Bid'at (novina) u vjeri. Odgovor Poslanika a.s.

na
pitanje novina koje imaju osnovu u vjeri i primjer iz
Njegovog a.s. ivota
December 12, 2014 at 11:56pm

Filoloko znaenje rijei bidat upuuje nas na svaki oblik novine ili na sve ono to je novo i
interesantno. Njeno erijatsko znaenje odnosi se na uvoenje bilo koje novine u vjeru, bez
obzira da li je pozitivna ili negativna.
Kada je u pitanju stav erijatske uleme prema bidatu, tu postoje podijeljena miljenja, na osnovu
ega su se isprofilirala dva potpuno razliita stava.

Prva grupa erijatske uleme su oni koji bilo koju vrstu bidata (bio on pozitivan ili negativan)
smatraju, generalno, negativnim i zabranjenim. U tu grupu spadaju: Ibn Tejmija , Ibn Redeb ElHanbeli i Imam Zarkasi. Svoje miljenje i ovakav stav oni, uglavnom, potkrijepljuju sljedeim
dokazima:

Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan
sam da vam islam bude vjera.
(Al-Maida, 3.)
U tom smislu, ova grupa uleme se koristi i nekim hadisima Poslanika a.s., kao to su:Ko unese
neto novo u ovu nau vjeru to joj ne pripada, to je redd tj. to se odbacuje (Buharija i
Muslim) Ko uradi neto sto nema osnove u vjeri to je redd. Svaki bidat je zabluda i svaka
zabluda propadne u vatri.
Svemu ovome oni pridodaju i govor Ibn Mesuda, gdje se kae: 'Samo slijedite i ne uvodite
novotarije, poto nam je vjera dovoljna.' Takoer, prenosi se od Ibn Abbasa da je rekao: U
svakoj godini koja proe ljudi oivljavaju sve vie bidata, a usmruju sve vie sunneta, sve dok
bidat u potpunosti ne zaivi, a sunnet izumre.
Ova grupa koristi i neke druge hadise kao dokaze, ali zbog samog obima teksta nema potrebe za
njihovim navoenjem.
U prethodnom dijelu teksta svakako su spomenuti najvaniji dokazi sa kojima istupa ova grupa
uleme. U svakom sluaju, oni smatraju, tumaei navedeni ajet iz sure El-Maide: Sada sam
vam vau vjeru usavrio, da bi uvoenje bilo kakve novotarije u vjeru bilo nepotrebno i
nepoeljno. Oni, u skladu s tim, vjeruju da bidati u vjeri mogu samo da usmrte sunnet Poslanika
a.s i da iskrive vjeru.

Druga grupa erijatske uleme u koju spadaju: Imam afija, Ibn Hazm, Ibn El-Devzi, Ibn El-Esir,
Imam Gazali , Imam Nevevi, Imam Sujuti, Ibn Hader El-Askelani, El-Iz ibn Abde-s-Selam, Ibn

Abdin El-Zerkani i El-Karafi, kao i mnoga druga ugledna ulema iz sva etiri mezheba, imaju
sasvim drugaije stajalite po pitanju bidata (novotarije u vjeri).

Ova grupa ne samo da tvrdi kako postoji i pohvalni bidat, ve postoji i bidat ije uvoenje u
vjeru predstavlja strogi farz. Oni smatraju da se sve ovo ne kosi sa znaenjem pomenutog
ajeta iz sure El-Maide, poto su postavili strogi uslov da bidat koji se uvodi, mora da bude
baziran na erijatu i da se ne kosi sa postojeim islamskim propisima. Ova ulema smatra da svi
hadisi koje kao dokaze navodi prva grupa, ustvari se odnose samo na bidate koji se kose sa
postojeim islamskim propisima. Oni, tavie, smatraju da neki od ovih hadisa koje je prva grupa
uleme prethodno navela kao dokaze, ak upuuju upravo suprotno, tj. na mogunost uvoenja
(korisnih) bidata u vjeru. Kao to je npr. hadis: Ko uradi neto sto nema osnove u vjeri to je redd
(tj. to se odbacuje). Ako paljivo posmatramo ovaj hadis razumjet emo da je Poslanik a.s rekao
da e biti odbaen onaj bidat koji nema osnovu u vjeri.
A sada se postavlja pitanje: ta ako bidat ima svoju osnovu u vjeri ?
Na ovo e nam odgovor dati Poslanik a.s. u hadisu koji prenosi Imam Muslim:
Ko uvede u islam neku lijepu stvar, on ima nagradu za to i nagradu onoga koji to bude
prakticirao nakon njega, a da se njima (tj.onima koji budu prakticirali to) nita ne oduzima
od njihove nagrade. A ko uvede u islam neku lou stvar on ima kaznu za to, i kaznu onih
koji to budu prakticirali, a da se njima nita ne oduzme od njihove kazne.
Ima jo mnogo hadisa koji govore o istoj temi, kao to je hadis koji prenosi Ebu Hurejre r.a. u
Muslimovoj zbirci, koji je slian prethodnom hadisu, pa ga, ovom prilikom, ne bih spominjali.

Jo jedan dokaz da je bidat dozvoljen i pohvaljen u vjeri, vidimo u praksi Poslanikovih a.s.
ashaba. Jo dok je Poslanik a.s. bio iv desilo se da je postojao jedan ashab na koga su se drugi
ashabi alili, zbog toga to je na svakom rekjatu uio suru El-Ihlas. Kada ga je Poslanik a.s.
upitao zbog ega to praktikuje, on je odgovorio da voli ovu suru, na to se Poslanik a.s. nasmijao
i rekao mu: Allah te zavolio zbog ovog tvoga postupka. Poslanik a.s. je podrao ovog
ashaba i nije ga prekorio zbog uvoenja bidata.

U jednom drugom hadisu se, takoer, kae kako je Poslanik a.s. upitao hz. Bilala:

O Bilale, uo sam tvoje korake u dennetu, pa ta si ti to uradio? Hz. Bilal je odgovorio:

Ja samo praktikujem da poslije svakog uzimanja abdesta klanjam dva rekjata.
Poslanik a.s. se nasmijao i nije rekao kako se tu radi o bidatu, za kojeg nema dokaza u Kuranu
ili sunnetu.

Imam Buhari prenosi nam jedan hadis u kojem se kae kako je jedne prilike, za vrijeme namaza,
dok je Poslanik a.s. vraajui se sa rukua uio: 'semi Allahu limen hamideh', jedan od ashaba
iz demata dodao: 'rabena leke-l-hamden kesiren tajiben mubareken fihi'.
Nakon zavrenog namaza, Poslanik a.s je upitao ko je uio i dodao onu dovu (zikr)? Kada je
dotini ashab odgovorio da je on taj, Poslanik a.s je na to rekao: Vidio sam tridesetak meleka koji
su urili koji e od njih to prvi zapisati.
Iz ovoga vidimo da Poslanik a.s nije kritizirao ovog ashaba zbog uenja nekog novog zikra, nego
je to pohvalio i predstavio ga kao lijep bidat.
Imam ibn Hader El-Askelani je rekao kako se ovaj hadis smatra dokazom da je dozvoljeno
uvoenje novog zikra, koji se ne kosi sa tradicionalnim zikrom.
U praksi Poslanikovih a.s. ashaba, nakon njegove a.s. smrti, bilo je poznato uvoenje bidata koji
nisu bili poznati za vrijeme ivota Poslanika a.s.

Tako znamo da je hz. Ebu Bekr r.a. sakupio Kuran a.. u jednu knjigu, iako to Poslanik a.s. nije
uradio .Takoer, hz. Omer r.a. je uveo zajedniko obavljanje taravih-namaza od dvadeset rekjata,
dok je Poslanik a.s. klanjao osam rekjata, i to u svojoj kui.
Znamo, isto tako, da je hz. Osman r.a. uveo uenje dva ezana za dumu-namaz, a poslije je to
poveao na tri ezana, zbog irenja muslimanske zajednice, dok je za Poslanikovog a.s. ivota za
dumu-namaz bio uen jedan ezan.
Za ivota Poslanika a.s. bajram-namaz se obavljao na jednom mjestu, ali hz. Alija r.a. je donio
odluku da se obavlja na vie mjesta.
Kao to, takoer, znamo da je Abdullah ibn Omer r.a. uveo da se na teehudu ui ve
berakatuhu, to se dodaje na reenicu eselamu alejke ejjuhe-l-nebiju ve rahmetullahi ve
berekatuhu i, takoer, vahdehu la erike lehu, na reenicuehedu en la ilahe illa Allah. Na
osnovu gore navedenog, vidimo da su ashabi uvodili bidate koji su bili veoma pohvaljeni. Neki su
uvedeni za ivota Poslanika a.s., a neki nakon njegove smrti.
I, na kraju, imamo veliko iznenaenje za itaoce ovog teksta.
U knjizi El Alam el Alija fi Menakib Ibn Tejmija od hafiza Omer El-Bazara moemo proitati:U
toku moga boravka u Damasku druio sam se sa Ibn Tejmijom i nisam se rastavio od njega u
toku dana i jedan znaajni dio noi. I on me pribliio sebi i dozvolio mi da sjednem kraj njega.
esto sam ga uo da ui od sabaha pa sve do izlaska sunca samo suru Fatiha i stalno ju je
ponavljao.
I da zna, itaoe, da ovo nije bila praksa Poslanika a.s, niti njegovih ashaba. Moda nisi znao i
da se Ibn Tejmija protivio virdovima i zikrovima koje su pojedini ejhovi sastavljali za svoje
uenike, a koji nisu po tradiciji Poslanika a.s., iako se ni u emu ne kose sa izvornim sunnetom
Poslanika a.s..
Iz ovoga zakljuujemo da se Ibn Tejmija protivio svakoj novotariji koja dolazi od drugih. Jedino
one bidate koje je uvodio on ili njegovi uenici smatrao je dozvoljenim i pohvalnim.

Iako je ulema uvela mnogo vie podjela u oblasti bidata, cilj nam je bio da Vam prenesemo
najvanije stvari vezane za ovu temu. Iz tog razloga nismo eljeli da ulazimo u detalje vezane za
ovu oblast i u podjele unutar nje.
Za one koje ele da dobiju vise informacija neka itaju knjige: 'El bejan lima jesgal el-ezhan',
autora ejha Ali Duma; 'El bida el-hasana' (Pohvalni bidat) autora Isa El-Hamiri.