Stoga je formulirao teoriju prema
kojoj scksualno oslobodenje vodi k revolucionarnoj orijentaciji. Reich nije bio u pravu, kao ~to se kasnije i pokazalo.
Ovo jc scksualno oslobodenje velikim dijelom izraz stalno
rastuceg potroackog drutva. Ako su ljudi nau~ni da tro~e
i tro~e. za razliku od devetnaestog stolje~ kada su stedjeli
i ~tedjeli, u doba u kojem su pretvoreni u potr~aee. seksualnu potro~nju treba ne samo dopustiti, ve~ je i poticati.
To je, naposljetku, najjeftinija i najjednostavnija vrsta potrosnje. Reich je bio zaveden strogim seksualnim moralom
konzervativaca, i iz toga je zakljuCio da ce seksualna Sloboda
Predstavljati put prema antikonzervatizmu, prema revolucio-

139

narnom mi~jenju. Povijcsni je razvitak pokazao da seksualno

oslobachnje shill razvitku potroSatkog duha i da zapravo
slabi politi~k.i radikalizam. Na Zalost, Reich je slabo pozna.
vao i razumio Mam, i mogli bismo ga nazvati seksualnim
anarhistom.
U jo~ jednom pogledu Freud misli kao tipi~no dijete svoga doba. On je bio pripadnik drutvene klase u kojoj manjina monopolizira veeinu bogatstava, i brani svoj prestii upotrebom sile i kontrolom rnish onih koji su joj podlotni.
Freud je, uzimajuCi ovaj drutveni model kao datost, konstruirao prcma njemu i ljudski um. Id simbolizira neobrazovane mase, kojima treba upravljati Ego, racionalna elita.
Da je Freud bio u stanju zamisliti besklasno drutvo, odustao
bi od Ida i Ega kao univerzalnih kategorija ljudskog uma.
Po mom miljenju, opasnost od rcakcionarne funkcije psihoanalize mo:!;c se nadvladati jedino otkrivanjem nesvjesnih
faktora u politi~kim i religioznim ideologijama.'
Marx je u svojoj interpretaciji budoaske ideologije ucinio
za dru~tvo ono ~to je Freud uCinio za pojedinca. Ali, obieno
se zanemaruje da je Marx takoder naznacio vlastitu psihologiju koja izbjegava Freudove pogreke i predstavlja osnovu
drutvcno orijentirane psihoanalize. Marx je razlikovao in
stinkte koji su urodeni, kao sto su scks, glad, od onih strasti,
na primjer ambicije, mrmje, zgrtanja, iskoriStavanja itd.,
kojc pr()izlaze iz :iivotne prakse, i, u konacnoj analizi iz proizvodnih snaga koje postoje u nekom drutvu, i prema tome
mogu biti podlo:ine promjeni u povijcsnirn procesirna (K.
Marx: Ekonomski i filozofski rukopisi).
Obuzdavanje psihoanalize i transfonniranje iz radikalne teo
rije u liberalnu teoriju adaptacije teko da se moglo izbjeei,
ne samo zato jer su praktiCari dolazili iz srednje burfuaske
klase, vee i njihovi pacijenti. Veeina pacijenata nije reljela
da postanu ljudskiji, slobodniji, nezavisniji, sto je ukljuCi
valo i kriticku, revolucionarnu misao - oni su ieljeli da ne
trpe vise od prosjeenog pripadnika svoje klase. Oni nisu
140

zeljeli da budu slobodni !judi, vee uspjdni buduji, i nisu

reljeli platiti cijenu koju zahtijeva promjcna dominacije
imanja u dorninaciju bivstvovanja. A i wto bi? Tdko
da su ikada vidjeli sretnu osobu, moida tek nekoliko !judi
koji su uspjeli biti relativno zadovoljni sobom, naroCito
ako su uspjeli postiCi da im se drugi dive. To je bio model
prema kojem su pacijenti te:iili, a psihoanaliticar je, preuzev~i ulogu ovog modela, pretpostavljao da ee pacijent postati sliean tom modelu ako bude dovoljno dugo s njim
prieao. Prirodno, priliean broj !judi, uz susrctljivog slusaoca,
osjcca se mnogo bolje, ako i ostavimo po strani cinjenicu
da s godinama iskustvo u fivljenju utjeee da sc !judi mijenjaju, osirn onih koji su odviSe bolesni da bi ucili iz vlastitog
iskustva.
Neki politicki naivni !judi mogu smatrati da ce analiza
kao radikalna teorija biti popularna medu komunistima, naroeito u takozvanim socijalistickim zemljarna. Zaista, psihoana.l ita je ufivala izvjesnu popularnost na poeetku revolucije (npr. Trocki se zanimao za psihoanalizu, naroeito za
Adlcrovu teoriju), ali to je trajalo tako dugo dok je Sovjetski Savcz imao jos clemente revolucionarnog sistema. S usponom staljinizma popularnost psihoanalize se smanjila do
nule. Sovjetska kritika We za nju da je idealisti~ka. a ignorira ekonomske i socijalne faktore, da je burzoaska, i navodi jo~ mnogc druge kriticke napomene, od kojih neke nisu
sasvim bez osnove. Ali, iz usta sovjetskih ideologa one se mogu shvatiLi kao cista obmana_ Ono ~to sovjctski kriticari ne
mogu oprostiti psihoanalizi nisu navedeni ncdostaci, vee njezino veliko postignuee, to jest kriticko misljenje i nepovjerenje prema ideologijama.
Na Wost, psihoanaliza je izgubila mnogo od svoje kriticke
oJtrinc. Usredotoeena uglavnom na pojedinca, a naroeito na
dogadaje iz ranog djetinjstva, odvratila je pa:inju od socio-ekonomskih faktora.
141

Psihoanalitic!ari su uglavnom slijedili trendove burzoaske

misli. Prihvatili su filozofiju svoje klasc i zbog prakticnih
razloga postali pobornici potro~ackog duha. Premda Freud
to nije tvrdio, njegovi su sljedbcnici iskrivili znacenje njegova ucenja, te su neuroze trctirali kao rezultat nedostatka
seksualnog zadovoljstva (uzrokovanog potisk ivanjcm). na
osnovi eega se mo1e zakljuciti da je seksualoo zadovoljstvo
uvjet mcntalnog zdravlja. Pobjeda potro~ackog duha na svim
poljima!
Freudove formulacije imaju jo~ jedan tdki nedostatak:
dvosmislenost termina Stvamost. Freud je kao veeina cianova njegove klase smatrao tadasnje kapitalisticko drustvo
najvi~im, najrazvijcnijim oblikom dru!tvene strukture. To
je bila stvamost; sve ostale dTWtvene strukture bile su
iii primitivne iii utopijske. Danas samo stvaraoci javnog mni
jenja i politieari koji su podloW njihovim sugestijama, vjeruju u to iii sc prctvaraju da vjeruju. Sve veci broi !judi
postaje svjcstan da je kapitalisticko drustvo samo jedna od
bczbrojnih dru!tvcnih struktura, ni manje ni vise stvarna
od nekog centralno-africkog plemena.
Freud je vjerovao da je prakticiranje perverzijac - koje
ne moraju biti strogo seksualne prirodc - nespojivo s visoko civiliziranim nacinom 1ivota. BuduCi da je seksualna
praksa gradanskog braka iskljucila perverzije kao narusavanje dostojanstva gradanske suprugc, on je dosao do
tragicnog zakljucka da se potpuna s rcca i potptma civiliziranost iskljueuju.
Freud je bio gcnije u stvaranju konstrukcija i ne bismo
pretjerali kad bismo mu pripisali motto:
Konstrukcije cine stvarnost. U tom pogledu pokazuje
srodstvo sa dva izvora koji mu u stvari nisu bili bliski:
Talmud i Hcgelova filozofija.

142

BlUESKB UZ PI!TO POCLAVUB

1. Sovjetsk:i su komunisli kritizirali Freuda zbog pomanjkanja pa.l;nje za patogene soeijalne faktore. Po mom miljenju, ova kritika
predstavlja samo prikladnu raelonalizaciju. U sistemu koji je US
mjeren na spretavanje gra(lana da olkriju stvarnost tog sistema,
i koji se oslanja na metode ispiranja mozgova gratlana iluzijama,
k:ritika psihoanalize nije u biti usmjerena na nedovoljno pridavanje waenja drutvenlm faktorima, ve<! je usmjerena protiv
njezinog radikalnog polr.uaja da pooooane tovjeku kako bi sagle
dao St\'arnost koja se krlje iza iluzljL

BIBLlOGRAFIJA

Ammacher. P . 1962: On the SignifiC4nce of Freud's Neurological Back

ground, u: Psychological Issues, Seattle 1962 (University of \Ya
shington Press)
Benveniste, E., 19.56: Probltmes de U11guistique Gt11tral, Paris 1966
(lui. Gallimard), njem.: Probleme der allgemeinen Sprachwissen
scllilft, Mtincben 1974 (List Verlag)
Fcoichel, 0 .. 1974: Die Kritik am Begrif{ des Todestriebes, u: Psycboanalytische Neurosenlehrc, 3 Bande, Band I, str. ~92, Otten/
fFreiburg 1974 (Walter Verlag); engl.: Criticism of the Concept of
a Death lnstmct, u: The psychoan~lytic Theory of Neurosis (= The
Collected Papers of Otto l'enichel, 2 Volumes, Vol. I, str. 59-61,
New York 1945 (W. W. Norton and Co.)
Freud, S.:
Gesammelte Werke (G. W.), Biinde 1-17, London 1940-1952 (Ima
go Publishing) i Frnnkfurt 1960 (S. Fischer Verlag);
The Standard Edition of tlte Complete Psychological Works of
:>igmund Freud (S. E.), Volumes 1-24, London 195>--1974 (The

Hogarth Press)
:>igmrmd Freud, Studienausgabe (Stud.) Biinde 1-10 i

Erganzungs

band (Erg.), Frankfurt 1969-1975 (S. Fischer Verlag)

1897; Brie{ arr Fliess vom 14. 11. 1897, u: S. Freud, 1950, str. 244-249
1898b: Zum psycho/ogisclwrr M cchanismus der VergePJichkeit G. W.
Band 1, str. 517-527; S. E., Vol. 3, s ir. 287-291
1899a: Uber Deckerinnerungen, Bond I. G. W., str. 529-554; S. E.
Vol. 3. sir. 301-322
1900a: Die Traumdeurung, G. W., Band 2 i 3; S. E., Vol. 4 i 5
1901b: Zur Psyclropatologie des Alltagslcbeus, G. W., Band 4, str.
5-310; S. E. Vol. 6, Sir. t-279.
1905d: Drei Abllandlungen zur SexualtlftOrie, G. W. Band 5, str.
27-145; S. E. Vol. 7, str. 12>--243.
1905c: Brucl!stUcke cincr HystcrieArralyse, G. W. Band 5, str. 161286; S. E. Vol. 7, Sir. 1-122.
1908b: Clrarakter rmd Analcrotik, G. W. Band 7, str. 201-209, S. E.
Vol. 9, str. 167-175.
1914c: Zur inful!rung des NarciPmus, G. W. Band 10. sir. 137-170;
S. E. Vol. 14, str. 67-102.

145

J9J8b: Aus der CJe>cluchte <mer mfautileu Neurose, G. W. Band 12,

str. 27-157; S. E. Vol. 17, str. J-122.
- J920g: Jenseirs des Lustpn11~1ps; G. W. Band 13, sir. 149, S. E.
Vol. IS, str. l-64.
- 1921c: Masscnp>ychologe wul hhAnalysc, G. W. Band 13, str. 71161; S. E. Vol. 18, >tr. 65-143.
- 1923b: Das Jclt und das Es, G. W. Band 13, str. 235-.289; S. E. Vol.
19, str. 146.
- 1924<:: Das bkonomische Problem des Masochismus, G. W. B~nd
13, Sir. 369--JSJ; l>. L. Vul. 1~, >lr. 155-170.
- l925c: Dte Wdersrumlc 1:<11e11 dte Phychoamllyse, G. W. Bwd 14,
str. 97-JJO, S. E. Vol. 19, str. 2U-222.
- 1916d: Jlemnumg, :>ymptom und Altgst, G. W. Band 14, str. IJJ205; S.c. Vol. 20, >Ia. 75-172.
- 1926<: Dtc Fra~:c der LDumaualyse, G. W. Band 14, sir. 207-286;
S. E. Vol. 20, str. Jn-250.
- 1930a: Das Urtbeha&eu m der Kultur, G. W. Band 14, sir. 419-506;
S. E. Vol. 21, str. 57- 145.
- l,JJa: Neue folge der Vor/esuugm u;r Eiufuhrung in die Psychoanalyse, G. W. Band !5, str. 1-197; S. E. Vol 22, sir. 1-111.
- 1933b: Warum J..ne~:? G. W. Band 16, str. JJ-27, S. E. Vol. 22, str.
195-215.
- 1937c: Die eudliche wul die uueuclltcle Aua/yst, G. W. Band 16, str.
57-99; S. E. Vol. 23, >lr. 209-253.
- 1~: A/JriP der Psycltotmalyse, G. W. Band 17, str. 61--138; S. E.
Vol. 23, str. 139-207.
- 1950: Aus deu Anfangeu tier J'sychoaualyse, London 1950 (Imago
Publishina Co.)
Fromm, E:
- 1932a: Ober Merhode uud Aufgabe, einer Analytischen So~ialpsyclu>
logie: Bemerkungen JJber Psychoanalyse und historischeu Materi-

alismus, u: Zeitschrlft fUr Sozialforschuns, Leipzig I (1932) str.

28-54 (Hirsch Verlag).
194la: lscape from 1-'rcedom, New York 1941 (Reinhart & Farrar)

njcm.: Die Furcht vor dcr Freiheit, Frankfurt 1966 (Europ:Usche

Verlagsanstalt)
- !95!a: Tile forgOIIllt LDnguage, An Introduction to tile Under
standing of Dream, Fairy Tales and Myths, New York 1951, (Rein
hart & Co.); njem: Milrcilen, Mytlten, Triiume. Ein Einfiiilrung
tum VtrstUndnis von Triiumen, Mii.rclten und Mythen. ZUrich 1957
(Diana Verla&)
- 1955a: Tile Sane Soctety, New York 1955 (Reinhart); njem.: Der
-

modeme Menclt und seine Zukunft. Eine sotialpsychologische

Unrersuclwng, Frankfurt 1960 (Europaische Verlagsanstalt)
1959a: Signumd Freud's Mision. An Analysis of Hi Personaliry and
Influence, New York 1959 (Harper); njem.: Signumd Freuds Sendung, Fr:1okfurt 1967 (UIIstcin Verla&)

146

- J9b3e: C. CJ. lung: Prop/tel of /he Unconscious. A DisciiSsion o{

Memorie<, Dreams, Reflt.<ions by G. C. Jung. Zabiljctila i uredi
Ia Aniella Jaffe, u Scientific American, New York 209 (1963) str.
283-290.
- 1968h: Marx's ConlrlbllliOn to the Knowledge of Man, u: Social
Science Information, O.,n Haas 7 (1968) No 3, str. 7-17; njem.:
Marxs' Beitrag tur Wissensclra(t \'Ont Mensclun, u: E. Fromm,
Analytische SoVa/p$ydwlogie wtd Gesellschaftstheorie, Frankfurt
1970, str. 145-161 (Suhrkamp Tascbcnbuch Verlag)
- 1973a: Th~ Anatomy of llummt Dcstrm:tivtJttsS, New York 1973.
(Jioll. Rmrhan, Winuon): njcm.: Anatomic der menschlich~u
Destmktivitiir, Stuuprt 1974 (Deul5Che Verlaasanstalt)
- 1976a: To have or to Be? New York/London 1976 (Harper & Row)
njem.: Haben odu Sein, Die scelischcn Grundlagen einer neuen
GeseUschah, Stuttgan 1976 (Deui$Gbe Verlagsanstalt)
Gardiner, M. (Hrsg.) 1971: The Volfnta/1 by the Volfman, s dodatkom
Ruth Mack Brunswick, New York, 1971 (Basic books); njem.: Der
VoUsmann, Fnlnkfurt 1972 (S. Fischer Verlag)
Holt, R. R .. 1965: A Review o{ Some of Freud's Biological Assumptwn>
and their Jn(luenee on hiJ Theories, u N. $. Greenfield i W. C.
Lewis (urednici), Psychoanalysis and Current Biological Thought,
Madison 1965, str. 91--124 (University of Wisconsin Press)
Jone<, E .. 19S7: The Ute a11d Work of Sigmund Freud, 3 Volumes,
New York 1957 (B..ic books): njcm.: Das ubell Wid IVerk VOII
Sigmund Freud, 3 Blinde, Bern/Stuttgart 1960-1962 (Huber Verlag)
Pratt, J .. 1958: Epilegomena to the Study of Freudian Instinct Theory,
u: International Ioumal of Psychoanaly;is, London 39 (1958) str.
17ft.
Robert, C.. 1915: Oedipus, Berlin 191S (Weidmaonsche Buchhandlun")
Schachtel, E., 1947: Memory a11d Childhood Anmesia, u: Psychiat.;
Washington 10 (1947) no. I.
'
Schncidcwin, F. W: 1852: Die Sage vom Odipus, u: Abbandlung der
koniglichen Gcsellschaft dcr Wlsscnschaft zu Gotingen, Band 5,
Gotingen 1852 (Dietrich Verlag)
Sophoklcs, 1938: The Complete Creek Drama. urednicl: Whitney J.
Oates i Eugene O'Neill, New York 1938 (Random House)
- 1957: Die Traglidie11, prllevod i komentar: Heinrich Weinstock,
Stuttgart 1957 (Kroher Verlag)
- 1974: Antigo11a, prljevod, komentar I urcdnik: Wolfgang Schade
waldt, Frankfurt 1974 (Suhrkamp Tasc:henbuch Verlag)

Indcks imcna

Abraham, K. 61
Adler, Alfred 24, 141

Amma.chcr, Pcl.:r 136 (b)

Atltigona 41, 42, 43
A.sinlOV, Isaac 113

Bachorcn, Johann Jokob 78

B::tb;.Jc, H0110rC de 61
Bcnvcnislc, l!mllc 10

Boblija 7, 66
Bog 16, 32
Brcntano, L J. 75 (b)
Bnkkc, Ernst Wilhelm von IJ, 113
Brunswick, Ruth 29 (b)
Bucluocr, Ludwig ll. IIJ
Buddha 7, 136
Bumkc 2S

Darwin, Charles 138

Demetra 41
Oostojcvski, F. M. 61
Durkheim, mile 19

Gamci. Galileo 138

Galton, sir Francis 87
Gardiner. M. 29 (b)
Cartner 8l
Gaulle, Charles A. de 47
Goethe, J. IV. 51, 53
Hegel, Ccorc Wilhelm friedrich 7,
142

Hehnholll. Hermann Ludwis Fcrdi

nand \On ll3
Hernon 43
Hcrodot 74 (b)
Hitler, Adolf 47
Holt. Rohcrt 136 (b)

lltich. I nm 75 (b)
lsmcno 41, 42
Jokasta 39, 40
Jones, Ernest 114

Jung, Carl Gustav 13, 24, liS

Kali, ind. bof.lca 3S

Ec::ktuut, Joho.nn Ct'OI'J 16

Edin 34. 39. <W, 41, 42, 73
Edipov kompleks 34-41, 73
Erincjn 41
Eteoldo 41

KOniastcin 80, 81, 83

Kraus, Oskar 75 (b)
Krcont 41, 42, 43, 44

Euridika 43
Einstein, Albert 131 , 133. 134

Lay 39

Fkm, F. 136
Fenichel, Otto liS. 119. 122

Aieu, Wilhelm SO, 82. 84, 106 (b), JJJ

Fromm, E. 74 (b), 136 (b)

Koller. Karl 80. 81, 84

Marx. Karl 7, 8, 19, I<W

Mayo, Elton 19
Mill, John Stuart 13
Molcschott, Jacob 13

149

Ntick:e 49
Napoleon 97, 98
Nikolaus i2. Damaska 40

Sokrnt 7
Sombart, Werner 75- (b)

Spinoza, Baruch de 7. 23
Strac:hcy, James 116

Platon 105, 121, 122. 124, 126

Polinik 41
Reich, Wilhelm 139,
Roberts, Carl 40
Rum! 16

I~

Talmud 76 (b), 1~2

Tawney, Richaul Henry 75 (b)
Tiruija, prorok 40
TOnnies, F~rditt.m() 19
Trocki, Lav Ill

Sehachtcl, E. 106 (b)

Schweitzer, Albert 16

V()jll, Karl 13

Shakespeare, William 16, 61

Weber, Alfred 19
Weber, Max 19, 75 (b)

Sooklo 39, 41, 42, 43, 44, 74 (b)

ERICH FRO~t' ll1ELA

u 12 svezak3
VELICINA I GRANIC FRllUDOVB MISLI
lzd.aju

SAPRUEO.
tata:n~t.to ti"EE'-atb ndu orpruz;adja
Zap-eb, ...,_...,.. lO

N'OUT

hda'at.ta radna organl.zaclja

Ucoan~d,

Tmuije 27

7A lzdavate

RADOVAN RADOVINOVIC
Korettor
KATICA KRSNlK

Ukovna opf'"Cl'lla
llATKO JAKJIC-JOBO

Tdln.it:ki u.red.nik.
IVA.'J 1'Jt%.A.N

.Or. M. K.

I~J.I.

YU ISBN 86-349-0039-8
1'it:k

Osn.ien

Prica, ~b. 19$6,

Natlad:t 5.000 primjc.raka