SUVREMENA TEORIJA PRIPOVIJEDANJA, ur. V.

Biti

G. Genette, TIPOVI FOKALIZACIJE I NJIHOVA POSTOJANOST

- F.K.Stanzel, 3 vrste romanesknih pripovjednih situacija (tradicionalna podjela):

1. sveznajuc i pripovjedac (pripovjedac > lik,Todorov: pripovjedac zna vis e od

lika)

2. Ich Erza hsituation pripovjedac jedan od likova (pripovjedac =lik, zna ono
s to zna i lik)

3. personale Erza hlsutuation pripovjedac u trec em licu (pripovjedac < lik)

- Genettovo ''krs tenje'':

1. tip = nefokalizirani pripovjedni tekst, nulta fokalizacija

2. tip = unutarnja fokalizacija (fiksna, mnogostruka kao npr. film Raomon,

promjenjiva kao npr. Mme Bovary)

3. tip = vanjska fokalizacija (npr. Hemingwayeve novele ili. pustolovni romani u

kojima se interes raa iz c injenica da postoji tajna ili npr. scena s fijakerom u
Mme Bovary)

- obaveza na odreeni tip fokalizacije nije nuz no postojana kroz cijelo djelo i
odnosi se na odreeni pripovjedni segment. Takoer, fokalizacije nije tako lako
odrediti s obzirom na lik pa tako vanjska fokalizacija jednog lika moz e biti
unutarnja fokalizacija drugog lika

- unutarnja fokalizacija je potpuno ostvarena sam u pripovjednom tekstu u koji je

potpuno u unutarnjem monologu; Barthes pripovijedanje s unutarnjom
fokalizacijom naziva osobnim nainom pripovijedanja

- fokalizacija i pripovijedanje su dvije odvojene instance

- promjene u gledis tu tijekom pripovijednog teksta = promjene fokalizacije

(tekstovi u kojima nailazimo na ovakvu pojavu imaju promjenjivu fokalizaciju,
npr. Mme Bovary)

- alteracije osamljene povrede kozistentnog fokalizatorskog nac ela:

1. paralipsa izostavljanje odreene radnje (davanje manje informacija,

namjerno skrivanje informacija od c itatelja, npr. Agatha Christie fokalizacija na
ubojicu, ali izostavljanje misli i sjec anja o ubojstvu koje je uc inio; Barthes to
naziva prevarom)

2. paralepsa davanje vis e informacije (nego s to je ko dom dopus teno);

prekomjernost informacija; prodor u svijest lika voeni vanjskom fokalizacijom
ili pak u unutarnjoj fokalizaciji iznenadne informacije o liku koji nije fokaliziran

1
* ne smijemo mijes ati pripovjednu informaciju koju nam daje tekst i c itateljsku
interpretaciju odreene informacije koja je oc igledna. To Barthes naziva
indicijama rijec je o prevlasti implicitne informacije nad eksplicitnom!

- identic nost junaka i pripovjedne osobe ne znac i automatski i unutras nju

fokalizaciju (ili Stanzelovim rjec nikom rec eno: Ich Erza hlsituation), s tovis e
c esto je impersonalni pripovjedni tekst taj koji naginje unutras njoj fokalizaciji. S
druge strane autobiografski pripovijedni tekst nije automatski tekst unutarnje
fokalizacije (iako to moz e biti) jer je pisan post festum.

- Genette se u vec ini primjera referira, tj. nalazi primjere u Proustovom ciklusu.
Kod Prousta je izraz ena npr. unutarnja fokalizacija. U opisima npr. njihov sadrz aj
nikad ne prelazi ono s to je promatrac doista primijetio. No, Genette nalazi i
paralepse u Proustovom pripovjednom tekstu, a te informacije su informacije
sveznajuc eg pripovjedac a. Zakljuc no: u Traganjima, stoga, funkcionira dvostruka
fokalizacija sveznajuc eg pripovjedac a (nulta) i junaka-svjedoka (unutarnja). I
sad skuz io da je Gennete negdje primijetio i trec u fokalizaciju koja je meni
promakla tako da na kraju zakljuc uje da se Proust poigrava tri nac ina
fokalizacije (?). Takvo pripovijedanje Genette naziva polimodalnim.

Marcel Proust (Solar, Leksikon) z ivio na prelazu 19. i 20. stoljec a. U svom
velikom ciklusu U traganju za izgubljenim vremenom od 7 romana (Put k
Swannu, U sjeni procvalih djevojaka, Vojvotkinja Guermantes, Sodoma i Gomora,
Bjegunica, Zatoc enica, Pronaeno vrijeme) pokus ava usustaviti svoja z ivotna
sjec anja u svojevrsnu apologiju sjec anja. Roman se svrstava u razdoblje kraja
esteticizma. Valja jos izdvojiti i njegovo autobiografsko djelo: Jean Santeuil.

T. Todorov: DVA NAELA PRIPOVJEDNOG TEKSTA

- primjer Boccacciova teksta!

- svaka promjena predstavlja novu kariku pripovjednog teksta i promjene, tj.

karike su povezane uzroc nom vezom

- suprostavljanje 2 vremena, 2 temporalnosti c isto trajanje (kontinuitet i

pripovjedno vrijeme)

pripovjedni tekst kao kronolos ko i uzroc no vezivanje izdvojenih jedinica (npr.

Propp i njegova 31 funkcija koje su meusobno razlic ite, a pripovjedni tekst je
nizanje navedenih funkcija; sve funkcije nisu jednako vaz ne)

- Dubljom analizom narodne pric e dolazi do zakljuc ka da narativno nac elo bajke
nije uzroc no-posljedic no nizanje nego transformacija (ravnotez a na poc etku i
ravnotez a na kraju). To su dakle dva nac ela pripovjednog teksta: nizanje i
transformacija

- kakve su te transformacije? Le vi-Strauss i Gremais kaz u da je to promjena u

svoju proturjec nost: negacija

2
- vec iz Proppovih funkcija se moz e zamjetiti da postoji jos transformacija:
promjena naina i promjena namjere!

- Genette primjec uje dvije vrste organizacije pripovjednog teksta: mitoloka i

(najednostavniji tekstovi, logika nizanja i transformacije) i gnoseolka (vaz nost
dogaaja manja od vaz nosti nas e percepcije, tj. nas e spoznaje) ovakva podjela
nema genolos ku namjeru sortiranja tekstova u dvije skupine.

- Ako c emo vec odreivati tekstove ovakvim epitetima onda odreujemo prema
onom nac elu koje prevladava! (npr. gnoseolos ki tekstovi su Potraga za svetim
Graalom, klasic ni policijski roman otkrivanje odreenog elementa koji nam fali
traganje za istinom, primjer kombinirane organizacije: U krletci, novela Henrya
Jamesa)

- 2 snage transformacije: prenosna i oblikovna (sposobnost transformacije da

sama oblikuje narativnu sekvencu) velika vec ina tekstova su kombinacije
ovakvih tranformacija

- je li moguc e svoenje transoformaciju na Jakobsonovu metaforu (podudaranje

jezika i metajezika, os paradigme, nac elo slic nosti, poezija) ili nizanja na njegovu
metonimiju (os sintagme, nac elo susljednosti, proza)? Todorov ne misli bas da je
tek tako lako tu binarnu opreku transliterirati na ove sluc ajeve

- trec a vrsta organizacije pripovjednog teksta: ideoloka do koje je dos ao na

osnovu analize transformacije tri epizode u kojima je predikat fiksan, a dolazi do
promjene agensa, a radnje spaja apstraktna formula, samim tim ovakvo
ustrojstvo ima slabu oblikovnu snage

Wolfgang Iser: LUTAJUA MOTRITA ITATELJSKE SVIJESTI

- na fonu recepcijske teorije Iser pokus ava odrediti ulogu c itatelja u strukturi
pripovjednog teksta; aktivna uloga

- svojevrstan dijalektic ki odnos (interakcija) teksta i c itatelja rezultira

interpretacijom

- efekt grupiranja (prema psiholingvistici) nac in na koji se dolazi do znac enja

- Gestalt (oblik) stoga proizlazi iz odreene korelacije znakova, spajanja znakova

koje vrs i c itatelj

- Gestalt nije u tekstu eksplicitno prisutan nego c itateljeva projekcija (ovisna o

odnosima znakova

- jezic ni znakovi tek ustrojenou dobivaju svoj odreeni smisao. Ustrojenost

perceptualna noema teksta - nastaje putem c itateljovih utvrivanja odnosam
meu jezic nim znakovima (jezic ni znak svijesti nudi puno vis e od tog samog
znaka) i tek tako spojeni u toj perceptualnoj noemi znakovi teksta dakle tekst
opstoji u svijesti kao Gestalt

- lepeza moguc nosti znac enje je apriori zadana i o subjektivnoj realizaciji tj. o
selekciji ovisi Gestalt (nes to slic no i Eco tvrdi)

3
- djelo egzistira samo na razini c itateljevih sposobnosti c itajuc i on stvara i
uvijek moz e ic i jos dublje (sic!)

- oc ekivanja su preduvjet stvaranju iluzije iluzija nas usmjerava na nes to s to

zasjenjuje sve drugo!

- princip saz imanja! formulacija sjec anja kao romana jedino se tako mogu
nec ega sjetiti (saz imanje) sreivanje u smisleni Gestalt i davanje znac enja
iskustvenom z ivotu

- saz imanje jamc i shvac anje!

- c itatelj je uvijek sklon reduciranju (evo ja sam trenutno z ivi primjer toga)!
koliko god autor povisio sustav kodiranosti c itateljeva intencija jest da uz s to
manje napora shvati tekst s to c esto vodi stvaranju crno bijele strukture (i
binarnih opreka koje su produkt c itatelja)

- koliko god struktura teksta stvarala odreene odnose meu znakovima toliko je
jasno da je podudarnost retencijske modifikacije znakova c itateljev proizvod
prelezak strukture teksta u strukturu c ina (?)

- dva tipa Gestalta: minimalizirana selekcijska nuz nosti i visoka selekcijska

nuz nost (s ta god to, jelte, znac ilo) = dvije razine teksta: razina radnje (visok
stupanj jednoznac nosti i razina njene smislenosti

- Strategije fikcionalnih tekstova su u pravilu podes ene tako da ustrojavanje koje

se dogaa pri c itanju istovremeno su-proizvodi i svoju latentnu smetnju
(obuzetost). Nas e sudjelovanje u tekstu stvara iluziju a iako smo moz da svjesni
toga da nas e iskustvo c itanja stvara iluziju, opet ne moz emo promatrati sebe ako
smo u iluziji!

....

Franz Stanzel: PRIPOVJEDNI TEKST U PRVOM I PRIPOVJEDNI

TEKST U TREEM LICU
- c esto svoenje na binarne opreke: JA (Ich)/ON (Er),
subjektivno/objektivno
- fikcionalnost pripovjedac a u prvom licu, kao i fikcionalnost
pripovjedac a u trec em licu rus enje razlika meu njima i svoenje na
istu ravan
- Kayser ne poistovjec ivati autora romana i pripovjedac a (vaz na
spoznaja)
- autor/pripovjedac /junak (tri razlic ite kategorije)

4
W. Booth razlika u pripovijedanju u 1. i 3. licu beznac ajna; on
zagovara neke apstraktne kvalitativno-estetske kategorije; njegovo
odbijanje knjiz evno-znanstvenog pristupa i opc enito ideje o tom
s irokom podruc ju! Skovao termin implicitni autor
- sad navodi primjere autora koji su transponirali pripovjedac ku
formu (Jane Austen, Kafka) i koji su vrijedni ili Ich formi (Defoe) ili Er
formi (Fielding).
- pitanje pripovjedne forme zadaje glavobolje autorima to nije bilo
pitanje stila nego strukturalno pitanje!
- izbor pripovjedne forme nekad i slatka briga, tj. mjesto
inovativnosti autora
- film laks e obuhvac anje prostorne perspektive, transformacija
romana Ich-forme u filmsku naraciju u Er-formi (drugi nac ini
naglas avanje onog subjektivnog, npr. voice-over monolozi
pripovjedac u prvom licu. Moguc e i suprotni postupci kada se
kamerom nes to prikazuje iz perspektive jednog od likova iako roman
nije u Ich-formi.
- K. Hambuerger (Logika knjievnosti): epska fikcija (roman u Er-
formi) i fingirani iskaz stvarnosti (Ich-forma)
- prema njoj rijec je o pripovjednim funkcijama, a ne o
pripovjedac ima! Uvijek u pripovjednom tekstu pripovijedanje je u
prvom licu, a epska funkcija je neosobno (mimetic ko) prikazivanje
pripovjedne funkcije
- dihotomije Ka te Hmaburger: mimeza (3.) dijegeza (1.), neosobno
osobno, fikcija-iluzija iskaza.
- W.Loeckmann vjerodostojnost (pouzdanost) s obzirmo je li
pripovjedni text u Ich ili Er formi prema Boothu pripovjedac je per
definitionem nepouzdan (neovisno o navedenim formama)
- nepostoji sveznajuc i pripovjedac uvijek je ogranic en okvirom
teksta i svog spoznajnog horizonta
- terminologija: osobni pripovjedac (Ich) i autorski pripovjedac (Er)
- pripadnost ili nepripadnosti fikcionalnom tekstu kao mehanizam
utvrivanja pripovjedac a: osobni pripovjedac (kriterij pripadnosti)
ima fiziko jastvo u svijetu fikcionalnog teksta, dok autorski

5
pripovjedac ne egzistira fizic ki ni u okvirima teksta ni izvan tih okvira
(kriterij vjerodostojnosti)
- ta tjelesnost prema Stanzelu je odluc ujuc a za odreivanje
pripovjedac a u prvom licu
- prostorno vremenski prijedlozi (ovdje/tu hier/da ili tamo dort)
ovise takoer o fizic koj egzistenciji pripovjedac a unutar granica
teksta njegova egzistencija unutar tih granica znac i i razvoj vlastitog
orijentacijskog sustava (vremenskog ili prostornog) i samim tim
moz e koristiti oba prijedloga (daljine i blizine) autorski pripovjedac
nije u moguc nosti to uraditi jer ne egzistira unutar teksta
- na osnovi diektic kih odnosa donosimo Stanzel donosi zakljuc ke i o
pripovjedac kim motivacijama. U sluc aju osobnog pripovjedac a koji je
fizic ki prisutan rijec je o egzistencijalnoj motivaciji jedinstvo
doz ivljaja (iskustva) i pripovjedanja s to znac i da je zaokruz ivanje
z ivota pripovjedac a=zaokruz ivanje pripovjednog c ina!
Knjievnoestetska motivacija je motivacija pripovjedac a u trec em
licu
- opozicija JA/ON je jednaka opoziciji istovjestnost/neistovjetnost
pripovjedac eva podruc ja postojanja s o podruc jem postojanja lika!