A - Istinitost I Objektivnost U Medijima

KROATOLOGIJA 2(2011)2: 87122
UDK 070
Izvorni znanstveni lanak
Primljen 15. 9. 2011.
Prihvaen 13. 3. 2012.
Danijel Laba
Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu

Borongajska 83d, HR-10 000 Zagreb
dlabas@hrstud.hr
Tanja Grmua
Visoka poslovna kola Zagreb s pravom javnosti

Vukovarska 68, HR-10 000 Zagreb
tanja.grmusa@vpsz.hr
ISTINITOST I OBJEKTIVNOST U INFORMACIJI

I DRUTVENO TETNE KOMUNIKACIJSKE FORME
Istina i istinitost u informaciji preduvjet su povjerenja na kojem se zasniva odnos komunikator medij recipijent. Istinitost i objektivnost neosporno ine
temelj medijske vjerodostojnosti. Rije je o procesu stvaranja povjerenja ija
gradnja traje dugo, a koje moe u trenu nestati. Osim toga, istina i vjerodostojnost osiguravaju novinarsku kvalitetu. Budui da piu za Druge, novinari su i odgovorni za stvaranje slike o Drugom. Pri tome se esto (ne)svjesno
obilno koriste stereotipima kao ustaljenim obrascima opisivanja karakternih
osobina, koji se mehaniki usvajaju i koji mogu biti zapreka u preuzimanju
kasnijih iskustava, posebice kada je rije o negativnim prikazima. Nerijetko su
za stvaranje loih slika o Drugima odgovorni upravo novinari koji gotovo svakodnevno prelaze tanku granicu izmeu nespretno sroenoga izraza i otroga,
gotovo klevetnikoga suda. Rije je o drutveno tetnim oblicima novinarske
komunikacije u koje ubrajamo ideologiju, medijsku manipulaciju (dezinformacija, pogrena informacija i prikriveno oglaavanje), klevetu i govor mrnje.
Koliko novinari potuju osnovne novinarske principe u izvjetavanju (istina,
objektivnost) te koriste li u svom diskursu drutveno tetne komunikacijske
forme provjerili smo na primjeru predsjednike kampanje koja se pokazala
vanim politiko-drutvenim, ali i medijskim dogaajem. Metodom kvalitativne i kvantitativne analize sadraja u vie od mjesec dana analizirano je 719
priloga u trima dnevnicima: Jutarnjem listu, Veernjem listu i Vjesniku.
Kljune rijei: istina, objektivnost, vjerodostojnost medija, stereotipi, drutve
no tetne komunikacijske forme
87
D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

1. Istina u novinarstvu
Istina je vrlo osjetljiv pojam u novinarstvu, posebice danas kada mediji sve vie plasiraju informacije obraene senzacionalistiki. Danijel Laba
(2006) podsjea kako se istina u novinarstvu rijetko govori. Ono o emu
se govori, a naziva se istinom, zapravo su tek njezini dijelovi, a najee
ni to. Promatrati istinu u komunikaciji znai uvaavati njezin meusobni i
dijaloki karakter. Nije ju dovoljno promatrati samo kao istinu u sebi, ve
kao istinu koja se razvija u odnosu. Usmjerena je na odnos budui da je
namijenjena drugima. Talijanski moralist Giorgio Piana kae da se istina
treba smatrati neim to se tvori kroz odnos s drugima (prema Valkovi
2008: 277). Kriteriji vrednovanja istine odnose se na sve subjekte koji su
ukljueni u komunikaciju, na to osobito upozoravaju i Bill Kovach i Tom
Rosenstiel, pojanjavajui vanost koju imaju informacije koje moraju biti
potpune i provjerene (2010: 7, 5773).
Kodeks asti Hrvatskoga novinarskoga drutva iz 1993. godine u lanku
4. odreuje da je novinar obvezan iznositi istinitu, uravnoteenu i provjerenu
informaciju (Malovi i dr. 1998: 169). Pritom se naglaava nunost navoenja izvora informacije, ali i pravo zadravanja njegove anonimnosti podsjeajui na moralnu, ali i kaznenu odgovornost objavljenoga sadraja. Zanimljivo
je da novi Kodeks HND-a usvojen krajem 2009. godine nema tako jasno definiranu odredbu o donoenju istinitih informacija. Tako se u dijelu koji govori o
novinarskom pozivu dodue istie traganje za istinom kao osnovnim naelom
novinarske profesije, dok se u dijelu o protoku informacija kae kako je novinar obavezan iznositi tonu, potpunu i provjerenu informaciju.
Postoji mali broj temeljnih vrijednosti koje ine bit komunikacije, a to su
sloboda, jednakost, raznolikost, istina i informacijska vrijednost te drutveni
poredak i solidarnost. Govorei o novinarskim principima i odgovornosti,
Denis McQuail (2005) navodi tri kljuna pojma, a to su sloboda medija,
raznolikost medijskoga sadraja te informacijska vrijednost. Pojam istine
u komunikacijskim teorijama oduvijek je imao vano mjesto bez obzira na
to o kojoj se istini govorilo; znanstvenoj, ideolokoj, povijesnoj itd. Kako
Novi kodeks asti Hrvatskoga novinarskoga drutva usvojen je 27. studenoga 2009. godine na 50. skuptini HND-a odranoj u Opatiji. Vie o odredbama novoga kodeksa na
http://www.hnd.hr/hr/dokumenti/.
Pojam istine u znanosti jedan je od temeljnih. Znanstvena misao, ba kao i novinarska,
moe biti istinita ili lana. Istinita je kada odgovara stvari o kojoj se misli. Istina u znanosti
oznaava i vrijednost. Ona je i objektivna, a sadraj joj je odreen objektom spoznaje, a ne
subjektom. Da bi neto bilo istinito u znanosti ono mora biti tono, ispravno i istinito, ba
kao i u novinarstvu. Sve suprotno dovodi nas do lai, zablude i poluistine koje se ubrajaju
u neistinite misli (Vujevi 2002).
88

bilo, oekivanja da mediji prue informaciju iz pouzdanoga i provjerenoga

izvora imaju vie svoju praktinu, a ne filozofsku svrhu. McQuail (2005:
200) istie prednost i korist informacijske vrijednosti iji je imperativ da se
temelji na istini: osiguravanje temelja demokratskoga odluivanja, zatita
pred propagandnim materijalima, upozoravanje na mogue rizike te upoznavanje svakodnevnih potreba recipijenata.
Vrijeme u kojem su ljudi govorili da je neto tono zato to su to uli u
medijima odavno je iza nas. Mediji su izgubili vjerodostojnost, ali i povjerenje svoje publike, o emu svjedoe i istraivanja o povjerenju graana u
drutvene institucije u kojima su mediji obino na zaelju ljestvice. Iako
je istina najvanija karakteristika vijesti za veinu novinara i recipijenata
njihovih poruka, praksa pokazuje posve drugaije. Naime, sve vie novinarskih radova temelji se na senzacionalizmu, poluprovjerenim informacijama i neistinama to je posljedica povrnoga rada, neznanja i neprofesionalizma.
Istraivanje o povjerenju u medije koje je 2007. objavio Gallup International, a u kojem je

prvi put bilo obuhvaeno i hrvatsko trite, pokazalo je kako samo 27 % graana Hrvatske
vjeruje da mediji donose miljenja bliska publici. S druge strane, 54 % graana Hrvatske
vjeruje da mediji slue univerzalnomu dobru (Kaniaj prema Malovi 2007). Treba spomenuti i istraivanje Hrvatski mediji u oima graana Fakulteta politikih znanosti u
Zagrebu i nezavisnoga istraivakoga centra Media metar, koje je pokazalo zanimljive
podatke o tome kako graani doivljavaju medije i institucije. Kako je reeno na predstavljanju, ovim se istraivanjem eli potaknuti ozbiljnije istraivanje stavova o medijima po
uzoru na ameriki Pew Research Center ili njemaki Institut zur Frderung publizistischen
Nachwuchses (Institut za obrazovanje novinara). Na reprezentativnom uzorku od 1000
ispitanika utvreno je da od svih medija, ak 45 % ispitanika najvie vjeruje internetu,
potom radiju 39 %, magazinima i tjednicima 30 %, odnosno 31 %. Na posljednjem mjestu
nale su se dnevne novine, u koje hrvatski graani imaju najmanje povjerenja, tek 24 %. to
se tie praenosti medija, internet je takoer iznad dnevnih novina s 33 % naspram 28 %, a
praeniji su jedino televizija s 57 % i radio s 50 %. Nadalje, ispitanici izjavljuju kako imaju
vee povjerenje u lokalne, nego u nacionalne medije, a kada je u pitanju izvjetavanje o
politici najvjerodostojniji medij jest radio, a najmanje dnevne novine i televizija. Od ponuenih 19 institucija i drutvenih aktera, domai mediji su, prema ocjeni ispitanika, sedmi
s ocjenom 2,78, a novinari osmi (2,73) u ljestvici povjerenja. Prva je Crkva (ocjena 3,44),
slijede znanstvenici (3,36), obrazovne institucije (3,32), vojska RH (3,25), ugledni intelektualci (2,98), dok posljednjih nekoliko mjesta zauzimaju sindikat (2,55), Europska unija
(2,49), Vlada RH (2,36), Sabor RH (2,33) te politike stranke openito (2,21). to se tie
obiljeja tipinoga hrvatskoga novinara graani ga procjenjuju kao pismenoga, razumljiva,
sklonoga manipulaciji, senzacionalizmu i isticanju loih vijesti, dok bi njegova uloga trebala biti ona kritiara nepravilnosti, informatora i savjetnika graana, uvara demokracije,
tumaa drutvenih problema te glasnogovornika naroda. ak 84,8 % ispitanika smatra da
bi novinari trebali biti struno osposobljeni za svoj poziv. Vie detalja na: http://manjgura.
hr/mediji/istrazivanja-hrvati-vecinom-kseno-i-homofobi-najvise-vjeruju-crkvi-i-internetu/
te na http://www.novilist.hr/2009/11/19/u-internet-vjerujemo.aspx.
89

to je zapravo vjerodostojnost? Thomas Bauer (2007: 23) tvrdi da je

medijska vjerodostojnost procjena i evaluacija medijskoga kapaciteta da
ispuni oekivanja istinite informacije dana od obje strane, proizvoaa i potroaa, s obzirom na to da je ta informacija za korisnike relevantna materija
od i za s tim povezane konverzacije. Vjerodostojnost u procesu medijske
komunikacije tako predstavlja dvosmjerni dogovor izmeu komunikatora
kao predstavnika medijske industrije ili proizvodnje (profesionalizam) i recipijenta kao konzumenta poruke (pretpostavka medijske pismenosti). Za
Najila Kurtia (2007: 40) vjerodostojnost je koncept koji istovremeno obuhvaa sve komponente i aspekte istinitosti (tonost, preciznost, potpunost,
nepristranost, auriranost) vijesti, kao i sve komponente i aspekte doivljaja
jedne simbolike strukture (vijesti) kao vjerodostojne oznake za istinu.
Bauer (2007) spominje tri imbenika vjerodostojnosti, a to su publicitet, aktualnost i odgovornost. Publicitet predstavlja unutarnje medijsko jamstvo
vjerodostojnosti jer svaki sadraj objavljen u medijima prestaje biti privatan
i postaje javan. Aktualnost se, kao potreba za donoenjem svjeih (novih) informacija, uz imbenik vjerodostojnosti smatra i imbenikom kvalitete koji
pomae izgradnji veza izmeu komunikatora i recipijenta.
2. Objektivnost
Objektivnost je prema teoretiarima grupe Missouri (1992) jedan od triju
problema novinarske etike koji je teko objasniti, ali mnogo lake napasti.
Kritiari napadaju objektivnost kao ispraznu frazu iza koje se skriva mnotvo
profesionalnih grijeha, a koji kao posljedicu imaju pogreno izvjetavanje i
zavoenje na pogreno miljenje. Slino misli i Marko Sapunar (2004: 74)
koji tvrdi da je objektivnost donja granica istinitosti, svrstavajui ju u red
gnoseoloko-etikih naela. Za McQuaila se (2005) koncept objektivnosti
temelji na trima imbenicima: neutralnom predstavljanju subjekta ili objekta
o kojem govorimo, izbjegavanju bilo kojega oblika pristranosti te objektivnosti kao dodatku tonosti i ostalim kriterijima istinitosti. Postoji slinost
izmeu koncepta objektivnosti i koncepta dostupnosti medijskih sadraja u
onom dijelu koji se oslanja na pruanje jednakih mogunosti svima izvorima da kau to ele, ali i pojedincima da koriste medije jednako. Objektivnost nudi dvostruku korist; publici koja dobiva vrijednosno neobiljeenu in
Kao prvi problem spominju tonost koja je najvanija karakteristika svake prie/lanka.
Nije dovoljno samo napisati tono ime, broj i slino, ve sve to treba staviti u kontekst.
Drugi je problem iskrenost. Ona se prije svega odnosi na obuhvaanje svih strana prie, ali
i na mogunost reakcije svakomu tko je napadnut ili iji je integritet doveden u pitanje.
90

formaciju o kojoj moe sama donositi sudove te medijima koji, vodei se za

ovim naelom i potujui ga, poveavaju svoj kredibilitet. Iako objektivnost
predstavlja najvii zadatak i dostignue novinarskoga posla, moramo biti
svjesni da je savrenstvo u tom pogledu nemogue postii. Naime, svaki e
novinar o nekom dogaaju izvijestiti na svoj nain, a razliite interpretacije
istoga dogaaja nikako ne mogu biti objektivne.
Grafiki prikaz koncepta objektivnosti (Westerstahl prema McQuail 2005: 202)
Kao to je vidljivo iz prethodnoga grafikoga prikaza, koncept objektivnosti temelji se na dvama principima: injeninosti koja razumijeva pruanje
odgovora na pet osnovnih novinarskih pitanja te na nepristranosti kojom se
nastoji osigurati jednaka zastupljenost svih strana u sukobu. Da bi informacija koju medij prenosi doista bila temeljena na injenicama, ona mora biti
istinita, informativna i relevantna (zanimljiva, ali i korisna). S druge strane,
kriterij nepristranosti bit e zadovoljen ako se svim akterima dogaaja osigura jednak pristup medijima, ali i jednaka zastupljenost svih u medijima.
3. Medijski prikaz Drugoga

Prikaz Drugoga u europskoj tradiciji potjee jo od antikih vremena, tonije od prikazivanja antikih Grka kojima su suprotstavljeni barbari, stereotipno prikazani kao primitivci. U srednjem vijeku aktualni su bili
prijepori izmeu krana i muslimana prikazani u poemama i apologetskim
tekstovima koji su pridonosili stvaranju slika tzv. egzotinih krajeva, ali i
sotoniziranju religijskih neprijatelja. Dananje prikazivanje Drugoga, bilo da
je rije o kontinentima, rasama, kulturama u smislu otkria, pustolovinama
91

i kolonijalnim osvajanjima nastoji stimulirati neto zrelije refleksije o odnosu domae sredine i ostatka svijeta. Beller (2007) istie da pri susretu ljudi
iz razliitih dijelova svijeta i razliitih kultura dolazi do natjecanja izmeu
stvarnoga svijeta i mentalnih slika (predodbi) o njemu. Poznavanje Drugoga (ovjeka, kulture, zemlje) unaprijed oblikuje naa oekivanja i odreuje
buduu interakciju. Ipak, pritom je nemogue procijeniti nae ponaanje i
reakcije, kao to je nemogue razlikovati to je u naem ponaanju isto
iskustvo, a to kulturno naslijee.
3.1. Imagotip ili stereotip?

Prikaz Drugoga odvijao se pomou odreenih jezinih figura. Postoji
veliko nesuglasje meu autorima kako te figure imenovati. Toposi, predrasude, klieji, imagotipi, stereotipi samo su neki od spominjanih pojmova koje
Beller (2007: 297) smatra manje ili vie sinonimnima. I doista, objanjenje
tih pojmova moglo bi se svesti pod zajedniki nazivnik. Klieji su fraze ili
miljenja koje je previe upotrebljavano (eksploatirano) i koje pokazuje nedostatak originalnoga miljenja. Rije je o redukcijama formalnih izraza koji
nikada ne opisuju stvarnost, ve vie odraavaju forme retorikoga miljenja, koje su ee u svakodnevnoj uporabi to dovodi do njihove trivijalizacije. Zanimljivo je da se pojam kliej esto zamjenjuje stereotipom. Manfred
Fischer (2009) u svom lanku uvodi pojam imagotip umjesto stereotip, koji
je prema njegovu miljenju prikladniji za koritenje u drutvenim znanostima. Inae, pojam stereotip kreacija je Waltera Lippmana koji je i tvorac termina javno mnijenje. Govorei o nacionalnim imagotipima kao elementima
nadnacionalnih meuodnosa, Fischer ipak istie slinosti izmeu nacionalnih predodbi i stereotipa, a to su samostalnost, postojanost i univerzalnost
kao posljedica velike rasprostranjenosti i kontinuiranoga ponavljanja. Beller
(2007: 430) naglaava kako su stereotipi fikcije koje istovremeno briu granice realnosti, ali i naglaavaju sve njene probleme. Razlike izmeu realnosti i stereotipa mogu se, prema njemu, promatrati kroz tri kljune toke;
1) u koliini istine (stereotipi esto sadre preopenite tvrdnje), 2) pomou
orijentacijske funkcije stereotipa (shematiziranost i reduciranje kompleks
nosti), 3) u uincima stvarnosne produkcije (stereotipi nude identificirajue
uzorke koji mogu voditi do novih stvarnih odnosa).
3.2. Povezanost imida i identiteta

U posljednje se vrijeme esto govori o kauzalnoj vezi izmeu identiteta
i imida. Kako spominje Klai (1988: 573), rije image (imid) dolazi od
latinskoga imago, imaginis to znai slika, a nakon to je postala sastavnim
92

dijelom francuskoga jezika, proirila se i na englesko govorno podruje gdje

znai sliku, utjelovljenje, predodbu. Prema Rjeniku marketinga (1993:
152) identitet je skup karakteristika pomou kojih se osoba ili stvar mogu
prepoznati. Imid je tu predstavljen kao odreeni marketinki objekt, pro
izvod, pa se, slino kao to je ve navedeno kod identiteta, i ovdje spominju
osobni, pojedinani i nacionalni imid te imid odreene tvrtke ili poduzea.
Naime, identitet djeluje na formiranje imida, a osoba, stvar ili organizacija
bez imida nema ni svoga pravoga identiteta (Isto: 152). Golua (2001: 477)
kao glavnu razliku izmeu identiteta i imida istie injenicu da se identitet
moe projektirati a imid samo zasluiti. Polazei od te pretpostavke da je
imid odraz djelovanja drave i njenih graana u javnosti, namee se pitanje
izgradnje identiteta kao trajne vrijednosti. Skoko (2004) naglaava vanost
imida za nacionalni/gospodarski napredak. Za njega je imid jedan od temeljnih alata koji pomae u definiranju dojmova, uvjerenja, predrasuda i
ranijih iskustava koja o odreenom proizvodu, ovjeku ili dravi ima neka
javnost (2004: 24). Govorei o identitetu Hrvatske, Skoko smatra da on jo
uvijek nije dovoljno prepoznat, jer je Hrvatska mnogima nepoznata zemlja
koja ima neutralan do blago negativan imid.
Kunczik (prema Skoko 2004) istie kako je proces formiranja imida
vrlo sloen i ovisi o razliitim imbenicima: o razini obrazovanja ljudi, njihovim osobnim iskustvima ali i medijima. Na kraju Skoko (2004: 33) navodi dvije osnovne razlike izmeu pojmova identitet i imid: I dok imid
odgovara na pitanje tko su oni? (stajalite drugih o nama ili nas o drugima),
identitet odgovara na pitanje tko smo mi? (kako mi sami sebe doivljavamo
i definiramo?). Skoko (2009: 15) podsjea da imid nastaje kao posljedica, a identitet se projicira, odnosno kreira na temelju vlastitih vrijednosti i
injenica. Identiteti su, u najveoj mjeri, konstruirani. Ljudi stvaraju svoje
identitete pod razliitim stupnjevima pritisaka, pobuda i slobode. Identiteti
su izmiljena sebstva: oni su to to mislimo da jesmo i to bismo eljeli biti
(Huntigton 2007: 33, prema Skoko 2009: 16).
3.3. Uloga nacionalne karakterizacije

u prikazu Drugoga
Leerssen (2009a i 2009b) smatra da je pitanje nacionalnoga identiteta
posebice uoljivo u knjievnosti gdje likovi svojim izgledom, svojom nara
tivnom ulogom, prema konvencijama i stvarnim stereotipima grade nacio
nalne pozadine. Stoga se imagologija, kao posebna grana komparativne
knjievnosti, pokazala odlinim sredstvom irenja nacionalnih predodbi.
Spomenuto je da je imagologija 70-ih i 80-ih godina bila marginalna na ve93

em polju svjetske znanosti o knjievnosti, no njen je preporod uslijedio

poetkom 90-ih kada se nacionalna pitanja revitaliziraju i kada se oblikuju nacionalni identiteti. Tako Leerssen (2009b) navodi tri strukturna uzorka
koji objanjavaju razvoj nacionalnih karakterizacija. Prvi se uzorak bavi povijeu nastanka nacionalnih karakterizacija. Kako mi doivljavamo strane zemlje i Druge narode? Odgovor na to pitanje krije se u drugom dijelu
knjige Imagology The cultural construction and literary representation of
national characters (2007) u kojem su predstavljeni stereotipi i tradicionalni opisi razliitih drava, kontinenata (od Amerike, Afrike, Azije, Australije do Europe) i nacija poredanih abecednim redom, ba kao to je to radio
i Julije Cezar Scaliger, autor prvoga sistematiziranoga djela s nacionalnim
karakterizacijama, Poetices libri VII iz 1561. godine. Nama su svakako naj
zanimljiviji opisi susjednih zemalja. No, zanimljivi su podaci o tome kako
Drugi doivljavaju nas. Tako primjerice Talijani Hrvate nazivaju Morlacima,
o emu najbolje svjedoi djelo Alberta Fortisa Put u Dalmaciju, koje svoj
uspjeh duguje upravo poglavlju o Morlacima, a o kojem e poslije biti rijei.
Izraz Morlak (kod nas ee Vlah ili Vlaj), kako tvrdi Raspudi, ima
prilino neodreeno znaenje, koje se mijenjalo ovisno o razdoblju i kontekstu upotrebe. Sa stanovita analize prekojadranskoga poluorijentalistikoga
diskursa Morlak je vaniji kao metafora i funkcija koju ona zadovoljava,
nego kao oznaitelj koji bi se odnosio na neko konkretno oznaeno (Raspudi 2010: 143). Nadalje, isti autor naglaava kako je puno vanije razumijevanje konotacijskih izraza koji se vezuju uz pojam Morlak, kao to su
istono, brdsko, divlje, primitivno, ruralno, okrutno itd., od kojih
su se neka zadrala sve do danas, posebice u opisima podruja dalmatinskoga zalea. Sline negativne konotacije, kao i neodreenost pojma vezuje se
i uz izraz Balkan.
Drugi strukturni uzorak koji je odredio Leerssen (2009b) u svojoj sistematizaciji bavi se gramatikom nacionalne karakterizacije. Treba napomenuti
da se pritom ne misli na gramatiku ispravnost karakterizacija, ve na njeno stvaranje u djelovanju autopredodbi i heteropredodbi. Varijabilnost u
nainu prikazivanja/karakteriziranja ovisi o oblikovanju diskursa. Leerssen
(2009b: 106) navodi primjer Engleza koji su u 18. stoljeu prikazivani kao
mrzovoljni ljudi, skloni suicidu, da bi samo stoljee poslije bili prikazivani
kao mirni i utogljeni flegmatici. Slino je i s percepcijom Nijemaca ija se
slika od romantiara, glazbenika i individualaca u 19. stoljeu promijenila u
sliku inenjera, znanstvenika i pruskih inovnika s monoklom. No, da nije
sve podlono promjenama svjedoe i tri nepromjenjiva imbenika, opreke,
koje su i danas aktualne; sjever jug, jako slabo, promjenjivo nepromjenjivo.
94

Trei strukturni uzorak govori o ambivalenciji nacionalnoga imagema

i njegovoj nekrivotvorljivosti. U prethodnom uzorku na primjeru Engleza
i Nijemaca prikazano je kako su neke nacionalne karakterizacije podlone
oscilacijama, pa ak i promjenama. Meutim, Leerssen (2009b: 109) napominje kako se stare predodbe ne ponitavaju s novima, nego je rije o
privremenoj zamjeni uloga. One ostaju u drutvenom diskursu te se mogu
ponovno aktivirati ukae li se prilika. I upravo je to ono to Leerssen naziva
ambivalentnim imaginarijem. Tako su Francuzi ili racionalisti ili su strastveni, Nizozemci borci za bezuvjetnu slobodu ili pak teki moralisti. Govorei
o retorici nacionalne karakterizacije, Leerssen se ponovno vraa na pitanje
karaktera istiui ulogu stereotipa kao shematiziranih uzoraka.
3.4. Stereotipi kao faktor oblikovanja hrvatskoga

nacionalnoga identiteta
Jednoznano odreenje pojma stereotipa, kako je prikazano, nije mogue jer gotovo sve definicije upuuju na kliejizirano i formulirano ponavljanje ustaljenih obrazaca. Kulcsr Szab (2006) istie dvostruku prirodu stereotipa: postojanost i nezaobilaznost fenomena, ali i odreenu nedosljednost
posebice kada stereotipi imaju samo negativne konotacije. No, injenica je
da i najtetniji stereotipi dobivaju valjanost koja je dugotrajna i neunitiva.
Temporalnost je glavna dimenzija u praenju razvoja stereotipa jer preokree
u nadvremensko, a poznatomu odrie svaku mogunost spoznaje. U tvorbi
stereotipa jezik zauzima vanu ulogu jer oni do nas dolaze poput svake druge informacije ili okamenjena klieja nama poznatijega kao jezino-stilska
figura metonimije.
Slino misli i Dubravka Orai Toli (2006) koja stereotipe takoer doivljava kao okamenjene identitetske slike koje se kasnije naturaliziraju i
pretvaraju u prirodne i autentine biti te razlikuje autostereotipe (konstrukti
o sebi) i heterostereotipe (konstrukti o drugima). Govorei o tvorbi modernih identiteta koji su nastali na binarnim oprekama Moj/Svoj naspram Na/
Njihov, autorica se dotie i nacionalnih identiteta tvrdei da su nastali u
Analizirajui
tekstove Sndora Mraija, Kulcsr Szab spominje metonimiju levantinac

koja se esto koristi kao oznaka bezobzirnoga natjecateljskoga mentaliteta, te podsjea na
nepouzdanost i skorojevie tipine u maarskoj srednjoj klasi. Primjer objanjava kako
stare stereotipe tumaiti na novi nain: in novoga razumijevanja oduzima iskustvu temporalnost, dakle objekt koji tek treba shvatiti dobiva novo znaenje koje ne sadri istinu o
starom (2006: 16).
Analogno tomu istie da je klasni identitet nastao u revolucionarno-utopijskom govoru,
rodni u patrijarhalnom, a civilizacijski i rasni u kolonijalnom govoru.
95

patriotskom govoru koji je uz nacionalne ideje stvorio nacionalne drave u

19. stoljeu. Proces je to u ijoj je osnovici monoloki diskurs koji moemo
pratiti kroz sedam etapa: imaginaciju, totalizaciju, naturalizaciju, generalizaciju, diskriminaciju, industrijalizaciju i dominaciju. Prema iberu (1998)
rije je o uopavanjima koja se esto koriste u propagandne svrhe (posebice
u ratnoj propagandi kako bi se homogenizirala javnost protiv neprijatelja), a
nisu nepoznati ni u knjievnim djelima.
A kakvi su stereotipi o Hrvatima? Skoko (2004) navodi da se stereotip
no prikazivanje Hrvata uglavnom odvijalo u negativnom kontekstu istiui
kako je to posljedica nepoznavanja pravih injenica, ali i Hrvata kao rela
tivno mladoga naroda u Europi. Naime, ono to se zna uglavnom datira iz
novijega doba, tonije Domovinskoga rata, te iz Drugoga svjetskoga rata
odakle nasljeujemo podjelu na ustae i komuniste oko ijih se uloga i danas lome koplja. Istiu se dva najpoznatija stereotipa o naem karakteru, a
to su hrvatski jal za sve nacionalne nevolje i hrvatska utnja kao noviji
fenomen. Njegovo miljenje dijeli i Orai Toli (2006) koja je te stereotipe
svrstala u drugi korak strategija u tvorbi identiteta, poznatiji pod imenom
U fazi imaginacije zamiljaju se ideje o svom narodu nasuprot tuemu (Istonjaci i Zapadnjaci), totalizacija slike sebe i drugih zamiljaju se kao apsolutna jedinstva i cjelovitost
(Sveto Njemako Carstvo, Majica Rusija), naturalizacija zamiljene ideje proglaava
stvarnom biti naroda, klase (rusko pijanevanje), generalizacija poopava slike i pridonosi stvaranju klieja (Hrvati kao nacionalisti) i naposljetku diskriminacija iskljuuje i
obespravljuje druge (guska za ene, ustae i etnici u junoslavenskim nacionalnim argonima ). No, diskriminacija moe imati i blau varijantu, a to su vicevi, na balkanskim
prostorima rije je o trokutu koji ine Mujo, Haso i Fata. U fazi industrijalizacije dolazi do
proizvodnje simbola i institucija (himne, grbovi, akademije), dok je krajnji cilj dominacija
u rasponu od intimnih granica do drutvenih koje mogu biti pogubne (kolonijalizam, imperijalizam, holokaust) (usp. Orai Toli 2006: 3133).
Spomenimo djelo Davora Dukia Sultanova djeca Predodbe Turaka u hrvatskoj knjievnosti ranoga novovjekovlja (2004) gdje su prvi put na jednom mjestu monografski
obraena djela hrvatske ranonovovjekovne knjievnosti. Rije je o djelu koje se ubraja u
knjievnu imagologiju kao posebno istraivako podruje unutar povijesti knjievnosti, a
koje se bavi istraivanjem povijesnih predodbi i vrijednosnih stereotipa jedne kulture o
nekoj drugoj kulturi. Autor je posebno izdvojio latinska djela s turskom tematikom 15. i
16. stoljea upravo zbog njihove brojnosti i vanosti u oblikovanju stereotipa o Turcima
u hrvatskoj knjievnosti. Kada je rije o Turcima u hrvatskoj knjievnosti ranoga novovjekovlja, tada se mogu izdvojiti etiri najznaajnije stereotipne uloge: Vjerski Neprijatelj
(Nevjernik), Osvaja, Snani Ratnik i Nasilnik (Zulumar) (Duki 2004: 4). Rije je o
stereotipnim ulogama kojima se prikaz Turaka nastoji pojednostavniti, ali istie se da jedan
lik tijekom radnje moe poprimiti i ostale uloge. Analizirana su djela brojnih autora poput
Jurja igoria, Stjepana Brodaria, Feliksa Petania, Bartola urevia, Marka Marulia, imuna Klimatovia, Hanibala Lucia, Mavra Vetranovia, Nikole Domitrovia, Jurja
Rattkaya, Petra Kanavelia, Matije Antuna Relkovia i drugih.
96

totalizacija gdje se slike o drugima, ali i o sebi zamiljaju kao apsolutno

jedinstvena i cjelovita. Tako podsjea i na propagandu jedinstva skrivenu u
krilatici bratstvo i jedinstvo osobito izraenu u Titovoj Jugoslaviji. Kako
bi se slika Hrvata u svijetu popravila, nuno je nametnuti pozitivne stereotipe, no pravo je pitanje kako to ostvariti.
Na kraju svega iznesenoga u ovom poglavlju o imagologiji i prikazu
Drugoga, postavlja se pitanje kako se sve navedeno uklapa u novinarski
(medijski) diskurs? Prije je spomenuto da je glavna metoda imagologije
prenoenje slika o Drugima, pri emu ti Drugi mogu biti ljudi, narodi, kontinenti itd. Glavna su komunikacijska sredstva kojima se distribucija slika
o Drugima, a za Druge, odvija mediji. Prvi medij koji je imao tu funkciju
bila je knjiga, kao pretea ostalih medija, ali i novinarstva openito, koja
je uspjela zadrati status najdugovjenijega i jo uvijek omiljenoga medija.
Spomenuto je da i slike ljudi mogu biti prikazane kroz karikature, metaforiki verbalizirane te kao takve tvoriti mentalne imaginacije za prikaz Drugoga.
Shvatili su to urednici i novinari ija je publika sve zahtjevnija i koja se vie
ne zadovoljava samo turim izvjetajima o pojedinim dogaajima ili osobama. Taj odmak od prosjenoga postao je imperativ u novinarstvu kako bi
se recipijentima (itateljima, sluateljima, gledateljima) to vjernije doarali
razlozi i okolnosti prie koja se donosi, te kako bi se oni, recipijenti, tako
uinili sudionicima dogaaja. Zbog toga se u izraavanju nerijetko pribjegava literarnim tehnikama poput opisivanja, fabulizacije, koritenja stilskih
figura (poput metafore, pojaanje upotrebe epiteta, ), stereotipiziranja i
drugoga, ime se zapravo revitalizira knjievni pristup od kojega je sve i
krenulo. Stereotipno prikazivanje Drugoga moe se dvostruko promatrati. S
jedne strane, isticanje pozitivnih osobina doprinosi napretku i jaanju identiteta, to se manifestira u brendiranju i jaanju konkurentnosti posebice kada
govorimo o dravama i narodima, to je i prikazano na nekoliko primjera. S
druge strane, isticanje negativnosti vodi ka stvaranju predrasuda i loih slika,
to je posljedica nerazumijevanja kulture i ivota Drugoga. Ponavljanje i
daljnje prenoenje loih stereotipa i predrasuda isto je kao i prenoenje neisti
na, jer sto puta ponovljena la postaje istinom koju je kasnije vrlo teko
promijeniti. Uporaba literarnih oblika u novinarskom diskursu posebice je
izraena u kolumnama, jednom od hibridnih oblika novinarskoga izraavanja, u kojima tekstove stvaraju novinari-komentatori koji imaju najvii status
unutar redakcije. esto tu funkciju obavljaju i knjievnici. Pisanje kolumni
znai veliku slobodu, kao i odreenu dozu subjektivnosti u pristupu i obradi
teme te mo, jer su njihovi autori svjesni velikoga utjecaja na oblikovanje
javnoga mnijenja. Naalost, esto se zaboravlja na odgovornost za napisanu
rije pa se u takvim novinskim oblicima mogu pronai i brojne drutveno
97

tetne i nepoeljne komunikacijske forme o kojima e vie biti rijei u poglavlju koje slijedi.
4. Drutveno tetne komunikacijske forme

Pod pojmom drutveno tetne komunikacijske forme razumijevamo
sve one oblike novinarske komunikacije koji su u svojoj biti neistiniti, povrno obraeni, manipulativni, klevetnikoga sadraja i kao takvi prolaze
komunikacijskim kanalima vrijeajui ugled, ast i dostojanstvo, te nanosei
tetu pojedincu ili drutvu u cjelini. Neki od njih poput ideologije, dezinformacije, manipulacije, prikrivenoga oglaavanja, govora mrnje i klevete
obraeni su u posebnim poglavljima koja slijede u nastavku, a najee su
plod predrasuda i iskrivljenoga gledanja i prikazivanja Drugih i drukijih iz
kojih niu i stereotipi o kojima smo pisali u prethodnom poglavlju, a koji su
se koristili, to je i hipoteza naega istraivanja, i u kampanji za izbor novoga
hrvatskoga predsjednika.
4.1. Ideologija
Ideologija se smatra najgorom zaprekom slobodi komuniciranja. Ona
se suprotstavlja dijalogu, ne potuje sugovornika i njegova miljenja. Dok
se dijalog temelji na pretpostavci vjere u mogunost zajednikoga dolaska
do odreenih rjeenja, ideologija ju uope ne uvaava. Za Heideggera je
osnovno obiljeje komunikacije sloboda, jer nijedan komunikator ne eli
biti podvrgnut bilo kakvom obliku kontrole koja predstavlja ograniavajui
mehanizam u procesu prenoenja poruka. Stoga je ideologija praktini rezultat obrane i napada (Heidegger prema Laba 2005: 130131). Njezin je
cilj (ne)svjesno iskrivljavanje slike stvarnosti pojedinca ili vee skupine ljudi, ime se djelomino istie njezin manipulativni karakter kojemu se treba
znati oduprijeti.
4.2. Medijska manipulacija

Iako se pojam manipulacije susree u mnogim podrujima ljudskoga
djelovanja, onaj koji se odnosi na medije svakako je najzanimljiviji. Manipulirati se moe neim, ali i nekim. Manipulirati moe pojedinac, ali manipulirati mogu i institucije. Jerko Valkovi (2006: 29) smatra da je cilj svih
manipulativnih formi modifikacija ili oblikovanje jednog tipa ovjeka kako
bi ga se prilagoavalo odreenim ciljevima. Prema Elisabeth Noelle-Neumann i Winfriedu Schulzu, a kako prenosi Kunczik (1998: 51), manipula98

cija postoji onda kada se pokuava utjecati na ljude bez njihovog znanja, s
promiljenim znanjima o tome kako se moe upravljati njihovom voljom, i
ako ih se na taj nain uspije navesti na stavove i djelovanja koja vlastitom
voljom ne bi prihvatili ni proveli, te tako objektivno postaju neslobodni,
objekti manipulacije. Meutim, Kunczik (1998) upozorava da je takva definicija normativnoga karaktera te da ne postoje jednoznani kriteriji koji bi
olakali prepoznavanje toga tko i kako provodi manipulaciju.
Malovi (2004a: 124) razlikuje izravne i neizravne tehnike manipulacije. Tako u izravne ubraja pojam agenda setting (skretanje s teme), pseudo
dogaaje, koritenje funkcija kao element vrijednosti vijesti, prikrivene
oglase, dok je u neizravne tehnike svrstao spregu s vlasnicima, utjecaj na
urednike, pripadnost novinara odreenoj stranci kao i ulogu novinara kao
simpatizera stranke. Od ostalih oblika manipulacije treba jo spomenuti i
mijeanje programa i anrova, primjerice informativnoga i zabavnoga, to
se danas popularno naziva infotainment, a to omoguava brisanje granice
realnoga i virtualnoga svijeta. Kao rjeenje ovoga problema Valkovi (2006)
naglaava vanost odgoja za medije te potovanje ljudskoga dostojanstva i
ljudske intime. Kljuna je zadaa novinara, kako misli Josip Grbac (2006:
195), oblikovati informaciju da ona nudi poziv na dijalog, a ne in manipulacije ili tenje za profitom. Slino misli i Claude-Jean Bertrand (2007:
67) naglaavajui kako je zadaa svakoga novinara razluiti zabavnu informaciju od one koja moe utjecati na ivot ovjeka, odreene skupine i sl. te
zato medijsku zabavu nipoto ne treba prezirati, ali ona ne smije istisnuti ili
vulgarizirati pravu informaciju i zauzeti dominantno mjesto.
4.2.1. Dezinformacija i(ili) pogrena informacija

Branko Hebrang (2006) razlikuje pogrenu informaciju od dezinformacije. Tako pogrena informacija ne mora nastati s iskljuivom namjerom da
zavede korisnika, ona moe biti posljedica nepanje novinara ili vremen
Agenda setting jedan je od sredinjih pojmova i u marksistikoj teoriji koja objanjava

funkcioniranje medija. Ve je prije u poglavlju Ideologija spomenuto da marksisti medije doivljavaju kao sredstvo pomou kojih vladajue elite odravaju svoju dominaciju i
mo. Politiki gledano, vladajue ideje odreuju agendu time to odreene mogunosti
iskljuuju, a druge normaliziraju tako da postaju pitanje zdravoga razuma. Vladajue
ideje kontroliraju informaciju koju imamo o svijetu i utjeu na nae aktivnosti u slobodno
vrijeme (Towler 2002: 937). Glavni argument njihove teze krije se u sintagmi kapitalistika logika koja diktira sadraj i djelovanje masovnih medija. To se najbolje oslikava u
sve agresivnijoj oglaivakoj inudstriji koja pogoduje stvaranju lanih potreba, ali i u dostupnosti raznovrsnih medijskih sadraja prema principu koliko novca toliko dostupnih
sadraja. Dakle, termin skretanje s teme, kako ga upotrebljava Malovi, moda bi bilo
bolje upotrebljavati kao nametanje tema.
99

skoga ogranienja s kojim se novinari gotovo svakodnevno susreu. S druge

strane, dezinformacija razumijeva svjesno zavaravanje recipijenta. U prilog
tomu navodi se i vanost imenovanja izvora informacije, kao imbenika
koji daje vjerodostojnost napisanoj ili izgovorenoj rijei. Prema Hebrangu
(2006) svaki otklon od toga navodi nas na sumnju i dezinformaciju, podsjeajui pritom kako je najbolje ureena pravila o informacijama mogue
pronai u agencijskom novinarstvu. Ipak treba biti oprezan prilikom koritenja podataka i teko provjerljivih izvora kao to su glasine, internet, priopenja raznih institucija, organizacija i tvrtki. Sigurno je da dezinformacije,
kojima danas obiluju mnogi mediji, mogu imati poguban utjecaj, ne samo
na drutvo u cjelini ve i na samoga pojedinca. Sjetimo se samo sluaja
britanskoga strunjaka Davida Kellyja koji je poinio samoubojstvo nakon
to je otkriveno da je bio izvor lanih informacija novinarima BBC-a u aferi
oko premijera Tonyja Blaira, koji je obmanuo javnost kako bi dobio potporu
za rat u Iraku. Jedan je od najoitijih oblika kod dezinformacije nejasna ili
oteena vijest, to je posebice bilo vidljivo 1920-ih i 1930-ih u brojnim
ideolokim procesima, a koji su potaknuli razvoj studija o psiholokim osobinama dezinformacije. Alvarez i Secagnella (1996: 322), pozivajui se na
sovjetske autore, istiu njihovu vanost iz dvaju razloga: 1) takve vijesti
konstruiraju vaan oblik izraavanja koji odraava miljenja, oblike i naine
funkcioniranja drutva. Prouavajui nejasne vijesti ili glasine koje krue u
odreenoj zajednici, mogue je zadrati bogatu informaciju iz jaih ideja,
interesa, stupnjeva kredibiliteta poruke i sl., to se ne moe zadrati nekom
drugom studijom ili psiholokim istraivanjem, 2) takve su vijesti kanali
za oblikovanje javnoga mnijenja i stila ivota; one su manipulirajue i kao
takve imaju utjecaj na asimilaciju odreenoga tipa informacija koje su dio
mase i koje, tovie, oblikuju politiko ponaanje.10 Takve se vijesti klasificiraju na osnovi dviju karakteristika: izraajne i informativne. Izraajnost
definira emotivno stanje koje nije reflektirano na sadraj vijesti, nego na tip
emotivnoga odgovora koji je prouzroila.
4.2.2. Prikriveno oglaavanje

Promidba je, kako istie Valkovi (2008: 275), komunikacija koja je
po svojoj definiciji persuazivna, budui da joj je cilj usmjeravanje i navoenje prema eljenom djelovanju. Poticanje na djelovanje, kupnju, kao i
upotreba raznih tehnika u ostvarivanju toga cilja ne smije dovoditi u pitanje
i bitno ugroavati pravo na slobodu izbora potroaa. Tako dolazimo do pojma istinitosti unutar promidbene komunikacije koja je prema Valkoviu
10
Citat u prijevodu.
100

(2008) usko povezana s priznanjem i potivanjem sugovornika-potroaa,

tj., s potivanjem dostojanstva ljudske osobe to predstavlja temeljni kriterij
djelovanja oglaivake industrije. No, to kada ti kriteriji izostanu?
Marko Milosavljevi (2005) podsjea da su oglaivaki sadraji jednako
legitimni kao i novinarski, to podrazumijeva ispunjavanje odreenih zadaa u vlastitom krugu djelovanja ali i nadopunjavanje u djelatnosti, no to ne
mora znaiti da su ti isti sadraji uvijek i legalni, tj. ne ispunjavaju zakonski
propisane uvjete. Tada djeluju nezakonito, te istodobno ignoriraju uvjete
potrebne za nastanak odgovornih medija i odgovornoga oglaavanja (Milosavljevi 2005: 55). Drutveno odgovorno oglaavanje (Jani prema Milosavljevi 2005: 60) sadrava sljedee oblike odgovornosti: odgovornost
prema pretplatniku oglaivake poruke, odgovornost prema medijima koji
moraju prenositi etiki korektne oglaivake poruke, odgovornost prema potroau i drugim javnostima koje oglasi ne smiju varati, odgovornost prema
struci te zakonsku i moralnu odgovornost koja se mora pokazivati u dosljednom potovanju zakona i etikih pravila zadanih kodeksima etike oglaavanja. Ipak, najvaniji je uvjet za etike, odgovorne medije da su sadraji meusobno jasno odijeljeni, to je i zakonski ureeno, a na to, meu ostalima,
upozoravaju Predrag Haramija (2011), Jelena Jurii i Tina Tomai (2009),
Igor Kaniaj (2007) te Klement Podnar i Ura Golob (2003).
4.3. Govor mrnje

Govor mrnje, smatra Eduard Klein (2003: 191), verbalizacija je negativnih emocija destruktivnog karaktera. Zoran Tomi (2002: 130) pak misli
da se govorom mrnje smatra napadaki govor kojim se iri mrnja, nesnoljivost i poziva na nasilje protiv skupine ljudi koja se moe identificirati po
rasi, nacionalnom ili etnikom podrijetlu, boji koe, vjeroispovijesti, spolu
ili nekim drugim znaajkama. Kako dolazi do stvaranja govora mrnje u
velikoj grupi? Klein (2003) navodi est imbenika koji tomu pogoduju, a
to su: povijesni aspekti, narodne pjesme i literatura, mitovi, religija, pojava karizmatinih voa i mediji. injenica je da je govor mrnje, kao jedan
od najteih drutveno tetnih komunikacijskih oblika, najvie bio izraen za
vrijeme rata na svim prostorima bive Jugoslavije kako zbog utjecaja politiara, tako i zbog psihoze koja se u to vrijeme stvarala. arko Puhovski
objanjava da je medijska utnja obiljeavala medije na poetku raspada Jugoslavije. utnja je skrivala mrnju koja je postojala desetljeima. A devedesetih, utnju je zamijenio govor mrnje. Mediji su igrali vanu ulogu u
poticanju na rat, ali su bili i kljuni za proces liberalizacije (Puhovski prema
Malovi 2004b: 70). Govor mrnje bio je tada prepun uvreda prema pripadnicima nacionalnih manjina (srbijaneri) te manjinskih vjerskih ili drutve101

nih skupina (balije, mudahedini i sl.), a najvie takvih tekstova nalazilo

se, kako podsjeaju Malovi i dr. (1998), u tiskovinama poput Hrvatskoga
slova, Tomislava i Naroda. Koje su posljedice govora mrnje? Za Kleina
(2003) najtea je posljedica njegova realizacija, a ona se manifestira u osveti, blokiranju pomirenja i opratanja te u terorizmu. Blokiranje pomirenja i
opratanja posljedica je generaliziranja i demonizacije cijele jedne nacije
za grijehe koje su poinili pojedinci, te pomanjkanje povjerenja i porast destruktivnih osjeaja. Veliku ulogu medija u opratanju i pomirenju istie i
Malovi (2004b) podsjeajui na politiki zaokret prema dojueranjim neprijateljima upotrebom politiki korektnoga jezika ponajprije u diplomaciji,
te naglaavajui kako su mediji smanjili nekadanji intenzitet uporabe jakih
rijei, ba kao i govora mrnje. Tomi (2002: 130) podsjea da se lankom
14. Ustava Republike Hrvatske utvruje da hrvatski graani imaju sva prava
i slobode, neovisno o svojoj rasi, boji koe, spolu, jeziku, vjeri, politikom i
drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roenju,
naobrazbi, drutvenom poloaju ili drugim osobinama. lanak 39. Ustava
zabranjuje svako pozivanje ili poticanje na nacionalnu, rasnu ili vjersku mr
nju ili bilo koji oblik nesnoljivosti. Kazneni zakon predvia kanjavanje
zbog povrede ravnopravnosti graana. Zabrinjavajue je da se govor mrnje
pokuava opravdavati slobodom miljenja i izraavanja. Alen Rajko (1999:
78) otvara tri pitanja: pitanje opravdanosti (Moe li se opravdano smatrati
da govor mrnje nije zatien pravom na slobodu izraavanja?), pitanje razgranienja (Gdje je granica izmeu slobode izraavanja i govora mrnje?)
te pitanje zlorabe (Kako sprijeiti da se kao govor mrnje tretiraju legitimni
zahtjevi, primjerice politiki nepoudni sa stajalita odreenoga reima?).
Za Rajka je (1999) govor mrnje neraskidivo vezan s pitanjem tolerancije. Meutim, dolazi do paradoksa tolerancije jer njeni zagovornici priznaju
opravdanost netolerantnoga ponaanja prema nasilnicima. Paradoks se krije
u injenici da se tolerancija zagovara samo prema miljenjima i djelovanjima koja nisu bitno razliita. Kako bilo, taj se paradoks mora prihvatiti
kao jedini mogu, jer odustajanje od nasilja spram nasilnika ili zagovornika
nasilja znai odustajanje od slobode, jednakosti i pravednosti kao temeljnih
vrijednosti zajednice (Popper prema Rajko 1999: 80).
4.4. Kleveta
irenje medijskih sloboda rezultiralo je padom odgovornosti za javno
objavljenu rije, pa dolazi, kako istiu Boo Skoko i Denis Bajs (2007: 93),
do pojave svojevrsnoga medijskoga nasilja ije su rtve pojedinci ili pravni
subjekti. Njihovo miljenje dijeli i veina teoretiara novinarstva (Malovi
2004a, Gavranovi 2009) smatrajui kako se sloboda izraavanja pretvorila u
102

zloupotrebu medijske moi. Naslovi koji prodaju novine esto su konstrukcije

bez stvarnoga uporita u tekstu. Sugovornicima se esto doslovce stavljaju
rijei u usta, odnosno nerijetko im se pripisuje ono to uope nisu rekli ili se
njihove rijei interpretiraju tako da ne odgovaraju izreenomu, o emu svjedoe mnogobrojni demantiji. esto se neije rijei stavljaju u posve drukiji
kontekst, kojim se nastoji izgraditi unaprijed planirana pria ili se manipulira
izvadcima iz konteksta (Skoko i Bajs 2007: 97). Skoko ima zanimljivu tezu
prema kojoj objavljivanje neistina u hrvatskim medijima funkcionira prema
modelu spojenih posuda, tj. objavljivanje takvih informacija odvija se automatski bez ikakve provjere vjerodostojnosti izvora. Iza govora mrnje kleveta je zasigurno jedan od najteih oblika drutveno tetnih komunikacijskih
formi koja ima negativne posljedice za ugled, ast i dostojanstvo osobe. Kada
govorimo o kleveti, ne treba zaboraviti, kako naglaava Tomi (2002), da se
ona moe nai u usmenom i u pisanom obliku. Usmenom klevetom okarakterizirat e se prekraj u govoru, dok e pisana kleveta biti prekraj u pisanom
djelu. Ipak klasina definicija klevete kae (Tomi 2002: 60) da je to lana
izjava o injenici koja bi mogla negativno utjecati na ugled odreene osobe,
ureda, profesije, zanimanja, profesionalnosti ili posla, a koja omalovaava
odreenu osobu kao punopravnoga lana drutva, prouzrokuje izbjegavanje
ili ignoriranje te osobe i izlae tu osobu mrnji, preziru i podsmjehu.
Mrela (2000) podsjea kako predmet klevetnike izjave mora biti realno mogu, tj. potencijalno klevetniki sadraj mora biti mogue i dokazati
u kaznenom postupku. Za osnovno kazneno djelo klevete bila je predviena
kazna do stopedeset dnevnih dohodaka ili est mjeseci zatvora, dok se za
tzv. javnu klevetu, onu koja je izreena sredstvima javnoga priopavanja ili
je postala dostupna veemu broju ljudi, izricala novana kazna ili kazna zatvora do godine dana. Nadalje, Mrela naglaava kako je mogu i oblik kaz
nenoga djela klevete iz nehaja ako je poinitelj lakomisleno smatrao da su
tvrdnje koje je iznio istinite, tj. bio je u zabludi iz svjesna nehaja. Meutim i
ako je glede istinitosti tvrdnje poinitelj prema okolnostima i prema svojim
osobnim svojstvima bio duan i mogao biti svjestan da je njegova izjava
neistinita, ipak e biti kazneno odgovoran za klevetu. Odreivanjem navedene iznimke da samo neskrivljena zabluda iskljuuje kaznenopravnu odgovornost eli se sprijeiti lakovjerno iznoenje objektivno neistinitih tvrdnji
koje mogu natetiti neijoj asti i ugledu (Mrela 2000: 117). Meutim,
izmjenama Kaznenoga zakona iz 2006. godine ukinuta je zatvorska kazna i
veina prethodno navedenih odredbi prestala je vrijediti. Tako u lanku 203.
istoimenoga zakona (Marijan 2009: 112) stoji kako nema kaznenoga djela
kad je rije o uvredljivu sadraju iz lanka 199. i lanka 200. stavka 1. i 2,
sadraju o osobnim ili obiteljskim prilikama iz lanka 201. i prebacivanja
za kazneno djelo iz lanka 202. ovoga zakona, koji je ostvaren ili uinjen
103

dostupnim drugima u znanstvenom, knjievnom, umjetnikom djelu ili javnoj informaciji, u obavljanju slubene dunosti, politike ili druge javne i
drutvene djelatnosti, ili u novinarskom poslu, ili u obrani prava ili zatiti
opravdanih interesa, osim ako iz naina izraavanja i drugih okolnosti jasno
proizlazi da se radi o ponaanju koje bi imalo cilj samo nakoditi neijoj
asti ili ugledu.11
Kakva je pravna zatita osoba kojima su uvredom i klevetom narueni
ugled, ast i dostojanstvo? Osoba kojoj je objavljenom informacijom povrije
ena privatnost, dostojanstvo, ugled i ast, moe, kako spominju Skoko i
Bajs (2007: 100) potraiti i drugu zatitu, i to kroz sljedee institucije: 1)
zatita u okviru kaznenoga postupka, 2) objavljivanje ispravka i/ili odgovora
na objavljenu informaciju, 3) objavljivanje isprika, 4) objavljivanje priopenja o odluci neopravdanosti prijanje osude ili neosnovanosti uhienja te
5) naknada tete. Slino miljenje dijeli i Hebrang (2007: 59) istiui kako
graanin ima tri mogunosti zatite: a) otrpjeti napad to vodi samoizola
ciji, naruavanju duevnoga integriteta i smanjenju kakvoe ivota zbog
moguih emotivnih, financijskih i socijalnih gubitaka, b) zatraiti ispravak
obavijesti, c) traiti sudsku zatitu. Ustav Republike Hrvatske lankom 35.
jami svakomu graaninu potovanje i pravnu zatitu njegova dostojanstva,
ugleda i asti. Kazneni zakon Republike Hrvatske u poglavlju Kaznena djela
protiv asti i ugleda u lanku 199. normira djelo uvrede, a u lanku 200.
djela klevete.
5. Metodologija istraivanja
5.1. Ciljevi istraivanja
Istraivanjem se nastojalo utvrditi potuju li mediji u svom izvjetavanju temeljne principe novinarske profesije kao to su istina i objektivnost. To
smo ispitivali analizirajui kategorije koje ispituju potenje i nepristranost
(analiza izvora informacija, jasno razlikovanje informacije od stava, ispitivanje vrijednosne orijentacije priloga prema temi/osobi, ispitivanje stava autora prema temi/osobi, povezanosti naslova i teksta). Sljedei kriterij na koji
se usredotoilo ovo istraivanje utvrivao je koriste li se mediji u svojim prikazima linosti stereotipima. Nadalje, zanimalo nas je kakvi su ti stereotipi
(pozitivni ili negativni) te kako utjeu na percepciju (imid) pojedine osobe
11
Izdanje Kaznenoga zakona iz 2009. godine u glavi XV. koja govori o kaznenim djelima
protiv asti i ugleda detaljno prikazuje brisanje rijei vezanih uz novanu, ali i zatvorsku
kaznu po pojedinim lancima i stavcima, koje su uvrtene naknadnim Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenoga zakona iz 2006. godine (Marijan 2009: 120124).
104

u javnosti. Stereotipe smo svrstali u nekoliko kategorija: politiki program,

odnos prema religiji, ideologija, sposobnost, karakter i dob, a zanimao nas
je i njihov smjetaj. Posljednji dio istraivanja nastojao je ispitati prisutnost
drutveno tetnih komunikacijskih formi u novinarskom diskursu. U fokusu
analize bio je smjetaj drutveno tetnih komunikacijskih formi te, to je
vanije, njihovo autorstvo, jesu li one plod iskljuivo citirane izjave govornika ili, to je opasnije, plod novinarskoga miljenja (konstrukcije).
5.2. Istraivaka pitanja i hipoteze

IP 1: Kakvo je medijsko praenje predsjednike kampanje?
H 1: U novinskim se tekstovima jasno razlikuje informacija o pojedinoj
linosti od stava autora koji prenosi tu informaciju.
H 2: Informacije koje se prenose temeljene su na pluralnosti izvora.
IP 2: U kojim se okolnostima linosti (predsjedniki kandidati) prikazuju
stereotipno?
H 1: Predsjedniki kandidati prikazuju se stereotipno pod izlikom/krinkom
takve percepcije javnosti o njima.
H 2: Stereotipno prikazivanje vezano je uz politiki program (socijalde
mokrat, demokranin), uz odnos prema religiji (ateist, katolik), ideologiju
(desniar, ljeviar komunist).
H 3: Stereotipi su najei u komentaru i u novinskom tekstu.
IP 3: U kojim se okolnostima koriste drutveno tetne komunikacijske forme?
H 1: Drutveno tetne komunikacijske forme donose se kako bi se utjecalo na javno mnijenje i percepciju predsjednikih kandidata, diskreditiralo
odreenu linost (kandidata) te senzacionalistiki irilo dezinformacije.
5.3. Metode istraivanja

Teorijski dio ovoga rada temelji se na komparativnoj i deskriptivnoj
analizi podtema kao to su istina, objektivnost, stereotipi, drutveno tetne
komunikacijske forme koje su prvi put objedinjene na jednom mjestu. Rije
je o sloenom sklopu budui da bi svaki od navedenih pojmova mogao initi
samostalan istraivaki projekt. Komparativna analiza ukljuuje iznoenje i
analizu miljenja razliitih autora, tj. iznoenje argumenata i njihovo dokazivanje ili opovrgavanje, o odreenoj temi o kojoj se raspravlja. U istraivakom dijelu rada koritena je kvalitativna i kvantitativna metoda analize
sadraja. Kategorije analize sadraja jesu obiljeja (varijable) sadraja iju
105

zastupljenost elimo odrediti u naim tiskovinama, npr. prisutnost drutveno

tetnih komunikacijskih formi (ideologija, pogrena informacija, dezinformacija, govor mrnje, kleveta) u dnevnicima koje istraujemo, a u ovom sluaju to su Jutarnji list, Veernji list i Vjesnik u vrijeme trajanja predizborne
kampanje 2009. za predsjednika drave.
Zato ba predsjedniki izbori? Rije je o prvorazrednom politikom
dogaaju budui da je funkcija predsjednika jedna od vodeih u trodiobi
vlasti. Kada govorimo o uzorku, trebamo znati da je tu rije o uzorku medija
i uzorku poruke. Uzorak medija ima nekoliko komponenti koje utjeu na
razliitu distribuiranost poruka. Bitno je definirati vremenski okvir uzorka;
u naem sluaju bilo je rijei o medijskom praenju predizborne kampanje
u prvom i u zadnjem tjednu prvoga kruga, te praenje drugoga kruga kampanje. Dakle, vie od etiri tjedna kampanje u kojem je analizirano ukupno
719 jedinica. Prvi tjedan prvoga kruga kampanje bio je od 19. 11. 2009. do
25. 11. 2009. Zadnji tjedan prvoga kruga kampanje bio je od 18. 12. 2009.
do 25. 12. 2009, dok je drugi krug kampanje trajao desetak dana, od 28. 12.
2009. do 8. 1. 2010.
5.4. Matrica istraivanja

1. Razlikovanje informacija od stava:
1) u tekstu se jasno razlikuje informacija od stava
2) u tekstu se ne razlikuje jasno informacija od stava
0) ne moe se odrediti
2. Karakteristike izvora koritenih u informaciji:
1) navodi se samo jedan izvor
2) navode se dva izvora
3) navode se tri i vie izvora
4) navodi se neimenovani izvor
3. Selekcija izvora12:
1) jednostranost
2) dvostranost
3) pluralnost
12
Izvor za postavljanje prva tri pitanja istraivake matrice bila je knjiga Stjepana Malovia
pod naslovom Vjerodostojnost novina (izdana u Zagrebu 2007. godine u Sveuilinoj
knjiari).
106

4. Tema novinskoga priloga odnosi se na:

1) dogaaj
2) osobu
5. Aktualnost dogaaja o kojima prilog govori:
1) prilog govori o prolim dogaajima
2) prilog govori o sadanjim dogaajima
3) prilog govori o buduim dogaajima
6. Povezanost naslova i teksta:
1) naslov je u izravnoj vezi sa sadrajem teksta
2) naslov je u posrednoj vezi sa sadrajem teksta
3) naslov nije u vezi sa sadrajem teksta
7. Kako novinski prilozi govore o linostima?
1) prilog se odnosi na profesionalni ivot osobe
2) prilog se odnosi na privatni ivot osobe
3) prilog se odnosi na razmiljanja osobe
4) prilog je kombinacija svega navedenoga
8. Rubrike koje se bave linostima:
1) unutarnja politika
2) vanjska politika
3) crna kronika
4) gradska rubrika
5) scena/spektakli
6) sport
7) kolumne
8) gospodarstvo
9. Vrijednosna orijentacija priloga:
1) pozitivna
2) negativna
3) neutralna
107

10. Povezanost kolumni s predsjednikom kampanjom:

1) ima povezanosti
2) nema povezanosti
11. Stav autora prema linosti o kojoj pie:
1) pozitivan
2) negativan (kritiki, diskriminirajui)
3) neutralan
12. Linosti koje prilog obrauje prikazane su:
1) stereotipno
2) nisu prikazane stereotipno
13. Stereotipno prikazivanje linosti vezano je uz:
1) politiki program
2) odnos prema religiji
3) ideologiju
4) sposobnost
5) karakter
6) dob
14. Stereotipi su najee prisutni u:
1) naslovu
2) tekstu
3) komentaru
4) kratkoj vijesti
5) intervjuu
15. Drutveno tetne komunikacijske forme koje se javljaju jesu:
1) ideologija
2) dezinformacija
3) pogrena informacija
4) kleveta
5) govor mrnje
6) prikriveno oglaavanje
108

16. Drutveno tetne komunikacijske forme najee se javljaju u:

1) naslovu
2) tekstu
3) komentaru
4) kratkoj vijesti
5) intervjuu
17. Drutveno tetne komunikacijske forme koje se javljaju plod su:
1) citirane izjave govornika
2) novinarskoga miljenja
18. Brojanost oglasa:
1) stranaki kandidati
2) neovisni kandidati
19. Smjetaj i vrsta oglasa:
1) na naslovnici
2) kao obian oglas (preko cijele stranice)
3) kao ilustracija tekstu
4) kao plaeni oglas (sponzorirani)
6. Rezultati istraivanja
6.1. Prvi krug kampanje
Tablica 1: Prvi tjedan prvoga kruga kampanje (1925. 11. 2009)
broj priloga
Jutarnji list
Veernji list
Vjesnik
53
62
30
razlikovanje informacije
i stava
da/jasno (60 %)
da/jasno (55 %)
da/jasno (87 %)
karakteristika izvora
1 izvor (32 %)
1 izvor (19 %)
2 izvora (40 %)
selekcija izvora
jednostranost (32 %)
dvostranost (37 %)
tema novinskoga priloga
osoba (72 %)
osoba (63 %)
osoba (80 %)
aktualnost dogaaja
sadanji (47 %)
sadanji (68 %)
sadanji (83 %)
veza naslova i teksta
izravna (58 %)
izravna (61 %)
izravna (93 %)
109

Jutarnji list
Veernji list
Vjesnik
kako prilozi govore o

linostima (profesionalni
ivot, privatni, razmiljanja
osobe, kombinacija svega
navedenoga)
kombinacija svega navedenoga (41 %)
razmiljanja osobe (39 %) razmiljanja osobe

(57 %)
rubrike o linostima
unutarnja (55 %)
unutarnja (52 %)
unutarnja (87 %)
vrijednosna orijentacija
priloga
pozitivna (32 %)
pozitivna (43 %)
pozitivna (60 %)
povezanost kolumni s
ima (19 %)
predsjednikom kampanjom
ima (23 %)
ima (10 %)
nema (10 %)
stav autora prema linosti o

kojoj pie
negativan (13 %)
negativan (8 %)
pozitivan (7 %)
pozitivan (4 %)
stereotipno prikazivanje
linosti
da (49 %)
da (29 %)
da (40 %)
stereotipni prikaz linosti

prema kategorijama
(politiki program,
ideologija, odnos prema
religiji, sposobnost,
karakter, dob)
karakter (21 %)
ideologija (7 %)
odnos prema religiji (6 %)
dob i sposobnost (8 %)
karakter (14 %)
politiki program (13 %)
sposobnost (11 %)
odnos prema religiji i
ideologija (5 %)
karakter (13 %)
politiki program i
sposobnost (10 %)
odnos prema religiji
i ideologija (3 %)
smjetaj stereotipa
tekst (32 %)
komentar (13 %)
intervju (52 %)
naslov (29 %)
tekst (13 %)
komentar, intervju
(10 %)
DK forme
dezinformacija (11 %)
kleveta (11 %)
ideologija (8 %)
ideologija i pogrena
informacija (5 %)
kleveta (4 %)
kleveta (3 %)
smjetaj DK formi
tekst (15 %)
komentar (11 %)
komentar (6 %)
tekst (5 %)
tekst (2 %)
DK forme plod su
citirane izjave govornika

(8 %)
novinarskoga miljenja
(26 %)

(8 %)
(8 %)
citirane izjave
govornika
(3 %)
da
da
politika promidba
brojanost oglasa
ne
neovisni kandidati (19 %) neovisni kandidati (16 %)

stranaki kandidati (4 %) stranaki kandidati (3 %)
Analiza medijskoga izvjetavanja o prvom tjednu prvoga kruga kampanje za predsjednike izbore pokazala je relativno malu zainteresiranost
medija. Najvei prostor toj tematici pridao je Veernji list, dok je najmanje panje posvetio Vjesnik (gotovo dvostruko manje), to zauuje budui
da se list deklarira kao ozbiljan politiki dnevnik. Kategorije koje ispituju
potenje, uravnoteenost i nepristranost pokazale su kako je u veini analiziranih priloga bilo mogue jasno razlikovanje informacije od stava, ali i
dominantnu pristranost u izvjetavanju kod Jutarnjega i Veernjega lista,
110

dok je Vjesnik, istodobno, sve objavljene informacije prenosio iz najmanje dvaju izvora. Tema je novinskih priloga dominantno osoba, a prilozi su
uglavnom obraivali aktualne dogaaje. Govorei o linostima, prilozi u Veernjem listu i Vjesniku prenosili su razmiljanja osoba, dok je u Jutarnjem
listu uoena kombinacija profesionalnoga i privatnoga ivota te razmiljanja
osobe. Unutarnjopolitika se rubrika u svim analiziranim dnevnicima pokazala vodeom u objavi priloga vezanih za predsjedniku kampanju. Vrijednosna orijentacija priloga prema temi/osobi o kojoj se pisalo pozitivna
je u svim tiskovinama. Uoena je i povezanost kolumni s predsjednikom
kampanjom, a stav autora prema linosti o kojoj se pie bio je dominantno
negativan u Jutarnjem i Veernjem listu, dok Vjesnik biljei pozitivan stav.
Istraivanje prvoga tjedna prvoga kruga kampanje ukazalo je i na stereotip
no prikazivanje linosti u svim dnevnicima. Stereotipiziranje je uoeno u
svim ispitivanim kategorijama (politiki program, ideologija, odnos prema
religiji, sposobnost, karakter, dob), a stereotipi su uglavnom smjeteni u tekstu i komentaru (Jutarnji list i Vjesnik) te u intervjuu (Veernji list). Jutarnji i
Veernji list u prikazima su se linosti koristili heterostereotipima (to Drugi
misle o pojedincu), dok je Vjesnik koristio autostereotipe (kako pojedinac
doivljava sebe). Analizom su uoene i neke drutveno tetne komunikacijske forme (DK forme) kao to su dezinformacija, pogrena informacija i
kleveta. Drutveno tetne komunikacijske forme uglavnom su bile smjetene
u tekstu i komentaru, a zabrinjavajue je to je veina njih plod novinarske
konstrukcije (miljenja), a manje citirane izjave govornika. Tako je primjerice u Veernjem listu taj omjer podjednak, dok je u Vjesniku postojanje takvih
oblika iskljuivo posljedica prenoenja citiranih izjava govornika. Politika
promidba ostvarena je u Jutarnjem i Veernjem listu pri emu su dominirali neovisni kandidati, dok Vjesnik nije zabiljeio nijedan element politike
promidbe.
Tablica 2: Zadnji tjedan prvoga kruga kampanje (18. 12. 25. 12. 2009)
broj priloga
Jutarnji list
Veernji list
Vjesnik
73
92
50
razlikovanje informacije i
stava
da/jasno (37 %)
da/jasno (46 %)
da/jasno (92 %)
1 izvor (29 %)
1 izvor (33 %)
2 izvora (46 %)
selekcija izvora
dvostranost (46 %)
osoba (49 %)
osoba (51 %)
osoba (84 %)
aktualnost dogaaja
sadanji (45 %)
sadanji (51 %)
sadanji (80 %)
izravna (44 %)
izravna (54 %)
izravna (96 %)
111

Jutarnji list
Veernji list

ivot, privatni, razmiljanja
osobe, kombinacija svega
navedenoga)
profesionalni ivot
(21 %)
razmiljanja osobe
(26 %)
razmiljanja osobe
razmiljanja osobe
(20 %)
kombinacija svega
navedenoga (23 %)
kombinacija svega
navedenoga (28 %)
rubrike o linostima
unutarnja (37 %)
kolumne (7 %)
unutarnja (50 %)
kolumne (9 %)
gradska (4 %)
unutarnja (90 %)
priloga
neutralna (26 %)
neutralna (33 %)
pozitivna (56 %)
predsjednikom kampanjom
ima (12 %)
ima (9 %)
ima (8 %)
stav autora prema linosti o

kojoj pie
negativan (8 %)
neutralan (5 %)
neutralan (6 %)
linosti
da (38 %)
da (40 %)
da (60 %)

prema kategorijama
(politiki program,
karakter, dob)
politiki program
(16 %)
karakter (15 %)
politiki program
(13 %)
sposobnost (10 %)
karakter (9 %)
ideologija (5 %)
politiki program
(32 %)
karakter (16 %)
sposobnost (6 %)
odnos prema religiji i
ideologija (3 %)
smjetaj stereotipa
tekst (23 %)
komentar (12 %)
tekst (20 %)
intervju (12 %)
komentar (8 %)
tekst (52 %)
DK forme
kleveta (7 %)
ideologija (6 %)
ideologija (10 %)
kleveta (3 %)
govor mrnje (2 %)
ideologija (14 %)
dezinformacija
i kleveta (6 %)
smjetaj DK formi
tekst (8 %)
komentar (4 %)
tekst (10 %)
intervju (5 %)
tekst (24 %)
komentar i intervju
(2 %)
DK forme plod su

(7 %)
(7 %)
citirane izjave
govornika (10 %)
(5 %)
citirane izjave
govornika (24 %)
novinarskoga
miljenja (4 %)
politika promidba
brojanost oglasa
da
neovisni kandidati
(33 %)
stranaki kandidati
(14 %)
da
neovisni kandidati
(24 %)
stranaki kandidati
(11 %)
Vjesnik
(58 %)
kolumne (7 %)
komentar (8 %)
ne
Kraj prvoga kruga kampanje donio je porast u broju objavljenih priloga

pri emu se ponovno izdvaja Veernji list, dok je Vjesnik i dalje posvetio
najmanje prostora ovoj tematici. Kategorije koje ispituju potenje, uravno
teenost i nepristranost pokazale su kako je razlikovanje informacije od
stava u svim dnevnicima bilo jasno vidljivo. Selekcijom izvora utvrena je
jednostranost u prikazivanju kod Jutarnjega i Veernjega lista, no Vjesnik
112

se i dalje istie dvostranim prikazima. Osoba je i dalje dominantna tema

novinskih priloga koji uglavnom govore o aktualnim dogaajima. Utvrena
je izravna veza izmeu naslova i teksta. I dok su prilozi u Jutarnjem listu
prikazivali profesionalni ivot te razmiljanja osobe, Veernji list i Vjesnik
razmiljanja osoba kombiniraju s ostalim kategorijama, profesionalnim i privatnim ivotom. Unutarnja politika i kolumne rubrike su koje su u Jutarnjem
listu i u Vjesniku posvetile najvie prostora predsjednikoj kampanji, a u uz
njih se u Veernjem listu javlja i gradska rubrika. Vrijednosna orijentacija priloga o temi/osobi o kojoj se izvjetava u Jutarnjem i Veernjem listu
bila je neutralna, dok je u Vjesniku pozitivna. Povezanost kolumni s predsjednikom kampanjom uoena je u svim analiziranim tiskovinama. I dok u
Veernjem listu i Vjesniku prevladava neutralan stav autora prema linosti
o kojoj pie, u Jutarnjem je listu on dominantno negativan. Stereotipno prikazivanje linosti utvreno je u svim dnevnicima, a stereotipiziranje je bilo
dominantno vezano uz politiki program i karakter u Jutarnjem i Veernjem
listu, dok su sposobnost, ideologija i odnos prema religiji uoeni u Veernjem listu i Vjesniku. Primijeeno je kombiniranje autostereotipa i heterostereotipa. Stereotipi su u Jutarnjem listu i u Vjesniku uglavnom bili smjeteni
u tekstu i u komentaru, dok ih u Veernjem listu ima i u intervjuu. Analiza
medijskoga izvjetavanja zadnjega tjedna prvoga kruga kampanje pokazala
je prisutnost drutveno tetnih komunikacijskih formi od kojih se istiu ideo
logija i kleveta u svim dnevnicima, dok je u Veernjem listu uoen i govor
mrnje. Drutveno tetne komunikacijske forme uglavnom su se nalazile u
tekstu i komentaru u Jutarnjem i Veernjem listu, te u intervjuu (Veernji list
i Vjesnik). One su dominantno plod citirane izjave govornika u Veernjem
listu i Vjesniku, dok je omjer citata i novinarskoga miljenja (konstrukcije)
u Jutarnjem listu podjednak. Politika promidba zabiljeena je u Jutarnjem
i Veernjem listu s izrazitom dominacijom neovisnih kandidata u odnosu na
stranake. Vjesnik, kao ni na poetku predizborne kampanje, nije zabiljeio
elemente politike promidbe.
6.2. Drugi krug kampanje

Tablica 3: Drugi krug kampanje (28. 12. 2009. 8. 1. 2010)
broj priloga
Jutarnji list
Veernji list
Vjesnik
149
156
54
razlikovanje informacije
i stava
da/jasno (53 %)
da/jasno (45 %)
da/jasno (78 %)
1 izvor (35 %)
1 izvor (32 %)
2 izvora (41 %)
selekcija izvora
dvostranost (41 %)
113

Jutarnji list
Veernji list
Vjesnik
osoba (56 %)
osoba (66 %)
osoba (69 %)
aktualnost dogaaja
sadanji (52 %)
sadanji (63 %)
sadanji (72 %)
izravna (62 %)
izravna (64 %)
izravna (85 %)

ivot, privatni,
razmiljanja osobe,
kombinacija svega
navedenoga)
kombinacija svega
navedenoga (35 %)
profesionalni ivot
(30 %)
profesionalni ivot (48 %)
profesionalni ivot
(28 %)
razmiljanja osobe
(28 %)
kombinacija svega
navedenoga (21 %)
rubrike o linostima
unutarnja (58 %)
kolumne (21 %)
unutarnja (65 %)
kolumne (15 %)
unutarnja (85 %)
kolumne (11 %)
gradska (4 %)
priloga
negativna (29 %)
neutralna (29 %)
neutralna (36 %)
negativna (26 %)
neutralna (43 %)
predsjednikom
kampanjom
ima (17 %)
ima (16 %)
ima (11 %)
stav autora prema linosti

o kojoj pie
negativan (13 %)
negativan (6 %)
neutralan (9 %)
linosti
da (54 %)
da (59 %)
da (65 %)

prema kategorijama
(politiki program,
karakter, dob)
politiki program (21 %) politiki program (23 %)

karakter (16 %)
karakter (21 %)
(9 %)
(8 %)
ideologija (5 %)
sposobnost (6 %)
politiki program (32 %)

karakter (24 %)
sposobnost (5 %)
ideologija (4 %)
smjetaj stereotipa
tekst (30 %)
komentar (15 %)
tekst (38 %)
komentar (15 %)
tekst (50 %)
komentar (9 %)
DK forme
ideologija (16 %)
kleveta (8 %)
ideologija (16 %)
ideologija (13 %)
kleveta (7 %)
smjetaj DK formi
tekst (12 %)
intervju (1 %)
tekst (15 %)
komentar (6 %)
tekst (17 %)
komentar (2 %)
DK forme plod su
citirane izjave
govornika (15 %)
citirane izjave govornika citirane izjave govornika

(14 %)
(18 %)
privatni ivot (23 %)
novinarskoga miljenja novinarskoga miljenja

(13 %)
(8 %)
politika promidba
brojanost oglasa
da
stranaki kandidat
(15 %)
neovisni kandidat
(6 %)
114
kombinacija svega
navedenoga (30 %)
razmiljanja osobe (22 %)
(2 %)
da
ne
stranaki kandidat (9 %)
neovisni kandidat (6 %)

Ulaskom kampanje u drugi krug intenzivirao se i broj medijskih objava. Najvie pozornosti kampanji posvetili su Jutarnji i Veernji list, dok je
Vjesnik ponovno na zaelju tablice s dvostruko, pa ak i trostruko manje
objava. Kategorije koje ispituju potenje, uravnoteenost i nepristranost
utvrdile su jasno razlikovanje informacije od stava u svim analiziranim
dnevnicima. Osoba je i dalje ostala dominantna tema novinskih priloga
koji su obraivali aktualne dogaaje i u kojima je uoena izravna veza
izmeu teksta i naslova koji ga prati. Prilozi u Veernjem listu i u Vjesniku
dominantno su se bavili profesionalnim ivotom osobe o kojoj su pisali,
dok je u Jutarnjem listu naglasak bio na kombinaciji profesionalnoga,
privatnoga ivota te razmiljanja osobe. Unutarnja politika i kolumne bile
su rubrike s najvie objava s predizbornom tematikom u Jutarnjem i Veernjem listu, dok se u Vjesniku uz ve spomenute javlja i gradska rubrika. Vrijednosna orijentacija priloga u odnosu na osobu/dogaaj o kojem
se pisalo bila je dominantno negativna u Jutarnjem listu, te neutralna u
Veernjem listu i Vjesniku. Povezanost kolumni s predsjednikom kampanjom utvrena je u svim analiziranim dnevnicima. I dok je Vjesnik imao
neutralan stav autora prema linosti o kojoj pie, u Jutarnjem i Veernjem
listu dominira negativan stav. Stereotipno prikazivanje linosti zabiljeeno je u svim analiziranim dnevnicima, a stereotipiziranje je uglavnom
zamijeeno u svim ispitivanim kategorijama (politiki program, karakter
i sposobnost, odnos prema religiji i ideologija). Stereotipi su uglavnom
smjetani u tekstu i u komentaru. Istraivanje je pokazalo prisutnost drutveno tetnih komunikacijskih formi. U Jutarnjem listu i Vjesniku najzastupljenije su ideologija i kleveta, a u Veernjem listu i dezinformacija.
Tekst i komentar pokazali su se dominantnim mjestom za njihovo plasiranje te neto manje intervju. Drutveno tetne komunikacijske forme
uglavnom su bile plod citirane izjave govornika u svim dnevnicima, a
manje novinarskoga miljenja. Govorei o politikoj promidbi treba naglasiti kako Vjesnik ni u drugom krugu kampanje nije zabiljeio elemente
politike promidbe za razliku od Jutarnjega i Veernjega lista u kojima
je dominirao stranaki kandidat.
115

Tablica 4: Stereotipno prikazivanje linosti u svim analiziranim dnevnicima

politiki
program
Milan
Bandi
kandidat bez
politikoga
identiteta
obraanje
javnosti u
kazalinom
stilu,
populistiki
govor,
darivatelj
dijaspore, ja
sam
kandidat
obinog
ovjeka,
socijaldemokrat
nacionalno
osvijeten,
domoljub,
znam tko
dolazi novi,
bolji, drugaiji
predsjednik,
odnos prema
religiji
vjernik
ideologija
pripadnik
demokranski starinskoga
svjetonazor,
SDP-a,
religiozan,
populist,
Bandievo i
Bozanievo
krdo i stado,
nee itati
Ustav ve
molitvenik,
Za razliku od
Ustava Bog
grli i lopove.
Naravno,
ukoliko su
dobri katolici.
uzor mu Bog,
tegljenje
svijea,
lizanje oltara,
sumnjama
izbueni
vjernik
kranin
netransparent poput
no financiranje crkvenog
kampanje (3x), bankomata,
ljuti protivnik u milosti
Kaptola
favorit,
ogrijeio se
stranaki
o sakrament
disident,
braka
nezavidan
poloaj
princ tame
politiki
aparatik,
Hercegovac
odmetnik,
po crvenoj
boji
totalitarnog
antiintelek
tualizma
zaudara jezik
Milana
Bandia
mentalitet
oficira JNA
donedavno
partijski drug s
Josipoviem
agilni
operativac
sposobnost
karakter
najbolji
dobar
pametan
uporan
nije vrst lider
veliki radnik
moan nastup
ne radi gluposti
konjska
izdrljivost i
ornost za svaki
posao, sjajan
sporta
populist
pun fraza koje

ne razumije,
vrlo efikasan
podmukli
hercegovaki
poskok
individualac
slabost
nervoza,
nakrao se ali je ovjek eline

neto i napravio, volje
puno kumova teko podnosi
puno gafova, bez bilo to osim
odgovornosti
biti prvi i
za rije, bez
najbolji,
samocenzure
perfekcionizam
i sposobnosti
kao oholost i
apstrahiranja,
opasnost
prosvijeeni
laov, poput
voa
zalijeenog
pseudokajkavalkoholiara,
skog holdinga,
nesuvisli i
nemaran i
pomahnitali
nesposoban
ludonja, nitko
gradonaelnik
ga ne eli, ne
ne barata
izgleda, ne
osnovnim
ponaa se niti
informacijama
govori kao
predsjednik
erif
republike
gazda
kao golf,
kum
radniki auto
premreen
ne moe ga
aferama
potroiti ni da
hoe,
poznata marka
odluniji,
armantniji
116
dob
stariji i
bolesniji

politiki
program
Ivo
favorit,
Josipovi graanski
i europski
orijentirani
predsjednik,
glas za novu
pravednost
stoer kao
jeeva kuica
izaberite
zakonje
umjesto
bezakonja,
proeuropski
orijentiran,
predsjednik
vodilje
Stjepana
Radia: moral,
potenje,
pravica,
pravda za sve,
predvodnik u
pacifikaciji i
demokratizaciji
regije,
za pravednu i
potenu
Hrvatsku
odnos prema
religiji
agnostik,
ne posjeuje
polnoke,
Biblija mu
nije
inspiracija,
svjetlo i tama
ideologija
sposobnost
karakter
dob
srameljvi
ljeviar,
princ
Politbiroa,
kandidat
nekad
komunistike
stranke,
hrvatski kralj
sunca
tvorac
optunica i
hake
deklaracije
deklarirani
eksponent
ljevice, haki
agent, loa
kopija
Milanovia
profesor
skladatelj
saborski
zastupnik
nije vrst
lider,
pametan,
poduzetan tip,
kompozitor
ozbiljne i
zakuaste
glazbe,
razlikuje
bitno od
nebitnog, lui
dosezivo od
nedosezivog
i ono to nije
njegov posao
od onoga to
jest, najvei
tajkun meu
politiarima,
kreditiran
(maznuo
lovu), tajkun
pristojan
obrazovan
relativno tih
ovjek
netipian
politiar
naizgled
bezazleni
profesor
dobar kuni
odgoj
nedostatak
temperamenta
smiren
dosadan
nezanimljiv,
ne zapoinje
nita to ne
moe privesti
kraju
prestraena
zoroasterska
prispodoba,
miran, slika
graanske
ispravnosti,
bezlian
dobroudna
sijeda
glava
mlai
7. Zakljuak
Istraivanje je pokazalo dominaciju jednoga izvora u izvjetavanju Jutarnjeg lista i Veernjega lista tijekom cijele kampanje, dok je Vjesnik ostao
dosljedan u navoenju dvaju izvora. Istodobno su kategorije koje ispituju
nepristranost i uravnoteenost pokazale kako se razlikovanje informacije od
stava u Jutarnjem listu i Veernjem listu smanjivalo kako je kampanja odmicala, dok je Vjesnik uspijevao zadrati visoki postotak razlikovanja tih dviju
kategorija (iznad 70 %). Najvie pozornosti izborima i kampanji posvetile
su rubrike unutarnje politike i kolumni. Zanimljiv je podatak da je u prvom
tjednu prvoga kruga kampanje u svim analiziranim dnevnicima prevladavala
pozitivna vrijednosna orijentacija priloga u odnosu na linosti koje obrauje,
da bi je u zadnjem tjednu zadrao samo Vjesnik, dok je u Jutarnjem i Veernjem listu uoena neutralna vrijednosna orijentacija.
U prikazivanju linosti (kandidata) mediji su se koristili stereotipima
vezanim uz politiki program, odnos prema religiji, ideologiju, sposobnost,
117

karakter i dob, ime je potvrena prva hipoteza ovoga istraivanja. Prvi tjedan prvoga kruga obiljeili su uglavnom pozitivni stereotipi za isticanje sposobnosti, karakternih vrlina te dobrih politikih programa. I dok u Jutarnjem
listu i Veernjem listu prevladavaju heterostereotipi (to drugi kau o nama),
u Vjesniku se izdvajaju autostereotipi (to mislimo o sebi), tj. prenoenje citiranih izjava kandidata. Izraenost negativnih stereotipa uoena je u zadnjem
tjednu prvoga kruga u Jutarnjem listu i Veernjem listu, to korespondira
sa zavretkom kampanje kada je uobiajena i otrija retorika. Negativnim
se stereotipima isticao karakter i sposobnost kandidata. U isto su vrijeme
poele i analize gubitnika i dobitnika izbora. Vjesnik je jedini uspio zadrati
pozitivne stereotipe kombinirajui autostereotipe i heterostereotipe.
Drugi krug kampanje u Jutarnjem listu i Veernjem listu obiljeila je
negativna stereotipizacija koja se uglavnom odnosila na karakter i sposobnost. Zanimljivo je da i Veernji list poinje kombinirati autostereotipe i heterostereotipe. Istovremeno, Vjesnik i dalje zadrava pozitivno stereotipno
prikazivanje linosti. Treba istaknuti kako su Jutarnji list i Veernji list u
drugom krugu nastavili prikaz kandidata iz prvoga kruga analizirajui njihove pogreke u kampanji, dok se jedino Vjesnik bavio aktualnom dvojicom
kandidata ne osvrui se na prvi krug. Istraivanje je pokazalo i zastupljenost drutveno tetnih oblika komunikacije kao to su ideologija, pogrena
informacija, dezinformacija, prikriveno oglaavanje, kleveta i govor mrnje
ime je potvrena i druga hipoteza istraivanja.
U prvom su krugu najizraeniji tetni oblici komuniciranja bili klevete, ideo
logija i dezinformacija. Zabrinjavajua je injenica da je u porastu broj drutveno tetnih komunikacijskih oblika koji su plod novinarskoga miljenja (konstrukcije). U nekim je sluajevima zabiljeena ujednaenost tetnih oblika koje
su citirana izjava govornika i novinarska konstrukcija. Iz toga se okvira ponovno
izdvaja Vjesnik s openito malom zastupljenou drutveno tetnih komunikacijskih oblika, posebice iz novinarskoga pera. Istodobno, vano je naglasiti da
Vjesnikovi kolumnisti nisu iznijeli nijedno negativno (kritiko, diskriminirajue)
miljenje o kandidatima to se ne moe rei za Jutarnji list i Veernji list u kojima komentari nekih novinara opasno granie s govorom mrnje.
Brojanost oglasa pokazala je dominaciju neovisnih kandidata u prvom
krugu u svim analiziranim tiskovinama. Iako u prvom tjednu prvoga kruga Vjesnik nije imao klasine oblike politike promidbe, ipak su u malom
postotku zamijeeni oblici oglaavanja. Drugi krug kampanje sveo se samo
na dvije osobe, tj. na dvojicu kandidata od kojih je stranaki kandidat Ivo
Josipovi uvjerljivo dominirao u oglaavanju. Vjesnik jedini u drugom krugu
nije zabiljeio nikakve oblike politike promidbe.
Na kraju treba istaknuti da je analiza istraivanja ovih triju dnevnika
pokazala ozbiljno naruavanje etikih standarda, kao i grubo krenje odred118

bi novinarskih kodeksa. Istinitost i objektivnost u informaciji ozbiljno su

naruene koritenjem samo jednoga izvora uglavnom u Jutarnjem listu i Veernjem listu, dok je Vjesnik s konstantnim navoenjem dvaju izvora uspio
opravdati epitet ozbiljnih i analitinih novina koji ga godinama prati. Budui da je pitanje relevantnosti izvora neodvojivo od pitanja vjerodostojnos
ti, ovakvim pristranim izvjetavanjem vjerodostojnost pojedinih medija (u
ovom sluaju Jutarnjega i Veernjega lista) postala je upitna.
Vjerodostojnost medija dodatno je naruena uporabom drutveno tetnih
komunikacijskih oblika u novinarskom diskursu kao to su ideologija, kleveta, pogrena informacija, dezinformacija, govor mrnje i u manjoj mjeri
prikriveno oglaavanje. Posebno je zabrinjavajua injenica o porastu udjela
takvih oblika komunikacije proizalih iz novinarskoga pera. Mogu li sankcije pomoi? Laba i Uldrijan (2010: 103) istiu kako nema smisla dijeliti
samo deklarativne ukore, ve je jedino pravo rjeenje povratak ovjeku kao
subjektu novinarstva i njegovu nepovredivu dostojanstvu, povratak temeljnim ljudskim vrijednostima kao to su istina, sloboda i odgovornost. To se
miljenje prihvaa i u ovom radu smatrajui taj put jedinim ispravnim izlazom iz duboke krize u koju je zapala novinarska profesija, ali i drutvo u cjelini. Put istine i odgovornosti komunikatora prema recipijentu (korisniku) ne
smije ostati samo na deklarativnoj razini ve mora zaivjeti i u praksi. Samo
se tako moe osigurati eljena novinarska kvaliteta. Osim toga, potrebna je
i vea samokritinost novinara kao i vie istraivanja o etikim pitanjima
novinarstva jer se ukazivanjem na probleme mogu ako ne posve ukloniti, a
onda barem predvidjeti njihove budue tetne posljedice.
Literatura
Alvarez Fernandez, Jesus Timoteo, Petra Maria Secagnella Lizano. 1996. Disinformazione. Dizionario di scienze e techniche della communicazione (ur. Angel
Benitto). Torino: Edizioni San Paolo, Cinisello Balsamo.
Bauer, Thomas A. 2007. Vjerodostojnost medija drutveni kapital medijskog drutva.
Vjerodostojnost novina (ur. Stjepan Malovi). Zagreb: Sveuilina knjiara.
Beller, Manfred, Joep Leerssen (ur.). 2007. Imagology The cultural construction and
literary representation of national characters. Amsterdam New York: Rodopi.
Beller, Manfred. 2007. Perception, image, imagology. Imagology The cultural
construction and literary representation of national characters (ur. Manfred
Beller, Joep Leerssen). Amsterdam New York: Rodopi.
Bertrand, Claude-Jean. 2007. Deontologija medija. Zagreb: Sveuilina knjiara ICEJ.
Davies, Nick. 2009. Flat Earth News. London: Vintage Books.
Duki, Davor. 2004. Sultanova djeca Predodbe Turaka u hrvatskoj knjievnosti
ranoga novovjekovlja. Zadar Zagreb: Thema i. d. Ibis grafika.
119

Fischer, Manfred S.. 2009. Komparatistika imagologija: za interdisciplinarno istraivanje nacionalno-imagotipskih sustava. Kako vidimo strane zemlje Uvod u
imagologiju (ur. Davor Duki, Zrinka Blaevi, Lahorka Pleji Poje, Ivana Brko
vi). Zagreb: Srednja Europa Ibis grafika.
Gavranovi, Ante. 2009. Mediji: mitovi i stvarnost. Zagreb: Sveuilina knjinica.
Golua, Marko. 2001. Promidba Hrvatske u svijetu. Misli 21. stoljea (ur. Branimir Bili). Zagreb: Globus.
Grbac, Josip. 2006. Crkva, drutvo i odgoj za djelovanje u medijima. Rijeki teoloki asopis. 14 (1): 191211.
Haramija, Predrag. 2011. Prikriveno oglaavanje u Republici Hrvatskoj fenomen
i etike implikacije. Obnovljeni ivot 66 (3): 389409.
Hebrang, Branko. 2006. Informacijske (novinske) agencije. Zagreb: Jarbol d.o.o.
Hebrang, Branko. 2007. Negativna paradigma odnosa s javnou/promidbe. Komunikacijske znanosti znanstvene grane i nazivlje (ur. Juraj Mirko Mataui).
Zagreb: Hrvatski studiji.
Jurii, Jelena, Igor Kaniaj i dr. 2007. Manipulacija itateljima prikriveno oglaavanje u hrvatskim novinama. Politika misao 44 (1): 117-135.
Klai, Bratoljub. 1988. Rjenik stranih rijei. Zagreb: Matica hrvatska.
Klein, Eduard. 2003/2004. Psihoanalitiko razumijevanje govora mrnje. Govor 20
(1/2): 191204.
Kovach, Bill, Tom Rosenstiel. 2011. Blur. How to Know Whats True in the Age of
Information Overload. New York: Bloomsbury.
Kulcsr Szab, Erno. 2006. Tragovi nerasposloivog? O spoznajnom dopirnosu stereotipa. Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim knjievnostima (ur. Dubravka Orai Toli i Erno Kulcsr Szab). Zagreb: FF press.
Kunczik, Michael, Astrid Zipfel. 1998. Uvod u publicistiku znanost i komunikologiju. Zagreb: Zaklada Friedrich Ebert.
Kurti, Najil. 2007. Konceptualizacija istraivanja. Vjerodostojnost novina (ur.
Stjepan Malovi). Zagreb: Sveuilina knjiara.
Laba, Danijel. 2005. ovjek, meuljudska komunikacija i drutveni dijalog. Nadi
lazi li dijalog zapreke ideologije? Dijalogom do mira Zbornik radova u ast
dr. eljku Mardeiu (ur. Boe Vuleta, Ante Vukovi i Ivan Milkovi). Split:
Franjevaki institut za kulturu mira.
Laba, Danijel. 2006. Novinarstvo pred zahtjevom istine. Rijeki teoloki asopis
27 (1): 5367.
Laba, Danijel, Ivan Uldrijan. 2010. Moe li dobro novinarstvo biti nemoralno?
Pitanje odnosa kvalitete, etike i medijske pismenosti. Mediji i drutvena odgovornost (ur. Danijel Laba). Zagreb: Hrvatski studiji.
Leerssen, Joep. 2007. The poetics and anthropology of national character (15002000).
Imagology The cultural construction and literary representation of national characters (ur. Manfred Beller, Joep Leerssen). Amsterdam New York: Rodopi.
120

Leerssen, Joep. 2009a. Odjeci i slike: refleksije o stranom prostoru. Kako vidimo
strane zemlje Uvod u imagologiju (ur. Davor Duki, Zrinka Blaevi, Lahorka
Pleji Poje, Ivana Brkovi). Zagreb: Srednja Europa Ibis grafika.
Leerssen, Joep. 2009b. Retorika nacionalnog karaktera: programatski pregled. Kako
vidimo strane zemlje Uvod u imagologiju (ur. Davor Duki, Zrinka Blaevi,
Lahorka Pleji Poje, Ivana Brkovi). Zagreb: Srednja Europa Ibis grafika.
Malovi, Stjepan, Sherry Ricchiardi, Gordana Vilovi. 1998. Etika novinarstva. Zagreb: Izvori d.o.o.
Malovi, Stjepan. 2004a. Ima li granice slobodi medija. Politika misao 41 (1): 3241.
Malovi, Stjepan. 2004b. Medijski prijepori. Zagreb: Izvori, Meunarodni centar za
obrazovanje novinara, Sveuilite u Dubrovniku.
Malovi, Stjepan (ur.). 2007. Vjerodostojnost novina. Zagreb: Sveuilina knjiara.
Marijan, Ranko. 2009. Kazneni zakon. Zagreb: Narodne novine.
McQuail, Denis. 2005. Mass Communicaton Theory. London New Delhi: SAGE
Publications, Thousand Oaks.
Milosavljevi, Marko. 2005. Neodgovorno oglaavanje: primjer slovenskoga medijskog prostora. Medijska istraivanja 11 (1): 5576.
The Misssouri Group 1992: Brian S. Brooks, George Kennedy, Daryl R. Moen, Don
Ranly, 1992. News reporting and writing. New York: St. Martins Press.
Mrela, Marin. 2000. Kaznenopravna odgovornost medija. Vladavina prava: asopis za pravnu teoriju i praksu 4 (1): 113127.
Orai Toli, Dubravka. 2006. Hrvatski kulturni stereotipi. Kulturni stereotipi. Koncepti identiteta u srednjoeuropskim knjievnostima (ur. Dubravka Orai Toli i
Erno Kulcsr Szab). Zagreb: FFPress.
Podnar, Klement, Ura Golob. 2003. Prikrivene plaene poruke u obliku novinarskih
priloga anomalija oglaivakoga diskursa. Medijska istraivanja 9 (1): 99114.
Rajko, Alen. 1999. Pravni tretman govora mrnje. Vladavina prava: asopis za
pravnu teoriju i praksu 3 (5): 7590.
Raspudi, Nino. 2010. Jadranski (polu)orijentalizam Prikazi Hrvata u talijanskoj
knjievnosti. Zagreb: Naklada Juri d.o.o.
Rjenik marketinga, 1993. Zagreb: Masmedia.
Sapunar, Marko. 2004. Osnove znanosti o novinarstvu. Zagreb: ITG.
Skoko, Boo. 2004. Hrvatska Identitet, imid, promocija. Zagreb: kolska knjiga.
Skoko, Boo. 2009. Drava kao brend Upravljanje nacionalnim identitetom. Zagreb: Matica hrvatska.
Skoko, Boo, Denis Bajs. 2007. Objavljivanje neistina i manipuliranje injenicama
u hrvatskim medijima i mogunosti zatite privatnosti, asti i ugleda. Politika
misao 44 (1): 93116.
iber, Ivan. 1998. Osnove politike psihologije. Zagreb: Politika kultura.
Tomai, Tina, Jelena Jurii. 2009. Prikriveno oglaavanje u slovenskom tisku. Novi
mediji, nove tehnologije, novi moral (ur. Danijel Laba). Zagreb: Hrvatski studiji.
121

Tomi, Zoran. 2002. Pravni aspekti masovnog komuniciranja. Mostar Zagreb:

Centar za studije novinarstva Sveuilita u Mostaru Hrvatski studiji Sveuili
ta u Zagrebu.
Towler, Paul. 2002. Komunikacija i mediji. Sociologija: teme i perspektive (ur. Michael
Haralambos, Martin Holborn). Zagreb: Golden marketing.
Valkovi, Jerko. 2006. Medijska manipulacija stalni izazov etikom promiljanju.
Rijeki teoloki asopis 14 (1): str. 2752
Valkovi, Jerko. 2008. Istina u promidbi: retoriki elementi promidbene komunikacije i etike implikacije. Obnovljeni ivot: asopis za religioznu kulturu 63
(3): 275300.
Vujevi, Miroslav. 2002. Uvoenje u znanstveni rad. Zagreb: kolska knjiga.
http://www.hnd.hr/hr/dokumenti/ (Pristupljeno 22. srpnja 2010. godine.)
http://manjgura.hr/mediji/istrazivanja-hrvati-vecinom-kseno-i-homofobi-najvise-vjeruju-crkvi-i-internetu/ (Pristupljeno 22. srpnja 2010. godine.)
http://www.novilist.hr/2009/11/19/u-internet-vjerujemo.aspx (Pristupljeno 22. srpnja
2010. godine.)
Truthfulness and Objectivity Of Information

and Socially Harmful Forms of Communication
Truth and authenticity of information create a precondition of trust which forms
the basis of the relationship between the communicator the media and the recipients. Truthfulness and objectivity are inarguably the cornerstones of media credibility. It is the process of creating trust which takes a long time to build and which can
disappear in a moment. Moreover, truth and credibility guarantee quality journalism.
As they write for Others, journalists are also responsible for creating images of Others. They often, (not always) consciously, use a range of stereotypes to describe patterns and traits, which are in turn mechanically adopted and may prevent the reader
from learning about subsequent experiences, especially when the descriptions are
negative. Journalists are often responsible for creating negative images of others and
they almost daily cross the thin line between awkward statements and critical, almost
defamatory statements. These are socially harmful forms of journalistic communication, which include ideology, media manipulation (disinformation, misinformation
and hidden advertising), defamation and hate speech. To what extent reporters uphold
the basic principles of journalistic reporting (truth, objectivity) and whether they use
socially-harmful forms of communication in their discourse has been examined in
the case of the presidential campaign, which proved to be an important political, social and media event. Over a month, a total of 719 articles in three journals: Jutarnji
list, Veernji list and Vjesnik were analyzed, both qualitatively and quantitatively.
Key words: truth, objectivity, credibility of the media, stereotyping, socially harmful forms of communication
122

A - Istinitost I Objektivnost U Medijima

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

A - Istinitost I Objektivnost U Medijima

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KROATOLOGIJA 2(2011)2: 87122

Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu

Visoka poslovna kola Zagreb s pravom javnosti

ISTINITOST I OBJEKTIVNOST U INFORMACIJI

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

bilo, oekivanja da mediji prue informaciju iz pouzdanoga i provjerenoga

Istraivanje o povjerenju u medije koje je 2007. objavio Gallup International, a u kojem je

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

to je zapravo vjerodostojnost? Thomas Bauer (2007: 23) tvrdi da je

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

formaciju o kojoj moe sama donositi sudove te medijima koji, vodei se za

Grafiki prikaz koncepta objektivnosti (Westerstahl prema McQuail 2005: 202)

3. Medijski prikaz Drugoga

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

3.1. Imagotip ili stereotip?

3.2. Povezanost imida i identiteta

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

dijelom francuskoga jezika, proirila se i na englesko govorno podruje gdje

3.3. Uloga nacionalne karakterizacije

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

em polju svjetske znanosti o knjievnosti, no njen je preporod uslijedio

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

Trei strukturni uzorak govori o ambivalenciji nacionalnoga imagema

3.4. Stereotipi kao faktor oblikovanja hrvatskoga

tekstove Sndora Mraija, Kulcsr Szab spominje metonimiju levantinac

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

patriotskom govoru koji je uz nacionalne ideje stvorio nacionalne drave u

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

totalizacija gdje se slike o drugima, ali i o sebi zamiljaju kao apsolutno

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

4. Drutveno tetne komunikacijske forme

4.2. Medijska manipulacija

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

4.2.1. Dezinformacija i(ili) pogrena informacija

Agenda setting jedan je od sredinjih pojmova i u marksistikoj teoriji koja objanjava

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

skoga ogranienja s kojim se novinari gotovo svakodnevno susreu. S druge

4.2.2. Prikriveno oglaavanje

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

(2008) usko povezana s priznanjem i potivanjem sugovornika-potroaa,

4.3. Govor mrnje

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

nih skupina (balije, mudahedini i sl.), a najvie takvih tekstova nalazilo

irenje medijskih sloboda rezultiralo je padom odgovornosti za javno

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

zloupotrebu medijske moi. Naslovi koji prodaju novine esto su konstrukcije

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

u javnosti. Stereotipe smo svrstali u nekoliko kategorija: politiki program,

5.2. Istraivaka pitanja i hipoteze

5.3. Metode istraivanja

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

zastupljenost elimo odrediti u naim tiskovinama, npr. prisutnost drutveno

5.4. Matrica istraivanja

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

4. Tema novinskoga priloga odnosi se na:

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

10. Povezanost kolumni s predsjednikom kampanjom:

D. Laba, T. Grmua: Istinitost i objektivnost u informaciji i drutveno tetne komunikacijske forme

16. Drutveno tetne komunikacijske forme najee se javljaju u:

tema novinskoga priloga

veza naslova i teksta