BILI SMO

OTPISANI
Ali smo se izlijeili
voem i povrem

Suvremeni ovjek radije slua svjedoke nego

uitelje, a ako slua uitelje, to je zato to u njima ot
kriva svjedoke. Za njega je vana istina ostvarena u
ivotu nekog ovjeka. To raspruje njegove sumnje i
potie ga da prihvati nauavanu i predloenu istinu.
Stara latinska poslovica kae: "Rijei lete, a primjeri
privlae".
Upravo ova knjiga iznosi ivotna svjedoenja oso
ba koje su u veini sluajeva bile ve na rubu ivota i
smrti, ali su tada spoznale put spasa u zdravoj prehra
ni. Stoga nam je vano proitati iskustva, kako nam te
osobe svjedoe vlastitim ivotom, o emu se radi. To
e pomoi bolesnima da se izlijee, a zdravima da predusretnu bolesti koje ih mogu snai uslijed nezdrave
prehrane.

PREDGOVOR

Neobino ali istinito, tek u 65. godini ivota doz

nao sam to je zbiljski zdrava prehrana za ovjeka.
Naime, jedan na franjevac koji je u slubi u Njema
koj upitao me je telefonom bih li mu izdao knjigu koju
on priprema. Upitao sam ga stoje sadraj te njegove
knjige a on mije rekao: Lijeenje voem i povrem."
Pitao me je ime se hranim i kad sam mu napomenuo
uobiajenu nau hranu, savjetovao mi je da promije
nim svoju prehranu jer sve to je kuhano i peeno je
mrtvo, treba jesti ivu prirodnu, sirovu hranu: voe i
povre.
Nisam njegovu autoritetu za prehranu pridavao ve
liku vrijednost i zatraio sam od njega da mi poalje li
teraturu na temelju koje je on doao do tih saznanja.
On me je uvjeravao da je voem i povrem izlijeio
sve bolesti te se sad u 73. godini osjea kao u mladosti
i dakako na moju zamolbu poslao mije literaturu u ko
joj se to struno obrazlae.
Posebno izdvajam knjige koje je napisao Dr Nor
man W. Walker, lijenik i najvei svjetski nutricionist.
Taj genijalni znanstvenik i praktiar u odnosu na zdra
vu prehranu jednostavno mije priutio revolucionalno otkrie s obzirom na zdravlje i prehranu. Osim toga
on pie veoma uvjerljivo i jednostavno. Svako ga
moe lako razumjeti. Sam je u mladosti teko obolio.
5

Nije si mogao pomoi kao lijenik medicinskim lije

kovima. Ni kolege mu nisu mogli pomoi. ak su mu
neki predskazivali skoru smrt. On se tada gotovo in
stinktivno okrenuo Bojoj prirodi, sirovom vou i
povru. To ga je izlijeilo. Sljedeih 70 godina
podravao je svoje zdravlje i lijeio druge ljude jedino
voem i povrem, jer tu su sadrani svi lijekovi, ali i
sve tvari potrebne za ljudski organizam. Napisao je o
svom saznanju i praksi 8 knjiga. Veina ih je ve pre
vedena i objavljena u UPT-u, akovo. Zadnju knjigu
napisao je u 113. godini ivota. Doivio je 116 godina.
Tad je preminuo kao u snu. Kad su ga pitali nakon nje
gove 100. godine, kako se osjea, odgovarao je: ja ne
znam stoje starost ni stoje bolest.
Potom sam upravo gutao knjige Helmuta Wandmakera koji ve 45 godina prakticira prehranu samo
prijesnim voem i povrem i to preporuuje i zdravi
ma i bolesnima. Pokrenuo je i glasilo. ,,Wandmaker
aktuell" gdje se objavljuju o tom mnogi lanci i svje
doenja. Kod nas je ve izala njegova knjiga Prije
sna hrana umjesto kuhane". Pie svoju etvrtu knjigu
sad u 89. godini ivota. Korisno e upotrijebiti vrije
me svatko tko bude itao ono to on razlae, dokazuje
i svjedoi o zdravoj prehrani.

preraene hrane u naem organizmu, taj talog treba iz

ovjeka odstraniti i tako ga izlijeiti i odravati u
zdravlju. Dvije smo njegove knjige objavili.
Ima jo i drugih strunjaka ije sam knjige itao.
Ali moram napomenuti da u Sloveniji ve 12 godina
sve to prakticira Alojz Kolar iz Gelja. Utemeljio je
klub Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene i odue
vio stanovitu skupinu ljudi za spomenuti nain preh
rane i lijeenja. U ovoj knjiici svjedoe o tom mnogi
njegovi sumiljenici.
Nakon izdavanja mnotva knjiga odluio sam se
objaviti niz knjiga o zdravoj prehrani koju sam i ja u
velikom postotku prihvatio i skinuo dvadesetak suvi
nih kilograma te poboljao svoju pokretljivost. Ovu
knjigu posebno posveujem bolesnicima koje susre
em gotovo svakodnevno, na ulici, u kuama i drug
dje. Vidim ih kako ponekad satima ekaju na preglede
pred bolnikim ambulantama, kako esto ulaze u lje
karne i trae udene medikamente za ublaavanje boli
i olakanje ivota. Ali knjiga e dobro doi i zdravi
ma, koji se bar smatraju takvima, da se osvjedoe
kako mogu odravati svoje zdravlje i predusresti bo
lest te bez medikamenata i bolnice stasati do svretka
ivota.

Moram spomenuti i velikog njemakog genijalca

na tom podruju: Arnolda Ehreta koji je upravo utro
put mnogim istraivaima na podruju zdrave prehra
ne ovjeanstva. Prema njemu uzrok svih bolesti nije
ni u em drugom nego u taloenju otpada kuhane ili

Ova knjiga ne sadri toliko teoriju o zdravlju i lije

enju voem i povrem. Napisali su je ljudi, ivi svje
doci, od kojih su mnogi ve bili na rubu ivota i kad
im nita vie nije pomoglo posegnuli su za lijekom
koji nam dragi Bog Stvoritelj prua za zdrav ivot,

voe i povre. Priroda od Boga stvorena obiluje pre

krasnim voem i povrem koje nam slui za hranu i li
jek. Teko seje odviknuti starih navika prehrane. I pi
scima - svjedocima ove knjige bilo je teko, ali oni
jame da se to moe i da se uz novi nain prehrane
osjeaju preporoeni i obnovljeni tjelesno i duhovno.

Petra i Klaus Schroter, kolovoz 2004.

NAA ISKUSTVA SA SIROVOM,

IVOM HRANOM

Dr. Ivan Zirditm

Najhitnije o nama
Mi smo brani par (Petra i Klaus) u dobi od 50 i 56
godina i stanujemo u Cotbusu. Hranili smo se posve
normalno dobrom graanskom hranom" i pri tom ve
likim udjelom mesa i kobasice. Od 2002. znatno smo
povisili svojoj prehrani udio voa i povra (za doru
ak tijekom tjedna samo jeli jo voe i povre). Poet
kom 2003. godine preli smo na sirovu hranu te smo
se u to vrijeme hranili 90% sirovom hranom.

Bolesti
Ja, Petra, morala sam se ranije boriti s veoma mno
gim bolestima, Klaus naprotiv s malo njih. Moje bole
sti:

Klausove bolesti:
- poveana prostata (utvreno 1994.);

- kronina gnojna angina ve kao dijete, i nakon

operacije krajnika 1973. opet potekoe, kroni
na upala grla, vrlo mnogo antibiotika;

- krajnje kone tekoe (poelo ujesen 2001. na

nogama, potom na cijelom tijelu, posebno na le
ima i rukama.)

- artroza u koljenskim zglobovima od 1990.,

1995. i u laktovima a kasnije i u desnom palcu;

Kako smo nadoli na sirovu hranu

- 1992. upala one arenice, visok nutarnji oni

tlak, 9 tjedana bolovanja;
- tunelski sindrom u oba runa zgloba (ruke utrnu
pri vonji bicikla);
- zbog visokog tlaka dnevno uzimanje tableta od
1994;
4
- ispadanje kose, krhki nokti na prstima;
- peludna hunjavica od 20. godine, tablete, desenzibiliziranje, sprej za,no$,4<:api za oi;
- proirene vene na nogama;
- hladni vorovi u titnjai, uzimanje lijekova od
1994, 2003. morala sam na operaciju;
- poetno ovapnjivanje u lijevoj arteriji (utvreno
kod specijaliste 2002.);
- migrena, najvie dva put tjedno;
- este zaraze gljivama (candida albicans);
- dijagnosticirana opa imunoloka slabost;
10

- potekoe sa spavanjem od moje mladosti, uzi

manje tableta za spavanje kroz mnoge godine;

Povod, da sami uzmemo u ruke svoje zdravlje, bila

je na posljetku spomenuta Klausova kona bolest. On,
koji je inae uvijek bio ponosan na svoje zdravlje, iz
nenada je dobio te bubuljice i liaj (djelomino
vlane) po cijelom tijelu. U emu je bio uzrok? Lije
nicu to nije zanimalo. Ona je prepisala mast s kortizonom, koja je te znakove upozorenja tijela za kratko
vrijeme potisnula, i zabranila tuiranje i saunu. A kad
je ta kona bolest (tonu definiciju bolesti nije mi lije
nica za kou mogla dati) postajala sve gora, pojaano
je nanoenje masti. Na posljetku je Klaus morao uzi
mati kortizonske tablete. To je odbio. Sad smo poku
avali bolest suzbiti redom razliitim postupcima:
terapijom vlastite krvi (kod lijenice prirodnim lije
enjem), lijeenjem vlastitog urina, uljnim kapsulama
od crnog kumina, ribljim uljem, toplinskom akupun
kturom, i hranom osloboenom od alergija (5 dana
samo kuhani krumpiri i malo po malo opet druge
ivene namirnice). Nije bilo uspjeha.
11

moemo odvojiti (sir, krumpiri kuhani u ljusci, aa

vina...). Naalost, nije nam sve dosad uspjelo pri obi
teljskim i slinim slavljima potpuno ostati pri sirovoj
hrani. Ali sve vie ispostavljamo da nam kuhana hrana
dapae ne prija tako kao to smo oekivali i radujemo
se tada opet divnoj, svjeoj, ivotonosnoj slasti!
to nam je donijela sirova hrana

Tono u to vrijeme vidjela sam u jednoj knjiari

knjigu Helmuta Wandmakera eli li biti zdrav, za
boravi kuhinjski lonac". Mi smo itali (ili bolje reeno
gutali) knjigu zajedno i Klaus je odluio: nakon
Boia u novoj godini prelazimo na sirovu hranu.
Promjena hrane dobro nam je uspjela, prije svega jer
smo imali sreu da u Cottobusu naemo skupinu isto
miljenika (koji su se hranili istom hranom).
Radnim danima jedemo gotovo 100% sirovu hra
nu, jer sa sobom nosimo svoje voe i povre a kod
kue uveer jedemo vlastitu salatu. Za vikende ipak
imamo jo i drugih stvari za jelo, od kojih se teko
12

Koni osipi kod Klausa oito su se povukli za neto

oko 4 sedmice (od prelaska na sirovu hranu). Nakon
povremenih malih povrata (unutar pola godine) koa
mu je bila posve ista!!! I to je tako do danas. On se
moe tuirati koliko puta hoe i opet zajedno uivamo
u sauni.
Pri zadnjoj pretrazi prostate u prosincu 2003. uro
log nije ustanovio nikakvo pogoranje. Sam Klaus
osjea jasno poboljanje. Mjehur se moe lake, bre i
potpunije prazniti. Rjee je potrebno mokrenje nou.
Moji napreci izgledaju kako slijedi:
Nakon prve etiri godine sirove hrane postila sam
10 dana. S poetkom posta ostavila sam lijekove za
krvni tlak i titnjau. Krvni je tlak bez tableta bio
130/80 (dakle zdrav!).
Pri pretrazi titnjae ljeti 2003. nije utvreno ni
kakvo poboljanje, ali ni pogoranje, tako daje opera
cija na moju elju opet bila odgoena. Sad sam
znatieljna za ishod sljedee pretrage.
13

Tablete protiv peludne hunjavice uzimala sam ljeti

2003. samo desetak dana. Prije sam morala uzimati od
travnja do listopada tablete svaki dan a za vrijeme ljet
nih mjeseci dvostruko doziranje. Ljeti 2004. vie ni
sam trebala tablete nego sam etiri sedmice do
svretka kolovoza uzimala uljne kapsule od crnog ku
mina.
Najradosnije postignue u toj godini: moje su oi
zdrave!!! Nutarnji oni tlak je normalan (18/18).
U prvoj polovini 2002. imala sam jo tri gnojne an
gine s upalom grkljana i dobila sam tada za tri mjeseca
imunoloko-bakterijski preparat, koji je djelovao kao
cjepivo. Nakon toliko godina veselila sam se prvom
godinjem odmoru bez posjeta lijeniku. Prva sljede
a angina bila je tek u prosincu 2003. (nakon sijenja
sa sirovom hranom!), koju sam bez bolovanja narav
nim sredstvima preboljela. Moja se zadnja angina ja
vila u-veljai 2004. koju sam isto tako naravnim
sredstvima uspjeno preboljela (opet bez propisanih
antibiotika). Ja i naravno cijela obitelj smo presretni
to za vrijeme godinjeg odmora ne moramo vie pla
nirati posjet lijeniku! I ja mogu bez smanjivanja
uivati u svim aktivnostima!!!
Nekadanji tunelski sindrom potpuno je zaborav
ljen! Vozim satima bicikl bez potekoa! Nou mi ne
trnu ruke!
Artroza u korijenu palca se smanjila. Nisam mogla
2002. oko tri etvrtine godine nikom pruiti desnu
14

ruku za pozdrav. To danas uspijevam bez bolova a i

orahe mogu krkati satima! Napadi migrene su rjei
(1 do 2 puta mjeseno).
Candida albicans (zaraza gljivama) dola je u dosa
danje 1,5 godine sirove hrane samo jo jednom!
Jo me ne zadovoljavaju:
- artroza koljena (postoji otprilike 15 godina), sto
ga ne elim oekivati udo!
- Ispadanje kose i krhki nokti jo uvijek me
naalost mue (moe li to biti povezano s otro
vanjem od tona" lijekova poevi s mojim dje
tinjstvom?).
- Proirene vene nisu se barem na izvan promije
nile.
- I moj veliki (postoji ve 35 godina) problem spa
vanja, hou li i to jo rijeiti? Sa svojim naprecima sam ve toliko sretna i kad bih sada jo mogla
dovoljno spavati, moja bi se srea jedva mogla
opisati!
I obitelj bi sa mnom plesala, ta ipak su esto dosta
sa mnom trpjeli!!!
Promjenom hrane mi smo naravno promijenili i
svoju teinu. Klaus je svoju teinu od 67 kg (visok je
1,68 cm) smanjio na 59 kg, a ja svoju teinu od 68 kg
(visoka sam 1,58 cm) smanjila na 51 kg. Mi smo prak
tiki u po godine dostigli opet svoju mladenaku
teinu".
-

15

Mislim, pokazane pozitivne promjene jasno daju

do znanja nae ugodno osjeanje uz sirovu hranu. To
se jo poveava zbog izostanka trokova za lijenike
obrade i recepte za mene od 2002. do 2004.
Prilino je sigurno da e i 2004. opet doi do vrlo
znatnog smanjenja trokova. Tako bi to slino izgle
dalo kod mnogih ljudi kad bi oni jeli preteno sirovu
hranu. Sto bi tada drutvo u cjelini moglo utedjeti na
izdacima za zdravlje!!! To bi za posljedicu imalo re
voluciju u mnogim podrujima ivota (farmaceutska
industrija, poljoprivreda i dr.).
Na divni godinji odmor pri sirovoj
hrani / teaj kod Ursa Hoehstrassera
Dosad je sirova hrana zastalno za nas ipak bila
upravo jednolina. Stoga sam bila zahvalna za recepte
s interneta i iz asopisa Wand maker aktuell". Ali nas
nije posve zadovoljilo nae novo jelo. Rjeenje smo
nali na ovogodinjem odmoru.
Odmor smo povezali s teajem o sirovoj hrani!
Prvu smo sedmicu proveli u varzvaldu, udaljeni 4
km od vicarske granice. Tamo smo iznajmili ugodan
obiteljski stan (da moemo sami pripravljati svoje
jelo). Drugog tjedna vozili smo se svaki dan (samo 35
minuta) k Ursu Hochstrasseru u kolu ivota". Ka
kav nas je doivljaj tamo oekivao! S istomiljenici
ma smo uili i uivali mnogostrukost sirove hrane!
Prema naim eljama pripravljao je on zajedno s nama
16

(pri emu smo mi samo pomagali) najljepa jela, koja

su i za oko bila uitak (na pr. savijae, pica, kolai,
zamjena za okoladu i kavu, juhe, ips). Jedna gospo
a iz Irske bila je takoer u drutvu. Ako je bilo pote
koa u sporazumijevanju, Urs je jednostavno lako
dalje priao engleski!
Za vrijeme podnevne stanke pratila nas je njegova
supruga Sheila kroz Dintikon, dok se Urs brinuo za
nae zdravlje. On je obavljao masae crijeva i postav
ljao igle za akupunkturu. Potom se razgovaralo odno
sno predavalo o zdravlju i sirovoj hrani te ilo na izlet
do dvorca Lenzburg.
to smo mi od tog vremena nauili za svoju sv'akodnevicu?
- Mi (od teaja radi i Klaus rado sa mnom u kuhi
nji) smo takoer pokuali po novom, pri emu je
Ursova zbirka recepata vaan pratilac:
- Imamo naizmjenino bogatije jelo.
- Pijemo sok od peninih klica (i to smo nauili
kod Ursa!).
- Svako jutro ustajemo s glazbom iako i budilica
za posao zvoni ve u 5 sati (radostan poetak no
vog dana!). Taj smo aparat za glazbu upravo
odande donijeli sa sobom, jer je jutarnje ustaja
nje kod Ursa bilo tako radosno.
- itamo mnoge nove knjige o ijem smo sadraju
razgovarali s Ursom i stvarali smo si posve nove
misli o Bogu i svijetu.
17

Zahvalni smo i sretni to smo doivjeli taj teaj o

sirovoj hrani i to smo mogli upoznati kreativnog i
mnogostranog Ursa Hochstrassera. Sad bih mogla ci
jelom svijetu priati kako se moe zdravlje kupiti"
sirovom hranom, i kakve divne mogunosti terapije za
to prua
kola za ivot", Institut za cjelovitu terapiju Ursa
i Sheile u Dintikonu (prehrana, psihologija ponaanja,
mentalna samopomo, savjetovalite za brak i obitelj,
analize trauma, kozmetika, portske masae, klasine
masae, lijeenje zglobova i pokretljivost, lijeenje
vratnih kraljeaka, lea i zdjeline kosti).
(Kod UPT u akovu mogu se naruiti i dvije knjige
Ursa Hochstrassera: O zdravoj hrani djece i o recep
tima za spravljanje obroka od sirove hrane.)

18

Karla Frey, Sudermukle 6, 25872 Tellingstedt

DA SAM SVE TO UINILA

SAMO 10 GODINA RANIJE...
Prije dvije godine osjeala sam sa veoma loe. Di
jagnoza je bila: bronhijalna astma. Zraka je bilo sve
manje, a lijekova sve vie. Ali nije samo astma ometa
la moj ivot. Osjeala sam se jednostavno posve loe!
Budui da sam ve ranije ee prakticirala lijeenje
postom i da mije nakon toga uvijek bivalo neto bolje,
prisjetila sam se rijei gospodina Wandmakera: moe
se i s voem postiti i gle to je bio pogodak!
Odmah nakon etiri dana osjeala sam se openito
mnogo bolje. Osjeala sam se mnogo lakom i polet
nijom, i tako je to ilo korak po korak. Moja kosa i
koa na ^lavi nisu vie bile suhe kao slama. Naprotiv,
perut je pobijeljela i kosa je postajala opet punija i ra
sla. Nezainteresiranost, utuenost, strahovanja, umornost i loe spavanje nestali su. Bogu hvala, opet se
radujem ivotu. Moja srana aritmija, ubrzani rad srca
i probadanja kao da su otprhnuli. tovie, moji su nok
ti na prstima sad vrsti i sjajni, prije toga su bili krnji i
krhki. Krvna slika je opet posve u redu, i moja je pro
bava sad odlina. Danas vie nemam nikakvih bolova
u leima, i hod je postao uspravniji i sigurniji. Ali ono
to me je najvie zapanjilo: mogla sam nakon tri mje19

seca, dakle prvi put nakon 20 godina, opet napraviti

ispravne unjeve. Prije sam se morala vrsto drati
da se opet uspravim, uspijevala sam doi samo do poluunjeva s bolovima u koljenima. Danas nemam ni
kakvih znakova ukoenosti koljena. Samo mije moja
bronhijalna astma ostala vjerna, iako se poboljala-.
Morala sam se vjebati u strpljivosti i veoma se na
dam da ni astma jednog dana nee ovladati mojom
svakodnevicom. Za itatelja je jo zanimljivo da
imam 71 godinu. eljela bih rei da danas jedem do
80% sirovo, s malim izuzecima, to jest ako sam poz
vana nekamo ili sama imam goste.
Da sam prije 10 godina zapoela sa sirovom hra
nom, poneke bih od svojih bolesti izbjegla.

20

Pa via Drakslar, Kranj, Mlaka 1

SA 75 GODINA TAKO MNOGO

IVOTNE SNAGE KAO NIKAD
RANIJE
Otkako se mogu sjeati
imala sam uvijek mnotvo
zdravstvenih potekoa.
Ve u djetinjstvu trpjela
sam od tekih zaepljenja.
Kasnije nakon poroda
prvog od petero djece pri
je 48 godina dobila sam
najednom razne zdrav
stvene potekoe od aler
gija na penicilin sve do
munih eluanih tegoba,
koje su potraj ale sve do
prelaska na sirovu hranu.
Tako sam se gotovo 50
godina lijeila zbog tekih
upala i eluanih tegoba. Prije 5 godina bilo mije tako
loe da cijele noi nisam mogla spavati a iz usta mije
nadirala eluana kiselina. Posvuda u automobilu
imala sam tablete za eludac, isto tako na nonom sto
liu, u kuhinjskom ormaru. Od svoje 30. godine ivo
ta nisam mogla zaspati bez tableta za ivce. Zbog
21

njihova troenja imala sam tegobe u kraljenici, ju

trom sam se osjeala kao satrvena. Muio me i veoma
visok krvni tlak, teka srana aritmija, osteoporoza i s
80 kg prekomjerna teina za moju visinu. Najgore je
ipak bilo to sam bila potpuno bezvoljna i nisam vie
znala zato jo upravo ivim.
Moj kuni lijenik m i j e rekao da u sve do kraja
svog ivota morati uzimati najrazliitije lijekove i da
postoji opasnost da dobijem rak. On mije izriito za
branio da jedem svjee voe i povre.
Budui da se moje zdravstveno stanje sve vie po
goravalo i nisam mogla oekivati nikakve pomoi od
kolske medicine, obratila sam se jednoj poznatoj bioenergiarki, koja mi je predoila jednu drugaiju
prehranu, koja se opisuje u knjizi eli li biti zdrav?
Zaboravi kuhinjski lonac". Nije mi bilo teko to sam
se trebala odrei mesa i mlijeka, ali kad je reeno da
vie ne smijem jesti kruha, odbila sam takav nain
prehrane, ta moj mu i ja smo ponekad pojeli cio kilo
gram svjeeg kruha. Kasnije, kad su tegobe postajale
sve gore te sam strahovala da u umrijeti, ponovo sam
zamolila enu da mi posudi knjigu. Kad sam proitala
nekoliko stranica, spoznala sam daje uzrok svih mo
jih tegoba u krivoj prehrani.
Unato uputama svog kunog lijenika zapoela
sam jesti svjee voe i povre. Moram rei da su me
svi roaci savjetovali i pokuavali objasniti to prema
kolskoj medicini znai zdrava prehrana. Budui da
sam vrlo brzo zapoela mravjeti, opominjali su me da
22

u umrijeti te su pokuavali uvjeriti i moju djecu da

me urazume. Kasnije, kad su vidjeli rezultate mojeg
novog naina ivota, zapoeli su stvar promatrati s ra
zumijevanjem. Iako sama sebe tako hranim, kuham za
one koji sa mnom ive kao prije i to me ni najmanje ne
smeta. Pri svojoj ishrani ne sluim se nikakvim recep
tima, nego pokuavam hranu koliko mije mogue pri
rodno uzimati, bez posebnog mijenjanja.
Rezultat mog novog naina prehrane je tako dobar
da ja uope ne mislim na to da se vratim na staro. Mo
ram rei da sam ve nakon nekoliko dana prehrane si
rovom hranom osjeala poboljanje svog zdravlja i da
nisam imala nikakve nuspojave, koje se opisuju pri
prelasku na sirovu hranu. Smravila sam za godinu
dana 24 kg i to je bila jedina neugodna nuspojava to
mi je moja koa postala prevelika, no kasnije sam se
opet udebljala za 10 kg i to opet popravila konim
masaama. Otklonila sam sve lijekove i odnijela ih
natrag u ljekarnu. Moje eluane tegobe su popustile,
moja se probava normalizirala, bolovi u kraljenici i
na ostalim dijelovima tijela su nestali. Zapoela sam
spavati kao aneo, duboko, bez neprestanog buenja.
Ujutro ustajem puna elana, tako da se radujem sva
kom novom danu. Ranije sam povremeno ila sa ta
pom, sad tap stoji u kutu. I moja je osteoporoza
nestala. Prije sam neprestano imala lomove, ak tri
put na jednoj nozi. Sada sam jednom nezgodno pala
niz stepenice i izuzev malo bolova nisam imala drugih
ozljeda. I moje su krvne ile bile prije vrlo slabe te su
23

pucale svaki put kad su mi uzimali krv. Danas su one

rastezljive i savitljive. Moram rei i to da sam ozdra
vila od svoje aritmije srca, zbog koje su mi predskazivali da neu dugo ivjeti. Ja sam potpuno izlijeila i
boreliozu, visoki krvni tlak i razne psihike tekoe.
Kau mi da sada sa 75 godina izgledam mnogo bo
lje nego s 50. Postala sam otporna na razne bolesti. Od
prelaska na sirovu hranu nisam u zadnjih 5 godina ni
jednom bila bolesna i nikad se ne zaraavam, iako po
sjeujem ljude s gripom i drugim virozama.

Fra Serafin Tikvi, Klosterhof 2, 82405

Wessobrunn

KAKO SAM SE LIJEIO

VOEM I POVREM

Jedna mi je poznanica, koja se hrani tako kao i ja,

priala daje ona za tri godine izlijeila svoju opasnu
eernu bolest, iako je prije toga ve primala inzulinske injekcije. Jedan drugi poznanik mije priao da se
takvom prehranom moe lijeiti i multipla skleroza i
druge ozbiljne bolesti.
Mnogi patnici, bolesni ljudi, koji dolaze k meni po
savjet, oalouju me budui da, im uju o mom na
inu prehrane, nemaju povjerenja odvaiti se na prom
jenu, jer lijenici za njih predstavljaju prevelik
autoritet, da bi postupili drukije nego su im oni savje
tovali.
(U lanku spomenuta knjiga H. Wandmakera
"eli U biti zdrav? Zaboravi kuhinjski lonac, izala
kod UPT-a u skraenom obliku pod naslovom: "Prije
sna hrana umjesto kuhane".

24

Rodio
sam
se
19.03.1933. u Donjoj Skakavi (Baama), opina
Brko. Osnovnu sam ko
lu pohaao u Ulicama, a
klasinu gimnaziju u Vi
sokom. Teologiju sam stu
dirao u Sarajevu. Poslije
studija bio sam dvije godi
ne u vojsci.
1962.-1965. bio sam
pomonik metru novaka
u Kr. Sutjesci. Zatim sam
bio kapelan u G. Dubici 6

godina, a u Ulicama 10.

Od 1982. do danas ivim kod sestara benediktinki
u Njemakoj kao duhovnik, s tim to sam do umirov
ljenja pomagao mjesnom upniku.
Moje su me zdravstvene tekoe potakle da prou
avam zdravu prehranu i sad piem o svojim saznanji
ma i iskustvima.

25

Moje bolesti
Bolovao sam od upale krajnika, une vreice,
mokranog mjehura, prostate, a upale oiju, nosa, ui
ju, grla, i bronhija vraale su e desetak godina uvijek
iznova. Hladnou nisam nikako vie podnosio tako da
mi je lijenik preporuio da idem u toplije krajeve. I
teko mije rei koja me je od tih bolesti vie namuila.
Krajnici su bili toliko upaljeni i stvarali mi i suvie
problema, tako da je lijenik smatrao da se ne mogu
izlijeiti te ih je najbolje operirati. Kako strana opera
cija! Nekoliko sam tjedana izgledao kao smrt od nje
zinih bolnih posljedica. Ali naalost sva ta patnja bila
je uzaludna, jer mi to bolno odstranjivanje nije nita
pomoglo. Grlo je bilo i dalje upaljeno a tako i oi, ui,
nos i bronhiji i usto sam ostao bez tih lijezda koje su
mi itekako potrebne. Upravo nas one kao dva straara
tite od upala, i samo Bog zna emu jo slue.
Upala une vreice bila je isto bolna. U njoj su se
bila formirala dva povea kamenca, tako da je i tu,
prema miljenju lijenika, bilo jedino rjeenje odstra
niti i nju i njih operacijom. Pitao sam ga vie puta
hou li poslije moi sve jesti i uporno me je uvjeravao
da nee moi biti nikakvih problema. Nakon nekoliko
dana poslije operacije primijetio sam da ipak nije
tako. Odmah mije bilo jasno da mlijeko i sve mlijene
proizvode nikako ne mogu probaviti. Moja oslabljena
u nije bila vie u stanju te ivotinjske masti razgra
diti. Kad sam se poalio kunom lijeniku kakve te26

koe imam poslije operacije, da me utjei, ree mi,

kako to nije nita kakve drugi imaju.
I tad mi je postalo jasno da sam zbog te operacije
doivotni invalid i moram dobro paziti da neim ne
poremetim rad slezene, jetre i guterae. Jer kad mi se
to dogodi, dode do velike promjene u radu tih lijezda,
i tada kao po dogovoru, ne isporuuju dovoljno soko
va elucu, koji su mu prijeko potrebni prilikom proba
ve.
1 da bi se te tekoe otklonile, najbolje je rjeenje,
koliko sam mogao na sebi uvidjeti, nita ne jesti neko
liko dana i onda poslije posta neko vrijeme uzimati
manje. A najbolje je dobro paziti da do njih i ne doe.
Jednom sam pokuao taj poremeaj rada unutar
njih lijezda otkloniti kemijskim pilulama, ali one su
mi jo vee zlo napravile. Dva dana su mi pomogle, a
onda su te lijezde potpuno otkazale svoju funkciju, i
jedino mi je preostalo da ih nekako postom natjeram
da ponovo prorade. Pet dana nisam nita jeo i tek su se
tad odmorile i poele kako-tako raditi. Kasnije sam ih
pri slinim potekoama pokuao stimulirati ljutim
lukom i paprikama, ali i ti su mi zaini vie odmogli
nego pomogli. Zato seje najbolje izvui iz^te krize bez
njih. Treba postiti i uzimati manje hrane. To ljuto pov
re je previe otro za eludac, ali i prostatu i mokra
ni mjehur.
U toj neprestanoj borbi oko zdravlja ustanovio sam
daje kisik veoma koristan za rad cijelog organizma, a
11

posebno lijezda s unutarnjim luenjem. Stoga bi tre

bali svi koji su imali operaciju ui povremeno
vjebati i po vie puta na dan bar etiri-pet minuta
brzo i energino pri otvorenom prozoru i tako prisiliti
organizam da udahne veliku koliinu kisika te ga krv
raznese po itavom tijelu.
Operacija ui donijela mi je i jednu korist
Tek nakon nje postalo mi je jasno da ivotinjski
proizvodi nikako nisu naa hrana. Nae probavno go
rivo nije tako jako kao kod mesojeda, da bi te ivo
tinjske masti i mokranu kiselinu iz mesa moglo
probaviti, i zato nas to itavog ivota prlja. Dok je pri
je operacije u bila kondenzirana, mogla je godina
ma izlaziti na kraj s tim teko probavljivim i tetnim
jelima. Ali jednog dana kad se jetra njima zamorila,
dolo je do uasnih problema. Kako ti uni napadi kolike - izgledaju, znaju samo oni koji su ih doivjeli.
Ta mi je operacija u jo jednoj stvari otvorila
oi:rekla mi je to je Bog nama ljudima predvidio za
hranu. To je samo voe i povre, i kad ga umjereno je
dem, mogu ga bez ikakvih potekoa probaviti. I tad
se osjeam neusporedivo bolje nego sam se osjeao
dok sam jeo meso i druge ivotinjske proizvode, ili
bilo to, stoje na vatri uniteno i solju zainjeno.
Iz ove moje operacije trebali bi izvui pouku i oni
koji je nisu imali, da sve to ja ne smijem jesti, ne bi
smjeli ni oni, jer to njima prlja organizam i moglo bi

se dogoditi da se u dogledno vrijeme isto tako razbole

i moradnu pod no. itao sam kod dr. N. Walkera da
se une kamence moe odstraniti za 3-4 tjedna bez
operacije sokom od limuna u ai vrue vode, deset
puta na dan, i 2 litre sokova od povra.
Na temelju samo mog iskustva s upalama i operaci
jama jasno mije kao ono sunce na nebu, kako riskan
tno lijeenje operacijom, a posebno lijezda, treba
izbjei ako je ikako mogue. Ni naslutit se ne moe
kako su te lijezde s unutarnjim luenjem meusobno
povezane i ovisne jedna o drugoj, i jedna drugu svo
jim hormonima potiu na rad, i koliko su prema tome
jedna drugoj potrebne. Zato je velika teta bilo koju
operirati, a jo gore odstraniti, i tako u taj divni sklad,
koji vlada u organizmu, noem unositi nered. Opera
cija voem i povrem je neusporedivo bolja. A najbol
je je uvijek samo tu hranu jesti, da nam nikad i ne
ustreba operacija.
Zato samo ovjeka napadaju upale?
Svi koji su ih doivjeli znaju kako izgledaju, ali
malo ih je koji znaju to ih uzrokuje i to samo kod ov
jeka. Sva druga stvorenja u prirodi poteena su od
njih i nikad im nisu potrebne operacije, a ovjek mora
toliko trpjeti i na koncu lijenik mu odstranjuje poje
dine organe i lijezde, jer ih nije u stanju izlijeiti. I
opet se pitamo: je li mogue daje Bog stvorio samo
ovjeka tako neotpornim?
29

28

Ali to je pitanje sasvim neumjesno postavljati jer

nema ni najmanje sumnje da nas je savreni Bog stvo
rio zdravima kao i sva ostala stvorenja, a za nau neot
pornost i bolest krivi smo najee sami.
Uzrok tih naih upala jednostavno je otkriti: kriva
je naa pogrena hrana, a posebno meso. Sve sam to na
sebi doivio. im sam ga ostavio, kolike su za samo
desetak dana prestale i nikad se vie nisu vratile. Dak
le, od sve na vatri unitene hrane, a posebno krobne i
naravno mlijene, nastanu kamenci u unoj vreici; a
od mesa, koje je izvrsna hrana za bakterije i u kojem
se one nevjerojatnom brzinom razmnoavaju da bi ga
to prije pojele i spasile organizam od njegova trovan
ja, nastanu upale koje izazovu te strane bolove na de
snoj strani ispod rebara i to uglavnom pred spavanje i
traju po itavu no. I kad sam se potuio jednom lije
niku, intemisti, i pitao ga kakva bi to mogla biti bolest
i zato toliko preznojavanje i takvi bolovi, rekao mije
daje to obina prehlada trbunih miia. udan odgo
vor. Nastojao sam sebi biti lijenik.

Kako se suprotstaviti upalama?

Koliko sam tih godina dok su me muile upale po
pio antibiotika, sirupa i tableta, koliko sam se nagutao
C vitamina u tabletama i primio penicilin injekcija!
Jedne teke zime trideset, tako da me jo i danas pri
promjeni vremena boli debelo meso od njih. I ti lije
kovi ne samo da mi nisu pomogli ve su mi odmogli;
30

posebno su bili tetni antibiotici, jer su mi unitili fau

nu u crijevima i samo Bog zna to jo.
I tad sam posve sluajno otkrio pravi lijek koji mi
je povratio toliko udeno i potrebno zdravlje. Za samo
nekoliko tjedana, to je skoro nevjerojatno, potpuno
sam ozdravio. Taj udesni lijek jest voe i povre.
Otkako redovito uzimam taj lijek iz Boje ljekarne, i
jo otkako mi je postao jedina hrana, prestale su me
muiti moje kronine upale, koje su me prije tridese
tak godina, dakle dok sam bio u naponu snage, znale
tako esto potpuno iz posla izbaciti i u krevet poslali.
Uzimajui samo tu ivu hranu postao sam toliko otpo
ran na prehlade, da ve dvadeset pet godina, od 1981.,
nisam imao gripu kojoj skoro svi oko mene u proljee
podlijeu, a zadnjih petnaest godina ni hunjavicu. To
udesno zdravlje je injenica i ja ga doivljavam kroz
itavo to navedeno vrijeme. Zato nema nikakvog raz
loga, dragi itatelju, da mi ne vjeruje i sve ovo na sebi
ne isproba, i tako se iz prve ruke uvjeri daje to tako
kako ti svjedoim. ,.
Naravno da e ti uz ovu ivotnu hranu pomoi i
sunce, ako si se nakupio hladnoe i pati od prehlada i
upala. Zato se u proljee, im se pojavi, puno sunaj i
preko itavog ljeta i jeseni nakupi dosta suneve ener
gije da bi lake podnio sljedeu zimu. Sa suncem budi
u poetku oprezan da ne bi dobio sunanicu i da ti
kou ne spri, pogotovo ako se jo nije obnovila
ivom hranom. Zato se za vrijeme sunanja na poet
ku svakih 5-1U sekunda okreni za nekoliko stupnjeva i
31

izloi drugi dio tijela, i im osjeti da ti je prevrue po

novo se okreni! Na taj e nain izbjei sve nepoeljne
posljedice od prejakih sunanih zraka. Prvih se dana
sunaj tri puta na dan po desetak minuta, a onda po
pola sata pa i due.
Pomoi e ti i gimnastika i velika koliina kisika
kao i brza i energina etnja. Samo ti prirodni lijeko
vi! Valja izbjegavati kemijski pripravljene lijekove.
Poslui se mojim sluajem!
Ponovo sam prehladio inae osjetljivu glavu a na
roito zatiljak i nikako nisam podnosio hladnou, a da
i ne govorim o sjevercu. Danima nisam mogao izii
van i k tomu sam osjeao jaku glavobolju tako da nita
nisam mogao raditi; stalno sam bio pospan i sve se lo
ije osjeao. Ali i kad je sunce dolo, nisam se usudio
izai van jer sam se bojao sunanice koju sam zbog
neopreznosti prijanjih godina bio ve vieput dobio.
I sad te zanima kako sam se othrvao toj opasnoj bo
lesti?
im je ruka prola od povrede, nekoliko sam dana
sasvim kratko vjebao, svega 2-3 minute i to ne suvie
intenzivno, a onda sam to vjebanje nakon deset dana
malo produio, ali i dalje vrlo oprezno da ne bi povri
jedio uleane miie. Tek nakon pola godine sam
radio due vjebati ali i dalje oprezno, jer se povreda
miia lako dobije a teko lijei, i to samo potpunim
prestankom izvoenja vjebi. Vjebe sam izvodio pri
32

otvorenom prostoru da bi na taj nain u itavom tijelu

pokrenuo zamrli krvotok i tako itavo tijelo osvjeio
kisikom. Posebno sam morao kou prije pranja masi
rati, a naroito glavu, vrat i vratne ile, pa i lice i ui, i
dlanovima dobro ispleskasti po koi itavo tijelo tako
da sam se poslije svega toga ugodno toplo osjeao.
Naravno da sam i pri masai i zagrijavanju koe bio
oprezan kako ne bi neto pod njom povrijedio (kapilare su osjetljive). Tek sam tad tako zagrijan oprao na
brzinu itavo tijelo. Opet oprezno: najprije mlakom
vodom a onda svaki dan hladnijom, ali ipak jo ne po
sve hladnom, jer mi to i nije bilo potrebno i jer se pro
tiv svake bolesti pa i ove treba oprezno, ustrajno i
strpljivo boriti dok ju se ne pobijedi. Bolest koja se
godinama uvlaila u organizam, znao sam, ne moe se
od danas do sutra istjerati.
Poslije pranja uslijedila je ponovno kraa gimna
stika, masaa i udaranje po koi dlanovima. A onda
sam se obukao i brzo i energino po sobi etao jer jo
nisam smio izii van. I tako je to potrajalo krae vrije
me. Ali ve nakon desetak dana zdravstveno se stanje
vidno popravilo i sve sam se bolje osjeao. Istina, jo
sam bio daleko od pravog zdravlja, ali sad sam bar
znao u kom ga pravcu trebam traiti i koji je jedini li
jek da se ozdravi i to ne samo od ove bolesti ve i od
svih drugih: uvijek samo na prirodan nain i vlastitim
trudom, bez kemijskih lijekova. Taj uspjeh davao mije
podstreha da s tim lijeenjem nastavim i tjeram do
33

savrenosti. Zato sam to lijeenje poeo ponavljati i

vie puta na dan, a zdravlje mi se sve vie smijeilo.
Zanima te kako je dolo do bolesti? Zbog povrede
ruke nisam mogao mjesecima gimnasticirati i tad je
zbog slabe cirkulacije dolo do prehlade. Morao sam
se sve vie utopljavati i stan grijati dok se nisam i suvi
e raznjeio i postao preosjetljiv na hladnou. Zato
sam sad smanjio grijanje, a pri pranju nikako ne uzi
mam toplu vodu, i gledam proi sa to manje odjee.
Ukratko: pazim da se ne raznjeim ve svaki dan ma
kar malo vie ovrsnem. I to je sigurno za tu bolest ali i sve ostale - uz sirovu hranu - jedini pravi i prijeki
lijek.
Moje iskustvo moe biti pouno
Iz tog mog sluaja trebalo bi biti jasno kao na dlanu
kako se moe lako od tih upala i prehlada izlijeiti.
Svaka je operacija riskantna. Prole godine su mi ope
rirane mrene na oima. Dvadeset godina, od kako pa
zim na hranu, smanjivala mi se dioptrija, vid bio sve
bolji a oi zdravije, iako su prije bile veoma njene i
osjetljive na propuh. Meutim prije dvije godine na
pravio sam kobnu pogreku s hranom, bio sam se
samo nekoliko tjedana vratio na krobnu hranu i to mi
se osvetilo. Nakon samo nekoliko mjeseci dobio sam
od te prljave hrane mrene na oima, a na desno sam
vidio samo 10%. Kad je lijenik primijetio da se ipak
pribojavam operacionog zahvata i svojih se prirodnih
34

lea ne mogu lako odrei, hrabrio me je daje to veoma

laka operacija i samo e mi koristiti. I istini za volju,
neto se od tog obeanja i ostvarilo. Sad veoma dobro
vidim i uope mi ne trebaju naoale, ali to nije zbog
operacije ve zbog moje zdrave ishrane. To znam po
tome to svi drugi koji su imali istu operaciju i dalje
moraju nositi naoale samo ja ne. Ipak me udi zato
mi nije spomenuo i ovu lou posljedicu, da naime vid
poslije operacije s umjetnim lecima nije ni izdaleka
savren kao sprirodnim. A kako bi to bilo poteno od
njega da mi je i to rekao pa da znam to me eka.
Sad tek uviam kako je pravo imao dr. Norman
Walker kad je u jednoj od svojih knjiga o zdravlju na
pisao daje i tu operaciju mnogo bolje izbjei i operira
ti se na prirodan nain: ivom hranom, voem i
povrem i sokovima. Ta operacija istina traje due, ali
je zato vid poslije nje neoteen. A jo je daleko bolje
itavog ivota jesti samo tu zdravu hranu, pa e oi
biti uvijek savreno zdrave i nikad nee trebati ni nao
ale ni operacija. Valja izbjegavati operacije i kemij
ske lijekove, nego se sam operiraj ivom hranom,
voem i povrem, a posebno voem. Naroito je zdra
vo protiv upala limunasto voe: narane, grejpfrut i li
mun radi velike koliine C vitamina. Otra vona
kiselina kao i velika koliina vitamina, minerala i en
zima, suzbit e za samo nekoliko dana ili tjedana sva
ku upalu, naravno, pod uvjetom da se ne jede meso ni
bilo to na vatri uniteno. Samo mala koliina te tetne
slane hrane obustavila bi proces ienja i lijeenja. S
35

voem i povrem, osjeat e se bolje, i za nekoliko

tjedana sve e upale - pa i krajnika ukoliko nisu uni
teni - ieznuti...
O, kako bolesnici pogreno misle da poslije opera
cije nee nikad vie osjeati boli i kako je zato bolje
jednom pretrpjeti, pa se onda radovati ivotu i zdrav
lju. To je miljenje sasvim pogreno!
U z r o k bolesti krajnika jest pretjerana prljavtina
u itavim tijelu, a posebno prljavtina od krobne hra
ne, slatkia, mlijeka i mlijenih proizvoda.
L i j e k : sok od mrkve 500 gr.; sokovi od mrkve
300, cikle 100 i krastavaca 100; mrkve 320, celera 20,
perina 60 i pinata 100 grama. Dobri su sokovi od
mrkve 300 i pinata 200 grama; mrkve 400 i maslaka
100 grama.
Ali i ako se svi ti plodovi jedu itavi, uinak e biti
isto takav samo moda ne tako brz. Ipak je najbolje i
jedno i drugo: te plodove jesti i od njih sokove piti.
Tada ta bolest mora ieznuti ukoliko krajnici nisu
previe uniteni. Zato je najbolje unaprijed ih tom
ivom hranom tititi da se nikad i ne razbole.
Upalama su najee pogoena djeca
Gledao sam nedavno na televiziji jedan potresan
sluaj. Dijete od oko tri godine dobilo je najprije teku
upalu uha i od toga potpuno ogluilo, a onda je od te
upale dobilo upalu oiju i oslijepilo. I ovjek se neho
tice pita: kako se to dogodi da kod djece doe do tako
36

tekih upala? Pa ona su istom na poetku ivota i nji

hov imuni sistem trebao bi ih snano zatititi, a ivot u
njima kljuati. I ako u toj dobi nisu zdrava, to e biti
kad odrastu?
I tu je, uz samo malo razmiljanja, lako otkriti uz
rok. Danas se djecu hrani mrtvim pasteriziranim mli
jekom i drugim mlijenim proizvodima, to nikako ne
mogu probaviti i toliko im ta pogrena hrana zaprlja
itav organizam, a posebno jednjak svojom kiseli
nom, ljepljivom tvari i teko probavljivom masti, i
oslabi im imuni sustav. Za tele je sirovo kravlje mlije
ko idealna hrana, ali za malo dijete veoma tetna, po
sebno pasterizirano mlijeko, i sve e mu zaprljati, a
prije svega oi, ui, krajnike, jednjak i dine organe.
Za njega je Bog pripremio, dok je jo u kolijevci i
nema zubi, samo majino mlijeko, iji su sastojci u sa
svim drugom sastavu i omjeru. To je hrana koja ga
isto vrijeme hrani i isti, a nikad ni najmanje ne prlja.
U njemu je, naime, mnogo manje masti, kalcija i bje
lanevina nego u kravljem, i etiri puta manje ljepljive
tvari. Pa i njegov je organizam manji i ne treba mu to
liko tih sastojaka kao teletu. Od majina mlijeka ne
stvara se kiselina jer ga dijete uvijek uzima cjelovito i
svjee bez dodira s kisikom, i stoje najvanije, ne pre
pravljano. Kako je, dakle, tetno i bezumno hraniti di
jete pasteriziranim kravljim mlijekom mjesto
majinim! I ta prva godina ivota je vana za itav
ivot. Ako majka hrani dijete svojim mlijekom, nje
gov e obrambeni sustav ojaati i itavog ga ivota
37

uvati. Bude li ga, naprotiv, hranila kravljim, oslabit

e mu otpornost i zato e i kad odraste, poslije etrde
sete ili pedesete, biti sigurno neotporno na sve bolesti,
a posebno na upale i alergije.
Nita manje nisu tetni ni bomboni, okolade,
coca-cola, kolai, patete, meso, na vatri unitena hra
na, ali i djeja hrana pripremljena u tvornici i tvorni
ki proizvedeni sokovi! I kad se na sve to uzme
sladoled ili na koji drugi nain grlo prehladi, upala je
krajnika neizbjena, a esto i bronhitis, upala grla,
nosa, uiju. A sve je to tako lako izbjei. Zato davati
djeci slatkie i pia to im ve u ustima napravi pravi
darmar te u najranijoj dobi gube zube od karijesa?
Kako su roditelji neodgovorni i kako malo misle, kad
tako olako mrtvom hranom unitavaju zdravlje djece i
onda se pravdaju da toboe nisu nita krivi to su im
bolesna.
Roditelji e me upitati: kako da te slastice i slatka
pia uskrate djeci? Ispast e nemoderni jer tako svi
rade. Kako se oprijeti toj ludoj modi i dati djeci samo
to je korisno? Te su slastice u prodavaonicama
izloene oko kase, i dok majka plaa raun za ono to
je odabrala, dijete je pronalo to se njemu svia i ona
jednostavno nije u stanju da mu ne ispuni elju kad
ono plaui i pred drugima moli.
Slatkie zamijeniti slatkim voem!
Razboriti roditelji koji zaista vole djecu nee ih ni
uiti na te otrove" i mjesto tih slatkia i tetne hrane
38

dat e im slatko voe: datulje, groe, jabuke, kruke,

lubenice, dinje, ananas, banane, trenje, suhe smokve,
groice, suhe ljive (suho voe 10 sati u mlakoj vodi
natopiti)... Zar ne. kakav izbor i koliko je Bog na nas
mislio kad nam je stvorio hranu! I dok je djeca jedu,
nema nikakve bojazni da e se previe udebljati ili ih
napasti neka upala, ili bilo kakva druga bolest. S vo
em e dobit sve to im je potrebno za rast, pa i tako
razvikane bjelanevine i sve minerale. Bog je tako
udesio ljudski organizam da si sam od aminokiselina.
kojih sasvim dovoljno ima i u vou i povru, izgradi
vlastite. Posebno su tetni ivotinjska mast i koleste
rol, jer mu to zaprlja krv i od toga udeblja, i na taj na
in stvara podlogu svim ostalim bolestima.
Naravno da ni te prirodne slatkie ne treba djeci
drati pred oima i na dohvatu ruke, jer nije dobro da i
njih stalno premeu po ustima i tako iscrpljuju pljuvane lijezde i one s unutarnjim luenjem. To je tono
a djeca trebaju ee uzimati hranu i osjeaju veliku
potrebu za eerom, ali razmaci izmeu jela moraju i
kod njih postojati, pogotovo jer je ta iva hrana tako
hranjiva i svim i svaim bogata.
Dragi roditelji, poite na trnicu i kupite voa i
povra, hrane pune ivota, i djeca e uvijek biti i bez
lijekova zdrava. Sami ih unaprijed zatitite tim prirod
nim antibioticima iz Boje ljekarne, tako da im se bo
lest ni izdaleka primaknuti ne moe! Tako uostalom
rade i sva iva bia u prirodi, i uvijek su bez lijenika i
lijekova zdrava. I zato samo od njih uite. I moram biti
39

iskren: to to vam ja predlaem nije moj izbor ve pra

stari nain lijeenja, i zato se njim treba ponovno
sluiti, pa e djeca uvijek biti zdrava kao dren. A kako
je jednostavan taj nain lijeenja i to je jo vanije,
dostupan i najsiromanijim i najnepismenijim seljan
kama. Roditelji, aljem vas na trnicu. Ali jo je bolje
da budete sami vrijedni i svega zasadite u svome vo
njaku i vrtu i okopate i zalijete, a Bog e dati da uzra
ste i plod donese, i tom uvijek svjeom hranom
hranite sebe i svoju djecu, pa se neete bojati ni za
svoje ni njihovo zdravlje.
Dakle, uz samo malo panje sve se te upale kod
djece daju lako izbjei. Znam daje to mnogim roditel
jima sasvim nepoznato, ali zato svima koji ovo proi
taju, nee vie biti. Ajo e se vie uvjeriti daje to sto
posto istina, ako to na sebi i djeci isprobaju. Moramo
uvijek imati na umu. da ni pod koju cijenu ne smijemo
postati rtvom bezumne mode i visokog standarda, ni
biti naivni pa uzeti sve to nam se ponudi. Uimo ne
prestano od prirode. Ta nas uiteljica nee nikad pre
variti i neto nam tetno podvaliti, zato uzimajmo
samo to nam ona nudi i ivimo jednostavno.
I na koncu moda za tebe najjai dokaz da je sve
ovo istina: Prof. Arnold Ehret nije nikad lijeio upale
operacijom, a antibiotika tada nije ni bilo, ve uvijek
samo postom i voem i povrem, i to tako uspjeno da
se nikad vie nisu vraale. Koliko su ga njegove kole
ge napadale za taj njegov uspjeni nain lijeenja jer
je njime unio pravu revoluciju u tadanju kolsku me40

dicinu. Ali nije se tim njihovim ponaanjem dao sme

sti. Njegovi dobri rezultati brzo su se na sve etiri
strane irili i pronosili glas o njemu, tako daje ubrzo
postao najuveniji lijenik i Europe i Amerike, ali
zato i sve vie budio zavist kod svojih kolega i bio na
njihovom udaru (dvije njegove knjige izale su kod
UPT-a u akovu).
I on je bio lijenik kao i ti njegovi kolege i sigurno
je znao rezati kao i oni i davati tablete. Ali kad je na
sebi iskusio da to ne pomae i ini jo bolesnijim, i uv
jerio se kako je jedino voe i povre ljekovito, pogoto
vo kad se i sam izlijeio voem od smrtonosne bolesti
bubrega, nikad se vie nije sluio tom metodom kol
ske medicine ni na svojim pacijentima, ve uvijek
samo prirodnim lijekovima. Koliko je tom ljekovitom
hranom izlijeio jo prije 80 godina u svom ljeilitu
teko oboljelih od upale prostate, mokranog mjehura
i spolnih bolesti i upala.
Od svih tih upala najopasnije su upale plua i slije
pog crijeva i zato s njima treba biti oprezan. Kad dode
do njih, treba to prije otii u bolnicu i staviti se pod
nadzor savjesnog lijenika. Ako upala slijepog crijeva
nije akutna, treba odgoditi operaciju i pokuati voem
i povrem operirati. Ta operacija ama ba nita ne stoji
i moe je ovjek sam izvesti. A najbolje je izbjei i
upalu i operaciju jedui samo ivu hranu.
Ta nae slijepo crijevo, iako je tamo negdje posve
na kraju tijela i skoro i ne znamo da ga imamo, ajo
manje znamo emu slui, itekako nam je potrebno i
41

Bog ga nije badava stvorio kao to se to donedavno

mislilo, i zato ga ne treba bez velike potrebe odstranji
vati. To je crijevo zapravo lijezda koja izluuje hor
mone, koji odlaze upravo na mjesto gdje tanko crijevo
prelazi u debelo, da sprijee da bakterije iz debelog
crijeva i bilo to drugo prijeu u tanko i u njemu truju
hranu.
Sto se tie upale plua, moe se pomoi kratkim
postom i prirodnim antibioticima: voem i povrem i
sokovima od te hrane. Vona kiselina je smrt za tetne
bakterije. Voe i povre isti organizam od prljavtine
i kad ga oisti, bakterije nee imati vie pogodnog tla i
moraju se svesti na normalnu koliinu. to se vie po
pije sokova od voa i povra, to e bolest prije iez
nuti.
Kako je istinita Hipokratova izreka: .. Tvoja hrana
je tvoj lijek!"
L i j e k protiv upale slijepog crijeva: sok od mrkve
500 grama: od mrkve 320, celera 20, perina 60 i pi
nata 100 grama; mrkve 300, cikle 100 i krastavaca
100; mrkve 300 i pinata 200 grama.
L i j e k protiv upale plua: sokovi od mrkve 300 i
pinata 200 grama; mrkve 300, cikle 100 i krastavaca
100; sok od itavog limuna izliti na 100 grama sitno
naribanog hrena: sok od mrkve 250, celera 150 i rot
kve 100 grama.

42

Moje iskustvo s upalama prostate i mokranog

mjehura!
Te dvije upale danas esto mue mukarce a poseb
no starije. Pitamo se: to im je uzrok? I moram jo jed
nom rei: uzrok im je loa hrana i pie. Kad
promatramo ivotinje koje takoer imaju i mokrani
mjehur i prostatu, odmah zapaamo da kod njih nema
tih bolesti i to se toga tie do zadnjeg su asa ivota
zdrave. Pa zar to nije znak da su zdrave samo zato jer
se uvijek pokoravaju zakonu kojim im je Stvoritelj
odredio to e jesti i piti - a mi bolesni jer se ne poko
ravamo, ve jedemo i pijemo ne to trebamo, ve na
to smo se navikli i godi nam.
Koliko hrana utjee na mokrani mjehur i prostatu^
mogao sam se u to vie puta uvjeriti na sebi. Poslije
operacije une vreice ima puno toga to ne podno
sim dobro a posebno ljute paprike, feferone i krobnu
hranu. im to jedem, osjeam tekoe u mokranim
putovin a i na prostati. Vjerojatno je tome uzrok
oslabljena u zbog operacije. I da bih se uvjerio, ne
koliko sam puta to isprobao i uvijek iste tekoe. Tad
mi je postalo jasno da ne smijemo jesti to nam se
prohtije, ve samo to je Bog Stvoritelj predvidio da
jedemo. Moemo mi godinama prkositi prirodnim
Bojim zakonima, ali time sve vie slabimo imuni si
stem i jednog emo dana oboljeti.
Potrebno je da jedemo samo voe i povre a ne sla
nu hranu, i za nekoliko dana ili tjedana moraju te upa
le ieznuti kao da ih nije ni bilo, i nikad se vie nee
43

ni vratiti, ako se mi ne vratimo na hranu koja je solju i

biberom zainjena i na vatri u vrelom ulju ili masti
unitena.
Ja sam dobio upalu prostate i mokranog mjehura
samo od kruha, u to sam, naime vrijeme, pored voa i
povra, jeo i punovrijedan kruh i nita drugo. On me je
dugo prljao svojim mrtvim mineralima a posebno kal
cijem. I im sam ga ostavio i poeo jesti samo voe i
povre, te su upale za samo nekoliko dana iezle.
Ako se i ti eli rijeiti tih upala, nemoj vie jesti
ono od ega si ih dobio i jedi samo voe i povre i pij
sokove od te hrane. Ta e ti iva hrana dati puno snage
i dobru grau za itav organizam.
Ukoliko ne bi podnosio voe i povre i zbog njega
morao esto ii u WC, jedi nekoliko tjedana samo
povre i salatu, pa kad nakupi iz toga dovoljno bazi
nih minerala, moe jesti i voe. Ti su minerali potreb
ni da bi njima ponitio vonu kiselinu. Taje kiselina
otra i moe biti neugodna za prostatu i grist e mok
rane putove, a posebno bi stvarala tekoe u elucu.
Zato jedi najprije 2 tjedna povre pa onda i voe!
U z r o k upale prostate: tumor ili nedostatak u hra
ni bitnih sastojaka.
L i j e k : sok od limuna u ai vrele vode; sok od
mrkve 300, cikle 100 i krastavaca 100; mrkve 300 i
pinata 200; mrkve 250, paroge 125 i glaviaste sala
te 125 grama.
44

L i j e k protiv upale mokranog mjehura: sok od

mrkve 300, cikle 100 i krastavaca 100; mrkve 300 i
pinata 200 grama.
Kako se ovjek razboli?
Na ovim se stranicama krije odgovor na tvoje pi
tanje: kako se ovjek razboli i kako ponovno moe na
vrlo jednostavan nain ozdraviti?
Kad se razboli pitaj se: to si pogreno jeo, jer si se
samo od te loe hrane razbolio. I im ju odstrani i po
ne jesti voe i povre - hranu bogatu vitaminima,
mineralima i enzimima - ozdravit e za nekoliko tje
dana bez lijekova.
I tako moe svakoj bolesti otkriti uzrok i onda je
ispravnom hranom otkloniti. Da bi doao do istine,
mora se dakle sam potruditi. Treba itati knjige koje
govore o sirovoj hrani i prirodnom nainu lijeenja!
Ali taj e se trud isplatiti. to vie: ako ovo pomno
proita i sam pone o tim stvarima razmiljati, ali ne
povrno kao do sada, postat e ti te jednostavne stvari
kristalno jasne. Usto e bit beskrajno sretan to si ko
nano doao do istine.
Iako su voe i povre i sokovi od toga tako djelot
voran i jednostavan lijek, ipak ga rijetki u potpunosti
prihvaaju i njime se slue. To je zato jer je zahtijevan.
Trai da se promijeni jelovnik, a to je mnogima teko!
I zato ima puno bolesnika koji e radije trpjeti od te
kih pa i smrtonosnih bolesti, nego prijei s pogrene
45

hrane na ispravnu. To se dogaa uglavnom zbog toga

to mozak uslijed prljavtine ne funkcionira dobro i
to je zbog pogrene hrane i volja oslabila i nije
spremna nita u ivotu mijenjati. Mnogi su se predali
udesu da nad njima gospodari, a i ne slute kakvu bi ko
risnu promjenu, pravu revoluciju, unijela iva hrana
voe i povre u njihovo bolesno tijelo, i to u veoma
kratkom vremenu. Ima ih koji e radije isprobati sve
otrovne lijekove iz ljekarne, nego ovaj jedini pravi,
koji nam svima Bog nudi.
Poznam bolesnicu koja trpi od artritisa. Svi su joj
zglobovi na rukama otekli tako daje muno i vidjeti a
kamoli od toga trpjeti. Oboljela je jer i suvie rado
jede hranu ivotinjskog porijekla, posebno meso i
mlijene proizvode, ali i tjesteninu i krumpire. I kad
sam joj spomenuo da bije od te teke bolesti mogla iz
lijeiti samo sirova hrana voe i povre, nije htjela ni
uti za taj lijek, a samo zato jer joj je bilo teko ostaviti
slanu hranu i kolae.
U bolnici
U nekim stvarima imam posebno lijepo miljenje o
lijenicima koji su mi nedavno lijeili prostatu i o
osoblju koje mi je pomagalo. Uvjebanosti, dobroj
volji, uslunosti i strpljivosti nisam vidio kraja. Od
srca im zahvaljujem za svaku uslugu!
Kako je dolo do bolesti? Poslije operacije ui te
ko probavljam hranu i od nje mi se, pogotovo kad je
46

uzmem previe, stvori puno kiseline koju koji put po

kuam neutralizirati slanim jelima. Ali tad se od njih,
jer ih se teko mogu ponovno odviknuti, prostata
zaprlja, a posebno od krobne hrane i proiri te suzi ili
ak zatvori mokrani kanal. I tako je bilo i ovaj put
samo mnogo gore nego prije. Toliko se bila proirila
da se uope nisam mogao vie osloboditi mokrae bez
katetera. I tad sam bio prisiljen traiti lijeniku po
mo. A to je lijeenje u bolnici bilo veoma bolno.
Kod onih koji nisu imali operaciju ui, nee doi
do te prezakiseljenosti u organizmu, ako jedu umjere
no. Ja zbog nje moram dobro paziti da ne jedem stoje
teko probaviti da mi ne nastane ta kiselina. Nezrelo
voe, biljno sjeme ili pelud od pela... teko mije
probaviti, i od toga nastane kiselina. Ta una vreica
nije prazna vreica kako se redovito misli. Ve veoma
vana probavna lijezda koja lui neophodne sokove i
njima puni dvanaesnik i tanko crijevo gdje se hrana
probavlja. Bez njih je probava jako oslabljena i zato
nastanu ti problemi s kiselinama voa i povra.
Zanima te i kako se bolest zavrila? Lijenik je
traio da se prostata obavezno operira jer je bio uvje
ren da nikad vie nee funkcionirati. Ja to nisam
dozvolio ve sam prestao uzimati mrtvu hranu i poeo
jesti samo ivu. I nevjerojatno: za nekoliko dana
prostata je toliko ozdravila da sam mogao bez ka
tetera prazniti mjehur. Lijenik je bio veoma izne
naen i zadivljen tim ozdravljenjem. Za mene ono nije
bila nikakva novost, jer sam isto pa i jo bre doivio
47

vie puta. Zar ne, kako je bilo vano to sam se lijeio

samo ivom hranom!!!
Otkud tako razliita miljenja?
Dakle, to se tie samog lijeenja, priznam da u
takvo miljenje o lijeenju poneki sumnjaju ali sam
uvjeren daje lijeenje dr. N. Walkera na prirodan na
in i preventivnom metodom veoma uspjeno. Opera
ciju noem treba poto-poto izbjei ili barem
privremeno odgoditi ako je ikako mogue, te pokuati
lijeiti, odstranivi mrtvu hranu pogotovo krobnu i
meso, samo voem i povrem. Ali ako je u prostati
uslijed dugogodinjeg prekomjernog uzimanja krob
ne hrane nastao tumor i tako postala neizljeivom, i
potpuno spreava mokrenje i ozbiljno prijeti ivotu treba je operirati. Ako nema tumora - treba je lijeiti
iskljuivo ivom hranom.
Naravno da bi to lijeenje u vezi s prirodnim anti
bioticima lijenici trebali isprobati na bolesnicima pa
se uvjeriti koliko je ispravno. Ali onaj kod koga mo
zak dobro lui, shvatit e i bez isprobavanja da su pri
rodni antibiotici koje je Bog stvorio u hrani kao
lijek jedino ispravni, i samo e se njima lijeiti.
I to se tie hrane naa se miljenja potpuno razila
ze. Neki misle da hrana ne igra nikakvu ulogu pri na
stanku bolesti i zato si svakodnevno u jelovniku,
bogatom raznovrsnim jelima, biraju to im godi. Ja,
sudei prema svom iskustvu, ali i drugih, sto-posto
48

znam daje na vatri unitena hrana u 99% sluajeva uz

rok svih bolesti, i zato smo se upravo i razboljeli od
nje jer nam je i suvie godila.
Lijenici, dakle, doputajui bolesnicima da sve
jedu i - dajui im sintetske antibiotike da im suzbiju
upale - odstranjuju im samo privremeno simptome
bolesti i djelomino ublaavaju bolove. Uzrok, meu
tim, bolesti - prljava hrana i prljavtina od nje - ostaje
i dalje prisutan i uskoro e dovesti do ponovnih teko
a.
Voe i povre, naprotiv, odstranjuju to je naj
vanije sam uzrok bolesti i tako dovode do potpunog
i trajnog ozdravljenja. K tome je to lijeenje bezbolno
i bez loih posljedica. Zato se nadam da e mnogi koji
ovo proitaju i ele trajno ozdraviti, s lakoom se
odluiti na to prirodno lijeenje i na sebi ga isprobati
kod svojih kua. Ajo e bolje uraditi ako jedu samo
tu ivu hranu te tako izbjegnu sve bolesti.
Uzrok ne samo upali prostate ve svim bolestima
uvijek je - kako vidi - jedan te isti: prljava hrana.
Zato je lijek svima isti: ista iva hrana - voe i po
vre. Dakle, lijeiti se treba na prirodan nain, a ni
poto operacijama i kemijskim lijekovima.
Tim mojim sluajem Bog je i meni oitao vanu
lekciju. Rekao mije da ne smijem svata jesti, i povre
meno trebam - koliko god to bilo teko - i postiti ako
je potrebno da bi tu bolest proirenja prostate izbje
gao. I da jo jednom naglasim: ta me bolest drastino
49

upozorila da prostata nee vie trpjeti ni zalogaja

krobne hrane. I najvanija pouka iz te bolesti i tog li
jeenja: Bog mije time pruio prigodu da jo jednom
jasno kao na dlanu vidim uzrok oboljenja prostate i
nain lijeenja.
Od ega stari najvie umiru
Imao sam prigodu u tri navrata izbliza promatrati
od ega i kako danas stari najee umiru. I nije za
vjerovati: ugue se u vlastitoj prljavtini. U zadnjim
godinama ivota to prljanje dosegne svoj vrhunac. Ta
im ljepljiva slina izbije i na kou, zbog ega su blijedi,
a neki dobiju od nje i rak na licu. I nije udo to se od
nje toliko uprljaju! itavog ivota jesti krobnu i mli
jenu hranu, ali i ostalu koja je na vatri unitena, a po
sebno meso i jaja, hranu punu ljepljive sline, masti,
kolesterola i rafiniranog eera, pa da se taj profinjeni
stroj ne uprlja?! To je nemogue pa i kod onih kod ko
jih je probava uvijek dobro radila. I pravo bi udo bilo
kad se to ne bi dogodilo. A udesna otpornost organiz
ma na to dugogodinje prljanje, i druge bezumnosti
koje se na njemu prave, dokaz je daje Bog zaista sav
renim stvorio ljudsko tijelo.
Ipak najveu bezumnost prave oni koji dvore te
stare kad ih tjeraju da jedu kad uope ne osjeaju glad
i eludac im nikako ne moe hranu probaviti. A to im
nude! Uglavnom prljavu krobnu hranu koju su tako
rado itavog ivota jeli i njom se gostili ali i prljali; tu
50

su i suhomesnati proizvodi, te sir i jaja; tu je i lagana

kokoja juhica puna mokrane kiseline. Pa tko bi re
kao da e ih ta njima tako draga jela upoprijeko otjera
ti u grob? To se uvijek davalo bolesnicima i zato sad
prekidati s tim obiajem?
Ali i tome bezumlju doe jednom kraj. Organizam,
koji se tom hranom zaprljao, nikako je vie ne podnosi
i nema mjesta za nju. I kad bije se ti stari bar pri koncu
ivota odrekli i uzeli istu hranu voe i povre! Ali
kako da je ostave kad su se na nju toliko navikli i jo
ive u zabludi i oni koji ih dvore, da im upravo ona
daje snagu. S druge strane, povre za njih nikad nije
bilo hrana ve samo njen nevani dodatak, a voe po
slastica. Stoga ih se moe shvatiti ako i tako iznemogli
uzmu i za doruak (kad ne bi trebali nita uzeti) koba
sice, jaja ili sira sa krobnom hranom da se tom hra
nom okrijepe", iako taj sastav nisu mogli ni kao
mladi probaviti, a kamoli sad pod stare dane i tako sla
bi. Oni se zaista nemoguem nadaju kad misle da e ih
ta razvikana jaka hrana" izvui iz te slabosti koja ih
je sputala i ni disat im ne da.
Ta se bolest, dakle, oituje u tekom disanju i
iskaljavanju te sline. A zato?
Koji su me do sada paljivo pratili, uoili su da po
stoji ista hrana koja organizam isti i ni najmanje ne
prlja, i prljava koja ga svega neizbjeno zaprlja. I nji
ma u to lako razjasniti. Kod tih starih posebno se krv
uprlja od te prljave hrane. Od nje se nataloilo puno
prljavtine i u pluima, a krvni sudovi, posebno kapi51

lare, skoro potpuno zaepili. 1 kako da umorno srce

koje se i samo njom uprljalo, tjera tu prljavu krv kroz
taj zaepljeni stroj! Samo s mukom. Zato je tlak kod
tih bolesnika esto povien. Naravno da su taj filigran
ski stroj - 100 trilijuna siunih stanica i milijardu i
dvjesta milijuna uskih kapilara - ponajvie uprljali
kemijski lijekovi, koje su svaki dan akom uzimali, i
ne samo uprljali ve i otrovali, a prije svega eludac,
jetru i bubrege. Zato se ti bolesnici neprestano tue
onima koji ih dvore kako nemaju teka, eludac im ne
radi i u ustima osjeaju gorinu. Oni su eto idui lini
jom manjeg otpora radi uivanja u pogrenoj hrani,
godinama, doslovno reeno, sasipali to smee u elu
dac, i zar je sada udo to ga on vie ne podnosi! I ti su
otrovi uprljali tako itav organizam, i kako e krv tei
kroz njega?! A on bez njenog urednog protoka ne do
biva dovoljno ni kisika ni hrane, i zato dode do tekog
disanja i upravo smrtne iznemoglosti.
Moda e ti itav ovaj prikaz, jer prvi put ita o
tome, izgledati kao pria. Ali nije to pria ve gruba
stvarnost koja se svaki dan deava starima, i to sasvim
nepotrebno. I to se sve dogaa pred naim oima i to u
ovom stoljeu civilizacije, i naalost sve vie. A kod
puno tih starih, jer su im glavni organi i lijezde uglav
nom zdravi, bilo bi tako lako otkloniti tu bolest tekog
disanja i ivot im produiti i vie godina u dobrom
zdravlju.
I da su ti stari, koji se gue u vlastitoj prljavtini i u
najveim mukama ekaju smrt, kojom sreom uzimali
52

itavog ivota najprirodniji lijek iz Boje ljekarne:

voe i povre, ili bar preteno njega (80%), mjesto na
vatri unitenu prljavu hranu i kemijske lijekove, nikad
ne bi ni dolo do te bolesti. Ta bi im ista hrana uvijek
drala krvotok i organizam savreno istim i u najbol
jem redu. Od nje bi im krv bila tena, i puna vitamina,
minerala i enzima, opskrbljivala bi itav organizam
svime to mu je potrebno. Srce bi besprijekorno radi
lo, a oni i pod stare dane kao i u mladosti nesmetano
disali, gledali, sluali i hodali.
U prirodi su sva bia uvijek zdrava i tih potekoa
koje se javljaju kod starih ljudi nemaju ni pri koncu
ivota. Majmuni ako imaju voa ive samo od njega i
ipak su zdravi i imaju na pretek snage. 1 tako bi mogao
biti i ovjek zdrav i jak samo od te hrane. Ali on hoe
da sve uiva" dok jede. Njemu nije dosta ta jedno
stavna hrana, potrebno mu je i meso, prljava krobna i
mlijena hrana, i jaja puna otrova. I zar je udno stoje
majmun koji se pokorava prirodnim zakonima bez li
jenika i lijekova uvijek zdrav, a ovjek koji ih toliko
kri, i pored lijekova uvijek bolestan, a posebno pod
stare dane! Onom koji trai istinu o uzroku te bolesti
guenja kod nas ljudi, i to je to sam o njoj rekao, sa
svim dovoljno.
Ipak, da bi te jo vie uvjerio, donosim ti ovo svoje
iskustvo. Kako mije srce kaotino kucalo prije 40 go
dina dok sam jeo prljavu hranu a posebno onu ivo
tinjskog porijekla i pio lijekove. Jednom mi je lijenik
rekao nakon pregleda daje na smrt umorno. A kako i
53

ne bi kad sam imao 95 kg (45 kg prljavtine). Danas u

73. godini, kad sam odstranio sav taj nepotrebni viak,
ne znam gdje se nalazi i nije mi vie nikakav problem
penjati se uzbrdo. Ali nisam doao do tog zdravlja uzi
manjem tableta, ve kad sam se od vikao sve prljave
hrane, poeo jesti samo voe i povre i svaki se dan
brzo i energino etati po vie puta na dan.
To doista nije zabavna pria za djecu, ve veoma
vana uputa mladima i starima kako trebaju ivjeti da
budu uvijek zdravi bez lijenika i njihovih lijekova.
To to se meni dogodilo, injenica je u koju se moe i
sam lako uvjeriti, ako sve to na sebi isproba. Treba
"se samo slijepo drati te upute i prestati se trovati lije
kovima i hranom od koje nastaje slina, te eerom i
kolaima, ali i kavom, duhanom, pivom, i coca-colom. Boji su zakoni neumoljivi i koliko ih se budemo
pridravali - toliko emo biti zdravi! Njihovo krenje
osvetit e nam se, i to svima bez iznimke.
Ali kako ljude uvjeriti u tetnost tih otrova i ljeko
vitost ive hrane? Mogu donekle shvatiti da je ono,
tko zna koliko staro pogreno miljenje, sad teko
ispraviti i ljude odueviti za ovaj jednostavni lijek
voe i povre. Ali ovo ne shvaam: zato ga se ne bi
isprobalo bar kad bolest uzme maha i postane za ivot
opasna?
A tako je lako doi do zdravlja. Tim starima sasvim
je dovoljno jednom na dan jesti. Uzeti deset dana iz
meu 12 i 13 sati voa i povra pa nakon 20 minuta
povra bez soli i ulja (sve skupa 500-700 grama) i od
54

te lagane hrane, jer u njoj nije nita na vatri uniteno,

moe se kroz to vrijeme lijepo ivjeti, koju kilu prljav
tine izgubiti i bez tekoa disati. Ukoliko bi eludac
dobro radio, moe se poslije toga posta i dva put jesti i
vie toga uzeti. Ali u poetku (prva tri dana) treba biti
jako umjeren (ako treba dan ili dva i postiti i kroz to
vrijeme samo vodu piti da se dobro ogladni) dok se or
ganizam ne navikne. Veoma je lagana za probavu i
jednako prikladna za djecu koja su tek dobila zubie.
kao i stare koji su svoje ve davno pogubili jedui
mrtvu hranu. Treba, razumije se, i sokove od nje nacijediti i piti uvijek samo svjee gutljaj po gutljaj. Od
voa i povra i sokova nikad nitko nije umro niti se
jo tee razbolio, ni postao rezistentan na tu hranu,
kao to je to redovit sluaj pri uzimanju lijekova i
loe hrane. Naravno da treba raunati s manjim teko
ama prvih nekoliko tjedana dok se organizam od te
prljavtine ne oisti i na novu hranu navikne. Kad je
ienje naglo, treba ga usporiti, s tim to e se dan
ili dva postiti ili piti samo vodu, ili u te dane manje je
sti. Ali te su tekoe, o kojima sam ve opirno govo
rio, neznatne i lako podnosive, i u usporedbi s tekim
guenjem, neusporedivo lake. A zato bi se poslije ge
neralnog ienja uivalo u nesluenom zdravlju.
Kako nam je esto u ivotu istina blizu - a mi daleko
od nje!
Znam da nije lako pod stare dane mijenjati svoje
okamenjeno miljenje i na preac povjerovati da se
moe ivjeti samo od voa i povra i sokova od te hra55

ne. Meutim, to smeta - kao to rekoh - to probati pa

se za samo desetak dana na sebi uvjeriti, kako je sve to
upravo tako kao to sam napisao. Ali ba je u toj probi
tekoa.
Otac i majka su mi umrli od te bolesti guenja.
Kako mije bilo muno gledati ih gdje se gue u toj sli
ni i kako je esto moraju ispljuvati. I zato sam se toli
ko trudio da ih odvratim od te prljave hrane i
nagovorim da jedu istu: voe i povre i piju sokove
od nje ne bi li ih ona tako ista isprala da jo koju godi
nu poive. Ali nisam uspio. Prvotni utjecaji uvjerljivi
je su na njih djelovali i bili im prihvatljiviji. I naalost
oboje su prijevremeno u velikoj patnji umrli, zapravo,
uguili su se u toj slini.
Ti stari zaista slie utopljeniku koji se hvata za
slamku koja ga nikako spasiti ne moe. I dalje e se,
naime, radije drati loe hrane i tableta, nego ispro
bati s voem i povrem i sokovima od te hrane - tim
jedinim ispravnim lijekom iz Boje ljekarne kojim se
ovjek oduvijek lijeio - ali zato i u tekim mukama u
vlastitoj prljavtini guiti i na koncu uguiti. Koliko
ljudi znaju biti tvrdoglavi!
Trebat e jo puno vremena da ljudi shvate da
zdravlje ne mogu oekivati iz ljekarne, ve ga moraju
sami izboriti, razumno ivei i opsluujui Boje za
kone, a posebno one koji se odnose na post i hranu.
Zato, bolesnici, nadam se da ete itajui ove stra
nice vama posveene shvatiti da sam ih napisao da
56

vama u vaoj nevolji i osamljenosti pomognem, i po

sluiti se ovim uputama da poboljate zdravlje. Znam
da vam nije lako promijeniti najprije vae tko zna ko
liko staro miljenje kako su kruh, krumpir, mlijeni
proizvodi, kolai, a pogotovo kulin i kobasica zdrava i
snana hrana. Jo je tee pobijediti ak iz djetinjstva
navike na tu lou hranu. Ali probajte pa ete se za
samo nekoliko dana uvjeriti da sam vas na dobro upu
tio. A svi oni koji vas nagovaraju na slinastu i prema
im hranu i nude vam je, i pogotovo otrovne i gorke
lijekove - na zlo vas nagovaraju i u grob pouruju.
Razumljivo da trebale imati na umu daje svaki po
etak teak pa i taj sa sirovom hranom. Sjeam se kad
sam oca nekako uvjerio da e ga ta hrana izlijeiti i
osloboditi muka i kupio mu slatkih kruaka, kako ih je
nekoliko jednu za drugom pojeo i kako su mu prijale
vie nego omiljena kobasica.
Ukratko: protiv bolesti se morate ustrajno boriti
dok je ne pobijedite. Ljepljiva i ogavna slina se itava
ivota skupljala i to svugdje po tijelu i preplavila vas, i
na koncu za guu epala i poela nemilosrdno daviti,
dok za sve vae pogreke u vezi s hranom ne platite ra
una najveom moguom cijenom - mukama i vlasti
tim ivotom.
Zato je ne moete za nekoliko dana odstraniti. Tre
bat e mjeseci, a moda i dvije tri godine, dok je
stvrdnutu kao tutkal kiseline iz voa i povra otope i
potjeraju. Razumljivo da se ne smije uzeti ni zalogaj
slanine, ljepljive i unitene hrane prilikom tog lijee57

nja, ako ga se eli dobro izvesti i taj proces ienja

zorno na sebi doivjeti, jo bi gore bilo na staru se hra
nu ienja vratiti. Ali zato ete se s voem i povrem
i sokovima od te hrane svaki dan ljepe i mlae osje
ati.
Jo je bolje ako majka navikne dijete na ivu hranu
im ga odbije od mlijeka, tako kad odraste da bolest
nikad i ne doivi i ne padne na tue ruke. Ljudska je
ljubav - koliko god pojedinih bila velikoduna - ogra
niena. Na koncu: kojim pravom druge muiti oko
svoga zdravlja, kad ga sami moemo sve do smrti sa
uvati. Istina, o nekim mije stvarima bilo teko pisati,
kao na primjer, o radu stanica i lijezda s. unutarnjim
luenjem, sloenosti mozga i njegovom radu, savre
nosti pojedinih organa u naem tijelu, jer to sve nadi
lazi nau spoznajnu mo i samo je Bogu Stvoritelju
poznato. Stoga i ne tvrdim daje sve ba tako kako sam
napisao kad je rije o tome. Ali na nau sreu to poz
navanje savrenosti naeg tijela nije nam ni neophod
no, ono e i bez toga savreno funkcionirati ako je
zdravo.
U bitnom se ipak nisam prevario.. Na jedini lijek
koji sve bolesti indirektno lijei i organizam hrani i
daje mu materijal za izgradnju jest voe i povre i so
kovi od te hrane. A bolesti nisu nita drugo do nagomi
lana prljavtina u naem tijelu od prljave hrane. I kad
se u njemu prekomjerno nagomila, tad nas ono pone
boljeti.
58

Takoer je istina da tu prljavtinu u naem tijelu

moe otopiti i iz njega protjerati samo voe i povre,
naravno pod uvjetom da se potpuno prekine s prlja
vom hranom. Proces ienja moe poremetiti i samo
mala koliina slane na vatri unitene hrane.
I ako iz ove knjige naui da su tvoje stanice tvoji
jedini lijenici koji te znaju i mogu izlijeiti, druge ne
treba traiti.
Evo, to je sve to treba znati o zdravlju i bolesti. I
to je - vjeruj mi - sto-posto istina koju moe provje
ravati! Ali ako i dalje u to sumnja, od volje ti bilo!
Voe daje neiscrpnu snagu
25. 07. 1999. penjao sam se s jednim prijateljem na
brdo visoko 2200 metara, iznad alpskog gradia Hermagora u Austriji. Kolima smo doli do pod vrh, a
onda smo se penjali pjeice, prema procijeni moga su
putnika, 600 metara - dva sata na sami vrh. I sam se
sebi nisam mogao nauditi otkud mi tolika snaga i ak
sam na poetku uspinjanja sumnjao da e mi uspjeti
popeti se do kria. Jer, davno je to bilo, jo prije 50 go
dina, kad sam se kao student tjedno penjao s jo jed
nim takvim planinskim zanesenjakom na Trebevi
iznad grada Sarajeva. Ali na moje iznenaenje popeo
sam se i to bez imalo umora, i tako se dobro osjeao,
da sam se mogao jo penjati. Iako je to bio ljetni dan.
nisam prolio ni kap znoja. I kad se tome doda da sam
prije toga dva dana postio i nita nisam jeo i zaboravio
59

se prije penjanja napiti vode, morao sam se jo vie

uditi i pitati kako sam se mogao uspeti u mojoj 67.
godini ivota?
Na vrhu sam zatekao mlade brane parove s njiho
vom djecom. I oni su se divili kako sam se ovako
mrav, bez tapa, uspeo i znatieljno su me pitali ot
kud mi tolika snaga? Tad sam im priao da se zadnjih
osam godina trudim da jedem samo voe i povre i
upravo mi ono, a posebno voni eer, daje tu snagu.
Ba se tu moglo kao na dlanu vidjeti kako je zdrava ta
moja jednostavna iva hrana, a kako je bezvrijedna
njihova na vatri unitena, a posebno meso kojeg su
prije uspinjanja dobro zaloili da bi izdrali. Ti mladi
ljudi bili su znojni i potpuno iscrpljeni. A kako i ne bi
kad su svi odreda nosili po 20-30-40 kilograma vie.
Njihovo tijelo - taj savreni stroj - bilo je ve potpuno
zaprljano, a njihovi miii satkani od mrtvog" mate
rijala, i zar je onda udno to su ih tako loe nosili i to
su se toliko umorili? Nikome od njih nije bilo taj as ni
na kraj pameti da bilo to kae protiv ive hrane, ili
hvali mrtvu, a pogotovo meso. Sve do tad bili su
vrsto uvjereni da se od mesa dobije mnogo vie sna
ge nego od voa i povra. Ali upravo tu na vrhu brda
postalo im je kristalno jasno da su ivjeli u tekoj za
bludi. Ta istina o koristi ive hrane i njenoj prednosti
nad mrtvom, postala im je tako oita, da ih uope ni
sam imao potrebe u nju uvjeravati. ak je i moj prati
lac, koji rado jede meso i nije dotad skoro nita drao

60

do voa, promijenio svoje miljenje i sutradan je ku

pio i pojeo dvije banane, to nije nikad prije uradio.
Ta pria o napornom uspinjanju nije jo zavrena.
Sutradan sam se penjao na drugo brdo da provjerim
koliko su mi se miii umorili. I na svoju radost, mo
gao sam ustanoviti: penjanje prethodnog dana nije za
njih predstavljalo ni najmanju tekou, i nakon no
nog odmora bili su orni za nove napore.

Voe je dakle neusporedivo bolja hrana od mesa

Ta zdrava prirodna hrana ini otpornim itav orga
nizam prema bolestima; ini ga izdrivim i daje mu
neiscrpnu snagu. Zato bih ti preporuio da dobro prostudira moje svjedoenje i sve na sebi isproba pa se
brzo uvjeri, kako sam ti rekao veliku istinu. Izalo je
na naem jeziku vie knjiga o zdravlju na temelju pri
rodne prehrane voem i povrem u Knjinici U PF,
akovo: Sokovi od svjeeg voa i povra" (Dr Nor
man W. Walker), Svakodnevno svjee salate
odravaju vae zdravlje" (Dr Norman W. Walker), I
vi moete postati puno mladi" (Dr Norman W. Wal
ker), Postom do zdravlja" (Prof. Arnold Eliret), Pri
jesna hrana umjesto kuhane" (Helmut Wandmaker),
Zdrava prehrana djece" (Urs Hochstrasser) i dr. Pre
poruio bih svakomu da proita te knjige. Njihova
brojna izdanja na engleskom i njemakom najbolja su
preporuka.
61

Bog nas je stvorio ne zato to smo mu bili potrebni

ve iz iste ljubavi. A kako je ta Boja ljubav ista!
Samo je ona slobodna od primjesa i najmanje sebino
sti, dok je ljubav kod nas ljudi redovito pomijeana sa
sebinim interesima. Ruski filozof Nikolaj Berajev
kae: Prava ljubav je rijedak cvijet!" a ja bili rekao:
samo je Boja ljubav, prava ljubav! Stoga moramo
uvijek cijeniti tu neizmjernu i nesebinu ljubav i biti
Bogu zahvalni to nas je pozvao u ivot! Bog je htio
da se zajedno s njime veselimo na ovom i drugom svi
jetu. Budui je Bog u svojoj biti savreno bie, mogao
je i nas stvoriti samo zdravima i bez i jednog nedostat
ka. I zato je na poetku naeg ivota funkcionirala
savreno svaka stanica. itav je organizam zraio
zdravljem i bili smo imuni od svake bolesti. I Boja je
volja da itavog ivota budemo tako zdravi i uvijek se
radujemo ivotu i zdravlju. Jer kakav bi Bog bio na
nebeski Otac, kad bi nam slao bolesti da nas njima
mui. Takvo to ne smijemo ni pomisliti o njemu koji
je sama ljubav i dobrota. Bolesti nam prouzrokuje net
ko drugi ili mi sami.

Cisti organizam ne podnosi prljavu hranu!

Mora i ovo znati: kad se jednom odvikne slane
hrane, organizam ti nee nikako vie podnositi tu
hranu. Ona bi te, kad bi je ponovo poeo jesti, za
samo desetak dana potpuno zaprljala, tako da bi s
njom, htio ne htio, morao prekinuti. I tu bi onda
prljavtinu morao mjesecima izgoniti i jedan mjesec
62

dana od nje prilino trpjeti. Od te prljavtine sav bi

otekao, i sve dok se taj otok ne bi povukao i onih kilo
grama, koje bi na brzinu dobio, oslobodio, osjeao bi
bolove. Vei dio te prljavtine brzo bi te napustio, ali
zadnja 2-3 kilograma morao bi moda i mjesecima
odstranjivati. To sam na sebi etiri puta doivio pa ti
zato tako potanko opisujem. Zato shvati to moje upo
zorenje krajnje ozbiljno!
Ako bi ti se ipak to kojim sluajem dogodilo, tad bi
se na sebi uvjerio kolika je ta na vatri unitena hrana,
koju danas manje-vie svi jedu, prljava i kako stvarno
od nje nastaju sve bolesti. I tad bi ti bilo kao na dtanu
jasno kako bolesti u naem tijelu nisu nita drugo doli
prljavtina od hrane koja je na vatri unitena. Posebno
bi osjetio kako je kobno za nae zdravlje jesti meso.
Od njega se, naime, stvara mokrana kiselina koja se
onda u tijelu kristalizira, a posebno u miiima, i tad ti
kristali jezivo na sve strane bodu, ba kao da ti je net
ko nazabadao bezbroj trnia. Ali najbolje e uraditi
da se poslui mojim iskustvom.
Sve sam, dakle, to na sebi doivio pa ti ovako zor
no opisujem da se ui na mome iskustvu. Ja sam se
prvi put nehotice nakon punili 14 mjeseci vratio na
slanu hranu. Najednom dugom putovanju poelo mi
se u kolima drijemati i zato sam se svratio u restoran i
uzeo salate za koju mije reeno da nije posoljena, ne
bi li se njome razdrijemao. Ali ipak jedan dio te salate
bio je posoljen. I im je sol ponovo dola u moja oi
ena usta i oieni organizam, dolo je do bolesti.
V

63

Zato se uvaj slanih jela kad ih se jednom odvikne

i nipoto ih vie ne uzimaj. Ona e te sunovratiti na
pogrenu hranu od koje e ti se sve one prijanje bole
sti vratiti. A im ti se vrati elja prilikom procesa i
enja - koji e trajati 2-3 godine - da se vrati na slanu
hranu, prekini s voem nekoliko dana ili tjedana ili
ak dan-dva posti dok te elja ne prestane progoniti.
Mora takoer znati da se tvoj organizam prezasitio
tom prljavom hranom i nikako je vie ne podnosi. Po
gotovo je nee podnositi kad ga jednom voem i pov
rem oisti. Ali nema ni potrebe da se vraa na nju
od koje si toliko trpio. S voem i povrem bit e pot
puno zadovoljan. Uivaj u zdravlju a ne u pogrenim
jelima!
Upamti: im pone jesti samo voe i povre, sve
e te bolesti napustiti uslijed obilja tih prirodnih anti
biotika. Shvati: i mi ljudi ukoliko elimo biti zdravi,
moramo jesti samo onu hranu koju nam je Stvoritelj
predvidio - ili emo se jednoga dana od pogrene ne
izbjeno razboljeti.
Moramo i ovo znati: prirodne zakone nita ne zani
maju nae pogrene navike. Nae pogreke u vezi s
hranom zbrajat e matematikom preciznou i nijed
nu nam nee oprostiti. Zato je kobno za djecu kad ih
majka naui na pogrenu hranu, mjesto na ispravnu:
voe i povre. Vee im zlo sigurno nije mogla priiniti
i gore napakostiti. Na sreu ta se pogreka - iako s
mukom - da ispraviti. 1 stoje se prije ispravi - utoliko
bolje. Dakle, djeca ne batine od roditelja bolesti ve
64

samo loe navike. Ako ih je mati hranila slanom

krobnom hranom koja je na vatri unitena, moe se
dogoditi da budu sklona kad odrastu prema eernoj
bolesti, i ne samo njoj ve i drugima.
I ovo znaj: mnogo je bolje da ispravimo svoje po
grene navike ili jo bolje da se na njih ni ne nauimo,
nego pokuamo mijenjati nepromjenjive prirodne za
kone!
A od svega je najvanije da znamo: prirodni su za-'
koni neumoljivi i vrijede za sva bia, pa tako i nas lju
de!
Kad bismo ee razmiljali o savrenosti Bojih
zakona kao i strogoj dunosti da im se pokoravamo, i
bolje poznavali sloenost i savrenost organizma, to
bi nas poticalo da uvamo taj stroj u to boljem zdrav
stvenom stanju i tako izbjegnemo bolest. To bi nas
ujedno sauvalo i od lijenika i od otrovnih lijekova.
Zato ti jo jednom ponavljam: najsigurniji put do eli
nog zdravlja jest biti cijeloga ivota vlastiti lijenik i
savreno se pokoravati prirodnim Bojim zakonima.
Zato koji put trnu pojedini dijelovi tijela?
Kad pojedini dijelovi tijela trnu, znak je da cirkula
cija krvi nije u redu. Imam prijatelja koji mi se tuio
da mu sve vie noge trnu i zebu i ima tvrdu stolicu
tako da svako jutro mora popiti 2-3 litre vode da bi je
nekako odrao U redu. Ali upravo od te prljave vode
pune mrtvog kalcija, kao i prljave hrane i lijekova, na65

stale su mu i te tekoe u nogama. Taj mu se kalcij nataloio u krvnim sudovima i zaepio ih, pogotovo
siune kapilare, i kako e sad krv teno cirkulirati
kroz tijelo?
Kad sam mu spomenuo kako bi mogao voem i
povrem oistiti krvne sudove i itavo tijelo i samo na
taj nain popraviti cirkulaciju krvi i stolicu, odbio je.
Jer, kako da se odree mesa, suhe kobasice, tjestenine
i krumpira? I na koncu: u ovaj lijek koji sam mu pre
poruio, i ne vjeruje jer za njega tek sad u svojoj dubo
koj starosti uje. I zato e i dalje ustrajati pri prljavoj
hrani i lijekovima i zagaenom vodom odravati stoli
cu, ali e ga zato i te bolesti i dalje muiti i to sve vie.
A ti brojni lijekovi, bolje reeno, pravi otrov, kojih je
svake godine sve vie, otro vat e mu sve ivo, a prije
svega krv i eludac. Ali njemu se nije toliko ni uditi
to tako teko mijenja miljenje. U toj njegovoj staro
sti nije ga lako ni promijeniti.
Sve to to sam do sada rekao, govori ti kako nanije
istina o zdravlju blizu. Ali koja korist kad smo mi da
lekovod nje. A zato? Zato jer nam nikad nitko nije re
kao to trebamo, a to ne smijemo jesti. Nitko nam
nije rekao da su meso, mlijeni proizvodi, jaja i na va
tri unitena krobna hrana (tjestenina i krumpiri) i svi
zaini, a prije svih sol - pravi pravcati otrovi u naem
organizmu i upravo oni uzrok svih naih bolesti. esto
ujemo kako nanije sol u manjoj koliini potrebna i
kako emo bez joda u njoj dobiti guu. Sva stvorenja u
66

prirodi ive bez nje, samo ovjek koji je isto tako mili
june godina ivio, sad vie ne moe. Kakva zabluda, i
koliko ljude stoji zdravlja, i kad e je se osloboditi?
Kad e jednom doznati to trebaju jesti, a to nipoto
ne smiju. Pa to lijenicima ne bi bilo uope teko ispi
tati to je naa hrana i onda nas sve u tome pouiti?
Zato to djeca ne bi doznala od svojih roditelja ili u
koli, i zar postoji za njih neto, stoje potrebnije i ko
risnije nauiti? Upravo o zdravlju ovisi naa srea u
ivotu. Od poznavanja matematike ili povijesti nema
mo ni izdaleka koristi kao od tog znanja o zdravlju.
Stoga bi pouka o zdravlju trebala biti prvi i najvaniji
predmet u koli, pogotovo danas kad se ljude u toj
stvari toliko zavodi i pogreno ui. kola je ujedno je
dina prigoda da se o njemu neto naui, i to dok su dje
ca jo zdrava.
Na koji nain saznaju ljudi danas neto korisno o
zdravlju? Redovito sluajno kao i ja. Ti si iz toga doz
nao istina, svugdje ju propovijedaj. A najprije svojini
primjerom pokai, kako se bez prljave hrane i jo
prljavije soli moe ivjeti.
Prirodni antibiotici ili cijepljenje?
Dok je govor o zdravoj hrani koju je Bog predvidio
da jedemo i koja savreno odgovara potrebama naeg
tijela, evo to sam nedavno gledao na televiziji. Prim
jer je veoma pouan i svje, zato moe puno iz njega
nauiti, ako ti je stalo do istine i svim je srcem trai.
67

Bio je govor o potrebi cijepljenja protiv zaraznih

bolesti, ali i tekim bolestima koje mogu od toga na
stati. Od otrova, koji se prilikom cijepljenja unosi u
organizam, mogu posebno nastradati jetra i mozak.
Ipak izgleda daje najea i najopasnija upala jetre,
zvana hepatitis". A od nje se esto dobije smrtonosna
bolest rak.
U dvorani je bila pozvana ena koja je od cijeplje
nja dobila tu bolest i jedva se nakon dugog lijeenja
izlijeila i to prirodnom hranom i sokovima od nje.
Bili su pozvani i roditelji s djetetom koje je od tog ci
jepljenja dobilo upalu mozga i od te teke upale posta
lo trajno imbecilno. Trebalo je samo vidjeti roditelje
koliko su se ljutili na lijenike, koji ne upozoravaju
ljude i na loe posljedice koje mogu nastati od toga.
Lijenik, koji je takoer bio pozvan i upravo je spe
cijalist za to cijepljenje, upotrijebio je svu svoju logi
ku da bi dokazao kako je danas cijepljenje neophodno
ovjeku, jer jedini on neki put prenosi opasne viruse i
zarazne bakterije i na druge. Tvrdio je i kako se do sad
to cijepljenje pokazalo u veini sluajeva kao veoma
uspjena preventivna mjera i lijek protiv mnogih za
raznih bolesti, a posebno prehlada.
Na koncu je voditelj emisije doveo na pozornicu i
postariju seljanku da pokae prisutnima u dvorani, ali
i nama koji smo gledali na malim ekranima, kako ona
pojaava svoj imuni sustav protiv svih bolesti pa i za
raznih, i protiv gripe i prehlada, bez kemijskih lijeko
va i cijepljenja. I ta je priprosta seljanka, dobio sam
68

dojam, pametnija od mnogih strunjaka. Posegnula je

za lijekom koji je Bog nudio ljudima u prirodi miliju
ne godina kad nije bilo ni lijenika ni ljekarni ni lije
kova: posegnula je za voem i povrem. Pred njom su
na stolu bile dvije jabuke, dvije glavice crvenog luka,
jedna staklenka puna meda. nekoliko cikli i mrkvi ije
dan razrezan crveni grejpfrut. Nacijedila je, ako sam
dobro razumio, i bocu soka od zovinih bobica. Pripre
mila je ijedan posebni sirup: nacijedila je sok od dvije
glavice luka, u njega je stavila nekoliko lica meda i to
je ulila u bocu. I tog sirupa treba, prema njezinom
iskustvu, piti svaki dan po jednu aicu, pojesti dvije
jabuke, ili grejpfrut, pa je iskljuena svaka mogunost
da se dobije groznica ili bilo kakva bolest pa i zarazna.
Ona je vrsto uvjerena daje uzimanje sintetskih anti
biotika iz ljekarne sasvim nepotrebno dok se redovito
i u izobilju uzimaju ti prirodni iz voa i povra.
Dok su prisutni u dvorani napeto sluali, nepresta
no su joj pljeskali i na taj nain odobravali to njezino
prirodno lijeenje. I ona je taj pljesak opravdano za
sluila, iako ni jednog dana nije studirala medicinu
niti je imala doktorsku titulu i diplomu. Na njezinom
profinjenom licu moglo se vidjet daje krajnje iskrena
i dobronamjerna i nije joj ni na kraj pameti da nekog
zavede i tim prirodnim lijekovima otruje i na njemu
zaradi. ak to vie, obeala je da e svima koji joj se
obrate za savjet, pomoi koliko god bude mogla i zna
la.
69

Bila je to, kratko reeno: borba za prirodni lijek. I

svi su se prisutni u dvorani opredijelili za istinu te se
ljanke. Samo teta to nepismene ali itekako pametne
seljanke imaju pravo doi moda jednom u 10 godina
na televiziju i rei ljudima istinu! Njihovi su recepti i
suvie jednostavni i lijekovi jeftini i usto uspjeni pa
zato opasni, jer se na njima ne moe zaraditi. I stoga
dananjoj komercijalizciji, kojom se toliko eli obo
gatiti, takve reklame nikako ne idu u prilog i zato ne
maju mjesta na televiziji.
Vratimo se baki jer nam ona zaista ima puno pa
metnoga rei! Ti njezini prirodni lijekovi prepuni pri
rodnih antibiotika, crveno i plavo obojeni - to je
posebno naglasila - i to njeno jednostavno izlaganje,
tako su uvjerljivo djelovali na sve prisutne u dvorani,
da su svi bili na njenoj strani. Svi su bili duboko uvje
reni, kako od tih prirodnih lijekova koje nam je Bog
pripremio - za razliku od onih sintetskih koje je ogra
nieni ovjek proizveo - nikog nee zaboljeti glava
niti bilo to drugo. I do tog uvjerenja bilo mi je lako
doi jer, kako bi premudri Bog koji je sama dobrota i
ljubav, mogao nama, svojoj djeci, pruiti neto to bi
nas moglo otrovati? Isus nas ui u svojoj Radosnoj vi
jesti da je to apsolutno nemogue!
Kako sam ja reagirao?
Bio sam presretan! A kako i ne bih kad je konano i
preko televizije dola do ljudi toliko vana istina o
70

zdravlju, i jo tako uvjerljivo trijumfirala. Bila je to

zaista pouna emisija, ali samo onima koji svim srcem
trae tu istinu.
Ipak bih jednu stvar ispravio kod te inteligentne
seljanke. Ja nikad ne pijem toga sirupa s alkoholom
ve jednostavno jedem voe i povre, i ve sam punih
25 godina bez cjepiva i sintetikih antibiotika, uvijek
zdrav i nikad nemam groznice, ni hunjavice, ni bilo
kakve druge unutarnje bolesti. Ostale su samo one
koje sam zadobio fizikim povredama. Neki su mi se
dijelovi tijela premrzli, dok sam bio jo mlad, i onda
sam ih pokuao parom izlijeiti. Ali, kako je bila prevrua, jo je vie te dijelove otetila. Inae sam u 73.
zdrav kao nikad.
Da bih u tim oteenim dijelovima popravio krvo
tok, najprije operem na pipi ruke u vrlo toploj vodi.
Zatim smoim dlanove u mlakoj, a u zadnje vrijeme
sve hladnijoj, i njima na brzinu operem itavo tijelo i
glavu. Poslije toga perem takoer na pipi najprije jed
nu nogu do koljena u dobro toploj vodi i posuim je.
pa zatim drugu. To pranje traje kratko. Njim se opere
prljavtina koja se nakupi ba na tim ekstremnim dije
lovima. Njim se i itavo tijelo stopli, svi krvni sudovi
proire i tad se do sljedeeg jutra osjeam kako mi
krvotok savreno radi, to prije toga pranja nije bio
sluaj. Tim se pranjem pomogne i radu srca i itavog
tijela.
71

Evo, tako ja poboljam svoju cirkulaciju, a tako

moe i ti. I jo ako hrabro odbaci svu slanu na vatri
unitenu hranu koja ti je i zaustavila krvotok, i uzme
samo voe i povre, hranu koja e ti proistiti i krv i
krvne sudove ili bar preteno nju (4 petine), to je pre
sudno - taj e ti prirodni lijek uljepati ivot, a moda
i spasiti. Ako bi pak poslije pranja prehladio noge, tre
ba ga obustaviti i dobro provjeriti uzrok neuspjeha,
pa ga otkloniti, i to sve moda drugaije i opreznije iz
vesti.
Dakle, s vodom se mora uvijek biti veoma oprezan
da ne bi ispalo gore. Treba, naime, paziti da se hlad
nom vodom za vrijeme pranja ne prehladi, a poslije
pranja toplom mogao bi se prehladiti ako bi se
zadravao na hladnom podu ili u hladnoj prostoriji.
Zato je dobro poslije pranja proetati se 15 minuta
brzo i energino da se tijelo i iznutra ugrije, ili cirkula
ciju poboljavati samo brzim kretanjem i voem i
povrem.
Pri svakom lijeenju treba biti strpljiv pa tako i
ovom. Tijelo a posebno krvni sudovi koji su se skoro
potpuno zaepili trebaju vremena dok se isperu i pro
ire. Ali dan za danom, za godinu dana bolest loe cir
kulacije mora ieznuti. To se pranje moe izvesti i
krpom, ona jo bolje pere. Ali kad se njome pere, treba
biti veoma oprezan s hladnom vodom da se ne prehla
de povrinski ivci i ne doe do upale. Ako bi se to do
godilo, treba se jednom ili dvaput ispariti 20 minuta u
kadi punoj tople vode. U poetku je preporuljivi je

prati se dlanovima. Tad sigurno nee doi do prehla

de. Krpom ili spuvom mogu se prati samo oni koji su
ve dobro ovrsnuli.
Lijeenje vodom svima je pogodno
Tako bi mogli raditi svi koji imaju lou eirkulaciju
a posebno stariji. Mjesto da piju redergine neka svaki
dan dobro operu ruke i noge, i tim pranjem na vrijeme
ponu dok bolest nije uhvatila maha. Vano je oprati i
noge i ruke da bi se uspostavila cirkulacija.
Znam osobu koja je godinama pila spomenute lije
kove i sad joj nita vie ne pomau tako da su joj noge
i ruke hladne kao ledenice. I stoje najgore: na taj e se
nain sve vie prljati itavo tijelo a posebno mozak od
ega e nastati skleroza, i tako sve vie koiti po ivot
vaan rad krvotoka, dok ga tim prljanjem potpuno ne
zaustavi.
Ja ovo pranje i tijela i nogu radim na pipi u toplim
lapama da noge ne prehladim. Prilikom pranja tijela
malo e se vode proliti po podu ali to je lako krpom
obrisati. Past e koja kap i na lape ali osuit e se.
Pranje nogu moe se izvesti i u dubljoj i veoj plasti
noj posudi. Vano je da traje samo dok je voda dobro
topla. Poslije toga bilo bi korisno - kako rekoh - brzo i
energino hodati ili lei u krevet de se noge i ruke do
bro stople te proradi zamrla cirkulacija. To se pranje,
ako je potrebno, moe jo jednom u danu ponoviti.
Naveer nije dobro prati se toplom vodom radi spa73

72

vanja. Proirit e se krvni sudovi na sljepoonicama

pa e se teko zaspati.
Koliko god je taj lijek jednostavan, toliko je i
uspjean. Treba ga samo isprobati pa se na vlastitim
nogama i rukama uvjeriti daje sve upravo tako. Sve te
tekoe u vezi s loom cirkulacijom trpjeti kod tople
vode - zaista neshvatljivo.
1 na koncu najvanije upozorenje. Kad se uzima
samo ista hrana voe i povre, i ni zalogaja one prlja
ve na vatri unitene i ni jedna tableta iz ljekarne, tad
do slabe cirkulacije krvi ne moe ni doi. U tom slua
ju bit e uvijek isti i krv i krvni sudovi i itavo tijelo
sve do siunih stanica. I jo ako se svako jutro obavi
tjelovjeba i pranje itavog tijela tako kako sam opi
sao, i proeta energino i brzo na istom zraku dvaput
ili triput na dan, tad sve mora uvijek besprijekorno ra
diti.

Kako lijeiti glavobolju?

Zar nisi i sam svaki put kad si uzimao lijek, osjetio
gorinu u ustima? I kao to su taj otrov osjetila tvoja
usta, tako gaje osjetio itav organizam, svaka stanica,
a posebno jetra koja gaje morala koliko-toliko neutra
lizirati, i uz nju njeni bubrezi. I zar ta gorina koju si
osjetio u ustima nije znak da ti organizam taj otrov
uope ne podnosi?
Stoga, kad te zaboli glava, ne uzimaj nipoto lijek
da ublai bolove, ve se malo strpi. Bolovi e sami od
74

sebe proi. Radije se pokuaj smiriti i opustiti i onda

se upitaj to si pogreno jeo i pio, ili radio? Najei
uzrok glavobolje jesu: meso, premasna hrana, kava,
crni aj, coca-cola, alkoholna pia napravljena od ke
mikalija, lijekovi iz ljekarne, okolada, zastarjeli ko
lai, patete, eer, bomboni, ljepljiva i koncentrirana
hrana koja ti je uprljala crijeva i nikako im ne doputa
da se oiste... i tko bi tako sve na brzinu sve izbrojao
ime se danas ljudi truju i prljaju, pa ih od toga boli
glava. Te otrove uzimati i dobro se osjeati ravno je
udu. 1 tako se trebamo pitati koliko ih ljudski organi
zam tako dugo podnosi i s njima na kraj izlazi?
Zato kad te zaboli glava, provjeri sam kako ti radi
probava? Daje nisi preopteretio mesom, prekomjer
nom i suvie masnom; da nisi pogreno sastavio hra
nu, na primjer, meso sa krobom; da ti nisu prljavi
jednjak i eludac, ili crijeva ako si jeo hranu u kojoj je
celuloza na vatri unitena, i usto puna ljepila kao stoje
to sluaj sa krobnom hranom. Ii lijeniku i od njega
traiti pomo, a i dalje jesti tu na vatri unitenu i ljep
ljivu hranu, zaista je neshvatljivo. Bezumnosl kojoj
nema ravne.
Evo, to su najei uzroci glavobolje pa i one naj
tee koja se zove migrena. Ako te ona mui, znak je da
ti je probavni sustav preko svake mjere zaprljan i tre
ba ga to prije od ulaza do izlaza oistiti, ali nipoto
proiavajuim sredstvima iz ljekarne, ve uvijek
samo postom i svjeom hranom - pa e ta bolest za
samo nekoliko dana ili tjedana netragom ieznuti.
75

Naravno, eli li je se potpuno osloboditi, ne bi smio

vie jesti prljavu i na vatri unitenu hranu, ve samo
istu: voe i povre.
Kako izlijeiti upalu prostate?
I upaljenu prostatu lako je izlijeiti. Da bi ustano
vio od ega su ti te tegobe u njoj nastale, mora oba
vezno pripaziti na hranu koju jede. Neto ti od toga
ne odgovara. Naroito pazi koliko ti krobna hrana
prlja tu osjetljivu i zagonetnu lijezdu! O tome sam ti
ve vie puta govorio, ali sve se bojim da to nisi oz
biljno shvatio, jer ti nije ba lako povjerovati i odrei
se te hrane. Takoer sam ti rekao da ti je uzaludno i
dalje jesti tu hranu, i traiti pomo kod lijenika. Pri
rodni zakoni nee imati nikakve samilosti prema tvom
neloginom ponaanju.
Iz svog ti iskustva mogu rei da sam vie puta imao
upalu prostate i veoma mije dobro poznato kako na
stane. Svaki put sam je dobio samo od krobne i na va
tri unitene hrane (tjestenine i krumpira) ili
prekomjerne upotrebe ljutih paprika. Kad je zaprlja ta
prljava hrana s jakim zainima zainjena i k tome do
bro zamaena, tad organizam, slikovito reeno, po
gotovo ako se jelo meso (ono izaziva sve upale),
naloi vatru u njoj, da tu prljavtinu spali i bakterije je
pojedu. Dakle organizam se ponaa zaista pametno,
kad eli tu osjetljivu lijezdu rijeiti od te opasne
prljavtine.
76

Taje vatra u prostati - i bilo gdje u organizmu - po

trebna ako je ve dolo do te prljavtine. I da nije, zar
bije organizam naloio? Lijenika zbunjuje ta upala i
strae ga bakterije i zato nastoji ijedno i drugo to pri
je ukloniti i bolove smiriti. A ustvari treba ukloniti:
samo tu prljavu hranu i prljavtinu od koje se zaprlja i sve e biti u redu.
Kako sam seja rijeio tih upala? Prestao sam jesti
prljavu hranu i uzimao samo voe i povre, i akutna je
upala iezla za tri-etiri dana, bez-sintetskih antibio
tika. Prirodni antibiotici u vou i povru nita ti nee
otrovati ve naprotiv sve oistiti i izlijeiti, pod uvje
tom da jede samo ivu hranu.
Dakle kad doe do upale prostate ili mokranog
mjehura, ne uzimaj kemijske antibiotike ve samo pri
rodne. A najbolje bi uradio kad bi odmah preao na
ivu hranu i ostavio svu onu prljavu, a posebno krob
nu i meso pa i ribu. Tad sigurno nikad ni ne bi dolo do
upale. U sokovima od voa i povra ne mogu se bakte
rije razmnoavati, a nemaju ni potrebe.
Pripazi i na druga jela!
Sad bih ti elio skrenuti panju na druga jela koja
isto tako tete tim organima, a ti nisi primijetio.
Moda si jeo jako zainjenu hranu ili feferone i inae
ljute paprike, previe luka ili si predugo jeo rajice
iju jaku oksalnu kiselinu prostata ne podnosi predu
go, i moda je sve to i previe nadraivalo te njene i
77

veoma osjetljive organe. To sve moe i bez lijenika

na sebi provjeriti. Ako te organe bude i dalje prljao i
tim prejakim zainima nadraivao, sigurno e se jed
nog dana od njih razboljeti. Pogledaj koliko danas lju
di boluje na tim organima i trae pomo kod lijenika.
To ti sve govorim iz vlastitog iskustva, jer kako bih
inae to znao.
Ako si imao operaciju ui, tad ti ona nee moi
sve probavljati i zato mora bili oprezan. Pogotovo je
tad teko za probavu meso, premasna hrana i nezrelo
voe, ali i limunasto: limun, narane i grejpfrut. Me
utim, kad bi potpuno preao na ivu hranu, eludac
bi nakon nekoliko mjeseci potpuno ozdravio, da bi sve
vrste voe i povra s lakoom podnosio. Pazi samo da
je zrelo (puno eera) i nije promrzlo.
Mora, oito je, sve na sebi ispitati i sve to ti pri
inja tekoe, koliko god ti bilo drago, odmah odstrani
ti. I budi uvjeren, li e se navedeni organi za samo
nekoliko dana ili tjedana i bez lijenika i lijekova smi
riti i neprimjetno ozdraviti. Ti prirodni antibiotici iz
voa i povra, sve e to bezbolno oistiti i srediti lako
da e se samo uditi kako su ljekoviti. Tu sam njiho
vu ljekovitost bezbroj puta doivio na sebi, pa nema
razloga daje i ti ne doivi. Naravno da pri lijeenju
tom ivom hranom, treba potpuno odstraniti onu na
vatri unitenu - a posebno krobnu i ivotinjskog po
rijekla (meso, mlijeno, jaja i ribu) - i vie joj se ne
vraati, ukoliko eli trajno biti zdrav.
78

Koliko je potrebno da sam na sebi sve ispita, neka

ti pokae ovaj primjer. etiri mjeseca sam jeo fefero
ne i to previe. 1 onda sam primijetio udnu svrbe na
nosu i na donjem dijelu uha, kao i manje tekoe u
vezi s prostatom i elucem. Prostata mi je od toga
otekla i pomalo ve boljela posebno od mrkve,a u
elucu sam dugo vremena osjeao kiselinu, koja me je
tjerala da mnogo vie jedem nego to treba.
1 odmah sam poeo traiti uzrok od ega bi to mo
glo nastati. I brzo sam ga otkrio. im sam prestao jesti
feferone, li su simptomi za dva dana ieznuli, elu
dac se smirio i nestalo je i kiseline koja gaje mjeseci
ma iritirala i zadavala mi potekoe. Moj je, dakle,
organizam bio prezasien oksalnom kiselinom ljutih
paprika i na taj me nain upozorio da ga prestanem
njima muiti. Teko je probaviti i luk dok traje upala.
Svako sam jutro osjeao neugodan zadah iznutra i
suha usta. kad sam ga dan prije jeo. Njegov udni vonj
koji je dolazio iz eluca, jasno mije govorio da mu se
on ne veseli i jedva ga moe probaviti, pogotovo ako
ga se puno i esto jede. Svojom ljutinom previe nadrai okusne stanice u ustima i onda tjera da se suvie
jede i to masna jela.
Svim ovim munim tekoama prostate bila je uz
rok i operacija ui. Poslije odstranjivanja une vre
ice u je sigurno za 30%- slabija i nije u stanju
probaviti ljuta, paprena i kisela jela, ali ni jabukov
ocat. Limun je kao zain laki. Zato je najbolje da ta
jela umjereno uzima, ili se potpuno odvikne. I s
79

ostalim zainima koje dodaje hrani, a posebno oc

tom, budi oprezan, bolje, ne uzimaj ih ako ne eli
imati mojih tekoa.
Jednom sam urologu rekao da bi tekoe na prosta
ti mogle nastati od feferona. Ali on nije u to vjerovao i
uvjeravao me je da slobodno smijem jesti sve. Kakav
pogrean savjet! Zato te upozoravam: budi svoj lije
nik i sve na sebi ispitaj.
Pojednostavi hranu i jedi to manje!
Evo, tako moe svaku bolest i bez lijenika usta
noviti. Zato uvijek nastoj otkriti to ti organizam ne
podnosi i to izbjegavaj. to moe vie pojednostavi
svoju hranu bar dok si bolestan, i jedi samo koliko ti
organizam trai i kad osjeti glad!
Prije jela obavezno se pomoli Bogu da blagoslovi
tebe i jelo koje e jesti. Kad bi obavio jedno kratko
razmatranje o toj hrani i Bogu koji ti je svojom rukom
prua, bila bi to najbolja molitva. Dok gleda slatko
voe: banane, trenje, jabuke groe, lubenice ili bilo
to drugo - pomisli da ti je tu ukusnu hranu sam Stvo
ritelj stvorio. Kako ju je mudro stvorio! S koliko je
ljubavi mislio ba na tebe taj as, da ti ta hrana godi,
da te krijepi i lijei ako si bolestan! Ta e ti hrana bo
gata ivotom i raznovrsnim mineralima dati sve po
trebno za ivot.
I dok bude gledao tu i za oi i nepce ukusnu hranu
i radovao joj se kao dojene majinu mlijeku i zahval80

jivao Stvoritelju to te toliko voli - dotle e lijezde s

unutarnjim luenjem: jetra, guteraa i slezena pripre
mati svoje sokove i ve ih s prvim zalogajima isporu
iti u eludac te mu tako omoguiti da je s lakoom
probavi. Pravo se udo dogaa u elucu prilikom pro
bave. Dovoljno je samo nekoliko kapi tih sokova daju
eludac probavi. Zato dobro pazi da te lijezde ne tje
ra jakim zainima na prekomjeran rad: iscrpit e se i
onda zakazati.
Pripazi da voe bude zrelo jer bi ti nezrelo nakodi
lo. Ananas je prekrasna hrana, ali ako je zrio - a esto
onaj iz prodavaonice nije - imat e vie tete nego
koristi. Nastat e ti od njega puno kiseline koja je uz
rok mnogih bolesti. Taj je plod zrio samo kad je sladak
kao eer. Lubenica, dinje, rajice i krastavci moraju
po mogunosti rasti i zreti na suncu, da bi ih organi
zam s lakoom probavio.
Uivaj dok jede, ali ne u prejedanju ve u tome da
manje pojede, ali s tekom i to kvalitetniju hranu. I
raduj se tome kako e ti ta hrana bogata ivotom doni
jeti i na pretek zdravlja! Gledaj daje dobro savae i
pljuvakom prome, jer upravo o tome ovisi proba
va, a o njoj tvoje zdravlje. im se zasiti pa i prije
nego to si do vrha ispunio eludac, prestani jesti!
Poslije jela obavezno se zahvali Bogu jer ti i tvoj
razum govori da to treba uiniti. Pomisli koliko ljudi
ba u taj as umire od gladi, a ti ima svega u izobilju.
Kl

Pa zar zato ne treba rei Bogu hvala i zar to nije prigo

da da oivi vjeru u svog nebeskog Oca koji te tako
njeno voli? Voli te kao majka dijete i jo neusporedi
vo vie.
Kad god te tjera tvoj nezasitni nagon da prekomjer
no jede, pogledaj one u siromanim zemljama kako s
malo hrane ive i mnogo su zdraviji od nas koji upra
vo prekomjernom hranom unitavamo zdravlje.
Prof. Arnold Ehret, putujui prije osamdesetak go
dina kroz Egipat i druge arapske zemlje s namjerom
da bi ispitao to ljudi u tim siromanim zemljama jedu
i kako se prema tome osjeaju, prvo to mu je upalo u
oi jest kako jedu skoro samo voe. Zanimljivo mu je
bilo i kako im je kako mala koliina smokava ili datula
dosta za itav dan. Takoer je zapazio kako su i pored
te oskudice u jelu, neobino zdravi. Jo kad ne bi puili i pili kavu, kako bi tek tad bili!

Post je najbolji lijek

I na koncu jo jedan nepopularan ali djelotvoran li
jek! Kad ti ne moe nita vie pomoi bolesnom elu
cu koji mukom probavlja - posti dan ili dva i pij vodu i
bolest e se bar stiati! Bolesni eludac moe izlijei
ti samo tako da prestane jesti prljavu hranu i jede
samo istu: voe i povre. Naravno da treba u poet
ku biti oprezan s tom ivom hranom i malo je uzimati
dok se eludac njome ne oisti i na nju navikne. Post ti
82

nikako ne mogu dovoljno nahvaliti i sigurno je najbo

lji lijek protiv svih bolesti a posebno je prijeki lijek
bolesnom elucu. Ali nitko drugi nee postiti mjesto
tebe. To mora uiniti sam.

Loe iskustvo s lijenicima - otjeralo me od njih

Moje loe iskustvo s lijenicima konano me opa
metilo i zato ne traim vie pomo kod njih. Kad mi
koji put dode do zastoja u probavi, ne uzimam kemij
ske lijekove ve postim. Nakon to sam u zadnje vrije
me preao na sirovu hranu i jedem samo voe i
povre, eludac i lijezde s unutarnjim luenjem toli
ko su ozdravili da nikad vie nemam tih tekoa. Isti
na, dobro pazim da voe bude zrelo i svjee i s tom
ivom hranom budem umjeren. Ali ako katkad malo i
pretjeram, nemam veih tekoa.
Promrzlo voe
Zanima te kako voe moe biti promrzlo? Bilo je
dugo u hladnjaku. I osim toga sve tropsko voe ne
podnosi suvie nisku temperaturu, i kad ga se izvadi,
pone se brzo kvariti. ini mi se da hladnjak posebno
ne trpe: avokado, mango, smokve, banana, kruke, ja
gode.. . Iz svog iskustva mogu ti rei daje najbolje da
nita ne stavlja u njega jer svemu kodi. eludac po
sebno ne podnosi natrulo voe. Zato. ne uzimaj to se
poelo raspadati, jer e ga pokvariti. Dodue, ne pre83

vie, ali emu da ga nepotrebno mui? Zato ti ponav

ljam: bjei to dalje od te tehnike i dri se majke
prirode. Svoju hranu dri na svjeem zraku, pa koliko
izdri. A najbolje bi bilo d a j e neposredno prije jela
ubere i onako svjeu i punu ivota jede. Tako rade
sva iva bia u prirodi pa su uvijek zdrava. Naravno,
ako jede lako pokvarljivo meso, obavezno ga dri u
hladnjaku.
Na organizam - na jedini lijenik
Jedini lijenik koji nas nikad ne truje ve uvijek
samo lijei, jest na organizam. Bog gaje tako mudro
stvorio i za lijeenje osposobio da e i najtee bolesti u
kratkom roku izlijeiti, ali samo pod uvjetom da mu
priuti prirodnu ljekarnu. Organizam nas lijei po
mou zdrave vitaminozne hrane: voa i povra. Tu e
on nai sve tvari koje su mu potrebne za lijeenje.
Ima na primjer ranu. U prirodnoj hrani ima sasvim
dosta kalcija i drugih minerala i svega ostalog to je
potrebno da zarasle. Ili zaprljao si se ljepljivom na va
tri unitenom krobnom hranom ili onom ivotinjskog
porijekla. Kiseline iz voa i povra svu e prljavtinu
otopiti i oistiti i opet e biti zdrav. I udit e se kako
e te one rijetke male prehlade i upale, kad ti se orga
nizam pomou te ive hrane oisti i otporni sustav oja
a, u roku od samo 24 sata napustiti pa i prije.
I lunjavica e trajati sat-dva a najvie desetak sali.
84

Zapravo, o kakvim ti to bolestima govorim? Kad se

ivom hranom obnovi, tad se vie nee moi ni raz
boljeti: tad nema ni upala ni prehlada. Pa ako i dodu.
bit e - kako to rekoh - kratkog vijeka. Moe doi
samo do fizikih povreda: da se opri, povrijedi ili
neto slomi. Ali i one e mnogo bre proi (3-4 dana)
nego od hrane koja je na vatri unitena (dva tjedna),
razumije se ukoliko nije dolo do neizljeivih ote
enja. Sa ivom hranom sve e funkcionirati u najbol
jem redu. Meni ve 25 godina. Ali ja sam pronaao
druge specijaliste i lijekove koji neusporedivo uspje
nije lijee od onih iz ljekarne. Tako moe i ti. I ve
sama pomisao da si se konano rijeio kemijskih lije
kova, koliko e ti uljepavati tvoj ivot, a tvoj imuni
sustav jaati!

Moj peh pri prijelazu na ivu hranu

Da ti spomenem ukratko i moj peh koji sam
doivio pri prijelazu s nove na staru hranu. U meu
vremenu sam se. naime, posve nehotice i iz neznanja
to e mi se dogoditi, bio vratio na staru hranu. Bio
sam gost kod franjevaca u Napulju (1991.) i subraa
su me dobronamjerno nagovorila da jedem to i oni.
Bojali su se, naime, da u se razboljeti jedui samo
voe i povre, jer sam bio i suvie mrav.
I ne slutei to e mi se dogoditi, dao sam se nago
voriti. I tad je dolo do ovih tekoa: im sam okusio
slana jela, nakon to sam ih se bio odvikao, jedva
85

sam ih se ponovo oslobodio. Sva nastojanja da se po

novo vratim na sirovu hranu i samo nju jedem, bila su
uzaludna. ak sam i druge molio da mi pomognu, ali
mi nitko nije mogao pomoi. Prvi put sam se bez te
koa odvikao i radi toga, jer sam, im sam primijetio
da to neu moi izvesti voem, jeo salatu i povre pa
tek nakon dva mjeseca i voe. Drugi put nisam mogao
to tako uraditi iz meni neobjanjivih razloga. Voe me
je uvijek neodoljivo privlailo da njega uzmem mje
sto salatu i povre. Bio je to kri koji me je osam godi
na vjebao u poniznosti i strpljivosti, i kojeg sam se
rijeio tek kad mije Bog pomogao. Da, bio je to teak
kri koji mije vjerojatno Bog iz sebi poznatih razloga
pripustio.
Ali ako bi se i tebi kojim sluajem dogodilo, te se i
pored mog upozorenja vratio na slana jela, moe tu
pogreku ispraviti samo tako: da dan-dva posti i pije
samo vodu (post nije obavezan) i onda desetak dana
jede samo jednom na dan i to pone s malo salate i
povra. A onda, kako ti se eludac bude oporavljao i
kad se dobro oisti, jedi dva put s razmakom sedam
sati izmeu obroka. Kad se donekle oisti od prljav
tine i nakupi dovoljno bazinih minerala - nakon
2-6 tjedana - moe jesti i voe. Taj post - da bi to
bolje odmorio eludac i lijezde s unutarnjim luen
jem - moe nakon izvjesnog vremena, ako je potreb
no i ponoviti.

podsvijesti kako je to sasvim lako izvesti - i tad sigur

no ne bi imao ama ba nikakvih tekoa. Ako bi, na
protiv, mislio da je to neizvedivo - tako bi ti i bilo.
Kako je, dakle, vano koje su ti se misli smjestile u
podsvijest i tobom upravljaju. One pesimistike od
mah protjeraj i gaji samo optimistike! Misli intenziv
no samo na to kako treba to prije ivom hranom
oistiti do vrata zaprljani organizam, jer bi te inae
mogle napasti teke bolesti kao to su eerna, rak, ili
bolesti srca. Ta misao neka dominira u tvojoj glavi.
Neka te raduje pomisao da e za samo nekoliko dana
ili tjedana biti zdrav. Ako te dakle te pozitivne misli
budu potpuno obuzele i onim negativnim (daje veo
ma teko, bolje neizvedivo) ne ostavi ni najmanje
prostora ni vremena - tad zaista ne bi trebao imati ni
kakvih tekoa. Dakle, te tekoe koje postoje samo u
glavi, ako ih odmah otjera s velikom e se lakoom
odviknuti. Naprotiv, bez pozitivnog miljenja nema
uspjeha!

I ovo je vrlo vano znati! Da bi se odvikao slane

hrane, morao bi tih dana biti duboko uvjeren u svojoj
86

87

Marija Hrastnik

NOVI POETAK
Ve u djetinjstvu bolovala
sam od bronhitisa koji je po
stao kronian. U petnaestoj go
dini pojavio se ekcem na
rukama i glavi, veoma agresi
van, neizljeiv. Nikakav lijek
nije pomogao, nestao je u 18.
godini i istovremeno sam obol
jela od astme od koje sam jako
trpjela i uzimala lijekove cije
log ivota, sve do 12. sijenja 2005. god.
Pokuavala sam sve to je bilo mogue, vie puta
sam bila u bolnici, meutim taje bolest postala kroni
na, neizljeiva. S njom sam ivjela, sukobljavala se
iz dana u dan, trpjela, alergina sam bila na prah. perje
i pred tri godine na maju dlaku. Prije etiri godine su
mi na pretragama utvrdili da imam osteoporozu i po
vien kolesterol (8). Bila sam neotporna, pa sam imala
takoer vrlo nizak kivni tlak (100/50) i vie puta pre
ko godine prehlaena, zato sam u skladu s preporuka
ma poela kupovati skupe vitaminsko mineralne
preparate i energijske dodatke prehrani, za to sam po
troila mnogo novaca. Odluila sam se i da promije
nim nain prehrane: uvela sam vie zelenila, itarica.

mlijeka i mlijenih proizvoda a napustila meso. Dva

put dnevno sam jela bilje: dopodnevna i popodnevna
jauzna. Jednom tjedno sam ila na tjelovjebu u Dru
tvo za osteoporozu. Takvim nainom prehrane i gi
banjem moje se zdravstveno stanje toliko promijenilo
da nisam vie imala tako velikih prehlada, iako sam ih
jo imala, postala sam smirenija, nije bilo vie uzrujavanja, a sve neizljeive bolesti prihvatila sam kao sa
stavni dio svog ivota.
U lipnju 2004. gotovo i
preko noi pojavio se jak
ekcem na obje ruke, ma
zala sam ih svim mogu
im kremama, pokuala
svim moguim liem,
ajevima... nita nije po
moglo, nita! Za sve te
nekorisne stvari potroila
sam mnogo novaca, uzi- |
mala propisane lijekove droge i dalje trpjela.
U sijenju 2005. posluala sam razgovor na TV
emisiji Dobro jutro" novinarke s Alojzom Kolarom,
praktikantom i savjetnikom Prirodnog zdravlja - Pri
rodne higijene! Njegove sam si rijei za vazda zapam
tila: Alergije lijei lako samo tijelo ako mu
omoguimo za to najbolje uvijete, to je optimalna
prehrana i ureaj Prirodnog zdravlja - Prirodne higi
jene! Optimalna hrana za ovjeka je sirovo, svjee,
89

zrelo voe - 90%, svjee povre - 8%. nepreni orasi,

ljenjaci, sjemenje - 2% i oko litra svjeeg vonog do
maeg pripravljenog soka. Tijelo je samolijeiv orga
nizam...!"
Nakon TV emisije zamolila sam upravu broj Alojzova telefona, nazvala ga i dogovorila termin naeg
sastanka. Tijekom dvosatnog razgovora argumentira
no mije dokazao daje sirova hrana jedini ispravni na
in. Odluila sam se za cio program prirodnog
zdravlja. Kad me je upitao kad u zapoeti, rekla sam
sutra. ,,A zato ne bi veeras?", upitao me je i stavio
preda me bunt zrelih banana. Tako sam kod njega ve
erala, a svoju kuhanu veeru kod kue, koju sam pri
premila prije odlaska k njemu, bacila sam u smee.
Tako sam preko- noi postala prijesnojedka. Prestala
sam uzimati sve lijekove - tablete za astmu, osteoporozu, za ekcem, kolesterol i alergije. Dosljedno sam se
pridravala uputa koje mi je dao Alojz.
Ubrzo sam osjetila da se bolje fiziki osjeam. Ni
sam bila umorna, pospana, osobito se je poboljalo
spavanje, nisam se budila da idem u toalet, imala sam
vie energije. Ekcem na rukama polako je nestajao.
Duboke krvave rane udesno su se zatvarale" i za
dva mjeseca potpuno nestale. Alergije vie nema. Sad
su moje ruke zdrave. Ne znam vie za astmu, iako me
je muila od moje 18. godine. Kolesterol je u normal
nim granicama, isto tako krvni tlak a alergija vie
nema!
90

O novom nainu prehrane, ustroju ivota i prestan

ku uzimanja propisanih lijekova obavijestila sam na
kon 4 mjeseca i svog osobnog lijenika. Sasluao me
je, poslao u laboratorij, obavila sam sve mogue pre
glede. Rezultati svih izvia bili su izvrsni! Lijenik je
ostao bez rijei, potom mi je ponudio svoju pomo
ako mi kad ustreba.
Kad sam prela na
optimalnu
prehranu,
teila sam 50 kg uz svo
ju visinu od 158 cm. Za
etiri mjeseca smravi
la sam 10 kg, to je pak
smetalo i mene. Sa svih
sirana sam bila zapitkivana to se sa mnom
dogaa. Pitali su me jesam li bolesna, hou li umrijeti,
rekli su mi da grozno izgledam. A i elja za kuhanom
hranom je bila jo uvijek velika, osobito kad sam pri
pravljala hranu za druge, ili pak bila u blizini. No moje
je dobro osjeanje, zdravije bilo jae, zato sam uvijek
pobjeivala, nadvladala sam kunje, no nadvladala
sam samu sebe.
U kolovozu ljetos zapoela se poveavati moja
teina tako da sad teim ve 43 kg, etiri puta dnevno
gimnasticiram, triput dnevno diem utege po 45 mi
nuta za koje me je oduevio Alojz. Meditiram svaki
dan, ta meditacija predstavlja vaan sastav prirodnog
zdravlja. Moj se ivot drastino promijenio na bolje.
91

postala sam zdrava, smirena. Za sve to sam zahvalna

Alojzu Kolaru kojega veoma cijenim i potujem. Stal
no mi je spreman pomoi, podrava me, savjetuje i
pomae u svemu to mi je potrebno. lanica sam i
kluba Prirodnog zdravlja, gdje se druimo mi pravi higijenisti iz cijele Slovenije i sluamo predavanja o
tom udesnom nainu ivota koji se temelji na vje
nim zakonima prirode i obeava vitalnost i zdravlje.
Na taj nain izmjenjujemo svoje iskustvo, usvajamo
nova znanja i pruamo potporu novim lanovima i
lanicama.

Udo Krehl

ZAUSTAVLJENO NAPREDOVANJE
MULTIPLE SKLEROZE

Od 1996. potekoe moje supruge Christe sve vie

su se pogoravale. Konano su joj godine 1999. dija
gnosticirali multipla sklerozu.
U meuvremenu su se kod nje oitovale sljedee
tekoe: povlaenje desne noge, esto poklecanje lije
ve noge pri hodanju, bockanje u nogama, vrtoglavice,
poremeaj ravnotee, osjeaj slaboujnosti. slabost u
rukama, potekoe s inkontinencijom, potekoe s vi
dom i dr.
Sad kad nam je bilo jasno da vie nee doi do ni
kakvih poboljanja. Bog nas je poveo na pravi put. U
kolovozu 1999. dopala nam je u ruke knjiga s naslo92

93

vom Zato ivotinje ne poznaju infarkt srca - ali mi

ljudi" (Matthias Rath). Proitao sam knjigu za jednu
no. Ujutro sam rekao supruzi: Ako je samo 10%
istina to tu unutra stoji, to bi bila senzacija i ti bi mo
gla opet biti zdrava".
Meutim mi znamo
daje sve istina to stoji
unutra. Moja je supru
ga imala jo mnoge
druge bolesti: slabost
srca, aritmiju, artrozu
u oba koljena, tako da
su neki medicinski
strunjaci govorili ve
o novim koljenima i
jo mnogo toga.
Na poetku smo na
ravno bili i vrlo skepti
ni. Mnogo smo toga
proteklih godina ve
pokuavali i nita nije
pomoglo, naprotiv, primanjem tekih lijekova postala
je moja supruga samo jo bolesnija. Osim toga. upo
zoravalo se na kojeg njemakog lijenika u inozem
stvu i tada na vitamine koji nisu dostupni u
Njemakoj. Imali smo sreu sudjelovati na nekim pre
davanjima Dr. Ratna odranom u Kolnu i Frankfurtu.
Tada smo zakljuili: Nemamo vie to izgubiti i tako
je moja supruga zapoela s optimalnim doziranjem

prirodnih vitaminskih formula bez ikakvih nuspojava

prema Dr. Ratnu. Sto nisam nikad drao moguim,
dogodilo se. Nakon nekoliko tjedana prorijedile su se
srane tegobe a koljena su samo jo rijetko boljela.
Nakon pola godine nestale su tegobe srca i koljena i to
se odralo do danas.
Ali moram uz to naglasiti da smo se ve due vre
mena hranili samo bio-hranom, nabavljanom izravno
od seljaka. Ujutro i u podne voe, po mogunosti do
mae voe a uveer preteito salate itd.
Hranili smo se bio-hranom, jer moja supruga nije
podnosila voe i povre iz supermarketa i uvijek je od
takve hrane dobivala zdravstvene tekoe uslijed svo
je multiple skleroze.
Unato takvom ipak relativno zdravom nainu
ivota, pili smo izvorsku vodu iz visokih Alpa Junog
Tirola, moja supruga nije ozdravila. To vjerojatno nije
doprinosilo da bi se jo pogoravalo, ali zapravo nije
ba ni moglo biti puno gore. Danas pijemo istu i vitaliziranu vodu iz vodovoda s kakvoom izvorske vode
zahvaljujui dobrom proiivau.
Daje moja supruga ve u rujnu 1998. imala multiplu sklerozu, nismo uope znali. Svaki put kad je moja
supruga imala napad, danas znamo da se tad radilo o
manjem udaru, iao sam k njezinom kunom lijeni
ku, no on ba nije ozbiljno uzimao te zdravstvene te
koe, govorio jc da si ona to samo utvara, da se uope
ne moe imati toliko mnogo bolesti. Kad se to mojoj
95

94

supruzi opet jednom dogodilo, oprostila se s rijeima:

Sad mije dosta, vie me neete vidjeti ' ali mu je pre
dala knjigu Dr. Ratha Zato ivotinje ne poznaju sr
ani infarkt - ali mi ljudi".
1

Vjerojatno se on izobrazio, jer kad je moja supruga

klonula na jednu nogu i nije mogla vie zakoraiti,
obavljao je taj lijenik hitnu slubu. Sad se iznenada
veoma brinuo oko nje i ostao je kod nje skoro dva sata.
Tada joj je rekao da on sumnja na multiplu sklerozu.
Napisao je potom jo izvjetaj i nazvao nam jednu neurologinju o kojoj je on dosad uo vrlo mnogo dobra.
ekali smo jo neko vrijeme da s neurologinjom
ugovorimo termin, jer je moja supruga bila uvjerena
da ona nema multiplu sklerozu. Takve strane bolesti
imaju naime zapravo samo drugi. Tad smo sredinom
srpnja 1999. imali termin, pri kojem je tada naalost
kod moje supruge stvarno dijagnosticirana multipla
skleroza.

supruge znatno se poboljalo uslijed prirodne terapije.

Uminule su tegobe u koljenima, glavobolje, smetnje s
ravnoteom, vrtoglavice, slabosti u nogama, smetnje
pri govoru. Ona je toliko ojaala da je mogla opet
sama voditi kuanstvo.
Zakljuno mogu rei daje mojoj supruzi, na temel
ju vitaminskog lijeenja povezanog sa sirovom preh
ranom, ve est godina toliko dobro da su se gotovo
svi znaci multiple skleroze izgubili.
Imamo kontakt s preko 200 oboljelih od multipla
skleroze koji su nam se javili i zamolili obavijesti.
Svima smo govorili o vitaminskoj terapiji, sirovoj
prehrani itd. Na je telefon 0049-2620-950224 i
e-mail: udokernel@uni.de
Da nismo ili na prirodno lijeenje, vjerojatno bi
moja supruga bila operirana na srce i imala bi umjetna
koljena, koja vjerojatno vie ne bi upotrebljavala jer bi
najvjerojatnije ve sjedila u invalidskim kolicima.

Lijenica je tad htjela odmah lijeiti beta-interferonom i cortisonom, to smo mi odbili, jer moja su
pruga sigurno ne bi podnijela loa nudzjelovanja.
Pri lijeenju je pomogao Dr. Rath propisivanjem
doziranja vitaminskih formula, aminokiselina, mine
rala i elemenata u tragovima. Tako doziranje ne sadri
krob, konzervirane tvari, supstance s manipuliranim
genima, nikakve sastojke ivotinjske nusprodukte i
alergene. Zdravstveno se stanje teke bolesti stabilizi
ralo. Kroz sljedee tri godine zdravstveno stanje moje
96

97

Prof. Arnold Ehret

MOJE OTKRIE UZROKA I

LIJEENJA BOLESTI
Rodio sam se 29.
srpnja 1866. u blizini
Freiburga u Badenu, Nje
maka. Od svoga oca na
slijedio sam prirodnu
sklonost i nadarenost za
istraivanje uzroka i po
ela svakog dogaanja i
njegovih posljedica.
Obrazovanje sam ste
kao na visokoj koli.
Zbog brojnih poslova na
seoskom domainstvu i
osrednje hrane podlegao
sam tekom oboljenju bronhija. No, unato toj tekoi
poloio sam diplomski ispit s odlinim uspjehom.
Najvie sam volio fiziku, kemiju, crtanje i tehniku
kulturu. Upisao sam akademski teaj i s navrenih
dvadeset godina postao nastavnik likovnog odgoja na
viim i visokim kolama. Pouavao sam na jednoj vi
sokoj koli sve dok nisam bio pozvan u vojsku iz koje
sam nakon devet mjeseci bio otputen zbog ncurastenikih smetnji srca" te se ponovo vratio svom pozivu
98

nastavnika likovne umjetnosti. S napunjenih trideset

godina bio sam dobro uhranjen i lijepo sam izgledao,
po rijeima onih koji su me tad poznavali, a zapravo
sam bolovao na bubrezima, imao sam takozvanu
Brightovu bolest koja se oitovala u brzom tjelesnom
propadanju.
Pet puta izvrio sam kuru oporavljanja, da bih na
kraju saznao kako se radi o neizljeivoj bolesti, to me
silno razoaralo. Pet godina podnosio sam svakakve
zahvate mnogih lijenika (sveukupno 24), da bih na
kraju spoznao kako sam svoju neizljeivost" ipak
preskupo platio. Tjelesno i duhovno slomljen pomi
ljao sam na samoubojstvo, meutim sasvim sluajno
saznao sam za prirodno lijeenje, u tri navrata posjetio
sam Kneippov sanatorij, stoje urodilo znatnim olak
anjem i eljom za ivotom, ali ne i konanim ozdrav
ljenjem. Boravio sam u pet ili est drugih sanatorija
koji su primjenjivali prirodno lijeenje. Isprobao sam
sve mogue metode koje su u Europi bile poznate, po
troio mnogo novaca za vie nego skroman rezultat li
jeenja. Nisam se dodue osjeao bolesnim, ali ni
zdravim. Uvijek iznova uio sam na vlastitom isku
stvu: glavni simptomi mojih bolesti bili su stvaranje
prekomjerne sluzavosti, gnoja i bjelanevina u urinu,
te bolesni bubrezi. Uvjereni daje isti urin pokazatelj
zdravlja, lijenici su pokuali te izluevine sprijeiti
pomou lijekova, a izgubljene bjelanevine (putem
izluivanja) nadoknaditi hranom od mesa, jaja i mlije
ka. No, koliko god bih kupkama i kretanjem uspio
99

smanjiti prekomjernu sluzavost, ona bi se iznova stva

rala zahvaljujui pogrenoj prehrani. vrsto sam
odluio prkositi svemu to mi se inilo osobnom tra
gedijom (kao to se to danas ini mnogim kroninim
bolesnicima kad vie ne dobivaju od lijenika nikakvu
stvarnu pomo). Sve to sam nauio na vlastitom
iskustvu svodilo se na spoznaju daje pogrena hrana
uzrok bolesti, te da jedino ispravna hrana moe uroditi
ozdravljenjem. Postoji vegetarijanski nain ivota, di
jeta pomou voa i oraha, brojne prehrambene kure"
i post koji moe biti od velike koristi. Otiao sam u
Berlin i posvetio se prouavanju vegetarijanskog na
ina ivota. U to vrijeme bilo je u Berlinu preko dvade
set vegetarijnskih restorana. Prva stvar koju sam
primijetio bila je injenica da vegetarijanci nisu puno
zdraviji od mesojeda. Mnogi su izgledali ak prilino
blijedo i bolesno. Zbog ivenih namirnica koje su
sadravale u sebi krob i mlijeko menije s vremenom
bivalo sve loije. Upisao sam na sveuilitu studij me
dicine, filozofije i kemije. Pohaao sam kolu prirod
nog lijeenja, nauio poneto o duhovnom lijeenju,
kranskim znanostima, magnetskom lijeenju itd.
Sve sam to poduzimao u elji da pronaem stvarne i
temeljne istine savrenog zdravlja. Ostao sam vie ili
manje razoaran i krenuo na put u Nizzu, na Monte
Verita u junoj Francuskoj te se podvrgao radikalnoj
vonoj dijeti s izuzetkom od pola litre mlijeka na dan.
Vjerovao sam tada da mi je potrebna bjelanevina.
Vonu dijetu nisam prilagodavao svom specifinom
100

stanju bolesti, kao to to nisu inili ni ostali, i zato ni

sam od nje imao veliku korist. Bilo je dana kad sam se
osjeao sasvim dobro, nakon ega bi uslijedili dani
kad sam se osjeao jako loe. Brzo sam napustio junu
Francusku i vratio se kui, vratio se opet takozvanoj
dobroj hrani koju su mi preporuivali dobronamjerni
prijatelji, rodbina i lijenici. Nauio sam neto malo o
postu, ali svi moji prijatelji i rodbina odvraali su me
od posta; ak je i moj nekadanji lijenik koji se bavio
prirodnim ozdravljanjem rekao mojoj sestri da bi ne
koliko posnih dana moglo biti presudno za ovjeka
koji boluje od Brightove bolesti.
Sljedee zime otputovao sam u Alir na sjeveru
Afrike. Blaga klima i udesni plodovi poboljali su
moje zdravstveno stanje, pobudili u meni znatno vee
povjerenje u metode prirode i znatno vee razumije
vanje za prirodu i njezine zakonitosti. Odluio sam
postiti krae vrijeme, ime sam znatno osnaio proi
avaj ua svojstva ukusnih plodova i blage klime, to
je rezultiralo injenicom da sam jednog jutra, kad sam
se dobro osjeao, ugledao u zrcalu posve drugaiji iz
gled svoga lica, ugledao sam lice mladog, naizgled
zdravog ovjeka. No, uslijedili su dani u kojima sam
se opet loe osjeao, u kojima je moje lice opet zado
bilo boleljiv izgled, to sreom nije dugo potrajalo.
Te izmjenine promjene na mom licu utjecale su na
mene kao otkrivenje" prirode. Djelomino sam ot
krio njen ustroj i bio sam na pravom putu. Odluio
101

sam sve to temeljitije istraiti i ubudue ivjeti stroe

u skladu sa svojim istraivanjem.
Obuzeo me neopisiv osjeaj boljeg zdravlja, osje
aj kakvog nikad ranije nisam osjetio, neopisiva
ivotna snaga, ustrajnost i jakost, to mi je donijelo
veliku radost i osjeaj sree zbog same injenice da
sam iv. I nije se to odnosilo samo na tijelo, ve i na
velike promjene u mojim duhovnim sposobnostima.
Urodilo je boljim opaanjem i jasnijim prisjeanjem.
Ispunjavalo me hrabrou i nadom, a to je najvanije,
zadobio sam uvid u spiritualnost, uvid koji je djelovao
poput izlazeeg sunca i bacao novo svjetlo na sve pro
bleme. Svaka moja duhovna sposobnost znatno se po
boljala, postala je daleko bolja nego to je bila u
najzdravijim i najboljim godinama moje mladosti.
Znatno se poboljala i moja tjelesna izdrivost. Nai
nio sam biciklistiku rutu od priblino 400 kilometa
ra, od Alira do Tunisa, na kojoj me pratio dobro
uvjebani biciklist koji se normalno hranio. Nikad ni
sam zaostajao iza njega, ve sam uglavnom vozio
ispred njega, osim u veernjim satima kad je moja
izdrivost bila na probnom ispitivanju. Nemojte zabo
ravit da su me lijenici prije odlaska u Alir proglasili
kandidatom za smrt, a sad sam klicao od radosti to
mogu podnijeti i najvea dostignua. Bilo mije neobi
no drago to sam napustio klaonicu" ovjeanstva,
poznatiju pod nazivom znanstveno medicinske klini
ke.
102

Kad sam se vratio kui, dokazivao sam svoju spo

sobnost i izdrivost obavljanjem najteih poljopri
vrednih poslova te ispitivanjem svoje jakosti koja je
bila znatno vea od najbolje treniranih osoba s nor
malnom prehranom. No, bio sam okruen rodbinom i
prijateljima koji su ivjeli uobiajenim nainom ivo
ta. Dolazio sam u kontakt sa strunjacima koji su na
sluivali da bi moja otkria mogla postati temeljnim
naelima i kao takva biti vrlo uspjena, to ih je poma
lo zbunjivalo. Bojali su se da e moja otkria i temel
jna naela ponititi, ili u najmanju ruku omalovaiti
principe koje su prakticirali. Poeli su me napadati i
ismijavali. Vratio sam se opet normalnoj prehrani. Ali
nisam napustio istraivanje znanstvenih razloga,
ZATO je voe djelotvorna ivena namirnica koja
ne stvara sluzavost, dapae, doao sam do zakljuka
da voe za vrijeme probave razvija neto stoje pozna
lo kao groani eer i to se u analizama oznaavalo
ugljikohidratom. Moja iskustva, testovi i eksperimen
ti, ba kao i odgovarajue kure, pokazivali su da je
grodani eer voa najvaniji sastojak ovjekove
prehrane, koji prua najveu snagu i izdrivost te je
istovremeno najbolje sredstvo za izluivanje otpadnih
tvari i najdjelotvorniji lijek ljudskog tijela.
To otkrie izravno je proturjeilo teoriji o duiku i
bjelanevinama i lijenika i znanstvenika, kao i mo
dernoj teoriji o mineralima i solima. Godine 1909. na
pisao sam lanak u kojem sam javno osudio teoriju o
izmjeni tvari, a 1912. do istog otkria doao je i dr.
103

Thomas Powell u Los Angelesu. On je provodio

zapaene kure pomou ivenih namirnica koje su
sadravale organski ugljik, kako je on to nazivao. To
je isti sastojak ivenih namirnica koji se za vrijeme
probave pretvara u groani eer. Ponesen tim otkri
ima i svojim iskustvima napustio sam prijatelje i rod
binu koji su mi svojim srdanim prijateljstvom
uveseljavali ivot. U pratnji mladog ovjeka koji je na
temelju mojih iskustava, a zbog nepodnosivih patnji,
od kojih je najgora bila zamuckivanje, pokuao ispro
bati ljekovitu hranu i post, krenuo sam u junu Fran
cusku. Za svega nekoliko mjeseci obnovio sam svoja
iskustva koja sam imao u Africi i vjerovao sam vie
nego ikada daje hrana od voa u kombinaciji s postom
nepogreiva metoda prirode pomou koje ovjek
moe postati i ostati daleko zdravijim od sveukupnog
civiliziranog ovjeanstva.
Oekivani rezultati esto su bili doivljeni kao
uda, iako svoju udesnost imaju zahvaliti prije svega
svojoj rijetkosti. Svijest da sam se domogao udesnih
metoda, pomou kojih se mogla jasno utvrditi pogre
na hrana te izabrati ispravna hrana za obnovu,
izdrivost i jakost, bilo je zaista neto iznenaujue,
ali nije to bilo nikakvo udo.
Osobito vani bili su rezultati koje sam mogao pra
titi na mladom ovjeku, deset godina mlaem od
mene. Nakon odreenog ienja pomou posta na
stavili smo sa svim moguim ivenim namirnicama
suvremene civilizacije. Nai organi, koji su sad postali
104

mnogo osjetljiviji, smjesta bi se usprotivili nepo

eljnim tvarima, pogotovo u mijeanim obrocima, to
nam je bio najuvjerljiviji dokaz daje moderna kuhinja
sa svojim mjeovitim obrocima, bez velikog znanja o
kvaliteti, bila glavni uzrok svih bolesti. Nemogue je
znati stoje zapravo hrana i poznavati djelovanje doti
ne hrane, ako se tijelo prethodno ne oisti pomou
prirodne metode i posta. Nisam uspio dobiti nikakve
podatke o tome daje netko prije mene vrio takve po
kuse. Te injenice dokazivao sam tijekom dugih godi
na temeljitom i nimalo lakom praksom, tako da moje
znanje nedvojbeno nadilazi znanja svih ostalih koji se
bave pitanjima prehrane.
U elji da isprobamo svoje sposobnosti nakon na
pornog rada nas dvojica krenuli samo na put po sje
vernoj Italiji, putovali smo neprekidno 56 sati bez
spavanja, bez pauze i bez hrane. Samo smo neto malo
popili. I to nakon sedmodnevne kure posta, kad smo
priutili sebi jedan jedini obrok od kilogram treanja.
Strunjaci koji su doznali za to, nazivali su to ude
snim testom, naravno sa svog stajalita. Odakle snaga
za neto takvo? Dolazi li snaga od duika, od bjelan
evina, od organske soli, od masti, od vitamina, odak
le ta snaga? Nakon mara koji je trajao 16 sati ja sam
bio u stanju uraditi 360 sklekova i protezanja ruku u
svega nekoliko minuta. Kasnije su brojni testovi sna
ge s atletskim sudionicima donosili jo bolje rezultate.
1 sve to zbilo se nakon to sam proglaen neizljeivo
bolesnim, nakon to su mi otac i brat umrli od suice.
105

Kao posve novi ovjek teio sam za viim iskustvima,

ne samo tjelesne, ve i duhovne i duevne prirode. Isto
se dogaalo i s mojim mladim kolegom. On se u mno
gim vidovima zaista udesno oporavio, jedino se nje
govo zamuckivanje nije ni malo promijenilo na bolje.
Palo mi je na pamet da bi razlog tome mogao biti tjele
sno optereenje u vidu nagomilavanja otpadnih tvari.
Odvezli smo se na osamljeno mjesto otoka Capri i
podvrgli se ondje duim kurama posta uz dnevno ku
panje i sunanje od etiri do est sati na temperaturi od
49 C. Uspjeli smo se do te mjere oistiti da se vie
uope nismo znojili. Osamnaestog dana moj je prija
telj tako promukao da se najozbiljnije zabrinuo za
svoj glas. Na moj prijedlog prekinuo je svoju kuru po
sta koja se sastojala od kilu i pol smokava, stoje rezul
tiralo time daje gotovo sat vremena izbacivao iz svog
grla veliku koliinu sluzi, to znai da se njegovo tije
lo istilo i u drugom smjeru. Vrlo brzo je zadobio svoj
glas, nestalo je zamuckivanje koje se nikad vie nije
vratilo. Postigao je ono za im je njegov bogati otac
uzalud teio, podvrgavajui ga svim poznatim tretma
nima lijeenja bez i najmanjeg trajnog poboljanja.
Post kao najbolji lijek prirode dosad se vrlo nepro
miljeno primjenjivao i bio pogreno shvaen od vei
ne ljudi, stogaje nuno potrebno ispravno objanjenje
posta. Na temelju vlastitog iskustva, lijeenja samog
sebe postom i obrocima koji ne stvaraju sluzavost, te
strunim primjenjivanjem posta kao kure lijeenja za
stotine i stotine bolesnika u svom vicarskom sanato106

riju u razdoblju preko deset godina, mogu sa svom si

gurnou govoriti o udesnom djelovanju i korisnosti
ispravne primjene posta. Moje prvo iskustvo donijelo
mi je tako blagotvorne rezultate da sam naprosto bio
primoran primjenjivane metode usavriti i dokazati.
Nastavio sam s opaanjem i istraivanjem svih faza
ivota. Vrio sam mnoge vrlo sloene eksperimente.
Zatim sam krenuo sa svojim savreno oporavljenim
mladim prijateljem na dugo putovanje. Najprije u
junu Italiju, gdje smo puno etali i hranili se gotovo
iskljuivo groem. Nastavili smo putovanje brodom
za Egipat, krenuli u Palestinu, Tursku, Rumunjsku i
vratili se preko Austrije kui. Na tom putovanju nau
ili smo mnogo o prehrani, obiajima, mentalitetu i
zdravlju raznih naroda, osobito onih na Bliskom isto
ku, stoje moju vjeru u nadmo europske civilizacije
najozbiljnije pokolebalo, a znatno ojaalo moje uvje
renje da sam bio na pravom putu upoznavanja izvan
rednog zdravlja i znatno boljeg duhovnog razvitka, te
mnogo aktivnijeg i dueg ivota.
U Egiptu smo vidjeli ljude izvanredno jake i
izdrive, koji se najee prehranjivahu oskudnom
vegetarijanskom hranom, ali su po svemu sudei imali
dvije loe navike - puili su cigarete i pili jaku kavu;
pa ipak, nismo vidjeli gotovo nijednu nervoznu ili bo
lesnu osobu. Vidjevi kako jedu gotovo jednu te istu
hranu, i to u vrlo neznatnim koliinama jednih te istih
ivenih namirnica, te saznavi da jedu iste ivene
namirnice koje su jeli njihovi preci, doli smo do
107

spoznaje o izvanrednim osobinama stare egipatske

kulture.
U Palestini smo ostali nekoliko mjeseci, prouavali
mjesne obiaje i ivotne okolnosti u prolim vremeni
ma, stoje znaajno probudilo moje shvaanje isprav
nog tumaenja Novoga zavjeta. Shvatio sam da je
ivot i uenje Isusa Krista bilo u savrenom skladu sa
zakonima prirode. Odatle njegova sjajna inteligencija
i sjajno zdravlje. Nepoznavanje prirodnih zakonitosti
koje su temelj svakog zdravlja u ovom je stoljeu vee
nego u svim prolim stoljeima. 0 tome najbolje svje
doi razoreno zdravlje takozvanog civiliziranog ov
jeka, iako je u mnogim drugim vidovima znaajno
napredovao iz stoljea u stoljee. Sve to sam nauio
zahvaljujui svojim istraivanjima i iskustvima, te
mogunostima da ljude opet privedem na put boljeg
zdravlja^sve je to zapravo otvaranje Knjige sa sedam
peata. ivot Isusa Krista u svjetlu uistinu prirodnih i
znanstvenih, te stoga vjenih i stvarnih boanskih za
kona koji su identini s naim zakonima, istinsko je
nadahnue i nada koja mnoge ljude ispunjava iskon
skom radou i koju naprosto nije mogue zanemariti.
Ostale zemlje koje smo posjetili otkrile su nam
stupnjeve razvika i injenice glede naela prirodnog
zdravlja. S vie povjerenja i oduevljenja nego ikad
ranije nastavio sam s poboljavanjem svog zdravlja
pomou posta i primjerenije prehrane. Instinktivno
sam shvatio - a potom i vrlo brzo dokazao - da odre
ene i posve prirodne i ispravno pripremljene ivene
108

namirnice ne proizvode samo najveu moguu energi

ju, ve se njihovom ispravnom primjenom postie
nevjerojatno ienje tijela. Ako se to kombinira s raz
boritim postom, mogu se izbjei sve mogue bolesti,
dapae, mogu se ak izlijeiti. Ako se ini individual
no, obraajui posebnu panju svakom pacijentu op
tereenom otrovnim otpadnim tvarima - ne
bakterijama! - obraajui panju njegovoj starosti,
zvanju, klimi, godinjem dobu itd., tada se moe izai
na kraj i s takozvanim neizljeivim" bolestima. Zaci
jelo bi uspjelo svako lijeenje pod pretpostavkom da
navike ivota i starost ne stvaraju prevelike zapreke.
Ispravan pristup lijeenju, manja koliina hrane i te
meljita priprema za krae ili due kure posta pruaju
probavnim organima predah ili praznike" od njiho
vog stalnog prenapornog rada. Nastavimo li potom s
uzimanjem izabranih ivenih namirnica (to je vrlo
vano), imat emo iznenaujue dobre rezultate. Ja
sam postio 24 dana stoje urodilo ne samo izvanredno
dobrim i radosnim tjelesnim osjeajima, ve i duhov
nim i duevnim tenjama, tako da sam sav oduevljen
priao svojim prijateljima i drugim ljudima o svojim
otkriima, iskustvima i rezultatima. Svoje osjeaje ni
sam bio u stanju opisati, zato sam im govorio da bi tre
bali sve to sami doivjeti, to su neki i uinili.
Zapoeo sam sa svojim obrazovnim radom, javnim
kurama posta i predavanjima. Dvaput sam odrao jav
nu kuru posta u velikim gradovima, a dvaput u vicar
skoj. U zatvorenoj prostoriji, strogo uvan i
109

kontroliran od lijenika, bez ikakvih utjecaja izvana i

veza s vanjskim svijetom. U Kolnu sam tijekom 14
mjeseci postio etiri puta, prvi put 21 dan, drugi put 24
dana, trei put 32 dana i etvrti put 49 dana. Za vrije
me tih kura posta i nakon toga drao sam na predavan
jima probe svojih tjelesnih i duhovnih sposobnosti, ne
bi li dokazao vrijednost onoga to sam nauio i isku
sio. To mije omoguilo da savjetujem i vodim druge
ljude, da se posvetim pisanju lanaka i da otvorim
svoj sanatorij u vicarskoj. Osim toga poeo sam s da
vanjem pismenih savjeta.
Svoj prvi lanak napisao sam nakon 49 dana duge
kure posta u Kolnu. Objavljen je u jednom vegetari
janskom listu. U njemu opisujem sva nova iskustva s
postom, nova iskustva s prehranom i lijeenjem bole
sti, posve nova iskustva glede samog ivota, njegova
produljenja i radosnijeg ivljenja. lanak je poluio
senzacionalno i revolucionarno djelovanje. Dobivao
sam pitanja iz svih dijelova svijeta, a osobito iz Euro
pe. Ljudi koji su tragali za zdravljem, inovatori i me
dicinari vrlo brzo se podijelie u estoke protivnike i
oduevljene pristae. Ti spisi izazvali su raspravu, od
nosno otvoreno izjanjavanje o novim naelima koje
sam otkrio, tako da su u Europi nastale dvije protivni
ke udruge, udruga Ehretista i udruga Ne-Ehretista.
Istinu Ehretista vrlo je dobro opisao poznati izvo
a i obnovitelj sljedeim rijeima: On (Ehret) nije
pronaao ili stvorio post, nije poboljao uzimanje
voa ili prehranu, budui da je sve to bilo poznato i
110

davno prije njega primjenjivano kao metoda prirod

nog lijeenja, ali ono stoje on uradio, stvorivi potpu
no novi sustav, jest to daje uspio povezati elemente na
temelju savrene prehrane i posta u sustavnu metodu
lijeenja." Moja teorija o sluzavosti - koja je postala
dokazanom injenicom - kao glavnom uzroniku svih
patnji bivala je sve poznatijom, uostalom kao i moj
nain lijeenja. Prola je sve probe i donijela neto to
je netko nazvao enormnim uspjehom te ju opisao kao
prirodnu obradu i prehranu, kao najsavreniji i naj
uspjeniji nain lijeenja. Vrlo brzo automatski je naz
vana metodom ljekovite hrane", a pokret koji se njo
me bavio nazvan je prirodnim nainom lijeenja".
Preko deset godina pisao sam lanke za asopise o
zdravlju i drao predavanja u velikim gradovima Eu
rope, gdje sam s mnogim lijenicima i strunjacima
raspravljao o prednostima te metode. LI svom sanato
riju voa i posta" obradio sam na tisue pacijenata, pa
i putem dopisivanja, ne mijenjajui nita od bitnih na
ela. Usavravao sam se sve boljim poznavanjem po
jedinosti i saznanjima kako ih primijeniti da bi se
postigli najbolji rezultati. Iz svega toga razvilo se to
to je postalo poznato kao ljekovita hrana bez sluza
vosti.
Neposredno uoi I. svjetskog rata doputovao sam u
Sjedinjene amerike drave s namjerom da razgledam
izlobu Panama. Htio sam ispitati plodove koji su ra
sli na stablima Kalifornije. Ratne godine primorale su
me da ostanem u Americi i vjerojatno nije nimalo slu111

ajno da sam tu naiao na ljude koji su imali iza sebe

ista istraivanja, otkria i iskustva. Branili smo ista
naela i s njima upoznavali javnost, naela koja su u
Europi bila nadasve uspjena, jer su napaenom
mnotvu pruala olakanje i pomagala pojedincima
da izbjegnu razna oboljenja.
Voe i povre sadri sastojke koji su poeljniji od
svih drugih ivenih namirnica za proizvodnju iteka
ko vane energije Te osnovne namirnice ili sastojci
poznati su kao ivotonosni ugljikohidrati" i
grodani eer". Njihova prisutnost u dostatnim koli
inama protivila se u to vrijeme prevladavajuem
miljenju da su osnovni proizvoai energije organ
ske i mineralne soli, odnosno soli organskih tkiva. Te
su soli u svim ivenim namirnicama sadrane u nez
natnim koliinama, a neke od njih su kemijski dodaci.
Ni broj kalorija (jedinica topline) nije naj razboriti je
polazite u potrazi za poeljnom hranom. Dugotrajna
opaanja, iskustva i istraivanja najbolji je dokaz da
voe i povre sadri sve soli potrebne organskom tki
vu, da voe i povre nadilazi sve ostale ivene namir
nice glede naprijed navedenih sastojaka, te je
najpoeljnije za ienje organizma od ostatka hrane
koja stvara obilatu sluzavost". Prema tome, ovjek
se moe s pravom radovati djelotvornom uinku lje
kovite hrane bez sluzavosti".
Moja osnovna pokretaka snaga bila je svesrdna
elja da budem ljudima od pomoi - u spoznavanju
istine - uz istovremeno priznanje da ni sam ne znam
112

svu istinu. Spoznao sam nunost openitih pregnua i

nadao se izbjegavanju nepoeljnih posljedica do kojih
je dolazilo zbog najobinije zavisti. Moje misli, djela i
rijei batinit e i unaprijediti budui narataji. Zna
enje i viestruka primjena umijea lijeenja kojeg sam
se domogao kao svog ivotnog djela dovela me je do
suradnje s prirodnim ljeiteljima koji su vrili praksu
bez tvornikih lijekova.
Najvie mi je stalo do toga da se svijet upozna s
mojim , u meuvremenu dokazanim, otkriima na po
druju zdravlja - boljeg zdravlja - kojeg sam se po
najprije sam domogao i koje sam posredovao
tisuama i tisuama pacijenata u svom vicarskom sa
natoriju na javnim predoavanjima te putem lanaka u
asopisima o zdravlju.
Bio sam izazov i poticaj mnogim borcima za zdra
viji svijet, to se najbolje vidi po tome daje moje u
enje o zdravlju nailazilo na sve vee priznavanje, kako
kod obinih ljudi tako i kod strunjaka - koji su bez
imalo kolebanja prihvatili svjee voe i zelene listove
povra kao najpoeljniju hranu ovjeanstva. ak su i
moje rijei kao to su sluzavost", osloboen od slu
zavosti" i suvina sluz" postale s vremenom openito
poznate.
Prof. Arnold Ehret

113

Arnold Ehret ostavio je ovjeanstvu batinu od

velike vrijednosti -po svemu sudei najvaniju poru
ku koja je ovjeanstvu namijenjena od davnih vreme
na! Ehretovo uenje jami svim njegovim pristaama
zdravlje, zdravlje koje je daleko vrednije od svakog
ovozemaljskog bogatstva, jami ivotnu sreu i du
hovni rast.
Prof. Arnold Ehret imao je u ivotu vrlo velika
iskustva glede posta i lijeenja pomou zdrave hrane.
Bio je vrlo precizan promatra vlastitih iskustava.
Zahvaljujui tome domogao se velikog prirodoznanstveno-eksperimentalnog znanja o lijeenju pomou
posta i zdrave hrane. Njegove izjave o ljekovitoj hrani
i postu ostaju i danas ispravne, vaee i usmjeravajue, bez obzira na injenicu to ih kolska medicina ne
priznaje. To to ih ne priznaje, ne znai da one po sebi
nisu vrijedne i djelotvorne. Njegove izjave o funkcija
ma tijela i organa, o tjelesnoj gradi, o zdravlju i bole
sti, o fiziologiji, njegovo uenje o ivotnom dogaanju
u tijelu djelomino podlijeu odreenim ispravcima
nove prirodoznanstvene spoznaje. Meutim, to nipo
to ne umanjuje vrijednost njegova uenja o postu i
zdravoj hrani.
Izale su njegove dvije knjige na hrvatskom u
Knjinici UPT, akovo; Ljekovita hrana bez sluza
vost i" i Postom do zdravlja". Obje se knjige mogu
naruiti na broj telefona: (031) Hl 1-774.

114

Diane Vallaster l olton

PRIRODNO RAANJE
Bio je lipanj kad sam primijetila da sam trudna. U
svojoj trideset i treoj godini trebala sam roditi prvo
dijete. Koje li iznenadne i potresne spoznaje! Jo mje
sec dana kole, trideset prvaia i beskonani formulari na zavretku kolske godine kojima se moram
posvetiti - sve me to prilino optereivalo.
Odjednom mi je salata koju sam toliko voljela po
primila u ustima okus piljevine - moja prehrana poe
la je dobivati posve nove crte. Izgledala je otprilike
ovako:
1., 2. i 3. mjesec trudnoe nita mi nije prijalo osim
grejpfruta i svjee oienih oraha, triput na dan.
4., 5. i 6. mjesec grejpfrut je i dalje bio glavni prehramben" artikl, ali istovremeno mi je poelo odlino
prijati i ostalo voe. Bio je mjesec rujan, najbolje vri
jeme za kupine. Osim toga, uspjelo nam je pronai
vrlo ukusne ljive, suene ljive, kruke i jabuke, koje
nisu bile prskane. Proitali smo da je aj od listova
malina vrlo dobro piti u trudnoi, zato smo poetkom
rujna posjetili livadu s malinama kod svojih susjeda i
nabrali punu vreicu listova koje smo osuili na ploi.
Od rujna do 1. oujka pila sam najmanje pola litre aja
dnevno. Bilo je teko pronai dobru mrkvu, ali uspjelo
nam je. dobili smo je u dovoljnim koliinama da smo
115

mogli svakog dana pripremati pola litre soka od

mrkve. Budui da me naporan rad tijekom kolske go
dine prilino iscrpio, smatrala sam da bili trebala uzi
mati neke dodatne tvari koje bi me inile krepkijom,
zato sam dnevno uzimala 6 tableta algi, 6 tableta pri
rodnog kalcija, vitamin E, 2 ajne lice ulja od bakalara, budui da kod nas u Kanadi to godinje doba ne
obiluje sunanim danima te nije ba bogato prirodnim
vitaminom C.
Svaki put kad bi se otpadne tvari zadrale u mom
tijelu, pobrinula sam se za svje ananas. Ukoliko ga ne
bih mogla dobiti, zadovoljila bih se ne eerenim so
kom od ananasa koji je takoer vrlo djelotvoran.
Osjeala sam se tako udesno da do estog mjeseca
trudnoe nisam otila k lijeniku. No, moji prijatelji
bili su do te mjere uznemireni da sam napokon bila
primorana potraiti lijenika.
Lijenik nije.mogao shvatiti da dijete ima tako
snane otkucaje srca, da nisam za vrijeme trudnoe
dobila na teini, te da u mom tijelu nema nikakvih
naznaka trovanja. Vjerovao je u prirodno raanje i bio
je prezadovoljan mojom jednostavnom, prirodnom
hranom.
Dnevno sam pjeaila nekoliko kilometara. Imali
smo dva mala psa, tako da sam uvijek imala razloga
da krenem s njima u etnju.
A onda, 1. oujka, doao je napokon na svijet Eric,
plaui naravno, ali s bujnom kosom na glavi. Kosa je
116

bila utoliko divnija zato to veina novoroenadi do

lazi na svijet gologlava ili s vrlo malo kose na glavi.
Sjajna boja njegove kose bila je glavna tema razgovo
ra medicinskih sestara i lijenika - dijete uope nije
imalo mlijeno-bijelu kou!
Svatko se udio kako sam uope bila u stanju Erica
dojiti, pa iako je mlijeko polako nadolazilo, izdrala
sam i uskoro je nadola bogata koliina punog, kremastog mlijeka, mada su mi uvijek govorili kako je
majino mlijeko obino plavkasto i vodenasto.
Hrana na klinici bila je gotovo posve mrtva, ali ja
sam birala samo ivotonosne namirnice koje su bile
na jelovniku. Sestre su se pribojavale da uzimam pre
malo bjelanevina, zato su me svaka tri sata bombar
dirale velikim aama pasteriziranog mlijeka.
Izlijevala sam ga u ispust i nadomjetala vodom. Moj
suprug i moja sestra donosili su mi svakog dana litru
svjeeg soka od mrkve i svjee oienih oraha, kako
bih nadopunila svoju oskudnu hranu. Voe na tanjuru,
koje se suilo na suncu, a koje sam dobila na poklon,
bilo je oznaeno kao opasno", budui da dijete - tako
su mi govorili - moe od njega dobiti proljev. Meni se
uope nije inilo da bi ti plodovi mogli nakoditi ma
lome ili meni; jer ja sam te plodove jela deset godina,
a dijete je ve punih devet mjeseci zajedno s njima
sjajno odraslo.
Bilo je predivno vratiti se kui gdje je bilo puno
ivenih namirnica na koje sam se tijekom godina na
vikla. Nisam mogla odoljeti velikim koliinama su117

hog voa, i kao to smo oekivali, bez ikakvih

posljedica.
Uza svu tu sirovu hranu koju sam jela (najmanje
60% od toga bilo je voe) bila sam nakon Ericova ro
enja zaprepatena nad injenicom da bi prolo po ne
koliko dana, a da dijete nije imalo stolicu. Napokon .
petog dana uspostavila se posve normalna, primjerena
stolica - bez ikakvog zaepljenja, bez ikakvog prolje
va!
Stoje bilo sa stolicom tako dugo? udili smo se, ali
to se pokazalo kao pravilo. esto se pitam da li sam ga
trebala ispirati. Bila je to zagonetka sve dok nisam
sluajno naila na staru knjigu o dojenju djeteta u ko
joj jasno stoji da mlijeko moe katkada biti tako kvali
tetno da nije nita neobino ako novoroene nema po
sedam dana stolice.
Po tom uzorku dijete se razvijalo sve dok nije poe
lo uzimali vrstu hranu. U starosti od est mjeseci Eric
je okusio malo soka od mrkve, ali tek kad mu je bilo
devet mjeseci dobio je vrstu hranu. Zrelu bananu i
mali komadiak avokada, oboje ispasirano kroz fino
sito. Bio je to njegov prvi vrsti obrok.
Nakon toga nije trebalo pet dana ekati njegovu
stolicu, svega nekoliko sati nakon jela dijete je ve
imalo stolicu koja je bila puna sitnih crnih vlakana.
Bila sam zaprepatena! Evo ga na - pomislila sam dobio je gliste! Tog me dana posjetila medicinska se
stra. Otvorila sam joj vrata sa suzama u oima i poka-

zala joj sumnjivu stolicu. Odmah me pitala to je

pojeo, i kad sam joj rekla daje pojeo tek mrvicu bana
ne, nasmijala se i odgovorila mi: Evo vam vaih gli
sta: celuloza od banana!" Ni danas ne mogu vjerovati
da bi mekana banana mogla imati tako puno celuloze
u sebi!
Eric je odonda dobivao obje ivene namirnice banane i avokado - i malo soka od mrkve, sve dok nije
navrio godinu dana. Tad smo njegovoj hrani poeli
polako dodavati kau od sirovih suenih ljiva, bade
ma i marelica, obino s dodatkom avokada. Malo ka
snije poeo je dobivati svjee voe, u sezoni njegova
dozrijevanja.
Eric je sam birao svoje jelo, to smo vrlo brzo usta
novili. Ponekad bi samo danima jeo jabuke, zatim bi
ih zamijenio s avokadom, i tako redom. Volio je i jo
uvijek voli vakati suho lie algi. Jedino mlijeko to
gaje dobivao pune dvije i pol godine bilo je majino
mlijeko. Sada pije sok od mrkve i mlijeko od kokosa, i
nadamo se da emo ga uskoro nagovoriti na to da tu i
tamo popije i koju au kozjeg mlijeka.
Nikad nije imao vrtoglavicu, nikakvu sluz, nikak
vih oteklina, nikakvih napuhlina i nikakvih upala li
jezda.
Veina mojih prijateljica hrane svoje bebe s hra
nom za bebe" i pomou boice. S odreenom hranom
za bebe mogle su mirno spavati svu no. Budui da su
njihova djeca bila nesposobna za probavu kroba, do119

118

lazilo je stalno do prehlada, gripe, upale plua, mok

renja u pelene i alergija. Od svega toga mi smo sreom
bili poteeni, zato jer smo se pokoravali jednostav
nim zakonima prirode.
Jedino to mije smetalo kod dojenja jest injenica
da mi je trebalo znatno vie sna, da mi je nedostajala
moja normalna, uzavrela energija - ali zato imam sret
no, zadovoljno dijete.
Sada je Eric star tri godine. Njegova hrana sastoji
se iz sirova i suena voa, od svjeeg sirovog povra,
salata i njihovih sokova, oraha, sjemenki i meda. On
je duevno uravnoteen, tjelesno dobro razvijen, te
pun energije i znatielje."

Adelle Vallaster, nastavnica

LIJEENJE KOSTIJU PRIRODNIM

SOKOVIMA
Nakon dugogodinjih priprema mama i tata otpu
tovali su u Europu, a mi smo se za to vrijeme brinuli o
njihovoj vikendici. Potari su bili u trajku, to je na
poloaj jako oteavalo. Sve veze bile su prekinute,
dok nije stigao sudbonosni telegram, desetak dana pri
je nego to su se mama i tata trebali vratiti. Molili su
nas da im poaljemo dodatnu svotu novaca, da im na
uzletite dostavim bob" (saonice) i da presadimo
penine klice u veu posudu.
Oito je neto krenulo naopako! Ali to se konkret
no dogodilo mi zaista nismo mogli provjeriti - sve
dok se nisu vratili kui. Deset dana posvemanjeg
straha. Naposljetku smo saznali daje na mamu naletio
motorkota, kad je u Austriji prelazila cestu, te joj za
malo nisu odrezali nogu. Na udesan nain uspjelo je
vodeem specijalistu za kosti u toj pokrajini poi za
rukom operacija pomou koje su sve polomljene kosti
stavljene u pravilan poloaj te su tako stvorene sve
anse da brzo zacijele.
Mamina jedina pomisao bijae da se to prije mo
gue vrati kui svojini sirovim sokovima i sirovoj hra
ni; poznavala je naime mnoge sluajeve u kojima je

120
121

lijeenje pomou sokova i sirove hrane imalo napro

sto nevjerojatne uspjehe.
Dva tjedna nakon te nesree bili su opet doekani u
Kanadi. Lijenik u Austriji mislio je kako je ve sama
pomisao na putovanje prava ludost. Bio je uvjeren da
mama naprosto nee biti u stanju podnijeti bolove pri
likom estog presjedanja. Meutim, tata je naprotiv
bio vrsto uvjeren u to da mora mamu to prije odvesti
kui. Napokon je lijenik pristao. Mama je podnijela
putovanje vrlo dobro, zahvaljujui njenom udesnom
zdravlju na temelju programa sirove hrane kojega se
pridravala punih deset godina.
im se vratila kui, poeli smo sa sokovima - 120
grama soka od peninih klica triput na dan. sok od
mrkve i bezbrojne alice aja iz korijena i listova comfreya. Dodatno je dobivala prirodni vitamin C. prirod
ni kalcij i prirodni vitamin E. Imali smo mnogo
organski uzgojenih bresaka, kruaka, vinove loze i ja
buka, dok smo domau salatu te jeseni i zime nado
punjavali salatama iz supermarketa. Svako popodne
dobila je mjeavinu suncokretovih i sezamovih sje
menki, fino samljevenih, pomijeanih s malo meda,
kao ijednu au aja od comfreya.
Kuni lijenik htio je mamu odmah poslati u bolni
cu, jer se u rani stvarala gangrena. Nakon silnog nago
varanja pristao je da ostane kod kue. dok joj se stanje
nije pogoralo te smo je uredno otpremili na kliniku
da joj zamjene zavoje. To je predstavljalo odreeni
problem, ali rjeenje je brzo pronaeno.
122

Mi bismo rado poloili na ranu obloge od comfreya

i peninih klica, ali to nije bilo mogue, jer je na gip
su bio malen razrez kao rupa za zrak i stavljanje zavo
ja.
Takvo stanje potrajalo je otprilike tri tjedna. Tada
je oigledno uslijedilo lijeenje iznutra prema vani.
Bio je to neuveni postupak, bez ikakve primjene lije
kova za rane. Jedino svjei sokovi i ivene namirnice
posredovali su elemente koji su bili nuni za izljeen
je. Stanje je iz dana u dan bivalo sve bolje, sve rjee se
odlazilo na kliniku.
Sest mjeseci kasnije, kad je gips bio skinut, bile su
medicinske sestre iznenaene kad su ustanovile da
nema nikakvog uobiajenog mirisa kakav se osjea
kad se skine gips nakon dugog noenja. Kad je nain
jen rendgenski snimak, pokazalo se da je mala kost
zarasla, ali nije velika, zato je jo jednom noga stavlje
na u gips. Lijenik je bio sasvim siguran da kost ne
moe zarasti i da nuno predstoji itav niz transplanta
cija - kako kostiju tako i mesa - budui da se radi o
tekom prijelomu, da se predugo lijeila povrinska
rana, te daje izgubljeno previe kotane sri.
Lijenik je u ali rekao sestrama kako je rije o
dami koja vjeruje da e je izlijeiti Bog i povre. Ali
kad je dva mjeseca kasnije gips bio skinut i vidjelo se
da su obje kosti odlino zarasle, bio je lijenik najzaprepateniji svjedok!
123

Danas, 21 mjesec nakon nesree, rana je posve srasla s tkivom, najprije je doslovce bila samo koa na
kostima. Sada se mama kree bez tapa naokolo, sva
kog dana odlazi u vikendicu i sama odlazi u kupovinu.

Dr. Norman W. Walker

KAKO SAM OZDRAVIO

I LIJEIO DRUGE!
Uvijek iznova naglaavam
kako je vano odravati svoje ti
jelo istim iznutra i izvana. U
svom istraivakom poslu koji je
trajao gotovo pola stoljea, tra
gajui za osnovnim uzrocima
ljudskih patnji i traei sredstva i
naine kako se zatititi i izlijeiti
od tih patnji, doao sam do zak
ljuka daje najvea prepreka na
tom putu do eljenih rezultata
nagomilavanje otpadnih tvari u tijelu.
Moja obitelj i prijatelji esto su mi govorili - po
sluim li se njihovim rijeima - da bi svoje vrijeme
trebao posvetiti mnogo smisleni]im stvarima od
istraivanja kojima se bavim, jer na takvim istraivan
jima ionako ve odavno zarauju milijune dolara kli
nike i zavodi". Predviali su strane posljedice za
moje zdravlje, ako budem inzistirao na tim istraivan
jima koja su u znanstvenim i medicinskim krugovima
izazivali gnuanje.
Meutim, kad sam se suoio s injenicom kako se
mukarci, ene i djeca posvuda u svijetu koriste kao

124

125

pokusni kunii u raznim eksperimentima koji su, koli

ko sam tada mogao spoznati i razumjeti, bili posve ne
prirodni, i kad sam vidio kako su ti ljudi za nekoliko
godina bili doslovce pokoeni - stoje bila neposredna
posljedica tih znanstveno priznatih obrada" pomou
rendgenskih snimanja i cijepljenja - donio sam defini
tivnu odluku da moram pronai korijen naih proble
ma, pa makar istraivanje trajalo itav ivot.
Danom donoenja te odluke postao sam sebi samo
me vlastiti pokusni kuni. Odluio sam hraniti se pre
teno itaricama i piti puno mlijeka - bili su to stupovi
takozvane ,jake hrane". Te ivene namirnice bile su
openito - od najviih autoriteta" - prikazivane kao
najvanija i najbolja hrana, kao najdragocjenija hrana,
kao hrana koja sadrava sve hranjive tvari potrebne za
zdravlje, snagu i tome slino. Na toj hrani razvijao
sam se oigledno sjajno pune dvije godine, a onda
sam jednog jutra iznenada ostao prikovan uz krevet.
U meuvremenu sam na tjelesnoj teini dobio oko
15 kilograma. Po vanjskom izgledu i vaeim mjerili
ma nije mi apsolutno nita nedostajalo - do sudbono
snog jutra, kad me pogodilo neto poput groma iz
vedra neba. Lijenicima je bilo jasno da se nalazim u
beznadnom poloaju; govorili su da moj ivot moe
potrajati svega nekoliko tjedana, budui da se radilo o
cirozi jetre s uasnim bolovima neuritisa koji se tada
smatrao definitivno smrtonosnim.
Dvoumio sam se glede njihovih savjeta i uzimanja
lijekova. Prisjetili se razgovora s jednim prijateljem.
126

voenog nekoliko godina ranije. Bio sam tada duboko

dirnut mudrou tog starog vegetarijanca koji mi iz
meu ostalog ree: Ako sluajno oholi i ne mogne
ustati iz kreveta, ne uzimaj nipoto lijekove - lijekovi
su otrov. Radije nemoj tri dana nita jesti. Bolest je
posljedica otpadnih tvari koje se nagomilavaju u tvom
tijelu. U ta tri dana popij svakih pola sata au iste
vode i ti e opet hiti zdrav. "
Taj prijateljev savjet obuzeo je moju svijest tek
sada kad sam bespomono leao u krevetu. Poeo sam
razmiljati da nemam zapravo to izgubiti, da mogu
jedino biti na dobitku, ako ga posluam i primijenim. I
zaista, prijatelj je bio u pravu. Za nepuna tri dana opet
sam bio na nogama. Treeg dana, nakon ispiranja cri
jeva, moje izluevine su bile tako naprasne i gnusne
da mije smjesta bilo jasno stoje prijatelj mislio kad je
govorio o tome da su bolesti posljedica otpadnih tvari
u tijelu. Pitao sam se odakle toliko toga u mom tijelu i
kako je sve to moglo ostati u njemu. Naravno, jeo sam
sve to mi je prijalo i poslao bolestan.
Moj prijatelj bio je vegetarijanac i zdrav poput svih
ljudi koji puno vremena provode u prirodi. Hranio se
jedino sirovim povrem, sirovom salatom i voem zato se i ja ne bih tako hranio? Uinio sam to i unutar
est mjeseci bio pun energije i stvaralakog poleta.
Poeo sam istraivati vrijednost hrane u svjeem, si
rovom stanju, usporeujui je s hranom u kuhanom
stanju. Hranei se sirovom hranom, osjeao sam se
savreno dobro i poletno, bez ikakvih problema sa sto127

licom. Za razliku od kuhane hrane koja bi me nared

nog dana jednostavno smlavila; moj duh nije bio
bistar, a izluivanje bi se znatno pogoralo.
Opet sam se sav zauen pitao to li se to krije u si
rovoj hrani te ona tako brzo djeluje na poboljanje
mog stanja? Uzeo sam nekoliko mrkvica i naribao ih;
iscijedio sam iz njih sok i bio zadivljen koliinom te
kuine u mrkvi. Gotovo tjedan dana nisam radio nita
drugo nego se igrao" voem i povrem, ribajui ga i
cijedei iz njega sokove; dnevno sam pio do etiri litre
svjeih, sirovih sokova, a prednjaio je sok od mrkve.
Lijenici su mojim prijateljima govorili da neu ivje
ti due od nekoliko tjedana; ali ja nisam posustajao,
trao sam okolo poutjele puti poput Egipanina. be
sprijekorno zdrav. Nijednog od svojih prijatelja nisam
uspio nagovoriti da proba moje sokove!
Kad se moja jetra i uni mjehur oporavie. brzo je
nestala poutjelost puti. Spoznao sam daje obojenost
koe bila prouzroena djelovanjem ui i otpadnim
tvarima koje se oslobaaju u jetri i unom mjehuru
za vrijeme ienja i regeneriranja uslijed uzimanja
velikih koliina soka od mrkve.
Otprilike mjesec dana primjenjivao sam (na svoj
troak) terapiju pomou sokova na mukarcima i
enama prikovanim uz krevet, pod budnim okom lije
nika koji mije bio prijatelj. Lijenik je bio tolerantan
prema mojim teorijama, ak ih je dobronamjerno
prihvaao. Rezultati su bili izvanredni, pogotovo ako
128

su pacijenti primjenjivali dijetu koja se sastojala od si

rova povra i voa.
Naravno, bio sam tad mlad i znao sam odgovor na
sve i sva. (Poznajete li nekog tko se u mladosti nije
tako ponaao?) Nisam imao novaca i bio sam opsjed
nut milju kako se domoi bogatstva. To je ubrzo po
stala sveopa manija - jedini i najbolji izlaz svega
tjelesnog - i tijekom dviju ili triju godina moja odu
evljena istraivanja urodila su sjajnim rezultatima, a
nakon etvrte i pete godine pokazalo se da taj posao
nimalo ne zaostaje za ostalim dohodovno unosnim
poslovima. To su u najkraim crtama uspomene na
jednog ambicioznog mladog ovjeka koji je kroio
putem velikog biznisa" (big busines).
Posljedice? Bile su posve prirodne, onakve kakve
su se jedino mogle i oekivati: slom ivaca na samom
pragu ispunjenja ambicioznih planova. Jedan london
ski lijenik - u meuvremenu sam svoje aktivnosti
prebacio u Englesku - doao je u moj stan i rekao mi
da mojoj ambicioznoj karijeri prijeti neminovni krah,
ukoliko se neu disciplinirati barem godinu dana, u
nadi da opet ozdravim. A bilo bi najbolje da odem u
inozemstvo i ostavim po strani sve poslovne aktivno
sti, kako bih se temeljito odmorio i moda se nakon
devet ili deset mjeseci mogao opet posvetiti svojim
poslovima.
Za vrijeme razgovora dotini je lijenik primijetio
na mom stolu sliku umskog krajolika. Pitao me to ta
129

slika u biti predstavlja... Objasnio sam mu daje to pe

rom i tintom izraena slika koja prikazuje znatno uve
ano hvatanje zraka, a nastala je prije godinu dana u
Bruxellesu. Morao sam mu priznati da sam se tom sli
kom intenzivno bavio devet ili deset mjeseci i da sam
esto provodio za tafalajem po itavu no, sve do ra
nih jutarnjih sati. Aha", ree on, Va problem nije
samo posao i prehrana, va problem je i nedostatak
sna u jednom duem razdoblju".
Znajui da govorim teno francuski, savjetovao mi
je da posvravam svoje obaveze u Londonu te umjesto
na putovanje brodom - to mije prvobitno bilo prepo
ruio - krenem u Bretanju i sjevernu Francusku, da se
nastanim na nekom seoskom domainstvu, da se opu
stim i jedem sve to mi ondje pripreme.
To sam i uinio. Spakirao sam svoje stvari za jedim
dui boravak u Francuskoj. Nekoliko dana proveo
sam u razgledavanju Dinana i Briecua; ali ti gradovi
bili za mene preveliki. Naruio sam taksi i provozao
se kroz okolna sela. Kad smo stigli na kraj sela Pontivy, upoznao sam seosko domainstvo" starijeg bra
nog para i odluio ostati ondje. Domainstvo je bilo
malice udaljeno od sela - koje je u meuvremenu
preraslo u pravi grad - tako da se moglo pjeaiti, a
blizu je bila i rijeka Aulne kamo sam odlazio na pe
canje. Taj divni brani par hranio se uglavnom sirom,
povrem i voem iz vrta, stoje meni itekako odgova
ralo.
130

Nedjeljom bi zaklali jednu od svojih kokoi ili

neku drugu perad, a povremeno bi se na stolu nala
svjea riba iz oblinje rijeke.
Temeljito sam uivao u svom dolce far niente (besposliarenju) i primjeivao kako postajem sve
snaniji. Jednog jutra, dokje gospoa pripremala pov
re i rezala mrkvu, primijetio sam kako su narezane
krike obilovale vlagom. U mojoj podsvijesti neto je
sijevnulo. Zamolio sam gospou da mi dozvoli tog
popodneva iupati nekoliko mrkvica koje u usitniti.
Vjerojatno je pomislila kako se radi o nekakvoj lucka
stoj britanskoj ideji, ali je smjesta bila suglasna. Usit
nio sam jedno est mrkvica te iscijedio iz njih sok kroz
jedan od istih lanenih stolnjaka. Ta metoda bila je
tako jednostavna da sam - neovisno o svojim iskustvi
ma od prije nekoliko godina - prvi put popio alicu iz
vanrednog soka od mrkve pripremljenog za svega
nekoliko sekundi.
Od tog dogaaja nadalje moja je zadaa bila da
svaki dan pripremim sok za nas troje. Moja tjelesna
snaga i zdravlje poboljali su se do te mjere da sam se
nakon devet ili neto vie mjeseci, to m i j e lijenik
preporuio, osjeao dovoljno zdravim i jakim za po
vratak u London
Razumije se daje moj lijenik bio iznenaen kad
me je ugledao, zadivljen mojim dobrim izgledom. Na
ravno da se nije mogao nauditi mojoj metodi lijeen
ja. Moje lijeenje u trajanju od osam tjedana nazvao je
fenomenalnim".
131

Od tih dogaaja u mojim mladim godinama ja ne

prestajem propagirati hranu od sirovih salata, povra i
voa uz obilne koliine sirovih sokova, kad god je to
mogue.
Vidio sam kako su ljudi u svim moguim stanjima
zdravlja ili bolesti uvijek na dobitku s tim dvostrukim
programom lijeenja, bilo da se radi o ispiranju i klistiranju crijeva, bilo da se radi o brino pripremanoj i
umjerenoj sirovoj hrani.
Pouzdano mogu tvrditi da su svi sljedbenici ovog
programa koje sam u proteklih trideset ili etrdeset
godina poznavao bili ne samo izlijeeni od svojih bo
lesti, ve su bili u stanju izbjei jo gore katastrofe pa ak kad su im se preporuivale kirurke mjere - i
pronai svoj mir, te su uistinu postali mnogo mlai.
Prirodna reakcija ovjeka koji prvi put ita o tome
svodi se na pitanje: ako je tome doista tako, ako je ko
rist od toga zaista od neprocjenjive vrijednosti - zato
onda ostali svijet ne prakticira te stvari? Odgovor je u
biti vrlo jednostavan. Osnovni razlog zato taj pro
gram nije openito prihvaen lei u nestrpljenju vei
ne ljudi koji boluju i pate. Oni ele brze i trenutane
rezultate. Ovaj program je tei i traje puno due od
ispijanja tableta ili primanja injekcije u ruku. Ljudima
je stalo do to breg djelovanja sredstava i, zaslijeplje
ni trenutanim uspjesima, olako prelaze preko inje
nice da se kao neposredne posljedice uzimanja tih
sredstava mogu pojaviti dodatni problemi u obliku ka
snijih oboljenja i tegoba.
132

Istini za volju, priroda zahtijeva malo vie vremena

za lijeenje, ali su zato rezultati tog lijeenja mnogo
trajniji. Ne postoje bolovi ili tegobe u bilo kojem dije
lu tijela koje ne bi pogaale istovremeno itav organi
zam. Ljudi obino ne razumiju da se prilikom
prirodnog lijeenja pojavljuju reakcije u njihovom ti
jelu koje valja podnositi s velikim strpljenjem i unu
tarnjom jakou, sve dok se prirodnim putem ne stvori
zdravije i mlade tijelo. Kad ljudi budu jednom to
shvatili, razumjeli i primjenjivali, spoznat e da priro
da od ovjeka oekuje jedan sasvim jednostavan na
in ivota.
ovjek je taj koji ini ivot kompliciranim ili
sloenim. Kad bismo nauili svoj ivot prilagoavati
jednostavnih pravilima, bilo bi nam mnogo lake nau
iti kako se moe ponovno postati mlad.

I vi ete imati uspjeha kad jednom postanete

svjesni snage koja se krije u vama.
Dr. Walkerje svoja istraivanja vodio i bavio se pi
sanjem o toj tematici sve do svoje smrti u 116. godini
ivota. Zadnju knjigu Tjelesna samokontrola teine"
napisao je u svojoj 113. godini.
Dr. Walker je nesumnjivo jedan od najiskusnijih i
najproduktivnijih prehrambenih znanstvenika na svi
jetu. Objavio je bezbroj priloga u novinama i asopisi
ma, te napisao itav niz knjiga.
133

U visokoj starosti dr. Walker je jednom rekao: Ja

mogu uistinu izjaviti da nikad nisam bio svjestan svoje
starosti. Od svojih zrelih godina nadalje nisam imao
osjeaj da sam stariji, i mogu bez svake zadrke kazati
da se danas osjeam ivahnije nego kad mije bilo 30
godina. Ja ne mislim na roendane, nikad ih nisam
slavio. I danas mogu s najdubljim uvjerenjem kazati
da se radujem sjajnom zdravlju. Nimalo se ne ustru
avam ljudima kazati koliko sam star. Ja ne znam za
starost!"
Nekoliko njegovih knjiga ve je objavljeno na
hrvatskom (vidi str. 25.), a objavit emo i ostale.

Sanja Kocijan

PRIRODNO ZDRAVLJE PRIRODNA HIGIJENA JE SVE

Veoma me se dojmio
razgovor s Alojzom. Istog
dana mi je postalo jasno da
u temeljilo promijeniti
svoj nain ivota. Istina, u
meni su se pojavljivale dvoumice o takvoj prehrani
koja
ukljuuje
prijesno
voe, suho voe, povre i orahe, vone ili povrne so
kove , ta bila sam naviknuta i nauena da su svi kuhar
ski proizvodi kalorine vrijednosti, tabele vitamina,
minerala, bjelanevina nuno potrebni za zdravlje.
Tako su nas naime uili i jo uvijek nas ue. Na osnovi
novih loginih razloga prirodnih zakonitosti odluila
sam se da pokuam ivjeti na taj prirodan nain. Ni
sam bolovala od kakve teke bolesti, ipak imala sam
visok kolesterol u krvi i lako sam se prehlaivala.
Katkad sam poela i u prehrani spoznavati da je
zdravlje u rukama svakog pojedinca kao i injenice da
je zdravlje rezultat takvog naina ivljenja koji mora
ukljuivati najbolju moguu prehranu, rekreativnu
aktivnost, dovoljno odmora i dakako tu pripadaju
zdravi i ljubazni meuljudski odnosi. ivjeti najopti-

134

135

malniji i zdrav nain Prirodnog zdravlja - Prirodne hi

gijene naalost jo nije sam po sebi razumljiv, iako bi
morao biti, nego je plod nae pripravnosti, razuma,
volje, morala, discipline na svim podrujima naeg
ivota.
Ve na poetku pokazali su se znaci ienja svih
nepotrebnih tvari u tijelu i to kroz perut. Svako tijelo
razliito reagira na prijelaz iz uobiajenog, nezdravog
naina ivota na prirodan nain prehrane; Kod nekih
se to iskazuje kroz glavobolje, alergije i slino.
S obzirom na to da se pripadnice njenijeg spola
vie ili manje sukobljavaju s jednom manje prijatnom
smetnjom, mislim na mjesenicu", mene je i to po
taklo da zaponem ivjeti prirodan nain ivljenja i
prehranjivani a. Sa sigurnou tvrdim da se menstrual
ni ciklus ve nakon nekoliko mjeseci dosljednog
dranja i ravnanja u skladu s naelima Prirodnog
zdravlja - Prirodne higijene bitno smanjuje, postaje
bezbolan... Naime, mjesenica ne predstavlja nor
malno stanje, kako to tvrdi slubena medicina, to je
uvijek samo bolesno stanje koje pospjeuje gubitak
mnogo energije, slabo osjeanje, glavobolje, depresi
je itd. U dananjem vie ili manje kaotinom nainu
ivota, i uzburkanosti na svim ivotnim podrujima i
nain priprave raznovrsnih jela (kuhanih, peenih)
podosta se razlikuje od naina priprave hrane prije
stoljea, tisuljea... Stalno se izmiljaju i kuharski
specijaliteti", iako smo mi ljudi sve manje svjesni to
nam sa sobom donosi takva prehrana"... injenica je
136

da sve vie djevojica ve u devetoj, desetoj godini

dobije mjesenicu, premda to nije posljedica dobre
priprave tijela na enskost" nego sve vee zatrovanosti tijela kao posljedice unoenja u tijelo nezdrave i
mrtve hrane. to god je mjesenica bolesnija i to du
lje traje, tim vie je tijelo proeto raznim otrovima i
tvarima koje razgrauju i upropauju one dijelove ti
jela koji utjeu na dobru funkcionalnost i osjeanje.
Takoer mjesenica ne predstavlja tako zvani pret
hodni uvjet" za trudnou, to je jedan izmeu razloga
slubene medicine. Danas postoje plemena ije pri
padnice enskog spola nemaju menstruacije (Aborigini...) nego imaju samo predmenstrualni ciklus koji
traje najvie dan ili dva dana. Moramo si posvijestiti
da nikakva bolest, ukljuujui i mjesenicu. ne moe i
uistinu ne moe predstavljati neto posve normalno,
jer je bolest ve sama po sebi samodostatna injenica.
Zapoela sam pohaati i susrete Kluba Prirodnog
zdravlja koji organizira predavanja gosp. Alojza Ko
lara, najveeg strunjaka i praktiara na tom podruju.
I pri tom se ne smije zanemariti injenice da u Klubu
susreemo ljude koji imaju najrazliitije bolesnike
tegobe i tako sami stalno ponovo i ponovo razgovara
mo ili dobijemo potvrde kako se lako moe ostaviti
prehrambene navike i tako poboljati osjeanje i
zdravlje pojedinaca. Kod nekih teko izljeivih bole
sti, koje je klasina medicina ve otpisala, zapaa se
ve za mjesec dana vidna poboljanja. Zaista nevjero
jatno, teko bih vjerovala svemu tome da nisam sama
137

iskusila i ustrajala na udesnom nainu prehrane i iv

ljenja.
Najbolji i najzdraviji stil ivljenja i prehrane uklju
uje i primjerenu portsku i rekreativnu aktivnost.
Najvie se bavim fitnesom, jer daje najbolje rezultate,
iako su ukljuene kao dodatne aktivnosti jo i druge
portske djelatnosti, imajui u vidu svoje razumne i
logine mogunosti. Smatram da prevelika opteree
nost tijela na due staze daje na kraju slabe rezultate.
U to se moemo lako uvjeriti kod mnogih vrhunskih
portaa koji se pri zavrenoj karijeri suoavaju s raz
liitim bolesnim oblicima tjelesnih nepravilnosti.
Zapravo ivljenje je jednostavno i kao takvo ga
moramo znati ivjeti. Priroda seje naime pobrinula za
svako ivo bie da ima na raspolaganju najbolju hranu
koja je primjerena s obzirom na fiziku i bioloku
grau" tijela. Uvjerena sam da koliko bolje svaki po
jedinac znade oslukivati zakon ili zakonitosti prirode
toliko vie e se osjeati sretnijim i zadovoljnijim u
svom ivotu. Suvie smo zanemarili pravu bit" svog
ivljenja i stoga ponovo i ponovo razvijamo nova, raz
liita bolesnika stanja, koja najee imaju zajedni
ki nazivnik u nezdravom stilu ivljenja, osobito
prehrane, bez obzira na to kakvu dijagnozu imaju.

svoj naravni osjeaj i pouzdano se drati novog pristu

pa prirodnog ivljenja. Sama znam da sustav nije
samo teorija, djeluje 100%!
Moramo biti svjesni daje zdravlje nae najvee bo
gatstvo. Ukoliko ga izgubimo, gubimo katkad sebe,
pouzdanje u ivot i smisao ivota. ivot nam je daro
van. Moramo ga dragocjeno i pametno znati ivjeti,
iivjeti i time sami sebi omoguiti najbolje funkcioni
ranje i djelovanje.

Prola je godina dana kako ivim stil Prirodnog

zdravija - Prirodne higijene. Osjeaj je nadasve ude
san. Katkad me jo primami kakav obrok klasine hra
ne (jednom mjeseno), sa sigurnou znam da sam
nala najbolji nain i da u ustrajno i logino slijediti
138

139

Lonja Medveek

BEZ VOA NEMA IVOTA

U djetinjstvu i mladenatvu esto sam
obolijevao od gripe, an
gine, estih prehlada,
upale sinusa i s tim po
vezanim estim glavo
boljama
i
slinim
tegobama. U dvadese
toj sam se godini poeo
aktivno baviti portom u namjeri da predusretnem i
sprijeim spomenute tegobe. Iako se pokazalo privid
no poboljanje, ipak su me tegobe ustrajno pratile,
dok mi nije ve sve dojadilo i dok nisam shvatio da
moram neto temeljito poduzeti.
Traio sam nain kako da ozdravim i doao do
meni jedine pristupane literature o zdravom nainu
ivota. To je knjiga eli li ozdraviti, ostavi ku
hinjski lonac" (H. Wandmaker). Tu sam proitao i
doznao za stvari i djelovanja o kojima prije nisam ni
sluajno sanjao. Ponekad sam slutio da postoji neka
veza izmeu prijesne hrane i zdravlja, no ipak mi je
manjkalo mnogo potanjih obavijesti o tome. Dobio
sam ih u spomenutoj knjizi. Nakon nekoliko proita
nih poglavlja knjigu sam privremeno odloio, jer je
140

moj um trebao vrijeme da preradi i pripremi potpuno

nova saznanja o ivotu. Nakon priblino tri tjedna po
novo sam se latio itanja i odluio da ponem isputati
obilne dnevne obroke kuhane hrane, najprije ruak,
potom jo i veeru i kasnije svu termiki obraenu
hranu. Trenutane krize su nadolazile, ali sam ustrajao
jer me je neka nutarnja sila posve pravilno vodila zac
rtanim putem. Posve sam proitao i prouio knjigu
spomenutog pisca.
Najgora su bila prva tri mjeseca, a potom sam se
odluio da pokuam planinariti. Poeo sam to po intu
iciji, bez prevelikog naprezanja. Postupno sam pove
avao svoje pothvate u planinarenju. Pjeaim rado i
100 km asfaltnim putem i prirodnim podrujima. Na
leima nosim naprtnjak teak oko 11 kg za svoje
dnevne potrebe. Vrlo rado provodim svaki slobodan
trenutak u prirodi. Moja najbolja hrana je slatko voe i
orasi. Na poetku sam za velike napore potrebovao
vie vode, sada manje. Otkrio sam da sa sirovom hra
nom lake podnosim fizike napore nego to sam to
mogao s graanskom" hranom. Hranu uzimam ve
prema potrebama organizma i predvienim naporima.
Navest u nekoliko uinaka koji su uslijedili na te
melju moje prirodne prehrane. Brzo su nestali ekcemi
na licu i rukama. Ve za nekoliko sati primijetio sam
da vie nemam neprijatnog zadaha iz usta. Popravila
mi seje probava i udesno su mi nestale bubuljice na
leima. Na poetku prelaska na sirovu hranu osjeao
sam prehladu, organizam se i preko nosa istio od na141

gomilanih nanosa od mrtve hrane uivane vie od tri

desetljea. Nestale su glavobolje kao i upale sinusa.
Kad se samo sjetim koliko put sam iao u krevet samo
zbog sinusa, ne doe mi ni na kraj pameti da se povra
tim na prijanji nain prehrane.
Pojavile su se poneke bolesti povezane s davnim
ozljedama koje su nastale zbog prekomjernih i nepri
lagoenih fizikih aktivnosti. Te su bolesti bile znak
za poetak ozdravljanja spomenutih ozljeda i povre
meno su posve nestale. Na moju radost nestala je i bo
lest od ozlijede, za koju su medicinski strunjaci
mislili da e me stalno pratiti i povremeno se i pogor
avati. S tim se nikako nisam htio pomiriti.

Putem k sjajnom zdravlju, sa 100% sirove hrane

(veinom su to sve vrste voa s mono - obrocima i
orasima, a rjee poneto povra) kroim ve gotovo
dvije godine, jer me na to potiu neosporiva djelovan
ja koja svakodnevno doivljavam u sebi a nisu plod
moje uobrazilje ili isto nekakva uvjerenja ili idealizi
rani a.
Na temelju iskustva mogu uvjereno i lako rei da
bez voa nema ivota.

Za odravanje svoga uvjerenja morao sam biti veo

ma jak psihiki i uvstveno jer mi okolina, izuzev vrlo
rijetkih iznimaka, nije pruala nikakvu podrku, nego
su se jo silno trudili da me odvrate od mog,.naumi jenog" cilja. Htjeli su me odvratiti s upozorenjem da
neu preivjeti, da u se razboljeti, da e mi uzmanjkati nuno potrebnih bjelanevina i masti, minerala i
vitamina te nadasve da neu biti sposoban za teke fi
zike napore. Nisam se mnogo osvrtao na sve te pri
govore jer sam vidio da je to za mene jedina
mogunost za odravanje zdravlja i da mi nee vie
nita manjkati. S obzirom na pomanjkanje snage za
tee fizike napore podupirao me je savjetom prijatelj
koji je uz prijesnu prehranu zavravao gradnju kue,
gdje je trebalo uloiti i te kako mnogo fizikog napo
ra.
143
142

Roland VoB, 13053 Berlin

VELIKO OTKRIE
Godine 1971. radio sam na odjelu za voe i povre
u jednom velikom supermarket!!. Jednog dana upitala
me jedna gospoa moe li se i blitva jesti prijesna. Bu
dui da to tada nisam tono znao, zanijekao sam. No
gospoa koja se tu nala u blizini, umijeala se u raz
govor i rekla da se gotovo sve vrste povra mogu jesti
prijesne. Bio sam poneto zauen. Kad je ona to pri
mijetila, stupila je sa mnom u razgovor. Priala mije o
prezakiseljenosti u normalnoj" prehrani i da ona ivi
samo od sirove hrane. Na kraju mi je spomenula za
nimljivu knjigu od H. Wandmakera.
Potom nakon nekoliko tjedana - kad ve gotovo ni
sam na to mislio - proetao sam se do knjiare gdje
sam naao knjigu koju mi je spomenuta gospoda na
pomenula. Listao sam je i itao u njoj neobine naslo
ve: ne jesti kruh, ne jesti mlijeko - to to znai? - hou
lije uope kupiti. Ali ipak sam je kupio i odnio kui.
Bila je to vjerojatno najsmislenija investicija od svih
to sam ih imao proteklih godina.

spavati. Kao da mije pao zastor ispred oiju. Odmah

sam iz dana u dan prelazio na oko 90% biljnu sirovu
hranu. Nakon kratkog vremena spavao sam opet kao
djeak. Okladio bih sa da ove godine po prvi put na
kon trideset godina neu imati peludnu hunjavicu.
Nabavio sam si i druge knjige, posebno one od Dr
Normana Walkera o sokovima i salatama... za nekoli
ko mjeseci nauio sam vie nego tijekom svog studija
biologije kroz vie godina.
Posebno me se dojmilo obrazlaganje o besmisleno
sti prehrane mlijekom, kruhom i pahuljicama od ita
rica. Korjenito sam promijenio svoja dosadanja
stajalita. Moram skromno priznati da nisam sam do
ao do tih dragocjenih spoznaja o zdravoj prehrani. To
imam zahvaliti knjigama H. Wandmakera, N. Walke
ra, R. Ehreta i dr. Od srca zahvaljujem neumornim
istraivaima i piscima na podruju zdrave , prirodne
prehrane.

Kod kue sam ju itao kao kakav napet roman. Ina

e sam se uvijek zanimao za zdravu prehranu ali ovo
je bilo iznenaenje. Iznenada sam shvatio odakle su
dolazili moja peludna hunjavica i koni osipi i zato
sam gdjekad imao ubrzani rad srca i nisam mogao
144

145

Ale L. Cepri, Ljubljana, dipl. ekonomist

MOJA ISKUSTVA
Rodio sam se kao prvo dijete
u obitelji s tradicionalnim nai
nom prehrane. Majka se kao do
maica brinula za nas sinove (4)
da imamo dovoljno hrane, dugo
trajno preraivane na visokoj
temperaturi i na razliite naine,
inae udesna okusa i mirisa,
previe zasiene mastima prije
svega ivotinjskog porijekla. To
je izazivalo veliku e. Pio sam prije svega gazirana
pia i s vodom pomijeane slatke industrijske sirupe
na osnovi narane ili limuna. Uvijek je na stolu bilo
dovoljno divnog raznovrsnog peciva, prije svega po
mijeanog s jabukama i sirom. Kao dijete sam bio sla
dokusac. Iako sam bio posve portski aktivan, ve su
me u djetinjstvu zahvaale mnoge tekoe i sve mogu
e bolesti; izmjenjivale su se angina, gripa, viroze,
prehlade, upale plua, kronine bubuljice, grevi mi
ia i dr., stoje doseglo svoj vrhunac s kombinacijom
bakterijske virusne upale plua i tuberkuloze u petna
estoj godini ivota. Krivo lijeenje" prouzroilo je
alergiju na penicilin i na sve tada u Jugoslaviji dostup
ne antibiotike. Hospilaliziran sam na Golniku gdje
146

sam doivio kliniku smrt i izvantjelesno iskustvo.

Oko mene su prije svega zbog upale plua umirali kao
na tekuoj traci, i mladi ljudi. Ozdravio sam meutim
udom" uz prisilni post dok sam dugotrajno leao u
komi bez uobiajene prehrane, pri tjelesnoj tempera
turi iznad 40 C.
Nakon ponovnog roenja" odselio sam se kao
srednjokolae i nagonski bjeao od mamine prehrane.
U akom mije domu prijala manje kalorina hrana.
Zato sam kao maturant dosegao svoju idealnu teinu
od 81 kg. Kasnije sam kao student ve samostalno
oblikovao nain prehrane, uobiajen s manje kalorija.
Na sluenju vojnog roka dosegao sam 99 kg, prije
svega zbog graha. Nakon enidbe smo u vlastitoj obi
telji malo promijenili prehrambene navike u korist
voa i povra, zato je moja teina opala , ali ne dovol
jno. U slubi sam upoznao veinu prehrambenih navi
ka svijeta, jer sam mnogo putovao. Srpska me je
kuhinja zbog bogatosti najvie oduevila i duboko po
spjeila moju prekomjernu teinu. Pojavili su se zna
kovi naruenog zdravlja, malo povien krvni tlak i
eer u krvi, to je zajedno s ostalim znacima uslijed
stalnog stresa po miljenju lijenika ukazivalo na
preinfarktno stanje.
Na prijedlog specijaliste kardiovaskularne medici
ne smanjio sam koliinu dnevnih obroka i posebno
mesa u prehrani. U tridesetoj sam godini postao vege
tarijanac s ponekim prekrajima, naroito zbog po
putanja pritisku drutva, prijatelja i poslovnih
147

partnera. Jo uvijek sam jeo jela ivotinjskog porijek

la: jaja, sir. vrhnje, mlijeko, posebno mije prijalo ono
alpsko, a pristao sam jesti sve vrste jela pripravljena iz
mesa. iz prehrane sam izbacivao sol, osim ako je bilo
nemogue zbog predpriprave. Uivao sam u morskim
specijalitetima, jeo sam mnogo rie pripravljene na
sve mogue naine. Oduevio sam se talijanskom
prehranom: pageti, pizze, lazanje itd. Salonski barovi
u lokalima postali su za me stalno mjesto za uivalac ko hranjenje i druenje. Teina je nekontrolirano nara
sla na 95 kg, a visina mije 193 cm. Pio sam odabrana
vina u ogranienim koliinama. Nije bilo dana bez
kave. Obino sam pio najmanje 5 alica, u pravilu u
kombinaciji s alpskim kravljim mlijekom ili kao kapuino. Divno sam se osjeao, iako sam duboko u sebi
ve osjeao upozorenja da to nije pravi stil ivljenja,
ponovo sam se borio s prekomjernom teinom. Danas
znam da sam bolovao od pretilosti kao veina mojih
sunarodnjaka, prijatelja, znanaca i ostalih ljudi u raz
vijenim dijelovima svijeta. Ponekad se pojavljivala
nesanica, nemir, aritmija srca, nateene noge, bolovi u
desnom koljenu, nateeno lijevo rame, pretjerano iz
luivanje preko koe, zatvorenost, perut, grevi mii
a u nogama, oteano izluivanje urina i stolice itd.
Oito je bilo moje ubrzano propadanje. Traio sam
rjeenja koja nisam naao ni u mnogim knjigama, ni u
mnogim lancima niti u savjetima doktora medicine lijenika.
148

Nita od toga to su mi nudili nije me zadovoljilo,

uvjerilo. Jedino ivotni stil Prirodnog zdravlja - Pri
rodne higijene lako me silno oduevio da me je nakon
dvadeset godina vegetarijanstva doveo na put kojim
u - u to sam duboko uvjeren - ii do svretka svog
ivota.
Novi nain prehrane, sirovom hranom, upoznao
sam ba na svoj 50. roendan, u sijenju 2004. To ina
e nisam naao prije u silnoj literaturi i lancima koje
sam itao. Na internetu sam naiao na Alojza Kolara,
praktiara i savjetnika Prirodnog zdravlja.
Odgovarao je na moja pitanja i poslao mi obilje
gradiva za itanje. Oduevljeno sam gutao sve te no
vosti i obavijesti. Meu preporuenom literaturom
bila je najee spominjana knjiga: eli li biti zdrav,
ostavi kuhinjski lonac" (H. Wandmaker), koju sam
posudio u knjinici i proitao je tako rei u jednom
dahu. Potom sam si postavio cilj: post 14 dana sa zav
retkom 1.10.2004. i prijelaz na novi stil ivota. Isto
lako seje odluio i moj prijatelj Tine te nam je skupa
bilo lake. Bavili smo se istim mislima, itali isto tivo
i odravali telefonsku vezu s Alojzom Kolarom koji
nanije za vrijeme posta davao potrebne savijete. Post
je jednostavan, tei je put do odluke. Zadnji dan rujna
jo sam naveer neto malo pojeo, ujutro sam popio
samo razrijeeni prirodni sok od goruice i slijedilo je
klistiranje. Iz mene se preko stolice izluivala neisto
a u obliku zavoja koji su se nagomilavali godinama.
Osjeaj je bio predivan.
149

Discipliniranost je temelj za post i prijelaz na novi

stil ivljenja. Svaka tri sata pio sam razrijeeni limu
nov sok. Prvi je dan proao samo to sam trepnuo. Ve
drugi dan su se pojavile prve sumnje. Rasplinule su se
tad kad sam proitao nekoliko Alojzovih odgovora.
Svaku veer prije spavanja i svako jutro, katkad i u
drugo vrijeme, itao sam knjige Helmuta Wandmakera (eli li biti zdrav...), Dr. Jensena (Terapija sa so
kovima), Dr. Normana Walkera (Svjei sokovi od
voa i povra); Damjana Likara i Alojza Kolara (Aids
je izljeiv), Dr. Boba Ovvena (izljeenja neizljeivog).
Ponovo sam posezao za knjigama za motivaciju kao
to su: Jim Doman i John C. Maxwell (Strategija
uspjeha), Jeff Keller (Mislena prirodnost je sve), Ma
rie McCullough (Ako mogu ja, moe i ti), Jay Rifenbary (Bez izgovora), Alan Don Greene (Prevladajte
strah i pobijedite), Dr. Ross Walker (Put do zdravlja).
Treba naglasiti da sam svaki dan normalno radio,
obavljao gimnastiku, da sam ivio kao da i ne postim.
Neobina je bila samo praznina koja seje sve vie oi
tavala u predjelu trbuha i lakoa tijela pri fizikim op
tereenjima. Svaki sam se dan vagao i zapazio stalno
smanjivanje tjelesne teine. Jedan tjedan je proao,
osjeao sam se izvrsno, zato sam vrlo odluno zakora
io u drugi tjedan. Klistiranje sam izostavio, jer nakon
jednog tjedna nije vie bilo potrebno. Ujutro razrije
en sok goruice, potom svaka tri sata razrijeen li
munov sok. Prva zbiljska kriza pojavila se negdje
osmi ili deveti dan. Ogladnio sam . silno sam oglad150

nio, iako sam izdrao. Prolo je 14 dana posta u kojem

sam se odlino osjeao, produio sam po Alojzovu
savjetu na 21 dan. Budui da sam se nakon tri tjedna
stalno dobro osjeao, osim to me dosta obuzimala
posvuda hladnoa, dogovorio sam se s Alojzom za jo
jedan tjedan posta, kad e se iz tijela poeti izluivati
pesticidi. Zbog prelaska od jeseni u zimu niske su
temperature okolia prouzroile dosta tekoa za
odravanje tjelesne temperature, stoga sam se morao
dodatno tititi od zime toplijim, prikladnijim rubljem.
Bolje je postiti u vrijeme prelaska iz zime u proljee,
kad se oekivane temperature okolia stalno povisuju.
Uspjelo mije svaki dan odrati kondiciju i izdrati
28 dana bez hrane, samo s razrijeenim sokovima od
limuna. Tjelesna mije teina pala na 79 kg. Odjednom
sam se osjeao odlino, pobjedonosno, pun energije,
zato sam htio produiti s postom, vrlo oprezno te sam
postupno prelazio na ivotni stil Prirodnog zdravlja Prirodne higijene. Umjesto razrijeenih sokova pio
sam nakon posta iste sokove od limuna, katkad sam u
prehranu ukljuio ostalo voe i povre. Mrkvin sok
ujutro u kombinaciji sa sokom od cikle i krastavaca
postao mi je najdrai, a banane su uveer moja stalna
prehrana. Tjelesna se teina ustalila na 81 kg. Voe je
zastupljeno oko 90% u mojoj prehrani. Mango, papaja, pitahaja, pilaja, guava, maracuja, rambutan, durian, nai, pepino. kumkvat postali su jednakovrijedni
meni poznatom vou: groe, banane, narane, breskve, kajsije, mandarine, smokve, datulje, kaki, ljive.
151

jabuke, trenje, ananas, kokos, kruke, kivi, lubenice,

dinje, jagode, ribiz, maline itd. Imam pobjednika
meu svim plodovima: kaki. Lanjske godine sam ga
od prijatelja u Primorju kupio preko 100 kg i pravilno
ga uskladitio. Prole sam godine spoznao i poeo sil
no cijeniti veliku vrijednost limuna i narani.
Iznimno je za me zanimljiv i sok od groa koji
prije nikad nisam pio u prijesnom stanju nego samo
preraena u vino. Groe mi je izvrsna hrana. Imam
stalno na zalihi limuna, troim ih same ili njima zakiseljujem salatu. Knjiga Dr. Normana Walkera Soko
vi od svjeeg voa i povra" otkrila mi je snagu koju
ima povre (graditelj naeg tijela) koje u mojoj preh
rani predstavlja oko 8%. Od povra su za me na
prvom mjestu mrkva, cikla i krastavci, dakako u prije
snom obliku. Tu su i rajica, sve zelene salate, poseb
no endivija.
Kralj svega to se pojavljuje u mom novom ivot
nom stilu Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene jest
avokado. Prije ga jednostavno nisam jeo jer ga nisam
poznavao. Te godine sam ga dobro upoznao teoretski i
praktino, predstavlja bogatstvo okusa ako ga jede
samog, ali je jo bolje u kombinaciji sa salatom. Svaki
dan pojedem kao samostojni obrok popodne nekoliko
oraha, badema, ljenjaka to predstavlja oko 2% u
mojoj prehrani.
Stil Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene je do
potankosti uredio moj ivot na poslu i studiju, u obi
telji, spolnosti, meuljudskim odnosima, u slobodno
152

vrijeme i portu. Brinem se za dostatno spavanje i od

mor, za ist zrak, do dvanaest svaki dan pijem svjee
sokove, u pravilu iz narani, limuna i mandarina, je
dem mono-obroke voa i rjee povra preko dana, za
veeru jedem banane iako ne nakon 19h. Od 20h pa
nadalje ne jedem i ne pijem.
Prije nego idem na gimnastiku pojedem bananu,
nakon gimnastike, ako je mogue, salatu poradi mi
ine mase ili bananu, jednom mjeseno idem na solarij desetak minuta. Mogu jednostavno rei da sam
zdrav jer imam mnogo stvaralake energije, osjetila
su se poboljala, osnaila, itam bez naoala, mirno
spavam, odravam se na visokom nivou. Doista, idem
spavati najkasnije oko 22h s rijetkim iznimkama pora
di kakve kulturne priredbe. Svaki dan meditiram, sre
dinom dana malo se odmaram. Nisam edan, ne
znojim se, odlino podnosim visoku temperaturu, isto
tako napore i rijetka preoptereenja bez problema.
Zimi se skijam, jaem, skliem se. Niske mi tempera
ture okolia nisu prijatne, zato si primjerenim obla
enjem
uredujem
prikladnu
temperaturu.
Ne
obolijevam od suvremenih bolesti. Otkad sam pri stilu
Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene zdravlje se je
znatno poboljalo. Ustrajan sam, miran i vrsto odlu
an da odrim taj udesni ivotni stil, suvremen i prija
tan meni i svim ljudima koji ga zduno prihvate.

153

Dr. Robert Jackson

KAKO SAM NADOAO NA

LIJEENJE VOEM I POVREM
Ne donosim nikakvu teoriju nego svoja vlastita
iskustva. Ovo to izvjeujem o sebi kao o lijeniku i
bolesniku u potrazi za zdravljem jest zapravo moja
iskrena ispovijest.
I ja sam poput mnotva ljudi suvremenog svijeta
uivao u hrani koja nam se nudi u izobilju pripravljana
na najrazliitije naine kako bi bila to ukusnija i pri
mamljivija. Dnevno sam imao tri pa i vie obroka.
Nevjerojatno, ali usprkos tim zasitnim" obrocima
osjeao sam se ipak svaki put ubrzo opet slab i prazan,
sve dok ponovo nisam neto pojeo. I to su ti obroci
bili hranjiviji, tim jai je bio moj osjeaj gladi.
Ali to sam trebao initi? Mogao sam pri obrocima
veoma mnogo jesti poseui uvijek za to hranjivijom
hranom. Samo togod sam ee mogao jesti, tim e
e se javljao taj osjeaj gladi. To me je tjeralo da je
dem etiri puta na dan. Usprkos tomu osjeao sam
slijedeeg jutra istu unutarnju slabost. I inilo mi se da
postaje tim gore togod sam vie jeo. esto sam bio
uslijed tog zapaanja potpuno potiten, jer sam uvijek
tu slabost povezivao s manjkom hrane. Bilo je to smi
jeno.
154

Posebno me zaudila jedna druga pojava: postepe

no nastupanje redovitih glavobolja. Kasnije, kad su se
u mojem simptomatskom kompleksu zapoele oito
vati i probavne tegobe, mogao sam si objasniti te gla
vobolje. Ali onda kad sam studirao poetne osnove
teorije dobrog, hranjivog" jela, inilo mi se da moja
probava normalno funkcionira - kaem izriito: inilo
mi se.
Zbog spomenutih tekoa s probavom morao sam
svretkom svake sedmice uzeti neko sredstvo za i
enje crijeva, kasnije dvaput sedmino, da odstranim
glavobolje. Dogaalo se da mi takva sredstva nisu
mogla potisnuti glavobolje. Tad sam se pribjegao acetanilidu. Ali budui da acetanilid kodi srcu, a srce mi
nije bilo jako, dodavao sam kao pobudu za srce kofe
in.
injenica je bila i ostala da sam dodue stalno tro
io velike koliine dobrog, hranjivog jela. ali da se
moje zdravlje oito pogoravalo. Moji su probavni or
gani postali neposluni i nisu vie htjeli obavljati svoj
rad unato snanoj hrani koju sam u njih ubacivao.
Time to sam gajio uobiajeno povjerenje u dobru,
hranjivu prehranu",primicao sam se rubu groba.
Mogao sam ve tada spoznati da se neto ne slae u
mom shvaanju tog problema, jer bi sigurno dobra,
bogata ishrana mogla u meni otkloniti osjeaj slabosti
kad je uzrok njezin bio manjkava prehrana. Ali inilo
se da je preobilna prehrana izazivala upravo protivni
uinak.
155

Umjesto da sam na temelju te prehrane doveo u

sumnju uvjerljivost svojih prehrambenih teorija i po
sluao glas zdravog ljudskog razuma, ustrajavao sam,
a da se ne brinem za neto poblie, pri uobiajenim
pogledima na prehranu iz prolosti, isto kao i ostalih
99% civiliziranih neobavijetenih koji si poslovino
zubima sami zarana kopaju svoje grobove". Osim
toga usmjeravao sam svoje ostale ivotne navike pre
ma usklaivanju sa svojim iskrivljenim prehrambe
nim mislima.
Budui daje za me veoma dobra, hranjiva prehra
na" bila nunost, odluio sam ograniiti svoju tjelesnu
djelatnost, da energija moga tijela moe potpuno
obratiti pozornost primanju i preradi moje hrane i time
obnovi mojih snaga. Nisam vie iao etati otkako
sam napustio svoje sportske igre - ustezao sam se go
tovo od svakog kretanja i nisam radio nita drugo
nego jeo i spavao.
Naravno, znao sam ja zato sam morao podnositi
sve te patnje kao to su i moji kolege lijenici znali.
Bio sam doista bolestan. Ali zato sam ja bio bole
stan? Tako se nametljivo ne smije pitati. Bolest zahva
ti nekog prije nego i pomisli na nju i nitko ne zna
razloga za to. Ona jednostavno nekog zgrabi, zar ne?
Tko to nije sam ve doivio!
To je bila moja filozofija i to je jo i danas nadalje
filozofija mojih kolega lijenika. Bio sam bolestan nitko nije znao zato i morao sam se uivanjem dobre,
izobilne hrane opet obnoviti. Pri tom je trebalo moju
156

narav potpomoi" velikom koliinom napitaka i na

mirnica, lijekovima koji potiu probavu, iste krv, podrauju, umiruju, iste crijeva, smiruju bolove. Vie
se uistinu nije moglo uiniti.
Ali moje tijelo nije htjelo unato svemu tomu oz
draviti. Naprotiv, bivalo je samo sve loije. Moj se
krvni tlak popeo na 212. Srce mije nesreeno i divlje
udaralo i veliki strunjak William Osier kojeg sam
kao lijenikog autoriteta zamolio za savjet, ve je iz
rekao o meni svoj porazni sud. Mogao sam postati
rtvom svakog propuha.
Uostalom, nikakvo udo da sam bio tako bolestan,
ta bio sam ipak roen - sada je ve vie od 80 godina od na srce bolesne majke daleko izvana na rubu civili
zacije kao slabano blizance. Teko me je prehranjiva
la i samo sam bijedno odrastao pod primitivnim i
nehigijenskim ivotnim uvjetima onog graninog po
druja. Ostao sam slabaan, vrlo esto pobolijevao i to
gotovo po redu od svih djejih bolesti. Dodue moj
ivot je tekao do moje trideset i druge godine prilino
snosivo. Ali tada je dolo do potpunog sloma. Leao
sam istovremeno s gotovo svim bolestima probavnih
organa izuzev raka. Nisam posjedovao vie nikakvu
kontrolu nad svojim miiima i ivcima i imao sam
raznovrsne halucinacije. Izgubio sam osam zubi usli
jed paradontoze u visokom stupnju, morali su me ope
rirati zbog jednog gnojnog iria i to bez anestezije,
jer bi za to bio preslab tjelesno. Gotovo sam krvario na
jednom jako upaljenom iru u debelom crijevu. Stra157

ne su me glavobolje bacale uvijek ponovo za dva do

tri dana bespomono u krevet i tako je to dalje ilo go
dinama. S etrdeset i etiri godine moje je tijelo bilo
osakaeno uslijed neuritisa i artritisa. S etrdeset i pet
godina dospjelo je moje srce u bezizlazno stanje koje
vie nije doputalo izgled na izljeenje. Ali ipak sam
morao dalje ivjeti.
S etrdeset i devet godina trpio sam od sive mrene
na oima i rekli su mi da u najdue za etiri godine
potpuno oslijepiti. Lijevim okom nisam vie mogao ni
prste brojati. Izgubio sam i osjeaj mirisa, osjeaj
okusa i sluh na lijevo uho. Za sivu mrenu bila je opera
cija prema miljenju jednog specijaliste jedino pravo
lijeenje, ali moja slabost nije dopustila nikakvu ope
raciju.
U to vrijeme moja je teko srana bolest toliko uz
napredovala da sam jedva mogao prijei tri stepenice
prema svom prizemnom stanu. Pri tom mi se zamutio
pogled, izgubio sam dah, hvatala me vrtoglavica i mo
rao sam se vrsto pridrati za vratnicu dok sam opet
vidio. Moglo se uti otkucaje moga srca na udaljenosti
od etiri koraka i tako rei moglo se kroz prsluk vidje
ti.
Tmurni izgledi - time tmurniji kad su se moji lije
nici inili potpuno opravdani sa svojom sumornom
prognozom na temelju povijesti moje obitelji. Jer moj
je otac imao jedanaestero brae i sestara koji su svi
umrli od sranih bolesti. On sam je umro sa etrdeset i
tri godine i to je bila najvia starost koja je dotad bila
158

dosegnuta u njegovoj obitelji. Ve je i njegov vlastiti

otac umro od srane bolesti. Isti udes je kasnije zade
sio i moju brau i sestre. I moja je majka, kako je ve
reeno, bolesna na srce i tijekom etrnaest godina go
tovo neprekidno prikovana za krevet. Nekako polovi
nom tih etrnaest godina donijela me je na svijet.
Pitam: moe li se predstaviti koja optereenija obi
teljska povijest? Ne, sam sam se morao posve sloiti s
prognozom. Bio sam prema najboljem lijenikom
znanju i rasuivanju izgubljen.
Ali ja sam trebao iskusiti da i za beznadno onemo
ale jo postoji put lijepom cilju trajnog zdravlja, put
koji umijee medicinara dosad jo nije dovoljno uzi
malo u obzir. To je put prirode!
Kod sam bio posve obeshrabren i izgubio svaku
nadu, tad se dogodilo udo koje me je spasilo. Dogo
dilo se na neznatan, neupadljiv nain.
Jednog dana, jedva tri sedmice nakon porazne
odluke velikog autoriteta VVilliama Oslera, stala mije
na put jedna mlada majka s neoekivanim pitanjem,
ne slutei, koje bi znaenje to pitanje trebalo za mene
dobiti. Ono me je natjeralo na razmiljanje a prema
tome dapae na to da temeljito primijenim svoje cjelo
kupne poglede na zdravlje i bolest. I time mi je ono
spasilo ivot! Uvidio sam daje temeljna pogreka bila
zasljepljivanje ovjeanstva u ureaju svojih ivotnih
navika. Prema tome sam se bez kompromisa preure
dio. Svakako otad teko jo imam pravo da se nazi159

vam civiliziranim, jer ja rado priznajem da moje

ivotne navike otad nisu navike civiliziranog ovjeka.

Gospodine doktore, kad prestaje to naelo odjelotvorivati se u ivotu ovjeka?"

Ali to je upravo ono: ni moj ivotni osjeaj vie

nije osjeaj civiliziranog ovjeanstva. Ja vie nisam
bolestan - ini mi se u stvari da sam otporan protiv
svih bolesnih zaraza. Ja vie ne poznam strah od zara
za i tjelesnog trpljenja. Jer iste bolesti koje su me go
dinama snalazile i koje su svakodnevno prkosile
stotinama ljudi, ostavljaju me potpuno na miru nakon
mog preureenja.

Samo po sebi razumljivo, nisam joj mogao odgo

voriti, zato sam izbjegao odgovor s nekoliko praznih
rijei. Time je bio posao, to se tie moje klijentice,
obavljen. Ona se malo naalila na raun moje propale,
bijedne tjelesnosti. Ali za mene stvar jo nije bila go
tova. Bio sam zaobiao odgovor majci, ali u svojoj nu
trini nisam se mogao ukloniti njezinim pitanjem
nabaenom problemu. Nisam se oslobodio koliko god
sam se trudio da ga izbacim iz glave. itavu veer ni
sam na nita drugo mislio. Kad u stvari, kad je to nae
lo prestalo djelovati u ivotu nekog ovjeka? U meni
se budilo svojstveno promiljanje. Je li moglo biti mo
gue daje naelo koje sam bio razloio svojoj klijentici vrijedilo i za odrasle ljude - i za mene samog? I da
sam ja mnoge godine svoje patnje imao zahvaliti
samo svom neprimjenjivanju tog naela? Je li to bilo
zamislivo da ja jo nisam dovoljno poznavao udesna
djelovanja prirode. Je li to uope bilo u namjeri priro
de da ovjeka zahvaa patnjom i boleu? Kad se u
njeno dojenako doba moe ljudsko tijelo odravati
uvijek zdravim jednostavnim usklaivanjem hrane
njegovoj sposobnosti primanja, probave i izluivanja
kao i razumnom briljivou i higijenom - kad je onda
zapoeo ivotni odsjek u kojem je zakazalo to pravi
lo? I zastoje ono najednom zakazalo? udno da mi se
to pitanje nikad ranije nije nametalo. Svakako, morao
sam na nj nai odgovor, inae ne bih mogao zaspati.

Ipak tim se tvrdnjama zalijeem dalje od stvari. i

tatelje e prije svega zanimati pitanje koje mije spasi
lo ivot. U svom tadanjem prebivalitu bio sam si
postigao stanovit poziv lijenika za djecu. Ve spome
nuta mlada majka, lijepa, vedra i obijesna, pojavila se
jednog dana kod mene na razgovoru, praena od jedne
njegovateljice, nosei u ruci djetece, sigurno najbjednijeg, najpropalijeg crvia kojeg sam ikad vidio.
Nakon pregleda rekao sam nastojei umiriti mladu
enu, izmeu ostalog, da se ne treba zabrinjavati: pri
lagodi li ona hranu djeteta njegovoj sposobnosti pro
bave i prihvaanja tako da se i izluivanje otpadnih
tvari moe redovito odvijati i pokloni li djetetu nunu
higijensku briljivost, tada e ono rasti i napredovati
kao korov.
Na to me mlada ena pogledala obradovana i upita
la sa zajedljivim pogledom na moj bijedni, propali lik:
160

161

U glavnoj stvari kruile su kao i obino moje misli.

Ali od vremena na vrijeme odvaile su se one ipak iz
uobiajene, vjeno iste linije u novi pravac i vrebale
su bilo koji nepoznati put koji dosad - budui da sam
kao lijenik navikao putovati stazama autoriteta i ne
gledati ni lijevo ni desno - ja uope nisam zapaao.
Upravo tako se dogaa jo danas veini mojih kolega
lijenika. Nove im misli ostaju zatvorene sve dok ih je
neki autoritet priznavao i potvrivao.
Za vrijeme one noi vrludao sam mislima tamo i
amo. Uvijek su mi se pritom vraale misli koje sam
bio rekao za utjehu mladoj eni: Pobrinite se da hra
na vaeg djeteta odgovara njegovoj sposobnosti probavljanja i izluivanja. Posvetite mu nunu higijensku
brinost i ono e rasti i napredovati kao korov." Na to
je uslijedilo tada odmah pitanje mlade ene: Kad pre
staje to naelo djelovati u ivotu pojedinog ovjeka?"
Te su obje reenice postale sezame, otvori se" mojem
spasenju. Uvijek iznova zablistale su mi crne, nesta
ne oi moje klijenlice i odmjeravale moj ubogi lik od
glave do pete. I sad sam seja zapoeo odjednom stid
jeti tog lika koji je prije bio predmet moje najdublje
samilosti.
Iznenada sam se sjetio da mi je priroda u mojim
mladim godinama bila podarila stasito premda ne i
vrlo snano ili na koji drugi nain upadljivo tijelo. Po
prvi put sam spoznao da nisam nikad u ivotu o tom
razmiljao kako sam s tim tijelom trebao postupati.
Sad sam shvatio da sam sa svojim tijelom uvijek bio
162

samo tako postupao kako mi je nalagalo trenutno ra

spoloenje, trenutna elja. Pri tom ta raspoloenja i
elje nisu proizlazili veim dijelom iz mene samog
nego - pravo obiljeje darova nae civilizacije - iz ra
spoloenja i elja drugih. Posljedica i nije mogla biti
drugaija.
Jer raspoloenja su veinom upravljena protiv tije
ka prirode. Ali ii protiv prirode moe uroditi samo u
jednoj jedinoj posljedici - a u mom sluaju bio sam ja
ta posljedica. Pokuamo li takvu posljedicu ispraviti a
da raspoloenja, koja su ju prouzroila, ne otklonimo i
da ivot opet ne dovedemo u isti pravac s prirodom drugim rijeima: ispravljamo li posljedicu neprirod
nih navika sa slinim neprirodnim sredstvima, tad
emo nuno ponovo dobiti neprirodan rezultat. U
mom sluaju bio je taj ispravljani rezultat opet ja.
Nakon to sam si bio temeljito predoio i objasnio
to injenino stanje, da u sa svojim tadanjim postu
panjem dospjeti nikamo drugamo nego u grob, imao
sam tim vie odvanosti da poduzmem neto posve
novo. Novo je bilo barem za moje vlastito iskustvo.
Odluio sam se naime ubudue isto tako vjerno i be
zuvjetno oslanjati na prirodu kao dosad na umjetna
sredstva; tad seje moralo brzo dokazati je li ta priroda
stvarno eljela ono za me najbolje i je li me mogla vo
diti zdravlju i je li me ona stvarno morala opskrbiti
onim za to potrebnim snagama primanja i odbijanja.
Drugim rijeima: uvid, koji sam dobio u dugoj tiini
163

one noi, bijae taj da mi se vie nije moglo pomoi,

ako mi sama priroda jo nije mogla pomoi.
Bez odgaanja dao sam se na to da istraujem i
traim u otvorenoj knjizi prirode. Pri tom mije odmah
jedno postalo jasno: morao sam konano prestati s uo
biajenim lijeenjem lijekovima. Ali kako temeljito
sam ja jo morao preurediti svoje miljenje i djelovan
je de se bar samo donekle prilagodim volji prirode!
Da, potpuna se preinaka mojeg ranijeg shvaanja
uzrokovanja bolesti i mogunosti ozdravljenja ostva
rila u meni. Bolest od sad za me vie nije bila zlo koje
me je nepripravno snalo ili koje nisam mogao dobi
ti", nego stanje izvorno razvijeno u mojem vlastitom
tijelu uslijed mojih vlastitih ivotnih navika.
Bilo je neobino kako sam ja brzo od tog trenutka
spoznao smiljenost svojeg ranijeg stava. Stidio sam
se svoje potpuno nesposobne inteligencije koja me je
tijekom toliko mnogo godina, koje su mogle biti bo
gate i vrijedne, bila odrala u ropstvu iscrpljujuih
ivotno naruavajuih navika, godina ranog ljudskog
starenja, u kojima su se moje snage trebale vrhunski
odjelotvoriti, ali su ostale neiskoritene.
Spoznao sam takoer: nisam dozvoljavao svom ti
jelu da se samo brani i upotrebljava svoje snage, tako
se nikad vie nisam mogao nadati da ga odgojim za
prirodnu ivotnu otpornost, za razvoj obrambene sna
ge protiv onih u njemu i izvan njega haraj uih razara
juih utjecaja. To otkrie i znanje da su tijekom veoma
164

dugog vremenskog razdoblja nai primitivni preci bili

ivjeli neodjeveni u slobodnoj prirodi bijahu za mene
pokazatelj kako sam ja morao postupati.
Kako je ipak bilo besmisleno htjeti izgraivati
zdravlje velikom koliinom hranjivog jela i pri tom
uope ne paziti na sastav te hrane u svrhu njezine pre
rade u probavnom kanalu, uope se ne obazirali na
njezino vladanje prema razliitim sokovima tog kana
la. Kako je to bilo besmisleno na nikakav nain ne raz
miljali jesu li se potroene ivene namirnice
usklaivale koliinom i vrstom s apsorcijskim snaga
ma mog probavnog sustava. Kako je besmisleno ko
nano posve previdjeti kakva je opustoujua
djelovanja morala u mojem tijelu izazvati preobilna
hrana, kad moji probavni organi nisu mogli sve temel
jito preraditi.
Moj je konani zakljuak stoga bio sljedei: tijelo
ispunjeno hranom moe biti ili aparat za stvaranje
zdravlja ili mehanizam za stvaranje bolesti. Ako je
uivana hrana prirodna i ivotonosna - sloi li se tako
da se njezini sastojci meusobno dobro podnose - ako
se troe dostatne koliine da izgrauju tijelo, obnav
ljaju njegove potroene tvari i uvijek ga ivotno
osvjeavaju i ako se pak u odnosu na koliinu i svoj
stva hrane nikad ne preoptereuju primajue, apsorbirajue i izluujue snage - tada tijelo ba ne moe
nita drugo nego pripravljati i izgraivati zdravlje, ko
liko samo dolaze u obzir utjecaji hrane.
165

Postoji svakodnevna hrana iz mjeavine razliitih

dobro i bogato hranjivih jela" koja se slau nasumiee
(to znai bez i najmanjeg obzira na pitanje uzajamne
povezne mogunosti) ili ne odgovaraju koliinskim
potrebama (bilo preobiljem, bilo pomanjkanjem).
Ako je ta hrana isto mrtva graevna tvar umjesto iva
i ivotonosna supstanca, organi se njome preoptereu
ju i nemaju snage da se oslobode, to moe tada tijelo
unato svoj marljivosti drugo nego zasnivati slabost i
bolest?
Naravno, ne mora uslijed svih tih okolnosti odmah
nakon kratkog razdoblja nerazumnog naina ivota
poeti i bolest. Ali na nevidljiv nain razvije se ipak
bolesno stanje koje se pri duem nastavljanju nera
zumnog ivota prije ili kasnije oituje i skrauje ivot
zaslijepljenog. To je dapae istinito i tad, kad taj ne
umjeren, ili nasljedno moda vrlo dobro opskrbljen i
izdano ivotnom snagom opremljen ovjek ivi sto
tinu godina. Pri ispravnom nainu ivljenja on bi sa
svojom odlinom konstitucijom lako doivio 125 ili
dapae 150 godina, mogao bi biti primjer i uzor mla
dima tijekom mnogo desetljea.
Promatrano u svijetlu tog zakljuivanja uinilo mi
se iznenada udnim da sam ja jo uope bio na ivotu.
Sve do sad nisam nikad ni samo jednu misao posvetio
sastavu svoje hrane. Nije mi nikad palo na pamet da se
od mjeavine hrane koja se djelomino (proteini)
moe samo u kiselom sredstvu a djelomino (krob)
samo pod utjecajem usne pljuvake i zato samo u al166

kalijskom sredstvu preraditi, jedan ili drugi dio jedno

stavno se ne probavlja u elucu. Nisam ni jednom
pomislio na to da obilni bijeli eer, kojeg sam mije
ao u svoju hranu i koji se priinjao da brzo umiruje
zahtjev tijela za toplinom i energijom, onemoguuje
istovremenu probavu svih drugih prehrambenih tvari
ili ih barem rastavlja u spojeve i sastojke koji su mora
li trovati moje tjelesno tkivo i prekomjerno opteretiti
izlune organe.
Tek sad mi je jasno da sam se upropastio na dva na
ina: prvo, jer sam u se uzimao hranu koja nije mogla
oivljavati moje tijelo; drugo, jer je moje jelo bilo pre
komjerno (naroito u bjelanevinama), to je u mom
tijelu jo oplijenilo malu ivotnu snagu koju je ono
moglo izvui iz njemu dopremljenih prehrambenih
mjeavina.
Sad sam znao daje moje tijelo trpjelo od kroninog
zatvaranja, bilo je gotovo doslovno istroeno i moralo
se teko boriti protiv preoptereenja preobilnim, hran
jivim jelima, jer ja sam tad jeo obilje, koje bi zadovol
jilo tri ovjeka na tekom poslu.
Neko sam vrijeme uzalud odgonetavao zagonetku
svoje stalne gladi, osjeaja koji sam nazivao prazni
nom" i unutarnjom slabou" i malo sati nakon bla
govanja je neizostavno nastajala iako sam, kako sam
ve tada jasno spoznavao, mnogo i preobilno jeo. Ko
nano sam se sjetio kako sam esto kao djeak u doba
odrastanja bio preskoio obrok, iako je izdana hrana
posebno vana u doba razvijanja, ali sam tad obilazio
167

polja i ume i nisam nikad osjeao, ak i kad sam bio

gladan, neosnovanu prazninu koja me je u zadnje vri
jeme moje bolesti stalno muila. Sve jasnije sam
spoznavao, daje osjeaj slabosti koji me je obuzimao
im sam bio bez hrane nekoliko sati, oitovao stanovi
tu srodnost s depresijom ili tenjom ovisnika o alko
holu ili drogama. I alkoholiar ili drogera doivljava
taj slom im je nestalo djelovanje zadnjeg konzumi
ranja i nastupilo drugotno posljedino pojavljivanje
depresije, bespomonosti i zatrovanog djelovanja.
Sad sam vidio zato su obilni obroci i esto jedenje
u meni izazivali osjeaj slabosti i to osjeanje prazni
ne tako da sam sve pohlepnije traio vie hrane. Stoga
se dogaalo da sam ja, togod sam vie jeo, tim vie u
se trpao otrova neuporabljivim suvikom hrane. Da
predusretnem pritiskajue i oslabljujue djelovanje
tih otrova, stalno sam smatrao da moram jo vie jesti.
Tako su se stalno poveavale otrovne zalihe da zado
biju time izvorne podraaje, koji su trebali sluiti suz
bijanju drugotnog protuudarnog djelovanja otrova iz
uzete hrane.
Ne treba ovdje ponavljati dugi niz misli i promi
ljanja koja su me sve vie zaokupljala u sljedeim sed
micama. itatelj koji me je do sada paljivo slijedio
moi e doivjeti i te pojedinosti i lako e si predstavi
ti kako sam bio obdaren kad sam zapoeo itati u knji
zi prirode. Iznenada sam spoznao kako su razliite
navike svih prirodno ivuih stvorenja, takoer pri168

rodnog ili primitivnog ovjeka, od navika civilizira

nog ovjeanstva.
Naravno, nakon to sam bio nauio shvaati, da
sam bio otrovan i bio neto slino kao ovisnik o alko
holu, nisam prije svega znao to sam trebao zapoeti s
tom spoznajom. Ipak sam elio za svaki sluaj odmah
initi, naime u se uzimati manje hrane. Ali koliko
manje? I koju hranu ostaviti? Jesam li morao samo
ograniiti svoje uobiajeno, dobro, hranjivo, jelo ili
sam potrebovao posve drugu vrstu hrane? Kako sam
mogao znati koliko i to sam trebao jesti? Kako sam
mogao svoje tijelo osloboditi od otrova ranijeg preo
bilnog hranjenja? Danima sam promiljao ta i slina
pitanja i za to vrijeme sam se trudio da manje jedem,
iako su to jo bili obilni, hranjivi" obroci. Obilni
obroci su bili prema ranijima ve dostatno smanjeni,
da mi prouzroe sve muke koje zadaje kura odvika
vanja alkoholiaru ili drogerau, kad se on mora odre
i svoje rakije, svoje price, svoje pilule.
Da skratim dugu priu, rei u da sam konano
odluio postiti due vrijeme. Tu odluku sam obraz
loio samom sebi da se, kad sad ne budem u se uzimao
nikakvu hranu, ni otrovi ne mogu vie u meni stvarati i
da e oksidacijski postupci morati saeci i izluiti sve
tjelesne i stanine otpadne tvari, sve zaostatke hrane i
strane supstance u mojem tijelu, koje su sprjeavale
normalno odvijanje funkcija.
Nikad neu zaboraviti iscrpljenost onih prvih triju
posnih dana. Bio sam bez poticaja. Tko je imao priliku
169

zapaziti takvog bijednog patuljka, shvatit e kako je

malo drai mogao za me tada imati ivot.
Ali etvrtog se dana sve izmijenilo. Osjeaj je
praznine, koji sam bio nazivao glau, nestao. inilo
mi se da je siao s mene velik teret.
Pitanje: kako to da se ovjek stalno osjea gladan
sve dok previe jede i da glad prestaje kad se tri dana
nije nita jelo? Tko ne zna odgovor, nee moi rijeiti
tu zagonetku. Stoga radije elim odmah otkriti rjeen
je. Previe hrane stvara zatvaranje koje najprije nadrauje ivani sustav i tada ga tlai. Ta depresija je
povezana s podraivanjem svretaka ivaca u elua
nim sluznicama rastvornim proizvodima koji nastaju
pri preoptereenju probavnih organa suvinom ili ne
prikladnom hranom. U tom lei uzrok te gladi". Pu
stimo li eludac da se postom odmara tako da se
sakupljeni otrovi od hrane mogu izluiti, tada nestaje
tako zvana glad nakon tri dana, jer je uzrok otklonjen.
Naravno, daje kod mene bila zbiljska glad, tad bih
ja nakon tri dana potpunog uzdravanja od hrane istin
ski trpio od gladi. Ali to nije bio sluaj. Ja sam se na
kon posta osjeao bolje, spavao bolje i mogao misliti s
velikom bistrinom. Moje je srce pravilnije otkucavalo
i moji su ivci bili mirniji nego tijekom mnogo godi
na. To se poboljanje poveavalo jo za vrijeme dviju
cijelih sedmica. Na svretku tih etrnaest dana razraunao sam se sa zloglasnom smru i izbacio je van iz
kue najkraim putem. Otad je vie nisam vidio i mi170

slim da jo mnogo godina neu s njom imati kontakta

osim da me zadesi kakva nesrea.
Za vrijeme prvih etrnaest dana pio sam svaki sat
dvije ae vode. U treoj sam sedmici nastavio s po
stom, no dodavao sam dvjema aama vode, koje sam
dalje pio svakog sata, sok jedne narane.
Nakon tih triju tjedana posta moj je jezik bio ist,
moj duh bistar, moj korak vrst. Samo su noge bile
malo teke i koljena slaba, naroito pri uspinjanju ste
penicama. Ipak sam sad mogao svladati est stepenica
do moje terase bez vrtoglavice i mogao sam trati,
obje stvari koje se uope nisam usuivao na poetku
svog posnog vremena i mnogo godina prije.
Zavrio sam svoj post na slijedei nain: prvi dan
etvrtog tjedna dodavao sam ai tople vode, koju sam
svaka dva sata u se uzimao, dvije ajne lice premaza
ne jemenim mlijekom, slijedei dan tri, potom etiri.
etvrti dan uzeo sam nakon doruka etiri ajne lice
premazane jemenim mlijekom u pola ae svjeeg
mlijeka, popunjene toplom vodom. Peti i esti dan
isto. Sedmi dan popunio sam taj doruak tanjurom nezaslaene narane. U podne sam uzeo u malim gutlja
jima au toplog mlijeka a oko est naveer jo jednu
nezaeerenu naranu. Osmi dan isto kao sedmi, s raz
likom da sam narani ujutro i naveer dodavao ajnu
licu meda. Deveti dan isto kao osmi, samo jo alicu
mlijeka ujutro i naveer uz naranu s medom. Mlijeko
i naranu dobro sam pomijeao jedno s drugim. Deseti
kao i deveti dan, samo u podne dvostruka koliina
171

mlijeka. Jedanaesti kao i deseti. Tad sam postupno

prelazio na svoju normalnu prehranu, koju u kasnije
jo opisati.
Moram ovdje naroito naglasiti da je za konani
uspjeh vrlo vano kako se od posta prelazi na normal
nu prehranu. Probavne se funkcije pokoravaju iva
nom refleksnom sustavu. One nemaju nita s naim
razumom ili naom voljom. Kad probava tijekom po
sta izostane tijekom nekoliko dana, ona se smije samo
polako vratiti natrag svojoj punoj djelatnosti. Za vrije
me tog vremena smije se samo najlaki posao zadavati
probavnim organima i koliinu hrane samo postupno
poveavati. Odrava li se to temeljno naelo, tada post
ne kodi ni u kom sluaju, naprotiv on pomlauje i
oivljuje cijelo tijelo.
Odsad nadalje odravali su plodovi moja crijeva u
normalnoj djelatnosti i omoguavali triput dnevno
potpuno pranjenje. Taj rezultat postigao sam dodue
tek nakon nekog vremena. Ali moji uspavani crijevni
miii vidljivo su se ojaali pod utjecajem uznapredo
vale probavne djelatnosti uslijed celuloze u kai, isto
kao to su moji runi i noni miii ojaali, nakon to
sam ih bio zapoeo danomice vjebati. Osnaenjem
crijevnih miia nestala je tada i svaka sklonost zaep
ljenju.
Naravno jo dugo nije ilo sve glatko. Morao sam
tovie jo vojevati teke bolove prije nego sam stvar
no ozdravio, jer sam doivljavao brojne uzmake i slo
move koje moram pripisivati svojoj urbi da
172

ozdravim kao glavnom uzroku. Tada jo nisam uviao

de se tijelo, koje je tako mnogo godina bilo zlorablje
no, nije moglo u malo tjedana ili mjeseci izlijeiti. Tu
mudrost sam trebao tek nauiti. I na podruju njego
vanja koe i miia otkrivao sam tek posve postupno
da se nakon dugogodinjeg maenja svog tijela ne
smije neposredno posegnuti za protivnim mjerama i
prijei da tako kaem u drugu krajnost, a da teko ne
nakodi zdravlju i ivanoj snazi. Dosad neizgraene
funkcije mogu se samo lagano i postupno privesti po
vijesnoj djelotvornosti, kao to sama priroda daje svo
jim stvorenjima napredovati.
Svoje dnevno kupanje zapoimao sam mlakom,
tada svjeom, onda hladnom vodom. Potom sam uao
u kadu i prao svoje cijelo tijelo s kapljajui mokrom
krpom za pranje, najprije mlakom, kasnije svjeom, a
potom hladnom. Za to potrebne pokrete izvodio sam
uvijek veoma brzo, s dubokim udisanjem da pospje
im brzu cirkulaciju i na taj nain dovoljno nutarnje
topline. Konano je moja koa bila tako ovrena da
sam se s uitkom tuirao ili prao hladnom vodom. I
sad se mogu kupati u tako hladnoj vodi kakva je usred
zime u jezeru. Tada izaem iz kade i dolazim sa svo
jim mokrim tijelom pred otvoren prozor i kad je
vanjska temperatura ispod nule a sjeverac pue po
mom mokrom tijelu koje se uslijed mog masiranja i
udaranja polako sui. To je divan osjeaj, ali taj poku
aj smije initi samo onaj iji je obrambeni mehani
zam u savrenom redu i koji je laganim, opreznim
173

naprecima dostigao ve visok stupanj savrenosti

svog tjelesnog sustava. I te sam zrane kupelji samo
postupno preuzeo u svoj dnevni program. Zapoeo
sam time da najprije svoju kou izlaem nekoliko mi
nuta svjeem zraku i za vrijeme toga vremena nepre
stano inim snane pokrete miia i brzo masiranje, da
se ne prehladim. Malo po malo produavao sam po
stupak. I s istim oprezom izlagao sam svoju kou tek
postupno i vremenski lagano poveavao na slobod
nom izlaganju sunanim zrakama. Tu je na poetku
vaan posve naroit obzir.
Sigurno, teko je prilagoditi se laganom tempu tak
vih napredaka. Ali jedno ne smijemo nikad zaboraviti:
da narav djeluje oprezno i nita ne prenagljuje. Ona je
kod mene mnogo godina strpljivo podnosila svaku
zloporabu moga tijela, prije nego je zapoela da me
pusti zbiljski trpjeti. Sad sam ja morao, dok me je ona
lagano i brino obnavljala, pomiriti se s nepogodnostima. Na taj su nain ostale zdjelice tezulje u ravno
tei.
Naravno, na poetku svojih pokuaja prehrane i
nio sam pogreku za pogrekom. Sjeam se izmeu
ostalog kako sam hranu od cjelovitog zrnja stalno
dugo vremena izlagao visokoj temperaturi, ne slutei
da taj krivi postupak unitava u njemu sadrano ivot
no poelo. Vremenom sam se privikao da to jedem
potpuno nekuhano, da mi nita ne propadne od vrijed
nosti koje izgrauju zdravlje. Nitko, tko to nije ispro174

bao, ne moe dovoljno procijeniti kako ukusno prija i

to nekuhano jelo.
Poetni me neuspjesi nisu obeshrabrili. Nisam se
vie predavao, borio sam se strpljivo dalje. Na taj je
nain nastao malo po malo dnevni red koji u ovdje
skicirati.
Cijelu godinu spavam u nezagrijanom prostoru,
prozori su otvoreni, krevet zatien od propuha, a ne
nosim nikakvu nonu odjeu, ali se pokrivam tako do
bro da se u krevetu osjeam ugodno toplo.
U rano jutro odbacim pokriva i gimnasticiram
pola sata leei na krevetu, uvijek kraj otvorena pro
zora, a da se ne brinem za hladnou. Ako je tempera
tura ispod nule, tad naravno ne otvaram posve prozore
kao pri toplijem vremenu. Ali oni uvijek ostaju otvo
reni. Svojom jutarnjom gimnastikom saiem sve to
je u mome tijelu nepotrebno od ostataka hrane. Tako
sprjeavam nagomilavanje otpadnih tvari u svom tije
lu, koje bi mogle nauditi djelatnosti tkivnih stanica.
Nakon te gimnastike na krevetu idem u kupaonicu,
otvorim prozor ako nije smrznuo, popijem tri ae
vode. tople ili hladne, kako mi trenutano pae, oba
vim svoju jutarnju toaletu, gimnasticiram jo jednom
stojei i razradim pritom sve tjelesne miie, posebno
miie kria i donjeg dijela tijela. Tada slijedi kratka
hladna kupelj, brzo, snano masiranje i ponovo vjebe
miia i disanja.
175

Nakon tih postupaka osjeam se sam pri velikoj

hladnoi posve toplo i udesno ivahan. Obuem se i
pjeaim osam kilometara. Ni pri najhladnijem vre
menu ne nosim vestu ni ogrta. Ljeti se oblaim to
god je mogue lake. Na dugoj, brzoj, energinoj et
nji ubrzavam primanje kisika dubokim disanjem i
time osiguravam sagorijevanje ostatka hrane. Kad do
em u svoju ordinaciju, draka u svim stanicama i iv
cima mojeg itanog tijela - izvana istom hladnom
kupelji i masiranjem a iznutra sagorijevanjem energi
ja i otpadnih tvari.
Svaka sad stanica trai hranu. Jaju uzimam u njezi
nom najivotonosnijem obliku - ivi plodovi. Taj u
plodovima sadrani eer ne mora se preinai vati. On
je stupio neposredno kao energija u djelatnost. I tjele
sno ivue poelo ivih plodova neposredno je uin
kovito. Radi se o raznovrsnom vou: sezonski
plodovi, jabuke, narane i grejpfrut ili zimi slatki plo
dovi kao datulje, suho groe, smokve, ljive itd.
Budui daje moje tijelo isto iznutra i izvana, bi
star je i moj duh, i budui da se moj doruak sastoji iz
ive hrane onda su i moje duevne energije izobilne.
Stoga ja nahrupim na dnevni posao kao kad koji va
tren konj krene u trk i galop. Odakle dolazi ta revnost,
lako e itatelj uvidjeti.
Jedem obilje velike lisnate salate s lukom, rotkvi
ce, cvjetae, celera, ili rajica, ve prema godinjem
dobu. Troim mnogo slatkih plodova a ponekad malo
meda. Predveer jedem veliku koliinu salate, neto
176

svjeeg sira iz nepasteriziranog mlijeka i koji orah.

Zimi jedem neto suho od spomenutog.
Od vremena do vremena ivim jedan ili vie dana
iskljuivo od sonih plodova, da se oiste probavni or
gani i krv, da se mogu odmoriti i da se oisti stanje u
crijevima.
Lisnato povre i plodovi stvaraju snanije proizvo
de vrenja. Post s plodovima ubija bakterije truljenja ili
ih svladava. Moja krv ostaje pri toj hrani normalna,
bazina i ista, moja tkiva su slobodna od kiseline a
organi rastereeni. Moje je tijelo gipkije nego tijelo
mladih ljudi koji se hrane prezakiseljenom hranom.
Brinom njegom koe i miia odravam tijelo tako
rei neosjetljivim prema bolovima i tegobama i uvijek
potpuno radino.
Ne isputajui ni jedan dan pjeaim dnevno oko
16 kilometara i pri svojih osamdeset godina nisam
uope nikad umoran. Mogu dvanaest do petnaest sati
dnevno vrlo naporno raditi a upoljavam se uporedo
na razliitim duhovnim i tjelesnim podrujima. Moja
misaona snaga je bistrija, laka i pokretljivija nego u
ijednom ranijem ivotnom razdoblju. Moja je prva
knjiga, i to rukopis - ne prijepis strojem - bila napisa
na subotama popodne i naveer kroz deset tjedana, iji
su dani bili ispunjeni napornim poslom.
Time se ne zaustavljam na prolosti, da gledam
unatrag i potiskujem nazad prema prolom najboljem
i najljepem vremenu svoga ivota: sada je najbolje,
177

sada je najljepe vrijeme. U predosjeaju onih sve ve

ih stvari koje mi je jo uiniti i u sigurnosti sigurnog
uspjeha gledam stalno prema naprijed u budunost.
Osjeam se usprkos svojoj visokoj dobi posve mlad,
jer moje duhovno dranje je upravo mladenako.
Ja sam zdrav tako da ve dvadeset i pet godina ni
sam vie bio nijednom prehlaen, iako sam ranije bio
rtva gotovo svakom propuhu. Danas sam siguran u
svoje zdravlje. Svakako je moj izgled, da doivim sto
dvadeset godina, vei nego izgled nekog prosjenog
tridesetogodinjaka, koji provodi openito uobiajen
ivot, da dosegne ezdesetu godinu. ovjek je star kad
je njegovo zdravlje narueno i vie nije otporan, a
ovjek je mlad kad su zdravi njegov duh i njegovo ti
jelo.
Bih li ja mogao sa svojim ranijim ivotnim stavom
sve izvravati to danas izvravam? Bih li ja mogao
danomice biti na nogama od pol est sati ujutro do pol
jedanaest sati nou i tako ivjeti godinu za godinom a
da ne idem na godinji odmor? Nipoto, jer ja sam to
tijekom duga vremena pokuavao i gotovo se ubio.
Svaki e ovjek, bio on tko mu drago, ako on ivi kao
to sam ja ivio - i kao to ine gotovo svi civilizirani
ljudi - unato prividnom zdravlju umrijeti puno godi
na ranije, nego bi mogao potrajati njegov prirodni
ivot, ak i onaj koji je sluajno naslijedio snanu
konstituciju tako da odri ovaj ivot tijekom sto godi
na. Jer ljudi takva izvanredno otpornog temelja mogli
bi pri bioloki ispravnom voenju ivota s lakoom
178

jo mnogo due i do svoje smrti biti djelotvorni i kori

sni lanovi drutva.
Priam svoje uspjehe ne poradi svoje slave. Priam
ih da pokaem to svatko moe postii dok god se nje
govo tijelo jo moe obnoviti prirodnim sredstvima.
Meni su samom cvjetali uspjesi i ohrabrujui rezultati
na putu obnove zdravlja ve prilino brzo. Ve etiri
godine nakon to sam bio otkrio revnim promiljan
jem put lijeenja zdravonosnog voenja ivota, uspeo
sam se kao jedini medu dvanaestoricom, koji su sudje
lovali u pokuaju, na washingtonsku pedesetkatnicu.
Drugi nisu premaili osamnaesti kat, iako je najstariji
od njih bio mlai od mene pet godina a dva od drugih
su bili mladi od trideset godina. Ja sam se tada opet i
spustio pjeice. To je bilo onih vruih, vlanih,
srpanjskih dana za koje je Washington na zlu glasu.
Takvi rezultati mogu sigurno biti i za malodune,
kojima se nuna promjena njihovih ivotnih navika
ini tekom, poticaj i poeljna nagrada. A ja mogu iz
svog bogatog i radosnog iskustva oduevljeno
potvrditi: oni su stvarnost!

179

Tatjana Tomirc, Celje

MOJ PUT
Nikad nisam bila teko
bolesna. Ni lijenika nisam
esto traila jer se uvijek mo
ralo dugo u redu ekati. No
uvijek me je pomisao na sta
rost i bolest - kad si star, tad
si bolestan - proimala ne
prijatnim osjeajem.
ivjeti zdravo znailo je
za mene: Jedi svega po
malo i dosta se gibaj."
Uslijed takva naina razmiljanja i ivljenja trpjela
sam od estih glavobolja pa su mi rekli: Ima nizak
tlak. popij kavu!" bubuljice nisu bile nita novo pa su
mi predlagali dobru kremu". Potom menstrualne te
gobe. Na to su mi rekli: Opet si se prehladila, uzmi
aspirin"! Nakon svega toga sam odluila da neu vie
jesti mesa, ne zbog milosra prema ivotinjama nego
da to bude korak blie k zdravijem nainu ivljenja.
Bila sam nekako smirena i osjeala se bolje, a tekoe
ba nisu udesno nestale.
Sluajno sam proitala knjigu: eli li biti zdrav,
odbaci kuhinjski lonac!" Tako sam odluila bez po
stupnog prijelaza prijei na sirovu, prijesnu hranu.
180

Oite su se promjene pokazale ve pri prvoj menslruaciji koja je trajala samo nekoliko dana i nije bila bolna.
Bubuljice su se osuile, glava me pak - i zbog pozitiv
nih misli - nije boljela ve od samog prelaska na pri
rodni nain prehrane. Tijelo se pravo zapravo uope
nije opiralo. samo sam vie zebla. Tjelesna teina se
smanjila za 5 kg, to mije takoer vrlo godilo. Puno se
bavim portom i opazila sam da imam dosta vie ener
gije i pri teim optereenjima. etiri sam mjeseca jela
samo sirovo, prijesno voe i neto povra. Kasnije
sam u jelovnik uvrstila i poneto kuhanog povra, i
koji put trudlu s jabukama koju pee moja mama i
emu se zasad jo ne mogu oduprijeti.
Budui da okolina previe burno reagira na one
koji drugaije misle, proitala sam nekoliko knjiga
kako bih lake obrazovala svoje miljenje. Pregledala
sam i uredila veliku tabelu o kombiniranju hrane, po
tom o vitaminima, mineralima, ugljikohidratima, koji
su nuno potrebni". Dola sam do zakljuka da sve to
nalazimo u svjeem, zrelom, sirovom - prijesnom
vou, povru i orasima, daje najbolja hrana ono voe
koje nam trenutno najbolje zamirii". Premda mi lju
di nemamo sposobnosti da nagonski uvidimo to po
trebujemo, ipak nam samo jedno voe nee mirisati"
tako dugo da bismo zaboravili na drugo i da bi to lako
bilo kobno. Dakle, jedemo li dovoljno raznoliko voe,
ponekad neto povra, oraha, organizam e dobiti sve
to potrebuje za optimalno funkcioniranje.
181

Po dogovoru sa zdravstvenim osobljem vie puta

sam obavila laboratorijske preglede krvi. Nalazi su
pokazali bitno smanjenje kolesterola i poveanje bro
ja crvenih krvnih zrnaca. Sad je moj kolesterol u gra
nicama normale i kad se razbolim - ako je prehlada
uope bolest - krvni testovi su mi posve jednaki kao
kad sam zdrava. Prehlada se oito pojavi tad kad pret
jerujem sa krobnom hranom, nije uvjetovana ljetnim
vremenom. Katkad se probudim rano ujutro s potpuno
zaepljenim nosom ili pak opazim tamne bobice po
zubima kad zaboravim" popiti svjee pripravljen
mrkvin sok. Koji put se odluim za post uz svjee, raz
rijeene sokove od voa i povra. Nikad ne odluujem
unaprijed koliko dugo e trajati post, nego se ravnam
po osjeanju. Bio krai ili dui, osjeam se oito
snanija i samopouzdanija.
Alojz nas vie puta tjei daje ve 80% svjee, pri
jesne hrane u jelovniku vrlo mnogo, ja pak opaam da
samo 100% daje optimalan uinak. Nema srednjeg
puta, kako kae pisac spomenute knjige. Dok god ti
mirii kuhana, graanska hrana", jo si daleko od
potpunog ozdravljenja. Ipak ovjek mora za potpun
presjek dozreti i vjerujem da u i ja jednog dana lako
povui crtu i zaboraviti slasnu, masnu hranu".

Martin Jeci, strojovoa

VOE - NAJSNANIJE GORIVO ZA

IZVRSTAN RAD TIJELA
Sve je zapoelo 1995. Tada
mi je prijatelj Alojz spomenuo
da je itao prekrasnu knjigu o
prehrani koja daje najbolji oblik
energije za ljudsko tijelo i on se
je poeo hraniti na takav priro
dan nain nakon deset proitanih
stranica. Stvar me ne bi toliko
zanimala, meutim naglasak je
bio na uivanju voa. Voe je moja poslastica jo ot
kad pamtim jer ivim u podruju gdje gaje bilo jo od
vajkada u izobilju. Revno sam proitao knjigu eli
li biti zdrav, odbaci kuhinjski lonac" (H. VVandmaker)
koju mije posudio Alojz. Tako sam je i za sebe naru
io. Mogu iskreno rei da sam po naravi takav karakte
ran tip. ako si neto zadam. to pokuam 100% ispuniti,
jer je vano da si postavi realne ciljeve koje moe
ostvariti.
Preao sam na preteitu prehranu voem. Tri puta
tjedno samo voe, ostale dane samo ruak. Nakon ru
ka je jedenje voa bez koristi, jer se lako ne probavlja
u kombinaciji s kuhanom hranom. Moram priznati da
si ponekad priutim i neke prekraje, meutim to sam

182

183

nekako ve stavio u svoj plan kad sam se odluio za

takav nain prehrane.
I u domaoj kuhinji seje otad mnogo toga promije
nilo: ne kupujemo vie mlijeka, ne kupujemo vie
svinjskog mesa, goveeg mesa, ponekad vrlo malo
kruha (djeca). Pri visini od 176 cm teio sam prije
toga 79 kg, u tri mjeseca prehrane na taj udesan nain
doao sam na 65 kg. Tu se mravljenje zaustavilo.
Iako mi nije bio cilj mravljenje nego zdrav nain
ivota. Da sam smravio 14 kg, nije mi bilo potrebno
nikad gladovati jer sam po miloj volji jeo sve vrste
voa, ali sam morao sluati veliko prekoravanje sa
strane okoline", jer su me svi zapitkivali jesam li
obolio pa sam tako brzo smravio. Pri gubitku 14 kg
ovjek se i naizvan vidno promijeni. Roak, kojemu
sam posudio knjigu u dobroj nakani, mnogo me je kri
tizirao i savjetovao mi da ne itam vie knjige o preh
rani i prihvatim se neeg pametnoga". Sam sam pak
vidio da to to sam proitao za mene znai kao Sveto
pismo za vjernika. Konano misli iz te knjige idu ru
kom pod ruku sa svim religijama. Crkveni uitelji bi
se morali zamisliti nad Post 1,29: I doda Bog: Evo,
dajem vam sve bilje to se sjemeni, po svoj zemlji, i
sva stabla plodonosna to u sebi nose svoje sjeme:
neka vam budu za hranu!" pravi vjernik ne bi smio biti
debeo jer je prekomjerno uzimanje hrane grijeh...

jednom tjedno. Glavobolje su potpuno prestale ve

nakon 2 mjeseca hranjenja sirovim, svjeim, zrelim
voem. Krvni seje tlak normalizirao. Za dvije godine
siao je na idealnu vrijednost 70/115, a prije toga je
bio 90/160. Imam 44 godine. Tjelesna snaga mi se po
veala. Zapravo ve prije sam se bavio portom, sad
lako pretrim dvaput tjedno udaljenost od 36 km.
Na prikladan nain me ve od samog poetka
podrava i ena, a djelomino i djeca. Rezultat tog u
desnog, prirodnog naina prehrane jest takav da ov
jek ni ne pomisli, eli li se za svoje zdravlje sam
pobrinuti, na upi i tanje kolske medicine i njezine se
stre farmaceutske industrije.

Nakon sedam godina takve prehrane mogu lako

navesti rezultat: ve u mladosti sam imao visok krvni
tlak i vjerojatno s tim povezane glavobolje, otprilike
184

185

Nada Grden, inenjer prometa

ci i tako sam prela natrag na stari, mjesni nain

prehrane.

POTRAITE SVOJ BISER

MUDROSTI

Prije dvije godine imala sam velike tekoe sa zu

bima (granulomi i upale). Kad sam tako trpjela cio
mjesec, razmiljala sam je li uope jo to mogue
uraditi. Prisjetila sam se da sam proitala u knjizi kako
se prijesnom hranom otklanjaju sve tegobe, i zube
vie ne osjea. Uistinu, tih mjeseci u proljee, dok
sam bila na prijesnoj hrani, uope nisam osjeala ni
kakvih boli u zubima, a kad sam se povratila na stari
nain prehrane, tad su se povratile bolesti.

Kad sam navrila 18 godi

na, postepeno su se poele po
javljivati zdravstvene tekoe.
Nevolju mi je opetovno zada
vala angina, potom migrena.
One su se ponekad pojaavale i
uzrokovale stranu slabost i
povraanje. Ve i najmanji
propuh mije prouzroio velike
tegobe s grlom, uima i zubi
ma. Kasnije su se pojavile jo
bolesti u kriima. vratu, koljenu, na kraju reumatizam
i jo tota drugog. Ukratko, itavih 20 godina sam
ivotarila i marljivo gutala tablete.
Ve odavno vrlo rado itam knjige. I tako sam prije
pet godina proitala s velikim zanimanjem knjigu:
eli li biti zdrav, odbaci kuhinjski lonac" i tako sam
se zapoela po njoj ravnati. Oko tri i po mjeseca jela
sam iskljuivo sirovu hranu i odlino se osjeala. Bilo
je to vrijeme proljea. Mnogo sam slabila, a nisam jela
ni oraha, ni jabuka. A avokado jo nisam poznavala i
tako sam poela slabiti. O. da sam tad poznavala Aloj
za! Nije bilo nikoga tko bi me znao savjetovati, pomo186

Odluila sam poduzeti sve da se rijeim tekih bo

lova. Otila sam u knjiaru i kupila ve spomenutu
knjigu. Tako sam zapoela jesti iskljuivo prijesnu
hranu. Pri prijelazu gotovo nisam imala potekoa.
Zapoela sam jesti avokado i orahe. U dva mjeseca
smravila sam 26 kg. Skoro svi su me grdili, optuiva
li i usporeivali me s kosturom". Govorili su da neu
preivjeti. Iako sam ih vrlo teko sluala, nisam popu
stila i tako sam se svaki dan osjeala bolje, na kraju
sam im se samo jo lagano smijala. Nisam ih shvaala
zato zahtijevaju od mene da inim ono stoje njima
pravo, premda se uslijed toga osjeam veoma loe i
odam od lijenika do lijenika. Ljudi jednostavno ne
vide stoje to pravo ivljenje. Ne ele razumjeti stoje
pravi razlog za zdrav i lijep ivot.
Nakon osam mjeseci prijesne prehrane osjeala
sam vie puta boli u trbuhu, jer nisam nikad dobila do187

bra avokada, i tako sam jela star, crn i neukusan avo

kado. Zimi nije mogue nabaviti dobro voe. od
narani i avokada boli me trbuh, ostalo voe je slabo,
suho. pokvareno i bez ikakve vrijednosti". Tako sam
razmiljala kad sam s bolima u trbuhu leala u krevetu
tijekom Silvestarske noi. I tako sam prvi dan Nove
godine lijepo krenula roditeljima na ruak. Bili su ne
opisivo radosni jer su bili uvjereni da ne bi preivjela
ako bih tako jo nekoliko sati nastavila. Tako sam oko
dva ili tri tjedna jela sve. Loi osjeaji (nervoza, znojenje, slabost, negativno razmiljanje, slaba koncen
tracija itd), koji su bili ve zaboravljeni, opet su se
povratili.
Alojz je ovjek kojeg veoma cijenim i potujem.
Otjerao mije sve sumnje i ponudio svoju pomo i po
kazao mi kako u lako iz crne tame ostvariti divan
dan. obasjan suncem i sreom i ponovo uspostavlje
nim zdravljem.
Sad sam na prijesnoj hrani dvije i po godine i doista
mnogo radim, odlino se osjeam a i zdrava sam.
Svi traimo sreu, iako obino u krivim stavovima.
Sreu se moe nai jedino u svojoj nutrini, u zdravlju i
dobrom osjeanju. Ako se dobro osjeamo, ako smo
zdravi, sretni smo.
Ali ljudi ne znaju ili nee skinuti crne naoale i
zato pue, omamljuju se, piju nevrijedan alkohol, jedu
sve stoje slasno a sve to njima i najbliima uzrokuje
bolest i trpljenje, trae sreu u materijalnim dobrima.
188

oteavaju si ivot nepotrebnim stvarima, pritom pak

gube svoje najvee bogatstvo i sreu - svoje zdravlje.
Moramo biti svjesni da nam zdravlje nije darova
no, sami moramo za nj preuzeti odgovornost. Danas i
sutra bit emo zdravi samo toliko koliko budemo sami
za to pridonijeli, i nita vie...
Vrlo je alosno da smo mi Slovenci po pijenju al
kohola medu prvima u Europi. Obino ljudi misle da
su sretni kad su omamljeni i trae utjehu u alkoholu.
Ali tu nema sree ni utjehe. Ve jutro i novi dan pun je
bolesti, trpljenja te nagomilanih, nerijeenih proble
ma koje bi lako rijeili na drugi nain. Zato se ne bi
smo znali zabaviti i biti sretni svaki trenutak, i sutra, a
ne samo tada kad smo omamljeni?
ivimo u predivnoj dravici. Vrlo lako bismo
ostvarili raj na zemlji, obradili njive, zasadili zdravo i
prekrasno voe. Kad bi to jeli, bio bi svretak ivota
renja i trpljenja. Provodili bismo divan ivot, pun sre
e i radosti, i nitko si vie ne bi poelio onakav ivot
kao prije.
Ne ekajte da umre zadnja rijeka, ugine zadnja
riba. padne zadnje drvo kako biste spoznali da se no
vac ne moe jesti niti povratiti natrag trenutak i nai
izgubljeno bogatstvo i sreu jer e ponekad biti preka
sno. Skinite ve jednom crne naoale i nemojte se za
sljepljivati i zavoditi nerazumnim iako naobraenim i
diplomiranim ljudima.
189

Duboko u sebi potraite svoj kameni mudrosti,

svoj najljepi i najdragocjeniji biser i ve danas kreni
te odvano pravim putem, putem prirodnog zdravlja i
pritom e vas pratiti zdravlje, srea, mir i radost.

Christel Siebert. 47877 Willich

NIKAKVE TABLETE,
NIKAKAV KORTIZON
Proitao sam prekrasnu knjigu o prirodnoj prehrani
voem i povrem od H. Wandmakera. To me oduevi
lo za promjenu vlastite prehrane i uope naina ivota.
Visok sam 1,70 m, a teio sam 92 kg. Moj krvni
tlak, kolesterol i mokrana kiselina bili su povieni. A
od 1967. bio sam alergian na kunu prainu. Bez kortizonskog rasprivaa nisam vie mogao biti. Primao
sam dapae 2 puta svake tri godine injekcije za desenzibiliziranje, ali bez ikakva uspjeha. Nije ilo bez kortizonskog rasprivaa. Tada sam bojaljivo odluio da
zaponem jesti sirovu hranu.
Mala uspjenost se pokazala ve nakon nekoliko
dana u odnosu na smanjenje kilae, to me je silno
odvailo. Nakon godine dana bio sam laki za 20 kg.
Moja je krvna slika bila optimalna i vie nisam trebao
trovati svoje tijelo uasnim kemikalijama. Nisam pri
je nikad mogao povjerovati da u moi odbaciti kod
ljivi kortizonski raspriva. Bio sam se ve pomirio s
tim da u ga morati uzimati sve do svretka ivota.
Nisam vie htio piti ni skupu mineralnu vodu ni vodu
iz vodovoda koja sadri mnoge kodljive tvari. Odlu
io sam si kupiti ureaj za destiliranje i pribavio si jo
dobar sokovnik kojim sam vrlo oduevljen. Njime

190

191

mogu obazrivo i sve povre iscijediti. Uz sirovu hranu

osjeam se puno bolje i vitalnije. Imam osjeaj kao da
mije kosa postala guom.
Ali ne bih elio zaboraviti da spomenem kako je
dem samo proizvode iz bio-vrta, koji pokazuju bitno
vii sadraj vitamina i minerala nego proizvodi koji
rastu na tlu zatrovanom kemikalijama kako je to danas
uobiajeno na poljoprivrednim zemljitima. Jedenjem
sirove hrane ve dugo ne osjeam tako mnogo glad i
nikakav apetit za okoladu, koju sam prije toga mno
go gutao. Ako bih u meuvremenu ogladnio i zaelio
neto slatko, jedem orahe i sueno voe. Inae veoma
rado pripravljam jelo od kelja i mrkve.

Roman Halher, Kasaze 105 a, 3301 Petrovce, SI

VANA IVOTNA ODLUKA U

PRAVI TREN
U studenom 2000. morao sam
ponovo zatraiti pomo u bolnici
u Celju jer sam u lijevom predjelu
prsnoga koa osjeao bol a u cije
lom tijelu silnu slabost. Lijenik
pri pregledu nije ustanovio nita
posebno, preporuio je odmaran
je. Lijenike pretrage su isposta
vile da sam bio potpuno zdrav".
Spomenute su se tegobe po
navljale i slina sam stanja ve triput doivio. Bolovi
u prsnom kou, drhtanje, tegobe s prostatom - oteano
i dosta esto mokrenje, i nou, probava je bila veoma
loa (proljev ili zatvorenost), spavanje vrlo slabo - e
sto buenje, zaboravnost, nezainteresiranost, ivanost zadnjih godina, sve slabiji meuljudski odnosi i
gubljenje volje za ivot bile su sastavnice moga ivota
zadnjih nekoliko godina, ipak se uzrok skrivao negdje
drugdje...
U mladosti sam se bavio rekreativnim portom na
roito skijanjem, planinarenjem, ali sam kasnije na
putao te aktivnosti jednu za drugom i zamjenjivao ih
estim obilascima lokala gdje smo mudrovali" o

192

193

ivotnim mudrostima uz ae ili krigle" piva, pricera, viskija, obavijeni gustim dimom cigareta. Tijekom
tog razdoblja toliko sam se navikao na takav nain
ivota te si vie nisam mogao ni predstaviti ivot bez
cigara, kave. alkohola.
Prve izraajne tekoe koje sam osjetio bile su te
koe zbog puenja koje su se odraavale kao nepresta
no upaljeno grlo s dinim putovima, uz to poveana
slabost, vruica koja je obino trajala koji tjedan. U
tim tjednima nisam osjeao elje za cigarama i zbog
slaboa sam se odluio: imao sam jo toliko volje da
sam prestao puiti i odluka je bila donijeta i ostvarena
u studenom 1988. Toga sam dana zguvao cigaretu,
bacio je i vie nisam nijednu zapalio.
No opisane tekoe su se unato prestanku puenja
jo uvijek ponavljale, posebno tada kad sam popio
vee koliine alkohola, naroito piva i pricera"...
Takav ivot u svijetu alkoholne omamljenosti"
trajao je nekih 25 godina i bio je za me normalan, zato
se nisam previe brinuo za omamljene tekoe. Tad se
stanje poelo pogoravati, potekoe su postajale sve
gore, bez alkohola jednostavno nije ilo, dan sam za
poinjao i zavravao s alkoholom. U ljetno vrijeme je
bilo dovoljno da se samo sagnem i ve mije znoj oblio
elo i lice, zaudarao je. Po koi sam dobio osip, ljuskao se. Kosa mije bila puna peruti. Katkad je to pri
mijetio i prijatelj - slijedio je preodgoj" na koji
nisam bio spreman. elio sam opet novo, novo pivo.
Kad sam se u kasnije popodnevne ili veernje sate
194

vratio kui, pojeo sam sve stoje bilo u hladnjaku: sir,

kobasice, mlijeko iz tetrapaka, domae suhomesnate
proizvode, papriku, masline, salame, svega po neto
za zdrav ivot". Ujutro sam ponovo popio neto
kratko", najradije viski ili koju bocu piva. Takva su
bila moja jutra... potom sam dalje nastavio.
U slubi je bilo sve tee, sve sam vie napora mo
rao ulagati u ispunjavanje radnih obaveza, prije slube
i poslije slube brzo. to je mogue bre. u najbliu
gostionicu na bocu ili kriglu piva, premda se nikad, ni
kad nije zavrilo pri jednoj boci ili krigli. Prosjena
dnevna koliina popijenog alkohola bila je 6 boca
piva, ujutro viski. Moja ovisnost o alkoholu bila je ve
tako jaka da sam pri svakom odlasku u banku, da po
dignem novac, morao popiti bar jedno pivo kako bih
se mogao potpisati. Ruke su mi se inae tako tresle da
potpisi ili posao bez alkohola nije vie bio mogu. Po
tekoe su tako narasle i posljedice moga samounitavajueg naina ivota bile su vidljive kod kue, na
radnom mjestu, u odnosima s prijateljima. Osjeao
sam se oajno. Prijatelj me je stalno nagovarao da se
ve jednom odluim i prestanem s tim, jer e mi ubrzo
zasvirati Chopina na pogrebu", ali gaja neu uti...
na trenutke sam pomiljao na to, ali elja za pijenjem
bila je jaa.
Pri zadnjim tekoama u studenom 2000. poeo
sam razmiljati o mogunosti prestajanja s piem i
tako je odluka pala 3. sijenja 2001., pozvao sam pri
jatelja i dogovorio se za razgovor.
195

Desetog sijenja 2001. javio sam se prijatelju i re

kao ma da sam konano pripravan za razgovor o opti
malnoj prehrani za zdrav ivot koji sam elio ostvariti
u budunosti. Alojz je moj dobar prijatelj jo iz mla
dosti i u tom je trenutku bio ve oko 6 godina na siro
voj , prirodnoj prehrani. Studirao je u Kanadi. Mnogo
se bavi portom i dri se svojih rijei. Vrlo zorno mije
obrazloio razliku izmeu uobiajene - zvane i nor
malne" i optimalne prehrane u ivotu, o nunosti gim
nastike, itanju poticajnih knjiga, sluanju glazbe, o
popodnevnom odmoru, o spavanju, o meditaciji, bo
ravljenju u prirodi. Veoma zorno mi je objasnio stil
prirodnog zdravlja kao naina ivljenja koji jami
zdravlje u najviem stupnju. Govorio je da tako neu
imati problema s odvajanjem od alkohola, jer optimal
na prehrana ne prouzrokuje dodatnih ovisnosti kako
to zahtijeva kuhana, peena, suena, konzervirana, za
injena, koja je glavni uzrok ovisnosti svih vrsta doz
voljenih i nedozvoljenih droga. Sastavio mi je
jelovnik i bar dvaput dnevno sve je bilo sreeno. To
mi se inilo posebno vano, moda bez toga ne bi ilo
sve glatko.
Tog dana, desetog sijenja objedovao sam prvi put
voni obrok i to su bile narane koje je preda me po
stavio prijatelj. Ruke su mi se tako tresle kad sam gu
lio prvu naranu da mi je on pomogao pri daljnjem
guljenju. Tad mi je dalje razlagao, to je trajalo dva i
pol sata. i konano sam se odluio da u prakticirati
optimalnu prehranu te u zamijeniti svoj dosadanji
196

ivotni stil sa stilom zdravog ivota. S obzirom na tje

lovjebu odluio sam se za vjebu s utezima. Alojz je
istraio trite i preporuio mi vienamjensku napra
vu za vjebanje svih miinih skupina. Nazvao me je
te smo nakon slube otili po napravu i dopremili ju
kui. Izradio je potpuni program vjebanja za mene.
Vjebanje izvodim 3 puta tjedno, svaki drugi dan. a
nedjeljom idem na oblinje planinsko izletite Buko
vica, bez obzira na vrijeme. Prije nego idem na
slubu, obavezno vjebam oko 15 minuta i za vrijeme
tog kratkog vjebanja zahvatim sve pojedine miine
skupine i ve se ujutro osjeam fantastino. Svima to
plo preporuujem takav nain vjebe da doemo na
posao puni energije, raspoloeni i pripravni, ne kao
drugi koji za razbuivanje trebaju (kao i ja prije), ai
cu domae, viskija, kave, cigareta pa potom zapoinju
posao umorni, shrvani. Prije prelaska na sirovu, prije
snu hranu, teio sam 92 kg. miii su bili labavi, trbuh
napuhan i objeen, bio sam gojazan, lice mi je bilo
podbulo, ali za lijenika je to bilo normalno stanje.
Mjeseno sam izgubio prosjeno 5 kg tjelesne
teine koja je predstavljala uglavnom nefunkcional
no, masno tkivo i tekuinu, kojom se je oajno tijelo
trudilo neutralizirati otrove zbog potpuno iskrivljenog
hranjenja i pijenja alkohola. Tako sam ve za 5 mjese
ci smravio 22 kg. Mravljenje se zaustavilo na 70 kg
teine koja je ostala nepromijenjena nekih 14 dana,
potom seje teina poela dizati i dosegla 75kg. Toliko
imam i danas (visok sam 184 cm). Pri tom sam malo
197

strahovao da u previe omravjeti, da u postati suvi

e suh, slab. Prijatelj mi je govorio da e tijelo samo
izgraditi onu tjelesnu teinu za koju je moj organizam
bioloki programiran i kako imam jednaku visinu tako
u imati i istu teinu... i doista je tako. Sad znam da
mi nije potrebno prouavati nikakvih znanstveno do
stignutih tabela, to sve moram pojesti da primim
propisanu koliinu, vitamina, minerala, bjelanevi
na", tabela o tom koliko moram teiti", nije mi po
trebno paziti na razinu krvnoga eera (iako su mi oba
roditelja bolovala od posebno tekog oblika eerne
bolesti), nije mi potrebno paziti na visinu krvnog tlaka
i to je najvanije: tako ugodno se nisam jo nikad u
ivotu osjeao. Tegobe s prostatom su udesno ne
stale", nema vie mnogo peruti, ljuske su nestale, spa
vam kao zdravo dojene", tvrdo, budim se odmoren i
pun energije, nema vie depresivnosti, slabosti i ivanosti. Ruke su potpuno mirne, ponovo sam postao
mukarac u pravom smislu rijei, vitak, snaan, spo
soban za ivot.

eli li biti zdrav? Odbaci kuhinjski lonac" (Helmut

Wandmaker). Najbolji su mono-obroci hrane i znajmo
daje zdravlje naa savjesna odluka...

Za stil prirodnog zdravlja s optimalnom prehranom

nije nikad prekasno, ja sam se za nj odluio s navre
nih 48 godina. Ako imate stanovite tekoe, jedno
stavno se odluite i u klubu emo nai rjeenje za vae
tekoe, tada ete morati sve - tako kao i ja - nauiti
sami, zdravlje se ne moe kupiti.
Nakon godinu i po prijesne hrane i prihvaanja sti
la prirodnog zdravlja preporuam vam najbolju litera
turu koju morate obavezno proitati i promiljati:
198

199

Albert Fussi

IVOTNA PROMJENA PREHRANE

Ja sam Austrijanac (45
godina) i ivim trenutano
u Aziji. Visok sam 182 cm,
a teim 105 kg. Da bih
smravio, ostavio sam me
snu hranu i bavim se gim
nastikom i plivanjem.
Uspio sam skinuti 8 kg. U
meuvremenu sam ostavio
i cigarete.
Jednog dana sam doao
do knjige Prijesna hrana
umjesto kuhane" od H. Wandmakera. Brzo sam je
proitao i ve sljedeeg dana zapoeo sam se hraniti
samo prijesnim voem i povrem. Moji roditelji te
braa i sestre su negodovali. Oni su inae svi pretili i
strahuju da e moja kerka imati tekoa ne bude li
jela meso, kruh i mlijeko.

svojoj etkici za zube nakon pranja zubi. Sad je to ne

stalo u roku od 10 dana. Jo od kolskih dana imao
sam tekoe sa svojom kosom, morao sam je svaki
dan prati jer sam inae osjeao straan svrbe. I to je
sad nestalo. Imao sam bolove u zglobovima prstiju, i
to je sad bitno bolje. ake mogu opet posve dobro sti
snuti. Uvjeren sam da su sve spomenute tekoe dola
zile od mesa, mlijeka i zato ih sad nemam.
Moja obitelj prakticira zajedno sa mnom objed od
sirovog voa i povra bar svretkom tjedna. To jo
vie voli moja kerka nego supruga. Sam se najradije
ustajem i pripravim doruak i stavim na svaki tanjur
voa i svi to jedu a da i ne trae to drugo.

Moja supruga i kerka jedu nekoliko dana kao i ja

ali ni tad ne isputaju za doruak kruh s maslacem. Ja
ih uope ne prisiljavam da jedu samo prijesno voe i
povre.
Nakon dva tjedna primijetio sam daje moja teina
pala s 97 kg na 88 kg. godinama sam zapaao krv na
200

201

Helmut Wandmaker

OZDRAVIO SAM, ELIM TO I

DRUGIMA!
Roen sam 1916. god. u
Schalkholz/Holstein. Odmah
nakon zavrene gimnazije
uao sam u radni odnos.
Zadesio me je drugi svjet
ski rat i uvalio me u mnoge ne
volje i stradavanja. To je teko
1 naruilo moje zdravlje. I kad
I mi nije mogla pomoi kolska
g medicina, posegnuo sam za
istraivanjem na temelju dru
gih izvora. itao sam literaturu koja je obrazlagala
prirodno lijeenje i odravanje zdravlja.
Posegnuo sam za lijekovima koje nam Stvaratelj
prua u prirodnoj hrani, vou i povru. Rezultati nisu
izostali. Hranim se svjeim, sirovim voem i povrem
ve 45 godina. Sad mi je 89 godina. Osjeam se jo
uvijek vitalno.
Svoje bogato iskustvo elio bih prenijeti i drugima,
svim ljudima. Stoga sam napisao o tom tri knjige a pi
em i etvrtu. Pokrenuo sam reviju Wandmaker akluell" koju i danas uredujem.
202

Na temelju svog dugogodinjeg istraivanja i vla

stitog iskustva mogu pouzdano tvrditi:
- postoji samo jedan uzrok bolesti. I taj je zatrovanje tijela!
- postoji samo jedan nain ozdravljenja, ienje
organizma od zatrovanja.
Oba naela su tako jednostavna, kao stoje i sve ve
liko jednostavno.
Ove je godine izala na hrvatskom jedna knjiga
Helmuta
Wandmakera
PRIJESNA
HRANA
UMJESTO KUHANE", Prirodnom prehranom do
istinskog zdravlja. U toj knjizi on zapravo donosi uk
ratko sve o svom iskustvu s ljekovitom prirodnom
prehranom. Knjiga je dostupna kod: UPT, akovo,
p.p. 51.
Zatrovanje prouzrokujemo sami kiselotvornom
kuhanom hranom, medikamentima i stimulansima.
V

ienje od otrovanja ostvarujemo iskljuivo ivotvornom, lunatotvornom biljnom sirovom hranom,

pri emu je nae tijelo jedini prirodni lijenik!
Postoji samo jedan svemir, jedna priroda, jedan
prirodni zakon, jedan Stvoritelj!
Prema tom zakonu temelji prehrane za ovjeka i
ivotinju su isti: moraju jesti svjeu, prijesnu hranu
stvorenu od Stvoritelja. Oko 70 000 ivotinjskih vrsta
u divljoj prirodi odravaju taj zakon. Samo se ovjek
203

razvio u bie koje kuha i pije mlijeko. Jedino je on iz

nimka koja uzima medikamente! Samo iz toga proiz
laze sve zdravstvene tegobe, sasvim svejedno, kako se
te bolesti danas zvale.
Dugi niz godina razvoja s tom prijesnom prirod
nom hranom obiljeili su ovjeka, on se prilagodio na
te sirove molekule. I njegovi se geni nisu promijenili
unato kuhanoj hrani. Tek vatra i kuhinjski lonac te
meljito su dalekoseno promijenili prehrambene tva
ri. Posljedica su degeneracija i bolest. Ako smo
bolesni - govorim iz svoga iskustva - i elimo ozdra
viti i ostati zdravi, tad nam preostaje samo jedna odlu
ka: vratiti se natrag na prvotnu hranu, nakon to
nekoliko dana postom oistimo tijelo od otrovnih e
stica nagomilane mrtve hrane. Za tu prvotnu hranu po
stoji jednostavno pravilo: Jedi hranu svjeu i sirovu,
koja li najbolje prija, najugodnije mirii i oarava
tvoje oko!"

Danas moramo braniti prirodni zakon a ne svoj de

generirani krivi nain ivota! Kako je to alosno u vri
jeme side! Mikrobi su neprijatelji koje moramo
pobijediti a ne nai stalni prijestupi prirodnih zakoni
tosti? No virusi i bakterije su u stvarnosti nai prijate
lji jer pomau derai nau nagomilanu prljavtinu.
Kad ih ne bi bilo, na bi se ivot skratio! Ni kod side
nisu uzronici zaraze mrtvi virusi nego tlo koje smo
mi pripravili svojom mrtvom hranom, stimulansima
kao to su sol, zaini, kava, aj. kakao, okolada, raki
ja, cigarete i nebrojenim medikamentima! Ja mislim
da oboljelog od side vie ugroava otrovni lijek (azidothvmidin) nego navodni ..virus". Mi se radije kljukamo medikamentima nego mijenjamo svoj pogreni
nain ivota. Poznati francuski Messegne kae u svo
joj knjizi Ljekovito Bilje" da 60%> naih sadanjih
bolesti dolazi od medikamenata.

Uz to nas stalno moraju pratiti: svje zrak danju i

nou, sunane zrake, ista voda, snano gibanje, od
mor i spavanje! Stres je nuan i neizbjeiv, ali
moemo i moramo izbjei prekomjeran stres.

Velika je nesrea da gotovo sve nae ivene na

mirnice ne sadre vie ivota nego su mrtve! Pogle
dajmo samo po policama u supermarketu, koliko
emo nai hrane u limenkama, pakovanjima: sve tvor
nika roba. uglaena, promijenjena, uinjena
odrivom. I mlijeni su proizvodi danas sterilizirani,
homogenizirani i pasterizirani te time degradirani na
mrtvu hranu.

Zato mi ne sprovodimo ta jednostavna naela?

Samo nae navike i manjkava snaga duha i volja sprje
avaju nas da promiljamo o svom istinskom ivotu!

Samo na malenom prostoru izloene su svjee

ivene namirniee. No naalost i to voe i povre uz
gajano je esto uz pomo umjetnih gnojiva, insektici-

90% nae vitalnosti, ivane snage i energije ovisi

o toj jednostavnoj reenici!

204

205

da i pesticida. Najprije se uniti tlo, potom bilje i

uma, na kraju ivotinja i ovjek.

nude svjeu, ivotonosnu hranu? Zato se ne

uskladimo s prirodnom zakonitou?

Moramo i na to misliti i uvijek traiti ekoloki uz

gojeno voe i povre pa makar bilo i skuplje. Ali ni
najbolje ekoloki uzgojeno bilje nita ne koristi ako ga
kuhanjem u loncu pretvorimo u mrtvu materiju. Za to
stalno krenje prirodnog zakona morat emo ispatati.

Teko nam je mijenjati okolinu, zato moramo po

eti od sebe samih. Na e primjer postati kola za
druge. Same rijei nee puno djelovati bez ivotnog
svjedoenja.
Pogrene navike, koje su jedine uzroci svih obo
ljenja, uporno se odravaju na ivotu. Njih je upravo
na prehrambenom podruju najtee mijenjati. Govori
se: kako su moji djedovi i roditelji obiavali priprema
ti hranu, tako je najispravnije.
Svatko mora tu teku odluku promjene donijeti po
sve sam osobno. Ja mogu sam govoriti o svojim isku
stvima s tekim oboljenjima uslijed ratnih strahota i
moga nastojanja da se izlijeim. To sam i ostvario lije*
eci se ivotonosnom hranom, prijesnim voem i pov
rem. elio bih mnogima u zdravstvenoj nevolji
pomoi. Htio bih im besplatno ponuditi ono to je
mene mnogo stajalo.

Samo ivotonosni enzimi, nai najbolji pomonici,

kojih ima na tisue, stvaraju iz ivotonosne hrane sta
nice sposobne za ivot, iz kojih se tada izgrauje
snano ivotno tijelo. I ta roba" tada vrlo lako ide bez
smetnji kroz na probavni sustav. Svjea hrana dopre
ma sa sobom sve nune enzime za probavu.
Ali svakodnevne reklame peru na mozak i usmje
ravaju ga suprotnim smjerom. Vaan je samo profit.
to e se dogoditi s naim dragocjenim tijelom, kojeg
smo samo jednom dobili od Stvoritelja, industriji je
potpuno svejedno. Njoj je vano samo da ona profiti
ra.
Ako se mi ne promijenimo, ni trgovac se nee pro
mijeniti. Zato da se on trudi oko toga ako se mi ne
trudimo. U Njemakoj imamo ve 2 milijuna dijabeti
ara. Nije li to znak za uzbunu i za sve nas koji to jo
nismo, ako jedemo hranu koja pogoduje nastajanju te
bolesti? Zato moramo ekati da obolimo pa tek onda
traimo zdravu hranu? Zato ne bismo svojom po
tranjom ve sad prisilili supermarkete da obilno po206

Sva se stvorenja razvijaju u skladu sa svojim okoli

em, da budu mirna i sretna a ne da trpe! Priroda ne
pozna nikakav plan bolesti", ona uvijek eli nae
zdravlje. Samo kad omalovaimo njezine zakone, ona
mora nastupiti U naem interesu, jer nas eli spasiti.
Na tom putu do vrhunca nunog zdravija, do sree
moram unititi neke legende o osnovnim ivenim na
mirnicama, kao na primjer o zdravom kruhu koji u
stvarnosti prouzrokuje opasan, kiselotvoran otpad i
207

svojim zemljastim tvarima snosi glavnu krivnju za

prerano okotavanje i starenje. Kiseli kruni i itni
proizvodi liavaju nas dragocjenog kalcija iz kostiju,
dok oni sami jedva sadre kakav kalcij (kruna reuma,
kruni giht).
Ili dobro" kravlje mlijeko sa svojom teko pro
bavljivom kazein-bjelanevinom, koje nam donosi
veinu konih oboljenja i alergija. Pri tom je ovjek
iznimka medu svim ivim biima. Nijedan drugi sisa
vac kad odraste nema potrebe za mlijekom.
Neki kau: ali kravlje mlijeko sadri ipak tako
mnogo kalcija da ga mi neophodno trebamo za svoje
kosti! Zato onda zapadni narodi koji troe najvie
mlijeka imaju najbjedniji sustav kostiju? Grubi kalcij
navezan na teko probavljivu kazein-bjelanevinu
ovjek ne moe upotrijebiti, pogotovo ne tada kad je
mlijeko manipulacijom opasno promijenjeno, ubije
no.
Degenerirani kulturni ovjek je jedino ivo bie na
zemlji koje svoju hranu unitava kuhanjem, pije mli
jeko nakon odbijanja od majinih grudi, pije medika
mente i otrovne napitke kao to su kava i alkohol i
unitava svoja plua puenjem duhana.
Samo o nama ovisi koliko emo se usmjeriti prema
zdravlju, cilj si postigao tek onda kad si svoj okus tako
uredio da odbija sol, masnou i zaine i ezne za ja
bukom. Ti e se tek tada ugodno osjeati kad vie ne
bude mogao podnositi dobru graansku hranu.
208

Dok god moe jo sve podnositi, kao kakav istroe

ni traktor", ti si jo veoma daleko od cilja. Za kompro
mise moramo sami snositi odgovornosti, ali moramo
uvijek imati pred oima da kompromisi s kompromi
snim bolestima vode do kompromisne smrti.
No, isplati se kameniti put. Postoje tisue knjiga o
dijetama i zdravlju. Tko onda ima pravo? Upravo iz te
injenice mnogostrukosti moe ve spoznati da su
sve pogrene kad ne zastupaju dosljedno prirodni za
kon. Sami moemo istraiti tko ima pravo: takozvani
znanstvenici" ili priroda! Pravo ima samo prirodni
zakon, tu ne bi trebalo uope sumnjati. Alija znam da
sam sam jo uvijek traio nove i obuhvatnije spoznaje.
Zato elim svima pomoi svojim iskustvom i pisa
njem. Ponekad izustim i koju grubu rije, ali nije li i
sam ivot grub? Uvijek sam nastojao nai istinu, iako
je ona katkad neugodna.
Lijenica-znanstvenica Kingsforda obranila je
1880. god. svoju doktorsku radnju Savrena hrana
za ovjeka". U predgovoru je napomenula da e ju
koji znanstvenik" smatrati utopistkinjom. Nije se
okoliala u svom radu rei istinu. Napisala je u osnovi
isto o hrani to ja svjedoim i svuda oko sebe sirim
svojim spisima.
Jesu li ljudi prihvatili preporuke te lijenice? Nisu,
oni se jo uvijek vrsto dre kuhinjskog lonca. Pogle
damo li mnoge gurmanske recepte u svakodnevnim
asopisima pa i u revijama o zdravlju", svi rade samo
na zavoenju zamamnim okusom za nae jezike i nep209

ce. Zarada im novca predstavlja vrhunski cilj a ne

zdravlje ljudi. I od bolesti ivi silna medicinska hije
rarhija.
Tada neizbjeno nastupa s lijekovima, umjetnim
vitaminima i mineralnim tvarima medicina koja po
pravlja, koja nas ne moe spasiti, naprotiv, nae na
padnuto tijelo mora uz vlastite otpatke i te otrove
uiniti nekodljivima i izbaciti ih. Ali to je daljnje o
teenje, posljedice su nesagledive. Medikamenti koji
zdravog razbolijevaju trebaju bolesnoga ozdraviti?
Tko moe tako to pomisliti?
Zdravi moemo biti samo ako zaboravimo kuhanje
i peenje. Termika obrada nije samo unitila nae pri
rodne ivene namirnice, nego je i nas ljude degeneri
rala u bogalje. Stoga se drimo zdrave, prirodne
hrane, svjeeg sirovog voa i povra! Od toga ivim i
podravam svoje zdravlje ve 45 godina. To elim
svim ljudima koji ele istinski zdravo ivjeti.

Cvetka Sodja, tel.: 031 378 670

MOJA ZGODA
Zovem se Cvetka Sodja. Stanujem u lijepom pred
jelu glavnog grada Ljubljane. Obitavalite me podsje
a na djetinjstvo i mladenatvo.
U veljai lanjske godine vraala sam se dobro od
morena i puna novih nacrta sa skijanja. Kod kue uve
er najvie uivam kad sama u miru pogledam na TV
programu kakav dobar stari krimi Agate Christi, i to
mi se posreilo te veljake veeri. Zbog vruine sam
se malo obrisala, dotakla se lijeve dojke i osjetila malu
kvricu. Nisam se zbog toga prestraila jer sam to ve
imala prije deset godina pa se nije dogodilo nita naro
ito. Svejedno sam se s muem o tom porazgovarala
te sam ujutro otila na pregled. Nakon pregleda su me
hospiu lizirali" kako se to struno kae i tako je poe
lo, a mu se vratio kui.
Za dva dana imala sam sljedei - drugi pregled, a
sljedeeg tjedna jo jedan, dakle trei. Pri tom sam tre
em pregledu ugledala lijepu mladu djevojku s prat
njom. Ula je u ekaonicu. Odmah sam znala da ima
rak. I ve sam ja bila na redu. Ta samo ozraje u pregledaonici, koju zovu ordinacija", sve mije govorilo.
1 doista, i meni su rekli: Gospodo, vi imate rak...".
Jo mi iz pameti nije nestala mlada lijepa djevojka
koja je upravo prije mene bila na pregledu.

210

211

Misli su mi navirale jedna za drugom. Razmiljala

sam kako je to samo mogue. Ona je jo tako mlada.
Ja ve imam za sobom nekoliko lijepih desetljea
ivota, kod kue imam dobrog mua, opskrbljenog
simpatinog tridesetogodinjeg sina. nekoliko iz
vrsnih prijatelja i uspjela sam vidjeti neto svijeta. A
ona? Zato ona? Zastoja? Zato nas napada rak? Za
to napada tako mlade i lijepe ljude? Zastoje mene?
Tako sam onda razmiljala. Bila sam prestraena,
oajna... sad pak kaem daje i rak izljeiv.
Nisam dugo ekala na obavijest. Izvijestili su me
da e me operirati drugog oujka. Bila sam druga po
redu. Tijekom operacije odstranili su mi lijevu dojku u
cijelosti. Nakon operacije sam bila nekako zadovoljna
sobom, zadovoljna to sam sve tako lako podnije
la".. . uistinu za tjedan dana bila sam ve na tako silno
eljenoj i teko oekivanoj kavi, operativno odstra
njenje dojke bilo je uspjeno.
Potom je slijedilo uspjeno razgibavanje lijeve
ruke, no istovremeno su mojom glavom prolazile
tmurne misli, misli o najgorem moguem. Svi doga
aji su me nekako slijedili, kako se to kae, vidjela
sam da ljudi oboljeli od raka umiru i nakon uspjeno
obavljenih operacija, da se stanje ponavlja i nakon
uspjeno obavljenih operacija, da se stanje ponavlja a
time i nain lijeenja koje u nekim sluajevima nije
uspjeno. Mislila sam da sam pogrijeila to sam doz
volila da mi odstrane dojku, postajala sam zabrinuta,
jo sam neto pogrijeila a nisam jasno vidjela u
212

emu. to bi to moglo biti, premiljala sam o svemu

najgorem. Sve me je pratilo, bila sam zabrinuta, istin
ski zabrinuta.
Jednog me dana nazvala prijateljica Pina i pripovi
jedala da zna za nekog koji e mi lako pomoi s do
brim savjetima o nainu ivljenja koji omoguuje
tijelu da se samo lijei, bez otrovnih medikamenata i u
veini sluajeva nepotrebnih operacija. U prvi mah
sam pomislila da se tu radi o prirodnom lijeenju",
potom travarstvu, ajevima te raznovrsnim alterna
tivnim terapijama", a Pina je rekla da to nije nita od
toga... zato sam se i odluila na konzultiranje.
Odvezli su me u Celje Alojzu Kolaru. Prijazno i
jednostavno mije objasnio razvoj bolesti, zato nasta
ne i uzroke koje si prouzrokujemo sami u ime neke
udne znanosti koja se ponaa kao superiorna - medi
cinska znanost. Na konzultiranju mi je objasnio da
smo za razvoj bolesti odgovorni sami s krivim nai
nom ivljenja i prehrane i da me moli da zaboravim
sve to su mi dosad govorili o zdravoj prehrani", o
bolesti, o raku i o lijeenju koje ima samo jedno ime:
ogroman profit pod maskom humanosti. Govorio mi
je daje hrana, bolje reeno nehrana glavni inilac za
razvoj bolesti, iji svretak predstavlja rak. Oduev
ljeno mije predstavio ivotni stil u kojem su zastupani
prirodni zakoni, dakle nain prehrane za koji smo pri
lagoeni mi ljudi. Neumorno je govorio o stilu Pri
rodnog zdravlja - Prirodne higijene.
213

zimi. sad pak dosta tranja, planinarenja i vonje bi

Prirodno zdravlje - Prirodna higijena je ipak zano
sno ivljenje, to je optimalna hrana, fitness, ivot s
obiljem svjeeg zraka, sunca, meditacija, ljubav, krea
tivni rad i hobiji, dragi meusobni odnosi... za poe
tak mije savjetovao post.
Bila sam oduevljena njegovim jednostavnim i pri
prostim nainom, na alost morat u se odrei i svojih
dragih navika: kave, to e mi biti najtee jer sam ju
pila i po pet puta na dan... Slijedeeg dana sam zapo
ela postiti, svaki sat sam pila tri decilitra razrijeenog
naraninog soka, dakako svjeega. Potrajalo je 26
dana.
U meuvremenu sam ila na fizioterapiju i tamo
sam ponosno govorila da sam na postu.

cikla).
U tom za mene najstranijem razdoblju svog ivota
upoznala sam i mnogo novih, dobrih i zanimljivih lju
di, koje inae moda ne bih drugaije susrela.
Dobro sam upamtila Alojzove rijei: Sad znate
to je potrebno uiniti ako elite ozdraviti. Kirurko
odstranjenje dojke ne znai ozdravljenje ako ne od
stranite uzroke za razvoj bolesti. Ako ne odstranite uz
roke, izgubit ete i drugu dojku i na koncu ivot, ali na
to se morate sami odluiti!" Alojz ima pravo... i ja
sam se odluila u travnju 2005.
Bit e mi drago ako ovo moje iskustvo potakne jo
koga da se odlui za Prirodno zdravlje - Prirodnu hi
gijenu.

Doivjela sam pravi napad, jer da se igram sa svo

jim ivotom i to je prouzroilo ok (u tom trenutku
sama nisam znala to bih). Zvala sam Alojza. Ponovo
mi je govorio da to moram sprovoditi elim li ozdra
viti. Nije vam to nuno initi", rekao je, ali ako eli
te ozdraviti i ostati zdrava, morate to sprovoditi!"
Sljedei obrok koji mi je u sobu donio mu bio je
svjei naranin sok pripravljen u odnosu 1 prema 3 i
tako sam uz njegovu pomo pravilno odluila i nasta
vila s postom, koji sam uspjeno s manjim slabostima
zavrila. To je bilo 26. travnja prole godine, potom
sam nastavila dalje s prijesnom, optimalnom prehra
nom i ostalim djelatnostima Prirodnog zdravlja - Pri
rodne higijene (meditacija i tjelovjeba u fitnessu
215
214

Marta Slakan, ekonomistica, entjurpri Celju,

tel.: 041 654 004

MOJE IVOTNO ISKUSTVO

U svibnju 1999. dospjela
sam nou u bolnicu. Dijagno
za: rak. Vjerovala sam u lije
nike i u ozdravljenje, ta prije
toga nisam bila bolesna. Tu i
lamo neka prehlada. U bolnici
sam bila dva i po mjeseca. NaI kon svih lijeenja koja su mi
propisali doktori medicine (li
jenici), vratila sam se kui veoma iscrpljena, bez sna
ge, sa silno loom krvavom slikom, kao posljedicom
njihova naina lijeenja. Tek sad su istinski zapoele
tekoe. Obolio je i bubreg. Svaka tri do etiri mjeseca
bila sam na transfuziji i infuziji. Jela sam uglavnom
suh kruh i pila vodu, da bi imala to manje problema.
Ila sam od lijenika do lijenika, iz jedne u drugu
bolnicu i vjerovala da e me izlijeiti. Doktori medici
ne nisu vidjeli drugog izlaza nego da mi odstrane dio
crijeva i bubreg. Konano sam spoznala da mi uistinu
ne mogu pomoi i da moram sama uzeti u ruke svoje
zdravlje. Istraivala sam stvari, sluala sam svakog
tko bi mi to prikladno savjetovao, ila sam k alterna
tivama i na razna predavanja. Poela sam uzimati vi216

tami ne i minerale te ostale dodatke prehrani za koje su

tvrdili da su prirodni".
Malo sam si ipak poboljala zdravlje zahvaljujui
svojoj pozornosti - brizi koju sam si posveivala. Sad
se zdravlje toliko poboljalo da mi nije bilo potrebno
neprestano odlaziti doktorima medicine - lijenicima.
Stalno sam si posvjeivala da u jednom nai onu
pravu stvar koja se nalazi u prirodi. Ako za sve bolesti
raste rua, i za mene e...
Pohaala sam razliita predavanja o zdravoj preh
rani", o tome to kupovati u trgovini, to je bioloki
proizvedeno, to nije homogenizirano i hidrogenizirano. etiri i po godine nisam jela nikakva voa i pov
ra. Ta mi je hrana pri jedenju prouzroila velike
probleme (sad znam da sam se krivo hranila, odatle
tekoe s voem i povrem) i tako su miju doktori me
dicine strogo zabranili. To je bilo za me kao da su me
ubili jer sam prije oboljenja jela i voe i povre - to je
pila moja omiljena hrana. Tako sam se hranila na uo
biajen nain (doktori medicine to zovu normalnim)
unitenom, termiki obraenom hranom (ne-hranom,
kako kae Alojz) koja je pored neispravnog ivotnog
stila glavni uzrok razvoju takve bolesti od koje sam
trpila.
Neki sam dan proitala u asopisu intervju s gospo
dinom Alojzom Kolarom. Pozorno sam pratila ne bi li
to za se pronala. Otila sam na njegovo predavanje u
alac. elja mi se ostvarila. Oduevljena njegovim iz
laganjem, kod kue sam zapoela jesti po metodi koju
217

je opisao i preporuio. Ve isti dan sam prestala uzi

mati vitaminsko mineralne pripravke. ,,U optimalnoj
su hrani sadrane upravo sve supstance koje tijelo potrebuje za mirno djelovanje", govorio mije Alojz. i
nilo mi se daje to ono stoje u meni ve dugo lealo, da
u jednom nai neto u prirodi i to e mi pomoi u mo
jim tekoama.
Obistinila mi seje i najvea elja, jesti voe i pov
re. U vruim ljetnim danima to je kao balzam za tije
lo. Dok drugi negoduju koko im je vrue, ja si
rashlaujem tijelo voem i povrem. I sunam se. Po
primila sam lijepu bakrenu boju a da se nisam namazala kremom. Imam snage, malo sati trebam za
spavanje. Proitala sam mnogo knjiga. Najprije knji
gu eli li biti zdrav, odbaci kuhinjski lonac" i sve
sveske Znanosti ivljenja" koje izdaje Klub i jo
mnogo drugih.
Od tad nisam bila jo kod lijenika. Zimi su svi oko
mene bili prehlaeni, gripozni. Ja nisam oboljela, niti
sam se prehladila.
Pri udesnom nainu lijeenja raka pratila me je i
snana psorijaza. Imala sam kreme za mazanje, pose
ban ampon za kupanje i nita nije pomagalo. Razno
razni alternativci, izljeitelji" su mi govorili da imam
tekoe s jetrom, meutim slubena medicina nije ni
ta nala na jetri. Sad sam ve shvatila daje potrebno
omoguiti tijelu detoksikaciju i tako oistiti i jetru od
otrovnih tvari koje su se nagomilale u razdoblju
iskrivljenog naina ivota, koji je uzrok za razvoj
218

moje bolesti i toga to se pri tom nakupilo zbog lije

enja" i uzimanja propisanih droga - lijekova. U srpnju
ljetos uspjelo mi je posve odstraniti psorijazu. Nema
joj vie ni traga.
Veoma sam sretna, zahvalna to sam upoznala i po
sluala gospodina Alojza Kolara, kada mi je savjeto
vao stil ivljenja Prirodnog zdravlja - Prirodne
higijene koji mije pomogao na mom putu do zdravlja.
Bila sam jaka u sebi. Odluila sam se i preinaila na
in prehrane. U tom sam ustrajala. To poneko nije pri
pravan uiniti ili jednostavno ne moe uiniti. Sad
normalno ivim, radim i uivam u prirodi.
Sama si u vrtu uzgajam povre. Iz svog je vonjaka
najljepe ubrati zrelo voe. Na svoj 50. roendan po
stala sam i lanica kluba Prirodnog zdravlja - Club of
Natural Health. Veoma sam ponosna da sam u drubi
tako dragoj i punoj zdravlja.

219

Metka Bogataj, studentica

NOVA SPOZNAJA - NOVA SREA

Godine 2003. obolje
la sam od teke bolesti
limfnih lijezda (NeHodgkinov limfon). Tad
je zapoelo novo po
glavlje u mojem ivotu.
Moglo bi se rei daje to
bio poetak nekog puto
vanja, kao Safari u Afri
ci, samo je to bilo
putovanje u samu sebe, otkrivanje podruja koje sam
svjesno potiskivala jer nije nikad bilo vremena. Samo
postavljanje dijagnoze znailo je posvemanji ok,
uslijed ega je uslijedilo veoma teko razdoblje. Kao i
drugi u takvoj prigodi i ja sam se pitala: Zato seje to
moralo ba meni dogoditi?" nemogue mije bilo prih
vatiti injenicu da sam se praktino preko noi morala
suoiti s okonanjem svog ivota. Upravo sam bila u
najljepoj ivotnoj dobi. Tek to sam se rijeila nekih
tekoa, uslijedile su nove, gore. I ja sam imala snove
i ciljeve koje moram i koje bih lako postigla u svom
ivotu, a sad je bilo potrebno usred najaktivnijeg raz
doblja hvatati se u kotac s posve drugim stvarima,
koje su veini zdravih" ljudi pritedene. Godina
220

2003. bila je jamano najtea u mom ivotu, iako mi

ni prije nije bilo posve lako: velika alost, stresovi,
brige, svi drugi su bili u boljem stanju od mene. Vazda
sam imala potekoe s probavom i stalnim napinja
njem, premda sam jela samo kuhanu vegeterijansku
hranu. Za poboljanje sam morala piti donat ili to sli
no. Hranila sam se na nain koji se inae smatrao
zdravim", to sam kasnije utvrdila da nije tako. Pri
prehladama i oboljenjima esto sam uzimala lijeko
ve" protiv bolova, da mogu izvravati sve obaveze i
tako ugoditi oekivanju i potrebama drugih.
Dakle, kad sam nekako prihvatila svoju bolest i
injenicu daje to sad dio mene, zapoela sam se protiv
nje boriti i sukobljavati na razne naine. Najprije su
me lijeili" zraenjem svih perifernih bubuljica, jer
za kakvu drugu mogunost osim uobiajenog lijee
nja ionako nisam znala. Uzimala sam propisane medi
kamente. No moj organizam ve odavno teko prihva
a kemijske supstance i tako mi je to dodue nisko
doziranje ostavilo svoje posljedice. To se oitovalo u
slabostima, osjeaju umora, pomanjkanju snage i
smanjenju broja leukocita. Osim toga, kao posljedica
zraenja privremeno mije nestajala menstruacija i do
nijela cio niz klimaterikih tekoa (nono znojenje,
trenja, besanica cijele noi...). Lijenici su mi daka
ko zato opet propisivali lijekove - hormone" koje ni
kako nisam mogla uzimati. Poela sam traiti svoje
alternativne stvari da bi si pomogla psihiki i fiziki,
lako je pregled s obzirom na limfu ukazivao na popu221

tanje, psihiki sam bila gotovo na tlu. Tako sam se

straila svake slijedee kontrole: to e sad opet ispo
staviti.. . Dugo je trajalo da mi se opet povratio dobar
osjeaj i optimizam.
Najvie me je boljelo to sam s postavljenom dija
gnozom potisnuta u kut, jo posebno, to me kolska
medicina smatrala neizljeivom. Tako sam ostala
sama, samo ja i moja dijagnoza koja me jc tako razori
la da su mi preostala jo samo dva puta: ili da oaja
vam ili pak ustrajem i primim sve skupa kao veliki
izazov i prigodu vlastitog odupiranja. Na sreu izabra
la sam drugi put i upravo to mi je dalo obilje novih
snaga.
S druge strane sam jurila od jednog do drugog al
ternativnog lijeenja": odlazila sam na reiki-teaj,
bioenergetiaru, pila biljne ajeve i ostale biljne pri
pravke. Istina sve mije to pomoglo da sam se psihiki
oporavila i opet proela optimizmom. Unato svemu,
to sve nije sprijeilo da mi se bolest opet ne ponovi
2005. godine.
Tad sam shvatila da k oslobaanju od svoje bolesti
moram pristupiti na drugaiji nain. Spoznala sam da
najvie trebam uraditi sama i da to ne preputam dru
gima koji ne mogu nita uiniti umjesto mene! Ve
poetkom 2005. godine dola mije u ruke knjiga s na
slovom Prijesna hrana umjesto kuhane" (II. VVandmaker). u kojoj su bila obrazloena naela prehrane
prijesnom hranom. Tad sam se odluila hranili na taj
222

nain. Gledajui unatrag, bilo mije ao to to nisam

ve odavno uinila.
Ali ovjek se za neto uvijek odlui onda kad osjeti
daje nastupio pravi trenutak za prihvaanje!
A moj trenutak za prihvaanje je bio upravo Boi
2005. godine kad sam se poela hraniti prijesnom hra
nom. No kasnije sam uvidjela da samo to jo nije do
voljno. Odlunu ulogu pri najboljem potezu moga
ivota bila je upravo prava obavijest moje drage prija
teljice Irme koja mije elektronskom potom poslala
iskustvo gospoe Marije I Irastnik. Tu sam nala i tele
fonski broj gospodina Alojza Kolara. U njezinu sam
iskustvu lako dokuila da sije ona na osnovi ivotnog
stila Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene izlijeila
brojne bolesti. Tako sam je nazvala i pitala je li to sve
istina to pie, jer svi sumnjamo u neto to ne pozna
mo. Pri odgovoru gospode Marije osjetila sam toliko
snage, volje i optimizma da u meni vie nije bilo ni
najmanje sumnje. Tad sam shvatila da sam na pravom
putu. Jo isti dan sam nazvala gospodina Alojza Kola
ra koji je jedinstveni praktikant i savjetnik Prirodnog
zdravlja - Prirodne higijene u Sloveniji i, kako sam i
kasnije utvrdila, najbolji ovjek kojeg sam ikad upoz
nala. Ve mije u telefonskom razgovoru rekao: Met
ka, elite li biti zdravi, nuno je da uinite upravo to!"
I tako smo dogovorili datum naeg susreta dne 12. si
jenja 2006. U dvo i po satnom razgovoru iscrpno mi
je predoio g. Alojz Kolar cjelokupni stil Prirodnog
zdravlja - Prirodne higijene. Taj nain ivljenja pored
223

optimalne prehrane koja ukljuuje sirovo, svjee,

zrelo voe, svjee povre, neprene orahe, ljenjake i
sjemenje te svjee kod kue pripravljene sokove od
voa i povra - ukljuuje i primjerenu portsku aktiv
nost, dovoljno odmora, spavanja, gibanja po svjeem
zraku i suncu, oputanja, meditiranja, itanja motivacijske literature... Nita me vie nije trebalo uvjerava
ti i nisam vie imala nikakve sumnje da je to uistinu
PRAVA I NAJBOLJA STVAR! Tako sam od tog dana
100% na optimalnoj prehrani i pokuavam ivjeti u
potpunosti taj udesni ivotni stil. Katkad, priznajem
daje pored svih odluka to teko izvesti, ali znam da se
je za konani uspjeh potrebno potruditi. Mogu jamiti
da je to uistinu pravi ivotni stil, koji omoguuje
izvrstan osjeaj, potpuno zdravlje i vitalno tijelo. Pro
teklih devet mjeseci osjeam se tako dobro kao nikad
prije.
Moram rei da sam ispoetka pri prelasku na opti
malnu prehranu osjeala prolazan umor koji sam
shvaala kao posljedicu ienja organizma i koji je
tijekom triju tjedana posve nestao. I mene je zabrinja
valo koliko u smraviti s obzirom na to da nisam ima
la prekomjernu teinu. Ubrzo sam shvatila da je to
bila suvina briga, jer u poetku sam izgubila tri kilo
grama, ali od tih sam dva, uz primjerenu portsku ak
tivnost, dobila natrag. Za malo vremena sam spoznala
da mi novi nain ivljenja donosi samo pozitivne re
zultate: poboljala seje krvna slika (uzrok stalnog po
vienja amilaze, lipaze i bilurbina u krvi - na osnovi
224

zdravstvenih istraivanja nije bio nikad razrijeen, sad

su sve te vrijednosti kao nikad prije u granicama normale), probava se je normalizirala, opet sam postala
puna snage i ivotne radosti, na to sam prije ve
odavno zaboravila. Vidna su poboljanja nastala i pri
menstruaciji, nema vie glavobolje i depresije, uman
jila su se krvarenja. Za razliku od nekih koji su preli
na taj nain prehrane, ne osjeam posebno hladnou.
Poveala seje i koncentracija za kreativan rad. Moja
bolest u odnosu na limfne lijezde se smirila. Nije me
vie nieg strah. Sve to shvaam kao dugotrajan pro
ces. Tijelu je samo potrebno priutiti najbolje uvijete i
uvjerena sam da e se organizam sam izlijeiti. Inae
moj sluaj jo nije zavren, ali znam da e mi uspjeti!
Kad razmiljam o svojoj prolosti, mogu uvjereno
tvrditi da je upravo 2006. godina najljepi dio mog
ivota i odraz je apsolutno primjenjivanog ivotnog
stila i posljedica sklapanja prijateljstva s upravo ude
snim ljudima koje sam upoznala u naem Klubu. Opet
se osjeam puna snage i ivotnog zanosa. Samo tako
se istinski isplati ivjeti. Najbolja je osloboditeljska
spoznaja da sve sam lako ini i nisi vie o nikom ovi
san.
Sad i ja mogu lako potvrditi daje istina kako je u
svojoj knjizi zapisala Lance Armstrong: Najbolje to
mi seje dogodilo je to to sam dobila rak".
Najbolja mogunost za osobni rast, nova spoznaja i
put koji me je doveo do najbolje ivotne znanosti Pri
rodnog zdravlja - Prirodne higijene.
225

Svim ljudima elim da se za taj korak odlue jo

prije a ne tek onda kad njihovo tijelo ve razvije 7. stu
panj bolesti i ubrzo e se uvjeriti to je pravi ivot!
Ovom prilikom da kako silno zahvaljujem Alojzu
Kolaru, istinskom prijatelju koji mije pomogao i uvi
jek je spreman pomoi svojim znanjem i iskustvom.

Vojteh Ke, zubarski tehniar, tel. 041-263-200

BIO SAM ZDRAV OVJEK...

Openito sam bio
zdrav" ovjek. Nije me
muila nikakva zdrav
stvena tegoba osim to
sam od este godine sta
rosti
nosio
naoale
(dioptrije: 1.75 i 1.50
plus), 5-6 puta tijekom
godine bio sam prehla
en, od 10. godine dalje
imao sam 1-2 puta go
dinje anginu. Imao sam tekoe s koom po prstima
na rukama a zadnjih godina i po tabanima. Uvijek sam
imao previsok tlak i puis. Na nogama sam imao skra
ene ile, bolove u leima i koljenima... dakle, bio
sam zdrav ovjek po miljenju dananje kolske me
dicine, no ako dobro promislim nisam bio ba zdrav
niti sam se tako osjeao. Nikad se nisam sprijateljio sa
zdravstvenim tekoama i nainom rada lijenika.
Prije godinu dana ena mi je dala u ruke knjigu
Helmuta Wandmakera o zdravoj prehrani voem i
povrem. Skanjivao sam se uzeti ju i itati, jer inae
rijetko neto itam. Budui da je ena proitala ve
mnotvo knjiga o boljem" ivotu, bio sam uvjeren da

226

227

je opet jedna od takvih knjiga pa sam se ustezao daju

itam. Potaknut eninim usrdnim preporukama ipak
sam ju poeo itati. Bila je veoma zanimljiva, za da
nanje poimanje okantna. Ve nakon 40 proitanih
stranica uvidio sam daje sve istina. Pomalo sam pre
lazio na prijesnu hranu. Najprije sam umjesto svakod
nevnog kraljevskog" doruka pojeo 5-6 jabuka. Ve
za nekoliko dana osjeao sam se u jutarnjim satima
kao preporoen (prije sam nakon doruka obavezno
jo trebao kavu da bih lako mogao zapoeti raditi). Za
jauznu sam nastavio s drugom vrstom voa ili orasi
ma. U vrijeme ruka uzimao sam salatu i jo malo ku
hane hrane. Pred veer opet jabuka. Iz dana u dan
osjeao sam se bolje, proimala me je nova snaga koju
dotad nisam poznavao. Upravo sam te zime bio vrlo
umoran. To mi je davalo novu pobudu za daljnje ita
nje knjige. Pri itanju sam podatke iz knjige povezi
vao sa svojim dosadanjim ivljenjem i ivljenjem
svojih blinjih. Sve seje slagalo s navodima iz knjige.
Do proljea sam nehotice smravio 15 kg. Ve tad
su se pokazali znakovi poboljanja zdravstvenih te
koa. Kivni tlak se snizio na 105/60 a puis na 45.
krvne ile su postupno postale gibljivije, tekoe s
koom su se ublaile, prehlade su bile vrlo rijetke, an
gine jednostavno vie nije bilo, bolovi u leima i ko
ljenima su nestali. Sve to zbivanje sa mnom okolina je
zabrinuto promatrala, nadasve roditelji i sestra, na to
se ja nisam obazirao. U sebi sam bio uvjeren da
ispravno radini. Ipak je meutim dolazilo i do manjih
228

kriza, prije svega zbog nekih veih prekraja s kuha

nom hranom. Polako sam izgubio jo neto teine, jer
se nisam bavio tjelovjebom. Prijatelji i znanci su me
pitali jesam li obolio, a ja sam im odgovarao da sam
smravio uslijed nadole ljetne vruine. Moram priz
nati da mije bilo vie puta hladno, posebno zimi. Ipak
me nije sprjeavalo u skijanju i vonji motorom i pri
niskim temperaturama. Napokon sam u potpunosti
napustio kuhanu hranu (izuzev na velike blagdane).
Veseli me da imam podrku cijele obitelji. Pri
obrocima mi se pridruuju i ena i oba sina. Djeca
imaju 4 i 6 godina i obojica rado jedu veinu vrsta
voa. Prije nego smo im zapoeli davati vie voa a
manje kuhane hrane (u vrtiu su jeli to su im davali razumije se, preteito kuhanu hranu, punu konzervansa i ostalih otrova), ili smo s njima svaki mjesec lije
niku, a otkako je kod nas glavna nekuhana hrana voe.
povre i orasi, nismo jo bili kod lijenika - dakle go
dinu i po. Uz to napominjem da mi je sad ostalo mno
go slobodnog vremena. Sad mi nije potrebno brisati
prehlaene noseve i to ne zato jer su djeca odrasla pa
to ine sama, nego jednostavno stoga to nema to bri
sati.
Nakon godinu dana uinilo mi se da se oale za
magljuju. Otiao sam okulisti i pri temeljitom isproba
vanju svih moguih dioptrija mislio sam da je naglo
dola magla u ordinaciju. Konano m i j e okulist pre
dloio da itani slova bez ikakvih naoala i na koncu
je struno utvrdio da vie ne trebam naoale. Tako sre229

tan, kao to sam bio tog dana, nisam bio ni na svoj dan
vjenanja! (oprosti, eno!). To mije dalo jo veu po
budu i konanu potvrdu pravilne odluke.
Kupio sam si fitnes-napravu. I otad marljivo treni
ram svaki dan, bolje izgledam, dobio sam na teini 5
kg (dakako miine mase, a ne sala!). Otkad sam si na
bavio sokovnik, svako si jutro pripravim sok od nara
ni i limuna, to me zadovolji do 11 odnosno 12 sati.
kad pojedem prvo mono-voni obrok. Samo ako toga
nema, zaponem s voem prije. Povre jedem tek po
podne, vie puta i za veeru ili pak umjesto toga popi
jem sok od povra (kad mi ga ena pripravi). Orahe i
sjemenje jedem popodne izmeu obroka. Teko mije
rei koje mi je voe najbolje, ali bez jabuka bi teko
ivio, to seje pokazalo pri jednomjesenom odmoru
u tropskom podruju. Drim se preporuka kluba Pri
rodnog zdravlja s obzirom na nain potpunog ivljen
ja. Sad kad ovjek prijee na prijesnu hranu, otvori
mu se novi svijet - bolji i ljepi. A pri svemu to je
novo i nepoznato lake je ii naprijed ako ti tko savje
tuje ili netko pomae. Tu je bio nepogrjeiv gospodin
Alojz Kolar, kojemu se na ovom mjestu zahvaljujem
za svakovrsnu pomo koju mije pruao i davao, i prije
svega za vrijeme koje je rtvovao da mi objasni kako
je jednostavno hranjenje prijesnom i ujedno zdravom
hanom.

230

M o j c a - Julijana tangelj, tel. 051-323-757

ZNATI U SVAKOM TRENUTKU

TEITI K ISPUNJENJU SVOG
IVOTNOG CILJA - NAZIVAM
AKTIVNO IVLJENJE
Nekima je ve na
poetku ivota daro
vano zdravo tijelo,
ali rijetki ga znaju
odrati, a da se za to
posebno ne trude.
Ja nisam bila
medu tim izabrani
cima. Ve u dje
tinjstvu sam bolovala od rahitisa. alergija i
preosjetljivosti. Zapravo se uope ni ne sjeam da sam
kad bila zdrava.
U mladosti sam imala teke angine koje su se svaki
as ponavljale, kronine upale sinusa, glavobolje...
Sad znam da je sve te tekoe prouzroio moj nain
ivota. Strane tekoe s kraljenicom zapoele su pri
je 28 godina i stalno su mi uvijek iznova onemogua
vale gibanje. Sve je to prouzroilo da sam se morala
podvrgavati lijeenju injekcijama, analgeticima i anti
bioticima.
231

Na trenutke sam posustala, ali su me tijelo i dua

svaki tren upozoravali na kvalitetniji nain ivljenja.
Promijenila sam svoje dosadanje obitavalite, po
nekad meditirala, okuala se u makrobiotici i vegetari
janstvu i dvije godine proivjela putujui u kolima po
svijetu. Moje su tekoe bile jo uvijek prisutne,
premda na neki nain svladane tako da sam na neki
nain zaboravila na sebe te godine 2000. nala u fazi
zatvaranja koje je prouzroilo razvoj bolesti u zad
njem stupnju...
Moje je zdravstveno stanje bilo uistinu porazno.
Ako ignorira svoje tijelo, ono ignorira tebe. Pored
raka na maternici visoki me je krvni tlak gotovo uni
tio a tablete sam morala doivotno troiti. Bolovi u
kriima, grevi u kraljenici bili su neizdrivi te su mi
nagovijestili da u prije ili kasnije dospjeti u invalid
ska kolica. Moja je gibljivosl uvijek iznova bila bloki
rana. Bolovi u zglobovima na rukama i nogama
prouzroile su mi vee ili manje tekoe. Tablete pro
tiv bolova vie mi nisu pomagale.
Kad sam se u rujnu 2000. god. probudila iz narkoze
ve druge operacije iste godine, bilo mi je jasno da me
moje tijelo zove da mu se posvetim drugaije nego do
sada.
Doavi kui uspjelo mije prisustvovati na preda
vanju koje je organiziralo drutvo Priroda" iz kofije
Loke.
232

Taj put sam saznala za klub Prirodnog zdravlja u

Petrovcu. Saznala sam da se naravno zdravlje temelji
na naelima Naravne higijene i da smo svi odgovorni
za svoje zdravlje. Nala sam telefon kluba i nazvala.
Javio se prijazan glas i pozvao me da ih posjetim. I
tako sam dospjela u klub Prirodnog zdravlja.
Ubrzo. 1. sijenja 2001. zapoela sam s prijesnom
prehranom i zapoela ivjeti stil Naravnog zdravlja. U
veljai iste godine putovala sam s drutvom Priroda"
iz kofije Loke u Brazil. Toplo sunce, beskonane
obale Atlantika i prijesna hrana u mojem su tijelu pro
uzroili zanimljivo prelijevanje koje sam doivjela
kao pravu nevjerojatnu, energijsku bombu.
Ja sam 96% prijesnojedka. Ve godinama ne uzi
mam nikakvih tableta, krvni mije tlak normalan, blo
kade u kraljenici i grevi nisu se pojavili zadnjih pet
godina.
Dakako, ne smijemo zaboraviti na svoju duu i na
to kako na duh utjee na na fiziki svijet, kako nas
nae misli i uvstva izgrauju i rue.
Budemo li samo jeli i najbolju prijesnu hranu, to
jo nije dovoljno. Potrebno je ivjeti jednostavne pri
rodne zakone koji su prihvaeni u stilu Prirodnog
zdravlja - Prirodne higijene.
ovjek je duhovno bie s tjelesnom i duevnom di
menzijom. Vana je briga za se na nain da odrava
mo duboku vezu sa samim sobom i svojim ciljem. I
233

dakako ljubav koja uvijek lijei. ovjeje je srce ne

iscrpan izvor ljubavi.
Dobro je da nam je partner oslonac kad proivlja
vamo teke trenutke. Zato zahvaljujem Ivitu (svom
muu) koji je preuzeo sve moje poslove kako bih lako
omoguila svom tijelu i dui potpun odmor i hvala mu
jer je to inio od srca.
1 dakako Alojzu to me je s puno ara i optimizma
uvodio u prakticiranje zdravog ivljenja uz prijesnu
hranu, voe i povre, kako to svi lanovi kluba Prirod
nog zdravlja ostvaruju.

Danja Margu. dipl. ekonomistica, Maribor

DARIJIN SLUAJ
Kako sam ja dola do
Alojza Kolara i s tim do
optimalne prehrane i na
ina ivljenja? I ja sam
jedna izmeu onih koje
je dijagnoza ,,dr. medici
ne" stavila u situaciju da
istinski razlono uini
korjenite promjene u iv
ljenju.
Otkad pamtim bila
sam
prodrljiva".
Prodrljiva za sve, hranu,
materijalna dobra, no
vac, iv jenje. Neprestano me je neto gonilo, neka
nervoza, da u u ivotu nekamo zakasniti i trudila sam
se da u istom trenu budem na razliitim mjestima.
Tako sam uurbano ivjela, pretjerano radila, pretjera
no se bavila sportom, pretjerano jela i nita spavala.
Spavanje i odmaranje nisu mi bili u skladu s mojim
nainom ivljenja, jer za to jednostavno nije bilo vre
mena. Umjesto odmora nadoknaivala sam energi
ju hranom i time nesvjesno jo vie opteretila ve
ionako iscrpljeno tijelo.

234
235

Moram priznati da sam bila psihiki dosta nestabil

na, najradije sam se praznila" medu domaima jer su
bili neke vrste moj ventil. Nisu mi mnogo zamjerali i
kad sam na trenutke prela granicu izdrljivosti svoje
mame, a s ocem uope nisam vie razgovarala. Opazi
la sam da sa mamom oito neto nije u redu.
Ali nisam nalazila puta iz zaaranog kruga. Bila
sam svjesna da se strano osjeam ako smetnje
zadravam u sebi a prole dogaaje koje najprije sameljem u sebi i potom ih zatrpam hranom jer se tako
dobro osjeam te me tog trenutka nita drugo ne opte
reuje. Ali sve moje odluke i utvrivanja, da tako da
lje vie ne moe ii, nisu nita pomogli.
Pokazivala sam sve simptome ivane iscrpljeno
sti, razdraljivosti, povremene pesimistinosti, umor,
pomanjkanje zanimanja za osobnu higijenu i izgled,
pretjerana sebinost, pomanjkanje kreativnosti, neza
dovoljstvo sa samom sobom, ljubomora, zavist, bila
sam puna strahova i pretjerane brige... iako o tom pri
je nisam imala pojma, svega se toga sad dobro sjeam.
Tako me to da sam bolesna nije uope toliko zau
dilo, jer se u sebi ve dugo nisam osjeala zdrava, iako
sam prividno kipjela od energije i zdravlja. Ako upita
te svoju bliu okolinu, nitko nije nita primijetio i sva
kom sam izgledala vrlo pozitivna, otvorena i
samosvjesna. Oito sam takva samo htjela biti. ali to
nisam zbiljski osjeala i uistinu bila. Smetnja sa
mnom bila je zaista sloena. Nisam nikako mogla
236

utvrditi zato sam sama sa sobom toliko nezadovoljna

i to je bio uzrok svih mojih tekoa.
Sad se uvjeravam daje bolest u meni vrlo dugo na
stajala i pokazivala mnoge simptome i upozoravaj ue
znakove, iako sam ih ja uzimala za svakidanje i po
kuavala se na njih navikavati, nadajui se da e ne
stati.
Kad sam postala pozorna na spomenute znakove ti
jela, posjetila sam lijenicu i gotovo dvije godine na
kon tog prvog posjeta, konano me je uputila na
pregled tkiva abice na vratu. Postavili su mi dijagno
zu: rak titnjae i obrazloili mi jedini nain lijeenja
te smetnje: operativno odstranjenje titnjae i dijela
abice na predjelu vrata, moebitna terapija radioak
tivnim jodom i doivotno ureivanje hormona hor
monskim tabletama, to bi na onkolokom podruju
bila samo uljepavajua operacija", kako su se izra
zili.
Ve sam tako odgojena da odbijam lijekove i to se
tie preputam vie ili manje sve prirodi, zato se ni
sam mogla pomiriti s tim da do kraja ivota tablete
budu moje nune pratilje. Zapoela sam traiti mogu
a rjeenja nastale situacije.
Ve odavno sam svjesna injenice daje sve u gla
vi", samo toga nikako nisam znala prakticirati. itala
sam knjige o reprogramiranju uma. kako se suoiti sa
smetnjom i prevladati strah i to pak ako...".
237

Za me je iskrsnuo trenutak heureke" kad sam po

ela urno itati literaturu Prirodnog zdravlja - Prirod
ne higijene, koju je za me naruio moj Vlado.
Alojz Kolar je
hvala Bogu poslao
svu raspoloivu lite
raturu koju je dotad
napisao, gdje sam
nala i lanak o teko
ama sa titnjaom i
uasnula sam se nad
jasnim tumaenjima
uzroka za tekoe u
tom dijelu tijela, jer
mi dosad nitko od
doktora medicine nije
znao objasniti zato uope dolazi do tih tekoa. To je
za mene bio dostatan doka/ za to to traim. Dakle re
programiranju uma dodati jo optimalni ivotni stil!
S tim sam se u tren poistovjetila i odluno to prih
vatila kao pravi put.
Dakle moj ivotni stil koji je bio djelomino obli
kovan a djelomino sam ga oblikovala sama bio je
vrlo prikladan za stil koji sam zapoela ivjeti s opti
malnim nainom, to se tie gibanja na svjeem zraku
i suncu. Ono to sam morala svjesno promijeniti bio je
nain prehrane, odlazak na spavanje najkasnije do de
set sati naveer, ograniiti port najvie na jedan sat na
238

dan, uvesti meditaciju ili bar oputanje te se svaki dan

o podne odmoriti.
U meuvremenu sam ve stupila u kontakt s Aloj
zom koji me je i pozvao k sebi da se osobno upozna
mo. Naao je vremena u svom pretrpanom rokovniku
da mi opirno izloi stil Prirodnog zdravlja - Prirodne
higijene i kroz nekoliko me je dana zvao, pobuivao i
savjetovao. Govorio mije da uistinu imam dobre mo
gunosti da ozdravim samo ako budem dosljedno iv
jela stil Prirodne higijene. Nikakvo prividno
lijeenje medicinske struke ili alternative ne lijei,
uvijek samo lijei tijelo samo ako mu prui jedno
stavne, osnovne uvjete", dodao je.
Ispoetka je bilo nekih tekoa s obzirom na
mono-obroke, ali sam bila vrlo ustrajna te se je moje
tijelo priviklo na takve obroke ve prvi mjesec. Sama
sam se sebi inila nekorisnom zbog ranog odlaska na
spavanje i svakodnevnih poinaka, ali sam sve bolje
shvaala vanost odmora i spavanja, jer su se poeli
pokazivati prvi simptomi samoozdravljanja a i prom
jene u psihi. Ila sam kroz fazu osamljivanja, kad sam
prije svega eljela biti sama i u miru pretresti svoje
stanje i iskreno se zabaviti sobom, sad sam to poela
prvi put u ivotu. Tad je provrela moja nestrpljivost i
zajedljivost, jeza, alost, ljubomora i kritike drugih,
kako misle samo na sebe... Na trenutke sam postajala
psihiki vra, poela sam se baviti injenicom daje
pouzdanje od kljunog znaaja i da ga moram imati
najprije poradi sebe i pouzdati se. Ta spoznaja je u
239

meni pobudila nove dobre osjeaje. Zaista je pouz

danje u sebe bila tako velika stvar, kao stoje ivljenje
potpuno novi posao.
Nije lako najednom, iako je to od ivotnog znaaja,
pouzdati se u se i svoje tijelo, koje je do sada bilo za
mene manje vrijedno i svakako nije bilo tako kakvog
bi si eljela sad najednom utvrditi, kao savreno i
samo izljeivo. A jest!
Tako je za me zapoeo pravi proces ozdravljanju.
Tako seje u meni ponovo razvio osjeaj za doivlja
vanje trenutka koji se zbiva ovdje i sada i napustila
sam pretresanje proteklih dogaaja i strahova za ka
snije. O svemu tomu sam ve prije mnogo itala i tru
dila se to uplesti u svoj svagdan, ali sam to sad istinski
osjetila i pronikla.
Pri svemu tomu moram posebno naglasiti kako ve
liku ulogu ima potpora okoline. Moja mama je, kako
bi ona rekla: Keri opet sam te pustila da se uvje
ri..." gotovo nesvjesno preuzela optimalni ivotni
stil i dosljedno ga provodi, to se primjeuje po boljem
osjeanju i izgledu.

Stveni sustav. O tom nisam nikad prije razmiljala, re

dovito plaam dodatno osiguranje i prinose za
zdravstveno osiguranje, to mi u danim situacijama
nijednom nije nita pomoglo, jer nisam prihvatila uo
biajeni nain lijeenja, to bi mi omoguilo sluiti se
pogodnostima bolnikog zbrinjavanja.
Moje tijelo postaje svaki dan ljepe, snanije, psiha
svaki dan stabilnija, pouzdanija, pozitivnija, zaigrana.
ivot postaje svaki dan vea radost, jer strahovi
ustrajno nestaju. Pri tom ima veliku ulogu i proua
vanje istinske ivotne znanosti, Prirodnog zdravlja Prirodne higijene, ega sam se latila odmah na poet
ku usvajanja stila Prirodnog zdravlja koji je za me ot
vorio potpuno novu dimenziju pogleda na svijet.
Postala sam i lanica kluba Prirodnog zdravlja.
Da, tako je, kad ivi optimalni ivotni stil, slijedi
svoj osjeaj i slua svoje tijelo.
I jo je pored svega tako jednostavno.
Sad nakon osam mjeseci optimalnog stila ve vrlo
lako vidim ljude takve kakvi su u sebi i manje se za
brinjavam to e biti nego se ve unaprijed radujem.

Vlado, moj mu" je divna potpora mojem ien

ju, svaka ast! Alojz i novi prijatelji iz kluba Prirod
nog zdravlja rastjeruju sve trenutne oblake. to se
okoline tie, valja r e i : e l i li promijeniti svijet, naj
prije mijenjaj sebe!"
Iskusila sam na vlastitoj koi to znai ne raditi po
sustavu", dakle kako je ukoen i pristran na zdrav240

241

Kate Sommers, Juna Kalifornija

FENOMEN FRUTARIJANSTVA
ezdesetih sam godina odrasla u Junoj Kaliforniji. Iz tog se vremena najbolje sjeam sunanih dana,
kad sam bosonoga trala oblinjim travnjacima, puza
la po snanim avokadovim deblima koja su rasla uz
put te brala voe na putu iz kole.

ti svoju hranu. Smatram da su ljudi poeli istraivati

podruja zemlje i tako se nali u hladnom podneblju.
Dakako da su morali preivjeti od onoga to im se je
prualo a esto je kuhanje bila jedina alternativa stra
davanju. Potom je postalo nain ivota - ljudi su trgo
vali penicom za kukuruz, urodom za ivotinje, s
koom itd.

Miris svjeeg voa jo me stalno nosi natrag u sje

anje na te dane. Sjeam se kako sam brala groe
koje je raslo uz susjedovu ogradu. I kako sam se pro
vlaila kroz otvor u ogradi da bi dola do izvrsnih
grozdova. Uz drugog susjeda smo imali i ljivu. U
ljetno vrijeme, kad je ljiva bila zrela, najela sam ih se
toliko koliko sam mogla.
Moja majka jo ivi u kui gdje sam odrasla. I veo
ma sam sretna daje katkad pohodim i doivim neto
od tih uspomena. Seljanka blizu mamine kue prodaje
obilje podrunog voa: izvrsne breskve, zrele kajsije i
grimizne ljive. Slasna avokada, sone narane, man
darine i limune. Divne crvene jagode i hrskave crvene
lubenice. Kakva zemaljska poslastica!
Voe je neobino zamamno. Boja, miris i graa nas
naravno privlae. Ugriz u svjeu, zrelu voku nas
ispunjava vrlo ugodnim osjeajem. Bez sumnje vjeru
jem daje voe hrana koja je namijenjena ovjeku. Ne
znam zato, kako i kad smo mi ljudi poeli prekuhava242

Ipak je voe jo uvijek najvie primjereno naem

tijelu. Kad se ljudi hrane preteito ili samo voem, su
sreu se s nekim zajednikim nazivom. Taj se nain
prehrane naziva frutarijanstvo. Razmiljanje o tom
me je dodirnuto kad sam poela oslukivati svoje tije
lo i svoje nutarnje ulo. Ve nekoliko godina hranila
sam se veinom sirovom vegetarijanskom hranom.
243

Dobro sam pazila da jedem sve prave stvari: svjee

voe, svjee povre, prave koliine bjelanevina itd.,
jela sam orahe za osnaenje.
Pri tom sam se nainu hranjenja osjeala bolje
nego to sam se neko osjeala pri kuhanoj hrani.
Izgubila sam 16 kilograma masnoe i ponovo sam
lako oblaila odjeu iz svojih ranijih godina. Ipak
moja probava nije bila tako dobra. Cesto sam osjeala
vjetrove, bila sam naduvena i bez prave energije. Vrlo
brino sam domiljala to sve moram pojesti u jednom
danu. Jesam li pojela dovoljno svjee salate? Jesam li
primila dostatno vitamina B? Pitala sam se uzimam li
sve ravnomjerno. Hoe li mi ispadati zubi? Hou li
oboljeti od osteoporoze? Moda u postati anoreksina? Ili u oboljeti na ivce?
Druge godine moje prijesne prehrane ustanovila
sam da se najbolje osjeam tada kad jedem samo ono
to elim, bez zabrinutosti je li moje hranjenje primje
reno i dovoljno. Primijetila sam da elim jesti prije
svega voe. Pri vou sam se osjeala veoma dobro.
Nisam osjeala vjetrova, napinjanja i opadanja ener
gije. Opazila sam da sam izgledala mlada. Moje su
usnice omekale i moja se koa zaarila. Osjeala sam
se tako ivo i ponovo mlado. Primijetila sam da su se i
moje misli poele mijenjati, postajale su mirnije i ra
dosnije. Nisam vie dvojila ravnam li se ispravno imala sam neko nutarnje shvaanje koje je to
podravalo. Nadalje, kad sam jela veinom voe osje
ala sam se u svemu znatno bolje. Razvila sam samo244

pouzdanje. Privlailo me je prije svega voe koje je

raslo na podruju gdje sam ivjela. U vrijeme treanja
zaeljela sam si samo njih, potom sam prela na
smokve s obzirom na voe koje je bilo sljedee po
redu. Veoma sam se razveselila kad je dolo vrijeme
neke druge vrste voa.
Kad sam itala literaturu o frutarijancima, zapazila
sam neke slinosti. Svi prirodno prelazimo s prijesne
hrane na vonu prehranu. Imamo neko nutarnje shva
anje da postupamo naravno i svom tijelu pruamo
njemu samo najbolju hranu. Frutarijanci su osjetljivi i
povezani s prirodom i svim ivim. Sve bolje opaamo
prirodno: svjee voe, drvee, cvijee, ptice i ivotin
je. Osjeamo elju da budemo vani, u prirodi, da osje
amo sunce na svojoj koi i udiemo svje, ist zrak.
Osnauju se duevna i telepatska zapaanja.
Sve jasnije opaam ljude. Ne sumnjam vie u svoje
instinkte, tim vie ih cijenim. Pri svim stvarima, u
svim odlukama, izbornima i poslovnima osjeam
neku nutarnju jasnou. Nita se vie ne obraam za
savjete i odgovore na druge ljude.
Postoje neke fizike promjene koje se pojavljuju
pri vonoj prehrani. Oi postaju jasne i arke, povre
meno se sva boja mijenja. Usne postaju punije i boga
tije bojom, kao da bismo bili naminkani. Jabuice
postaju rumene i izgube podbulost od kuhane hrane.
Koa postaje sjajnija i zamjetno meka, kao koa novo
roeneta. Sva boja koe se promijeni - zadobivamo
zdravu, sunanu boju. Vjerujem da je to izgled koji
245

eli ostvariti kozmetika industrija: izgled divnog,

trepteeg zdravlja. Vid se popravi i boje postaju inten
zivnije. Sluh se pobolja. Postajemo mnogo osjetljivi
ji na glasne zvukove. Osjet za miris postaje otriji i
lako razaznajemo mirise u prirodi, koje prije nismo ni
kako zapaali. Otriji osjet za miris i okus odvraa nas
od hrane koja posjeduje pesticide. I osjet za dodir po
staje otriji. Vie ne potrebujemo vode da ugasimo ed
- voe nam je dovoljno. Urin postaje bistar i bez miri
sa. Stolica ima miris po vou i ne zaudara mirisom od
raspadanja. Dah postaje bez zadaha, odaje prirodan,
ugodan tjelesni miris. Stalno imamo osjeaj da su nam
zubi isti. Kosa postaje svilenija i sjajna. San postaje
dubok i spavanje ugodno. Uslijed prehrane voem
obuzima nas nutarnja radost i blaena srea. Imamo
osjeaj kao da smo postali tako slatki kao voe.
Uistinu vjerujem u izreku: to smo to jedemo". A
vjerujem da se ljudi najbolje osjeaju onda kad se hra
ne voem. Sve to kao frutarijanci doivljavamo postajat e sve prirodnije a sve manje fenomen onda kad
sve vie ljudi bude poelo sluali svoje instinkte i po
elo se pouzdavati u svoju nutarnju mudrost. Spoznat
emo daje to ovjeku prirodan nain ivljenja. Mi lju
di smo sa svime povezani mnogo bolje nego si sami
zamiljamo. I tako je udno gledati sve tamno. iv
ljenje je mnogo vie radosno i jednostavno doivlja
vanje ako slijedimo prirodan nacrt. Velika je blagodat
u vou. Kuajte ga, bit e vam ugodno!

Pina Garin, ekonomistica, tel. 042

U VLAKU IVOTA
Kad me tko, tko inae
sumnja u moj nain iv
ljenja po prirodnim za
konima uz prehranu
voem i povrem, upita
zato tako ivim, jedno
stavno odgovorim: To
je tako jednostavno, na
ravno, priprosto i posve
samo po sebi razumlji
vo."
Sama sebe ne optere
ujem takvim pitanjima
jer i ne nalazim nikakva
utemeljena razloga da bi posebno razmiljala o samorazumljivosti svoje ivotne odluke koja me podrava
da se svim srcem predajem toj odluci. Nekako druki
je kao da jednostavno ne bi znala misliti i ne bi mogla
ivjeti. Taj osjet za prirodnost svega to spoznajem,
to vidim i to svojim postupanjem na svakom koraku
i na svim putovanjima svoje pripadnosti ostvarujem,
poloeno je u me ve u kolijevci. Bez te prvotne nutar
nje prirodnosti jo bih prije mnogo godina podlegla
svojoj osobnoj krizi.
247

246

Sastanak s Alojzom Kolarom i svim tim to ubra

jam u njegovu istinu, u njegov pa konano i svoj
ivotni nauk morao je - u to sam uvjerena - pratiti
moje ivotne putove kao neto samo po sebi razumlji
vo.
Do konca ivota s radou u se sjeati snanih,
uvjerljivih rijei Alojza Kolara koje sam sluala voze
i se s muem iz Austrije u Ljubljanu. Njegovo me je
prianje obuzelo do dna due. Kao preporoena gutala
sam sva njegova razlaganja o Prirodnom zdravlju, na
stoje civilizacijski ovjek zaboravio i oslonio se samo
na tehnoloka dostignua i iskrivio svoju prirodnu
prehranu. im smo stigli u Ljubljanu, nazvala sam go
spodina Alojza Kolara kojega dotad uope nisam poz
navala. Javio mi se prijaznim glasom i izrazio svoju
spremnost da me uputi u istinsko ivljenje po prirod
nim zakonima. S velikim zanimanjem sluala sam
njegovo razlaganje i spremno prihvatila da se ulanim
u klub Prirodnog zdravlja. U daljnjem ivljenju prema
tim naelima vratila sam se iz svoje krize tjelesnom i
duhovnom zdravlju.
Svima poruujem uvjereno: elite li trajno, vitko,
vitalno i zdravo tijelo, pridruite nam se.

248

Guido Trebec, Seana

SPOZNAJE O NOVOM NAINU

PREHRANE
Tijekom gotovo jed- p
ne godine hranjenja s
80% prijesne hrane
spoznao sam i osjetio
da mi takva prehrana
veoma koristi, kako fi
ziki tako i duevno.
Takva mi prehrana daje
prije svega energiju
koja mi pojaava volju
za ivot.
Zadobio sam tjele
snu snagu, zdravlje mi
se poboljalo, osjeam
se bolje, razmiljanje mije mnogo pozitivnije, izotri
lo se pamenje, spavanje je odlino, krvni se tlak nor
malizirao, prostata je ozdravila, noge su mi lake. I
volja mije postala snanija od takve prehrane. I stoje
za me vrlo znaajno, i duh se u meni smirio. Uz sve to
pomae mi Bog nesebine ljubavi.
Moj pogled na svijet postaje iz dana u dan ljepi,
strpljiviji sam i smireniji. Vie nita ne optuujem dru-

249

ge da su krivi za moja djelovanja. Iz dana u dan posta

jem sposobniji prihvatiti odgovornost i posljedice za
sve to radim i govorim. Tekoe i problemi koji su
bili nerjeivi postaju jednostavni i savladivi.
Sa svim, to mi doprinosi ivljenje po naelima
Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene, moj ivot po
staje ljepi i bolji, smiren na svim podrujima. Pobol
javaju se odnosi sa enom, sa sinovima i sa svima
kojima sam u prolosti nanosio nevolje.
Kad sam zapoeo s takvim nainom prehrane, ni
sam mogao niti sanjali da e mi toliko pomagati pri
duhovnom napretku. U ozdravljenje tijela nisam sum
njao jer mi je mnogo ljudi pripovijedalo od ega su
sve na taj nain ozdravili. Na duhovnost u poetku ni
sam ni pomislio jer sam htio izlijeiti samo ono stoje
bilo bolesno u tijelu. Sad pak znam da na taj nain
lako lijeim i svoj duh. To je fantastino, pravo udo.
tako da sam sad jo oduevljeniji i jo vie vjerujem da
takav nain prehrane lijei cjelokupnog ovjeka. Za
me je to pravi blagoslov, pravo bogatstvo koje se ne
moe kupiti zlatom.
Sve je to i lijep dokaz da se fiziko razgibavanje ti
jela, pravilna zdrava, prijesna prehrana i duhovnost
veoma meusobno nadopunjuju.
Vrlo sam zadovoljan da imam tu sreu da lako po
sjeujem predavanja i radionice Alojza Kolara o nae
lima Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene, teajeve
250

0 rekreaciji, hodanju, tranju, susretima, meditaciji i

molitvi. Dakako, potrebna mije snana volja, vrijeme
1 energija da sudjelujem u svim aktivnostima.
Prije nego sam upoznao optimalnu prehranu, usa
vravao sam u sebi rekreaciju i duhovnost sedam i po
godina. Smatrao sam daje to dovoljno za zdravo, sret
no i zadovoljno ivljenje. Unato tomu krvni se tlak
nije htio sniziti, prostata nije ozdravila, odnosi u obi
telji nisu se poboljali onako kako sam predviao i
elio. Pitao sam se zastoje tako unato tomu to sam
bio vegetarijanac, za tim vegan, a nisam napredovao
onako kako sam elio.
Vjerojatno bi se takvo stanje i nastavilo da nisam
nekom sreom saznao za klub Prirodnog zdravlja. Taj
put nisam ni priblino shvatio kako mi dobro pomae,
sada pak velim da mi je dola Boja milost. Na prvom
i drugom susretu odnosno u radionici jo nisam bio
uvjeren da je to za mene, tek na treem susretu sam
spoznao da e mi to dobro pomoi. Poeo sam itati
knjige i broure koje je izdao Alojz Kolar i tako je do
ao 13. rujan 2005. kad sam zapoeo s prijesnom hra
nom.
Dakako, nije mi ilo lako 100%. Sve sam morao
najprije srediti u svojoj glavi, jer sam imao mnogo
predrasuda strahova i sumnji, ukratko bio sam vrlo ne
siguran. Potvrde daje ta prehrana pravilna traio sam i
izvan kluba Prirodnog zdravlja i jer potvrda nisam do
bio, jo vie su me spopadale sumnje. Za miljenje
sam pitao vrlo uvaene lijenike koji su bili svi jedno251

duni daje to pogreno, jer u takvom nainu prehrane

nema dovoljno kalcija, bjelanevina, eljeza, kalija,
omega masti itd. Sumnje su se samo poveavale, ali
mi je moj unutarnji glas govorio da ustrajem, da se
pokau rezultati za godinu dana. Muilo me je i pitan
je glede prehrane u vezi s krvnom grupom. Proitao
sam da, s obzirom na to da imam krvnu grupu 0 i Rh
faktor negativan, ne bih smio troili narane, limun i
jabuni sok. To me je pitanje muilo sve do dana 29.
kolovoza 2006., kad mije Alojz objasnio i uvjerio me
da su te ljestvice izradili za ljude koji sve jedu i da za
nas ne vrijede.
Unato svemu tomu prehranjivao sam se stalno s
80% prijesne hrane i 20 % preraene hrane. Negdje
nakon sedam mjeseci od poetka takve prehrane za
poele su se dogaati velike promjene. Za me je bilo
najvanije to sam mogao poboljali odnos prema
eni. Sad vrlo dobro znam da mije pri svemu veoma
pomogla energija sirove hrane, jer sam sad uzmogao
neto to prije sedam godina nisam. Sad mije taj pro
ces kristalno jasan.

ve hrane, daje mi snagu i vjeru u Nekog vieg nada

mnom. daje mi spoznaju vie sile ili Boga.
Kao to Alojz kolar naglaava, samo iva zdrava
hrana daje vitalnu ivotnu energiju, koja je korisna i
oivijavajua na svim razinama moga ivota.
Moram jo spomenuti energiju glazbe koju sluam,
koju pleem. Sa enom pleem ve etrdeset godina i
svih tih godina sam uviao da mi narodna i zabavna
glazba daje veliku energiju. Kad pleem, zaboravim
na sve probleme. Glazba mi daje snagu, volju i energi
ju. To znai d a j e i glazba izvor energije koji znam
upotrijebiti sebi u korist.
Iz svega toga slijedi da dobivam energiju iz glazbe,
rekreacije, duhovnosti i od ive. prirodne, zdrave pri
jesne hrane. To je uistinu fantastino i kad neto spoz
nam, to si priznam, u to vjerujem i potom sve to
inima, rijeima i mislima prenosim u ivot.

Poboljalo seje i fiziko zdravlje: prostata je oz

dravila, krvni seje tlak poboljao, lijeva noga koja me
je pekla vie ne pee, imam veliku volju za ivot. Ta
energija koja dolazi od sirove hrane omoguuje mi
spoznavali samoga sebe, svoju nutrinu, svoj znaaj.
Sposoban sam suoili se sa svojim pogrekama i pro
pustima. Ta mije energija pomogla popravljati svoje
promaaje i pogreke. Energija, koju dobivam iz siro253
252

Karla Klander, dipl. ekonomistica, Domale

MOJA USPJENA ZGODA

Ponimo od poet
ka. Moj karton kod li
jenika ve od ranog
djetinjstva
pokazuje
zabiljeene mnoge bo
lesti: upala plua, me
ningitis, upale sinusa,
bronhitis, upala krajni
ka, malaksalost, po
vraanje itd. Sva ta
oboljenja su u meni li
jekom godina ostav
ljala trag. Cesta slaba
osjeanja i oslabljen obrambeni sustav tako su me
zahvaala od davnine. U najranijim godinama tomu
su se pridruile i tekoe sa elucem. Sjeam se svojih
jutarnjih rituala. Ve sat vremena prije polaska ranog
vlaka za Ljubljanu skrueno sam sjedila uz dijetalni
doruak za eluane bolesnike: nemasna unka, sir,
suha graevina i prepeenac. Uobiajeno sam samo
teko pojela hranu, priekala toliko da mi bolovi po
puste i otila na vlak. Bilo je dana kad ni za to nisam
bila sposobna. Bilo je potpuno normalno da su se moji
vrnjaci zabavljali i uivali u mladosti, dok sam ja na254

jee sve promatrala samo iz daljine. Moj dvadeseti

roendan bio je oznaen odlaskom k lijeniku specija
listi i mojom prvom, munom gastroskopijom, o
emu sam jo dugo u snu sanjala.
Ranih dvadesetih godina moje se zdravstveno stan
je tako pogoralo da sam potpuno oslabila. Tekoe sa
elucem bile su nesnosne. Pratile su ih druge slabosti,
nesposobnost troenja hrane i ve kritian gubitak
teine. Moje su se aktivnosti ograniile samo na
preivljavanje iz dana u dan. Sve je drugo bilo potpu
no nemogue. Sretnim sluajem naila sam na gospo
dina koji mi je u tom razdoblju izvanredno mnogo
pomogao i jo sad sam uvjerena da mi bez njegovog
nesebinog zalaganja ne bi uspjelo. Zato sam mu neiz
mjerno zahvalna. Bio je tako silno slobodan da se je
suhom i preko svake mjere pothranjenom djevojetu
odvaio pokazati smjer u prijesnoj edstvo.
Tad sam korjenito promijenila svoj nain prehrane.
Dopodne sam jela iskljuivo voe, u svoje obroke uk
ljuila sam i povre. Poela sam se hraniti nasuprot ta
danjim valjanim dijetama za eluane bolesnike, a
osjeala sam se mnogo bolje. Za tri godine ponovo
sam oivjela, potpuno ozdravila a veliku zaslugu za to
ima promjena naina prehrane.
Slijedila su ljeta u kojima sam naalost eljela na
doknaditi sve ono to sam propustila u svojoj mlado
sti. Time sam se vratila i na stari nain prehrane. Tako
su se povremeno poeli vraati i neprijazni simptomi i
sve ea upozorenja. Prvo sam imala povremene te255

koe sa elucem, slabosti, este upale mjehura i preh

lade.
Prije godinu dana odluila sam se stoga da stvari
postavim na svoje mjesto i postala sam vegetarijanka.
S tim sam nainom prehrane bila izvanredno zadovol
jna (prije svega zbog etikog vida), nisam osjeala
neke bitne promjene u svojem osjeanju. I zato sam
ponovo s police uzela knjigu o Prirodnom zdravlju Prirodnoj higijeni. Taj put se vie nisam zaustavljala.
Imala sam osjeaj kao daje to odavno u meni. Oito je
stvar sazrela i zato sam dalje traila. I konano sam u
sijenju ove godine nala i tekst o klubu Prirodnog
zdravlja i s tim Alojza Kolara. Ustanovila sam da je
neto to traim daleko na tisuu kilometara, gotovo
pred mojim kunim pragom. Proitala sam sve to
sam tu nala o klubu i Alojzu Kolaru. Naruila sam si
glasilo Znanost ivljenja". U travnju 2006. doao je
trenutak kad sam jednostavno osjetila da sam priprav
na za korak naprijed. Sjeam se dana, kad bi morala
biti po logici razuma i dunosti posve negdje drugdje,
a ja sam sa svojom mamom otila u radionicu kluba
prirodnog zdravlja. Tad sam se osjeala kao da sam se
povratila kui i slijedei dan sam se probudila u prvi
prijesni dan.
Sad je ve pet mjeseci kako se hranim iskljuivo
prijesnom hranom. Sve vie pokuavam u cijelosti
usvajati stil Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene (fi
zika aktivnost, odmor, meditacija, sunanje, svjei
zrak, primjereno druenje itd.). Naelno se drim pre256

poruka Prirodne higijene. Jedem mono-obroke. Izme

u
pojedenih obroka potujem
preporuene
vremenske razmake. Na potpuno prijesnu hranu pre
la sam preko noi, bez prethodnog postupnog usva
janja. Ustanovila sam d a j e to za me najbolji nain.
Moram priznati da poeci nisu bili najjednostavniji.
Prvih sam se tjedana osjeala lelujavo, muile su me
glavobolje, nesanica, akne i probavne smetnje. Ali
sam se uvjeravala da su to samo krize ienja koje e
ubrzo nestati. Povremeno sam se osjeala sve bolje.
Sjeam se dana kad sam u ko za smee bacila skoro
pun pretinac lijekova. Prvi put to znam za sebe bila
sam uvjerena da ih vie ne trebam.
Stanje seje u tijelu pomalo normaliziralo. Krize su
se samo jo ponekad pojavljivale. Dolo je vrijeme
kad sam bila svjesna kako sam nainila velik korak i
kakve e promjene donijeti u moj ivot. Bilo mije ne
prijatno. Mnogo puta sam se osjeala odbaena, misli
la sam da vie ne pripadam svojoj okolini. Ali sam
ubrzo saznala da su te tekoe prije svega u meni i
tako sam se pomalo poela preputati tijeku i uivati u
novom ivotnom stilu. Sa mnom je i moja mama po
stala prijesnoj etka, stoje proces provoenja jo neka
ko pojednostavilo. U biti uza me stoji sva obitelj a i
moj sin, zato sam im neizmjerno zahvalna. Sad na
glaavam injenicu da se mijenjam i to ne samo u na
inu prehrane. Mijenjam svoja uvjerenja, navike,
poglede na svijet. Stare, ukorijenjene uzore sve vie
naputam. I tako mi odgovara.
257

Moda mi je posve prvi put u ivotu lijepo biti ja.

Osjeam se izvanredno dobro i ivim sve potpunije.
Postala sam samosvjesna i zadovoljna sobom. Imam
sve vie energije, moje su misli bistre i pune ideja. I
stoje meni vrlo znaajno - zadnjih sam mjeseci upoz
nala divne ljude (lanove kluba i ostale prijesnojede).
s kojima me sad veu vrlo tvrde prijateljske veze.
eka me dug put i jo mnogo posla. Ali nita se
vie ne plaim budunosti i moebitnih bolesti koje mi
godine donose. Snana sam i lako odluujem o svom
zdravlju. Raduje me to se znam brinuti za se i zato se
osjeam sigurno.
Moji su nacrti za budunost veliki. elim to prije
zavriti studij Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene i
zatim aktivno djelovati na tom podruju. Neizmjerno
se veselim svemu poslu i zajednikom trudu sa svojim
novim prijateljima. To ivot zavrijeduje. Tomu se be
skonano veselim.

258

Mateja Zakrajek i Marko rnigoj, Vrhnika

S OPTIMALNOM PREHRANOM OD
PODBUL1H DO VITKIH TRKAA
Sjeam se da je bio lo
petak. Sa enom Malejom
vraao sam se iz slube.
Bili smo umorni i iscrplje
ni od svakodnevnog napre
zanja na poslu. Moje misli
ve nekoliko sati nisu bile
u slubi. Razmiljao sam o
nagradi koja je ekala u
hotelskom restoranu gdje
su se skoro svaki tjedan
mogle priutiti najbolje
kulinarske stvari.
Ipak lam i taj dan oekivao da e me Mateja na
putu kui zasuti nabrajanjem svojih psihosomatskih
tegoba. Ponekad mi se inilo da u nje ne postoji ni je
dan organ s kojim jo nee imati takvih ili drugaijih
tekoa. Kad sam ba pomislio da u morati opet slu
ati jadikovanje o oteklim nogama, glavoboljama, tje
skobama, aritmijama, vrtoglavici, zaepljenim dinim
putovima, menstrualnim tekoama, reumatinim bo
lovima i drugim zimzelenim melodijama iz eljeznog
repertuara simptoma razliitih kroninih bolesti, Ma259

teja me je iznenadila neim drugim: Odluila sam se

da ostvarim znaajnu promjenu u nainu prehrane",
rekla je i spomenula neku knjigu po koju e jo isti dan
otii u knjinicu. Ipak ju nisam shvaao vrlo ozbiljno.
Bio sam gladan i dogodilo mi se skoro previe, da
zbog njene knjige odloim slastan objed. S druge stra
ne bio sam veseo to je eni sinula u glavu misao za
promjenu. Ipak se nisam ni najmanje nadao da e se iz
toga izlei to sudbonosno. Na tom podruju skupa s
Matejom sam ve tota iskuavao. Neko sam bio
ve sedam godina vegetarijanac i Mateja takoer. S
Matejom sam se jedva odupirao slatkarijama i mlije
ku, pokuavali smo se pribliiti naelu razdvajake di
jete (razdvajati krob od bjelanevina i obratno) i
trudili smo se da u najveoj moguoj mjeri vrednuje
mo ope priznata naela ortodoksne prehrambene
znanosti koja se temelji na takozvanoj uravno
teenoj" prehrani. Zgraali smo se nad onima koji su
jeli masne kobasice i salame ali smo jo uvijek u je
lovniku imali jaja. gljive . kruh, sir. Dakako u odmje
renim koliinama, nita previe i nita premalo, znai
drati se zlatne sredine". Mateja je unato zlatnoj
sredini" jo uvijek bolovala i poela ozbiljno sumnjati
u prehranu koja utjee na njezino osjeanje i zdravlje.
Krivnja za slabo zdravlje pripisivala se slabim genet
skim osnovama, loem vremenu, negativnim mislima,
prijanjem ivotu, vanjskom zraenju i drugim nepoz
natim energijama. Stoga je Mateja mnogo troila na
kreme i ajeve, vitaminske pilule, ortopedske rekvizi260

te, zatite protiv zraenja, energijske majice, magine

kristale, magnetske pojaseve, masane aparate i ista
e zraka.
Unato mnotvu kroninih tegoba jo uvijek je do
miljala da njezino zdravlje nije nita posebno loe.
Navikla se na sve svoje bolesti tako kao to se ljudi na
viknu na svoje koulje i papue. Sve je nekako pripisi
vala sudbini i tjeila se mudrou" da svatko ima svoj
kri i da se drugima dogaaju jo mnogo gore stvari.
Ljudi umiru od raka, zato bi se uznemiravala zbog
malenkosti kao to su akne, glavobolje, bolovi u vra
tu, kronini bronhitis i este prehlade. To su ipak bole
sti zbog kojih nije nitko umro. Bolje migrena nego
rak. Njezina predaja sudbini nije se umanjivala ni
onda kad je Mateja teko oboljela na titnjau. Lije
nici su postavili dijagnozu i razloili standardne po
stupke lijeenja koje propisuje klasina medicina.
Isprobavali su s razliitim omjerima lijekova koji bi
normalizirali rad titnjae. Antidepresivi i lijekovi za
umirenje imali su potiskivali simptome koji su se po
javljivali kao esti panini napadi, trenuci apatije, po
manjkanje ivotne energije te razni strahovi od visine,
od zatvorenog prostora, od otvorena prostora, od sa
moe i ne znam ega jo. Kad sam bespomoan i oa
jan promatrao ljubljenu osobu koja je pomalo sahnula
pred mojim oima i pretvorila se u pokusnog kunia
na kojem su lijenici isprobavali razne tablete, nisam
imao ni najmanje ideje to da uradim. Pokraj svih nje
zinih tegoba bilo me je gotovo stid potuiti se da se i
261

sam osjeam kao hrpa nesree. Ve ujutro sam se bu

dio s munom glavoboljom, esto me je boljelo u vra
tu i kriima, u prsima sam osjeao neprestano
tjeskobu, puno sam razmiljao o smrti. Sve vie sam
se zapostavljao, inilo mi se da svaki dan samo ekam
no kad u poi spavati, progutati aspirin i biti nekoli
ko sati u snu bez brige i bolesti. Predan sudbini ekao
sam da se dogodi udo i tjeio se mudrou" da je
mnogima jo mnogo loije. Na sreu Mateja je bila
mnogo sranija od mene i vrsto odluna da se pod
svaku cijenu oslobodi bezdana kemijske omamljenosti. Saznanje da ju je slubena medicina osudila na
uzimanje lijekova do svretka ivota potaklo ju je na
traenje alternativnih rjeenja. Najprije je sve pokua
la kod bioenergiara koji ipak Mateju nije izlijeio.
Istini za ljubav moram priznati da se je s njegovom
pomoi izvukla iz najtee krize te dobila potrebnu sa
mosvijest za korake koji su je ekali.
Knjigu, koju je spomenutog petka Mateja izabrala
U knjinici, napisao je Helmut Wandmaker a razlae
potrebu jesti sirovu hranu umjesto kuhane. Smijena
mi se uinila i sama pomisao da jedem samo prijesnu
hranu, pogotovo kad sam pomislio na slasne kulinar
ske specijalitete u kojima uivamo. Prije svega mislio
sam da Mateja ide na kratkotrajnu dijetu pri emu se
mora odrei ovoga ili onoga, pri emu se onda popravi
probava ili nestane kakva druga tekoa.
Stigli smo kui i Mateja se iscrpljena spustila na
kau gdje e sve do odlaska na spavanje gledati pro-

gram na televiziji. Ja sam iz znatielje poeo itati

Wandmakerovu knjigu. Ve nakon nekoliko stranica
imao sam osjeaj da mi se razotkriva najskrovitija taj
na. Kad sam doao do prvih odlomaka o pogubnim
posljedicama troenja kruha i mlijeka, upravo sam se
zgranuo. Jednostavna i na mnogo mjesta surovo nepotedna a po svemu logina razmiljanja starog isku
snog Njemca, koji je u ivotu preivio i iskusio ve
gotovo sve mogue, zapanjila su me i ujedno oduevi
la. To je to!" Oduevljeno sam uskliknuo i samo
enina elja da spava prisilila me je da knjigu odloim
do slijedeeg dana.
Prve stranice teorije trebalo je ve slijedeeg dana
provesti u praksu i tad su zapoeli prvi trenuci istine.
Taje pak bila krajnje neprijatna. U Wandmakerovoj je
knjizi jasno pisalo kakva je primjerena hrana za ljud
ski rod. Istini za ljubav vie se uope ne sjeam koje
smo vrste voa i povra troili prvih dana. Zapoeli
smo s onim voem koje smo poznavali i jeli ve prije,
a toga zapravo nije bilo mnogo. A dobro se sjeam
ega vie nismo jeli. Najprije smo morali preivjeti ju
tro bez masti, prenih jaja, pasteriziranog vonog
soka i neizostavne kave sa lagom. Popodne sije Ma
teja zaeljela peeno jaje i to je bio zadnji put da sam
upotrijebio kuhinjsku tavu. Slijedili su teki dani. Po
sebno je loe bilo u slubi. Prva tri, etiri dana mislili
smo da e nam se od bolova raspui glava. Morali smo
nekako izdrali bez kave i dakako bez aspirina te dru
gih umjetnih ublaujui!) sredstava. Glavobolja je po263

262

pustila, tada su se poele redati druge tekoe najvie povezane s probavom. Tijelo proeto krob
nom hranom odupiralo se je na sve mogue naine
vou. Pojavile su se tekoe s koom. Nekoliko sam
mjeseci imao osjeaj da e mi otpasti povrinski sloj
na rukama. Pomislio sam da imam Ijuskavicu. I po
sebno loe bilo je zimi. Stalno nam je bilo hladno, po
sebno po dlanovima. Koa nam je porumenjela kao da
imamo silno pokvarenu jetru i vrlo brzo smo gubili
teinu. Bubuljice koje su me muile jo od najranijih
godina jo su vie podivljale. Svako sam jutro u umi
vaonik ispljuvao nekoliko dekagrama rumeno-zelene
sluzi. Nakon etiri mjeseca odluio sam se na dvadesetodnevni post. Nakon zavrenog posta teio sam
svega 56 kg (kad sam zapoeo s prijesnom hranom,
imao sam 74 kg!). Mateja je nesumnjivo mravjela i
bez daljnjeg posta to ju je psiholoki iscrpljivalo.
Neko vrijeme inilo se da e doslovno isplahnuti. Kad
je bilo najloije, sjetio sam se Wandmakerovc rijei:
Mora se provui kroz iglene ui". U trenucima kad
nam je najvie zalo za nokte, otkrili smo u tisku na
sirani Moj uspjeh' kako Alojz Kolar odgovara na pi
tanja prijesnojedaca. Saznali smo da ih je u Sloveniji
nekoliko a Alojz Kolar je bio jedan s najduim isku
stvom i bio je prije svega jedini koji je govorio bez
dlake na jeziku. Zapravo smo ga susreli uivo prije
dvije godine. Mogu rei da bi bez njegovih dragocje
nih uputa i poticaja, koje je davao drugim poetnicima
na forumu, veoma teko izdrali prvih nekoliko mje-

seci. Kasnije smo upoznali jo i druge ljude koji su

imali iskustvo s prijesnom hranom i postom. Neki
medu njima su imali tvrdokorne i vrlo neizljeive"
bolesti i doivjeli gotovo udesnu preobrazbu. Sve
nam je to utvrivalo vjeru u samoizljeivu snagu or
ganizma.
Budui daje moja muka narav veoma razumska,
zapoeo sam mnogo itati. Gutao sam knjige o prije
snoj hrani i higijenizmu te neprestano traio po interneiu. Proitana literatura i intrnetska vrela esto su me
jo vie smeli, jer sam upoznao jo mnogo drugih teo
rija i prehrambenih naputaka. Sto vie mi se zamrsilo
u glavi, bilo mi je slabije. Stalno sam instinktivno
osjeao daje najprirodniji i najjednostavniji koncept
onaj to ga dokazuje sustav Prirodnog zdravlja. Shva
tio sam da pri tom nije dovoljna prijesna hranu i post,
nego promjena ivotnog stila u potpunosti, to uklju
uje dovoljno odmora, tjelovjebe, sunce, svjei zrak,
druenje s pozitivno prirodnim i optimistinim ljudi
ma.
Proli su prvi mjeseci nae preobrazbe. Kod kue
sam sa enom ve odavno oistio i razdijelio sve zali
he preraenih ivenih namirnica. Odavno su sve na
prave i prostori, koji su sluili za kuhanje hrane,
izgubili svoju svrhu. ivljenje u karanteni" za koju
smo se odluili sami, bilo je s psiholokog vida vrlo
naporno, jer smo izgubili veze s mnogim znancima.
No zato su u na ivot ula nova lica, novi prijatelji i
novi dogaaji.
265

264

Sa svakim izgublje
nim kilogramom odjea
nam je bila sve ira. Tije
kom godine dana zami
jenili smo skoro svu
garderobu. Naa odjea
nije postajala samo sve
manja nego i svijetlija i
obojena. Crne i sive
boje, koje su prije pre
vladavale, zamijenile su
crvene, rumene, naran
aste i svijetlo zelene. Opazili smo da su nam se rairile
oi koje su nam prije bile dosta suene. Sunce nam je
opet postalo prijateljem. Vie nismo upotrebljavali
kreme za sunanje, postupno smo se izlagali suna
nim zrakama. Sezonsko prenje" na suncu zamijenili
su redovite i krae odmjerene sunane kupelji. Unato
tome to vie nismo upotrebljavali kreme za sunanje,
naa je koa prola bez opekotina a ten koe nam se
promijenio.
Roditelji su - jo posebno kad su opazili da smo
mnogo smravili - samo s tekoom prihvaali novi
nain prehrane. Sjeam se daje moja mama zaplakala
kad me je vidjela prvi put nakon zavrenog posta. Bilo
je teko, meutim shvatili smo da moramo izdrati.
Kad su nai vidjeli da nam se poboljava zdravlje i da
smo, unato mnogo nioj teini, aktivniji nego ikad
ranije, sprijateljili su se s naim ivotnim stilom. Ko266

nano i nama dvoma je bilo potrebno mnogo vremena

da shvatimo i prihvatimo. Jo danas se katkad ugrizem
za jezik kad se zalelim da drugom nametljivo solim
pamet.
Preobrazba je bila bolna, meutim ve nakon ne
koliko tjedana poeli su se pokazivati vidni znaci po
boljanja. Najvie sam bio oduevljen time to me je
prestala boljeti glava. Jo ni danas gotovo ne mogu
vjerovati da su este glavobolje, koje su me muile
ve od djetinjstva, najednom izgubile svoju mo. A
tvrdokorne akne, jo naroito po kraljenici i vratu,
gotovo su posve nestale. Pomalo mi se smanjivao pri
tisak u grudima, crne misli, strah od bolesti i smrti, a
nastupile su svijetlije mislene predstave. Kao po ne
kom udu promijenio sam se iz po prirodi za sve zad
rtog cinika u otvoreniju i ljudskiju osobu. Rijeio sam
se samosaaljenja i svojstvene boemske turobnosti
koja me je pratila ve od najranijih godina. Katkad se
naalim da zdrav nain ivljenja nije najprimjereniji
za pjesnike, ta susteu se izgubiti sve navike. Bez
opojnih supstanci i tjeskobe u prsima teko je napisati
dobru pjesmu.
Meu svim poboljanjima bila je jedna za koju bi
smo ponekad poeljeli daje nema. Mnogo nam se po
boljao njuh. Iznenada smo poeli osjeati gotovo
svaku prljavtinu u zraku. Duhanski miris osjeali
smo jo prije, a sad su nas poeli smetati skoro svi um
jetni mirisi, ukljuujui parfeme, dezodoranse,
osvjeivae zraka i druge kune kemikalije. I neke
267

druge stvari poele su nam najednom zaudarati. Obo

ma nam se potpuno promijenio miris i okus nae koe.
Sjeam se posebnog odbojnog mirisa po rastvaranju
koji je enu pratio stalno tijekom njezine bolesti. Da
nas je njezina koa bez tog vonja. Ona isto to kae za
mene.
Mateja je uzimala jo samo polovicu tablete za tit
njau, prije toga je ve prestala uzimati sredstva za
umirenje i antidepresive. Nakon est mjeseci odluila
se da potpuno prestane uzimati sve lijekove. Taj dan
ispremetala je sve pretince po stanu, pokupila sve ta
blete, sirupe, draeje, kapsule i kapljice te ih gotovo
sveano bacila u smee. inilo nam se kao da smo se
rijeili tamnikih okova. Unato tomu to je Mateja
posve prestala uzimati lijekove, simptomi titnjainog
oboljenja pojavili su se samo rijetko i u blaem obli
ku. Bolovi menstrualnih greva zbog kojih je ponekad
redovito uzimala jake analgetike, postali su podnosivi, a katkad jedva osjetljivi. Poboljala je se proto
nost dinih putova. Gusta sluz koja ju je guila pri
spavanju pomalo se razrijedila i njene noi postajale
su stalno mirnije. Ni noge joj vie nisu otekle, a celulit
se topio kao maslac na suncu i tijekom jednog ljeta po
sve nestao.
Oslobodila se svih ovisnosti o lijekovima, ali osta
le su uspomene koje su jo dugo podravale njezinu
elju za starim blagodatimajo posebno tjesteninama,
kruhom i pizzom. Mateja sije ponekad priutila kuha
nog povra i koji komadi kruha. Stari su programi"
268

bili tako snani da sam tek nakon dobre dvije godine

prijesne prehrane osjetio da vie ne udim za kuha
nom hranom. Danas mogu cio dan sjediti za punim
stolom najboljih kulinarskih blagodati a da ni za im
ne posegnem. Na posebnom odjelu za ivene namir
nice gdje se police svijaju pod obiljem raznovrsnih, u
izazovnu ambalau pakiranih, prehrambenih artikala
mene obuzima osjeaj da se nalazim meu proizvodi
ma od plastike i gume. Na odjelu gdje prodaju meso
ve sam prije vidio samo struno rasjeena trupla, oh
laena u krajnjem oprezu pred neizbjenim gnjilenjem. Oi su mi zaiskrile i sline su mi navrle samo pri
pogledu na izloeno voe i povre.
U Wandmakerovoj knjizi ne pie mnogo o tjelesnoj
vjebi. A Alojz je na forumu vatreno zagovarao tje
lovjebu. Bili smo svjesni da samo prijesnom hranom
neemo popraviti tjelesne snage i odrivosti niti podi
gnuti vitalnost na viu razinu. Oboje smo u slubi
mnogo radili sjedei. Za posljedicu smo imali iskriv
ljenu kraljenicu, posebno to vrijedi za mene koji sam
u mladosti zbog snane deformacije proivio skoro
etiri mjeseca u oklopu nepomino. este boli u
kriima i u vratu bile su jo posebno tegobne pri za
vretku studija. Da bih ublaio kronine boli, pokuao
sam sve mogue: razne kozmodiskove, magnetske
pojaseve, ortopedske uloke, masae, udesnu" od
jeu, razne kreme, i dakako nepogreive" analgetike.
Kad sam nakon polsatne vonje izaao iz automobila.
269

osjeao sam se neko vrijeme kao ostrienik koji ini

svoje prve korake.
Osim kraljenice jo su me posebno muila kolje
na. Ve pri kilometru hodanja pekle su me tetive. Jo u
loijem stanju bila je Mateja. Ako je ila nekoliko sto
tina metara do kakve trgovine, ve su joj poele otjecati noge. Istina je da smo se ve prije prelaska na
prijesnu hranu trudili da u svoje ivote unesemo vie
gibanja, ali su nas stalni umor i bolovi spreavali da
nam vjeba postane redovita. Na posljetku smo zak
ljuili da se bolje osjeamo ako se jednostavno vie ne
muimo". S prelaskom na prijesnu hranu ir. lo nam
se da se naa tijela jo posebno mnogo nateu sa zacjeljivanjem posljedica starih grijeha, zato smo samo
s tekom mukom skupili energiju da se prisilimo na
intenzivnije gibanje. Iako smo izgubili dosta kilogra
ma, vjeba je svejedno bila naporna. Ipak smo nasto
jali obavljati jutarnju tjelovjebu. Bolovi i napetosti u
kraljenici su popustili. Opet sam lako bez straha po
dizao tee terete i sagibao se. Poeo sam vjerovati da
su moje tegobe s kraljenicom i koljenima ne samo
posljedica sjedenja nego i batina posve pogrene mlijeno-itne prehrane koju sam prije naravno
oboavao.

vremena koljena otkazivala nakon etiri kilometra i

inilo mi se daje ta udaljenost konana. No i dalje sam
ustrajao i nakon pola godine uzmogao sam ve 10 km.
Uskoro me je zahvatila trkaka groznica te sam do
kraja godine trao gotovo etrdeset trka po cijeloj Slo
veniji, najdalje u duini 21 km. U svojoj sam starosnoj
kategoriji osvojio mnogo medalja i pokala to me je
jo dodatno poticalo na treninge. Polako mi seje po
ela poveavati miina masa unato tome to sam
dnevno uzimao skoro treinu manje bjelanevina
kako ih preporua slubena dietetina znanost. Mit o
nepogreivosti ivotinjskih proteina sruio se kao
kula od karata, ta posve sam dobro izdrao ne samo
bez mesa nego i bez, u tako zvanoj uravnoteenoj ve
getarijanskoj prehrani'', mahunarki, soj inih derivata,
jaja i mlijeka. Danas lako pretrim mali maraton bre

Bolovi me u koljenima nisu prestraili. Iako su me

mnogi odgovarali, ustrajao sam i povremeno povea
vao pretranu udaljenost. Prvi takvi mjeseci sliili su
gotovo mazohizmu, ali razdaljine koje sam lako pre
trao bez bolova stalno su se poveavale. Dugo su mi
271
270

od sat i po, to mi izgleda, s obzirom na moju specifi

nu deformaciju kraljenice, gotovo nevjerojatno.
Jo vie me je iznenadila Mateja. Kad je opazila
kako sam se zarazio tranjem, da e me morati pratiti
na takmienja (tad se je jo bojala ostati sama), i nju su
zasvrbjele pete. Latila se je tranja s nevjerojatnom
upornou. Budui da je bila tjelesno vrlo slabana i
posve nenaviknuta na intenzivne vjebe, njezini su
trkaki poeci bili jo tei. Neko smo vrijeme trenirali
skupa, tako daje s naporima pretrala nekih sto meta
ra. S tranjem joj se nije poboljala samo tjelesna kon
dicija. Prije je imala i este tegobe sa srcem (otri
bolovi, aritmije). S kretanjem se poboljavalo. S tr
anjem joj se vraala samosvjesnost i konano je zapo
ela trenirati sama. Njezina velika tekoa od prije bili
su razliiti strahovi koji su je jo posebno obuzimali u
vrijeme kad je najvie bolovala zbog loeg djelovanja
titnjae. Bojala se samoe, otvorenih prostora, zatvo
renih prostora, malo bre vonje automobilom, plaila
se raznih buba, a najvie od svega visine. Svaki as se
bojala da e izgubiti tlo pod nogama. Tek u prirodnom
okoliu se polako prizemljila" i poela prevladavati
najtee strahove. Svaki daljnji izlet u prirodu, svaki
uspon na nekih sto metara visoku hrid znailo je put u
novu veliku pobjedu. U laganom tempu uspjelo joj je
pretrati ve skoro deset kilometara i na posljetku se i
ona usudila poi na svoje prvo rekreativno tranje u
Tolminu. Pred startom je zbog treme jedva ispunila
prijavnicu, no njena volja i elja, da se suoi sa straho272

vima, bila je snanija. Osam-kilometarsku stazu pre

trali smo jo skupa, na svim ostalim trkama ve je
trala sama. Svaka nova trka bila je za nju velik pod
vig, ta morala se je stalno suoavati s nepoznatom
okolicom. Za enu, koja se je jo pred dvije godine
plaila vlastite sjene i na po omamljena uala u ku
nom inkubatoru", znaio je svaki takav nastup po
umskim putovima i malo strmijim klancima trauma
tinu kunju. Kad sam na utrci stigao na cilj, stalno
sam neko vrijeme strepio, kad e za mnom stii ena,
no ona se je eljeznom voljom uvijek domogla cilja.
Svladavala je sve vee udaljenosti. Na treningu je ve
lako pretrala i vie od 15 km, danas ve zbiljski raz
milja o malom maratonu. Ljetos je u svojoj kategoriji
osvojila prve medalje. Sve bi mi se to, s obzirom na
stanje njezine bolesti, jo pred dvije godine inilo
znanstvena fantastika, jer veinu staza koje danas lako
pretri neko ne bi mogla ni polako prehodati. Zadnje
je godine zapoela i redovito vjebati s utezima i na
njezinim su se rukama pokazali prvi obrisi miia.
Unato tomu stoje s obzirom na poetnu teinu dosta
smravila, bitno je snanija tako da u slubi lako pre
nosi teku raunarsku opremu koju su joj prije vazda
morali nositi deki.
U jednom lanku je teko opisati sve tekoe , po
boljanja, a i razoaranja koja smo doivjeli u zadnje
tri godine. 0 razoaranjima govorim samo zato jer
smo ispoetka najbre previe oekivali. Pomiljali
smo si da e u pol godine nestati sve nae kronine te273

koe koje smo si nakupili u skoro etiri desetljea po

grene prehrane i ivljenja. Nije nam se popravio vid,
meni nije izrasla nova kosa, jo uvijek nam se pojav
ljuju lani simptomi nekih sitnih bolesti i ne bismo
mogli rei da preobilujemo energijom, jer jo uvijek
potrebujemo mnogo odmora.

Ono to nam izgleda pri svemu najznaanije jest

osjeaj da smo opet poeli ivjeti. Polako i zanosno
vraaju nam se osjeaji kojih se sjeamo iz mladosti.
S radou oekujemo dane koji su pred nama. Kad nas
snau loi dani stalno se prisjeamo putova koji su nas
iz svijeta ivih mrtvaca doveli tijekom triju godina
meu aktivne trkae.

Jo uvijek se ui i svaki dan otkriva neto novo.

Otkako smo na prijesnoj hrani, upoznali smo i kuali
mnotvo vrsta voa, sjemenja, oraha i bilja koje prije
uope nismo znali da postoje. Divimo se tomu to
nam je Bog podario u prirodi i sve vie se iz dana u
dan zgraamo nad tim kako kulinarski majstori s
mnotvom nadraujuih zaina i vatrom unitavaju
najbolje plodove prirode. Tek sad znamo to stavlja
mo u usta. Prije je to bilo skoro nemogue. I ako si
pomno proitao jedva vidljivu deklaraciju na amba
lai koja je napisanim izgledom upuivala potroae,
morao si biti gotovo diplomirani inenjer kemije da si
razumio kakve tvari trpa u eludac. Postupno smo
opet postali osjetljivi za prirodne okuse. Opet smo s
uitkom kuali hranu u njezinim prvobitnim oblicima.
Prve dvije godine sirovu smo hranu dosta mrcvarili i
mijeali vie nego je potrebno. Zadnjih par mjeseci
pak jedemo jednostavnije, najvie u mono-obrocima.
Iz prehrane smo postupno izluili poneto, uistinu su
rovo, za to smo ustanovili da ne pripada optimalnoj
prehrani. Iz dana u dan smo utvrivali da se olakano
hranimo manjim obrocima ako se malo brinije oda
beru.
275
274

Joe Kropivek

ZGODA MOJEGA IVOTA

Osobni podaci:
- star 36 godina
- mu i otac dvaju djeaka
- student prirodnog zdravlja
- prodava
- akademik i praktikant
- 100% higijenist
- 100% na ivoj, sirovoj hrani (2 godine)
- ambiciozan ovjek snane volje
- ljubitelj prirode
Prijelaz na urav
noteen ivotni stil je
najbolje to mi se do
godilo u ivotu. To je
ono to me podrava
u ivotu, to mi daje
smisao postojanja, jer
me svakog trena is
punjava novom ivot
nom snagom. Nikako
ne tvrdim da sam ve
na svretku toga pri276

jelaza ali pouzdano

vjerujem da sam na
dobrim putovima.
Sve skupa je daka
ko zapoelo s hranom
kako smo naviknuti.
Hrana je jedna od najosnovnijih ovjekovih
potreba i stoga osnova
za sve ivotne aktivnosti. I zato je osnova za obliko
vanje cjelokupnog ivotnog stila, filozofije ivljenja i
ispunjenja pojedinaca.
Prijelaz na prijesnu hranu, ivu hranu slijedio je
nakon mojih raznih drugih pokuaja poboljanja vla
stitog ivljenja, gdje su se neprestano pojavljivali raz
ni znaci koji su me upozoravali da radim neto krivo.
To su bile tegobe sa elucem, izlizanost hrskavica u
koljenima, este prehlade ili jednostavno pomanjkan
je vitalne energije. Neke od tih tekoa uspio sam rije
ili ve prelaskom na vegetarijansku (i kasnije
vegansku) hranu, na primjer jer nisam vie jeo salame
i fosfate koji su u njima te mi nisu vie otimali kalcij iz
kostiju, koji te kodljive tvari neutralizira, tako su te
gobe u koljenima nestale. No pritom su se pojavile
neke druge tekoe to mije dalo naslutiti da to moda
nije najbolji, optimalni put...
Istraivao sam dalje i u ruke mi je dola knjiga
Zdravlje u ivoj hrani": svjedoenja prijesnojedkinje
autorice Somrak Joice. Osjetio sam da bi to lako bilo
277

ono pravo. Kad sam proitao jo knjigu Hclmuta

Wandmakera o prijesnoj hrani kao osnovi za zdrav
ivot, bio sam jo vie uvjeren da u ii tim putem.
Moda e biti pravi? Svretkom veljae 2005. donio
sam odluku da prelazim na prijesnu hranu. Najprije
samo pokusno, potom e ve vrijeme pokazati... Tad
jo nisam shvatio da taj prijelaz nije samo promjena
prehrambenih navika. Zato sam bio kasnije toliko vie
pozitivnije iznenaen.
Isprva sam imao
dosta tekoa zbog
svojih prehrambenih
navika (na pr. svjei
domai kruh), nadasve
zbog reagiranja okoli
ne. Budui da se tih
putova nisam latio
zbog kakvih
teih
zdravstvenih proble
ma, nikom nije bilo jasno zato pak ta radikalna odlu
ka. Svi su mi nagovijetali vrlo crne scenarije, to
jednostavno nije bilo poticajno. Imao sam i razliite
oblike kriza ienja i drugih tekoa: od gubljenja na
teini do jo bre razdraljivosti i netolerantnosti i dr.
Ipak sam ustrajao i svaki dan iznova spoznavao daje
sirova hrana zapravo vrlo ukusna. Pored velikog
uitka u toj hrani imao sam stalno vie energije i
ogromnu potrebu za promjenom i ostalih podruja
svoga ivota. Svoj ivot sam tada prvi put shvaao
278

cjelovito. Shvatio sam daje za istinsko ivljenje po

trebno ostvariti cjelokupan pristup. Prijelaz na opti
malnu hranu je uistinu vrlo znaajan, ali nije dovoljan.
I tada sam spoznao filozofiju uravnoteenog ivotnog
stila koji se cjelovito dotie svega naeg ljudskog
bia: fizikog, mentalnog, emocionalnog, i duhov
nog. I tako sam bio uvjeren da samo njegovo 100%
ostvarenje u ivotu lako donosi eljenu promjenu. Na
bolje, dakako!
S prijesnom hra
nom, kako je ve re
eno, pridolaje vrlo
poveana potreba za
gibanjem.
Moja
osjetila su se izotri
la. Moja je intuicija
postala prodornija, a
uvstva intenzivnija.
Nemam vie prehlada, gripe, angine i slabe krvi, jo
vie, moj nos je potpuno prohodan to nikad u ivotu
nije bio, i krv mi nikad nije bila tako dobra. Prvi put
osjeam da je moje ljudsko bie cjelovito i tako ga
podravam. Iako pridajem velik znaaj duhovnosti,
naglaavam i veliko znaenje tjelesnog to se postie
prirodnom prehranom. Stalno imam potekoa kad
elim drugima pomoi, odueviti ih za taj ivotni stil,
uvijek iznova doivljavam njihove otre obrambene
reakcije. Nikako se ne mogu nauiti da nema smisla
druge nagovarati. Jednom u, nadam se, spoznati daje
279

najvie to inim za druge da im dam obavijesti kad

sami to zaele i da potujem njihove ivotne odluke i
ivotni put.
Sad sam ve vie od godine i pol 100% na ivoj, si
rovoj hrani a i ostale sastojnice uravnoteenog ivot
nog stila pokuavam to vie potovati. Sve to mogu
rei jest: odlino! Potpuno sam uvjeren daje prijesna
hrana najbolja i jedina primjerena hrana za ovjeka.
Ta iva hrana daje ovjeku svu potrebnu ivotnu ener
giju, ne samo materijalni izvor vie ili manje hranjivih
tvari, koje ovjekovo tijelo potrebuje za razvoj i iv
ljenje.

Tine Mui, dipl. upr. organizator, Ljubljana

POTPUNO ZDRAVLJE - SLOBODA

Rodio sam se 1983. u
Ljubljani. Ve od rane
mladosti bavio sam se
brojnim individualnim i
kolektivnim portovima.
Nakon zavretka osmogo
dinje kole nastavio sam
kolovanje u Ljubljani i
smanjio svoje sportske ak
tivnosti. Dole su na red
ljepe stvari" prije svega
pijanevanja, zabave i dje
vojke. S upisom na fakul
tet to se jo povealo. Zahvaljujui stilu Prirodno
zdravlje - Prirodna higijena dole su u kolovozu 2004.
u moj ivot korjenite promjene.
U drugoj godini fakulteta poeo sam se plaiti pre
komjerne teine i suoio se s drugim zdravstvenim
potekoama (perut, umor, nesanica, sve loiji zubi,
slabovidnost). Moja tadanja prehrana ukljuivala je
prije svega meso i mesne preraevine, mlijeko i mlije
ne preraevine, kruh, krumpir i slastice. Pored toga
pratile su me jo i druge loe navike kao kava, cigare
te, alkohol i nita gibanja.

280

281

Tad sam vidio da sa mnom nije neto u redu a na internetu sam naao kljunu rije prirodno lijeenje",
gdje je gospodin Alojz Kolar odgovarao na pitanja,
kako postati zdrav na prirodan nain, bez medicin
skog lijeenja bez obzira na vrstu bolesti. Dakle samo
hranom koja je prilagoena ljudskom organizmu
(90% dnevne hrane predstavlja voe, 8% zelenasto
povre i 2% orasi i sjemenje, nadalje boravak na
svjeem zraku, izlaganje sunevim zrakama, gibanje,
dovoljno spavanja i odmora te uvstvene, duhovne i
drutvene djelatnosti, dobri meuljudski odnosi, glaz
ba, kreativan rad i hobi, meditacija itd.).
To mi je naravno izgledalo fantastino. I sprintao
sam si sve odgovore i detaljno ih prouio. Na osnovu
odgovora odluio sam da u prije primjene prirodne
prehrane postiti o vonim sokovima i vodi (1 naprama
3). Tako sam sredinom kolovoza 2004. u starosti od
21 godine prvi put u ivotu postio. Izdrao sam samo
3 dana pri poslu koji sam zbog nevjerojatne elje za
kuhanom hranom prekinuo te dalje nastavio s pre
teno sirovom hranom. Budui da je moj cilj bio
ostvarenje posta te potom prijelaz na 100% prijesnu
hranu te kasnije uvoenje drugih prirodnih naela,
dao sam se ponovo na post. Na alost opet nisam
ostvario 100% prijelaz na optimalnu prehranu.
Tako sam ustanovio da je promjena hranjenja iz
uobiajene hrane i skupa s njom povezanim porocima
(duhan, alkohol, kava) na 100%) prijesnu hranu vrlo
teka. Ipak sam odluio boriti se protiv destruktivnog
282

ivotnog stila, pri emu pak nisam imao podrke prija

telja i druine. A na svu sreu sam imao uza se poto
vanog prijatelja Alea Cepia koji je podrao moje
poetke. Jo vie, i on se je tada odluio da e ivjeti
na normalan (prirodan) nain.
Zajedniki smo ispla
nirali da emo u listopa
du 2004. obaviti post i
potom prijei 100%) na
prijesnu hranu. Ja sam
postio nekoliko dana,
potom sam preao na op
timalnu prehranu. Za do
ruak sam pio svjee
pripravljeni voni sok
(od narane) ili od pov
ra (cikla, mrkva, krasta
vac). Nakon otprilike tri
sata najeo sam se jed
no vrsnog voa koje
sadri mnogo vode (lubenica, dinja, jabuka, mandari
na). Potom sam za ruak (nakon otprilike tri sata) po
jeo drugu vrstu svjeeg voa (ponekad i suhog) do
sitosti. Tri sata nakon toga za popodnevnu zakusku
jeo sam veinom orahe, dok su mi za veeru sluile
banane. Dakako nije to bilo uvijek bez prekraja.
Pored pravilne prehrane u svoje sam ivljenje uk
ljuio i druga prirodna naela koja omoguuju potpu
no zdravlje. Poeo sam se vie gibati na svjeem
283

zraku. Ako je samo mogue, izlagao sam se sunevim

zrakama. Polazio sam na fitnes. Pobrinuo sam se za
dovoljno spavanja i odmora te se poeo vie posvei
vati uvstvenom ivotu. Pored toga intenzivno sam
studirao, prouavao literaturu o Prirodnom zdravlju, k
tomu sam jo zaraivao novac razliitim aktivnosti
ma.
S prelaskom na prijesnu hranu postajao sam sve
umorniji, potrebovao sam vie odmora i spavanja, a
polako sam zadobivao sve vie energije. Za nekoliko
sam se mjeseci oslobodio zdravstvenih tekoa i
smravio vie od 25 kg. Uz prijesnu hranu zapoeo
sam postizati bolje rezultate na studiju, sad sam u zad
njoj godini popravio prosjek ocjena od 7,6 na 8,7 te u
rujnu prole godine diplomirao s ocjenom 9.
Budui da sam se veinom hranio samo voem
(povre mi nije bilo ukusno), neredovito izvodio tje
lovjebu (naroito vanu za snagu) i premalo spavao i
odmarao se zbog razliitih obaveza, jo nisam zado
bio eljenu optimalnu tjelesnu teinu (63-65 s visi
nom od 173 cm), jer trenutno teim 55 kg. U rujnu
2006. zapoeo sam redovito jesti zelenu salatu (etiri
puta tjedno) orahe, unos banana, avokada i sokova od
povra (cikla, mrkva celer). Triput tjedno zapoeo
sam obavljati intenzivnu vjebu s utezima. Zbog ra
stereenja svojih obaveza imam vie vremena za od
mor i spavanje, to je pored prikladne hrane i
vjebanja nuno potrebno za rast miia.
284

Uvaavajui svoja praktina iskustva i trenutano

zadobiveno teoretsko znanje mogu rei daje dosljed
no provoenje naela Prirodnog zdravlja - Prirodne
higijene dugorono najbolje i jedino jamstvo za stje
canje i odravanje potpunog zdravlja upravo do
svretka ivota. Za nekoliko godina ivljenja u skladu
s prirodom postajemo slobodni. Ne ograniavaju nas
bolesti, deformacije (iznimka su samo deformacije
koje nastaju od tekih mehanikih povreda) i krnji or
gani te s tim povezana razliita trpljenja. Oblikujemo
si najbolje mogui vanjski izgled, to je proporcional
no oblikovano tijelo, ista koa, sjajne i svilenaste
vlasi, bistre i sjajne oi, rumene i pune usnice,
izraajne jabuice, neobloen i ruiast jezik... Tijelo
i njegove izlue vine postaju prijatnog mirisa, usni za
dah postaje svje, bistveno se poveava duljina ivo
ta, osjetilo za miris i vid postaju otriji, kod ena
nestaju menstrualne tegobe, potpuno smo sposobni za
roditeljstvo, potomku omoguujemo potpun organi
zam, neoteen bolestima i deformacijama... poslje
dica dosljednog izvoenja Prirodnog zdravlja Prirodne higijene je mentalno, emocionalno i duhov
no zdravlje (mo i bistrina uma, pozitivno osjeanje,
energijsko zdravlje, osnaen instinkt, dobra volja,
odvanost...).

285