Professional Documents
Culture Documents
Razvojna psihologija
Autor:
Prof. dr Aleksa D. Brkovi
Recenzent:
Prof. dr Dragana Bjeki
Izdava:
Regionalni centar za profesionalni razvoj zaposlenih u
obrazovanju - aak
Za izdavaa:
Dr eljko M. Papi
Dizajn korica: "Impressum", aak
tampa: "Svetlost", aak
Tira: 300
Copiright Aleksa Brkovi
ISBN 978-86-911757-4-0
2
RAZVOJNA
PSIHOLOGIJA
AAK, 2011
3
SADRAJ
PROBLEMI PSIHIKOG RAZVOJA......................................................................... 7
METODE ISTRAIVANJA PSIHIKOG RAZVOJA............................................... 17
POJAM, INIOCI I ZAKONITOSTI RAZVOJA ....................................................... 41
TEORIJE PSIHIKOG RAZVOJA .......................................................................... 51
UENJE I RAZVOJ ............................................................................................... 117
RAZVOJ POJMOVA.............................................................................................. 121
ODLIKE RAZVOJA DEJEG MILJENJA .......................................................... 127
PERIODIZACIJA PSIHIKOG RAZVOJA............................................................ 133
RANI RAZVOJ....................................................................................................... 137
AFEKTIVNA VEZANOST ...................................................................................... 167
RANO DETINJSTVO ............................................................................................. 179
DEJA IGRA ......................................................................................................... 193
DEJI CRTE........................................................................................................ 199
DECA U VRTIU ................................................................................................... 205
SREDNJE I POZNO DETINSTVO......................................................................... 209
DECA U KOLI ..................................................................................................... 219
RAZVOJ UENJA................................................................................................. 231
RAZVOJ PAMENJA ........................................................................................... 237
SIMBOLIKA (SEMIOTIKA) FUNKCIJA ........................................................... 241
RAZVOJ GOVORA................................................................................................ 247
RAZVOJ INTELIGENCIJE .................................................................................... 269
RAZVOJ EMOCIJA ............................................................................................... 279
RAZVOJ MORALNOSTI ....................................................................................... 291
5
i promenama uslova i naina ivota; otkrivanje prave prirode fenomena starenja i u skladu
s tim saznanjima redefinisanje uloge stare osobe: sadraja aktivnosti, statusa, odnosa sa
mlaim generacijama. Sve je vie nalaza, dobijenih u razliitim sredinama, koji ukazuju
da se neaktivnost i socijalna izolacija smatraju danas glavnim uzrocima ubrzanog
negativnog psihofizikog menjanja u starosti.
Sokrat (469-399 pre n. e.) je poznat po tome to je svoje uenje i ivotni smisao
posvetio razvoju moralnosti. Najvie saznanje je poznavanje samog sebe; vaspitni
zadatak je doi do pravih pojmova o vrlinama; najvea vrlina je mudrost, koja je uslov za
postizanje svih ostalih vrlina. Kao uitelj razvio je svoju originalnu induktivnu metodu, u
formi razgovora, kojom navodi uenike da otkrivaju sutine i grade pojmove. Sokrat nije
lino pisao o svom uenju ve o njemu doznajemo iz Platonovih zapisa, koji je kao njegov
uenik bio na izvoru informacija.
Platon (427-347 pre n. e.) u svojim radovima govori o iniocima razvoja, ali je na
poziciji biolokog naslea. Mnogi savremeni psiholozi navode njegova tri aspekta due
(psihe): ulni, emocionalni i racionalni. Sam Platon je na osnovu toga razlikovao tri tipa
linosti; za savremene psihologe to je ukazivanje na postojanje tri oblika iskustva:
kognitivni, afektivni i konativni. Ovaj antiki filozof govori o vaspitanju kao "uvebavanju
dece na prikladan nain". U svojim delima opisuje decu i mlade u okviru tri uzrasna
perioda: (1) od roenja do tree godine starosti, (2) od tree do este godine i (3) od
este godine pa nadalje. Dok u prvom periodu roditelji treba da tite decu i zadovoljavaju
njihove potrebe; u drugom je najznaajnija aktivnost deja igra u kojoj deca stiu motorne
i socijalne vetine; u treem deca najpre ispunjavaju zahteve odraslih a neto kasnije kad
se razviju sposobnosti racionalnog i kritikog razmiljanja ele svet sama da istrauju i
razvijaju svoje vlastite metode istraivanja.
Aristotel (384-322 pre n. e.) u vie svojih radova govori o psihikim pojavama. Od
drugih antikih filozofa izdvaja ga ne samo enciklopedijski, ve i empirijski i razvojni
pristup. Jedno delo u celini posveuje psihologiji ("O dui" /Pery psyches/). Njegovi
prikazi oseta, opaaja, ulnih iluzija, miljenja, emocija, snova, karaktera, samokontrole - i
brojne druge ideje podsticajno su uticali na psihologe novijeg doba. Najee se navode
njegovi zakoni asocijacije (slinosti, kontrasta i dodira - u vremenu i prostoru). Njegova
uzrasna periodizacija je u znaku broja sedam: rano detinjstvo traje do 7 (odlika perioda je
razvoj motorike), pozno do 14. (do puberteta, preovlauje tenja samostalnosti), a zrelost
poinje od 21. godine (prema: Ko, 1991). Za razliku od svog uitelja Platona, Aristotel ne
prihvata psihofiziki dualizam i istie da je dua ekspresija ivog bia, a ivo bie
ekspresija due.
Sa stanovita razvojne psihologije posebno su interesantna gledita Kvintilijana,
rimskog uitelja retorike (42-118 n. e.), koji razmatra probleme razvoja, posebno govori o
tetnosti telesnog kanjavanja dece; istie prednosti uenja u javnim kolama nad
privatnom instruktaom dece, koja je tada preovlaivala u Rimu. U delu "O vaspitanju
govornika" istie da dete treba upoznavati i s njim individualno postupati; uitelj treba da
dobro poznaje maternji jezik, da bude to obrazovaniji, strpljiv i da voli decu; nastava
treba detetu da bude izazov radosti - u tu svrhu iskoristiti deju sklonost za igru i
samoradnju; uz ukazivanje vanosti koncentracije panje dodaje da detetu treba u
nastavi pruati smisaono zaokruene celine.
Kao i antiki velikani i Kvintilijan je mnogo kasnije ponovo "otkrivan". U esnaestom
veku na njegove stavove o vaspitanju ukazuje tadanji veliki nemaki humanista Erazmo
Roterdamski, a u sedamnaestom veku, preko uticaja na Komenskog, deo zahteva
Kvintilijana je preuzet ili "prosleen" savremenoj koli da ih aktualizuje.
U sedamnaestom veku Komenski (1592-1670) na principu prirodnog razvoja deteta
zasniva sistem vaspitanja u koli; naglaava potrebu uvaavanja individualnosti i
posebnosti dece i daje uzrasnu periodizaciju uz preporuke da se oblici obuavanja
prilagode razvojnim mogunostima deteta. Prvi period traje do este godine i u njemu je
najvaniji razvoj senzomotornih spretnosti; u drugom periodu, do dvanaeste godine, dete
pre svega veba sposobnosti predstavljanja i pamenja, ui jezik, drutvene obiaje i
12
religiju; u treem periodu, do osamnaeste godine, razvija se razumevanje uzronoposledinih odnosa, zakljuivanje i predvianje; u etvrtom periodu, do perioda zrelosti
kod pojedinaca se formira identitet. Ukazuje da se deje miljenje razvija od konkretnog
ka apstraktnom, otuda nastavu treba zasnivati na oiglednosti i indukciji; napisao je prvi
udbenik oigledne nastave "ulni svet u slikama" (Orbis sensualium pictus).
Engleski filozof Don Lok (1632-1704) je svojim empirizmom: da je deja dua
"neispisana tabla" (tabula rasa) i da vaspitanje i uenje treba da ponu od roenja; i
teorijom asocijacija, u emu mu je Aristotel bio prethodnik, znaajno uticao na karakter i
pravac razvoja psihologije u 19. veku (asocijativnu i strukturalnu psihologiju). Lokvo
uenje je izazvalo promene u vaspitanju dece: od otre discipline do ljubaznosti i
naklonosti prema njima.
Meutim, tek sa pojavom Rusoa (1712-1778) javlja se sasvim nov pravac u
prouavanju deteta jer ovaj autor u svom delu "Emil ili o vaspitanju" (1762)
nedvosmisleno kae roditeljima i uiteljima da dete najpre treba shvatiti pa vaspitavati; ne
polaziti samo od toga ta dete treba da zna ve najpre otkriti ta je dete u stanju da naui;
ne traiti u detetu oveka ve otkriti ta dete u stvari jeste pre nego to postane ovek.
Rusovljeva filozofija sadri dva bitna pojma: pojam razvojnog stadijuma i sazrevanja, koje
nalazimo i u savremenim teorijama razvoja. Njegova ideja o rekapitulaciji filogeneze - da
ovek u individualnom razvoju ponavlja razvoj vrste, koju su kasnije preuzeli Hekel i
Stenli Hol, nije izdrala naunu verifikaciju.
Ovo je bio impuls da zapone jedan plodonosan period koji odlikuje empirijski pristup
izuavanju deteta, kada nastaju mnoge biografske studije, koje se bave opisom razvoja
dece u prvim godinama nakon roenja. One su prethodnica razvoja moderne deje
psihologije, koja nastaje sa uvoenjem naunih postupaka u izuavanja razvoja psihikog
ivota.
Ve 1774. Pestaloci u vajcarskoj poinje biografskom metodom pratiti i u dnevnik
beleiti zapaanja o razvoju svoga sina (do 3;6 god.); u Nemakoj Tideman (1787)
objavljuje biografiju o posmatranju svoga sina, u kojoj opisuje sistematsko longitudinalno
praenje psihofizikog razvoja u toku prve tri godine; svoje biografske studije objavljuju
Sigismund (1856) i Kusmail (1859).
Zatim se, jedna za drugom, pojavljuju Tenove (1876) beleke o govornom razvoju i
Darvinova (1877) biografska studija svoga sina, koja se uzima kao prvo teorijsko
interesovanje za razvoj deteta, jer je nalaze sistematskog posmatranja Darvin koristio za
komparativnu studiju razvoja emocija kod ljudi i ivotinja (The expression of the emotion
in man and animals).
Njegovo tumaenje ponaanja ivotinja bilo je povremeno antropomorfno, dok se, kasnije,
kod bihejviorista ispoljila obrnuta tendencija.
dejem razvoju u prve etiri godine, u kome jasno odvaja opis psihikih pojava od svojih
tumaenja. Pri izuavanju ponaanja deteta neke postupke je planski izazivao, to je prvi
pokuaj eksperimentisanja u dejoj psihologiji.
Prajer je imao mnogo sledbenika. Neke od biografskih studija prate pojedine procese
i aktivnosti deteta i prerastaju u monografske studije. Brani par tern prati razvoj govora,
a 1914 V. tern (W. Stern) objavljuje prvi udbenik deje psihologije "Psihologija ranog
detinjstva". Svojom teorijom konvergencije tern nastoji da prevazie suprotnosti izmeu
nativizma i empirizma.
Znaajne studije o razvoju daju brani par Skupin, o prvom detinjstvu, i brani par
Kac "Razgovori sa decom". Engleski psiholog Valentajn je prouavao petoro svoje dece u
periodu od dvanaest godina; novine koje je on primenio su metodoloke prirode uporeivanje svojih nalaza sa drugim studijama, angaovanje drugih psihologa pri
testiranju njegove dece, radi objektivnosti nalaza. U SAD su objavljene biografske studije
K. Mur (1896) i M. in (1900).
U isto vreme u SAD Stenli Hol osniva "Pokret za prouavanje deteta" i uvodi novi
metod za dobijanje informacija o deci. Podatke je prikupljao upitnikom a za tu svrhu je
angaovao veliki broj nastavnika. I pored brojnih nedostataka u konstrukciji instrumenta,
izboru problema i saradnika - Holov pristup dejoj psihologiji je predstavljao napredak, a
znaajno je i to to je izazvao veliko interesovanje za prouavanje dece. Njegov
najznaajniji rad je o psihologiji adolescencije (Adolescence, 1904).
Holov pokret se, zahvaljujui pokrenutim asopisima i angaovanju saradnika,
proirio na mnoge zemlje Evrope, a stigao je i u Srbiju. 1906. u Beogradu je osnovano
"Srpsko drutvo za deju psihologiju" koje je pokrenulo i svoj asopis za deju
psihologiju. U drutvo su ulanjeni mahom profesori i lekari. Priloge za asopis slali su i
poznati svetski psiholozi (Klapared, Hol, Mojman). 1908. godine u Beogradu boravi P.
Radosavljevi, Holov saradnik, koji je odrao kurs obuke o nainu ispitivanja dece.
Internacionalizovanje interesovanja za prouavanje dece koje se ispoljilo na poetku
dvadesetog veka ilustruje pojava knjige "Vek deteta" (E. Key, 1900).
Pokret za prouavanje deteta, i vrednost podataka koji su sakupljani upitnikom,
osporili su ameriki psiholozi Minsterberg i Boldvin, koji zastupaju gledite da deji razvoj
mogu kompetentno da prouavaju samo specijalisti, deji psiholozi. Boldvinov doprinos
dejoj psihologiji je izuavanje ranog kognitivnog razvoja. Pretpostavio je da se razvoj
odvija u obliku niza razliitih stadijuma, koji zapoinje sa uroenim refleksnim
reagovanjem, nastavlja stvaranjem navika i sa razvojem govora sve do loginog
miljenja. Utvrdio je i opisao dva glavna mehanizma razvoja: asimilaciju i akomodaciju.
Njegov rad je imao veliki uticaj na Pijaeovu teoriju saznajnog razvoja.
Znaajne doprinose razvojnoj psihologiji daju i autori raznih drugih grana psihologije.
Meu njima u istoriji razvojne psihologije najee se istiu: Votson, Levin, Frojd.
Osnivau biheviorizma Votsonu pripada zasluga da je metodu eksperimenta uveo u
razvojnu psihologiju. Izuavao je reflekse i emocije kod dece najranijeg uzrasta. Njegovo
stanovite je da na razvoj odluujui uticaj imaju sredina i uenje. Bihejvioristiku teoriju
razvoja Langer (1981) podvodi pod "teoriju mehanikog ogledala" koja vidi oveka kao
pasivno, reaktivno bie koje "izrasta u ono to od njega naini okolina".
Mnoge razvojne psihologe privlai Levinova topoloka koncepcija koja deju psihu
prikazuje u obliku polja koje se tokom razvoja diferencira u regije koje se funkcionalno
osamostaljuju, istovremeno zadravajui meusobnu povezanost i uticaj. Levin je
razradio eksperimentalne metode izuavanja motivacije, ali je od analize individualne
motivacije preao na izuavanje grupne dinamike: vostva, konflikta i drugih socijalno14
psiholokih problema, u raznim socijalnim uslovima (pa i onim u kojima rastu i razvijaju se
deca).
Uticaj psihoanalize na razvojnu psihologiju je vie posredan, i on se moe dovoditi u
vezu sa Frojdovim genetikim pristupom - uenjem o znaaju ranog detinjstva za ukupan
razvoj. Psihoanaliza je teorija stadijalnog razvoja u kojoj se naglaava vanost vaspitanja
deteta i kako ga ono doivljava. Langer (1981) ukazuje da "psihoanalitika postavka
glasi: ovek je konfliktno bie koje na delanje i rast podstiu sopstvene strasti odnosno
instinkti i zahtevi koje postavlja spoljni svet". Povezanost psihoanalize sa izuavanjem
problema razvoja je ispoljena u radovima Ane Frojd, M. Klajn, S. Ajzaks, E. Eriksona, A.
Nila, ali se ona moe nai i u izuavanjima dejih crtea i igre u dijagnostike i terapijske
svrhe.
Be nije bio samo centar psihoanalize. Dvadesetih godina ovog veka u njemu su
brani par Biler osnovali centar za prouavanje deteta. Karl Biler je predloio
klasifikacionu shemu razvoja psihikog ivota, ivotinja i oveka, sa tri stadijuma: instinkti,
navike, intelekt. Bavio se psihologijom jezika; razlikovao je: komunikativnu,
reprezentativnu i ekspresivnu funkciju jezika. arlota Biler se bavila problemima
dijagnostike psihikog razvoja na ranom uzrastu. Dala je periodizaciju ivotnog puta
linosti, uz naglaavanje da aktivnost i samodeterminacija subjekta vodi jedinstvenom
sklopu svake linosti.
Bineu (Binet, 1857-1911) pripada zasluga za izradu i primenu testova za merenje
inteligencije kod dece. Bine se bavio prouavanjem procesa miljenja kod dece; 1903
objavio je rad "Eksperimentalno prouavanje inteligencije", a za potrebe francuskog
kolstva konstruisao je prvu skalu za merenje inteligencije (Bine-Simonova skala, 1905)
koju je Bine revidirao (1908 i 1911). Bine je prvi izradio testove, koji su se temeljili na
normama saznajne aktivnosti - uvodi pojam mentalni uzrast, koji razlikuje od hronolokog
uzrasta.
Problemima merenja individualnih razlika u SAD se bavio M. K. Katel, Vuntov uenik,
koji je prvi uveo pojam "mentalni test" (1890), radi merenja senzomotornih svojstava i
obima panje. Meutim, Bine je prvi konstruisao skalu kojom je zapoelo merenje viih
psihikih funkcija. Bineov rad privukao je panju nemakih naunika, posebno Mojmana i
terna. V. tern je prvi predloio da se iz dobijenih skorova na skali izraunava kolinik
inteligencije (IQ): deljenjem mentalnog uzrasta sa hronolokim; Bine se bio zadovoljio
nalaenjem samo mentalnog uzrasta.
Terman je u SAD svoju prvu "Stanfordsku reviziju" (1916) Bine-Simonove skale
zasnovao na uzorku od hiljadu subjekata i standardizovao je u formi testova za uzraste
od tri do osamnaest godina, dodajui nove testove kojih nije bilo u Bineovoj verziji; nove
revizije izvrio je 1935 i 1960. Terman je poznat po tome to je dvadesetih godina
zapoeo longitudinalnu studiju 1500 intelektualno obdarene dece.
U Srbiji je B. Stevanovi (1934) izvrio Beogradsku reviziju Bine-Simonove skale,
standardizovao je i odredio norme ukljuujui u uzorak decu iz seoskih i gradskih sredina
Srbije; nekoliko godina kasnije objavio je rad "Merenje inteligencije" (1937). Nova
Beogradska revizija Bine-Simonove skale za merenje i ispitivanje razvoja inteligencije
dece u Srbiji uraena je pod rukovodstvom akademika Stevanovia u periodu 1963-1973.
godine.
Od 1911. godine na Jelskom univerzitetu, u okviru Klinike za deji razvoj, zapoinju
longitudinalna istraivanja dejeg motornog, govornog i emocionalnog razvoja. Ove
ambiciozne istraivake programe vodio je A. Gezel, nastojei na otkrije faze i norme
dejeg razvoja. Nalazi Gezela i njegovih saradnika znaajno su doprineli razvoju
15
16
Pojam metode
Pod metodama psihologije podrazumevamo opti nain istraivanja psiholokih
problema koji prolazi kroz odreene etape ili faze:
izbor i formulisanje problema,
izrada projekta istraivanja,
sprovoenje istraivanja,
obrada, analiza i tumaenje podataka,
proveravanje zakljuaka istraivanja.
Izbor problema spada u najtei deo istraivakog procesa jer nema odgovarajuih
standarda koji obezbeuju pravilan izbor. Problem e biti pogodniji za istraivanje ako je:
znaajan, originalan, interesantan, izvodljiv u datim uslovima - da se moe istraivati
naunim postupcima kojima se slui psihologija. Iskaz kojim se formulie problem je bitan
jer usmerava istraivaa (ta e istraivati i u kom obimu).
Izrada projekta sledi posle utvrivanja problema istraivanja. Nakon preciznog
odreivanja ciljeva i zadataka, postavljanja hipoteza, biraju se metode, tehnike i
instrumenti za prikupljanje podataka, planira uzorak ispitanika, istraivaka ekipa,
materijalno-tehniki preduslovi, vremenski okvir istraivanja i nain prikupljanja i obrade
podataka.
Sprovoenje istraivanja realizuju obueni strunjaci prema planu istraivanja. Ovo je
znaajno za sva istraivanja a posebno ona koja imaju primenu standardizovanih
postupaka ili sistematsko uvoenje eksperimentalnog faktora.
Obrada podataka i interpretacija rezultata zahtevaju da se uspeno razree brojne
tekoe. Rezultate treba interpretirati u skladu sa postavljenim problemom, uslovima
ispitivanja, karakteristikama ispitanika, postavljenim hipotezama - i, uz diskusiju i
uporeivanje sa slinim istraivanjima, izvesti zakljuke i preporuke.
Vrednosti nalaza istraivanja proveravaju se ponovnim praenjem pojave koja je
istraivana i testiranjem zakljuaka i predvianja koja su data na osnovu njih. Ako su
nalazi ujednaenih uzastopnih istraivanja iste pojave konzistentni - onda oni imaju
naunu i praktinu vrednost.
Ukratko, nauna metoda u psihologiji je sistematski nain bavljenja injenicama i
pojmovima psihikog ivota. Nacrtom istraivanja se obezbeuje nauni pristup predmetu
psihologije - selektivna upravljenost na odreene probleme, sistematsko, objektivno i
kontrolisano njihovo izuavanje i oprezno izvoenje generalizacija.
Tehnike istraivanja su posebni postupci koji se koriste pri prikupljanju, obradi i
prikazivanju podataka.
Razvoj i diferenciranje psihologije kao nauke omoguilo je preuzimanje,
prilagoavanje i korienje, u psiholokim istraivanjima, metoda i tehnika drugih nauka.
Meutim, u poslednjim decenijama beleimo i obrnutu pojavu - da metode i tehnike koje
17
Specifini pristupi
Uzrasni pristup u istraivanjima razvojne psihologije je prikupljanje podataka kod
jednako starih uzoraka ispitanika, koji pripadaju razliitim generacijama, a to znai
18
Podela metoda
Prema nainu organizovanja istraivanja imamo metode eksperimentalnog i
neeksperimentalnog istraivanja. Istraivanje psihikih pojava moe da se vri u
prirodnim i laboratorijskim uslovima. U prirodnim uslovima organizuju se oba naina
istraivanja - neeksperimentalni i eksperimentalni. Laboratorijski uslovi se uglavnom
koriste za eksperimentalna istraivanja.
Prema predmetu istraivanja metode delimo na objektivne - ekstrospekcije, koje
izuavaju objektivne podatke: fizioloka zbivanja u organizmu i spolja vidljiva ponaanja dobijene putem opaanja ili pomou praenja razliitim tehnikim ureajima; subjektivne introspekcije, one kojima doznajemo o neposrednom, linom doivljavanju koje prati
javljanje i tok aktuelnih saznajnih, emocionalnih i motivacionih pojava. O nekim pojavama
psihikog ivota podaci se mogu dobiti samo putem samoposmatranja - introspektivnih
izvetaja.
19
Neeksperimentalne metode
Razvojna psihologija koristi veliki broj neeksperimentalnih i eksperimentalnih
postupaka za posmatranje, merenje i registrovanje pojava psihikog razvoja u prirodnoj
situaciji, meutim, samo neeksperimentalno istraivanje izuava psihike pojave koje se
spontano javljaju u prirodnom kontekstu.
Prednost neeksperimentalnih istraivanja je to se odvijaju u ekoloki validnoj
situaciji, ukljuuju prirodni kontekst u kome se ispitanici razvijaju, pa i nalazi, principi i
norme koje otkrivaju, ne trpe prigovor da li zaista vae u svakodnevnim ivotnim
situacijama. Meutim, psiholozi ukazuju i na brojne probleme koje treba reiti pri praenju
pojava razvoja koje se spontano odvijaju.
Tekoe koje ovaj nain ispitivanja postavlja pred istraivae najvie su vezane za
problem da se ovlada multidimenzionalnom prirodom promenljivih vrednosti koje se
odnose na ispitanike i kontekst u kome se posmatra njihov razvoj i ponaanje. To je
razlog to psiholozi vie vole da ispitanike uvode u problem situacije i uklapaju ih u
unapred pripremljene, kontrolisane uslove. Rajt (Wright, 1969) navodi da su radovi o
problemima razvoja, nastali korienjem posmatranja pojava u prirodnim situacijama, u
strukturi uzorka istraivakih radova objavljenih u prvih sedam decenija XX veka
zastupljeni samo sa 8%.
Introspekcija
Prouavanje
psihikih
pojava
zapoelo
je
upravo
ovom
metodom,
samoposmatranjem sopstvenih psihikih doivljaja. Introspekcija je specifina metoda
psihologije i nju druge nauke ne mogu koristiti. Njome direktno moemo zahvatiti svoje
unutranje doivljaje: misli, elje, emocije i druga stanja svesti. Na poetku razvoja
naune psihologije mnogi naunici su introspekciju smatrali ne samo glavnom ve i
jedinom metodom kojom moemo doi do podataka o psihikom ivotu. Meutim, kasnije
su razvijeni i usavreni postupci posmatranja spoljanjih manifestacija ponaanja preko
kojih se doznaje o psihikim fenomenima.
Metoda introspekcije imala je, naroito u psiholozima bihejvioristima, protivnike koji je
osporavaju tvrdei da ona, poto se oslanja na subjektivna iskustva, ne moe dati naune
podatke o psihikom ivotu. Meutim, savremena psihologija je zadrala ovu metodu
zbog njenih vrednosti. Introspekcija je esto nezamenljiva - bez nje ne bismo mogli
doznati kako se odvijaju mnogi psihiki procesi, kao to su procesi miljenja, snovi, i dr.
Mnoge tehnike psiholokog istraivanja zasnovane su, delimino ili potpuno, na
introspektivnim podacima. Odgovori u testovima, upitnicima, skalama procene,
projektivnim tehnikama, zasnovani su na samoposmatranju.
Istraivai su svesni i ogranienja za korienje introspekcije. Njeni podaci mogu biti
nepotpuni i netani. Najei razlozi za to su:
Ispitanici ne poznaju dovoljno sami sebe, pa i kad se trude da odgovore to tanije i
potpunije o svojim doivljajima ne uspevaju sasvim u tome.
esto nisu svesni uzroka svojih postupaka jer se uz neke doivljaje aktiviraju
mehanizmi odbrane linosti, koji tome doprinose.
Postoji niz psihikih doivljaja, kao to su brojne emocije, koje se pri introspekciji
kvalitativno menjaju ili izmiu samoopaanju. Ako se o njima saoptava unazad,
retrospekcijom, podaci po seanju mogu biti nepotpuni.
20
Ispitanici mogu namerno da daju "socijalno poeljne" ili netane izvetaje, u elji da
neto o sebi ulepaju ili preute.
Nemogue je direktno kontrolisati i verifikovati introspektivne izvetaje. Meutim,
podatke introspekcije mogue je indirektno proveravati. To se ini uvoenjem
eksperimentalnog ispitivanja ili sistematskog posmatranja za prikupljanje podataka o
istom fenomenu. U eksperimentalnoj situaciji ista pojava se izaziva kod vie subjekata
koji samostalno opisuju svoje doivljaje, to daje proverljivije podatke, jer se na osnovu
saglasnosti vie introspektivnih izvetaja izvode zakljuci. Kad god je to mogue treba
koristiti i introspekciju i sistematsko posmatranje, o istim fenomenima, jer se tako dobijaju
najpotpuniji i najpouzdaniji podaci.
U razvojnoj psihologiji introspekcija se ne koristi ili veoma retko koristi sve do kolskog
uzrasta dece. Osnovni razlog za to je u razvojnim karakteristikama, najpre u nemogunosti deteta
da opaa samo sebe ali i da uspeno komunicira sa ispitivaem i da verbalno izrazi svoje doivljaje.
U srednjem detinjstvu, iji se poetak poklapa sa polaskom deteta u kolu, i jezika zrelost i razvoj
linosti omoguavaju primenu introspekcije i tada se ee koriste introspektivni izvetaji u
postupcima kojima se ispituju razvojne karakteristike. Tada razvijena verbalna komunikacija i
uspeno uspostavljanje interpersonalnih odnosa omoguavaju primenu intervjua i drugih tehnika
psiholokog istraivanja koje se zasnivaju na samoopaanju.
U istraivanju problema psihikog razvoja novoroeneta, odojeta i ranog detinjstva koristi se
objektivno opaanje ponaanja.
Nesistematsko posmatranje
U prednaunom periodu su mahom koriene metode koje se znaajnije ne razlikuju
od posmatranja na koje se oslanjamo u svakodnevnom ivotu, sem to su bile usmerene
na posmatranje i beleenje pojava koje su nekim svojim odlikama privukle panju
posmatraa.
Prvi empirijski radovi o dejem psihikom razvoju su bili u formi biografskih studija i
anegdotskog opisivanja.
Anegdotsko opisivanje je meu najstarijim i njime su registrovani istaknuti dogaaji iz
razvoja deteta, koji su se "nametnuli" prigodnom posmatranju. Osnovni mu je nedostatak
to nema selektivne usmerenosti, opisuje dogaaje koji se iznenada pojavljuju i deavaju
razliitoj deci, nema dovoljno relevantnih podataka o uslovima u kojima se pojava
odigrala.
Biografske studije su sledei oblik prigodnog posmatranja. Starije biografske studije
sadre empirijske podatke koji takoe nemaju pravu naunu vrednost, ali su doprineli
porastu interesovanja za nauno istraivanje dejeg razvoja i uoile mnoge probleme
razvoja koje e postati predmet sistematskog istraivanja i proveravanja.
Novije biografske studije su uglavnom otklonile te nedostatke, odlikuju se selektivnijim
izborom problema posmatranja, unoenjem elemenata sistematskog posmatranja i
eksperimenta, odvajanjem opisa od tumaenja, vode ih psiholozi koji su pripremljeni za
primenu ove metode - pa ih mnogi autori razvrstavaju u jedan od oblika sistematskog
posmatranja.
21
Sistematsko posmatranje
Kod sistematskog posmatranja je unapred odreen cilj - predmet i svrha posmatranja,
plan kojim se predviaju postupci i uzorak posmatranja; zapaanja o posmatranoj pojavi
se belee sistematski, objektivno - uz razdvajanje opisa od tumaenja, i uz kontrolisanje
uslova u kojima se ponaanje izuava.
Da bi se sve to ostvarilo angauje se istovremeno vie obuenih posmatraa, koriste
se razna tehnika sredstva za registrovanje podataka ili kontrolu uslova, podaci se
prikupljaju odabranim, ili za tu svrhu konstruisanim, instrumentima psiholokog
istraivanja. Opservacija se vri u prirodnim uslovima u trenutku kad se ponaanje
spontano javi. Sistematsko posmatranje je pogodno za primenu u razvojnoj psihologiji,
posebno za rani deji uzrast. U ustanovama za ispitivanje dejeg razvoja paljivo su
projektovani uslovi sa ugraenim brojnim tehnikim ureajima za registrovanje dejeg
ponaanja i uslova u kojima se ono prati (na primer: ugraena interna televizija za
registrovanje i prouavanje aktivnosti dece u zabavitu ili koli, koja sarauje sa
istraivaima).
Sistematsko posmatranje ima vie varijanti koje se razlikuju po vremenskom okviru u
kome se prati ponaanje, uzorku ponaanja koje se prati i korienju tehnika za
prikupljanje podataka.
Sve one se mogu podeliti u dve podvrste. Jedna je slobodno posmatranje, otvorenog
tipa, u kome se registruju sva zbivanja koja se pojave u toku posmatranja. Drugu grupu
ine strukturirana posmatranja, zatvorenog tipa, u kojima se unapred odreuju vremenski
okvir i uzorak zbivanja na koja e posmatra obratiti panju.
Dnevnike zabeleke spadaju u kategoriju slobodnog posmatranja o kome se beleke
vode o svemu to se deava u razvoju opserviranog deteta.
Pribeleke se vode iz dana u dan, njima se dodaju promene u ponaanju i novi
dogaaji i uslovi u kojima su se odvijali - a sve se opisuje u narativnom stilu uz odvajanje
linih tumaenja. Biograf je osoba koja je u bliskoj vezi sa detetom, ivi sa detetom. Ovaj
postupak spada u longitudinalne studije u kojima se prirodno povezuju ponaanje i
kontekst; njime se dobija multidimenzionalna slika individualnog razvoja deteta i otkrivaju
problemi koji su dragoceni za kasnije prouavanje. Pored potpunih dnevnika o ukupnom
razvoju deteta voene su dnevnike zabeleke koje prate razvoj samo pojedinih psihikih
procesa: razvoj govora, senzomotroni razvoj, emocionalni razvoj.
U strukturirane oblike sistematskog posmatranja razvoja spada metoda kratkih
vremenskih uzoraka. Ima vie varijanti ove metode ali je svima zajedniko da se
opaanje ispitanika vri u toku jednoobraznih kratkih vremenskih intervala. Duina,
raspored i broj intervala treba da obezbede dobijanje reprezentativnih vremenskih
uzoraka za posmatranu pojavu. irok je izbor mesta i pojava koje su opservirane ovom
metodom. Deca su posmatrana u kui, zabavitu ili koli; opservirani su: sisanje palca,
nervozne navike, prijateljstvo i svae dece, reagovanje uenika na asu, reagovanje
uitelja - ee su praene socijalne pojave, interakcije ispitanika nego jedinice
individualnog, molekularnog ponaanja. Intervali posmatranja se kreu od 5 sekundi do
20 minuta; najei su do 5 minuta. Veina autora rotira redosled opserviranja dece.
Kao jedinice kojima se kvantifikuje pojava koriste se: (a) broj pojava po intervalu
posmatranja, (b) broj intervala u kojima se pojavljuje fenomen, (c) ukupan broj svih
pojava. Za beleenje opservacija koriste se protokoli sa unapred definisanim kodiranjem
pojava. Prvi autori koji su koristili ovaj metod su Olson (Olson, 1929), Gudinaf
(Goodenough, 1928), Parten (Parten, 1932).
22
Jedinica
vremena
Predmet
posmatranja
Subjekti:
42, stari 2-5 g.
Sredina:
zabavite, igra
na otvorenom
prostoru.
Cilj: Opisati
aspekte uea
dece u
meusobnim
aktivnostima.
Duina:
1 minut.
Trajanje:
proseno 72
jedinice po S u
toku 6 meseci.
Samo jedna
jedinica po S
na dan
Nivoi drutvenog
uea. Ponderi:
-3 nezainteresovano
ponaanje
-2 usamljeno
zainteresovano
ponaanje
-1 ponaanje
posmatraa
1 "paralelna" igra
2 samo pridruena igra
3 prava kooperativna
igra
Tehnika
beleenja
Obeleavanje
znacima nivoa
uea u
svakom inervalu
od jednog min.
Verbalan opis
opte aktivnosti i
razgovora koje
vodi dete.
Analiza
A. Zbir vremenskih
jedinica od 1 min. u
kojima je dolo do
uea svakog
pojedinog nivoa.
B. Algebarski zbir
proizvoda dobijenih
mnoenjem frekvencije
odmerenom teinom na
svakom nivou uea.
Rezultati
Promena tipa igre sa
uzrastom (od solitarne
do kooperativne igre)
Odnos kooperativne igre
sa dobom starosti: r = 0.
67.
Izmereni rezultat uea
(B) sa: uzrastom:
r = 0. 61; sa IQ:
r = 0. 26; duina boravka
u zabavitu: r = 0. 12.
Eksperimentalna metoda
Eksperiment je najpouzdaniji nauni postupak za otkrivanje uzronih veza meu
pojavama. Eksperimentalna istraivanja su doprinela osamostaljivanju i razvoju naune
psihologije, koja se za jedan vek diferencirala u veliki broj samostalnih disciplina. Primena
eksperimenta u izuavanju razvoja psihikog ivota posebno je doprinela otkrivanju
pravilnosti razvoja i prirode razvojnih promena.
Prednosti ove metode nad ostalim oblicima ispitivanja su:
mogunost namernog izazivanja pojave, pa kako su poznati mesto, uslovi i vreme
javljanja pojave, posmatra se unapred priprema za tano opaanje pojave;
mogunost sistematskog i namernog menjanja uslova u kojima se neka pojava
javlja, to je njena sutinska odlika;
mogunost da se pojava izazove vie puta uz plansko variranje uslova, sve dok se
ne uoe uzroci i karakteristike promena na ispitivanoj pojavi.
Ukratko, eksperiment omoguava da se ostvari kvalitativna, kauzalna i kvantitativna
analiza pojave koja se izuava.
Glavni cilj psiholokog eksperimenta je da se ispita da li odreeni uslov, faktor ili
varijabla deluje na pojavu koja je predmet istraivanja. Pojava koja je predmet ispitivanja
naziva se zavisna varijabla ili kriterij varijabla. Uslovi koji se u eksperimentu namerno,
sistematski uvode i menjaju, da bi se proverilo da li i koliko deluju na zavisnu varijablu,
oznaeni su kao nezavisne varijable ili eksperimentalne varijable. Treba naglasiti da
istraivai nastoje da u psiholokom eksperimentu dre pod kontrolom sve druge
24
relevantne faktore, pojave koje se ne uvode u eksperiment jer one ve postoje i moraju
se kontrolisati da se ne bi njihov uticaj pripisao eksperimentalnom faktoru. To su
kontrolne varijable, a njihov uticaj se neutralie sledeim postupcima:
a. izborom sluajnog uzorka, kojim se doprinosi eliminisanju nesistematskih faktora;
b. uvoenjem kontrolne grupe, ime se neutraliu nesistematski faktori jer deluju i na
kontrolnu i na eksperimentalnu grupu, a nezavisne varijable samo na eksperimentalnu,
to omoguava da se izdvoji i meri njihov uinak na zavisnu varijablu;
c. postojee relevantne faktore drimo konstantnim, ujednaavanjem ispitanika
kontrolne i eksperimentalne grupe, po mernim vrednostima kontrolnih varijabli, ime
obezbeujemo da one ne utiu na utvrivanje krajnjih rezultata eksperimenta.
U nacrtu eksperimenta planiraju se: problem istraivanja - zavisna varijabla, hipoteze,
nezavisne varijable, ispitanici, nain provoenja eksperimenta i postupci merenja,
kontrola (pomou paralelnih grupa, rotacijom faktora - kada se izbegava pogreka
merenja zbog uticaja vebe i umora, statistikim postupcima - analizom kovarijanse).
Zavisno od mesta gde se izvodi imamo laboratorijski eksperiment i eksperiment u
prirodnim uslovima.
Eksperimentalno istraivanje psiholokih pojava ima i svojih ogranienja. Iz etikih
razloga ono se ne primenjuje kad moe imati tetne posledice po ispitanike. Drugi razlog
za ogranienja u primeni moe biti taj to se neke psiholoke pojave kvalitativno menjaju
kad ispitanici znaju da su uesnici eksperimenta (kao to je sluaj kod ispitivanja
emocija). U svim ovim sluajevima istraivai koriste sistematsko posmatranje pojava u
prirodnim uslovima javljanja.
Ako istraiva prouava uticaj nezavisnih promenljivih, na koje posebno ne utie, koje
su prisutne u ispitanikovoj prirodnoj sredini, imamo kvazieksperiment.
Primena eksperimenta u razvojnoj psihologiji od istraivaa zahteva da uspeno
kontrolie sve relevantne varijable i promene povee sa pravim uzrocima. Pored precizne
kontrole uticaja sadanje okoline na razvoj treba odrediti delovanje sazrevanja i prolog
iskustva, istorije razvoja.
25
26
27
Testovi
Testovi su jedna od najrazvijenijih i najee korienih tehnika. Psiholoki test je
merni instrument sastavljen od niza zadataka ili problema, sistematski odabranih,
pomou kojih se na objektivan nain, na izazvanom uzorku ponaanja, ispituju (mere)
sposobnosti, osobine linosti ili znanje pojedinca.
Psiholozi u istraivanju koriste standardizovane testove. Da bi test bio standardizovan
merni instrument potrebno je da poseduje merne karakteristike: validnost, pouzdanost,
osetljivost i objektivnost, da ima standardizovano uputstvo za zadavanje i ocenjivanje i
norme za vrednovanje dobijenih podataka. Testove izrauju specijalizovane institucije
angaujui tim strunjaka koji nakon sloene procedure izrade i standardizacije konanu
verziju testa daju za upotrebu.
Merne karakteristike testa
Test je valjan ili validan ako zaista meri onu pojavu (varijablu) koju njime elimo da
merimo, a ne neku drugu. Psiholoka merenja su posrednog karaktera pa se mora
proveriti da li test sadri karakteristike i indikatore varijable koja se njime istovremeno
izaziva i meri. U dokazivanju valjanosti polazi se od ciljeva testiranja pa u skladu s tim
najea su tri naina dokazivanja valjanosti:
valjanost sadraja - test znanja treba da bude sastavljen od reprezentativnog
uzorka pitanja iz oblasti koju meri;
prediktivna (kriterijum) valjanost - da li postoji znaajna povezanost izmeu uspeha
(rezultata) na testu i kriterijuma uspenog obavljanja neke aktivnosti (uspeha u koli, na
poslu);
hipotetika ili dijagnostika valjanost - u kom stepenu ispitanik poseduje kvalitet,
osobinu (construct) koju test izaziva i meri; odnos test - varijabla najee se dokazuje
korelacionom analizom, a za proveru koliko razliiti testovi mere istu osobinu psiholozi su
konstruisali i koriste poseban postupak - faktorsku analizu.
U korelacionoj analizi sistematski utvrujemo odnose meu promenljivim, npr. izmeu
inteligencije i uspenosti u koli. Pozitivna povezanost ukazuje da se vrednosti obeju promenljivih
menjaju u istom smeru. Tako npr. uenici koja su postigli vie rezultate na testu inteligencije imaju
visoku prosenu ocenu uspeha u koli. Negativna povezanost pak znai, da se podaci na jednoj
promenljivoj menjaju u suprotnom smeru nego podaci na drugoj promenljivoj, npr. deca koja su na
testu neurotinosti postigla vie rezultate, na ispitivanju znanja iz pojedinih kolskih predmeta
postigla su nie rezultate.
ispitanika da biraju vie potvrdan ili odrean odgovor. Sastavljai o svemu ovome moraju
da vode rauna i izbegnu "providna" pitanja. Test je manje precizan u merenju odreene
pojave ako nisu zastupljeni odgovarajui uzorci indikatora varijable i zadataka, pitanja.
Nepravilna primena se javlja ako se ne potuju procedure zadavanja i/ili ocenjivanja
testa.
Najei naini provere pouzdanosti testa su:
"retest" model, izraunavanje korelacije uzastopnih merenja;
model deljenja testa na dva dela (korelacija skorova ova dva dela);
model dva paralelna testa i povezanosti njihovih rezultata;
analiza stavki testa (ajtem analiza).
Test je osetljiv ili diskriminativan ako njime moemo izmeriti i male postojee razlike
izmeu ispitanika u osobini koju merimo. Osetljivost testa zavisi od njegove duine (broja
stavki), kvaliteta (teine) zadataka, naina ocenjivanja reenja.
Objektivnost testa je merna karakteristika koja se odnosi, pre svega, na
nepristrasnost ocenjivanja. Test je objektivan ako njime dobijeni rezultati zavise iskljuivo
od ispitanika, a ne od instrumenta ili ispitivaa koji ga primenjuje. Ovo bi bilo odreenje
najueg znaenja objektivnosti. ire znaenje se odnosi na podudarnost sudova koje
donosimo na osnovu mera na testu sa stvarnom psiholokom karakteristikom ispitanika
koju merimo.
Vrste testova
Upitnik
Upitnik je tehnika psiholokog istraivanja u kojoj se pitanja i odgovori daju pismeno.
Sistem pitanja sastavlja se po odreenim principima, pa zato taj posao zahteva strunost
i iskustvo. Bitno je da pitanja budu jasno formulisana, nedvosmislena, da nisu sugestivna,
da ne zadiru u intimni ivot ispitanika. Zato se obino pre konane verzije upitnika vre
30
probna ispitivanja i korigovanje pitanja. Pitanja u upitniku mogu biti otvorenog, zatvorenog
i kombinovanog tipa.
Kod pitanja otvorenog tipa ispitaniku je ostavljena mogunost da slobodno odgovori.
Kod njih se dobijaju kvalitetniji podaci o ispitivanoj pojavi ali su sloenija za obradu jer su
odgovori raznovrsni i tee se klasifikuju.
Kod pitanja zatvorenog tipa ponueni su odgovori i od ispitanika se trai da izabere
jedan koji je najpribliniji njegovom stavu. Prednost ovog tipa upitnika je to je laki za
statistiku obradu ali se njime manje saznaje o ispitivanoj pojavi.
Kombinovana pitanja sadre ponuene odgovore ali i mogunost da ispitanik, ako ne
prihvati ni jednu ponuenu alternativu, dopie odgovor.
Iskusni istraivai probna ispitivanja vre sa upitnikom u kome su pitanja otvorenog
tipa, pa od dobijenih odgovora sastavljaju odgovore za pitanja zatvorenog tipa.
Tehnika upitnika se koristi pri sastavljanju testova linosti ili u anketiranju.
Upitnike ne moemo koristiti kod dece, koja ne znaju da itaju, a takoe i na mlaem
kolskom uzrastu, ako deca imaju tekoa sa stvarnim razumevanjem proitanih pitanja
tj. sa samorefleksijom, jer nedostaje validnost merenog ponaanja i/ili znanja.
Intervju
Intervju je istraivaka tehnika u kojoj se usmerenim razgovorom prikupljaju
informacije u svrhu naune analize, savetovanja, dijagnoze - od ega i zavisi nain
motivisanja subjekta i voenja razgovora. U prvom sluaju ispitanik treba da prui uslugu
nauniku da doe do podataka, u drugom ispitanik trai pomo, savet. U zavisnosti od
stepena usmeravanja razgovora intervju moe biti nestrukturiran i strukturiran.
Nestrukturirani intervju se vodi kao slobodan razgovor, u prisnoj atmosferi. Meutim,
tako dobijeni podaci se tee obrauju. Ovaj oblik je pogodniji za kliniki rad nego za
prikupljanje podataka u naunom istraivanju.
Strukturirani intervju ima unapred pripremljena pitanja, kodirane alternative odgovora,
pripremljene obrasce za beleenje odgovora. Pogodan je za statistiku obradu, ali ne
ostvaruje prisan kontakt sa ispitanikom i njime se doznaje samo ono to je planirano.
Intervju je esto koriena tehnika za prikupljanje podataka u razvojnoj psihologiji: u
studijama razvoja pojmova, istraivanjima stavova i vrednosti, aspiracija i strahovanja to mu je i osnovna prednost u poreenju sa posmatranjem kome ovi fenomeni nisu
dostupni. U odnosu na upitnik prednost intervjua je to prua uvid da li je dete razumelo
pitanje i to intervjuista moe bolje da kontrolie sadraj i redosled pitanja. Kod upitnika
ispitanik moe najpre da proita sva pitanja, pa da zatim odgovori na poetna pitanja
budu pod uticajem sadraja kasnijih pitanja.
Prednost intervjua je to, pored odgovora na pitanja, ispitiva moe da registruje i
neverbalne reakcije ispitanika.
U poreenju sa upitnikom intervju zahteva vie vremena i manje je ekonomina
tehnika. Za uspeno voenje intervjua potrebno je solidno poznavanje razvojne
psihologije - karakteristika uzrasta i same tehnike - kako voenja tako i registrovanja
razgovora i ponaanja. Intervjuista mora da ovlada vetinom uspostavljanja i odravanja
bliske komunikacije sa ispitanikom koja obezbeuje validne podatke. Meutim, postupci
kojima se pridobija ispitanik za saradnju menjaju se sa uzrastom.
Od kog uzrasta deca mogu uspeno da uestvuju u istraivakom intervjuu? Razvojni
psiholozi najvie vode rauna o dostignutom razvoju dejeg govora, da dete moe
31
Skale procene
Skala procene je tehnika koja se moe odrediti kao psiholoka lestvica u kojoj je
ovek "instrument" merenja. Predmet procene mogu biti tue i vlastite osobine. Ova
tehnika se upotrebljava kada je u ispitivanju potrebno razvrstavanje po kategorijama.
Skale mogu biti: verbalne, numerike i grafike. Primenjuju se tako to ocenjiva
oznaava mesto na skali koje ocenjivanom pojedincu (osobini) pripada. Skale se koriste
radi procene karakteristika linosti, smera i intenziteta stavova, stepena pogodnosti ili
sposobnosti pojedinca za neki posao, za oznaavanje estetskih preferencija i u kolskom
ocenjivanju. Procenjiva treba da bude kompetentan - da poznaje ono to procenjuje, i
uveban - da je osetljiv u razlikovanju manifestacija osobina i ponaanja i da poznaje
mogue izvore greaka u procenjivanju.
Izvori pogreaka u (pr)ocenjivanju
32
Halo-efekat - tendencija pri (pr)ocenjivanju ili donoenju miljenja da se bude pod uticajem
jedne druge karakteristike ili opteg utiska o toj linosti, to dovodi do pogrene generalizacije pri
donoenju ocene.
Lina jednaina - konstantna pogreka pri (pr)ocenjivanju koja se javlja u tri glavna oblika: (a)
procenjiva je strog ili blag; (b) biranje sredine skale, centralna tendencija; (c) biranje samo niskih i
visokih ocena na skali, nema srednjih vrednosti.
"Logika" greka - se javlja kada procenjiva misli da su neke osobine ili ponaanja logiki
povezani pa ih zato isto i procenjuje.
Pogreka blizine - javlja se kod procenjivanja vie osobina na skali; procena prethodne
osobine neopravdano utie na slinu procenu sledee, pa su vee korelacije za blie osobine.
Pogreka kontrasta - (ne)povoljnija procena posle izrazito dobrog ili loeg prethodnika.
Prilagoavanje kriterijuma uzorku - u jakoj grupi kriterijum procene je povien, a u slaboj grupi
snien. Kada se prelazi iz jedne u drugu grupu deluje pogreka koju zovemo "nivo adaptacije",
posle bolje grupe slabija se stroije procenjuje i obrnuto.
Predrasude - o inferiornosti ili superiornosti ispitanika razliitog pola ili etnike pripadnosti u
ispitivanim osobinama.
16
17
Muzika
Matematika
1
1
2
2
3
3
4
4
5
5
Numerika i grafika skala. Kod numerike skale procenjiva bira broj kojim e oznaiti
procenjivano svojstvo ispitanika. Ako se, na primer, procenjuje marljivost numerika skala (a) moe
biti u rasponu 0 (veoma lenj) do 10 (veoma marljiv) a grafika skala (b) na poetnoj levoj strani
oznaava da je ispitanik - veoma lenj, a na krajnjoj desnoj - veoma marljiv. (Ispitanik na numerikoj
skali svoju procenu iskazuje zaokruivanjem broja, a na grafikoj skali stavlja znak x)
(a) 0
10
(b)
Veoma
Veoma
lenj
marljiv
Ozgud (Osgood, 1952) je predloio skalu za prouavanje viedimenzionalnosti
znaenja pojma, koja slui da znaenje odreenog pojma diferencira od drugih pojmova;
zbog toga je ovaj merni instrument nazvao semantiki diferencijal.
Semantiki diferencijal je bipolarna skala. Ona ispitaniku nudi pojam, simboliki
sadraj, i pridevsku skalu koja najee ima sedam stupnjeva od kojih je srednji
neutralan, a po tri levo i desno opisuju polarizovan gradijent odnosa.
Na primer: procenjuje se znaenje pojma "utiv"; deo bipolarne skale ima sledei izgled:
33
aktivan 3 2 1 0 1 2 3 pasivan
hladan 3 2 1 0 1 2 3 topao
Ispitanik kod svake pridevske skale oznaava svoj izbor a ispitiva meri brzinu
donoenja odluke - ime se belei intenzitet njegovog odnosa: kognitivnog, afektivnog ili
konativnog, prema procenjivanom pojmu.
To znai viedimenzionalnost pojma se ispituje preko briljivo odabrane pridevske
skale. Otuda je i osnovni metodoloki problem u izboru prideva od kojih se prave
polarizovane skale, jer taj izbor treba da obezbedi reprezentativan uzorak kognitivnih,
konativnih i afektivnih odnosa prema pojmu koji je predmet ispitivanja.
U obradi podataka, da bi se prikazao viedimenzionalni semantiki prostor, koristi se
trodimenzionalni koordinantni sistem na kome se prikazuju tri semantike diferencijacije:
evaluacija (procena), intenzitet (snaga), aktivitet (brzina reakcije, izbora).
Navodimo primer grafikog prikaza procene dva pojma:
Anketa
Kada u istraivanju koristimo tehnike upitnika, intervjua ili skale procene na
izabranom uzorku ispitanika, radi prikupljanja podataka, tada kao istraivaku tehniku
primenjujemo anketiranje. Anketa treba da bude izvedena po utvrenim principima jer
samo tada moe imati naunu vrednost. Anketa je ekonomina tehnika jer se podaci
prikupljaju na uzorku; ako se potuju principi biranja uzorka, onda se dobijeni rezultati
mogu generalizovati kao podaci koji vae za celu populaciju kojoj pripada uzorak
anketiranih.
Anketa se najee upotrebljava za ispitivanje javnog mnjenja. Meutim, u razvojnoj i
pedagokoj psihologiji pomou ove tehnike moe se saznati o sociodemografskim
karakteristikama ispitanika, u uslovima u kojima ive i ue, mogu se ispitivati stavovi
uenika o koli, nastavnicima, kvalitetu udbenika i nastave.
Prednosti i ogranienja ankete povezane su sa tehnikom koja se koristi u njoj za
prikupljanje podataka - a to su upitnik, intervju ili skala procene, o ijim vrednostima je
ve reeno.
34
Sociometrijski postupak
Sociometrijska tehnika se koristi za ispitivanje dinamike i strukture male grupe. Ona
se zasniva na dva glavna odnosa meu pojedincima u grupi: izboru i odbijanju.
Sociometrijski kriterij na kome se zasnivaju izbori i odbijanja je zajedniko uee u
nekoj od osnovnih aktivnosti grupe. Njime se ispitanici motiviu da daju iskrene odgovore.
Nakon prikupljanja podataka sociometrijski materijal se sreuje. Dobijeni rezultati se
mogu prikazati grafiki - u vidu sociograma (slika 7). Na njemu je svaki lan grupe
oznaen brojem a izbori su ucrtani strelicama.
Drugi nain sreivanja podataka je izrada sociometrijske matrice, u kojoj se sa leve
strane (u redovima) nalaze ispisana imena svih uesnika grupe, a u kolonama su redni
brojevi tih lanova grupe. U matrici se sa + oznaavaju izbori a sa odbijanja, i to se
unosi za svakog lana grupe.
Trei nain prikazivanja dobijenih rezultata su sociometrijski indeksi koji pokazuju: (a)
socijalni status ili prihvatljivost pojedinca u grupi, (b) unutargrupne odnose, (c) stepen
integrisanosti ili kohezivnosti grupe.
Slika 7: Sociogram
Projektivne tehnike
Projektivni postupci koriste se za otkrivanje i tumaenje karakteristinih naina
ponaanja jedne linosti, njenih stavova, motiva ili dinamikih crta - na osnovu njenih
odgovora/ponaanja koje izazivaju projektivni materijali. Sutina postupka je da se
ispitaniku daje nedovoljno strukturiran materijal i od njega se zahteva da ga dovri ili
tumai. Oekuje se da e ispitanici sasvim spontano u svoje tumaenje projektovati elje,
tenje, lina stanja, shvatanja i osobine. Tako e se svojstva linosti ispoljiti u njenim
odgovorima.
Od brojnih projektivnih tehnika najpoznatije su Rorahove mrlje, koje je kao tehniku
uveo vajcarski psihijatar Rorah (Rorschach, 1921), od kojih je jedna, kao ilustracija
prikazana na slici 8.
Rorahov test se sastoji od deset slika (kartona) simetrinih mrlja od mastila. To je
asocijativna tehnika u kojoj se od subjekta trai da pogleda sliku mrlje i kae ta vidi na
njoj. Ispitiva doslovno belei izjavu i nastavlja sa pokazivanjem ostalih mrlja. Nakon toga
sledi ispitivanje subjekta da se dobiju podaci za skorovanje lokacije, determinante i
sadraja datih u opisu. To je osnova za kategorizaciju i tumaenje odgovora.
Analiza sadraja
Analiza sadraja je tehnika za izuavanje raznih verbalnih i neverbalnih simbolikih
materijala radi izdvajanja i shvatanja njihovog sistema znaenja - poruke. Predmet
analize mogu biti pisani materijali: knjige, dnevnike zabeleke, korespondencija, kolska
dokumentacija; panju istraivaa privlae i razni drugi produkti: filmski i video materijali,
crtei i umetnike tvorevine ili projektivni materijali subjekata.
Najsloeniji i najvaniji je pripremni deo analize: (a) izbor reprezentativnog uzorka
sadraja za analizu, (b) odreivanje kategorija za klasifikaciju i kvantifikaciju. Iskusni
istraivai briljivo analiziraju sadrinsku i formalnu osnovu materijala pri izboru postupka
i kategorija kojima e se sluiti. Pri tome se odreuju i ciljevi analize. Oni se najee
usmeravaju ka otkrivanju:
karakteristika materijala, koje poruke on sadri,
karakteristike stvaraoca sadraja (autora knjige ili subjekta u projektivnoj tehnici),
analiza sadraja otkriva esto i svojstva onih kojima su poruke namenjene, ili samo
podatke kako ih autor vidi.
Kod analize udbenika esto se otkriva da pisac ne poznaje dovoljno karakteristike uenika
kome su poruke namenjene; na primer, znaajno se mogu razlikovati renik udbenika od pasivnog
i aktivnog renika uenika koji koriste knjigu.
Istorija sluaja
Ova tehnika se razvila u klinikoj praksi i slui za prikupljanje podataka o raznim
sluajevima koji odstupaju od normalnog ponaanja. I u kolskoj praksi slui za
prikupljanje podataka o ueniku koji ima tekoa u uenju i prilagoavanju. Pri tome se
uzimaju svi vani podaci o ueniku i njegovoj okolini. U tu svrhu se vodi razgovor sa
samim uenikom, njegovim roditeljima, nastavnicima, lekarom i strunim saradnicima u
koli. Pri tome se blie upoznaje kako sadanje stanje tako i istorija razvoja deteta.
Ogranienje ovakvog prikupljanja podataka je pojava halo-efekta, selektivne usmerenosti
da se objasni "sluaj".
Za prikupljanje podataka koriste se, po potrebi, razne tehnike psiholokog ispitivanja.
Meutim, i kad se dodaju i ovi podaci o detetu oni mogu samo poveati praktinu, ali ne i
naunu, vrednost ovog postupka.
Kumulativni karton
Kumulativni karton se formira od podataka prikupljenih longitudinalnim postupkom i
predvien je da bude zvanini kolski dokument o istoriji obrazovanja jednog uenika. Za
razliku od istorije sluaja kumulativni karton ili dosje vodi se za sve uenike. Poto je
predvieno da se kumulativni karton vodi od poetka do kraja kolovanja uenika, onda u
njemu treba da se nau, saeto dati, samo najvaniji podaci o toku razvoja. Da bi to bilo
sistematino i jednoobrazno, jer nakon uitelja karton preuzimaju drugi nastavnici u
starijim razredima, obino se daju prirunici koji sadre pregled psiholokih karakteristika
uenika kolskog uzrasta i uputstvo za praenje uenika, voenje i korienje
kumulativnog kartona. Kumulativni karton obino ima sledei sadraj:
opti podaci o ueniku i porodici uenika,
uspeh uenika u koli,
podaci psiholokih ispitivanja,
zdravstveno stanje uenika,
tekoe u prilagoavanju,
specifine sposobnosti, sklonosti i interesovanja uenika,
profesionalna interesovanja uenika.
U kumulativni karton se unose znaajniji dogaaji iz kolskog ivota deteta, a podaci
se mahom koriste za potrebe savetovanja i profesionalnog usmeravanja uenika. I za
ovaj postupak psiholozi ukazuju da ima samo praktinu vrednost u radu sa uenicima u
koli; ako se sistematski vodi omoguava upoznavanje individualnog razvoja pojedinih
uenika i time stvara preduslov za individualizovan pristup u vaspitno-obrazovnom radu i
usmeravanju razvoja.
38
Navodimo primer jednog kumulativnog kartona ili dosjea uenika (prema: . uri, 1994)
Prezime i ime uenika
kola i razred
Mesto i datum roenja
Mesto i adresa stanovanja
lan
Prezime i ime
Godina
roenja
kolska
sprema
Zdravstveno
stanje
Promene u
porodici
Majka
Otac
Sestra
Brat
PORODINA SREDINA
Opte porodine prilike:
Odnos roditelja prema ueniku:
FIZIKI RAZVOJ
Opta telesna razvijenost:
Telesne mane i nedostaci:
Reagovanje na nedostatke:
1. povlai se iz aktivnosti u kojima dolaze do izraaja njegovi nedostaci;
2. trai naroito te aktivnosti i tei da postigne to bolje rezultate u njima;
3. tei da se istakne u drugim aktivnostima u kojima njegovi nedostaci ne dolaze do izraaja
ZDRAVSTEVENO STANJE
Opte zdravstveno stanje
PONAANJE UENIKA U RAZLIITIM SITUACIJAMA
Odnos prema radu:
1. rado se prihvata posla, oduevljava se njime, daje predloge, aktivno deluje u organizovanju rada, savestan je;
2. u radu uestvuje ali ga rad ne oduevljava, pasivno prihvata predloge drugih;
3. negativno se odnosi prema radu, ne uestvuje u radnim akcijama, oponira, izvlai se.
Kako izlae naueno gradivo:
1. tano, sa razumevanjem, svojim reima;
2. pogreno, zbrkano, bez sistema;
3. bez razumevanja, mehaniki naueno.
Kako se uenik snalazi u novoj situaciji:
1. brzo i samostalno pronalazi reenje;
2. potrebno mu je dugo vremena dok se ne snae;
3. ne snalazi se, potrebna mu je pomo.
Kako uenik reaguje na neuspeh:
1. lako se obeshrabri, oajava, gubi poverenje u sebe;
2. neuspeh podnosi, manje-vie, mirno i tei da ga prevazie;
3. indiferentan je, ne reaguje na neuspeh.
39
ANEGDOTSKI KARTON
Datum:
Datum:
Datum:
Datum:
Datum:
Datum:
Datum:
Datum:
NASTAVNICI KOJI SU VODILI DOSJE
Datum poetka
Datum prestanka
praenja
praenja
40
kola
41
Pojam zrelosti
Pojam zrelosti se koristi u vie znaenja.
Zrelost kao najsavreniji oblik ponaanja
Autori koji govore o stadijalnosti razvoja zrelost shvataju kao najsavreniji oblik
ponaanja kojim se zavrava dobro usmeren razvojni proces. Prema Pijaeovoj teoriji
kognitivnog razvoja to je prelazak u stadijum formalnih operacija i korienje apstraktnog
miljenja; za Kolbergovu teoriju razvoja moralnosti to je ovladavanje
postkonvencionalnim, autonomnim moralnim principima; Frojd smatra da je zrelost
prevladavanje konflikta koji su karakteristini za deji period a dostizanje formi
socijalizovanog ponaanja kojim se uspostavljaju efikasni odnosi sa drugima; Erikson za
svaki stadijum razvoja linosti odreuje vrlinu ije dostizanje je najsavreniji oblik zrelosti.
Relativna zrelost
Kvantitativne i kvalitativne promene u razvoju nastaju postepeno. Pojmom relativne
zrelosti oznaava se ponaanje koje je zrelo u odnosu na uzrast. U tom smislu se govori i
o zrelosti deteta predkolskog uzrasta ili deteta mlaeg kolskog uzrasta - a kriterijum za
poreenje je oekivani stepen razvijenosti koji je karakteristian za taj uzrast.
Bioloka zrelost organizma
Psihiki razvoj je uslovljen fizikim razvojem pa su uenje i vebanje najdelotvorniji
ako zaponu u trenutku bioloke zrelosti organizma. Empirijski nalazi ukazuju da se, na
primer, poetak uspravnog hoda ne moe ubrzati uvebavanjem; hodanje zahteva
bioloku spremnost (zrelost) za ije je formiranje potrebno oko dvanaest meseci.
Zrelost kao pripremljenost ili gotovost
Pripremljenost ili gotovost ukljuuje sazrevanje i potrebno iskustvo; zrelost za polazak
u kolu pored bioloke ukljuuje i psihiku razvijenost deteta: intelektualnu, emocionalnu i
42
Naslee i sazrevanje
Faktori koji odreuju naslee su hromozomi u ijim se strukturama nalazi mnogo
hiljada gena. Nasledni inioci prenose se genima - koji sadre osobeni sklop genetskog
materijala u veoma sloenim hemijskim lancima sastavljenim od molekula DNK, koji se
nalaze u jedrima ovih elija. Svaka zametna elija nosi po 23 hromozoma a njihovim
spajanjem dobijeni zigot imae 46 hromozoma, od kojih polovina dolazi od oca a polovina
od majke. U svakoj oplodnoj eliji jedan par predstavlja polne hromozome a dvadeset dva
ostala hromozoma su autozomi. U poetku elije zametka imaju isti broj hromozoma kao i
elije tela. Par mukih polnih hromozoma oznaava se sa XY a enskih sa XX. Meutim,
od puberteta, dostizanja polne zrelosti, procesom mejoze (deljenjem elija) nastaju zrele
oplodne elije gameti (spermatozoidi i jajne elije). Nakon procesa mejoze polovina
mukih oplodnih elija sadri Y a druga polovina X polni hromozom. Jajna elija sadri
uvek X hromozom. Spajanjem jajne elije sa spermatozoidom koji nosi Y polni hromozom
nastaje muki pol; spajanje XX polnih hromozoma odreuje enski pol. Teorijski broj
23
moguih kombinacija hromozoma je 2 a to iznosi preko 8 miliona kombinacija. Sa
roenjem se ne donose sve nasledne dispozicije. Neke se pojavljuju tek posle odreenog
perioda sazrevanja organizma i njegovih organa. Sazrevanje ili maturacija je fizioloki
proces razvijanja naslednih osnova koje su neophodan uslov za razvitak. Nikakvim
vebanjem ne moe se razviti, nauiti funkcija za koju nema naslednih osnova. To je
dokazano uporednim gajenjem bebe oveka i mladuneta impanza (L. A. Kellog & W. N.
Kellog; N. L. Kots).
Uloga sredine
Svaka osobina i ponaanje razvija se i formira tek na osnovu aktivnosti u odreenoj
sredini. Za neke uroene, filogenetske funkcije (ulne sposobnosti, uspravan hod) gotovo
44
45
razvoja i druge veoma znaajne individualne razlike meu decom istog uzrasta, koje se
manifestuju i kod uenika, zahtevaju individualizovan pristup uitelja.
Jedna od pojava u razvoju pojedinih ponaanja je intermitentnost. Ona ukazuje da
odreeni oblik ponaanja nije ovladan i uvren kad se prvi put pojavi. Ponaanje se
moe pojavljivati i gubiti; nakon odreenog vremena, sve uestalijeg pojavljivanja i dueg
odravanja taj oblik ponaanja se konano ustaljuje (na primer, kontrola miia vrata dizanje i dranje glave). Razvojni psiholozi ukazuju da za dobijanje verne slike o nivou
razvoja i mogunostima deteta (otkrivanje intermitentnosti) nije dovoljno jedno ispitivanje
deteta (popreni presek).
Alternativnost u razvoju oznaava pojavu naizmeninog napredovanja u razvoju
pojedinih funkcija. Kod jednog deteta moe napredovati razvoj govora a da za to vreme
stagnira usavravanje hodanja. Kod drugog deteta moe se ispoljiti obrnuta pojava.
Javljanje alternativnosti u razvoju zahteva uporedno ispitivanje ukupnih mogunosti
deteta, da bi se stekla prava, kompletna slika o njegovom razvoju.
Cefalokaudalni pravac razvoja manifestuje se u pravilnosti po kojoj razvoj
osetljivosti, pokretljivosti i koordinacije pokreta napreduje od glave prema nogama. Primer
naveden za redosled ovladavanja voljnom kontrolom miia ilustruje i ovu zakonitost
(videti sliku 9).
Proksimodistalni pravac razvoja znai da razvoj (osetljivosti, pokretljivosti,
koordinacije) ide od bliih delova kimenom stubu ka udaljenijim - distalnim delovima tela.
Na primer, dete prvo ovlada namernom kontrolom pokreta ruku iz ramena, pa tek zatim
lakta, ake i prstiju (sl. 9).
privrenosti
kod
Razvojna kriza
Razvojna kriza se javlja u momentu "socijalnog prelaza", kada je ravnotea naruena
zbog pojave novih potreba i reorganizacije motivacione sfere linosti. Nijedan psihofiziki
ili socijalno-psiholoki dogaaj u kome najee dolazi do razvojne krize (prelazak iz
jedne razvojne sfere u drugu, polazak u kolu, poetak polne zrelosti, stupanje u brak...),
ne moe biti potpuno shvaen ako se ne dovede u vezu sa: (a) hronolokim uzrastom
osobe, (b) njenom grupnom pripadnou i (c) vremenom zbivanja tog dogaaja kulturno-istorijskom varijablom.
Vigotski (1984, 1996) posebno izdvaja razvojne krize: novoroeneta (prelazni period
od uterinog ka spoljanjem, individualnom ivotu); prve godine (prelazak na uspravni hod
48
Razvojni konteksti
Razvojni konteksti se najee razvrstavaju u tri sistema: uzrasno normativni uticaji,
istorijsko normativni uticaji i nenormativni uticaji.
Uzrasno normativni uticaji su faktori koji su vezani za odreenu uzrasnu grupu ili
situaciju, pa su predvidljivi u pogledu toga kad se javljaju i koliko traju. Oni obuhvataju
unutranje bioloke procese (npr. pubertet) i spoljanje, socijalne uticaje (npr. kolovanje,
penzionisanje).
Kulturno-istorijski normativni uticaji su faktori koji jednokratno deluju u odreenom
istorijskom trenutku (npr. ekonomsko-politike promene, rat), koje doivljavaju svi ljudi u
sredini u kojoj se pojavio.
Nenormativni uticaji su iznenadni, nepredvidljivi dogaaji koji se deavaju nekim
pojedincima i utiu na njihov razvoj. Mogu biti pozitivni i negativni (npr. saobraajna
nesrea, zgoditak na lutriji). Obe vrste dogaaja uzrokuju stres, koji od pojedinca zahteva
prilagoavanje na nove okolnosti.
49
50
51
53
1 Roberts, T. B. (Ed., 1975): Psychologies Applied to Education, Freudian Psychology, New York:
John Wiley & Sons, 3-130.
54
INTEGRITET OAJANJE
PLODNOST STAGNACIJA
INTIMNOST IZOLACIJA
IDENTITET KONFUZIJA ULOGA
UMENOST INFERIORNOST
INICIJATIVA KRIVICA
AUTONOMIJA STID, SUMNJA
POVERENJE NEPOVERENJE
1
2
3
4
5
6
7
8
Meutim i situacije nepoverenja su isto tako realne i putem njih dete naui u ta (ne)moe
da veruje i gde je opasnost. Ako je odnos izmeu poverenja i nepoverenja povoljan, ako
poverenje prevlada, pojavie se prva deja vrlina: nada, psihosocijalna tekovina koja
oveku daje snagu i veru u sebe i druge.
2. Faza sticanja autonomije/stida i povlaenja, 2. i 3. god. (analna faza); osnovni
nain delovanja ega postaje zadravanje i odstranjivanje koje ne obuhvata samo analno
podruje (po Frojdu), ve ire podruje delovanja. Ovladavanje hodom, govorom i
poetak miljenja vodi u autonomiju. Stadijum karakteriu gestovna komunikacija i kriza
tree godine, sticanje prvog identiteta (JA); razvoj mogu ometati prerani i nerealni zahtevi
odraslih, pa e dete doivljavati ponienje, stid pred drugima i oseaj da je "na oku"
drugih, to ugroava razvoj samostalnosti i samokontrole. Pozitivan ishod je sticanje
autonomije. Ako je dominantnija samostalnost od oseanja srama razvija se druga deja
vrlina: volja, samostalno donoenje odluka. Volja daje odlunost osobi da pri vlastitom
izboru potuje oekivanja i zabrane, ima nadzor nad vlastitim impulsima
3. Faza sticanja inicijative/krivice, 4. i 5. godina (falusna faza); preovlaujui nain
delovanja dejeg ega postaje inicijativa; ovaj period odlikuje saznajna komunikacija;
razvoj govora i miljenja vodi u fazu "zapitkivanja", dete ispoljava radoznalost i inicijativu,
to je doba igre. U tim igrama deca preuzimaju na sebe uz odreene uloge i odreenu
odgovornost. U razreavanju psihosocijalne krize inicijativa/krivica razvija se superego.
Superego postaje preduslov socijalizovanog ponaanja i njegovim delovanjem dete
preusmerava inicijative na smisaone i prihvatljive aktivnosti. Oseanje krivice nastaje kod
dece iji se roditelji kritiki odnose prema njihovoj samoinicijativi ili onemoguavaju
zavravanje zapoetih aktivnosti. Deja ponaanja su sve vie usmerena smisaonim i
prihvatljivim ciljevima, a osobena vrlina koja se iz svega toga razvija obuhvaena je
pojmom svrha. Svrha predstavlja sposobnost postavljanja i sleenja ciljeva, koji su
smisaoni, realni, socijalno prihvatljivi i vredni.
4. Faza marljivosti, umenosti/inferiornosti, od 6. do 11. godine (faza latencije);
faza u kojoj je izrazita elja da se ui, saznaje, steknu odreene vetine koje ceni
zajednica u kojoj dete ivi. Tei realistinim i smisaonom aktivnostima u kojima se
ispoljavaju paljivost i marljivo istrajavanje, potovanje pravila, saradljivost, potovanje
zajednikih napora pri ovladavanju zajednikim zadacima. Ova faza se posebno
manifestuje kroz krizu sedme godine kada dete eli da radi "ozbiljnije" stvari i spremno je
da ui o ulogama odraslih ali i ono to se od njega zahteva. Dete se poistoveuje sa
osobama koje su pri radu efikasne i uspene. Opasnosti prete od oseanja inferiornosti
ako dete misli da nije sposobno da savlada zahteve koje sebi postavlja ili mu drugi
zadaju. Uitelji su presudan faktor u razvoju i tu je bitan princip individualizacije zahteva,
voenje rauna o (ne)uspehu deteta. Osobena vrlina koja se razvija u povoljnom ishodu
je oseanje kompetentnosti.
5. Faza identiteta/zbunjenosti, konfuzije uloga, od 12. do 20. godine (faza
adolescencije); u njoj pojedinac eli da utvrdi ko je i kakav je; u fazi oformljenja identiteta
najbolje izglede imaju oni koji sa oseanjem samopotovanja ulaze u ovu fazu, oblikuju
ivotnu perspektivu i smer razvoja, koji u identitet ukljuuju deo detinjstva i u mladalatvu
proverena iskustva i anticipiraju sebe u budunosti. Mladi biraju poziv i stiu identitet
polne uloge. Ispoljavaju kritian stav prema sebi i drugima, formiraju se karakterne
osobine. Narueno samopotovanje vodi u samozavaravanje. Vrlina koja se razvija na
ovom stupnju jeste vernost, odanost. Vernost se odnosi na sleenje naina ivljenja, za
koji se adolescent opredelio pri razreavanju krize.
6. Faza intimnosti/izolacije, od 21. do 30-40. godine (rano odraslo doba); sticanje
intimnosti, prisnosti sa drugima ali i sa sobom; ova sposobnost da se svoj identitet
56
udruuje s identitetom nekog drugog, bez straha da e se izgubiti neto od sebe, vodi
tenji za zajednikim ivotom i sklapanju braka; u suprotnom javlja se izolacija i takve
osobe ulaze u povrne heteroseksualne odnose jer ele da imaju odstupnicu iz veze. Deo
mladih u tom periodu dovrava kolovanje, ulazi u profesiju i radni odnos. Vrlina koja se
razvija u ovoj fazi je afilijativnost, zrela ljubav, uzajamnost u meusobnim odanostima.
7. Faza plodnosti (generativnosti)/stagnacije, od 30-40. do 65. godine (odraslo
doba); osobe koje su uspene, produktivne investiraju se u porodicu i posao i preuzimaju
odgovornost za to to rade; neuspeni se bave fantazmima i "proputenim" ansama
(koje su obino fiktivne). Vrlina koja prati produktivne osobe je briga, staranje o onome
to treba uraditi, zatititi, ili onome to ne treba dozvoliti, uiniti.
8. Faza integriteta/oajanja, od 50+ godina (pozno odraslo doba i starako doba).
Sinteza iskustva i realna ocena sebe vodi dobrom integritetu i samopotovanju. Osobe sa
negativnim ivotnim bilansom su razoarane i nepoverljive prema sebi i drugima, to se
sa godinama pojaava. Dobro integrisane osobe ovog doba imaju vrlinu mudrosti,
promiljenosti koja se kumulirala iz vlastitih i preuzetih iskustava. Ona se izraava tako da
ljudi nalaze vrednosti i smisao ivota uprkos njegove konanosti na individualnoj ravni.
Ego
(delovanje)
1. Poverenje/
nepoverenje
odoje / majka /
hranjenje i udobnost,
cucla, spavanje
Primanje
Nada i motiv
(akcija)
To, ta mi daju.
Senzorne distorzije
(nerealan, kvarilac,
vara)
2. Autonomija/
srama i sumnje
malian / roditelji /
telesne funkcije, navike
istoe (wc), kontrola
miia, hodanje
predkolsko dete /
porodica / istraivanja i
otkria, avanture i igra
kolsko dete / kola,
uitelji, drugovi, susedi /
postignua i uspeh
Zadravanje i
odstranjivanje
Volja i
samokontrola
To, ta hou da
budem.
Prodornost
(inicijativa)
Svrha i
usmeravanje
To, ta elim da
budem.
Realistino,
smisleno
Kompetentnost
i metod
To to mogu.
adolescent / vrnjaci,
grupe, uticaji / formiranje
identiteta i usmerenja,
postaje odrasliji
mlada odrasla osoba /
partner, prijatelj,
poslovne veze / intimni
odnosi, posao i drutveni
ivot
srednje odraslo doba /
deca, zajednica / briga i
produktivnost
pozna odraslost, stari /
drutvo, svet, ivot /
smisao i svrha, ivotna
postignua
Deljenje sebe
s drugima
Vernost i
odanost
Znam ko sam,
ko postajem, i to
u biti.
Impulsivnost
(nesmotren,
bezobziran,
nepromiljen)
Nemilosrdnost
(eksploatator,
pristrasan)
Ua virtuoznost
(opsednut radom,
opsesivni
specijalista)
Fanatizmi (samovaan, ekstremista)
Davanje sebe
drugome
Ljubav i
udruivanje
To to volim.
Promiskuitet
(seksualno
siromaan, ranjiv)
Davanje sebe
zajednici
Briga i
produkcija
To to stvorim.
Traenje
smisla
Mudrost i
odricanje
To to sam
proiveo.
Rasplinutost
(zaduna baba,
nametljiv, mea se)
Drskost (uobraen,
pompezan,
arogantan)
3. Inicijativa /
krivica
4. Marljivost /
inferiornost
5. Identitet/
konfuzija
identiteta
6. Intimnost/
izolacija
7. Produktivnost/
stagnacija
8. Integritet/
oaj
57
Povlaenje
(neurotian,
depresivan,
uplaen)
Kompulzivnost
(analan,
ogranien)
Inhibicije (plai se
rizika,
nepromiljen)
Inercija (lenj,
apatian,
besciljan)
Odricanje
(socijalno
nepovezan,
odseen)
Iskljuivost
(osamljenik,
hladan,
zatvorenog
sistema)
Odbacivanje
(nezainteresovan,
cinian)
Omalovaavanje
(bedan,
neostvaren,
okrivljuje druge)
Pedagoke implikacije
Eriksonova teorija je interakcionistika i ima vaspitne implikacije na sva ivotna doba.
Ne treba zanemariti injenicu da razvoj pojedinca zavisi ne samo od uspeno dovrenih
prethodnih vlastitih stadija, ve i od ishoda narednih stadija kroz koje prolaze osobe koje
su sa mladima u interakciji i prihvaene su od mladih kao model. Otuda je Eriksonova
teorija i svojevrsna teorija socijalizacije linosti iz koje i za podruje vaspitanja, kojim se
vri namerna socijalizacija, imamo vane poruke. Ako vaspitai nastoje da mladima
omogue da realizuju svoje potencijale za kreativnou, tada zahtevi moraju biti odmereni
prema stanju zrelosti i nivou razvoja ega, to je povezano sa motornim, kognitivnim,
socijalnim i psihoseksualnim stadijima.
58
Dete pored koga je poluotvorena kutija ibica u kojoj je jedna kocka pokuava najpre
matnipulativnom operacijom da otvori kutiju (reakcija pete faze), ali posle neuspeha, ono ispoljava
tu krajnje novu reakciju, reakciju prestanka delanja i paljivog ispitivanja situacije (tokom kojega
polako otvara i zatvara ruku, kao da imitira rezultat do koga treba da doe, tj. poveanje otvora
kutije): posle toga, iznenada, sputa prst u pukotinu i tako uspeva da otvori kutiju (Pijae, 1990 str.
16-17).
61
62
Nalazi eksperimenta pokazuju da dete staro 4-5 godina izjavljuje da je u drugom redu
vie soka u ai koja je uska i visoka - nadvladao je perceptivni efekat i dominacija
centracije: obraanje panje samo na jednu karakteristiku (dimenziju) ae. Do promene
miljenja deteta ne dovodi ni ponavljanje ogleda.
Karakteristike preoperacinog miljenja su: dominacija elja, zavisnost od opaajnog
iskustva, korienje vlastitog gledita (egocentrizam), u miljenju (objanjavanju) ne
koristi indukciju (od pojedinanog ka optem) i dedukciju (od opteg ka pojedinanom) - u
miljenju dominira transdukcija: od pojedinanog ka pojedinanom, zbog ega izostaje
pravo objanjenje pojave.
Naputanje egocenrizma (decentracija) je mnogo tea i vremenski dua na planu
reprezentacije nego na planu akcije (gde je trajala bar 18 meseci). Pijae navodi sledei primer:
dete e tek oko 4-5 godine znati da pokae svoju "desnu" i svoju "levu" ruku, iako ih moda
razlikuje ve od stadijuma akcije; ali iako zna da primeni ove pojmove na svoje telo, trebae mu jo
dve ili tri godine da shvati da je drvo vieno, pri odlasku, na desnoj strani puta, pri povratku sa leve
strane, ili da se desna ruka osobe koja sedi naspram deteta, nalazi naspram njegove leve ruke. Jo
63
mu vie vremena treba da prihvati da objekt B koji se nalazi izmeu A i C moe u isto vreme da
bude desno od A i levo od C (Pijae, 1990).
65
Konkretne operacije ine prelaz izmeu akcija i optijih logikih struktura (formalnih
operacija) koje sadre kombinatoriku i strukturu "grupe" koja povezuje dva mogua oblika
reverzibilnosti. Nalazi pokazuju da se i konkretne operacije mogu koordinirati u celovite
strukture koje Pijae naziva "grupisanja" jer stvaraju postepena povezivanja i sadre
kompozicije direktnih operacija.
Vrste konkretnih operacija
Serijacija
Klasifikacija
Matrice klasa
Matrice relacija
Formiranje pojma broja i aritmetikih operacija
Operacije koje se odnose na vreme, prostor i sluaj (tzv. infralogike operacije)
Serijacija (oko 7. godine) je sposobnost sreivanja objekata po nekom merljivom
parametru. Sistematska serijacija zahteva razumevanje dvostruke relacije > i <
(reverzibilnost redosleda). U procesu serijacije koristi se sistematska metoda kojom se
neorganizovani elementi sreuju po rastuoj ili opadajuoj veliini: porede se dva po dva
elementa, najpre najmanji, a zatim najmanji od onih koji ostaju. Metoda je operacionalna
jer se primenjuje reverzibilnost putem reciprociteta: ma koji element unapred je shvaen
kao istovremeno vei od prethodnog i manji od sledeeg. Na istom uzrastu (7. ili 8.
godina) dete izvodi serijalne veze: dete sreuje ljudske figure po veliini i dodaje im
odgovarajue tapove.
Serijacija pokazuje da je dete ovladalo principom tranzitivnosti, deduktivnom
kompozicijom, koja omoguava prohodnost odnosa bez ukazivanja na meru tih odnosa:
ako je A > B, a B > C, onda (mora biti da) je A > C.
Klasifikacija (oko 8. godine) je mentalna operacija kojom se grupiu predmeti u
odreene klase prema datom kriterijumu, na primer: "Stavi zajedno ono to je isto".
Klasifikacija predstavlja uklapanje delova u celinu ili, obratno, rastavljanje celine na
delove.
Principi klasifikovanja:
- Klase su uzajamno iskljuive
- Svi lanovi jedne klase imaju jedno ili vie zajednikih svojstava (intenzija klase)
- Moguno je nabrojati sve lanove klase (obuhvat ili ekstenzija klase)
Naini ispitivanja klasifikacija
Klasifikacija se ispituje tako to se deci prikau razni predmeti (npr. geometrijske
figure, ivotinje, kuni predmeti itd.) i trai da stave zajedno stvari koje su sline
1. Nivo figuralnih kolekcija: dete stavlja elemente zajedno zato to se slau iz bilo
kog razloga, ukljuujui i slinost (npr. eksere i eki, ili stavlja trougao na kvadrat da bi
napravio kuu).
2. Nivo nefiguralnih kolekcija: Predmeti koji su meusobno slini se raspodeljuju na
male gomile (npr. kvadrati). Kada ve konstruiu jednu gomilu deca uspevaju da je
podele u potkolekcije (npr. mali i veliki kvadrati) ili da je spoje sa drugim kolekcijama (npr.
spoje kvadrate i pravougaonike nasuprot krugovima)
66
68
Kombinatorika iskaza
69
Dete
na
stadijumu
formalnih operacija shvata da
igraka koja se kree u
jednom smeru po daici koja
se kree u suprotnom smeru
ostaje nepomina u odnosu
na spoljanju taku zato to
kretanje daice kompenzuje
kretanje igrake
U jedan krak cevi oblika slova U koja je do polovine napunjena tenou razliite
gustine (voda, alkohol, glicerin) stavimo klip i optereujemo ga razliitim teinama, a
ispitanik treba da predvia podizanje nivoa tenosti u drugom kraku.
Mala deca ne razumeju akciju i reakciju, tj. misle da e teina tenosti delovati u
istom smeru kao i teina klipa.
Na nivou formalnih operacija osoba razlikuje i koordinira delovanje teine klipa I,
njenog inverza N (uklanjanje teine), reakciju tenosti R, koja deluje suprotno od I i
inverza C (smanjivanje teine tenosti) koje deluje u istom smeru kao I.
Pojmovi verovatnoe
Eksperimentalno miljenje
71
svakodnevnom ivotu. Odrasli razvijaju naine miljenja, koji su kvalitativno drugaiji od konkretnog
ili formalnologikog, vezani pre svega za konkretni profesionalni i socijalni kontekst, u kome deluju.
Kao ilustraciju razvoja postformalnog miljenja odraslih navodimo ejovu stadijalnu teoriju
kognitivnog razvoja koja obuhvata itavu ontogenezu: stadijum sticanja znanja (detinjstvo i
adolescencija), stadijum upotrebe (rana zrelost), stadijum odgovornosti (srednja i pozna zrelost),
reintegrativni stadijum (starako doba). ejova teorija sve Pijaeove stadijume stavlja u "stadijum
sticanja", a dalji kognitivni razvoj posle adolescencije prikazuje kroz naredna tri stadijuma iji nazivi
ukazuju da je autor svoje empirijske nalaze interpretirao kao promene u raznovrsnosti upotrebe
intelekta uz razvoj novih saznajnih kompetentnosti u razliitim periodima odraslosti (Schaie i Willis,
1991). (ire o ovome videti u poglavlju Odraslo doba u ovoj knjizi).
Pojam uzronosti
Pijae je ispitivao kako deca shvataju i objanjavaju prirodne pojave, tumae
nastale promene. Na osnovu toga tvrdi da postoji razlika u pogledu
funkcionisanja dejeg miljenja i u pogledu logike (logiki egocentrizam) kojom
deca dolaze do tih shvatanja, u poreenju sa miljenjem odraslih.
Pratei razvoj shvatanja kauzalnih odnosa Pijae nalazi sedamnaest oblika
ispoljavanja dejih objanjenja:
1. motivacioni uzrok - psiholoka kauzalnost: sve to se deava prouzrokovao je
ovek;
2. finalizam - "reka tee da bi stigla u jezero";
3. fenomenalizam - "kamen tone zato to je crn";
4. participacija - "senke u sobi se stvaraju zbog senki napolju";
5. magijska uzronost - desie se ono to ja (neko) pomisli (kae);
6. moralna uzronost - amac pliva da se ljudi ne udave;
7. artificijelizam - prirodne pojave i objekte stvara ovek;
8. animizam - predmeti su ivi, imaju unutranje "motore" koji im daju snagu;
9. dinamika uzronost - odbaen je animizam ali predmeti i dalje imaju neku
unutranju snagu;
10. reagovanje okoline - predstavlja prvo deje fiziko objanjenje u traenju
odgovora "kako" (pedale pokreu bicikl);
11. mehanika uzronost - (7-8 godina) odbacuje se dinamizam i okolina, uzrok je
spoljanje dejstvo (oblake goni vetar);
12. uzronost nastajanja - rasta tela jednih iz drugih (oblaci su nastali iz dima);
13. spajanje elemenata - stvari ne rastu ve nastaju od sitnih delova (sunce od oblaka
koji se kotrljaju);
14. sheme kondenzacije, zgunjavanja - kamen je nabijena zemlja;
15. objanjavanje atomskim sastavom - kamen je od zrnaca peska;
16. prostorno objanjenje - (9-10 godina) vode ima vie jer je podie zapremina
potopljenog tela;
17. objanjenje posredstvom logike dedukcije - (10-11 godina) to je prava uzronost,
deca tano odgovaraju zato je u spojnim sudovima nivo vode isti.
Mnogi autori su u svojim ispitivanjima proveravali Pijaeove zakljuke. Meu njima su
zapaena istraivanja M. Joviia (1974) koji je ukazao da je bitan sadraj miljenja - ta
deca objanjavaju i koliko je to pojava koja je bliska dejem iskustvu. Pravilna objanjenja
72
dete najpre nalazi u predmetnoj delatnosti, zatim za pojavno (perceptivno) date situacije i
objekte, pa tek onda za ono to je verbalno dato.
Jovii (1974) je utvrdio stupnjeve u razvoju kauzalnosti:
- odsustvo bilo kakvog shvatanja uzronosti (do 4. godine);
- dete navodi uzrok - bez objanjenja kako deluje (4 i 5 godina);
- shvatanje kauzalnih odnosa - kako uzrok izaziva posledicu, ali od 5-8 godine
odgovori su esto netani i zasnivaju se na ulno-konkretnom obliku eksplikativnog
principa; od 8. godine objanjenja su sve tanija i ne oslanjaju se samo na pojavno dato
ve je shvatanje uzrono-posledinih veza zasnovano na fizikim uzrocima i simbolikim
komponentama.
Savremeni razvojni psiholozi (Wellman, 1990). ukazuju da meu zaetnike
prouavanja teorije uma moemo uvrstiti Pijaea (1939), jer je sa postavljanjem pitanja
detetu, kao to su Odakle dolaze snovi? ta misli o tome?, upuivao ih ka poimanju
(svesnosti) svojih mentalnih procesa i mentalnih procesa drugih. Na osnovu odgovora je
zakljuio, da deca do este godine starosti ne prave razliku izmeu miljenja odn. snova i
realnih fizikih entiteta. Pijae je takav nain miljenja nazvao realizmom.
Ispred deteta na stolu je model tri planine i fotografije, na kojima su te tri planine slikane sa
razliitih pozicija. Detetov zadatak je, da meu fotografijama najpre izabere onu, na kojoj su planine
prikazane tako, kako ih vidi lutka, koja sedi naspram njega. Zakljuak Pijaea izveden iz nalaza
ogleda bio je da deca do osme godine ne mogu da savladaju zadatak "tri brda" zbog centracije
nesposobnosti da se stavi na poziciju drugog.
U svojim eksperimentima (Hjuz i Donaldson, 1978, 1979) pred dete stavljaju ukrtene pregrade
i dve lutke: jedna - policajac, druga deak. Ovi zadaci su ipak bili istovremeno interesantniji za decu
i zahtevali su njihovu veu socijalnu angaovanost i autori su dobili znatno drugaije rezultate. U
poetnom ogledu (slika 22a) policajac je u poziciji da "vidi" pregrade B i C; eksperimentator stavlja
lutku deaka u pregradu A i pita dete da li ga policajac vidi; to se pitanje ponavlja i kad se lutka
deaka premesti u pregrade C, B ili D. Zatim se policajac premeta na poziciju da vidi pregrade A i
B i od deteta trai da sakrije lutku deaka od policajca.
Slika 22: Skrivanje lutke od policajca
Nalazi pokazuju da to deca uspeno ine i vrlo retko gree. Zatim je u eksperimentu uveden i
drugi policajac (videti sliku 22 b) ali i sada 90% ispitanika na uzrastu od 3;6 do 5;0 godina reava
zadatak. U zadatku slike 22c 73% dece je pravilno prepoznalo kvadrate D i F kao "skrivene"
prostore. U sloenijoj situaciji (slika 22d) 70% ispitanika nije napravilo ni jednu greku. Donaldson
zakljuuje da su deca ovog uzrasta sposobna da uzmu u obzir taku gledanja drugoga ako dobro
razumeju zadatak koji se postavlja u problem situaciji.
Donaldson (1978) je ponovila i zadatke klasifikacije. U eksperimentu je estogodinjem
detetu pokazala etiri krave igrake od kojih su tri bile crne a jedna bela. Sve krave su leale bono
a eksperimentator je govorio detetu da one spavaju. Zatim detetu daje prvo pitanje po uzoru na
Pijaea: "Da li je ovde vie crnih krava ili krava?" Drugo, novo pitanje: "Kojih je krava vie, crnih ili
76
zaspalih?". Na prvo pitanje tano je odgovorilo 25% ispitanika. Na drugo pitanje bilo je 50% tanih
odgovora. Preformulisano pitanje deca bolje razumeju i uspenija su u klasifikaciji, zakljuuje
Donaldson.
Pijae je pokazao da deca na preoperaconom stadijumu ne uspevaju na zadacima serijacije,
zato to nisu sposobna da shvate i primene pravilo tranzitivnosti. Ukazuje da su zadaci serijacije
teki deci i na nivou konkretnih operacija ako su dati u verbalnoj formulaciji. Deci od 4-5 godina su
u ogledu saoptili tvrenja: 1. Piter je istog rasta kao Dejvid. 2. Dejvid je vii od tebe. 3. Ti si istog
rasta kao Don. Na pitanje: "Ko je vii, Piter ili Don?" posle prvog itanja skoro sva deca su
odgovorila netano. U ponovljenom ogledu eksperimentator vodi rauna da dete zapamti zadatak u
celini. Kada je nekoliko puta ponovio iskaze, i tek onda postavio pitanje, 75% dece je tano
odgovorilo. Ovim se ukazuje da, pored nerazumevanja, i nedovoljno zapameni podaci i instrukcija
mogu da sakriju realne mogunosti deteta (Mussen et al., 1984).
Donaldson je (1978) ponovila ogled konzervacije koliine. U prvoj varijanti ogleda ila je po
shemi Pijaea: nakon saglasnosti deteta da u dva reda ima isto dugmia, u jednom redu
eksperimentator je poveao razmak izmeu dugmia. Na pitanje: "U kom redu je sada vie
dugmia?" deca, od 4-6 godina, samo u 16% sluajeva tvrde da je isto, ostali misle da je u duem
redu vie. Ovaj nalaz je istovetan kao i u ogledu Pijaea. U modifikovanoj varijanti ogleda sve se
isto radi sem to dugmie, umesto eksperimentatora, razmie lutka medvedia. U tom sluaju 63%
dece smatra da je koliina dugmia ostala ista. Neznatna izmena u proceduri ogleda dovodi do
rezultata koji otvara pitanje u kojim situacijama je i deci ovog uzrasta dostupno operaciono
miljenje.
78
N i lek
Negde u Evropi je N-ova ena umirala od posebne vrste raka. Lekari su mislili, da bi joj mogao
pomoi samo novi lek. To je poseban oblik radijuma, koji su pre kratkog vremena otkrio farmaceut,
koji ive u istom mestu gde i N. Sastojci za lek su veoma skupi, ipak apotekar trai za taj lek deset
puta veu vrednost od realne. U terapiji bi bile potrebne male doze leka uz upotrebu vie puta. N je
na sve naine pokuao da posudi novac, ali je sakupio priblino polovinu cene leka. Apotekaru je
govorio da njegova ena umire, i molio ga da mu lek proda jeftinije ili da dozvoli, da ostatak plati
kasnije. Apotekar mu je odgovorio: "Ne, taj lek sam sm otkrio i s njim nameravam zaraditi." N je
oajan i poeo je razmiljati o tom, da provali u njegovu apoteku ukrade lek za enu. Da li bi N
morao da ukrade lek? Zato?
Po Kolbergu moralni razvoj prolazi kroz tri nivoa a unutar svakog od njih mogu da se
razlikuju po dva stadijuma:
2. Instrumentalno-realistika orijentacija.
Dete veruje da je ispravan onaj postupak koji slui kao sredstvo za zadovoljenje
vlastitih potreba, a povremeno i potreba drugih. "Ako ti meni - ja u tebi", i nema ni rei o
lojalnosti, zahvalnosti i pravednosti. Dakle, shvatanje pravednosti i reciprociteta je
pragmatino, kao uzvratna usluga. Smatra, da je vladanje u skladu sa drutvenim
pravilima, potrebno zato, jer ljudi sa takvim nainom vladanja dostiu individualne ciljeve.
K: Potuj pravila da bi dobio nagradu, da bi stekao pogodnosti
I: "Ne sme ga ukrasti, jer je apotekareva svojina. Apotekar mora takoe da zaradi sa svojim
poslom. Zato radimo, da bi zaradili."
3 Kolberg je (1976, 1984), pored odgovora ispitanika na moralnu dilemu, saeto dao i motiv
za moralno ponaanje na svakom stadijumu.
79
80
81
Vaspitne implikacije
Kolberg smatra da deca treba da razumeju posledice svojih moralnih opredeljenja,
treba da slobodno odluuju, ali i da ive u sredini u kojoj je moralnost na visokom nivou.
Dosledno svojoj kognitivnoj orijentaciji Kolberg predlae da nastavnici podstiu rast
kroz ove stadije moralnog miljenja pogodnim raspravama koje ukljuuju prave moralne
dileme iz svakodnevnog ivota, istorije, literature. Da bi moralni razvoj uspeno tekao
moralne poruke koje proistiu iz rasprave treba da budu neto iznad uenikovog nivoa
razumevanja.
Ako moralna objanjenja suvie premauju ili zaostaju za nivoom uenika ne moe se
oekivati napredak.
82
Socijalni konstruktivizam
Razvoj se ostvaruje kroz interakciju pojedinca s kompetentnijim osobama iz njegove
okoline. Do tree godine dete u interakciji sa drugima savlauje situacije (dobija uputstva
i zahteve); od tree godine u slinim situacijama i igri dete poinje da usmerava zahteve
ili pitanja sebi i pri toj usmerenosti povremeno glasno govori; oko sedme/osme godine
samousmereni govor se vie ne uje, taj govor nije nestao iz repertoara dejeg
ponaanja, nego se interiorizacijom preobratio u unutranji govor.
Prema gleditu Vigotskog kulturni znakovni sistem ima preovlaujui uticaj na
kognitivni razvoj. Psihiki razvoj linosti je ovladavanje kulturnim vrednostima, njihovo
usvajanje. To usvajanje moe nastati samo u procesu komunikacije. Znaci postaju
obeleja za individuu zato to su obeleje i za druge. Znak se najpre stvara za druge i tek
kasnije, kad dobije funkciju obeleja i odredi ponaanje, "premeta" se iz spoljanjeg
sistema odnosa u unutranji. Vigotski i rast voljnog ponaanja povezuje sa spoljanjim
posrednicima - znacima, koji se interiorizacijom pretvaraju u unutranje simbole i postaju
posrednici ponaanja linosti stvarajui najvii samoregulacioni sistem. Vigotski i razvoj
miljenja i govora smeta u drutveno-istorijski okvir.
Prema Vigotskom sve fundamentalne kognitivne aktivnosti vode poreklo iz matrice
kulturno istorijskog razvoja i u ontogenezi se formiraju kao produkti socijalnog razvoja
(Lurija, 1976). Tako kognitivne vetine i obrasci miljenja nisu primarno determinisane
uroenim faktorima, ve su nastali u socijalnim aktivnostima i interakcijama pojedinca u
kulturi u kojoj raste.
To znai: kulturno istorijsko naslee sredine koje okruuje dete i njegova istorija
razvoja su odluujue determinante kako ukupnog razvoja tako i razvoja njegovog
miljenja. U procesu kognitivnog razvoja jezik je osnovno orue koje odreuje kako e
dete uiti i kako e razmiljati zato to se preko znaenja rei prenose razvijeni obrasci
miljenja.
Prema uenju Vigotskog shvatanje meusobnih veza i odnosa miljenja i jezika je
neophodno za razumevanje intelektualnog razvoja. Jezik nije samo izraavanje znanja
koje je dete steklo. Jezik je fundamentalni posrednik izmeu miljenja i govora kojim se
preuzimaju saznanja od drugih; jezik je bitan za formiranje karakteristika miljenja i
linosti.
83
Misao i re
Misao i re nisu meu sobom povezani iskonskim vezama. Ta veza nastaje, menja
se i raste tokom samog razvoja misli i rei. Ali, to ne znai da e zbog toga ta nastala
veza biti samo spoljanja - da e ona biti izmeu dva sutinski razliita vida delatnosti
svesti. Do izvesnog trenutka oba razvoja teku nezavisno da bi se u jednom trenutku linije
razvoja ukrstile posle ega miljenje postaje govorno, a govor postaje intelektualan.
Vigotski ukazuje na jedinstvo miljenja i govora - koje on nalazi u znaenju rei. To je
istovremeno govorna i intelektualna pojava - fenomen verbalne misli i smislene rei.
Za ovo Vigotski nalazi potvrdu u svojim istraivanjima i pri tome kao sutinsko otkrie
naglaava da se znaenje rei razvija.
Kakva je funkcionalna uloga znaenja rei u misaonom inu? Prema Vigotskom
odnos misli i rei nije predmet, nego proces, taj odnos je kretanje od misli ka rei i
obratno - od rei ka misli. Vigotski razlikuje pravce kretanja glasovnog i smisaonog
govora. Glasovnost se razvija od delova ka celini, smisaonost od celine ka delovima. Ali
ova suprotna usmerenost vodi istinskom jedinstvu.
Vigotski: "Ustrojstvo govora nije obino ustrojstvo misli. Stoga se govor ne moe
oblaiti na misao kao gotovo odelo. Govor ne slui za izraavanje gotove misli.
Pretvarajui se u govor misao se preobraava i menja. Misao se ne izraava reju nego
ostvaruje u rei".
U razvoju deteta gramatika prethodi logici. To znai da se razvoj semantinosti i
glasovnosti rei ne podudara. Podela govora na semantiku i fonologiju ne nastaje
odjednom - ve u toku razvoja. U poetku je karakteristina predmetna vezanost rei struktura rei, i samo indikativna i nominativna funkcija. Znaenje, nezavisno od
vezanosti za predmet, i signifikacija, nezavisna od ukazivanja i imenovanja - nastaju
kasnije. No, tada govor zahteva prelazak sa unutranjeg plana na spoljanji, a
razumevanje ima obrnuto kretanje.
Semantiki sloj govora je poetni - prvi. Iza njega je unutranji govor. Kakva je
njegova psihika priroda? Nakon analize kako drugi tumae unutranji govor, Vigotski
iznosi svoj stav: da je unutranji govor tvorevina osobite psihike prirode. Unutranji
govor je govor za sebe, spoljanji govor je govor za druge. Unutranji govor niti prethodi
spoljanjem, niti ga reprodukuje u seanju. Ako je spoljanji govor pretvaranje misli u rei,
unutranji je obrnut proces - proces isparavanja govora u misao (Vigotski, 1996).
Vigotski koristi Pijaeovo uenje o egocentrinom govoru ali ga drugaije interpretira:
egocentrini govor predstavlja niz stupnjeva koji prethode razvitku unutranjeg govora,
pristupaan je neposrednom posmatranju i eksperimentisanju, pa je zato pogodnost i
klju za izuavanje unutranjeg govora, jer se tada moe izuavati dinamiki, u procesu
razvoja.
Egocentrini govor je primarno socijalan. Prema Vigotskom egocentrini govor je
prelaenje od interpsihikih funkcija (od vidova socijalne kolektivne delatnosti deteta) ka
intrapsihikim (ka njegovim individualnim funkcijama).
Ovo je opti zakon razvoja svih viih psihikih funkcija. Otuda potencijalni govor ima
svoju evoluciju - i konano pretvara u unutranji.
Prema tome opadanje i gubljenje egocentrinog govora je nastajanje novog govora a
ne isezavanje. Unutranji govor je nem, bez vokalizacije. To je izraz apstrahovanja od
glasovnosti i spoljanjeg govora.
Osnovni stav Vigotskog je da unutranji govor predstavlja sasvim osobitu,
samostalnu, autonomnu govornu funkciju. To je naroiti unutranji sloj govornog
84
Razvoj u koli
Uenje Vigotskog, koji jo tridsetih godina ovoga veka govori o vanosti kolskog
uenja za razvoj viih mentalnih funkcija, znaajno je uticalo na promenu shvatanja o
dejem razvoju, ne samo kod ruskih psihologa. Poznata je njegova teza da dobra obuka
vodi za sobom razvoj. "Uenje je samo onda dobro kada prethodi razvitku. Tada ono budi
i izaziva ceo niz funkcija koje sazrevaju i nalaze se u zoni narednog razvitka" (Vigotski,
1977, str. 259). Otuda je za obrazovanje i intelektualni razvoj deteta vanije znati ta ono
moe da rei uz malu pomo i podrku nastavnika, nego proveravati ta uspeva bez iije
pomoi.
Vigotski ukazuje na vanost kolskog uenja za razvoj viih mentalnih funkcija;
posebno naglaava znaaj transferne vrednosti nastave za razvitak viih psihikih
funkcija. Svim viim psihikim funkcijama odlike su: svest, apstraktnost i kontrola. Od
naina obuavanja zavisi kakvi e biti efekti kolovanja.
I nastava, kao i drugi oblici rada ljudi, ako se izvodi uz pomo savrenijih tehnikih
pomagala je faktor psihikog razvoja (alomorfni razvoj). Najvanije je da nastava podstie
razvoj poimanja - refleksivnih vetina. Dete treba da u procesu uenja bude svesno
onoga to ini - a poimanje e biti in svesti usredsreen na samu delatnost svesti.
Naglasak Vigotskog je na funkcionalnoj i dinamikoj strani uenja, prenoenju uenja
sa jednog nivoa na drugi - putem preobraavanja nivoa. Prelazak na novu vrstu
85
unutranjeg opaanja znai i prelazak na viu vrstu unutranje psihike delatnosti. Samo
poimanje se zasniva na uoptavanju sopstvenih psihikih procesa, koje uslovljava
ovladavanje njima. Refleksivne vetine omoguavaju poimanje - svest o samoj delatnosti
svesti (metakognitivne sposobnosti). To je posebno izraeno pri razvitku naunih
pojmova.
Uenje Vigotskog, dato u okviru kulturno-istorijske teorije psihikih pojava, prihvata
veina autora koja se bavi ispitivanjem razvoja i menjanja psihikih pojava. Postojanje
divergentnih linija razvoja viih psihikih funkcija objanjeno je stalnim promenama
znakovnih sistema i naina njihove upotrebe - varijabli koje se nalaze u "ii mentalnih
procesa".
"Za razliku od niih (prirodnih) funkcija (motorike, senzorne, elementarni oblici
pamenja, primarne emocije, itd.), koje su jednostavne strukture i istorijski nepromenljive,
vie funkcije (logiko pamenje, voljna panja, govor, miljenje, govorno miljenje,
sloena oseanja, itd.) su sloene strukture, jer se u njih ugrauje znak i znaenje koji se
menjaju, pa su stoga vie mentalne funkcije razliito organizovane kod razliitih ljudskih
grupa, u razliitim istorijskim razdobljima i kod dece u razliitim razvojnim fazama". (Ivi,
4
1977)
86
napisan je naziv: mur, sev, lag ili fik. Za nazive, kao stimuluse-sredstva, su uzete rei bez
smisla jer za njih nije vezano nikakvo iskustvo ispitanika.
Slika 24: Geometrijske figure koriene u eksperimentu
87
Opta zakonitost koju Vigotski otkriva je "da razvoj procesa koji kasnije izazivaju
formiranje pojmova poinje u najranijem detinjstvu, ali tek u pubertetu sazrevaju,
uobliavaju se i razvijaju one intelektualne funkcije koje u osobenom spoju ine psihiku
osnovu formiranja pojmova" (Vigotski, 1996).
Prvi stupanj (mlai predkolski uzrast) razvoja pojmova su sinkreti. U toj etapi re za
dete nema sutinsko znaenje. U njoj dolazi do izraaja sklonost deteta da, pri grupisanju
figura, nedostatak uoenih objektivnih veza zameni preobiljem subjektivnih veza koje
shvata kao veze meu stvarima. Dete u ogledu povezuje figure po njihovoj prostornoj
blizini ili nekom drugom sluajnom utisku. Otuda sinkrete odlikuje "nepovezana
povezanost" i znaenje rei obuhvata jednu neuoblienu gomilu predmeta, neureeni
skup: "hrpu".
Drugi stupanj u razvoju pojmova ine kompleksi. Miljenje u kompleksima uzima u
obzir stvarna, objektivna svojstva predmeta. Kompleksi se javljaju u nekoliko razliitih
oblika. Slinost ovih oblika je to se objekti u njima spajaju na osnovu neposrednog
ulnog iskustva, ali ipak "svojevrsnim faktikim vezama".
Vigotski navodi pet osnovnih vidova, vrsta kompleksa:
asocijativni kompleks koji se zasniva na bilo kojoj asocijativnoj vezi sa bilo kojim
svojstvom koje dete zapaa na predmetu;
zbirka (kolekcija) nastaje uzajamnim dopunjavanjem po obelejima koje dete
smatra razlogom povezivanja predmeta (po boji, obliku);
lanani kompleks odlikuje spajanje predmeta preko pojedinih karika, tako da su dva
susedna elementa u lancu povezana na osnovu razliitih obeleja;
difuzni kompleks nastaje kada dete spaja predmete na osnovu neodreenih,
difuznih veza tako da se moe neogranieno proirivati;
pseudopojam je oznaen kao najdominantniji oblik kompleksnog miljenja u
predkolskom uzrastu. Po spoljanjim odlikama uoptavanja to je pojam, ali po tipu
procesa koji dovode do uoptavanja to je kompleks to je karika koja spaja komplekse i
pojmove.
Trei stupanj u razvoju pojmova kod dece je pravi pojam. On se formira kada se niz
apstrahovanih svojstava ponovo sintetizuje, i kada tako dobijena apstraktna sinteza
postane osnovni vid miljenja. Subjekt koji je u ogledu otkrio znaenje naziva, ispoljio
pojmovno grupisanje, ume da eksplicira merila razvrstavanja, moe da pronae nove
elemente za datu grupu (ekstenzija klase).
Pri formiranju pojmova presudnu ulogu ima re. Re je znak, oznaka za opte
svojstvo na osnovu koga je izvreno grupisanje. Re moe da slui za razne intelektualne
operacije - to je osnovna razlika izmeu kompleksa i pojmova. Dete, dakle stie do
miljenja u pojmovima; postoji hijerarhija pojmova po optosti.
Postojanje pojma i svest o tom pojmu ne podudaraju se i postoji neslaganje izmeu
sposobnosti da se pojam stvori i sposobnosti da se on definie. Upotreba optih rei
moe doi pre nego ovladavanje apstraktnim miljenjem - dete upotrebljava iste rei kao
odrasli.
U stvaranju pojmova uestvuju sve elementarne intelektualne funkcije u naroitom
spoju, pri emu je sredinji trenutak cele te operacije funkcionalna upotreba rei kao
sredstva voljnog usmeravanja panje, uoptavajua apstrakcija: izdvajanja pojedinih
bitnih obeleja, njihovog sintetizovanja i simbolizovanja pomou znaka, rei sa
signifikativnom funkcijom.
88
91
Slika 26b: Prikaz napredovanja (skoka na novi nivo, stepenicu) u zoni narednog razvitka
Etapa 1 u ZNR
U etapi 1 izvoenje je:
uz asistenciju sposobnijih drugih;
posredovano od sposobnijih drugih;
ili je pomognuto od pedagoki efektivnih medija.
Pre nego to deca profunkcioniu kao nezavisni izvrioci, ona se oslanjaju na druge
za spoljnju regulaciju izvrenja zadatka (slika 27). Koliina i vrsta spoljnje regulacije zavisi
od uenikovog uzrasta/sposobnosti i od prirode zadatka.
Slika 27: Trening
92
Za vreme etape 1:
- postepeno se smanjuje odgovornost nastavnika za
izvrenje zadatka
Ovo je Bruner nazvao osnovni "princip predaje" - uenik koji je bio gledalac sada je
uesnik (Bruner, 1983).
Prva etapa je zavrena ili ostvarena kada odgovornost pruanja pomoi, ostvari
transfer, i izvrenje samog zadatka efektivno preuzme uenik. Ovo dostignue moe se
javiti u trenutku.
Etapa 2 u ZNR
U drugoj etapi ZNR, uenik je preuzeo pravila i
odgovornost za oba uea (tj. medijatora i uenika, slika
28). Uenik obavlja zadatak bez pomoi.
Slika 28: Samostalna veba
Na primer, predkolsko dete moe samo kompletirati slagalicu testere; uenik koji koristi
internet moe ovladati WWW (na primer, on/ona zna koja vrsta informacija se moe dobiti
"help" komandom i zna gde da zapone pretraivanje. Samovoenje ili samokontrola je
most izmeu pomoi drugih i potpuno interiorizovane vetine. Na primer, uenici esto upotrebljavaju samousmeravajui govor (tj. govore naglas ili u sebi) da pomognu izvrenje u
uslovima tenzije usled tekog zadatka. Da li ste zapazili kako neki ljudi poinju da govore
sami sa sobom (i kompjuterom) kada reavaju problem na raunaru?
Samosvesnost, sistematsko korienje strategije samousmeravajue pomoi je
refleksivna u etapi 2. Ipak, to ne znai da je izvoenje potpuno razvijeno ili
automatizovano; to se javlja u etapi 3.
Etapa 3 u ZNR
Izvoenje u etapi 3 vie se ne razvija; ono je ve razvijeno.
Vigotski opisuje to kao "fosilizaciju" time naglaavajui njegovo
uvrivanje. Na primer, im nauite da vozite bicikl, to uenje ili
znanje je uvreno ili postalo navika (slika 29).
Za one koji ovladaju osnovnim raunskim radnjama u osnovnoj koli, primena je brza
i nema ogranienja sa godinama. Permanentno uenje jedne osobe sadri ove sekvence
ZNR - preko pomoi drugih ka samopomoi - javlja se i ponovo javlja razvijanje novih
sposobnosti, vetina, razumevanja, itd.
93
Pomo drugih olakava transfer onog to uenik ve zna na zadatak koji reava. To
znai ouvanje optimalnog nivoa izazova. Suvie mali izazov pokazuje se dosadnim dok
suvie veliki izazov moe frustrirati. Pomo drugih zatvara pukotinu izmeu uslova
zadatka i nivoa vetina.
Pomo treba da bude smanjena, reorganizovana, prilagoena ili eliminisana kako
uenici pokazuju znake razumevanja za odreeni zadatak ili pojam koji ue.
Iterpersonalno i intrapersonalno uenje
Svako uenje u dejem sociokulturnom kontekstu javlja se dva puta:
a. socijalnom, kada je izmeu deteta i druge osobe ili nekog medija ili druge
sposobne osobe; ovo je inter psiholoka kategorija, i
b. onda sledi interiorizacija, ovo je u detetu kao intra psiholoka kategorija.
Tako, svaki kognitivni korak je posredovan u socijalnoj situaciji preko aktivnosti koje
su:
95
od
(b) intrapsiholoko
prema individui)
(kognigtivno
prenoenje
Rezime ZNR
Zona narednog razvitka je razlika izmeu:
(a) onoga to uenik moe da dostigne individualno i
(b) onoga to uenik moe da dostigne u saradnji sa sposobnijim drugima.
Dakle, da bi se kvalifikovalo kao zona narednog razvitka, voenje mora biti
interiorizovano, da je intrapsiholoko tako da se izvoenje na viem kognitivnom nivou
javlja nezavisno od te socijalne inerpsiholoke interakcije sa sposobnijim drugim ili
drugima (slika 35).
Uenik se kree:
od pozicije... gde je uenje... pomognuto i kooperativno (inerpsiholoko)
do pozicije... gde je uenje... samoregulisano (intrapsiholoko).
Slika 35: Uslovi koji su neophodni da voeno uenje dosegne ZNR
Zona narednog razvitka ima mnoge pedagoke implikacije. Jedna od njih je ideja da
ljudsko uenje pretpostavlja specifian socijalni ambijent i deo je procesa u kome se dete
96
razvija zavisno od intelektualnog ivota onih oko njega (Vigotski, 1978). Saglasno
Vigotskom (1978), sutinska odrednica uenja je da e ono podstai (probuditi) brojne
unutranje razvojne procese koji su u stanju da se jave samo kada je dete u interakciji sa
drugim ljudima iz okruenja ili sa vrnjacima.
Koncept ZNR je osnova za postavljanje modernog naina uenja drugog jezika.
Prema Krashen`s "input hipothesis sticanje jezika poinje kada uenik shvati da su
''imputi'' drugog jezika jedan korak iznad njegovog/njenog sadanjeg nivoa jezike
kompetencije. Na primer, ako je uenik na nivou ''I'' tada e maksimum sticanja biti kada
on/ona otkrije dostian input koji pripada nivou ''I + 1''. .
Sledbenici Vigotskog
Kod ruskih psihologa nalazimo u primeni postulat o interiorizaciji u uenju Galjperina i
njegovih saradnika o etapnom formiranje umnih radnji; uenja o alomorfnom razvoju i
razvoju metakognitivnih sposobnosti su ugraena u model kolskog uenja koji uvodi
Davidov (1981) sa ciljem da kod uenika razvija osnove eksperimentalnog, naunog
miljenja.
Ruski psiholozi, sledbenici uenja Vigotskog, smatraju da je prouavanje zakonitosti
razvoja miljenja jedan od najvanijih zadataka razvojne psihologije. Posebnu panju
privlai razvoj miljenja na ranom dejem uzrastu kome ovi autori pridaju viestruki
znaaj:
radi osvetljavanja razvojnih faza: opaajno-praktinog i opaajno-predstavnog
miljenja koji su bitni preduslovi za pojavu verbalnog (pojmovnog) miljenja;
prve faze miljenja utiu na ukupan intelektualni razvoj i formiranje mnogih
sposobnosti u toku ivota; razvoj miljenja se moe podsticati i ako se nita ne uradi za
njegov razvoj u najranijem detinjstvu, kasnije se manje moe nadoknaditi proputeno.
Za sledbenike Vigotskog je karakteristino da, uz socijalni interakcionizam u
tumaenju razvoja psihikog ivota, pa i razvoju miljenja, prepoznaju i uvaavaju uticaj
sazrevanja i individualnog uenja. Od roenja deteta poinju socijalne interakcije, dete je
od samog poetka razvoja "utkano u socijalno korito humano elaborirane sredine"
(Vigotski).
Dete je od poetka socijalno bie jer su njegove individualne akcije socijalno
posredovane. U tom socijalnom odnosu javljaju se svi psihiki procesi koji su, pre razvoja
procesa interiorizacije, svojevrsna iterpsihika tvorevina.
Otuda za dete ljudska sredina nije samo uslov, ve izvor psihikog razvoja. Psihiki
razvoj se odvija u procesu aktivnosti i zavisi od uslova i prirode te aktivnosti. Najpre se
javlja manipulativna delatnost (prva godina), zatim predmetna delatnost (od druge
godine), igrovna aktivnost (predkolski uzrast), kolsko uenje...
ta, prema ruskim psiholozima, predstavlja sam proces razvoja miljenja?
O prvim misaonim procesima moe se govoriti pri kraju prve godine kada dete
uspeva da rei konkretnu "problemsku situaciju", npr. da dohvati igraku sa dna kreveta,
koja je van domaaja ruke, privlaenjem pokrivaa. Poetni oblici miljenja imaju
opaajno-praktini karakter: dete reava probleme uz pomo praktinih radnji.
aenko i Lavrentjeva (1998) ovu karakteristiku opaajno-praktinog miljenja u
reavanju zadatka saimaju sa "misliti - znai raditi". Ovo ilustruju primerom deteta koje
uporno skakue i pokuava da dohvati igraku sa ormana. Kada je odrasli sugerisao
97
detetu da stane i prvo razmisli, malian je, ne prekidajui pokuavanje, odgovorio: "Ne
treba da mislim, treba da dohvatim".
Prva intelektualna reenja deteta su primena ranije formiranih navika u novim
uslovima. Neto kasnije dete pronalazi nain reavanja nove problemske situacije: nalazi
sredstvo da doe do cilja. Ruski psiholozi istiu da deji nain reavanja problema
pomou praktinih radnji sa predmetima sadri dve sutinske karakteristike po kojima se
miljenje malog deteta razlikuje od miljenja impanza; to su korienje ljudskih orua i
govora.
Ovladavanje nainima korienja najprostijih ljudskih orua i njihova upotreba, pri
reavanju misaonih zadataka ili saznavanju svojstava okruenja, ne znai samo sticanje
novih operacija ve i razvoj misaonih sposobnosti. Pri korienju sredstva da se doe do
cilja dete treba da savlada motornu vetinu upotrebe ljudskih orua. Da bi formiralo
operaciju sa oruem dete treba da otkrije nain njegove upotrebe.
Dete eksplicitno ili implicitno od odraslog ui socijalno izgraene naine upotrebe
orua.
Sa pojavom govora dolazi do kvalitativne promene intelektualne aktivnosti. Najpre
dete vie govori povodom zadatka nego o zadatku. Zatim se govor javlja kao objanjenje
situacije, njime dete objanjava optu shemu aktivnosti u zadatku: to je neka vrsta
verbalnog bilansa radnje kojim se fiksira sam put reenja.
U treoj fazi govor poinje da prethodi radnji i ima funkciju planiranja; dete misli
naglas to mu pomae da uvia nove smisaone veze koje izlaze iz opaajnog polja, to
omoguava reenje problema.
Meutim, rei mogu imati funkciju planiranja samo ako za dete imaju odreeno
znaenje, ako su postale nosioci izvesnih generalizacija.
U treoj godini, kada poinje da se formira znakovna ili simbolika funkcija saznanja,
u intelektualnom razvoju deteta nastaje vaan preokret, koji je vidljiv i u simbolikoj igri
deteta. Sada je dete u mogunosti da koristi jedan objekt u funkciji zamene drugog. Pri
tome se u aktivnosti umesto predmeta koristi njegova zamena. Na uzrastu 4-5 godine
dete ve moe da reava zadatke na unutranjem, mentalnom planu, oslanjajui se na
svoje vizuelne predstave predmeta.
Nastajanjem opaajno-predstavnog miljenje javlja se kvalitativno novi stupanj u
razvoju dejeg miljenja. Reavanje zadataka na predstavnom planu prua nove
mogunosti. Predstave pruaju mogunost preobraavanja predmeta na mentalnom
planu; dete razvija sposobnost da na planu predstava izdvaja, kombinuje i povezuje
razliite delove i detalje predmeta. Tako na predstavnom nivou moe nastati struktura,
uoptena shema, koja reava problem. Dete izdvaja i povezuje ona svojstva predmeta
koja su vana za reavanje datog zadatka.
Koristei uopteno iskustvo dete moe rasuivati na verbalnom planu, da misaono
pripremi i predvidi karakter budue radnje. Verbalno miljenje kod dece se javlja na
uzrastu 5-6 godine. To znai da se interiorizacijom spoljanjih akcija obrazuju opaajnopredstavne i verbalne, pojmovne forme miljenja.
Zaporoec i Minska (1967) su prouavali uslove i mehanizme prelaska sa opaajno
praktinog na refleksivno miljenje (slika 36).
Iz prikaza na grafikonu vidimo da najvie uspeha imaju deca koja zadatak reavaju
praktino (oznaka 1); tada 55% dece uzrasta 3-4 godine uspeva da nae pravilno
reenje, dok su na uzrastu 6-7 godine skoro sva deca uspena (96,3%). Sa uzrastom
raste uspenost reavanja zadataka na opaajno-predstavnom nivou (oznaka 2), uz
98
pomo crtea i slika. Na verbalnom planu (oznaka 3) deca poinju uspeno da reavaju
zadatke tek na uzrastu 5-6 godine (15%).
Slika 36: Zavisnost uspeha od naina reavanja problema
99
NEDOSTACI
Vigotski
Kognitivne sposobnosti i razvoj specifini za svaku kulturu
Socijalni konstruktivizam (interakcija
odrasli-dete)
Uenje dovodi do razvoja i prethodi
mu
Jezik je kljuan za kognitivni razvoj;
privatni (unutranji) govor pretvara se u
misao
PIJAE
VIGOTSKI
GENEZU LOGIKE
100
Kognitivno-informacione teorije
Autori kognitivno-informacionih teorija (Siegler, 1991; Sternberg, 1989; Miller, 1993 i
dr.), koji se prvenstveno orijentiu na izuavanje kognitivnog razvoja, u poetku su
svrstavani u neopijaetiste. Meutim, vrlo brzo je uoeno da se oni u svom pristupu
izuavanja razvoja kognicije razlikuju od drugih teorija. Baucal (1998) stavlja kognitivnoinformacioni pristup u grupu dominirajuih teorija izuavanja kognitivnog razvoja, uz
Pijaeovu teoriju kognitivnog razvoja, kulturno istorijsku teoriju Vigotskog i psihometrijski
pristup. Svaki od ovih pristupa ima vlastiti konceptualno-metodoloki sistem kojim
odreuje osnovne pretpostavke o prirodi saznanja i njegovom razvoju, definie probleme
koji su relevantni, kao i nain na koji te probleme treba istraivati.
Kognitivno-informacioni pristup prua najbolje mogunosti za ispitivanje i utvrivanje
konkretnih kognitivnih procesa, i njihove organizacije, koji posreduju izmeu informacija
koje osoba dobija i registruje i njenog pokuaja da rei neki problem i ostvari odreeni cilj.
Ti specifini kognitivni procesi i strategije koje ine sadraj akcionih shema (Pijae) ili
kognitivnih funkcija pri interakciji sa sredinom i problemom (Vigotski), nisu neposredan
predmet izuavanja ni u jednoj od ove dve teorije. Dok Pijaeov pristup traga za optim
kognitivnim karakteristikama koje definiu misaone mogunosti i ogranienja tzv.
"epistemikog subjekta", kognitivno-informacione teorije detaljno objanjavaju, kako npr.
dete prepoznaje slova u abecedi, pamti brojeve, odluuje, da li je bezbedno prei ulici ili
nije, prepoznaje, da se njegov drug vratio ljut... Kada koriste isti zadatak, npr. klasifikacije
predmeta po teini, Pijae koristi navedeni zadatak da bi utvrdio da li dete razume
mislene operacije, kao to su reverzibilnost i tranzitivnost, dok autori kognitivnoinformacionog pristupa utvruju koja specifina pravila dete upotrebljava pri reavanju
zadatka.
Razvojne kognitivno-informacione teorije podrobno opisuju razvoj procesa, kao to su
sakupljanje informacija, oblikovanje misaonih strategija, uoptavanje, automatizacija,
upotreba pravila, koja znaajno doprinose razvoju kognicije. Ti procesi su meusobno
povezani i zajednikim delovanjem omoguuju primereno reagovanje odnosno reavanje
misaonih problema. Pri tome se kognitivno-informacioni pristup orijentie ka otkrivanju
optih pravilnosti u reavanju specifinih zadataka zanemarujui individualne razlike.
Baucal je (1998) napravio interesantnu komparaciju na kojoj poziciji se KI pristup
nalazi kada se razmatraju kljuna pitanja kognitivnog razvoja. Dajemo saet pregled toga
poreenja.
Koje sposobnosti su u potpunosti ili delimino razvijene kod tek roenih beba? Od tri
pozicije: 1. "tabula rasa", 2. kompetentno novoroene i 3. konstruktivizma; KI pristupu je
najblie stanovite 2. kompetentnog odojeta.
Da li je razvoj usmeren ka nekom cilju? Od dve pozicije: 1. razvoj je konstantno
progresivno "kretanje" ka cilju (a. modalnim kognitivnim karakteristikama realnih odraslih
osoba i b. kognitivnim karakteristikama koje bi odlikovale odrasle osobe kada bi se
razvijale pod idealnim okolnostima) i 2. razvoj je "otvoren" proces; kod KI pristupa
dominira shvatanje: 1a. kognitivni razvoj je usmeren ka zreloj formi - modalnim
kognitivnim karakteristikama odraslih.
Da li se razvoj odvija istim tokom i ka istom zavrnom stanju? Od tri stanovita: 1.
nema razlika u razvojnom toku i krajnjem ishodu razvoja (utvrivanje univerzalnog toka i
zavretka razvoja), 2. ljudi se razlikuju i po razvojnom toku i po krajnjem ishodu razvoja
(socio-kulturni faktori su formativni) i 3. srednje gledite: razvojni ishodi su bar u bazinim
crtama uglavnom isti, ali se ljudi razlikuju u pogledu naina na koji se razvijaju (zbog
101
kulturne koncepcije kognitivnog razvoja poslednjih godina postaje sve vie prihvaena,
ak i od strane nekih znaajnih pripadnika KI pristupa (Nelson, 1993).
Slika 37: Shematski prikaz Sternbergove teorije inteligencije
Etoloka teorija
Etologija je nauna disciplina koja prouava ponaanje ivih bia u prirodnoj sredini.
Temelje savremene etoloke teorije postavili su zoolozi / etolozi Tinbergen (1907-1989) i
Lorenz (1903-1989, Nobelova nagrada 1973). U etologiji se istiu bioloki i genetski
mehanizmi razvoja i evolucioni koreni dananjih ponaanja. U okviru etologije interes je
usmeren na: uroene obrasce ponaanja i kritine / senzitivne periode u razvoju. Svaka
vrsta je u razvoju razvila oblike adaptivnog ponaanja, koja su potrebna za preivljavanje
(reprodukciju). U prirodnoj selekciji su bolje prilagoene jedinke preivele, reprodukovale
se i tako prenele svoje crte na potomke. I ovek se sagledava iz komparativne
perspektive: razvoj adaptacija na okolinu. Koja su obeleja uroenih obrazaca
ponaanja? Naveemo ona koji se najee pominju i njihove osnovne odlike:
1. Specifini su za vrstu,
2. Univerzalni za sve lanove vrste,
3. Bioloki programirani, ne zahtijevaju uenje,
4. Podstie ih specifian nadraaj (uroeni podsticajni sklop),
5. Stereotipni su,
6. Pod minimalnim su uticajem okoline,
7. Vani su za opstanak vrste.
Etoloka teorija je promovisana u objanjavanju detetovog razvoja u 60-tim
godinama dvadesetog veka i ostala uticajna do danas.
Lorenc i Tinbergen su posmatrali ponaanje, koje poveava verovatnost
preivljavanja, kod razliitih vrsta ivotinja u njihovom prirodnom okruenju. Lorenc je
otkrio pojavu utiskivanja (impriting), brzog uenja u vremenu kritinog perioda, koje
vezuje mladune za prvi pokretni objekt (vie o ovome u poglavlju Pojam, inioci i
zakonitosti razvoja - Kritini periodi razvoja). Pojave ekvivalentne utiskivanju kod ljudi
nema, neke slinosti sa njim ima afektivno i socijalno povezivanje tj. veza izmeu
odraslog i novoroeneta. Kritinim periodima kod dece (kod razvoja govora, afektivne
vezanosti i dr.) u svojim istraivanjima bavili su se razvojni psiholozi. Savremeni
istraivai ukazuju da uinak okoline na deji razvoj moemo mnogo bolje da pojasnimo
sa periodom senzitivnosti, nego sa kritinim razdobljem, (Bornstein, 1989); Period
senzitivnosti je razvojni period optimalne osetljivosti za odreene vrste uticaja, koji su
(ne)povoljni za razvoj odreenih ponaanja. Granice toga razdoblja su manje strogo
omeene nego kritinog razdoblja (meseci i godine).
Od psihologa koji su u svojim istraivanjima polazili od etolokog pristupa
prikazaemo one koji se najee navode.
Keler (W. Khler, 1925) je kod impanza istraivao i objasnio uenje uvianjem.
Kroz opite sa impanzama Keler je pokazao da uenje putem uvianja postoji i
kod ivotinja (ili barem kod primata).
Nakon razliitih neuspenih pokuaja reavanja problema, impanzo se obino
povlai, kao da mu je potreban predah. U tim trenucima odsutnosti ivotinja uspeva
da nae reenje, njeno lice ispoljava promenu mimike, kao da se ozari.
Nakon toga impanzo u nizu neprekinutih, direktnih i jasno usmerenih pokreta
najkraim putem ostvaruje cilj: spoji dva tapa i dohvati bananu van kaveza ili uspeva
da stavi sanduke jedan na drugi da bi dohvatio bananu okaenu na vrhu kaveza.
Ono to je bitno za opis ponaanja u ovom obliku uenja je to to u drugom
105
pokuaju, kad se ponovo stavi u kavez, impanza odmah dohvata bananu, bez
prethodnih bezuspenih odgovora.
Getaltistikim terminima reeno, dolo je do restrukturacije opaajnog polja i do
uvianja odnosa izmeu elemenata u ovoj situaciji odnosa izmeu sredstava i cilja.
Jo jedna znaajna odlika ovog oblika uenja jeste da se tako otkriveni principi,
odnosi, zakonitosti i sl. lako generalizuju ili transferiu na sline situacije uenja.
Harlou (H. Harlow, 1961) je kod mladunadi impanza ispitivao afektivno vezivanje za
majku.
Bebe majmuna su pri roenju daleko usklaenije od deteta. Njihovi odgovori
mogu se posmatrati i pouzdano procenjivati na uzrastu od 10 dana ili ak i ranije. Iako
oni sazrevaju mnogo bre od svojih ljudskih vrnjaka, bebe obeju vrsta idu uglavnom
istom razvojnom putanjom.
Ova posmatranja dovela su do serije eksperimenata u kojima se poredi znaaj
dojenja - i svih aktivnosti povezanih s njim - sa znaajem koji ima jednostavni fiziki
kontakt u pobuivanju vezanosti majmuneta za majku.
U tu svrhu napravljen su dve surogat majke. Jedna je od gole zavarene ice
cilindrinog oblika i na njoj se nalazi drvena glava sa nedoraenim licem. Kod druge,
ta zavarena ica bila je presvuena omotaem od krznene tkanine. Osam novoroenih
majmuna su stavljeni u zasebne kaveze, a svaki je imao podjednak pristup krznenoj i
ianoj majci, meutim, mladune je pokazivalo preferenciju prema krznenoj majci,
bez obzira to je flaica sa hranom bila na ianoj surogat majci (slika 39a i b).
Slika 39 Preferencija krznene surogat majke
106
U sledeem ogledu koji je nazvan "test otvorenog polja" Harlou je proveravao kako
e se ponaati mladune kada je u prostoriji sa nepoznatim predmetima samo, nema
surogat majke, a kako kada je ona tu. Slika 41a pokazuje da bez surogat majke
mladune se uplaeno sklupa u uglu sobe; povratkom surogat majke privija se uz nju
i ona mu je uteha i sigurnost (slika 41b); nakon smirivanja mladune poinje sa
istraivanjem (slika 41c), potom se vraa "majci", nakon toga ide jo dalje.
Slika 41: "Test otvorenog polja"
107
Kako etolozi objanjavaju ponaanje koje ispoljava mladune impanze ili gorile
prema majci?
Najpre treba rei da savremeni etolozi ne prihvataju staru dihotomiju na uroeno i
steeno u ponaanju. Umesto toga, oni razlikuju tzv. sredinski stabilna i sredinski
labilna ponaanja. Sredinski stabilna su ona ponaanja koja ostaju relativno
nepromenjena pod uticajem sredinskih uslova; sredinski labilna ponaanja se
znaajno menjaju u razliitim sredinskim uslovima. Vano je dodati da to nisu dva
razliita tipa ponaanja, nego dva pola jednog kontinuma.
Dve su osnovne karakteristike ovog ponaanja mladuneta prema majci. Najpre,
kod mladuneta i prave majke, postoji diskriminativno individualno prepoznavanje sa
obe strane, mladuneta od strane majke i majke od strane mladuneta. Drugo, postoje
diferencirana ponaanja, koja su takoe obostrana.
Skup ponaanja kojim mladune majmuna uspostavlja i odrava vezanost za
majku sainjavaju posebni oblici ponaanja koji se zovu fiksirani (ili modalni) akcioni
sklopovi (kao to su privijanje uz telo, sisanje i sl.).
Za etologe je to jedan primer instinktivnog ponaanja. Uzet u celini, taj sistem
ponaanja je sredinski stabilan, dok pojedini modalni sklopovi kod pojedinih vrsta
(naroito kod oveka) mogu biti sredinski labilni (jer su promenljivi i individualno i
uzrasno).
Bolbijevo (J. Bowlby, 1973) izuavanje deje afektivne vezanosti (attachment) 60-tih
godina prolog veka smata se prvom primenom etolokih naela na deji razvoj. Bolbi
ukazuje da je:
afektivna vezanost kod dece nuna za opstanak;
filogeneza decu opremila karakteristikama (signalima: socijalni osmeh, pla) i
ponaanjima (nenutritivno sisanje, privijanje, praenje) koja osiguravaju brigu od strane
odraslih i opstanak;
odrasle osobe opremila osjetljivou za te detetove karakteristike i signale,
ponaanjima brige i negovanja, kojima na njih reaguju.
Afektivno vezivanje prema jednoj osobi sa svim komponentama vezivanja (signalima i
ponaanjima) upostavlja se sa est meseci starosti; tada se moe jasno zapaziti i strah
od nepoznate osobe, jo jedan od kritikih pokazatelja uspostavljene vezanosti (detaljnije
o teoriji Bolbija u poglavlju Afektivno vezivanje).
Zapaanja etologa su dovela do tvrenja, da mnogi oblici detetovog socijalnog
ponaanja podseaju na ponaanje primata. Time potvruju genetske i bioloke izvore
(faktore) ponaanja, ali ne zanemaruju sasvim uenje, to vodi ka veoj fleksibilnosti u
odreivanju inioca razvoja.
Savremena neoetoloka teorija (Hinde, 1989), slino kao i klasina, naglaava filogenetske temelje razvoja ponaanja, ali u veoj meri uvaava i uinke okoline. Etolozi su razvili
precizne metode za posmatranje ponaanja, slino bihejvioristima, ipak za razliku od njih
istiu znaaj opaenog ponaanja u prirodnoj sredini (domu, vrtiu, koli itd.), a ne u laboratoriji. Znaajan doprinos neoetoloke teorije je u tome, da pokuava da objasni ponaanje
deteta sa stanovita razvojnog stadijuma a ne sa stanovita odraslog.
Kritiari ukazuju da klasina i neoetoloka teorija ne posveuju dovoljnu panju
kognitivnom razvoju u ontogenezi. Usredsreene su na emocionalni i socijalni razvoj,
posebno na razvoj odnosa izmeu deteta i majke, delimino i na razvoj linosti i na razvoj
igre kod ivotinja i posredno deje igre.
108
Ekoloka teorija
Ekologija ljudskog razvoja obuhvata nauno istraivanje progresivne, uzajamne
akomodacije izmeu aktivnog ljudskog bia u razvoju i promenljivih odlika neposrednih
okruenja u kojima ivi osoba u razvoju, dok na ovaj proces utiu odnosi izmeu
okruenja i iri kontekst u kome se okruenja nalaze. Ekologija ljudskog razvoja na razvoj
oveka gleda kao na proces koji se uvek deava u nekom kontekstu, ije je osobenosti,
kardinalne i diskretne karakteristike i prirodu, neophodno poznavati da bi se razumela
priroda i svojstva samih razvojnih procesa i ishoda.
Svet - ekoloka sredina kako bi ekolozi rekli - ne interesuje ekologiju ljudskog razvoja
onakav kakav objektivno jeste ve onakav kakav je za dete, kakvim ga vidi dete koje u
njemu ivi i razvija se.
Prema Bronfenbreneru (1997), fenomenoloko stanovite je neka vrsta zatitnog
znaka ekologije ljudskog razvoja, samim tim to fenomenologija predstavlja orijentaciju na
psihike funkcije (sadraje svesti).
Ekoloki razvoj je proces koji se odvija tokom celog ivota. To je proces stalnog
usklaivanja organizma i sredine. Ekologija ljudskog razvoja sam razvoj odreuje
srazmerno usko - kao sticanje pojmova o ekolokoj sredini.
Bronfenbrener istie da je razvoj "proces kroz koji jedinka stie sve obuhvatnije,
istananije i valjanije pojmove o svojoj ekolokoj sredini i postaje motivisana i sposobna
da se uputa u aktivnosti pomou kojih otkriva tu sredinu, odrava je ili restrukturie na
nivoima sline ili vee sloenosti u pogledu forme i sadraja".
Razvoj pojedinca se odvija u kompleksnom sistemu odnosa, na koje utiu multipli sistemi sredine. Ekoloka teorija objanjava razvoj sa sociokulturne perspektive, koja poseduje
pet nivoa sredinskih sistema, od neposrednih interakcija sa lanovima porodice do kulture:
mikrosistem, mezosistem, egzosistem, makrosistem i hronosistem (slika 42).
Mikrosistem je obrazac aktivnosti, uloga i interpersonalnih odnosa doivljenih od
strane osobe u razvoju u datom okruenju sa odreenim fizikim i materijalnim
karakteristikama. Okruenje je mesto gde ljudi lako mogu stupiti u interakciju licem - u lice - kua, obdanite, igralite, lokalne institucije kola, religijske institucije, vrnjaci,
svojstva fizikog okruenja. Bronfenbrener pojedinca u mikrosistemu ne poima kao
pasivnog prijemnika iskustva, ve kao aktivistu, koji oblikuje i menja svoju trenutnu
okolinu. Svi odnosi pojedinca sa okolinom su dvosmerni i reciproni.
Mezosistem je drugi sredinski nivo i sainjavaju ga odnosi izmeu dva ili vie
okruenja u kojima osoba koja se razvija aktivno uestvuje (kao to su za dete odnosi
izmeu kue, kole i grupe vrnjaka iz komiluka; za odraslog, izmeu porodice, posla i
drutvenog ivota). On se formira kada god osoba u razvoju ulazi u novo okruenje. U
razvojnoj psihologiji sve vie se znaaj posmatranja ponaanja pojedinca u multiplim
kontekstima (npr. porodici i koli), da bi se mogla utvrditi kompleksnija predstava o
njegovom razvoju. kolska uspenost je zavisna i od uticaja kole i od uticaja porodice.
Egzosistemom nazivamo jedno ili vie okruenja koja ne ukljuuju osobu u razvoju
kao aktivnog uesnika, ali u kojima dolazi do zbivanja koja utiu na ono to se deava u
okruenju u kome se nalazi osoba u razvoju. Ukljuuje razliite institucije, socijalne
slube u zajednici, kojoj dete pripada, sredstva informisanja, zaviajne drutvene
organizacije. Egzosistemski oslonac moe takoe biti neformalan, npr. socijalna mrea
prijatelja roditelja i pripadnika ire zajednice, koji roditeljima daju socijalni i emocionalni
oslonac.
109
Uticaj deteta see van porodice, u okruenja u koja ono nikada ne stupa, u okruenja
koja su deo njegovog egzosistema.
Poto TV program u kuu dolazi iz spoljanjeg izvora, on ini deo dejeg
egzosistema. "Najvea opasnost od TV ekrana nije toliko u ponaanju koje prouzrokuje
koliko je u ponaanju koje spreava - prie, igre, porodine radosti i svae kroz koje dete
mnogo ui i na osnovu kojih se obrazuje njegov karakter" (Bronfenbrener, 1997).
Slika 42: Pet nivoa sredinskih sistema
dostiu vrhunac nakon godinu dana od tog dogaaja; narednih dve do pet godina dete e
imati tekoa u prilagoavanju. Intelektualne sposobnosti dananjih starih osoba su na
viem nivou, nego to su bile te sposobnosti njihovih vrnjaka ranijih generacija. Na te
razlike utiu vii nivo obrazovanja i kvalitetniji zdravstveni i opti standard nego to je bio
ranije.
Osnovni pojmovi
Pored odreenja pet nivoa sredinskih sistema (od mikrositema do makrositema)
potrebno je navesti i jo neke vane pojmove kojima se slui ekoloki pristup.
Pod ekolokom validnou Bronfenbrener smatra stepen poklapanja izmeu
iskustva ispitanika o sredini u kojoj se ispituje i pretpostavki koje o tom iskustvu ima
ispitiva. to su razlike u tom pogledu vee to su izgledi za postizanje ekoloke valjanosti
manje.
Ekoloki prelaz nastupa kad god se poloaj osobe u ekolokoj sredini menja kao
rezultat promene uloge, okruenja ili i jednog i drugog. Do ekolokog prelaza dolazi
tokom celog ivota: povratak majke i deteta iz bolnice; polazak deteta u obdanite;
dolazak mlae brae i sestara; polazak u kolu...
Ljudski razvoj je proces putem koga osoba u razvoju usvaja iru, diferenciraniju i
validniju predstavu ekoloke sredine i postaje motivisana i sposobna da se ukljui u
aktivnosti koje otkrivaju odlike sredine, odravaju ili restrukturiu tu sredinu na nivoima
sline ili vee sloenosti oblika i sadraja. Da bi se pokazalo da je dolo do ljudskog
razvoja neophodno je ustanoviti da se promena u koncepcijama i aktivnostima osobe
prenosi u druga okruenja i na druga vremena. Pokazivanje ovoga je razvojna
validnost.
Ekoloki eksperiment je napor da se istrai progresivna akomodacija izmeu
rastueg ljudskog organizma i njegove sredine putem sistematskog suprotstavljanja dveju
ili vie sredinskih sistema ili njihovih strukturalnih komponenti, sa paljivim pokuajem da
se kontroliu drugi izvori uticaja ili putem sluajne raspodele ili putem ujednaavanja.
Glavni, osnovni efekti u ekolokom istraivanju su, po svemu sudei, interakcije.
113
Teorija bihejviorizma
Votson, Skiner i njihovi sledbenici uvaavaju faktor naslea ali posebno naglaavaju
ulogu sredine i procesa uenja. Langer (1982) ukazuje da je to model pasivnog oveka
jer "ovek izrasta u ono to od njega naini okolina". Bihejvioristi se bave onim
ponaanjima koja se mogu objasniti S R emom, ponaanjima koja su rezultat
aktivirajuih podsticaja. Oni ignoriu unutranji saznajni plan ponaanja. Otuda i osnovna
pretpostavka ove teorije je "da je ovekovo ponaanje ujedno i njegova psiholoka
sutina".
Bihevioristiko shvatanje psihikog razvoja ne prihvata stadijalnost razvoja, ve na
razvoj gleda kao na kontinuirani proces, koji se sa uzrastom odvija bre ili sporije, ali bez
kvalitativnih prelaza. Za bihejvioriste u sreditu naunog interesovanja treba da bude
proces uenja, jer po ovom shvatanju ovek je uglavnom ono to je stekao procesom
uenja. Uenje znai relativno trajne promene u ponaanju, koje su rezultat iskustva,
opaanja i vebe. Klasino uslovljavanje je uene pri kome neutralna dra uzrokuje
refleksnu reakciju, jer je bila povezana sa bezuslovnom drai. Neutralna dra tako
postaje uslovna dra. Operantno uslovljavanje je oblik uenja, pri kome je bitno
potkrepljivanje ponaanja, to znai, da je operantno ponaanje pod uticajem svojih
posledica. Potkrepljivanje nije vezano samo za eljena pozitivna ponaanja, nego
uveavanje verovatnosti svakog ponaanja koje vodi do pozitivnih posledica, a ne samo
onog ponaanja koje odrasli ocenjuju kao primereno. Diskriminativno uenje je vrsta
uenja pri kome deca svoje ponaanje prilagoavaju draima, koje signaliziraju priliku za
potkrepljenje ili opasnost kanjavanja.
Ova teorija razvoja bavi se rastom, postignuem, koji se mogu pripisati poetnim
(draima, pokretaima) i drugostepenim uzrocima (nagrada, kazna). Rast je sloaj
jednostavnih procesa koje su pokrenuli delotvorni uzroci. A da bi se otkrili ti uzroci koriste
se laboratorijski i prirodni eksperimenti; u prvom se variranjem nezavisne promenljive
otkrivaju uzroci, u drugom se pomou korelacione, faktorske analize otkrivaju uzroci i
stepen njihovog delovanja.
Vaspitno-obrazovne implikacije
Istraivanja bihejviorista su nesumnjivo dovela do boljeg razumevanja procesa
uenja, a u nekim svojim modelima doprineli su unapreivanju obrazovne prakse. Tako
Skiner razvija programirano uenje koristei teoriju potkrepljenja, Blum daje taksonomiju
vaspitno-obrazovnih ciljeva uz operacionalizaciju dostizanja; Blumov model nastave
"Mastery learning" kompenzira razlike u sposobnostima, uenjem do ovladavanja
obezbeuje uspeh veini; bihejvioristi nisu za selekciju i represiju, meutim, umesto
kompenzacijskih programa treba izbei faktor deprivacije - obezbediti optimalno
angaovanje deteta primereno moguoj komunikaciji (Bruner).
114
organske
potrebe
sigurnost
ljubav
potovanje
samoaktualizacija
Roberts
preiveti
stabilnost
socijabilnost
ekspertiza
self
0-1
2-11
12-19
20-24
odoje
detinjstvo
adolescenci
ja
mlai
odrasli
25 i
vie
zrelost
116
UENJE I RAZVOJ
Da li se zakonitosti psihikog razvoja mogu svesti na zakonitosti po kojima se odvija
proces uenja ili razvoj ima svoje specifine zakonitosti? Da li je razvoj subordiniran
uenju ili je uenje subordinirano razvojnom procesu?
Ovo je centralni problem razvojne psihologije jer su odgovori na ova pitanja od
sutinskog znaaja kako za teoretiare tako i praktiare. Rasprava o njemu data je u
brojnim radovima, bila je u sreditu panje na vie naunih skupova, ali posebnu panju
privlai ona na meunarodnom kongresu psihologa u Moskvi 1966. godine. Na njemu su
se psiholozi podelili na one koji stavljaju naglasak na vei udeo razvoja i one koji smatraju
da je uenje vanije. U sutini to je bila rasprava izmeu enevske i moskovske
psiholoke kole.
Centralna teza enevske kole je da se razvoj odvija po sopstvenim zakonitostima
koje su bioloke i socijalne prirode. Pijae kae: "Uenje je izgleda podreeno
mehanizmima razvoja i vodi trajnom uspehu samo u meri u kojoj koristi izvesne vidove
ovih mehanizama". A to znai uenje je subordinirano razvojnom procesu, a brzina
uenja zavisi od stepena ostvarenog razvoja. Zbog toga to razvoj ima vodeu ulogu deca na predkolskom uzrastu ostaju neprijemiva za bilo kakvo uenje logikih
struktura.
Ako uenje nije pokreta razvoja - koji faktori to jesu? Za Pijaea kognitivni razvoj je
sistem sa sposobnou za autogenezu: osnovni proces je uravnoteavanje (preko
asimilacije i akomodacije - kojima se postie adaptacija). Istraivake metode ove kole
su prilagoene da prate spontan razvoj deteta. Pijae prihvata Vodingtonov princip
uvremenjenosti i smatra da na deji razvoj ne mogu povoljno uticati pokuaji ubrzavanja.
Kritiarima koji govore o nekim efektima ubrzavanja postavlja pitanje da li znaju ta dete
gubi u razvoju ako se vreme razvojnih procesa skrauje.
Centralna teza moskovske kole zasniva se na uenju Vigotskog "da dobra obuka
vodi za sobom razvoj". Psihiki ivot vue svoje korene iz socijalne interakcije u kojoj
dete uenjem preuzima socijalno iskustvo. Ni razvoj se ne odvija po nepromenljivim
zakonitostima - on zavisi od aktivnosti subjekta, a to znai od uenja. Polazei od teze da
razliito obuavanje daje razliite efekte Galjperin razvija metodu etapnog formiranja
umnih radnji - koja poinje od formiranja "osnovne orijentacije operacije", i kroz sledee
etape odigrava se preobraaj praktinih, spoljanjih aktivnosti u unutranje, mentalne
aktivnosti. Ovom metodom dete na ranijem uzrastu formira pojmove konzervacije.
Ono to je zajedniko u nalazima obe kole je sledee:
Logike operacije imaju svoje korene u praktinim, materijalnim radnjama, koje se
kroz proces interiorizacije transformiu u mentalne operacije.
Postoji saglasnost rezultata kada se pojave prate u slinim uslovima - u spontanom
razvoju deteta.
Razlike se pojavljuju u shvatanjima ove dve kole po pitanjima:
faktora razvoja,
mogunosti ubrzavanja razvoja obuavanjem.
Veliki broj radova pokuava da odgovori na pitanje moe li razvoj biti ubrzan, a to
znai i na pitanje da li je pri tome prioritetniji faktor sazrevanja ili uenja. Klaricio (Clarizio,
1977) navodi argumente obe grupe autora - koji su pristalice i protivnici "ubrzavanja
gotovosti" za polazak dece u kolu.
117
119
120
RAZVOJ POJMOVA
Proces formiranja pojmova kod dece
Kako se razvijaju pojmovi? Kako svet bebe, kojim dominiraju opaaji, sa uzrastom
postaje pojmovni svet odraslih? Ako pojam predstavlja simboliku zamenu za bitnu
zajedniku karakteristiku svih pojedinanih sluajeva, ako sa pojmovima dete dosee
sutinu, bit saznatog - onda je zaista izuzetno znaajno znati kad i kako se oni formiraju.
Istraivanja ukazuju da je razvoj pojmova jedan unutranji proces. Taj proces
eksperimentator pokuava da "iznese napolje", nastojei da ga pri tome ne poremeti i
izmeni, da bi ga verno opisao i objasnio. Jedan broj istraivanja usmeren je da otkriva i
opisuje etape kroz koje dete prolazi u procesu formiranja pojmova; drugi se blie bave
otkrivanjem "strategija" koje dete u tom procesu koristi. U teoriji Vigotskog upoznali smo
njegov pristup ispitivanju pojmova (videti u Kulturno-istorijskoj teoriji Vigotskog
"Eksperimentalno ispitivanje razvoja pojmova" i "Spontani i nauni pojmovi"). Ovde e biti
prikazani istraivaki pristupi i nalazi Brunera; ispitivanje pojmova postupkom definisanja i
Klausmajerov pristup i nalazi.
U eksperimentu se koristi kartice sa etiri svojstva (oblik, boja, broj i okvir); svako od njih ima
tri vrednosti: oblik (kvadrat, krug, krst), boja (zelena, crvena, crna), broj (jedan, dva, tri) i okvir
(jedna, dve i tri linije). Svaka kartica sadri sva etiri atributa; za variranje svih kombinacija
vrednosti atributa bila je potrebna 81 kartica (3x3x3x3). Ako se ispitaniku pokae jedna kartica koja
je pozitivan primer onda je njegov zadatak da nae bitne atribute pojma birajui jednu po jednu
karticu a eksperimentator mu saoptava da li je izabrao pozitivan ili negativan primer.
122
+
+
+
fokus kartica.
1. izbor: eliminisati "broj figura" kao bitan atribut.
2. izbor: ostaviti "crveno" kao bitan atribut.
3. izbor: ostaviti "krst" kao bitan atribut.
4. izbor: eliminisati "broj okvira" kao bitan atribut.
Samo etvrti oblik, logiko definisanje, ukazuje da je kod deteta formiran pravi pojam
koji je sredstvo sve dominantnijeg oblika misaone aktivnosti deteta - logikog miljenja.
Meutim, pri analizi nalaza dobijenih postupkom definisanja treba uvaavati injenicu na
koju je ukazao Vigotski a potvrdili su je i drugi istraivai: formiranje pojma ide ispred
mogunosti njegovog odreivanja verbalnim iskazom. Dete primenjuje re kao pojam a
definie re kao kompleks.
I Masen (1984) istie da se razvoj pojmova kree u tri smera:
- Sadraj pojmova poinje da odgovara onome to u taj pojam ukljuuje veina
odraslih.
- Deca sa uzrastom sve bolje operiu pojmovima.
- Deca naue da odreuju i opisuju jedan pojam pomou drugih pojmova.
Ukratko: pojmovi ne dobijaju konanu formu sa usvajanjem - oni su dinamian sistem
koji se stalno razvija.
- razliita brzina za razliite pojmove kod istog deteta (bri je tempo kod pojmova sa
"opaljivim" svojstvima);
pojmovi vieg nivoa imaju veu transfernu vrednost (za razumevanje odnosa,
pravila, reavanje problema);
znanje imena i definiuih svojstva pojma olakava sticanje i korienje tog pojma.
Ovo ukazuje da i nastava u kojoj se stiu nauni pojmovi mora biti individualizovana i
usklaena sa razvojnim nivoom uenika. Uenike motivisati, stvoriti kod njih nameru i cilj
da usvoje pojam jer od toga zavisi usredsreivanje panje na relevantne atribute pojma.
Autor se zalae za kombinovanje induktivnih i deduktivnih operacija. Znanje imena pojma
i njegovih definiuih svojstva olakava ueniku operacije klasifikovanja, da postavlja i
testira hipoteze, izvede osnovno pravilo za grupu, naui strategiju izdvajanja (ne)primera.
Pri svemu tome nastavnik daje definiciju pojma u kojoj su sadrana bitna svojstva i niz
primera i neprimera pojma; posle svake samostalne aktivnosti i odgovora uenika
nastavnik daje povratne informacije.
Iz svega napred iznetog moe se zakljuiti da je razvoj pojmova u stvari razvoj samog
miljenja. I razvoj pojmova je proces koji poinje u ranom detinjstvu, dostie u
adolescenciji vie, zrelije forme i nastavlja se u odraslom dobu. Autori se slau da se i
pojmovi, kao i miljenje, razvijaju po principima: "od konkretnog ka apstraktnom" i "od
pojavnog ka sutinskom". U procesu formiranja pojmova velika je uloga rei: imena
pojma. Bez znakova i rei nema pojmova. Meutim, dete pojam pre formira i koristi nego
to je u stanju da ga definie. Istraivanja formiranja pojmova ukazuju da dete ne prima
gotove pojmove pasivno, ono je aktivan inilac, to stalno mora da ima na umu i roditelj i
nastavnik i pisac udbenika. Pri usvajanju pojmova nuno je uvek ukazivati na sutinu. Ali
najvei problem je u tome to su bitne odlike najee skrivene, nisu "opaljive". Tek ako
vaspita ima na umu sve "unutranje" i "spoljanje" faktore: procese formiranja pojma,
faze kroz koje taj proces prolazi, odlike koje dete koristi u formiranju pojma i intelektalni
stupanj na kome se dete nalazi, i ako je nivo motivacije za uenje pojma, i deteta i
vaspitaa, zadovoljavajui - moemo oekivati najpovoljnije ishode.
126
Prema Pijaeovoj teoriji u toku itave prve godine kognitivni razvoj se sastoji u
koordinisanju jednostavnih motornih akata sa perceptivnim podacima. Do 10 meseca za
dete realno postoji samo ono to je u njegovom vidnom polju. Senzomotorno povezivanje
u poetku je sluajno; krajem prve godine javlja se razlikovanje izmeu cilja i sredstva ali
dete "konstruie sredstvo" koordinacijom motornih radnji sa opaajima i ta vezanost za
neposredno dato iskustvo odlikuje kognitivni razvoj na poetku druge godine. Oko 18.
meseca dete postaje sposobno da pronae nova sredstva interiorizovanim
kombinacijama pa umesto aktivnog isprobavanja koristi elementarne simbolike zamene
(motorne simbole) kojima reprezentuje transformacije spoljanjih objekata. Kada se
gestovnoj i glasovnoj signalizaciji predmeta i radnji pridrui korienje simbola, onda
akcija prelazi na unutranji plan: dete razmilja pre radnje (interna reprezentacija). Prema
Pijaeu prvo nastaju motorni simboli, zatim deji "privatni znakovi" kojima oznaava
aktivnosti i objekte i na kraju dete usvaja i koristi dogovorene znake sredine: rei i
pojmove.
Vigotski ovu odliku razvoja miljenja objanjava procesom interiorizacije: dete najpre
ui spoljanje, konkretne akcije a zatim ih interiorizuje - zamenjuje simbolikim
127
Vigotski
GENEZU LOGIKE
Ova dva teorijska sistema najvie se razlikuju po pitanju inilaca psihikog razvoja.
Meutim, ova dva teorijska sistema se sagledavaju i kao komplementarni,
sadopunjavajui u sagledavanju ranog saznajnog razvoja: "Dok nam Pijae otkriva sliku
jednog individualnog sistema ponaanja, Vigotski definie uslove za njihov nastanak i
razvoj" (Mateji-urii, 1994).
OD EGOCENTRINOG KA SOCIJALIZOVANOM MILJENJU
govor. U prilog svome stanovitu Vigotski navodi da se egocentrini govor poveava kada
se dete suoi sa teim zadatkom.
Kritike Pijaeovih postavki o egocentrizmu (deje percepcije) koje daje Donaldson
ve smo naveli (str. 75-77).
Eksperimentalne provere razvoja kauzalnih odnosa kod dece ukazuju da miljenje
treba izuavati kao proces i ne poistoveivati ga sa dejom sposobnou verbalnog
izraavanja. Ako se tako pristupi onda nalaenje pravilnih objanjenja slede razvojnim
redom: na planu predmetne delatnosti, na planu opaajne datosti pa tek na verbalnom
planu.
OD KONKRETNOG KA APSTRAKTNOM MILJENJU
Valon je ovaj princip razvoja saeto izrazio reima "od ina do misli". Sa ovom linijom
razvoja intelekta saglasni su razvojni psiholozi i enevske i moskovske kole. U
senzomotornom periodu miljenje je potpuno vezano za neposrednu stvarnost
(manipulisanje objektima). Dakle, unutranjim intelektualnim procesima prethodi
spoljanja, predmetna delatnost. Krajem senzomotornog perioda spoljanje radnje se
zamenjuju simbolikim - isprobavanjem u vidu interiorizovanih radnji. Meutim,
predmetna delatnost koja protie u formi spoljanjih, istraivakih radnji nee odmah
dovesti do viih nivoa interiorizacije. Podakov istie da kod male dece nije odmah
uspostavljen put "od ina do misli" jer se najpre formiraju predstave. Misao o radnji dolazi
na starijem uzrastu. Zaporoec i Minska su potvrdili redosled i vreme razvoja pojedinih
oblika miljenja: opaajno-praktino, opaajno-predstavno i verbalno miljenje (v. sliku
36). Davidov ukazuje na uzajamni i povratni uticaj pojedinih oblika miljenja: pojmovno
miljenje se razvija iz niih oblika ali i usmerava praktine radnje na informacije koje vode
uvianju bitnih odnosa i veza neophodnih za reenje zadatka.
Prelazni period, sa konkretnog na apstraktno miljenje, je doba puberteta. Sa
pojavom formalnih operacija javlja se sposobnost korienja apstraktnih pojmova. To
dovodi do kvalitativnih promena kako na planu intelektualnog razvoja tako i
funkcionisanju celokupne linosti. Princip "od konkretnog ka apstraktnog" prepoznatljiv je
u socijalnom razvoju, sticanju socijalnog iskustva, moralnom suenju i drugim oblastima
razvoja.
OD USMERENOSTI NA JEDAN ASPEKT STVARNOSTI KA ISTOVREMENOM ZAHVATANJU VIE
ASPEKATA
Razvoj dejeg miljenja tee od upotrebe simbolike motorne radnje i glasnog govora
ka unutranjim simbolima (predstavama, interiorizovanom - unutranjem govoru i
verbalnom miljenju). Vigotski itav razvoj verbalnog miljenja tumai kao postepenu
interiorizaciju govora koji pored komunikativne dobija signifikativnu funkciju.
I Bruner smatra da je deji saznajni razvoj olakan posredstvom konvencionalnog
sistema simbola - prenesenog i interiorizovanog jezikog znaenja.
I u socijalnom razvoju dolazi do izraaja ovaj aspekt razvoja miljenja: u promeni
kriterijuma na osnovu kojih se biraju vrnjaci za druenje (od spoljanjih svojstava do
razmiljanja o vrednostima linosti) ili u odnosu prema autoritetu (od nespornog
potinjavanja do odnosa uzajamnosti i dobrovoljnog saraivanja). U moralnom razvoju
zapaamo da dete najpre poinje da se ponaa u skladu sa posledicama koje je njegovo
ponaanje izazvalo u spoljanjoj sredini, dok se na starijem uzrastu (adolescenciji) razvija
stabilno unutranje oseanje pravde i dunosti.
OD SPOLJANJE AKTIVNOSTI I MANIPULISANJA PREDMETIMA KA POJMOVIMA I ODNOSIMA
MEU NJIMA
131
132
taj uzrast. Veina ljudi odreenog razvojnog uzrasta, koja ivi u priblino jednakim
socijalno-ekonomskim uslovima, ima sline razvojne karakteristike koje omoguavaju da
se stekne slino socijalno iskustvo i sistem znanja koji ta sredina zahteva od te
generacije, to odreuje i socijalni rang i identitet svakog pojedinca. Ovu okolnost
uvaava i zakonodavstvo pa se prava i dunosti graana povezuju sa uzrastom: poetak
kolovanja, graanskog punoletstva, birakog prava, vojne obaveze, prava na penziju.
Zbog toga se u opisu pojedinih uzrasnih perioda, pored fizikih i psiholokih
karakteristika, navode oekivane i propisane drutvene uloge - razvojni zadaci za svaki
uzrasni period.
Kod nas se najee navode periodizacije koje polaze od psiholoke podele razvoja
ili sa kombinacijom psiholokog i pedagokog kriterijuma. Pri tome se u periodizaciju
psihikog razvoja ukljuuje i prenatalni period. Psihiki razvoj u ontogenezi podeljen je na
sledee uzrasne periode:
PRENATALNI PERIOD (od zaea do roenja);
NOVOROENE (prvi mesec nakon roenja);
ODOJE (od prvog meseca do kraja prve godine);
PRVO DETINJSTVO (do 2-3. godine);
RANO DETINJSTVO (do 6-7. godine);
SREDNJE DETINJSTVO (do 9. godine);
POZNO DETINJSTVO (do 12. godine);
RANA ADOLESCENCIJA (do 16. godine);
SREDNJA ADOLESCENCIJA (do 21. godine);
POZNA ADOLESCENCIJA ili RANA ZRELOST (do 25. godine);
SREDNJA ZRELOST (do 50. godine);
POZNA ZRELOST (do 65. godine);
PREDSTARAKO DOBA (do 70. godine);
STAROST (od 71. godine).
Od brojnih stranih periodizacija, kao ilustraciju, navodimo ameriku, rusku i
slovenaku - koje su u trenutku objavljivanja imale saglasnost razvojnih psihologa svojih
zemalja:
Sekcija amerikih razvojnih psihologa saglasila se sa sledeom podelom: novoroene (prvi
mesec); odoje (prva godina); rano detinjstvo (od 1 do 6 god.); srednje detinjstvo (6 do 10 god.);
pozno detinjstvo ili preadolescencija (10 do 12 god.); rana adolescencija (12 do 14 god.); srednja
adolescencija (14 do 16 god.); pozna adolescencija (16 do 21 god.); zrelost (21 do 65 god.); starost
(65 godina i vie) (Ingli & Ingli, 1972).
Ruski psiholozi prihvataju sledeu periodizaciju: odoje (prva godina ivota); rano
predkolsko detinjstvo (1 do 3 god.); predkolsko detinjstvo (3 do 6 god.); mlai kolski uzrast (6 do
10 god.); preadolescencija (10 do 15 god.); adolescencija: prvi period (stariji kolski uzrast 15 do 17
god.), drugi period (17 do 21 god.); zrelost: prvi period (21 do 35 god.), drugi period (35 do 60
god.); predstarako doba (60 do 75 god.); starost (75 do 90 god.); dugovenost (90 godina i vie)
(, 1990).
135
Slovenaka periodizacija 7
Razvojni period
Prenatalno doba
Odoje i rani razvoj
Rano detinjstvo
Srednje i pozno detinjstvo
Adolescencija
Rana odraslost
Srednja odraslost
Pozna odraslost
Hronoloka starost
od zaea do roenja
od roenja do tree godine
od tree do este godine
od este godine do poetka puberteta
od poetka puberteta do 22. -24. godine
od 22. -24. do 40. -45. godina
od 40. -45. do 65. godina
od 65. godina do smrti
Slovenaki autori naglaavaju da je u odraslom dobu podela priblina i arbitrarna, jer nemamo
tako jasnih telesnih i socijalnih kriterijuma za razdvajanje perioda kao u detinjstvu.
136
RANI RAZVOJ
U okviru ranog razvoja obuhvaeni su periodi koji po sadraju promena i znaaju za
ukupan ontogenetski razvoj zauzimaju posebno mesto u istoriji pojedinca. Pri tome
savremena razvojna psihologija poinje praenje ranog razvoja od analize prenatalnog
perioda, pa do razvojnog uzrasta (2-3 godine) kada dolazi do diferenciranja osnovnih
odlika specifinih za ljudsku vrstu: afektivnog vezivanja, uspravnog hoda, govora, ljudske
upotrebe ruke, sposobnosti za socijalnu interakciju i u tom kontekstu osobenog
kognitivnog razvoja. Vigotski (1996-IV) ukazuje da sa roenjem prestaje samo fizika
zavisnost deteta od majke, ali ne i bioloka i psiholoka zavisnost od majke i socijalnog
okruenja.
Produeni period zavisnosti ini ontogenetski razvoj ljudske vrste fleksibilnijim i
prilagodljivijim. Upravo rani razvoj pokazuje sve odlike - prednosti i rizike koje u sebi nosi
obrazac ljudske ontogeneze, to je i razlog da se ovom uzrastu posveti posebna panja.
PRENATALNI RAZVOJ
Razvoj poinje od trenutka oploenja jajne elije - formiranja zigota. Prenatalni razvoj
traje oko devet meseci (deset lunarnih meseci) to je priblino 1% ljudskog veka ivotnog ciklusa. Meutim, to vreme je dovoljno da se odigraju fascinantne kvantitativne i
kvalitativne promene u razvoju: iz jedne oploene elije razvije se ceo ovekov
organizam. Dovoljno je rei da novoroene ima razvijene sve delove tela, koji odmah po
roenju ili nakon relativno kratkog vremena mogu da funkcioniu. Meredit (Meredith,
1957) opisuje ontogenetski rast i razvoj kroz pet karakteristinih promena:
veliine, izgleda (organizam se razvija u odraslog mukarca ili enu);
brojano, kvantitativno uveavanje (od dve elije pri oploenju nastaje 20 triliona
elija);
svojstva tkiva (najbolja ilustracija je osifikacija - od hrskavice do vrstih kostiju);
pozicije - lokacije i/ili ugla organa (na primer: kod rasta i razvoja srca, organa za
varenje, udova);
relativne veliine (od embriona do odraslog organizma; kod promena proporcija
delova tela glava postaje relativno manja a noge relativno due u odnosu na ukupnu
visinu).
Metode ispitivanja
Za izuavanje prenatalnog razvoja koristi se objektivno sistematsko posmatranje
fetusa (intrauterino i ekstrauterino) i introspekcija - saoptenja trudnice. Naunici koriste
svako prevremeno roenje ili odstranjivanje fetusa iz uterusa, zbog zdravstvenih razloga,
da ekstrauterino prouavaju nivo razvoja i karakteristike fetusa. Sa razvojem tehnike
usavreni su postupci direktnog intrauterinog praenja razvoja fetusa. Umesto kimografa
sa mehanikim pisaima koji ostavljaju otiske na nagaravljenom bubnju, danas se koriste
skeneri koji omoguavaju da se na monitoru prati izgled i pokreti fetusa u celini ili
njegovih pojedinih organa. Korienje ovih ureaja ne izaziva tetne posledice ni kod
fetusa ni kod majke. I ova istraivanja se dopunjavaju saoptenjima trudnice.
Nakon oploenja i prve deobe nastaju iz dve haploidne, dve diploidne elije (sa
duplim brojem hromozoma), to je normalno stanje kod svih telesnih elija. Drugi
znaajan rezultat je odreivanje pola zametka. Spermatozoid, koji nosi X-hromozom, e
odrediti enski pol zametka (XX). Ako pak nosi Y-hromozom, bie zametak mukog pola
(XY). Oploena jajna elija se zove zigot. U ovoj prvoj fazi zametak zadrava oblik jajeta,
otuda i naziv ovarijalna faza (ovum - jaje). Kod ovuma, koji se iz proirenog dela jajovoda
kree ka uterusu, najpre dolazi do progeneze - kvalitativne reorganizacije jajne elije.
Nakon toga poinje deoba elija - blastogeneza. Formiraju se dve grupe elija: spoljanje
- trofoblast (trophos - hranitelj) i unutranje - embrioblast (blastos - zametak). Trofoblast,
se razvija u strukture koje e hraniti zametak: posteljicu ili placentu. Kod embrioblasta se,
jo u fazi ovuma, diferenciraju blastodermalni zametni listii: ektoderm (spoljanji list
zametka), endoderm (unutranji list zametka) i mezoderm (sredinji list zametka). Iz ta tri
dela zatim nastaju organi embriona. Za sve razvojne procese u ovoj fazi koristi se hrana
iz oploene jajne elije. Otuda je u fazi ovuma budui zametak veoma otporan na
teratogene uticaje iz okoline. Krajem druge nedelje od oplodnje dolazi do implantacije prirataja ovuma uz zid uterusa i time poinje embrionalna faza (videti sliku 46).
U embrionalnoj fazi razvoja dolazi do organogeneze - formiraju se delovi tela i
pojedini organi. Iz ektoderma nastaje centarlni nervni sistem, periferni nervni sistem, ulni
epitel uiju, nosa i oiju, koa sa dlakom i nokti, dojke, hipofiza, potkone lezde i zubna
gle. Iz mezoderma nastaje vezivno tkivo, hrskavica, kosti, glatki i prugasti miii, srce,
krvne i modane ile i elije, bubrezi, polni organ i njegovi kanali, opne koje obuhvataju
srce, plua i trbuni zid, te slezina, lezde sa unutranjim luenjem, jetra, pljuvane
lezde, epitelijske povrine mokranog mehura, unutranje uvo i eustahijeve cevi. Od
endoderma nastaju organi za disanje, jetra, pankreas, srednje crevo, drelo, krajnici,
pljuvane lezde, timus i titna lezda. Krajem osme nedelje posle zaea diferencirani
138
su svi glavni sistemi organa i organizam ima uoljivo ljudski oblik; embrion je dostigao
duinu oko 5 santimetara i teinu oko 2 grama.
Glava ini polovinu ukupne duine embriona (slika 47). To ukazuje da
prioritet u poetnom razvoju imaju mozak i nervni sistem. Ruke i noge
su sitne i nene a meu prstima na rukama i nogama nalazi se
koica. Embriolozi ukazuju da i drugi vani organi poinju rano da se
diferenciraju. Srce poinje da pulsira u etvrtoj nedelji nakon zaea.
Razvija se miino tkivo, organi za varenje, zapoinje razvoj
endokrinog sistema. Polni organi su ve diferencirani. U osmoj
nedelji, kada su diferencirani svi organi, javljaju se i prvi spontani
pokreti.
Slika 47: Embrion
3-4
5-10
8-18
12-24
25 +
40 +
139
sluni aparat kod fetusa je potpuno razvijen; pri kraju trudnoe fetus je neto
osetljiviji za visokofrekventne spoljanje zvuke; nakon roenja dete e moi da reaguje
ulom sluha na zvune drai tek kad se iz slunih puteva (unih kanala i Eustahijeve
trube) isprazni tenost (plodova voda);
receptori i mehanizmi za kinestetike osete rano se razvijaju ali nije precizno
utvreno kada oni poinju da funkcioniu; pomou ultrazvune istraivake metode i
video snimanja mogue je razlikovati pokrete fetusa.
Moe se zakljuiti da su receptorni sistemi pripremljeni za reagovanje nekoliko
meseci pre nego to je zavrena fetusna faza. Karmajkl (Carmichael, 1954) to naziva
zakonom anticipacije funkcija.
Uslovljavanje fetusa
Eksperimenti amerikog naunika Spelta (Spelt, 1948) su pokazali da u prenatalnom
periodu moe da se obrazuje uslovni refleks. U ogledima sa gravidnim enama u osmom
i devetom mesecu trudnoe kao prirodna dra korien je jak zvuk a kao
neutralna/uslovna dra taktilne vibracije. Posle dovoljno ponavljanja ove kombinacije
drai fetus je reagovao trzajem samo na vibracije. Spelt je koristio posebnu opremu za
izvoenje ogleda i registrovanje promena (videti sliku 3).
141
NOVOROENE
Saznanja o prenatalnom razvoju nam ukazuju da sa roenjem ne poinje ni fiziki ni
psihiki ivot deteta. Roenje oznaava prelazak deteta iz uterusa u spoljanju sredinu.
Roenje je sigurno najdramatinija promena u ivotu pojedinca. U priblino 95% sluajeva
plodovi se raaju glavom okrenuti izlazu. Nekoliko procenata se raa u nonom stavu i tada
su mogue poroajne komplikacije. Novoroene, koje je roeno u rasponu izmeu 37. i 42.
nedelje trudnoe je doneeno novoroene.
Nakon roenja dete mora da zapone samostalan ivot koji karakteriu brojne
fizioloke funkcije: disanje, varenje, izluivanje, termoregulacija, san i budno stanje.
142
Novoroene je prvi sat po roenju budno i paljivo i tada sledi prvi pokuaj dojenja.
Nakon toga koji sat po roenju duboko zaspi.
Period novoroeneta (prvi mesec postnatalnog ivota) Vigotski oznaava kao prvu i
"najizrazitiju" razvojnu krizu deteta koja odvaja period prenatalnog razvoja od perioda
novoroeneta. "Dramatina promena sredine pri roenju, kada novoroene dospeva u
potpuno novu sredinu, menja itav njegov ivot i obeleava poetak perioda postnatalnog
razvoja" (Vigotski, 1996-IV str. 199).
Poetak disanja, prolaenje vazduha preko glasnih ica proizvodi zvuk koji ujemo
kao prvi deji pla. Prvo hranjenje novoroene obavlja uroenim refleksima sisanja i
gutanja. Nekoliko asova po roenju poinje i izluivanje. Meutim, i pored toga to je
beba fizioloki opremljena za samostalno preuzimanje ovih najvanijih funkcija javljaju se
i znaci koji ukazuju i na tekoe adaptacije na novu sredinu (nepravilno disanje, trzaji,
kijanje, drhtanje).
Karakteristike novoroeneta
Prosena teina novoroeneta je 3-4 kg; prosena duina je 48-52 sm, koa je
nabrana i ruiasta; oi su srazmerno krupne, sive / plave (tek kroz 1-2 meseca dobijaju
konanu boju), pokreti oiju nisu koordinirani; glava je srazmerno velika u odnosu na
ruke, trup i noge (videti sliku 51); na lobanji su meki, hrskaviavi delovi
(fontanele), to je olakavalo tok raanja deteta; u poreenju sa
odraslim ritam disanja i rada srca su skoro dva puta bri a krvni pritisak
dva puta nii; miii su slabi i meki i dete ih jo ne kontrolie.
Smatra se da veliki mozak kod novoroeneta ima sve nervne
elije (izmeu 12 i 15 milijardi); meutim, dok se njihov broj sa
uzrastom nee uveavati, promena oblika i veliine e se menjati sve
do esnaeste godine. Rastom nervnih produetaka i mijelinizacijom
uveava se i usavrava funkcionalno povezivanje nervnog sistema to stvara povoljnije uslove i za psihiki razvoj.
Slika 51: Relativna veliina - novoroene / odrasli
b. Darvinov refleks
refleks grljenja ili Moroov refleks - (od 7. meseca gestacijske starosti do 3. ili 4.
meseca) kada se u blizini deteta, koje lei poleuke na vrstoj podlozi, izazove jak zvuk
dete iri ruke i noge u stranu a zatim ih vraa u luku kao da nekog grli; istu reakciju
izaziva izmicanje podloge; refleks je najizraeniji u drugom mesecu a do sedmog meseca
se gubi;
refleks hodanja - (od 7. meseca gestacijske starosti do 3. ili 4. meseca) ako je
novoroene podignuto da nogama tek dodiruje tlo ono poinje da pokree noge kao kod
ploda.
144
hodanja ili vonje bicikla; savremeni nalazi ukazuju da refleks hodanja pomae
prilagoavanje fetusa na okolinu i omoguava mu obrtanje u uterusu;
vratni tonini refleks - (od 7. meseca gestacijske starosti do 3. ili 4. meseca.) ako
detetu koje lei poleuke okrenemo glavu udesno podbradak se podie, desna ruka
isprua a leva savija; vratni tonini refleks omoguuje bebi da savlada problem praenja i
koordinacije glave, pogleda i ruke; ovaj refleks opisao je Gezel ukazujui da e ovaj
asimetrian sklop pokreta prei u simetrian oko esnaeste nedelje.
Veina opisanih refleksa je karakteristina samo za period novoroeneta, nakon
toga oni postepeno nestaju i gube u prvih est meseci odojeta.
Neki drugi refleksi se sa razvojem zadravaju, jer imaju i dalje funkciju prilagoavanja
(npr. kijanje pri nadraaju nosnih puteva, zevanje radi potrebe za dodatnim kiseonikom,
kaljanje, irenje zenica u tami).
Novoroenad sa poveanim rizikom
Meu novoroenad sa poveanim rizikom ubrajamo nedonoad i decu roenu sa
10% niom teinom i visinom od prosene.
Nedonoe je naziv za fetalnu bebu - novoroene koje je pre vremena roeno (od
sedam meseci). Napredak u medicinskoj tehnologiji u zadnjim decenijama doveo je do
preivljavanja i veoma nezrelih nedonoadi. U uslovima posebne nege ona nastavljaju
da se razvijaju, i to neto brim tempom nego da su ostala u uterusu. Nakon dva meseca
posle roenja nedonoe e biti neto zrelije od vrnjaka po zaeu koji je tek roen
posle normalnog, devetomesenog razvoja u uterusu. Da li nedonoe moe da pristigne
u razvoju vrnjaka roenog na vreme, za kojim je znaajno zaostajalo? Nalazi pokazuju
da nedonoe postepeno pristie u razvoju i ove vrnjake i nakon izvesnog vremena
veina njih se ni u fizikom ni u psihikom pogledu ne razlikuje od doneene
novoroenadi. Za psihiki razvoj nedonoeta povoljnije je normalno ophoenje roditelja
- bez prezatiivanja.
Deca roena sa podprosenom teinom i visinom predstavljaju est problem u
periodu posle roenja i nose poveani rizik za razvoj i na kasnijim uzrastima. Kada su u
savremenim studijama ispitanici bile odrasli iz rizine i normalne grupe novoroenadi,
kod prve grupe je naena vea uestalost gojaznosti, eerne bolesti i kardiovaskularnih
oboljenja u odraslom dobu (Barker & Fall, 1993).
145
Telesni razvoj
Znaaj prouavanja telesnog razvoja
Savremena razvojna psihologija uporedo sa ontogenetskim razvojem psihikog ivota
izuava i telesni razvoj zbog dvosmerne povezanosti fizikog i psihikog razvoja.
Organsku osnovu psihikog ivota ini organizam u celini, ali mogunosti i granice
psihikog razvoja posebno odreuju njegova anatomska struktura, neuroloka
organizacija i biohemijski sastav.
U poreenju sa drugim vrstama telesni razvoj kod oveka znatno due traje, bilo da
se poreenje vri na osnovu apsolutnog ili relativnog trajanja promena do postizanja
zrelosti. U poreenju sa ivotinjskim vrstama, gde je vremenski ciklus da majka donese
novo mladune dovoljan da prethodno postane odrasla jedinka, ljudska porodica jedina
ima potomke razliitog dejeg uzrasta koji su istovremeno zavisni. Do toga dovodi
produeno detinjstvo, meutim, ta injenica znaajno utie na psihiki razvoj - posebno
razvoj linosti dece i odraslih.
I u fizikom razvoju deluje zakon heterohronije. Razliiti delovi tela ne rastu istom
brzinom (glava, trup, noge - v. sliku 55). Razliita je dinamika razvoja razliitih organskih
sistema (v. sliku 56). U izvesnim sluajevima razliita je brzina sazrevanja delova istog
organa (na primer mozga - v. sliku 53). Da li se dinamika psihikog razvoj podudara sa
tokovima fizikog razvoja? Kre i Krafild (1973) kau: "Zauujua je podudarnost
izmeu brzine telesnog i intelektualnog razvoja". Autori navode da telesni i senzomotorni
razvoj slede cefalokaudalni i proksimodistalni pravac telesnog razvoja.
146
Duina (cm)
Teina grama
8 ned
12 ned
16 ned
20 ned
24 ned
5
9
16
25
30
2
35
100
300
700
28 ned
32 ned
36 ned
POSLE ROENJA
Novoroene
3m
6m
35
40
45
1000
1700
2500
50
60
66
3500
5300
7200
9m
1g
2g
71
75
84
8800
10000
12800
Novoroene
9m
2g
4g
6g
1/4
1/2
3/4
4/5
9/10
U etvrtoj godini mozak deteta dostie 80% ukupne teine. Meutim, za psihiki
razvoj i poveanje intelektualnih mogunosti vanije su promene unutranje strukture
mozga, a posebno mijelinizacija i funkcionalno osposobljavanje asocijativnih vlakana
(videti sliku 53a i 53b).
Nalazi o mijelinizaciji ukazuju da oblasti korteksa od kojih zavisi razvoj najsloenijih
formi psihike delatnosti sazrevaju u poznijim etapama; to je razlog to se i formiranje
psihikih procesa odvija od jednostavnijih ka sloenijim formama.
147
Novoroene
8g
15 g
16 g
Odrasli
23
27
33
44
45
149
Razvoj motorike
Razvoj motorike u prvom detinjstvu, po miljenju mnogih naunika, dominira nad
drugim funkcijama, a ovladavanje pokretima i motornim vetinama i u narednim razvojnim
uzrastima ima snaan (ne)posredan znaaj za ukupan individualni razvoj. Motorni razvoj
je tesno povezan sa drugim podrujima razvoja: senzornim, kognitivnim, socijalnim i
emocionalnim.
U repertoaru pokreta novoroeneta preovlauju uroene refleksne aktivnosti, ali
odmah po roenju javljaju se i spontani pokreti koji su dosta nediferencirani, difuzni - na
stimulaciju pojedinih organa reaguje itavo telo. Na primer: novoroene snano reaguje
ako se preko njegovog lica stavi maramica, ali nije u stanju da je pokretom ruke ukloni.
Strunjaci to objanjavaju nalazom da u ovom periodu subkortikalni centri reguliu
motoriku. U toku prvog detinjstva, sa dinamikom sazrevanja viih centara, postupno se
javlja voljna kontrola pokreta. Motorni razvoj kod dece protie odreenim redosledom, a u
brzini njegovog razvoja ispoljavaju se priline individualne razlike. Motorni razvoj ne znai
samo usvajanje pojedinih odvojenih pokreta. Formirane motorne sposobnosti se sa
razvojem postupno udruuju u sve celovitije sisteme motornih ponaanja, koji
predstavljaju kompleksnije naine kontrole okoline.
I razvoj motorike se odvija po specifinom obrascu ljudske ontogeneze: po
funkcionalnom principu - to je vei znaaj neki funkcionalni sistem imao u filogenezi
ljudske vrste, to veu povrinu zauzima njegova projekcija u korteksu. Penfild daje
uporedne sheme na kojima delove tela prikazuje u srazmeri koja odgovara povrini u
korteksu sa koje mogu biti izazvani odgovarajui kinestetiki oseti i pokreti; u korteksu su
najvie zastupljeni oni organi sa kojima se najvie voljno upravlja: usta, lice, jezik, aka,
kaiprst, palac, stopalo... (Penfield, 1959; slika 57).
Razvoj motorike obuhvata sledee procese:
razvoj koordinacije i kontrole poloaja tela,
razvoj motorike ruke i prstiju - dohvatanja i hvatanja,
razvoj lokomocije - kretanja u prostoru,
razvoj lateralizacije,
150
Najpre se javlja kontrola pokreta onih jabuica i dete prati objekte; u 1. mesecu dete
podie podbradak; u 4. mesecu kontrolie miie vrata - die i dri glavu. Zatim sledi
kontrola trupa: sa 4 meseca sedi uz podrku; sa 9 meseci sedi bez podrke vie minuta,
moe da se nagne napred i vrati u prethodni poloaj; puzanje na stomaku poinje u 9.
mesecu a na kolenima i rukama oko 10 meseca; u 10 mesecu iz sedeeg poloaja dete
moe da se naginje u stranu i povrati u sedei poloaj.
Proces uspravljanja ima sledei redosled: ustajanje i stajanje uz neki predmet poinje
sa 9. ili 10. mesecom, a samostalno stajanje sa 11 meseci, sa godinu dana moe da se
spusti iz stojeeg u sedei poloaj, da hoda kad ga odrasli vode za ruku.
Razvoj motorike ruke i prstiju
Razvoj senzomotorne koordinacije koja omoguava radnju dohvatanja predmeta
javlja se u 6-7 mesecu. Tada dete postaje sposobno da dohvati predmet koji se nalazi u
151
Dete ve u etvrtom mesecu paljivo fiksira predmet ali ini neusmerene pokrete
kojima ga ne dohvata; u petom mesecu dodiruje predmet obema rukama a u 6-7 mesecu
predmet uspeno dohvata, najpre obema a zatim i jednom rukom. Razvoj dohvatanja
zapoinje nepreciznim pokretima, kojima dete ne pogaa ni pravac ni udaljenost
predmeta. Ovladavanje dohvatanja tee proksimodistalnim pravcem, dete najpre
kontrolie rameni zglob, zatim lakatni zglob i na kraju zglob ake.
152
Razvoj fine motorike u prvom detinjstvu odraava sve veu kontrolu, preciznost i
napredak u razvoju usklaenih pokreta oko - ruka. Fina motorika su pokreti, koji
zahtevaju upotrebu sitnih miia. Razvoj radnje hvatanja predmeta formira se izmeu 20
i 60 nedelja i prolazi vie faza; u zavrnim fazama nastaje ljudska upotreba ruke sa
opozicijom palca (v. slike 59 i 60).
Razvoj lateralizacije
Nakon roenja i u periodu odojeta dete je bilateralno u motornom ponaanju - prema
razliitim predmetima podjednako see jednom i drugom rukom. U drugoj godini deca
poinju radije da upotrebljavaju organe jedne strane tela, veina desne strane. Ta
tendencija je sve jaa u toku predkolskog uzrasta. Pored preferencije upotrebe jedne
strane, razvoj lateralizacije se ispoljava kao vea spretnost, snaga i preciznost upotrebe
oka, ruke i noge na toj strani. Meutim, ogromnu veinu, oko 90%, ine oni kojima je to
desna strana - dekstralnost (denjatvo). Kod ostalih se mogu javiti druge varijante
lateralizacije: dominantna upotreba leve strane - sinistralnost (levatvo); podjednaka
upotreba leve i desne strane - ambidekstrija; pojava da su neki organi dominantniji na
levoj a drugi na desnoj - ukrtena lateralizacija.
Da li je lateralizacija uroena ili steena karakteristika ljudi? Dosadanja istraivanja
nisu dala jednoznaan odgovor. Jedan broj naunika veruje da je lateralizacija posledica
specijalizacije modanih hemisfera (Sperry, 1967). Kod veine ljudi je dominantna leva
hemisfera u kojoj su lokalizovane funkcije govora, pisanja, simbolikih funkcija,
apstraktnog miljenja. Pojava lateralizacije je specifina za ljudsku vrstu i u filogenetskom
razvoju se pojavljuje istovremeno sa razvojem upotrebe ruke u radu i govora u
komunikaciji.
Meutim, jedan broj autora smatra da lateralizacija nije iskljuivo fizioloki fenomen,
koji se objanjava strukturalnim i funkcionalnim razlikama leve i desne modane
hemisfere; na lateralizaciju i njene posledice utiu psiholoki i socijalni faktori, to ovaj
fenomen ini jo sloenijim.
Panju psihologa posebno privlai levorukost kod dece. Levorukost je ea kod
deaka nego kod devojica. Prvo pitanje je da li e se ta deca uspeno prilagoditi u
okruenju koje je podeeno za desnoruke; drugo pitanje je povezano sa posledicama
"prevebavanja" levorukih, posebno pri polasku u kolu, jer su odreena istraivanja
154
50 %
6m 4d
7m 20d
9m 3d
12m 21d
13m 25 d
37m 8d
42m 10d
50m 1d
90 %
8m 13d
10m 2d
13m 24d
15m 7d
17m 8d
47m 8d
55m 9d
73m 17d
Do 3. godine dete ima tekoe pri koordinaciji oko-ruka (fine rune vetine - precrtavanje).
Veinu runih vetina razvija kroz igru.
Kognitivni razvoj
Razvoj ulne osetljivosti i opaanja
U poslednjim decenijama razvojni psiholozi su znaajno napredovali u istraivanju
opaanja na poetku ontogeneze. Zahvaljujui tome poinjemo da saznajemo kakva su
opaanja deteta neposredno posle roenja. Nove metode i savremena istraivaka
tehnika omoguili su da se opaanje analizira na osnovu: elektroretinograma,
elektrookulografije, kornealne refleksije, aktiviranja ili gaenja orijentacione reakcije
(refleksa), promene ritma sisanja, plaa ili broja otkucaja srca. Sa nalazima da
novoroene vidi, uje, osea dodir, promene poloaja tela - odbaene su pretpostavke
da dete po roenju nema jasnog opaanja ili da je opaeni svet deteta haos, ali
korigovana su i shvatanja da su osnovne strukturalne specifinosti opaanja sa roenjem
date u gotovom vidu.
Funkcionalno osposobljavanje ula tee sa napredovanjem procesa mijelinizacije i
sve veim ueem korteksa u kontroli i regulaciji senzomotornih procesa. Od 8. meseca
opaanje je kompleksnije, preko svih ula i sa brom preradom perceptivnih informacija.
Dete privlai perceptivno bogata okolina. Krajem prve godine perceptivne funkcije se
koriste pri reavanju praktinih problema. Krajem druge godine razvijeno je sloeno
opaanje i dete poinje aktivno da istrauje okolinu.
155
I kod razvoja ulne osetljivosti i opaanja Penfild daje uporedne sheme na kojima
delove tela prikazuje u srazmeri koja odgovara povrini u korteksu sa koje mogu biti
izazvani odgovarajui oseti (slika 62).
Taktilna osetljivost
Karmajkl (Carmichael, 1954) istie da je taktilna osetljivost najraniji oblik osetljivosti i
u filogenezi i u ontogenezi. Kod novoroeneta osetljivost za dodir je veoma razvijena,
naroito u oblasti usta, mada nalazi ukazuju da je cela koa osetljiva na dodir. Na dodir
obraza novoroene reaguje pokretima traenja i pokretima sisanja. Draenje ake
izaziva refleks hvatanja.
Slika 62: Penfildova shema relativne razmere organa usklaene sa povrinom kore
mozga sa koje mogu biti izazvani odgovarajui oseti (prema: Penfield, 1959)
157
Vizuelna osetljivost
Novoroene odmah reaguje na svetlosne drai, to se posredno zakljuuje na
osnovu opte motorne aktivnosti. Posle 1-2 nedelje prati pokretom oiju svetlosne drai;
najpre prati drai po horizontalnom a zatim i one po vertikalnom pravcu. Od dve nedelje
prati obojene take, promene kontrasta, oblika, kretanje objekata. Due zadrava panju
na crno/belom kontrastu, posebno u vertikalnom poloaju (slika 63 a); panju mu privlai i
promena oblika pri emu pokazuje izrazitu preferenciju za zakrivljene linije (slika 63 b).
Trei mesec je period pojavljivanja aktivne percepcije kojom dete saznaje okolni svet.
Komunikacija sa odraslima je zasnovana na vizuelnoj percepciji. Dete prati objekte do
158
izbegava providni deo, pokazuje strah i poinje da plae kada preko stakla ("provalije")
treba da doe do majke. Deca od godinu dana, koja uz informacije o dubini oseaju i
staklo na stolu, prihvataju da preko stakla - ("provalije") preu do majke, jer procenjuju da
nee propasti.
Bover je, ponavljajui ovaj ogled, ustanovio da i mlaa deca, koja jo ne puze, vide
dubinu.
sredstava komunikacije koje odrasli kao predstavnik drutvene i kulturne zajednice rano
uvodi. Brzina i druge osobenosti razvoja simbolike funkcije kod dece mogu biti objanjene
samo takvim spregom razliitih inilaca i povezivanjem razliitih mentalnih funkcija."
Novija saznanja, koja se temelje na upotrebi kompleksnijih istraivakih tehnika
(habituacije/dishabituacije) ukazuju, da su odojad i maliani mnogo vie kompetentni i da se
neke njihove sposobnosti razvijaju mnogo pre, nego to je to predviao Pijae (videti
Pijaeova teorija kognitivnog razvoja). Brzinu habituacije psiholozi uzimaju kao prognostiku
meru detetovog razvoja inteligentnosti zbog toga to habituacija na vidne drai ukljuuje
efikasnost procesiranja informacija, panju i pamenje.
Odoje je pri kraju prve godine sposobno za ponaanje koje nije vie dijadno, nego trijadno s
obzirom na trougao dete - odrasli - predmet; u interakciji usklauje panju na partnera sa panjom na
predmet. Pri tome je sposobno da svoju panju sa partnerom usmeri na isti predmet. Ta nova
sposobnost je zajedno povezana panja, koja ukljuuje niz posebnih socijalnih vetina i interakcija.
Najpre se razvija (a) zajedno vezana panja za isti premet (dete naui na to proverava pogledom
partneru u oi). Zatim (b) dete sledi panju (pogled ili kazivanje druge osobe i (c) socijalno dozivanje.
Socijalno dozivanje je detetovo pozivanje partnera na reakciju, da bi na taj nain dobilo podatak, sa
kojim bi moglo da osmisli odreenu situaciju. Npr. dete prilazi novom objektu i pogleda partnera da bi
od njega dobilo informaciju o kvalitetu objekta i od njegovog pozitivnog / negativnog izraza lica zavisie
dalje deje ponaanje.
Krajem prve i poetkom druge godine pojavljuje se socijalna imitacija kao ontogenetski prvi oblik
kulturnog uenja koje detetu omoguava da razume konvencionalnu upotrebu predmeta i orua.
Socijalna imitacija je namerno ponavljanje ponaanja druge osobe, pri emu dete pre svega imitira
ponaajnu nameru modela.
Razvoj intelektualnih sposobnosti u 3. g
Dete izvrava tri naloga. Uoava koliinu malo - mnogo. Igra "ko bajagi" - esto. Igra uloge
(vaspitaa, prodavca, doktora). Postavlja pitanja: ta je ovo?". Ko je to?, "Kako?".
Razvoj govora u 3. g
Govori o sebi u treem licu. Zavrava poslednji slog ili re stiha poznate pesmice. Razume tri
predloga (na, u, pored). Recituje krae recitacije. Razume pitanja: ta leti, pliva... ?". Upotrebljava
zamenice i mnoinu. Koristi zamenicu "ja". Trai da mu se priaju omiljene prie. Stalno postavlja
pitanja: Ko? ta? Upotrebljava 600 do 800 rei.
Emocionalno-socijalni razvoj
Sa roenjem je zapoeo individualni ivot deteta koji je nuno utkan u socijalni ivot
koji dete okruuje. Kontakt sa stvarnou je u celini socijalno posredovan. Dete je
prinueno da komunicira ali je ta komunikacija afektivna i neverbalna.
Dete veoma rano ispoljava znake primarne socijalnosti. Sa 2 meseca pokazuje da ga
privlai ljudsko lice, govor, blizina drugih ljudi, telesni dodir; podstie odrasle na kontakt
socijalnim osmehom, plaem, gukanjem, pokretima i signalima i ponaanjem koje
pokazuje da shvata znaenje reakcija odraslih. Time zapoinje dvosmerna komunikacija
jer i odrasli, posebno majka, reaguju na te signale.
Socijalni osmeh je osmeh, koji kod odojeta izaziva opaanje ljudskog lica. Poinje se
pojavljivati izmeu etvrte i este nedelje starosti. Etoloka teorija spontani socijalni osmeh tumai
kao uroeni signal, pomou koga odoje odrava ili poveava socijalnu stimulaciju; on takoe
ukazuje na poetak faze oblikovanja afektivne vezanosti. Za kognitiviste osmeh se pojavljuje tokom
161
Od 5.-6. meseca dete poinje selektivno da reaguje - pozitivno prema osobama koje
ga neguju a ispoljavanjem straha od nepoznatih osoba. Krajem prve i poetkom druge
godine razume radnje odraslih ali i samo pokree svrsishodne aktivnosti, ukljuuje govor
u interakciju, pokazuje interesovanje za drugu decu, javlja se simbolika i ekspresivna
igra. U drugoj godini odrasli nastoje da decu naue navikama istoe, hranjenja i
spavanja u odreeno vreme.
Za psihiki razvoj deteta u ranom razvoju najznaajniji uticaj ima sistem afektivnog
vezivanja i afektivna komunikacija jer se na njoj zasniva socijalni i emocionalni razvoj.
Afektivna vezanost je bliska emocionalna veza roditelja i deteta koju pokree primarna
potreba (Harlow, 1966; Bowlby, 1969; Ainsworth, 1978; Zazo, 1980). Nastaje u periodu
odojeta, u prvih est meseci, kao posledica interakcije deteta i roditelja. Afektivna
vezanost je bioloko i interindividualno ponaanje.
Afektivno vezivanje ima zatitnu funkciju: da obezbedi blizinu odrasle osobe i njeno
zatitno ponaanje; kao primarna potreba, postoji i kod drugih vrsta ali u socijalnom
kontekstu dejeg razvoja ono prerasta u sloeni sistem interakcije i komunikacije sa
okolinom koji ima znaajne posledice na psihiki razvoj. To se posebno odnosi na
komunikaciju sa majkom.
Bioloka zavisnost dovodi do odnosa dete - majka - okolina, posredovanog socijalnog
odnosa; dete ne stie iskustvo u linoj interakciji ve na osnovu iskustva majke. U daljem
razvoju to dovodi do specifinih oblika uenja deteta koji se znaajno razlikuju od uenja
po S R shemi. To su uenja putem podraavanja (oponaanja), identifikacije,
opservaciono uenje i uenje po modelu. Uenje se odvija u svakodnevnoj socijalnoj
situaciji i pokree ga jaka motivacija jer izmeu deteta koje ui i modela postoji snana
afektivna veza.
Gestovna komunikacija - ispoljava se kao potreba za saradnjom u zajednikoj
aktivnosti (nege, hranjenja, kupanja, oblaenja, igre) sa odraslima. Dakle, ova
komunikacija ima posredujuu ulogu i ima intelektualna a ne samo emocionalna
znaenja. Radnje poinju da dobijaju smisao koji im pridaju odrasli, one su informativni
deo delatnosti: poinje "konverzacija radnjama"; gestovi, pokreti, privlaenje i udaljavanje
predmeta, osoba... ukazuju na ono to dete "saoptava" ali su istovremeno i sredstvo
kojima dete regulie i sopstveno ponaanje. U tome je osnovna razlika afektivne i
simbolike komunikacije.
Ivi (1978) ukazuje da celokupni proces prelaska sa praktino-situacione
komunikacije u toku zajednikih aktivnosti na semiotiku komunikaciju u ranom razvoju
poiva na primarnoj socijalnosti deteta koje, po prirodi svog poloaja i naslednim
osobinama, pokazuje selektivnu osetljivost za sve ono to potie od drugih ljudi, koje
izgrauje vrste socijalno-afektivne odnose sa odraslima i kod koga se rano formira
sistem afektivne komunikacije. U tom procesu "simultanog prevoda sa jezika praktinosituacione komunikacije na jeziki sistem dete otkriva jeziki kod" to mu odrasli
olakavaju time to verbalnu komunikaciju sa detetom podeavaju detetovim saznajnim
mogunostima.
Sticanje socijalnog iskustva
Kakve predstave imaju deca o socijalnim odnosima i ljudima iz svoje okoline? Kako
se ta shvatanja menjaju sa uzrastom?
162
vaspitai). Rezultati analize takvih opisa su pokazali da je mogue veinu opisa dece
razliite starosti razvrstati u petofaktorsku shemu iju strukturu prikazuje tabela 13.
Pokazalo se da je navedena taksonomija primerena za razvrstavanje opisa linosti
odojeta i maliana, koje su dali roditelji jer je moglo vie od 75% opisa da se razvrsta u
okviru glavnih kategorija tj. petnaest podkategorija.
Tabela 13: Prikaz glavnih dimenzija u Petofaktorskom sistemu sa po tri crte za svaku
dimenziju
Ekstravertnost
Socijabilnost
Dominantnost
Aktivnost
Saradljivost
Omiljenost
Poznavanje
Potenje
Savesnost
Stvarna briga
Meuzavisnost
Istrajnost
Emocionalna
(ne)stabilnost
Impulsivnost
Samosvest
Anksioznost
Otvorenost/
intelekt
Otvorenost za iskustvo
Interesovanja
Inteligentnost
Skarenice u grafikonima: Ekst. (ekstraverzija), Sarad. (saradljivost), E. n/s (emocionalna /ne/stabilnost), Sav. (savesnost), Otv.
(otvorenost/intelekt)
164
Odlike temperamenta
Rezultati istraivanja pokazuju da izmeu odojadi i maliana postoje individualne
razlike i kod temperamenta. Razvojni pristup prouavanju temperamenta je relativno nov.
Meu prvim studijama je bila Njujorka longitudinalna studija temperamenta. Autori
(Thomas i S. Chess, 1977, 1984) su na osnovu nalaza razvili devetodimenzionalni model
temperamenta: nivo aktivnosti, ritminost, vaspitljivost, pribliavanje/izbegavanje,
prilagodljivost, panja (opseg i trajanje), snaga reagovanja, prag reakcije i kvalitet
raspoloenja.
Autori su takoe otkrili da se ove dimenzije najee kombinuju/udruuju i daju tri tipa
temperamenta: lako vaspitljivo dete (40%), teko dete (10%) i sporo dete (15%).
Lako vaspitljivo dete je dete, koje brzo uspostavlja uredan ciklus zadovoljenja svojih
biolokih potreba, koje je dobro raspoloeno i brzo se prilagoava novim iskustvima.
Teko dete je dete, koje ima neredovan ciklus biolokih potreba, sporo se
prilagoava novim iskustvima i reaguje snano i negativno.
Sporo dete je dete, koje je pasivno, blago i sporo reaguje na okolinu i sporo se
prilagoava novim iskustvima.
Vie od treine ispitivane dece inili su meoviti tipovi temperamenta.
165
166
AFEKTIVNA VEZANOST
Etoloka teorija smatra da je afektivna vezanost sistem stvoren prirodnom
selekcijom da bi se osigurali bezbednost i opstanak deteta. Bolbi ukazuje:
da je afektivna vezanost kod dece nuna za opstanak;
da je filogeneza decu opremila karakteristikama (signalima: socijalni osmeh, pla i
ponaanjima: nenutritivno sisanje, privijanje, praenje) koje osiguravaju brigu od strane
odraslih i opstanak;
da je filogeneza odrasle osobe opremila osjetljivou za te detetove karakteristike i
signale, ponaanjima brige i negovanja, kojima na njih reaguju.
Unutranja dinamika sistema afektivnog vezivanja je slina dinamici homeostatskog
kontrolnog sistema u kojem se postavljeni cilj odrava konstantnim kontrolisanjem
endogenih i egzogenih signala. U sluaju afektivnog vezivanja, postavljeni cilj je fizika ili
psihika blizina staratelja. Kada dete oseti da je osoba za koju je vezano u blizini i puna
razumevanja, osea se bezbedno, sigurno i samopouzdano, a ponaa najee
istraivaki. Kada, meutim, dete oseti pretnju odnosu ili sebi (bolest, strah, rastanak),
zabrinuto je ili uplaeno i trai panju i podrku od primarnog staraoca. U zavisnosti od
ozbiljnosti pretnje, ponaanja afektivnog vezivanja mogu se rangovati od obinog
vizuelnog traenja do intenzivnog ispoljavanja i energine aktivnosti (npr. plakanje,
uporno privijanje) (Hazan & Shaver, 1987).
Don Bolbi je prvi koji precizno opisuje i definie afektivno vezivanje i vezanost
(attachment) dajui nova teorijska reenja koja se sutinski razlikuju od, do tada,
dominantnih shvatanja u psihoanalizi i teoriji socijalnog uenja.
Frojdovo stanovite je bilo da se odnos s majkom razvija kroz situaciju dojenja koja
ukljuuje zadovoljenje nagona. Pod ovim odnosom - koji je nazvao anaklitikim - Frojd ne
podrazumeva oslanjanje osobe na osobu, ve oslanjanje nagona gladi na seksualni
nagon - zbog ega Frojdovu teoriju svrstavaju u teorije sekundarnog nagona".
Pozicija teorije socijalnog uenja je da je vezivanje deteta za majku sekundarna
pojava, koja se zasniva na tome to majka zadovoljava detetove brojne primarne potrebe.
Majka i kada ne daje primarno potkrepljenje, kao sekundarni potkrepljiva, podstie deji
razvoj, pa i fenomen vezivanja.
Don Bolbi je prvi uoio krupne nesaglasnosti psihoanalize i socijalne teorije, u
uenju o afektivnom vezivanju, sa injenicama utvrenim u prouavanju dece i odraslih
ljudi (dok je Harlou /1959, 1961/ slino uinio kod mladunadi rezus majmuna - videti vie
u Etoloka teorija).
Kakav je razvojni tok afektivne vezanosti deteta za majku, koji inioci utiu na nju i
kakve su njene posledice po razvoj?
Afektivnu vezanost ini sistem ponaanja koji se definie kao traenje i odravanje
blizine sa drugom jedinkom. Kao glavne komponente tog ponaanja Bolbi navodi:
- pla,
- socijalni osmeh,
- nenutritivno sisanje,
- privijanje,
- praenje,
- dozivanje.
167
Jedna grupa komponenti (pla, osmeh i dozivanje) su signali kojima dete priziva
staratelja (majku) a druga (privijanje, sisanje, praenje), ponaanja koja dete dovode do
majine blizine. Ovim Bolbi ukazuje da je dete aktivan uesnik u toj interakciji.
Kvalitet vezanosti
Za ocenu afektivne vezanosti koriena je metoda M. Ejnsvort (Ainsworth, 1978).
Eksperimenat se sastoji iz osam epizoda koje traju po tri minuta (tabela 14). Sistematski
su posmatrane reakcije deteta u neoekivanim situacijama. Kao kljune epizode javljaju
se etvrta (dete je sa neznancem) i esta (dete je samo). Kao pokazatelj deje
privrenosti uzimaju se reakcije deteta posle odlaska majke i ponaanje posle njenog
vraanja.
Tabela 14: Epizode ogleda Ejnsvortove
Rb
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Epizode
Eksperimentator predstavlja majci i detetu sobu sa igrakama i napusti prostoriju.
Majka sedi u sobi sa igrakama, dete se igra.
Majci i detetu pridruuje se nepoznati
Majka izlazi iz sobe
Majka se vraa u sobu, nepoznati izlazi
Majka izlazi
Nepoznati se vraa
Majka se vraa, nepoznati odlazi
169
Prisutni u prostoriji
Majka, dete i nepoznati
Majka i dete
Majka, dete i nepoznati
Dete i nepoznati
Majka i dete
Samo dete
Dete i nepoznati
Majka i dete
bez obzira na njeno aktivno prisustvo u njegovoj blizini, jer emocionalni odnos s njom
interiorizuju - razvijaju unutranji radni model vezanosti (URM).
Tabela 15: Povezanost izmeu detetove vezanosti i preovlaujueg stila vaspitanja deteta
TIP ODOJETOVE/MALIANOVE VEZANOSTI
Sigurni (B)
Izbegavajui (A)
Odbijanje telesnog, vizuelnog i drugih oblika komunikacije, izraavanje negativnog raspoloenja, relativna
neodzivnost, neosetljivost i nezainteresovanost za
dete, esta primena sile nad detetom.
Ambivalentni (C)
Dezorganizovani/dezorijentisani (D)
IZBEGAVAJUA
VEZANOST
AMBIVALENTNA
VEZANOST
Oevi nepravedni.
Drugi su komplikovani i
teki za razumevanje.
Ljudi imaju nedovoljnu
kontrolu nad sopstvenim
ivotom.
Potreba za ekstremnom
intimnou. Trai nie
nivoe autonomije. Plai
se odbijanja.
Sa uznemirenou izlazi na
kraj tako to obuzdava bes.
Minimalizovanje uznemirenosti, nema intimnih poveravanja.
Naglaeno ispoljavanje
uznemirenosti i besa.
Popustljivost, tenja
prihvatanju.
DETINJSTVA
STAVOVI
PREMA
VEZIVANJU
CILJEVI I
POTREBE U
ODNOSU NA
AFEKTIVNU
VEZU
STRATEGIJE
Kolins i Rid ukazuju da URM utie: na kognitivne procese osobe, usmerava primarnu
i sekundarnu emocionalnu reakciju linosti i reakcije u ponaanju - ljudi biraju okruenja
koja odgovaraju njihovim uverenjima o sebi i drugima.
172
173
Nain tumaenja ranih iskustava vezanosti referentnih osoba (majka, otac, baba,
deda) u toku intervjua omoguava istraivaima da prepoznaju URM odraslih. Autori ih
klasifikuju u etiri kvalitativno drugaija radna modela vezanosti: sigurni, oputeni,
preterano ukljueni i nerazreeni. Kvalitet tih modela kod majke (referentne osobe) se
jasno povezuje sa kvalitetom detetove vezanosti za nju, kako prikazuje tabela 17.
Tabela 17: Povezanost izmeu tipa detetove vezanosti i URM kod referentnih odraslih osoba
(Benoit i Parker, 1994; prema: Marjanovi i sar., 2004 )
Tip URM
Opis URM
Sigurni/autonomni
Oputeni
Preterano ukljueni
Nerazreeni
174
(Odbacivanje)
MODEL DRUGIH
Tabela 18: Stilovi partnerske vezanosti (Bartholomew, 1994, prema Stefanovi-Stanojevi, 2006)
Pozitivno
(nisko)
Negativno
(visoko)
MODEL SEBE
(Anksioznost)
Pozitivno (niska)
Negativno (visoka)
SIGURNOST:
PREOKUPIRANOST:
dobar odnos intiambivalentnost, visoka
mnosti i autonomi- zavisnost, potreba za
je
pripadanjem, kontrola.
IZBEGAVANJE:
BOJALJIVOST: strah
poricanje vezaod vezivanja, izbegavanosti, odbacivanje, socijalno povlaenje.
nje, naglaena
nezavisnost.
175
177
178
RANO DETINJSTVO
Za razvoj u periodu ranog detinjstva, od tree do este godine ili do nicanja prvih
stalnih zuba, posebno je karakteristino uveanje igrovne aktivnosti, ekspanzija razvoja
simbolikih funkcija i imaginacije i intuitivnog miljenja. U tom periodu se razvija govor,
formiraju predstave, dolazi do "interiorizacije" radnje. Dete postaje sve samostalnije u
pogledu brige za sebe, obavljanju svakodnevnih aktivnosti i ima vii nivo tolerancije za
"odvajanja" od roditelja.
Razvojni psiholozi u ranom detinjstvu posebno izuavaju:
odlike telesnog razvoja
odlike motornog razvoja
kognitivni razvoj:
- razvoj ulne osetljivosti i opaanja,
- razvoj uenja i pamenja,
- razvoj inteligencije,
emocionalni i socijalni razvoj
razvoj linosti
Telesni razvoj
Intenzivno poveanje imamo u ranom detinjstvu i u vreme puberteta. U ovom periodu
rast je umeren (tabela 19; slika 56).
Tabela 19: Promene telesne visine i teine u ranom detinjstvu
Uzrast
godina
3
4
5
6
Visina u cm
Teina u kgr
M
95
87
M
16
16
107
107
19
19
115
113
23
22
120
117
24
24
I u periodu ranog detinjstva pojedini delovi tela rastu razliitom brzinom. Od tree do
este godine procentualno uee glave u visini smanjuje se za 5% a za isto vreme uee
nogu poveava za 5%. Za isti period se uee trupa i ruku ne menja (tabela 20).
Tabela 20: Promene procentualnog uea pojedinih delova tela u telesnoj visini
Starost
Pri roenju
2g
6g
Odrasli
Glava i vrat
Trup
Ruke
Noge
30
45
10
15
20
50
10
20
15
50
10
25
10
50
10
30
179
Proces dentacije
Na kraju ranog detinjstva (6-7 god.), mlene zube (20) poinje da smenjuje faza stalnih
zuba (32) koja se zavrava krajem adolescencije nicanjem umnjaka. (Proces dentacije
povezan je sa psihikim razvojem; ve smo naveli da je korien kao kriterijum
periodizacije).
Znaajnu ulogu u menjanju razmera imaju promene u skeletnom sistemu. U ranom i
srednjem detinjstvu najbre raste donja vilica, koja se prilagoava izrastanju zuba. U toku
ovog perioda intenzivno se nastavlja proces osifikacije. Telesnoj muskulaturi estogodinjeg
deteta je svojstvena slaba razvijenost tetiva i ligamenata pa stoga nije u stanju da izdri
velika naprezanja. Oko 6-7 godina dobro su razvijeni krupni miii trupa i udova, ali su slabije
razvijeni sitniji miii lea znaajni za pravilno dranje kimenog stuba (Andropova i
Koljcova, 1986, 17. str.).
Motorni razvoj
Krupna motorika
U etvrtoj godini dete moe da hoda po pravoj liniji, vozi tricikl, u trku utira loptu,
preskae prepreku irine 20 cm. Poskakivanje i preskakanje predstavlja dva oblika skakanja,
koja deca esto izvode u dejim igrama i plesovima. Te dve sposobnosti se razvijaju nakon
deje tree godine, u petoj i estoj godini deca skau i preskau predmete veoma tano i
usklaeno. U periodu 4-5 godina dete moe da u tranju menja pravac, ovladava stajanjem
na prstima, da skakue na jednoj nozi. U 5-6 godini u skoku hvata loptu i precizno je baca.
Vozi bicikl.
180
Dete i sport
Pojedinci, koji se jo u detinjstvu bave takmiarskim sportovima, razvijaju efikasnije
strategije za suoavanje sa stresom nego njihovi vrnjaci "nesportai".
Usporen motorni razvoj esto utie na tok celokupnog dejeg razvoja - linosti.
Kognitivni razvoj
Razvoj ulne osetljivosti i opaaja
Funkcionalno osposobljavanje ula tee sa napredovanjem procesa mijelinizacije i
sve veim ueem korteksa u kontroli i regulaciji senzomotornih procesa. Do ovog
uzrasta deca su napredovala u korienju svih ula. Kod dece je razvijeno je sloeno
opaanje i dete aktivno istrauje okolinu. Razvrstava predmete po boji i veliini. Shvata
odnos dela i celine. Od 4. godine povezuje boje sa imenom, u 5. pored osnovnih boja
znaju i neke prelazne tonove; na tom uzrastu razlikuju i svetline. Veliki znaaj za
uoavanje boja kao specifinih kvaliteta ima veza izmeu boje i predmeta. Prepoznaje
stvari opipavanjem bez gledanja. Prepoznaje izvor bola (5 g). Razlikuje i prepoznaje
zvuke i glasove. Deca od 3-5 godina u pevanju reprodukuju samo ritmiku liniju. Od 5.
godine javlja se preciznije razlikovanje visina i melodije, ali je jo uvek superiornije
razlikovanje ritma i tempa. Otrina tonalnog sluha se uveava do puberteta, i to za sve
frekvencije. Sa uzrastom raste i otrina sluha za govor. U 6-7 godini otrina vida, irina
vidnog polja, sposobnost perifernog vienja je skoro kao kod odraslih.
Otrina vida raste do 14-15 godine. Ono to dete u 4-5 godini vidi na 210 sm, u 6-7
godini na 300 sm a u 14-15 godini opaa na 475 sm (u ogledu je korien prsten R = 7
mm sa prekidom od 1 mm).
Opaanje veliine bre napreduje u sluajevima kada veliina postane oznaka za
izbor predmeta; od 3-7 godine deca sve vie uviaju odnose veliina.
Opaanje forme je najee bilo predmet eksperimentalnih istraivanja. Na osnovu
kojih obeleja odoje od 3-4 m razlikuje formu? Nalazi ruskih psihologa su saglasni da je
181
U istraivanje su ukljuena deca od 4-8 godina. Mlaa dece nisu imala nikakvog plana
za reavanje zadatka, esto su uporeivala prozore na razliitim mestima i sluajnim
redosledom. Starija dece su koristila sistematsku kontrola (od gore i levo - desno, leva kua desna kua) i onda, kada su ustanovila prvu razliku meu prozorima, zakljuila, da se kue
razlikuju. Ovaj ogled je istovremeno ilustracija za korienje panje pri opaanju. Mlaa deca
koriste nenamernu panju a starija deca sve vie koriste namernu panju.
Upravo i proces obuke, kako da se senzorno uenje usavri, usredsreen je na
savlaivanje sistema operacija kojima se istrauje figura (Zinenko, 1967). Rezultat
182
obuke je da se deca usredsreuju na ona obeleja koja daju najveu informaciju; u toj
fazi se ostvaruje vea interiorizacija perceptivnog procesa i formira unutranji model
figure. Ova obeleja kasnije opaena, u procesu prepoznavanja, aktuelizuju unutranji
model i dovode do trenutnog uvianja svojstva predmeta koji se opaa. To znai da
usavrena forma opaanja nastaje kao rezultat dueg uticaja praktinog iskustva i uenja.
U saznajnoj aktivnosti deca preuzimaju socijalnu kulturu, senzorno iskustvo sredine:
govorne foneme, sisteme muzikih zvukova, geometrijske oblike... i sve ih oznaavaju
pomou jezika.
Proces socijalizacije deteta od poetka je svesno usmeravan, pa i proces opaanja treba
posmatrati kao socijalno usmerenu i socijalno posredovanu aktivnost. U toku kolovanja
dalje se razvijaju sposobnosti opaanja.
Razvoj pamenja
Dete od 3-4 godine ponavlja etiri broja ili reenice od est rei; od 5 godina ponavlja niz
od pet brojeva ili reenicu od osam rei. U etvrtoj godini prepoznaje osobu i posle rastanka
od godinu dana.
Na uzrastu 4-5 godine poinje razvoj namernog zapamivanja i seanja. Ali dete
najpre shvati cilj da neto treba da zapamti pa tek postepeno otkriva operacije
zapamivanja. Dete u igrovnoj aktivnosti otkriva da ne moe neega da se seti to mu je
tada potrebno; to utie na formiranje operacija voljnog zapamivanja. Prvi pokuaji su
vezani za prosto ponavljanje onoga to eli da upamti. U 6. godini javlja se poetna
logika analiza i osmiljavanje onoga to treba da se upamti. Tada dolazi do poveanja
obima pamenja. Meutim, sve do sedme godine uspenije je spontano nego voljno
pamenje. U 7. godini namerno pamenje i seanje imaju svoj cilj i razvijenije tehnike
zapamivanja; na tom uzrastu vodeu ulogu ima govor radi uspostavljanja smisaonih
veza (v. tabelu 21).
Tabela 21: Porast efikasnosti zapamivanja konkretnog i verbalnog materijala (Kornienko,
1955 prema: Endovicka, 1967)
Uzrast
3-4
4-5
5-6
6-7
M reprodukovanih
predmeta
3. 9
M reprodukovanih imena
poznatih predmeta
1. 8
M reprodukovanih imena
nepoznatih predmeta
0. 0
4. 4
3. 6
0. 3
5. 1
4. 6
0. 6
5. 6
4. 8
1. 8
1g
3-4 g
5-6 g
7-8 g
15 g
5-6
7-8
Slika 72: Intelektualne operacije koje dete koristi pri zapamivanju (prema:
Endovicka\, 1967
Sa razvojem pojmova, koji u sebi sadre karakteristike cele klase objekata, uveava
se semantiko pamenje.
Intelektualni razvoj
O razvoju miljenja i inteligencije u ranom detinjstvu bilo je govora u Pijaeovoj teoriji
kognitivnog razvoja (v. Preoperacioni stadijum str. 62 i Kritike nekih postavki i nalaza
Pijaea, str. 75) i u Kulturno-istorijskoj teoriji Vigotskog (v. odeljak o sledbenicima
Vigotskog, str. 96).
Teorija uma
Savremeni razvojni psiholozi (Wellman, 1990). ukazuju da meu zaetnike
prouavanja teorije uma moemo uvrstiti Pijaea (1939), jer je sa postavljanjem pitanja
detetu, kao to su Odakle dolaze snovi? ta misli o tome?, upuivao ih ka poimanju
(svesnosti) svojih mentalnih procesa i mentalnih procesa drugih. Pijae je na osnovu
odgovora zakljuio, da deca do este godine starosti ne prave razliku izmeu miljenja
odn. snova i realnih fizikih entiteta; takav nain miljenja nazvao je realizmom.
Teorija uma su misli i uverenja, koja se odnose na misaoni svet. Odnosi se na
pojedinevo poimanje i razumevanje vlastitih mentalnih stanja i mentalnih stanja drugih ljudi
(Marjanovi i sar., 2004). Rezultati vie novijih istraivanja pokazuju, da na uzrastu izmeu
druge i pete godine dolazi do znaajnih promena u razvoju teorije uma. Dok je Pijae
184
Na pitanje Koja devojica ide da crta? Koji deak bi se rado ljuljao? tano odgovara 13%
trogodinje , 44% etvorogodinje, 61% petogodinje. Naeno je da uporedo teku razvoj
razumevanja namere i pogrenog ubeenja (slika 74).
Slika 74: Zadatak za utvrivanje sposobnosti razumevanja pogrenog ubeenja (prema:
Marjanovi i sar., 2004)
To je Nika.
Nika ima korpu.
To je Ana.
Ana ima kutiju.
185
Dok trogodinja deca polaze od stvarne situacije i prosuuju u skladu s njom (da e Nika
traiti kliker u kutiji), etvorogodinja deca odgovaraju pravilno (da e Nika traiti kliker u
korpi) polazei od toga da ona nezna da je kliker premeten. Prikazani zadatak ukljuuje
ubeenje prvog reda (prva osoba zna ta druga osoba misli); ubeenje drugog reda je
sloenije (prva osoba treba da zna ta druga osoba misli o treoj osobi), jer zahteva vii nivo
reprezentacije.
Tabela 23 prikazuje kako autori koji su istraivali ovu oblast (Wellman & Perner) prikazuju
razvojni tok teorije uma.
Tabela 23: Poreenje razvojnih stupnjeva
Wellman
Perner
deca shvataju motive ponaanja drugih? Da li na ponaanje utiu postojane crte linosti
i/ili nastala situacija?
Petogodinjaci najvei znaaj pridaju situaciji. Nalazi ukazuju da sve do puberteta nije
dovoljno formirano razumevanje psiholoke strukture linosti.
Drugovi i druenje
Od pete do sedme godine drug je onaj sa kojim se dete igra, ee via, koji blizu
stanuje, iz istog je razreda, sa kojim deli slatkie; veze lako nastaju i lako se prekidaju.
Odnos prema autoritetu
Nalazi ukazuju da deca mlaeg uzrasta uglavnom nisu svesna uloge autoriteta. Zatim
dolazi stadijum potinjavanja autoritetu. Na starijem uzrastu javlja se kompleksnije
razmiljanje o autoritetu i dobrovoljnom saraivanju.
Na uzrastu od 4 godine deca ne razlikuju nareenja kao instrukcije koje dolaze spolja.
Saveti starijih i njihove sopstvene elje se podudaraju.
Poev od 5-6 godine deca smatraju da linost koja se slui autoritetom ima nesporno
pravo (nadmonost po poloaju, fizika snaga).
Razvoj polnog identiteta
Pravo poimanje polnih razlika zapoinje sa 5-6 godina. Zapaeno je da deca veoma
rano znaju o socijalnim oekivanjima u odnosu na odreeni pol. Sa tri godine deca ve
biraju "prigodne" igre i igrake; sa 4-5 godina razlikuju tipine poslove mukaraca i ena.
Devojice preferiraju posao negovateljice ili uiteljice, a deaci policajaca ili pilota.
Formiraju se stavovi o polnim stereotipijama:
mukarac treba da bude krupniji, buniji, nezavisniji, pametniji;
ene: sitnije, tie, vaspitanije, poslunije, saoseajnije.
Meutim, sutinsko shvatanje mukih i enskih crta dolazi tek kasnije.
Razvoj emocija
U etvrtoj godini pojavljuju se emocije stida, zavisti, ponosa i prva estetska oseanja.
Prepoznaje svoje emocije ljubavi, sree, besa, razoarenja. Nalazi ukazuju da deca u
periodu ranog detinjstva imaju vie strahova nego odojad i maliani, a takoe vie nego
deca u periodu srednjeg detinjstva. Neka deca u ovom periodu imaju omiljeni predmet.
Omiljeni predmet je predmet (npr. igraka, odea), koji detetu nudi oseaj sigurnosti, kad
je samo, i za vreme spavanja ga redovno uzima kod sebe u postelju.
Predkolska deca imaju tekoa sa razumevanjem postojanja istovremenih emocija
takoe u sluaju, kad ih sama doivljavaju. estogodinjak na pitanje, da li je neko
istovremeno veseo i alostan, esto odgovara da to nije mogue (kau da je neko ili
veseo ili alostan).
Razvoj govora i sposobnosti predstavljanja u ranom detinjstvu detetu omoguavaju
oblikovanje novih strategija za kontrolu nad emocijama, koje doivljavaju. Deca u 4-5
godini razumeju da ako se pojedinac prisea proteklih dogaaja da pri tome doivljava s
njima povezane emocije. estogodinjak takoe objanjava, da e pojedinac, koji se
prisea veselog dogaaja, time doiveti pozitivne emocije, meutim, ako je bio negativan
dogaaj, koji izaziva negativne emocije, radije ga treba to pre zaboraviti.
188
Deca ovog uzrasta moraju takoe da naue, gde i kada je primereno svoje emocije
izraavati. Detetovo razumevanje socijalnih pravila emocionalnog izraavanja protie u dva
razvojna stupnja. U 3-4 godini ono to roditelji ne odobravaju prikriva, ali jo ne pravi razliku
izmeu prave i pokazane emocije. U 5-6 godini poinju da prave razliku izmeu
doivljavanja i izraavanja emocija, to im omoguava, da se u odreenim situacijama
zatite pred ljutnjom ili podsmehom druge dece ili odraslih.
Na ovom uzrastu pojavljuje se deje prosocijalno ponaanje. Sa pojavljivanjem
prosocijalnog ponaanja kod dece se pozitivno povezuje sposobnost zauzimanja stanovita
drugoga, koja sa detetovim razvojem raste i ukljuuje razumevanje emocija i emocionalnog
reagovanja drugoga i razumevanje njegovih misli, motiva i namera (empatija).
Pored prosocijalnog ponaanja kod dece ovog uzrasta javlja se i agresivno ponaanje.
Razlikujemo verbalnu i telesnu (fiziku) agresivnost. U pogledu namere agresivnog
ponaanja razlikujemo instrumentalnu agresivnost, ija je namera pridobijanje predmeta,
privilegije ili prostora, i neprijateljsku agresivnost, ija je namera naneti tetu osobi ili
predmetu.
Odlike razvoja temperamenta u ranom detinjstvu
Sve komponente temperamenta koje smo opisali kod maliana, ouvane su takoe u
periodu ranog detinjstva. U ovom periodu poveava se prilagodljivost i istrajnost, a u
padu su negativna raspoloenja i nivoi aktivnosti deteta.
Na osnovu nalaza longitudinalne studije od tree godine do rane odraslosti (Caspi i
sar., 2000 prema: Marjanovi i sar., 2004) klasifikovali su decu u pet homogenih tipova
temperamenta:
(1) Dobro prilagoen - brzo prilagoavanje na nove i neobine situacije, nepoznate
ljude, prijateljski su, samosvesni, omiljeni, dobro kontroliu svoje emocije i ponaanje.
(2) Tip temperamenta sa slabom kontrolom: impulsivana, rastresena, neistrajna,
emocionalno labilna i nemirna deca.
(3) Zatvoreni tip temperamenta: preterana kontrola, uzdrani, neinicijativni, plaljivi,
pasivni.
(4) Samosvesni tip temperamenta: brza prilagodljivost novim stvarima i situacijama,
impulzivan, ima istraivaki stil i elju za uenjem novoga, ali slabije kontrole emocija i
ponaanja nego kod prvog tipa temperamenta.
(5) Uzdrani tip temperamenta: kombinacija osobina dobro prilagoenog i zatvorenog
tipa temperamenta - uzdrani u socijalnim kontaktima i pri suoavanju sa novim
situacijama.
U poreenju sa nalazima kod maliana u prvom detinjstvu dobro prilagoeni (40%) su
slini lako vaspitljivom tipu temperamenta; deca sa slabom kontrolom (10%) podseaju
na maliane tekog temperamenta; zatvoreni (8%) su slini malianima sa sporom
temperamentom.
Autori naglaavaju da je upoznavanje osobina temperamenta kod dece znaajno
zbog toga to kvalitet i intenzitet izraenosti pojedinih karakteristika temperamenta u
ranom detinjstvu utie na karakteristike detetovih socijalnih odnosa sa roditeljima,
srodnicima i vrnjacima. Naeno je da deca razliitog temperamenta takoe razliito
tumae iste situacije i na njih razliito reaguju. Pored toga odreene crte temperamenta
(panja, istrajnost i rastresenost) povezane su i sa optim saznajnim delovanjem i
189
7+ g
Intelekt-Otvorenost
1-3 g
Intelekt-Otvorenost /Savesnost
3-5 g
Intelekt-Otvorenost /Savesnost
Ekstravertnost
Omiljenost
Emocionalna stabilnost
Ekstravertnost
Socijalna prilagodljivost
Emocionalna stabilnost/ Omiljenost
Ekstravertnost
Saradljivost
Emocionalna stabilnost
Intelekt-Otvorenost
Savesnost
Ekstravertnost
Saradljivost
Emocionalna stabilnost
190
Od sedme godine, kod kolske dece, pojavljuje se svih pet faktora u strukturi linosti.
U tabeli 25 prikazana je struktura linosti kolske dece sa po tri crte za svaku dimenziju
kao i u tabeli 13 kod petofaktorske eme za prvo detinjstvo. Uporedna analiza ukazuje da
su se sa uzrastom crte pojedinih dimenzija znaajno promenile.
Tabela 25: Prikaz glavnih dimenzija u Petofaktorskom sistemu sa po tri crte za svaku
dimenziju (Little i B. Wanner, 1998).)
Ekstravertnost
ekstravertnost
introvertnost
ivahnost
Saradljivost
empatija/simpatija
pruanje pomoi
prosocijalnost
Savesnost
urednost
trud
istrajnost
Emocionalna
stabilnost
opta nervoza
inferiornost
socijalna briga
191
Otvorenost/
intelekt
radoznalost
saznajna osetljivost
reavanje problema
192
DEJA IGRA
Osobenosti igre kao delatnosti
"Igra je ozbiljno zanimanje"
aenko i Lavrentjeva
Igra je aktivnost koja najpotpunije ostvaruje psihofiziki razvoj deteta. Igra se po
svojim osobenostima razlikuje od svih ostalih aktivnosti. Ona proizilazi iz unutranje
potrebe deteta - odlikuje je spontana, slobodna i originalna aktivnost deteta.
Karakteristike, smisao, vrednosti i sutina igrovne aktivnosti sadrane su u odreenjima
igre autora koji su je izuavali.
"Igra predstavlja zonu narednog razvitka deteta. U igri je dete uvek vie od svog
prosenog uzrasta, za glavu vie od samog sebe. Igra u kondezovanom vidu sadri u
sebi, kao u fokusu lupe, sve tendencije razvoja" (Vigotski, 1996).
"Igra se moe definisati kao dobrovoljna i esto spontana aktivnost najrazvijenijih
ivotinjskih organizama i oveka, kojoj nije svrha podmirivanje ivotnih potreba, ve
rekreacija, uenje, troenje vika energije" (Furlan, 1981).
"Igra je voljna aktivnost koja se vri bez krajnjeg cilja i, u celini, sa uivanjem ili
oekivanjem uivanja. (U izvesnim elementima u igri moe da se ne uiva) " (Ingli i
Ingli, 1972).
Razvojni psiholozi posveuju veu panju igri tek od tridesetih godina dvadesetog
veka. Igra je privukla panju ne samo zato to je ona dominantna aktivnost deteta, ve
zato to je povezana sa fizikim razvojem, razvojem intelekta, motiva, procenjivanjem
vrednosti, emocionalnim razvojem i razvojem linih osobina.
Igra doprinosi tome da u procesu socijalizacije deteta budu ravnomerno zastupljene
aktivnosti ponavljanja obrazaca odraslih i njihovo menjanje - jer bi u suprotnom
ponaanje bilo stereotipno ili haotino. Uei nametnute obrasce ponaanja dete
ovladava postupcima koje e ponavljati, meutim, uvodei u njih odreene promene dete
razvija sopstveni odnos prema realnosti i uobliava svoju individualnost. U igri dete
podraava odrasle ali na svoj sopstveni nain u kome standardne obrasce ponaanja
"igra" na nain koji proizilazi iz njegovog bia - i kako mu obino nije doputeno u
odnosima sa odraslima. Otuda i znaaj igre za deji stvaralaki odnos prema ivotnoj
sredini.
Teorije igre
Rane teorije prikazuju igru kao razonodu, rekreaciju, aktivnost u kojoj se troi "viak"
energije (Spenser, iler). Meutim, ovakvo odreenje igrovne aktivnosti vie se odnosi na
igru odraslih. Stenli Hol je pokuao da na igru primeni princip da je "ontogeneza
rekapitulacija filogeneze". Meutim, analiza igre uloga pokazuje da u njoj deca
"proigravaju" aktivnosti i uloge osoba iz svoje okoline, a ne, za savremeni ivot,
"nekorisne delatnosti predaka".
Po teoriji K. Grosa igra, pre svega, predstavlja prvu pripremu za ozbiljan ivot. Gros
smatra da ima isto toliko igara koliko ima i nagona (npr. lov, borba, ljubav i dr.). Gros i
njegovi sledbenici u teoriju unose dopunu: da dete u igri usavrava i fiksira novosteene
funkcije. Polazei od ove najoptije karakteristike Gros je naziva teorijom treninga ili
samovaspitanja.
193
simbolikoj igri veza izmeu znaka i oznaenog za dete ostaje skrivena, u dubljim
nesvesnim slojevima.
Neobihejviorista Berlajn igru povezuje sa radoznalou, manipulacijom i
eksploracijom - a tada su motivacione komponente unutranje (intrizine) i nisu izvedene
iz homeostazikih i socijalnih potreba, ve "ponaanja i aktivnosti manipulacije i
eksploracije same sebe i potkrepljuju" ali istovremeno razvijaju iskustvo i sposobnosti za
adaptivno ponaanje.
Etoloki pristup je usmeren da odredi bioloki znaaj igre u filogenezi i ontogenezi. Za
etologe je igra samo na prvi pogled "nesvrsishodna". injenica da se ona javlja kod
mladunadi koja ne nasleuju gotove obrasce ponaanja moe biti dovedena u vezu sa
potrebom da se ti obrasci ue: istrauju, isprobavaju i konstruiu u nova sloenija
ponaanja - u najmanje rizinoj situaciji kakva je igra. I etolozi povezuju igru sa potrebom
zadovoljenja radoznalosti, manipulacije i eksploracije - ali i socijalnom organizacijom
ivota.
Odlike igre
ta je igra? Ivi (1981) daje est osnovnih obeleja igre:
aktivnost koja se ispoljava u vidljivom praktinom ponaanju koje se moe
objektivno posmatrati;
samostalnost - za razliku od ostalih praktinih aktivnosti u igri odrasli daju detetu
punu samostalnost;
autotelinost - igra poseduje vlastite izvore motivacije, igra se izvodi sama radi
sebe, dete je vie usmereno na proces igre nego na rezultat igrovne aktivnosti (motiv
deteta koje slae kocke je vie da gradi kulu nego da napravi kulu);
divergentnost - svojstvo koje ukazuje da se igrovna aktivnost moe razvijati u
razliitim smerovima - dete moe isprobavati igrake i igrovnu situaciju, a moe u igri
probati kombinacije u kojima dolaze do izraaja njegove razliite mogunosti; ovo
svojstvo ini igru fleksibilnim i kreativnim ponaanjem; u igri s pravilima moe biti vie
reenja ali ona se dele na pravilna i nepravilna;
ekspresivnost - je svojstvo koje ukazuje da u igri dete izraava unutranje potrebe;
igra pokazuje ono to dete doivljava u tom trenutku, jer igra angauje celokupnu deju
linost;
fikcija - imaginativnost, stvaranje iluzornog plana, to je obeleje simbolike igre.
Oblici igre
Sa razvojnim uzrastom se menjaju razvojni oblici igre. U prvoj godini, u funkcionalnoj
igri, preovlauju aktivnosti dejih funkcija a ne karakteristike materijala ili izraajnost
igraaka. Odlike funkcionalne igre su:
- do 6 m pokreti tela;
- od 6 m do kraja prve godine funkcionalna igra rukama;
- na poetku druge godine, posebno kad prohoda dete "istrauje" okolinu, veba
hvatanje i bacanje predmeta;
- u periodu 1;6 godine do 2;0 godine dete pokazuje interesovanje za igrake i drugu
decu; javlja se recepcijska igra i igra mate i dramatizacije - igre uloga (3;0 g);
- u 4 godine poinje stvaralaka igra i igra u grupi od 2-3 dece;
195
Deje igrake
Razvoj igre se odvija u skladu sa razvojem sposobnosti deteta. Osnovu deje igre
ine igrake, koje igri daju ideju i sadrinu. Igraka je svaki predmet kojim se dete igra.
Igraka je vie od sredstva igre; dete igrake personofikuje - pa je ona njegov verni
pratilac i pravi drug u igri. Igrake se obino klasifikuju po njihovoj osnovnoj funkciji, po
zahtevima uzrasta i za razliite vrste igre.
Po funkciji igrake se mogu razvrstati u:
- igrake za razgibavanje i razvijanje spretnosti;
- igrake za milovanje;
- igrake i sredstva za igru uloga;
- igrake za konstrukciju;
- igrake za drutvene igre;
- prigodne igrake koje deca sama prave.
Igrake treba da budu usklaene razvojnom stupnju. Pri tome dobra igraka treba da
je: bezopasna, skladnog oblika, funkcionalna, postojana, sadrajna, prigodno obojena,
primerene veliine, da zadovoljava higijenske i estetske zahteve. Igrake podstiu razvoj
ako nude razne mogunosti za igru, ako zahtevaju od deteta kretanje, spretnosti,
196
197
198
DEJI CRTE
Crtanje je, kao i igra, jedna od najznaajnijih potreba deteta i jedna od osnovnih formi
dejeg izraavanja. I razvoj crtanja povezan je sa dejim ukupnim, a posebno
intelektualnim razvojem.
Prema Pijaeu crte je oblik semiotike (simbolike) funkcije koji se nalazi na pola
puta izmeu simbolike igre i mentalne slike. Kao i simboliku igru crtanje odlikuje
autotelizam a sa mentalnom slikom crte deli napor imitacije stvarnosti.
U aktivnosti crtanja mogu se izdvojiti odreene razvojne faze, koje su u skladu sa
ukupnim psihikim razvojem deteta.
U jednom ogledu deci je dato shematski nacrtano lice oveka (slika 77 A) i od dece
traeno da reprodukuju crte. Rezultat crtanja dece od 16 meseci bila je "krabotina". Na
uzrastu od 20 meseci dete uspeva da nacrta zatvorenu krivu, ali nacrtano ne lii na krug.
Dete od dve godine pokuava da nacrta krug a dete od 30 meseci uspeva da nacrta lice
koje ima oi, nos i usta (slika 77 B).
199
Slika 77: Crtei (po uzoru) dece razliitog uzrasta (prema: Mussen et al., 1984)
Simboliko crtanje (3 - 7 g)
Na ovom uzrastu dete ve govori o svojoj nameri da e neto da nacrta. Dete crta
predmete onako kako ih doivljava - u likovnom izrazu povezani su delovi koji u stvarnosti
ne idu zajedno. Simboliko crtanje odlikuje:
intelektualni realizam - dete crta prema seanju, shematizovano, crte prua
konceptualna svojstva modela, ono to prema njemu osea a zanemaruje trenutno
opaanje. Na primer, dete e ako traimo od njega da nas nacrta napraviti crte koji je na
stadijumu "glavonoca" - krug predstavlja glavu a iz njega su povuene dve tanke crte
koje oznaavaju noge (nema vrata, ruku i trupa, slika 78 a i b); deca od 3 g uspevaju da
sastave ljudsku figuru od elemenata (79a) - ali i nakon toga crtaju punoglavca (79b). Tek
kasnije se pojavljuju oi, zatim se, sa uzrastom, diferenciraju ostali delovi (videti u prilogu
norme koje daje Gudinaf. str. 200);
Slika 78: Deje simboliko crtanje ("glavonoac")
Slika 79: Dete sastvlja ljudsku figuru od elemenata a zatim crta punoglavca (prema:
Koks, 2000)
Slika 80: Ako odrasli nastoje da dete nacrta i telo - ona ga dodaje - crta na glavi (b)
prema: Koks, 2000)
Vizuelni realizam (8 - 9 g)
Sad je profil dobro nacrtan, skriveni delovi se ne vide iza zaklona; objekti se u
zadnjem planu postepeno smanjuju. Meutim, realistiko crtanje se postupno razvija.
Crte je dinamian ali nedovoljno strukturiran. U prvom planu je novo saznanje. Dete
201
202
Petogodinja devojica koja je nacrtala ovu figuru ima rezultat koji je u granicama
proseka intelektualne zrelosti za njenu uzrasnu grupu. I devojica, stara 9 godina i 6
meseci, koja je nacrtala oveka slika 85 ima rezultat koji je u granicama proseka
intelektualne razvijenost za njen uzrast.
Slika 85: Crte ljudske figure (9; 6)
Slika 86: Crte ljudske figure (6; 10, prema: Koks, 2000)
204
DECA U VRTIU
Kod nas i u svetu uraeno je vie istraivanja kako vrti kao predkolska institucija
utie na razvoj deteta, ali po tom pitanju nema potpune saglasnosti. To ne iznenauje jer
nalazi pokazuju da su vrtii razliito organizovani, imaju razliite programe, nemaju isti
broj dece u grupi, neki imaju vei naglasak na uvanju a drugi na edukaciji dece.
Meutim, istraivanja su potvrdila da vrtii koji poseduju visok kvalitet predkolskog
vaspitanja podstiu deji razvoj, to se ispoljava u veoj zrelosti te dece za polazak u
kolu i kolskoj uspenosti, nego kod vrnjaka koji nisu pohaali vrti. Ovi nalazi su uticali
da veina evropskih drava razvija strategije, kako u vrtie ukljuiti to vei procenat
dece.
Kvalitet predkolskog vaspitanja u vrtiu
NIVO
PROCESNI
STRUKTURNI
POSREDNI
PODRUJE
Planiranje kurikuluma
Izvoenje kurikuluma
Dete u procesu izvoenja kurikuluma
Rutinske aktivnosti
Organizacija rada i ivota u vrtiu
Prostor i materijalna opremljenost
Saradnja sa drugim institucijama
Saradnja sa porodicom
Saradnja zaposlenih
Profesionali razvoj i zadovoljstvo zaposlenih
u jasle doiveli intenzivan stres zbog odvajanja, tee su se i due prilagoavali na jasle
nego maliani majki, koje su doivele manji stres.
208
Visina u cm
M
126
128
134
139
145
148
156
164
170
173
175
175
175
Teina u kgr
M
126
127
133
139
145
152
157
160
161
161
162
162
162
25
26
29
33
36
39
44
52
57
61
65
67
67
24
26
29
33
39
42
47
51
55
56
56
57
57
Skelet ostaje istih proporcija u svim uzrasnim periodima i fazama osifikacije: 15-20%
od teine tela. Ovaj proces je tesno povezan sa ukupnim sazrevanjem organizma - kod
devojica se zavrava u proseku dve godine ranije nego kod deaka. Kod deaka je
209
snimak zgloba ake, koji na kraju puberteta treba da ima osam kostiju, najpouzdaniji test
polne zrelosti.
Pri odreivanju optimalnog vremena za polazak u kolu posebno se vodi rauna da
osnovni fizioloki sistemi postignu nivo zrelosti da dete moe sa uspehom da ispuni
razvojne zadatke koje postavlja kola.
Za poetak kolovanja odreena je sedma godina. Da li je to uzrast na kome sva
deca dostiu psihofizioloku zrelost za polazak u kolu? Koji kriterijumi se koriste u praksi
za odreivanje stepena telesne zrelosti deteta?
Sistematska merenja pokazuju da na uzrastu 6-7 godine svi fizioloki sistemi i organi
jo rastu i diferenciraju se - a to znai da su morfoloki i funkcionalno nezreli. Meutim,
dostignut je nivo razvoja na kome deca mogu uspeno da se suoe sa zahtevima
savremene nastave. Relativna telesna zrelost za polazak u kolu procenjuje se preko
sledeih pokazatelja: telesne visine, telesne teine, nivoa razvijenosti kotano-miinog
sistema, razvoja i funkcionalne zrelosti kardiovaskularnog sistema i organa disanja i
posebno preko funkcionalne zrelosti velikog mozga.
Telesna visina je osnovni pokazatelj fizikog razvoja i zrelosti. Ona se uzima u obzir i
kada se procenjuje telesna teina ili obim grudnog koa deteta. Vano merilo telesne
zrelosti je dostignuta proporcija delova tela. Kao posredni pokazatelj ovog kriterijuma
bioloke zrelosti koristi se "filipinski test"; dete je uspeno prolo test ako moe prstima
desne ruke, prebaene preko glave u uspravnom poloaju, da pokrije levu unu koljku
(v. sliku 70).
Za uitelja je vano da poznaje odlike i nivo razvoja kotano-miinog sistema kod
prvaka. Ve je reeno da do punog razvoja kotanog i miinog tkiva dolazi tek u
pubertetu. Na uzrastu od 7 godina na kostima glave, ramena, lopatica, grudnog koa,
kimenog stuba, udova - ima jo hrskaviavih delova; to je period u kome su, pod
nepovoljnim okolnostima, kimeni stub i grudni ko veoma podloni deformacijama.
Kod prvaka su dobro razvijeni krupni miii trupa i udova, ali su slabije razvijeni sitni
miii - posebno miii ake, to utie na kvalitet pisanja i brzinu zamaranja. Do slabije
koordinacije i usklaenosti finih pokreta ake i prstiju dolazi kako zbog nedovrenosti
okotavanja falangi ruke i korena ake, tako i zbog nedovrenosti eferentne inervacije;
razvoj ovih procesa traje do 12. godine (v. sliku 86, kod deteta starog 8 godina svi
osifikacijski centri su prisutni). Kod prvaka povoljnije je smenjivanje kraih perioda
vebanja pisanja; kod duih intervala javlja se zamor.
Slika 86: Prikaz razvoja skeleta ruke
210
Kognitivni razvoj
U odgovoru na pitanje ta je saznanje Masen i sar. (1984) kau: "Taj pojam je dosta
irok. Odnosi se na one vidove intelektualne aktivnosti koji su vezani za sticanje znanja,
njihovu organizaciju, preradu i korienje".
ta su pak saznajni procesi? Oni oznaavaju sve procese putem kojih saznajemo
svet i nas same, procese putem kojih postajemo svesni sveta oko nas i u nama. Osnovni
saznajni procesi su: opaanje (percepcija), panja, uenje, pamenje, imaginacija, govor,
miljenje, reavanje problema. isto leksiki gledano moemo rei da re kognicija znai
saznanje. Izraz kognicija moemo prevesti sa naa dva izraza: saznavanje i saznanje.
211
Prvi od njih oznaava proces aktivnog dolaenja do znanja a drugi - rezultat tog procesa,
ishod. Ova se razlika u svakodnevnoj upotrebi esto ne uoava.
Razliita znaenja rei saznanje ili kognicija mogu se svesti na dva osnovna:
(1) Reprezentacija ili predstavljanje objekta koji je opaen, zamiljen ili predstavom
aktiviran iz prolog iskustva konceptualnim terminima koji mogu biti konkretni ili
apstraktni, i
(2) Razumevanje ili objanjenje osobenosti objekta koji je predmet saznajne
aktivnosti, utvrivanje njegovih bitnih karakteristika i odnosa analiziranog objekta u
odnosu na ostale objekte u sadanjem vremenu, kao i razumevanje znaaja objekta u
relaciji sa prolim iskustvom.
Odlike opaanja u srednjem i poznom detinjstvu
Asocijativne oblasti, pored funkcije sinteze spoljanjih drai i pripreme za aktivnost,
imaju i funkciju planiranja i predvianja ishoda. Andropova i Koljcova ukazuju da je
poetak sistematske nastave prilika za usavravanje procesa opaanja ali i podsticaj za
dalje funkcionalno usavravanje ovih delova korteksa.
Kakve su odlike procesa opaanja kod prvaka? Iz analize crtea ili opisa slike
uoavamo da deca na poetku kolovanja uglavnom nemaju izgraen kriterijum izbora
bitnih perceptivnih elemenata, jo se ne usredsreuju na ona obeleja koja daju najveu
informaciju. Proces opaanja kod prvaka tek treba da se usavrava.
O tome ta treba i moe da uradi uitelj delimino pokazuju ogledi o razvoju motornih
vetina pisanja slova. Tu je superiorniji od ostalih bio tip obuke koji kod dece organizuje
aktivnosti orijentacije i istraivanja: da deca samostalno uoavaju kljune take na
osnovu perceptivne analize uzora a zatim sama izvode radnju pisanja (Pantina, 1957, v.
sledei prilog).
3. Odreivanje prostornih odnosa izmeu pojedinih delova (vie, nie, levo, desno).
4. Izdvajanje pomonih delova predmeta i utvrivanje njihovog poloaja u prostoru u
odnosu na osnovne delove.
5. Ponovno opaanje predmeta u celini.
Ovo je uopten sistem operacija koji se moe primeniti u analizi najrazliitijih
predmeta - bitno je da se dete pridrava datog redosleda, istie autor. Kada dete na
govornom planu usvoji redosled radnji onda ono moe samostalno da upravlja svojim
opaanjem, jer se tim putem ostvaruje interiorizacija perceptivnog procesa.
Sistematska obuka ubrzava usavravanje sposobnosti opaanja. Vizuelno-motorna
koordinacija postaje sve preciznija, opaanje postaje sve selektivnije i dete poinje smo
da usmerava svoje opaanje koristei namernu, voljnu panju.
Odlike panje
Psihiko stanje usredsreenosti nae svesti i aktivnosti na odreeni sadraj nazva se
panja.
Strukturalisti povezuju panju sa jasnou predmeta u polju svesti.
Funkcionalisti opisuju panju kao proces selekcije elemenata opaajnog polja pre
nego to oni dospeju u polje svesti.
To je "filter" koji se nalazi izmeu senzornog ulaza i struktura u kojima se odvijaju
kognitivni procesi.
Panja nije samo aspekt opaajnog procesa, ve autonoman proces. Panju prate
karakteristine telesne promene. Pojave na koje je panja usmerena praene su veom
jasnoom doivljaja.
Na pojavu i trajanje panje utiu dve grupe inilaca.
Prvu grupu ime osobine drai (veliina, intenzitet, kretanje, istaknutost u opaajnom
polju i sl.) = nenamerna ili spontana panja.
Drugu grupu ine unutranji faktori (potrebe, interesi, postavljeni zadatak). Panja
koja je aktivirana unutranjim faktorima obino se naziva namerna ili voljna panja.
Osobine panje
Obim panje se ogleda u broju elemenata koji istovremeno mogu biti u fokusu panje
u radnoj memoriji (7 2).
Intenzitet panje se ogleda u stepenu usredsreenosti, koncentrisanosti svesti na
odreeni sadraj. Trajanje panje je ogranieno i javlja se fluktuacija panje, spontano
pomeranje to omoguava istraivanje sloenih sklopova drai.
Psiholoka saznanja o panji imaju brojne praktine primene. U obrazovnom procesu
koriste se za odravanje panje razni postupci kojima se podstie interesovanje za
nastavne sadraje.
Razvojnu psihologiju posebno interesuje kako dete stie sposobnost da smo
usmerava svoju panju i vri izbor u perceptivnim i drugim aktivnostima.
Na mlaim uzrastima dominira spontana panja - sama priroda stimulusa vezuje
deje opaanje. Odluujuu ulogu ima novina drai, njen intenzitet, iznenadna promena.
Prirodni odgovor deteta je orijentaciona reakcija koja je usmerena na upoznavanje tih
drai. Sa uzrastom ova forma panje postaje sloenija i izaziva reakcije koje su usmerene
na potpunije upoznavanje okoline: reakcije orijentacije i istraivanja.
213
Meutim, takvo usmeravanje panje deteta mogu izazvati odrasli (majka) koji neguju
dete posredstvom gestova ili rei, kojima ukazuju na neki predmet iz okoline. Lurija
(1976) ukazuje da to socijalno posredovanje ini prelaznu etapu iz koje u toku dalje
socijalizacije dolazi do razvoja voljne panje. Do interiorizacije socijalno organizovane
panje dolazi posredstvom govora.
Na poetku kolovanja usmeravanje dejeg opaanja vri se preko oba vida panje.
To zahteva dostignuti nivo kognitivnog razvoja i specifinosti drugih osobina prvaka. Prvi
vid se ostvaruje uvoenjem oigledne nastave, preko dobro organizovanog, privlanog
izlaganja, aktivnom nastavom. Pri svemu tome moraju da se uvaavaju principi teorije
nastave. Meutim, kod uenika treba razviti sposobnosti i spremnost da se samostalno
voljno usmeravaju na brojne ake obaveze koje zahtevaju ulaganje napora pri reavanju
problema. Tu uitelja oekuje zadatak da od poetaka uvodi postupke koji razvijaju
namernu panju, jer je ona preduslov uspenog kolskog uenja.
Naela razvoja panje
Ekstravertnost
Revnosna
kontrola
- alost
- neugodnost
- ljutnja/frustracija
- sposobnost umirenja (-)
- strah
- pozitivno oekivanje
- impulsivnost
- zadovoljstvo od snane
stimulacije
- nivo aktivnosti
- plaljivost (-)
- pozitivno oekivanje
Ukljuivanje, samostalnost,
prosocijalnost, poverenje,
strpljenje, radost,
mirnoa, sudelovanje
Tekoe interiorizacije
Tekoe eksteriorizacije
Agresivnost, protivljenje,
Ljutnja, egoizam
Razvoj linosti
218
DECA U KOLI
Andropova i Koljcova (1986) iznose nalaze ruskih naunika da na uzrastu 7. godine
dolazi do integracija razliitih kortikalnih centara to, zajedno sa uspostavljanjem alfaritma, stvara optimalne uslove za poetak kolovanja.
Do tih promena dolazi zahvaljujui sazrevanju prednjoasocijativnih oblasti korteksa
velikih hemisfera koje ine najvaniju kariku u integrativnom funkcionisanju mozga. Od
svih fiziolokih pokazatelja gotovosti deteta za polazak u kolu najvaniji su podaci o
stepenu razvija i zrelosti mozga. Od nivoa razvijenosti viih delova korteksa, posebno
asocijativnih veza, zavisi u kom obimu je ostvarljiva koordinacija razliitih kortikalnih zona;
od stepena te interakcije zavise svi psihiki procesi: kognitivni, emocionalni i konativni.
Pojaano uee eonih oblasti odraava se na kvalitativne promene u sloenim
psihofiziolokim funkcijama: panji, prijemu i proceni vanosti senzornih informacija. U
tom periodu znaajno raste aktivirajui potencijal verbalnih instrukcija i mogunosti
organizacije voljne panje.
Asocijativne oblasti, pored funkcije sinteze spoljanjih drai i pripreme za aktivnost,
imaju i funkciju planiranja i predvianja ishoda. Andropova i Koljcova ukazuju da je
poetak sistematske nastave prilika za usavravanje procesa opaanja ali i podsticaj za
dalje funkcionalno usavravanje ovih delova korteksa.
U prikazu srednjeg i poznog detinjstava ukazano je na dostignute nivoe telesnog i
psihikog razvoja koji odreuju zrelost deteta za polazak u kolu. Za decu koja su mlaa
od sedam godina, a ele da se ukjljue u kolu, tim strunjaka (psiholog, lekar, socijalni
radnik, uitelj) procenjuje spremnost ili gotovost deteta za polazak u kolu.
injenicu da e njihovo dete prihvatiti uitelja i uticaj njegovog veoma snanog autoriteta,
u ijoj senci e povremeno biti i roditeljski autoritet.
vidovima podsticanja (igraka, okolada i sl.), onda vidimo da se radi o zrelim stavovima
prema kolskom nainu ivota. To bi, u stvari, bili pokazatelji psiholokog, intimnog
prihvatanja novog naina ivota u koji dete treba da stupi.
Odnos prema drugim osobama. - Moemo rei da se ovde radi o usklaivanju
sopstvenog ponaanja sa ponaanjem drugih osoba u interakciji.
Situaciju organizovanog kolskog uenja moemo shvatiti i kao svojevrsnu
komunikaciju izmeu uitelja i uenika. Ruski autori, Lisina i njeni saradnici (1986), stoga
govore o komunikativnoj zrelosti za kolu. Komunikacija je sloena delatnost koja
obuhvata ne samo razmenu poruka izmeu uesnika, ve i niz drugih pojava kao to su:
odnos prema partneru u komunikaciji, potom kako se on opaa, procenjuje, koje potrebe
komunikacije zadovoljava, koji motivi pokreu aktere komunikacije, kojim se sredstvima
ostvaruje komunikacija i kakav je sadraj poruka koje se prenose. Za uspeno obavljanje
komunikacije vana je razvijenost i usvojenost nekih vetina, ili normi meusobnog
ponaanja u procesu komuniciranja. Masen i saradnici (1984) - navodi sledee vetine
verbalne komunikasije: "Vetina razgovora se zasniva na nekolikim socijalnim navikama:
pridravanju pravila da se govori po redu, uvaavanju iskustva, navika, interesa i potreba
sabesednika, uzdravanju od dominacije u razgovoru, ne prekidanju sagovornika,
uvianju kada tvoj iskaz nije shvaen, razjanjavanju iskaza, ispoljavanju panje i
spremnosti da se produi komunikacija neverbalnim sredstvima, na primer, pogledom i
sl.".
Komunikacija deteta sa socijalnom sredinom je nuan uslov normalnog razvoja. Ali i
sama komunikacija se razvija i menja. . Ta promena odnosa prema odraslom omoguava
detetu da se usredsredi na zadatak, da ga prihvati i da ne reaguje na zbivanja u okolini.
Kod deteta sa ovim oblikom komunikacije je snano izraena potreba za uzajamnim
razumevanjem i empatijom, i kao posledica toga adekvatnije reagovanje na pohvale i
prekore odraslih. Njegovo je ponaanje uslovljeno ukupnim kontekstom i podreeno je
cilju. Dete se orijentie ne samo na neposredne odnose sa odraslima (uiteljom), ne
samo na trenutnu situaciju, ve i na svesno prihvaene zadatke, norme, pravila.
Shvatajui uslovnost situacija dete u samoocenu unosi povratne informacije, razlikuje
pojedine (vaspitne) postupke od opteg stava vaspitaa prema sebi. Ponaanja se
intelektualizuju, postaju shvaena, a ta shvaenost (ili svest o...) omoguava pojavu
voljnosti funkcija i ponaanja (Vigotski).
Socijalna zrelost deteta ispoljava se i u odnosu prema vrnjacima a ne samo prema
odraslima. Menja se to kako dete opaa i procenjuje vrnjake, kakav odnos sa njima
uspostavlja, kakvu komunikaciju sa njima odrava. Na poetku kolovanja dolazi do
raznovrsnijeg opaanja vrnjaka. Umesto vidljivih fizikih svojstava i pojedinanih
postupaka, dete poinje da otkriva i unutranju stranu linosti. Opisi vrnjaka postaju
apstraktniji, upuuju na interesovanja i na neka karakterna svojstva. Meusobno
usaglaavanje i saradnja u situaciji zajednikog zadatka postaju mogui i ostvarljivi.
Dodajmo, na kraju, da se nabrojane karakteristike socijalnog ponaanja, naroito
adekvatni odnosi sa odraslima i vrnjacima, mogu osmiljenim programom razvijati i
podii na vii nivo.
UNUTRANJI
STABILAN
NESTABILAN
SPOSOBNOSTI
RASPOLOENJE
STALAN NAPOR POVREMEN
NAPOR
224
STABILAN
TEINA ZADATKA
UTICAJ
NASTAVNIKA
SPOLJANJI
NESTABILAN
SREA
POMO DRUGIH
u srednjoj koli (F=9.06 p < 0.001), to ukazuje da sa poveanjem zahteva nastave vei broj
srednjokolaca svoje postignue tumai "spoljanjim" faktorima koji su van njihove kontrole.
Nalazi istraivanja pokazuju da na skali neuroticizma sa kolskim uzrastom dolazi do
znaajnog poveanja srednjih vrednosti, to je izrazitije u osnovnoj nego u srednjoj koli.
Meutim, ostaju i uveavaju se razlike izmeu grupa razliite kolske uspenosti koje su
najizrazitije u petom razredu (slika 91). Kod osnovne kole F=22.70 p < 0.001, kod
srednje kole F=13.20 p < 0.001. Karakteristino je da se pri kraju srednje kole srednje
vrednosti prosenih i neuspenih na ovoj varijapli skoro izjednauju, dok uspeni od
petog razreda ostaju na niem nivou neuroticizma.
Nalazi istraivanja dalje ukazuju da se pozitivne razlike uspenih, i osnovnoj i u
srednjoj koli, uveavaj i na merama opte intelektualne sposobnosti (slika 92). U
osnovnoj koli F=132.6 p = 0.000; u srednjoj koli F=244.2 p = 0.000. I korelaciona
naliza ukazuje na poveanje povezanosti opte intelektualne sposobnosti i uspeha u
koli; u prvom razredu osnovne kole r = 0.26, na karaju IV razreda srednje kole r =
0.64.
228
230
RAZVOJ UENJA
"Nijedno drutvo nije do sada izvuklo
masimum iz potencijala svojih lanova"
Hant
Uenje je jedna od najuniverzalnijih ovekovih aktivnosti koja dovodi do relativno
trajnog menjanja ponaanja, to je najvaniji efekat te aktivnosti. Rano iskustvo senzomotorno, emocionalno, preverbalno - osnova je za ontogenetski razvoj u svim
podrujima: kognitivnom, afektivnom i psihomotornom. Upravo od uenja zavisi da li e
se ovek razviti u skladu sa svojim potencijalima, o kojima govori Hant. Ovaj naunik
smatra da razvoj nije predodreen - bitni su rani uslovi razvoja. Time se on pridruuje
naunicima koji smatraju da je i za razvoj funkcija mozga vano rano uenje. Za ove
naunike i inteligencija je fenotip: proizvod genotipa i aktivnosti uenja u odgovarajuim
sredinskim uslovima.
U kojoj meri je za deji razvoj vano rano uenje? Koliko se nalazi etologa i drugih
naunika o posledicama izolacije i liavanja ivotinja, na ranom uzrastu, mogu primeniti
na oveka?
Naveli smo da etolozi govore o uroenim aktivnostima koje se javljaju samo u
ogranienim periodima vremena (K. Lorenc, v. str. 49 i sl. 10). Ta vrsta ranog uenja
oznaena je kao utiskivanje (impriting) jer mladune pri prvom opaanju "utampava" lik
roditelja. Mehanizam je bioloki vaan jer omoguava mladunetu zapamivanje i
identifikaciju roditelja.
Etolozi daju nalaze o presudnim efektima ranog uenja na razvoj nekih viih
ivotinjskih vrsta, a te nalaze mnogi autori ekstrapoliraju na uenje deteta. Meutim,
ubrzo je prikupljeno vie nalaza o posledicama nepovoljne okoline na rani razvoj dece
na osnovu kojih je data teza da "okolina u ranim godinama vri nesrazmeran i trajan
uticaj na organizam u brzom razvoju u poreenju sa mogunostima njenog kasnijeg
uticaja" (Klark i Klark, 1987).
Rano uenje kod dece odvija se odmah po roenju i u toku prvih godina. Kao
njegove glavne odlike autori izdvajaju:
ostavlja trajne i ponekad znaajne posledice na razvoj;
rano uenje vezano je za odreeni uzrast i kada taj kritini ili senzitivni period proe
onda je uenje trajno manje uspeno;
rano uenje odvija se stalno, postupno - a promene koje nastanu su ireverzibilne;
posledice ranog uenja su generalizovane a ne specifine (na primer, emocionalni
stresovi utiu na ukupan razvoj, a ne samo na emocionalni razvoj).
Presudan uticaj ranog iskustva posebno istiu psihoanalitiari koji govore o fiksaciji
traumatskih doivljaja, koji se utiskuju u nervni sistem i trajno vre uticaj na razvoj.
Studija o uticaju ranog iskustva koju daju Klark i Klark (1987) unosi dozu optimizma
jer nalazi dokaze da negativne posledice ranog uenja mogu biti znaajno ublaene
ukoliko dete bude premeteno i negovano u povoljnijem socijalnim uslovima. Pozitivne
promene su utoliko vee to se dete ranije premesti u povoljnije uslove. Time autori
potvruju znaaj biosocijalnih inilaca koji deluju u ranoj fazi razvoja, ali ukazuju i na
mogunosti kasnijeg menjanja linosti onih koji su imale nepovoljno rano iskustvo. Autori
ukazuju i na potrebu uravnoteenijeg pristupa problemima razvoja - potrebu podrobnijeg
231
istraivanja uinka faktora koji deluju i na kasnijim uzrastima. Drugim reima, itav razvoj
je vaan.
Meutim, autori istiu da su granice linog menjanja jedinke sve nie sa porastom
godina; oni mogunosti razvoja i menjanja prikazuju u vidu "klina" iji je najiri kraj
okrenut najranijem uzrastu, kritinom periodu kada se organizam odlikuje poveanom
senzitivnou za odreene podsticaje, a vrh pubertetu (slika 94).
Slika 94: Shematski prikaz uticaja deprivirane sredine na razvoj - opadanje mogunosti
poinje od kritinog perioda razvoja
232
inhibicija - nastaje kada se uslovna dra ponavlja bez bezuslovne drai; ona ima zatitni
znaaj - uva nervni sistem od iscrpljenja, zato izaziva:
gaenje - uslovnog refleksa; nakon pauze, perioda odmora uslovni refleks se opet moe
izazvati - to je:
spontano obnavljanje;
uslovljavanje vieg reda - nastaje kada se neutralna dra potkrepljuje uslovnom drai.
233
234
idol - je model koji je predmet oboavanja i njegovi se uticaji primaju nekritiki - ono to on
sugerie lako prihvata, emo se suprotstavlja - lako odbacuje; selektivnost opaanja je slina kao
kod predrasuda.
Uenje uvianjem
Poetni oblik ovog uenja kod dece se javlja pri kraju prve godine. Dete, na primer,
uspeva da rei problem dosezanja predmeta koji je van dohvata njegove ruke (uvia da
povlaenjem pokrivaa igraka moe biti dovedena u neposredni dohvat ruke, jer je
otkrilo mehaniku vezu izmeu ta dva opaena objekta). To je prvo manifestovanje deje
praktine inteligencije, dejeg opaajno-praktinog miljenja.
Ovaj naziv dali su getaltisti uenju sa razumevanjem, smisaonom uenju. Odlikuje
ga naglo reorganizovanje svesti pri reavanju problem situacije i uvianje koje aktivnosti
treba izvesti da bi se reio problem - dolo do cilja. Reavanje problema uvianjem je
oblik uenja u kome dolazi do otkrivanja novih odnosa - to je "klju" reenja.
Uvianje je najsloeniji oblik uenja i u njemu se angauju dostignuti oblici miljenja.
Sredstva misaone aktivnosti mogu biti elementi opaene situacije, predstave, pojmovi to sve zavisi od problem situacije i nivoa kognitivnog razvoja subjekta. Posle kraeg ili
dueg traganja do reenja dolazi naglo; uvianje prati emocionalna reakcija - "aha doivljaj". Meutim, treba rei da se, i kod dece i kod odraslih, jedan broj "uvianja" sa
"aha - doivljajem" moe javiti i uz pogreno reenje, reenje koje "ne prolazi" u
praktinoj primeni, to zahteva nastavak reavanja.
Uenje uvianjem se javlja, zajedno sa drugim oblicima uenja, pri formiranju
motornih i verbalnih vetina, usvajanju socijalnih obrazaca ponaanja - ono sa razvojem
deteta postaje dominantan oblik uenja. Uenje sa razumevanjem ili osmiljeno uenje
je uslov uspenog kolskog uenja. Sami nazivi nekih oblika nastave - oenje putem
otkria, uenje reavanjem problema - ukazuju da se oni zasnivaju na uvianju.
235
236
RAZVOJ PAMENJA
Pamenje je proces uvanja - zadravanja fiziolokih reprezentanata (tragova,
kodova, engrama) shema ponaanja steenih uenjem. Kao i proces uenja i proces
pamenje se sa uzrastom razvija, menja i kvantitativno i kvalitativno.
Ve u prvom mesecu se javlja u najelementarnijem obliku kod zadravanja i
aktuelizacije uslovne veze. Od 3-4 meseca pojavljuje se prepoznavanje vizuelne i
akustike percepcije, to znai da je dete sposobno da novi opaeni utisak dovede u
vezu sa mentalnom slikom, predstavom tog objekta. Dete prepoznaje lik i glas majke,
prepoznaje predmete koji se koriste pri hranjenju. Oko 6. meseca dete diferencirano
reaguje na poznate i nepoznate osobe. Javlja se reakcija straha na pojavu nepoznatih
lica. U 7-8 mesecu dete u komunikaciji sa odraslima pokazuje da prepoznaje rei kojima
odrasli imenuje predmete i usmerava pogled na te predmete. U 8-9 mesecu odrasli mogu
da govorom kod deteta pokrenu reprodukciju pokreta ("pa-pa" i "tai-tai"). Krajem prve
godine dete razume govor odraslih. U drugoj godini dete poinje da izgovara re
neposredno poto odrasli imenuju predmet, a zatim stie sposobnost da samo imenuje
predmet kad ga ugleda.
Za ocenu razvoja sposobnosti prepoznavanja koriste se ogledi sa traenjem
skrivenog predmeta. U ogledu se varira vreme do pokuaja traenja: 1, 3 ili 7 sekundi.
Samo neka osmomesena deca su uspena ako pokuaju da nau predmet posle 1
sekunde; sa 12 meseci skoro sva deca uspevaju da nau skriveni predmet posle 3
sekunde, a veina je uspena i posle 7 sekundi; sa 18 meseci dete retko grei i kroz 10
sekundi.
Kada se kod deteta javlja radno ili operativno pamenje? Pojava funkcije radnog
pamenje je uslov da se javi mogunost da dete sravni, uporedi opaeno sa ranije
saznatim (v. sliku 90) - a ta sposobnost se ispoljava od 8. meseca; poetni opseg radnog
pamenja je 1 elemenat (stavka). U tabeli 8 dati su podaci o poveanju opsega radnog
pamenja.
Tabela 26: Poveanje opsega radnog pamenja sa uzrastom
Uzrast
Elemenata
1g
3-4 g
5-6 g
7-8 g
15 g
5-6
7-8
237
obima pamenja. Meutim, sve do sedme godine uspenije je spontano nego voljno
pamenje. U 7. godini namerno pamenje i seanje imaju svoj cilj i razvijenije tehnike
zapamivanja; na tom uzrastu vodeu ulogu ima govor radi uspostavljanja smisaonih
veza (v. tabelu 27).
Tabela 27: Porast efikasnosti zapamivanja konkretnog i verbalnog materijala
Uzrast
M reprodukovanih predmeta
3.9
4.4
5.1
M reprodukovanih
imena poznatih predmeta
1.8
3.6
4.6
M reprodukovanih
imena nepoznatih
predmeta
0.0
0.3
0.6
3-4
4-5
5-6
6-7
5.6
4.8
1.8
Slika 96: Intelektualne operacije koje dete koristi pri zapamivanju (prema: Endovicka\, 1967
240
241
ovakvu sliku. Gardnerovi su sa majmunicom koju su nazvali Vaoe, koristili jezik gluvonemih.
Sa 25 meseci Vaoe je posedovala renik od 25 rei koje je spontano kombinovala. Time je
ispunjen deo uslova iz Ivieve prve definicije simbolike funkcije (sticanje, ali ne i stvaranje,
znakova razliitih od onoga to oznaavaju, stvaranje relativno postojanih denotata, stvaranje nagovetaja klasa denotata, ali bez postojanja odsutnih denotata).
Premak je izveo eksperiment sa impanzom po imenu Sara. Kao zamena za rei koristio
je plastine etone razliitih oblika i boja koji su sa zadnje strane imali metalnu ploicu, to je
omoguavalo lepljenje na namagnetisanu tablu na kojoj je, "pisano" sve to je Sara uila (i to
vertikalino a ne horizontalno). Premak je koristio razvijene metode bihejvioristikog uenja.
Uenje se odvijalo nekom vrstom metode samo jedne nepoznate". On je razloio problem
na proste jedinice i ispitivao koje od etiri osnovne jezike funkcije impanzo moe da usvoji? Pri tome je odabrao sledee funkcije: re, reenicu, pitanje i metajezik. Meu 130 rei
koje je Sara nauila, pored ostalog, ima 8 linih limena, 22 glagola, 21 naziv prehrambenih
artikala, 26 naziva raznih predmeta, 33 sloenija pojma, prideva i predloga. Premak istie da
je teko dokazati njenu kompetenciju u sintaksi. Sara je razumevala pitanja i bila je kadra da
ih i sama postavlja.
Uz dovitljive uitelje (kao to su Gardnerovi i Premak) i uslove koje nemaju u prirodnom
okruenju, impanze uspevaju da ispune samo neke uslove iz minimalne definicije simbolike funkcije;
impanze mogu:
- stvarati denotate,
- nauiti da koriste neke supstitute za oznaavanje tih denotata,
- da delimino primenjuju operaciju denotiranja (gest pokazivanja),
impanze nisu sposobne:
- da formiraju pojam objekta (nema shvatanja pravila stvaranja predstavnika klasa i
shvatanja logikih odnosa klasa i potklasa ili klase i predstavnika klase).
Granini domaaji inteligencije ivotinja su negde na samim poecima semiotikih
sposobnosti.
246
RAZVOJ GOVORA
Govor je sredstvo komunikacije meu ljudima upotrebom konvencionalnih glasovnih
simbola za oznaavanje predmeta, pojava i odnosa; govor ima i signifikativnu funkciju:
rei su nosioci znaenja, pojmova, uopteno odraavanje stvarnosti. Govor je samo jedan
oblik jezika u kome se upotrebljavaju artikulisani zvuci i rei da bi se saoptile misli i
oseanja. Govor privlai panju razvojnih psihologa i kao jedno od najvanijih sredstava
socijalizacije i podsticanja psihikog razvoja u celini. Pomou govora dete identifikuje,
diferencira i organizuje stvari i svet oko sebe, proirujui ga i van opaajnog domena.
Ovakvo odreenje govora proizalo je iz nalaza sistematskih interdisciplinarnih
prouavanja (razvojnih psihologa, lingvista, psiholingvista, razvojnih psiholingvista...) koja
su otkrila sav opseg varijacija ljudskog govora. Time je bila prevaziena konvencionalna
faza u kojoj je govor oznaavan samo kao osnovna odlika koja oveka razlikuje od
ivotinja, a poelo je da se sagledava koliko je dubok uticaj uenja jezika na ukupan
razvoj onih koji ga usvajaju; tada je shvaeno da je tok razvoja govora i njegovi efekti
znaajno distinktivno svojstvo pri uporeivanju ljudi meusobno.
Kada u razvojnoj psihologiji analiziramo uenje govora kod dece onda se moraju
upoznati saznanja raznih disciplina o tom multidimenzionalnom procesu, ali ne samo o
komponentama od kojih se ti procesi sastoje, nego i o faktorima i uslovima u kojima se ti
razvojni procesi odvijaju.
Organski faktori
Organski preduslovi za razvoj govora su:
formiran govorni aparat,
dobar sluh,
morfoloko i funkcionalno sazrevanje modane kore.
Mehanizam za stvaranje glasova, govorni aparat, spreman je za rad jo pre roenja.
Ali da bi se od ove sposobnosti za oglaavanje formirao artikulisani, strukturirani govor
247
1; 9 - 3; 0
Normalan
jeziki
razvoj
pojava
gukanja (03 m); od
brbljanja do
rei (4-20
m)
usvajanje
jezika
3; 1 - 10; 11
neke
gramatike
finese;
proirenje
renika
11; 0 - 14; 0
javlja se
strani
akcenat pri
ovladavanju
drugim
jezikom
Od adol.
do star.
usvajanje
drugog
jezika
postaje sve
tee
Posledice steenih
lateralnih lezija
nikakve posledice na
pojavu jezika u polovini
svih sluajeva; druga
polovina imala je odloenu
pojavu normalnog razvoja
Fiziko
sazrevanje
CNS
oko 60% 70%
razvojnog
toka
dovreno
Lateralizacija funkcija
ne postoji: simptomi i
izgled identini za obe
hemisfere
Ekvipotencija
lnost
hemisfera
perfektna
ekvipotencijaln
ost
tempo
sazrevanja
usporen
desna
hemisfera lako
moe sama da
primi
odgovornost
za jezik
vrlo sporo
odvijanje
procesa
sazrevanja
ustanovljena cerebralna
dominacija izmeu 3. i 5.
godine; ali postoje dokazi
da desna hemisfera jo
moe esto da bude
ukljuena u govorne i
jezike funkcije; oko 1/4
afazija u ranom detinjstvu
moe se pripisati lezijama
desne hemisfere
oigledno vrsto
uspostavljena
u sluajevima
gde je jezik
ve preteno
lokalizovan u
levoj hemisferi
i afazija
nastaje usled
leve lezije,
nikakvo
ne postoji za
jezik
asimptotu
dostiu
gotovo svi
parametri;
izuzeci su
mijelinizacij
a i EEG
spektar
248
jasni znaci
redukcije
ekvipotencijaln
osti
Objanjenje
neuro-anatomske i
fizioloke osnove su
uspostavljene
jezik je jasno
lateralizovan a
unutranja organizacija
ireverzibilno
uspostavljena za itav
ivot; delovi mozga koji
nisu ukljueni u jezik ne
mogu da preuzmu
funkcije ukoliko
lateralizacija nije
okonana ili je bila
patoloki blokirana
tokom detinjstva
Psihiki faktori
Kao najvanije psihike faktore, koji su direktno povezani sa razvojem govora,
istraivai navode:
razvijenost opaanja, predstava, uenja, miljenja i sposobnosti koje su u uzajamnoj
vezi sa govorom;
emocionalna stabilnost;
govornu aktivnost treba potkrepljivati.
Socijalni faktori
Uz dokaze o relevantnosti sredine na ukupan razvoj deteta - intelektualni, socijalni i
emocionalni, sve je vie radova o uticaju sredine na govor. Kao najvaniji inioci izdvajaju
se:
socijalni govorni uzor koji je blizak detetu i stimulie imitaciju,
govorna kulturna sredina,
ukupna aktivnost deteta i njegovo doivljavanje.
U istraivanjima uticaja sredine izuavan je govor roditelja, njihove reakcije na
ponaanje dece, osobenosti govora svojstvene razliitim socijalnim sredinama.
Uporeivan je govor koji koriste majke ija deca su imala ubrzan, odnosno prosean
razvoj govora. Naeno je da je govor majki dece sa ubrzanim razvojem prilagodljiviji
jezikim mogunostima i potrebama deteta, one su vie stimulirale uspehe deteta u
usvajanju jezika, ee su ponavljale i/ili proirivale deju iskazanu misao (Mussen et al.,
1984).
Veina radova o uticaju sredine na govor bavi se posledicama razvoja deteta u
depriviranoj sredini, sredini koja ne utie stimulativno na razvoj deteta a to u govornom
razvoju dovodi do "lingvistike depriviranosti" (Bernstein, 1967). Kod nas su provedena
istraivanja o uticaju seoske i gradske sredine na veliinu renika dece razliitog uzrasta.
249
b. Vokalizacija
Glasovna ekspanzija
Pod uticajem okoline, uenja imitacijom (maternjeg) jezika, ustalie se glasovi koji se
uju i ponavljaju u detetovoj okolini, a ostali e se postepeno gubiti.
Praktini aspekt ovog saznanja o glasovnoj ekspanziji/kontrakciji vezan je za
odreivanje optimalnog vremena za poetak uenja drugog jezika, koji neki autori vezuju
za uzrast izmeu 4 - 8 godina (Penfield, 1959).
c. Slogovanje (brbljanje)
U petom mesecu dete koordinira rad dijafragme, glasnih ica, jezika, usana i vilice pomou kojih se regulie kvalitet izgovorenih glasova i to omoguava prelazak na
slogovanje - izgovaranje zajedno vokala i konsonanata. Dete najee poinje razvoj
artikulacije glasom "a (e) ", prednjim samoglasnikom koji je izmeu "a" i "e" i iz njega se
razvija slog "ma", a zatim uz ovladavanje "srednjim" i "zadnjim" samoglasnicima
slogovanje se sve vie uveava i prelazi u udvajanje slogova.
250
Lingvistika faza
a. Prva re
Prva re je izgovorena grupa glasova koja mora imati znaenje i biti u vezi sa neim
to se pojavljuje kada se izgovara: osobom, predmetom ili radnjom / situacijom; osim toga
ona izraava i neko emocionalno stanje deteta: elju, tenju, potrebu.
b. Uveavanje renika
Razvoj govora zavisi od naina gajenja - da li se govor podstie, neguje ili ne neguje.
Znaaj povoljnih uslova za napredovanje govora ilustruju nalazi H. Hecer (Hetzer, tabela
29).
Tabela 29: Uporedni pregled uveavanja renika u razliitim porodinim uslovima
Negovanje govora
Da
Ne
1; 0
7
0
1; 3
1; 6
49
1
91
4
1; 9
121
8
2; 0
2; 6
216
27
nije utvr.
92
Nalazi ukazuju da se govor usporeno razvija i kada deca rastu u dejim domovima. U
periodu ranog detinjstva istraivai (Deskoenders, A., 1921; Smith, M. E., 1926) nalaze
sledee uveanje renika:
Tabela 30: Pregled uveavanja renika
Uzrast
Dekedr
Smit
Ivi i sar.
1; 0
2; 0
2; 6
3; 0
3; 6
4; 0
4; 6
5; 0
5; 6
6; 0
7; 0
3
3
272
250
360
446
450
990
896
800
1440
1222
1200
1505
1540
1500
2000
1870
1800
2200
2072
2200
2257
2289
2300
2442
2589
2500
2960
3000
3000
Autori navode da dolazi do dva znaajna skoka u razvoju renika. Do prvog dolazi na
uzrastu od esnaest do dvadeset meseci, do drugoga pri starosti od dvadesetetiri do
trideset meseci.
Vrste rei
Vie od 55% dejeg govora ine imenice, zamenice i glagoli. Veina rei, koje su
deca upotrebljavala, su bile imenice za predmete tj. stvari, koje se same kreu, npr.
mama, otac, pas, dete, auto, sat, ili one sa kojima dete samo neto s njima radi, npr.
mleko, sok, keks, lopta, cipela, nogavica (prema: Marjanovi i sar., 2004). U porastu je
251
upotreba predloga, prideva i veznika. Pri kraju predkolskog uzrasta nivo usvojenih
morfolokih i sintaksikih formi ine deji jezik pouzdanim sredstvom komunikacije i
miljenja.
c. Razvoj reenice
U drugoj godini dete najvie koristi imenice, no te rei imaju znaenje itave reenice
("holofraza"). Kombinovanje dve rei (imenica i glagol) javlja se krajem druge godine. I
ove reenice su redukovane i mogu se, kao i "holofraze", razumeti samo u kontekstu u
kome dete govori. U treoj godini u reenici se pojavljuje najpre zamenica u treem licu
(Ona hoe...") a tek u drugoj polovini tree godine u prvom licu ("Ja bih..."). Postepeno se
u reenicama deteta pojavljuju lanovi, prilozi, nastavci, pomoni glagoli. Faza potpune
reenice javlja se u 4. i 5. godini i odlikuje se korienjem svih vrsta rei (Mussen et al.,
1984, tabela 31).
Tabela 31: Razvoj govora deteta
Uzrast
4-8 m
1 godina
1g6m
2g-2g6m
3 godine
4 godine
Karakteristike jezika
brbljanje
prve smisaone rei
kombinacija dve rei
due i sloenije reenice
Govor deteta sastoji se iz prostih reenica. Deca razgovaraju, ali ne odgovaraju
uvek jedno drugom.
Govor deteta sastoji se iz sloenih reenica. U govoru deca se iskazima obraaju
jedno drugom.
Fonoloki razvoj
Fonoloki sistem jezika sastoji se od:
sistema glasova i
prozodijskog sistema (sistema intonacije, naglasaka i pauza).
Foni su organizovani u odreen funkcionalni sistem, a osnovne klase tog sistema su
foneme (samoglasnici i suglasnici). Fonoloki razvoj upravo poinje im je zavren period
gukanja. Sticanje fonolokih sposobnosti zahteva razlikovanje promenljivih jezikih
jedinica manjih od rei. Bilo koja fonema je skup distinktivnih odlika odreenih
artikulacijom i njenim akustikim manifestacijama koje postavljaju jednu fonemu nasuprot
drugoj. Foneme su izrazi pomou kojih okolina ukazuje detetu na slinosti i razlike meu
stvarima i dogaajima. To pored jednostavnih zvunih razlika mogu biti razlike kojima se
izraava vreme radnje, broj i pade; to mogu biti razlike izmeu "tipova" glasova - zvunih
i bezvunih i druge razlike.
Drugi put su znaajnije prozodijske osobine: modulacija (u upitnim oblicima
"uzlazna"), naglaavanje, pauze. Istraivai nalaze da za normalan razvoj govora na
ranom uzrastu nije neophodno da deca izdvajaju specifine glasove u sklopu rei.
Imitacijom se ovladava znatno pre nego prvim reima i pojedinim glasovima; sa uzrastom
razvijaju se oblici intonacije glasa koji se mogu interpretirati kao: nezadovoljstvo (od 1.
m), umirujui glas (od 3. m), zadovoljstvo (od 3. m), smeh (od 3. m), oduevljenje (od 6.
m), zahtev (od 7. m), pitanje (od 13. m) /Ferguson & Slobin, 1973, videti sliku 98/.
Znai, u ranim godinama se postepeno razvijaju glasovne i prozodijske osobine, sve
dok dete ne postane sposobno da razume i samo stvori fonemske varijacije svog
252
Istraivanja pokazuju da deca od 3-5 godina imaju tekoa da razlikuju znaenje rei
"ovaj", "taj", "ovde", "tamo", "ispred", "pozadi" - ako njihov poloaj u prostoru nije isti kao i
sagovornikov. Deca ne razumeju i retko sastavljaju konstrukcije u pasivu. U situaciji kada
nisu sposobna da prepoznaju gramatiku strukturu reenice najee se slue
kognitivnim metodama - lake shvataju verovatne nego neverovatne dogaaje.
Usvajajui maternji jezik dete ui one strukture morfologije i sintakse koje se u njemu
zahtevaju da bi se stvorili gramatiki valjani iskazi. Primer: u engleskom jeziku subjekt i
objekt se odreuju pomou poloaja rei u reenici (sintaksa), dok su u latinskom jeziku
subjekt i objekt odreeni zavretkom padea imenica (morfologija). Deca stvaraju nove
oblike pomou analogije sa reima koje ve znaju. esto deca grade morfoloku
referenciju: "vazelin" - "mazelin", "milicionar" - "ulicionar".
Semantiki razvoj
Pod semantikim razvojem se podrazumeva razvoj procesa razumevanja i stvaranja
znaenja. Mnoge nove rei i njihova znaenja dete usvaja uz pomo roditelja koji ukazuju
na predmete i imenuju ih. Dete najpre usvaja nazive srednjeg stepena uoptenosti. I
roditelji deci od 2-3 godine takoe imenuju predmete na srednjem nivou optosti (pas,
auto). U govoru dece od 4-5 godina pojavljuju se sloene semantike i sintaksike
konstrukcije. Meutim, deca nisu svesna da su rei proizvoljno izabrane da oznaavaju
predmete. Deca misle da ime pripada objektu (Vigotski, 1962). Osim toga, predkolska
deca obino smatraju da re ima samo jedno znaenje - otuda i ne razumeju ale
zasnovane na igri rei. Znaenje detetovih prvih rei moe biti preusko ili preiroko u
odnosu na govor starije dece i odraslih (slika 99).
Slika 99: Prikaz moguih odnosa znaenja dejih rei (D) i rei odraslih (O)
Nalazi ukazuju (Reich, 1986, prema: Marjanovi i sar., 2004) da postoji sedam
moguih odnosa izmeu dejih znaenja i znaenja koje iste rei imaju za odrasle. Sa
razvojem jezika dete poinje da shvata razliite vidove jezike mnogoznanosti, najpre
fonoloku a zatim i leksiku mnogoznanost. Pozitivni semantiki razvoj je osnova za
254
Funkcija govora
Jo je Vunt (Wundt, W., 1912) ukazao na ekspresivnu funkciju govora: izraavanje
misli, elja, raspoloenja. Drugi istiu instrumentalnu funkciju govora, njime se: moli, trai,
zapoveda, zabavlja.
Za Luisa (Lewis, 1951) govor ima tri funkcije:
(1) izraavanje emocija,
(2) reprezentativnu (stoji umesto stvari i ukazuje na njih),
(3) evokativnu ili socijalnu (pobuuje odgovore kod sagovornika).
Pijae i Makartijeva vre podelu na egocentrini i socijalizovan govor.
Egocentrian govor:
255
dete samo pravi govorni iskaz sastavljen prema pravilima koja samo otkriva iz
jezika.
Braun posebno ukazuje na ovaj proces dejeg otkrivanja pravila sintakse i semantike,
koji je najtee objasniti. Pogreke koje dete pravi u iskazu govore o tome da ono ui,
otkriva pravila, izlae se podraavanju i "popravljanju", to je put da napreduje u
govornom razvoju.
I drugi autori, posebno sociolingvisti, naglaavaju znaaj socijalnog konteksta i nalaze
da i jezik okoline sa kojim se dete susree ima svoje osobenosti (semantike, sintaksike,
fonoloke), koje su rezultat sistematskog prilagoavanja odraslih jezikom saznajnom
nivou deteta.
Luis (Lewis, M., 1957, 1963) prouava deji govor posmatranjem deteta u celini.
Vredni panje su njegovi principi kojih se pridravao u izuavanju jezika: voditi rauna o
tome ta dete kae, kada i kome kae, kako njemu odgovaraju drugi, kako ono odgovara
drugima. Za Luisa uenje jezika je dinamika celina u kojoj dete u interakciji sa sredinom
od prvog dana koristi glasove u istoj funkciji u kojoj se koristi govor odraslih.
Semantiki usmerena istraivanja razvojne psiholingvistike nametnula su potrebu da
se uvede kognitivistika teza o uslovljenosti govora saznajnim razvojem. Jo su radovi
Pijaea i njegovih saradnika pokazali da su saznajne kategorije nuan uslov za javljanje
govora. Preverbalna (praktino - situaciona) komunikacija deteta i odraslog u toku
zajednike aktivnosti priprema uslove za pojavu i razvoj simbolikih funkcija i razvoj
govora. Prvi iskazi dece obino se odnose na ono to dete ve razume i poznaje, na ono
to mu je interesantno - to privlai njegovu panju. Slobin (1979) pretpostavlja da dete
ovladava sposobnostima, principima i metodama koje dosledno sledi pri usvajanju i
tumaenju govora. On istie da deca posebnu panju pridaju zavretku rei, redu rei i
korienju optih pravila a izbegavanju izuzetaka. Korienje ovih metoda, za analizu i
interpretaciju pojava okoline - a u tom sklopu i govora, povezano je sa pravilnou ranog
dejeg govora.
Meutim, pokazalo se da je saznajni razvoj nuan ali ne i dovoljan uslov. Treba
rasvetliti ulogu motivacionih, dinamikih faktora i prirodu procesa usvajanja govora.
Pokazalo se da neke sloene sintaksike strukture nastaju tek na odreenom nivou
kognitivnog razvoja; ali drugi nalazi govore da neke gramatike konstrukcije dete poinje
da koristi pre javljanja odgovarajuih intelektualnih operacija pomou kojih moe da
razume ta se njima oznaava.
Moe se zakljuiti da je u poslednjim decenijama ostvaren krupan napredak u
teorijskom i empirijskom znanju o razvoju govora deteta. Ali isto tako i da tek predstoji da
se zapoetim interdisciplinarnim pristupom stigne do novih otkria koja e objasniti
meusobne odnose govora i drugih psihikih funkcija koje su sa njim u kauzalnom
sistemu i odreuju razvoj i ponaanje linosti.
Bruner
I Bruner naglaava da je jezik instrument miljenja. Meutim, razvoj jezika ne
omoguuje samo reprezentovanje iskustva ve i njegovo transformisanje. Jezik je
medijum za oslobaanje od neposrednog. Kako jezik biva interiorizovan? Proces
interiorizacije zavisi od drugih, od potreba da se razviju odgovarajue interakcije i
transformacije za zajedniku akciju. To je potreba za kognitivnom razmenom sa onima od
kojih zavisimo.
Bruner nalazi da jezik kao oblik simbolike reperezentacije ima tri funkcije:
a. ostenzivnu (ukazivanje, pokazivanje na objekt),
b. oznaavanja (verbalna etiketa),
c. reeniku (oznaka je ukljuena u reenicu).
Nekolovani koriste (a) a sa uzrastom je u porastu (b); kolovani koriste (b) a sa
uzrastom raste (c).
Pisani jezik je udaljavanje od pokazivanja (Vigotski) a nije ni prosto oznaavanje pisanje je upotreba jezikog konteksta nezavisno od neposredne stvarnosti. U koli se
jezik usavrava i postaje snaan faktor u kognitivnom razvoju.
Vigotski
Tragajui za razvojnim osnovama miljenja i govora Vigotski otkriva da je znaenje
pojava koja pripada i govoru i miljenju. Otuda govoru treba pripisati ne samo
komunikativnu ve i signifikativnu funkciju.
Vigotski nalazi da miljenje i govor imaju razliite razvojne korene.
U filogenezi miljenja i govora moemo pouzdano utvrditi predgovornu fazu u razvitku
intelekta (zaetke upotrebe orua kod impanza) i predintelektualnu fazu razvitka govora
(fonetika govora - emocionalni govor i zaeci socijalne funkcije govora kod impanza).
I u razvitku deteta (ontogenezi) pouzdano se moe utvrditi predgovorni stupanj
miljenja (praktino miljenje, upotreba sredstva) i predintelektualni stupanj govora (ime
je sastavni deo stvari).
Do izvesnog trenutka oba razvoja teku nezavisno da bi se u jednom trenutku linije
razvoja ukrstile posle ega miljenje postaje govorno, a govor postaje intelektualan.
Vigotski jedinstvo miljenja i govora nalazi u znaenju rei. On ukazuje (1) da re
sadri uoptavanje i (2) na razvojnost rei i njenog znaenja. Odnos misli i rei je proces:
259
Lurija
Koji procesi se odvijaju kod onih koji govore i onih koji sluaju i razumeju govor? Kako
nastaje proces formiranja poruke, ali i proces percepcije, usvajanja govornog sadraja?
Postavljanjem ovih pitanja Lurija se opredelio za analizu govorne komunikacije:
prouavanje promena do kojih dolazi u procesu formiranja (kodiranja) govornog iskaza i u
procesu razumevanja (dekodiranja) govornog iskaza. Pri tome je panja usmerena ne
samo na sastavne komponente od kojih se ti procesi sastoje, ve i na uslove u kojima se
ti procesi odvijaju.
Osnovne etape procesa govorne komunikacije
Odluujui korak u otkrivanju procesa prelaska misli (unutranjeg smisla) u
artikulisani govorni iskaz (oformljeni govor), s jedne strane, i prelaza artikulisanog
govornog iskaza u misao (njegovo razumevanje), s druge strane, napravio je Vigotski.
Polazei sa pozicija istorizma i razvojnosti Vigotski sve vie psihike funkcije, pa i
miljenje, posmatra kao psiholoke tvorevine koje su nastale procesom interiorizacije,
koje su socijalne po svom poreklu. Tvrenje Vigotskog: "Misao se ne izraava reju, ve
se ostvaruje u rei" ukazuje na njegovu glavnu tezu u tumaenju prelaska misli u
artikulisane iskaze i obrnuto - artikulisanih iskaza u unutranji govor koji se preobraava u
misao.
Analizirajui ovu tezu Vigotskog o odnosu govora i miljenja Lurija (1982) posebno
podvlai da je unutranji govor spona koja je neophodna da rei, koje imaju drutveno
formirano znaenje, dobiju individualni smisao, i obrnuto - da se ideja, subjektivni
(s)misao, pretvori u sistem spoljnih oformljenih znaenja. Detaljnije ispitivanje procesa
pretvaranja misli u iskaz, i procesa razumevanja smisla iskaza, vodilo je stvaranju
psiholingvistike.
Lurija (1982) smatra da je omski (1957, 1967, 1968), svojim uenjem o jezikim
univerzalijama i nalazima da se dubinske sintaksike strukture iskaza grade na osnovu
malog broja pravila, dao znaajan doprinos shvatanju naina na koji dete ovladava
jezikom. Osim toga omski je opisao i osnovna pravila po kojima jedne sintaksike
strukture prelaze u druge i time otkrio put za stvaranje generativno-transformativne
gramatike. To objanjava veliku promenljivost povrinskih gramatikih struktura jezika.
260
kada tvoj iskaz nije shvaen, razjasniti izreeno; adekvatnoj proceni mnogoznanosti
iskaza sabesednika; izazvati panju i umeno odravati komunikaciju pogledom i drugim
neverbalnim sredstvima.
U toku kolovanja deca uz pomo uitelja treba da razviju metalingvistiku svesnost
koja osvetljava razvoj dve sposobnosti: detetove sposobnosti analize jezikog znanja u
strukturirane kategorije i njegove sposobnosti kontrole misaonih operacija odn.
usmeravanja panje, koja omoguava selekciju i procesiranje specifinih jezikih
informacija.
Dolaskom u kolu deca raspolau bogatim renikom da mogu da razumeju poruke
uitelja. U jedinstvenom renikom fondu dece najobimniji je pasivni renik jer su u njemu
sve rei, one koje prepoznaje i razume ali ih aktivno ne koristi. Ispitivanja govornog
razvoja kod uenika osnovne kole pokazuju da se sa kolskim uzrastom renik znaajno
uveava, kako pasivni renik tako i aktivan renik koji se koristi usmenom govoru i
pismenom izraavanju (V. Luki, 1972, tabela 32).
Tabela 32: Pasivni renik uenika osnovne kole
Uzrast
Selo
Grad
Ukupno
II
7980
8645
8370
III
11430
16226
14231
IV
16496
20748
18886
17689
25935
21679
VI
22610
27531
25137
VI
26068
30989
28595
VIII
30324
32319
31255
Pregledom tabele 32 nalazimo da postoje razlike izmeu seoske i gradske dece koje
se na mlaem kolskom uzrastu uveavaju, a pri kraju osnovnog kolovanja znatno
smanjuju. Blia analiza ukazuje da postoje i vrlo velike individualne razlike u pasivnom
reniku uenika na svim uzrastima.
Slika 100: Pregled uveanja fonda razliitih rei sa uzrastom
usporavanja u pitanju stabilizacija jezikih shema na utrb razvoja renika, ili je zastoj
prouzrokovan drugim razvojnim problemima i aktivnostima ostaje da odgovor daju
naredna istraivanja. U tabeli 33 i na slici 100 dat je pregled nalaza istraivanja.
U osnovnoj koli najveu upotrebnu vrednost imale su rei: kua, ovek, sunce,
majka, voda, meso, ptica, reka i ruka; najree su upotrebljavane: potreba, poverenje,
zloin, napredak, svrha, verovanje,..., koje su detetu dalje i apstraktne (S. Vasi, 1969).
Prema nalazima V. Luki na uzrastu od II - VIII razreda najuestalija upotreba pripada
glagolu jesam, zatim dolazi povratna zamenica sebe (se) i veznik u. Sa uzrastom varira
uestalost upotrebe pojedinih rei.
Tabela 33: Pregled ukupnog broja tekuih i razliitih rei i njihovog odnosa
1
Raz.
II
III
IV
V
VI
VII
VIII
Zbir
2
N k.
33
42
41
41
42
42
42
10
Uzrast
Opseg
Zbir t
Opseg r
Zbir r
r/t
949
1189
1195
1221
1226
1226
1141
8147
8; 05
9; 05
10; 05
11; 06
12; 06
13; 07
14; 07
61. 67
94. 60
130. 92
151. 99
188. 86
233. 81
257. 03
162. 57
255-9
349-17
479-15
574-21
693-17
867-28
851-25
58521
112486
156448
185578
231544
286648
293268
1324493
111-7
150-13
255-12
272-12
283-14
365-21
391-13
3398
5123
3852
5605
6043
7562
8703
14754
5. 81
4. 55
2. 46
3. 02
2. 61
2. 64
2. 97
Kolone u tabeli oznaavaju/sadre: (1) razred, (2) broj kola, (3) broj uenika, (4) proseni
uzrast ispitanika, (5) prosean broj rei u pismenim sastavima, (6) opseg tekuih rei, (7) ukupan
broj tekuih rei, (8) opseg razliitih rei, (9) ukupan broj razliitih rei, (10) % razliitih rei na
svakom uzrastu u odnosu na ukupan broj tekuih rei.
imenice
glagoli
pridevi
prilozi
zamenice
brojevi
predlozi
veznici
rece
uzvici
U tabeli 35 dati su nalazi Lj. Mioinovi (1972) o frekvenciji upotrebe pojedinih vrsta
rei u pojedinim situacijama.
Analiziran je udbenik poznavanja prirode i drutva za II razred osnovne kole i renik
uenika toga uzrasta. Nalazi ukazuju da postoji sklad kod upotrebe imenica, glagola,
reca i usklika; redosled i zastupljenost je poremeena kod prideva, predloga, zamenica,
sveza, priloga i brojeva i udaljena je od strukture dejeg jezika. Ako se poredi deji
aktivan renik II razreda, na jednu novu re, a njih je 5.64%, dolazi 17.8% ponovljenih; u
udbeniku poznavanja prirode i drutva analiza ukazuje na obrnut odnos: na jednu novu
re, kojih je 18.2%, dolazi 5.4% ponovljenih. Ova velika razlika u redundantnosti aktivnog
dejeg renika i renika udbenika ukazuje da prijem i obrada informacija koje daje
udbenik moe biti oteana kod jednog broja uenika.
Tabela 35: Frekvencija upotrebe pojedinih vrsta rei
Redni
broj
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
Vrste rei
Renik
udbenika
Imenice
Glagoli
Pridevi
Predlozi
Zamenice
Sveze
Prilozi
Brojevi
Rece
Uzvici
33. 0
24. 0
10. 0
10. 0
7. 0
6. 0
5. 0
2. 0
2. 0
0. 02
Renik
tampe
Renik
poezije
Pisani deji
renik
36. 8
15. 7
12. 2
11. 1
8. 1
7. 9
4. 3
1. 9
1. 4
0. 2
30. 7
18. 8
10. 0
9. 3
12. 5
11. 1
4. 1
1. 0
1. 8
0. 1
49. 0
30. 0
12. 0
1. 0
1. 0
0. 5
4. 0
1. 0
0. 3
0. 2
Usmeni deji
renik
38. 2
25. 7
3. 1
9. 0
8. 8
7. 2
4. 1
3. 4
0. 3
0. 0
Afazija se odreuje kao bilo koji poremeaj sposobnosti potrebnih za formulisanje ili
razumevanje govornih simbola, koji je posledica organskih oteenja centralnog nervnog
sistema. Senzorna afazija, slepilo za rei ili gluvoa za rei, je nesposobnost
razumevanja rei ili zaboravljanje znaenja rei. Motorna afazija je nesposobnost
izgovaranja rei. Agrafija je oblik motorne afazije koji se ispoljava kao smanjena
sposobnost pisanja.
266
Agnozija je termin koji oznaava govorni poremeaj koji izaziva prekid primanja
govornih stimulusa. Vizuelna agnozija nastaje usled poremeaja u vizuelnotransmisionom mehanizmu; auditorna agnozija je prouzrokovana poremeajem u
auditorno-transmisionom putu.
Apraksije su prouzrokovane poremeajima motorno-transmisionih puteva. One mogu
uticati na smetnje u pisanju i na oralne smetnje. Slika 101 prikazuje shematski model
koncepcije nervnog funkcionisanja: ulaz - integracija - izlaz (Wepman, 1960).
Dvojezinost
Kao kriterijumi za odreivanje postojanja dvojezinosti i njen tip uzimaju se:
- vreme, uzrast uenja;
- simultano ili odvojeno uenje jezika i
- stepen vladanja, uestalost upotrebe.
Simultano usvajanje je lingvizam (bilingvizam). Uenje sa vremenskim razmakom je
glotizam (bi/poli/glotizam).
Razvoj dvojezinosti u ranom detinjstvu protie u tri faze (Volterra i Taeschner, 1977;
Hakuta (1986; prema: Marjanovi i sar., 2004).
1. U prvoj fazi dete oblikuje jedan leksiki sistem, koji sadri rei iz oba jezika, to je
nedostatak diferencijacije izmeu dva jezika. Glavni zadatak deteta, koje je u tom periodu
simultano izloeno jezicima, je razlikovanje glasova, renika i gramatike oba jezika. Ta
faza se zavrava izmeu 2. i 3. godine.
2. U drugoj fazi (3. i 4. godine) dete pravi razliku izmeu dva razliita renika, mada
upotrebljava jednaka gramatika pravila u oba jezika. Za skoro svaku re u jednom jeziku
dete sada poznaje takoe odgovarajuu re u drugom jeziku.
Rei iz dva razliita renika se nikad vie ne pojavljuju zajedno u istoj govornoj vezi.
U tom periodu su deca sposobna da prevode jedan jezik na drugi, mnoga meu njima su
pak svoje dvojezinosti takoe svesna.
3. U treoj fazi razvoja dvojezinosti dete govori dva jezika, koja imaju razliitu
sintaksu i renike, svaki jezik pak obino povezuje sa odreenom osobom, koja taj jezik
sa njim govori.
Jedan od osnovnih problema kod bilingvizma je mogunost interferencije jezika i
tetne posledice od toga. To se moe desiti ako dete od iste osobe (majke) ui oba
jezika. Nalazi istraivanja pokazuju da uspeh u uenju drugog jezika zavisi od motivacije
deteta. Pokazalo se da drugi jezik uspenije ue deca koja ele da postanu prihvaeni
lanovi druge jezike grupe (integrativna motivacija), nego ako je uenje drugog jezika
radi nekog odreenog cilja (instrumentalna motivacija). Psiholozi ukazuju da je jedan od
efekata integrativne motivacije manifestovan i u veim promenama linosti deteta.
Problemi dvojezinosti su postali aktuelniji sa poveanjem broja dece koja sa
roditeljima provode rano detinjstvo u drugim zemljama.
267
268
RAZVOJ INTELIGENCIJE
Pojam i vrste sposobnosti
Sposobnosti su osobine pojedinca koje omoguavaju da se neposredno izvedu
telesne i/ili mentalne operacije sa uspenim ishodom u datoj situaciji.
Sposobnost podrazumeva izvrnu mogunost, da se zadatak, operacija za reenje
zadatka, moe obaviti sada, ako su dati potrebni uslovi - nije potrebno dodatno vebanje.
Pojedinci se prema sposobnostima znatno razlikuju - to se vidi iz razlika u nivou i
kvalitetu koji postiu u istim aktivnostima.
Perceptivne (opaajne) sposobnosti
Termin "perceptivne sposobnosti" odnosi se na sposobnost razlikovanja raznih
kvaliteta, intenziteta i odnosa meu draima u okviru jednog ulnog modaliteta. Ljudi se
razlikuju u pogledu opte osetljivosti, tj. sposobnosti da registruju i odrede vrstu drai
raznog stepena intenziteta (od jedva primetnog do maksimalnog). Neki kvaliteti drai
mogu se utvrditi sa vie ula (kvalitet, kvantitet, oblik, odnos).
Psihomotorne sposobnosti
Psihomotorne sposobnosti su sposobnosti izvoenja miinih pokreta (motornih
radnji) koji zahtevaju brzinu, preciznost i koordinaciju: spretnost prstiju, spretnost ruku,
mirnoa ruku / tremor, koordinacija pokreta delova tela, senzomotorna koordinacija,
sposobnost odravanja ravnotee, tanost, snaga i fleksibilnst pokreta.
Od vrste aktivnosti zavisi vanost pojedinih aspekata navedenih psihomotornih
sposobnosti.
Intelektualne sposobnosti
Intelektualne sposobnosti odnose se na uspenost u obavljanju onih aktivnosti koje
odlikuje sloenost, neutemeljenost u ranijem iskustvu i teina zadataka. One se angauju
bilo da otkrivamo poznato u novom, nepoznatom okruenju, bilo da shvatamo novi odnos,
bilo da odvajamo bitno od nebitnog, bilo da stvaramo novo.
Psiholozi su saglasni u oceni da u okviru saznajnih i adaptivnih procesa linosti stoji
unutranji opti faktor koj nazivaju inteligencijom.
Pojam inteligencije
Inteligencija je sposobnost snalaenja u novim situacijama ili problem situacijama u
kojima za reenje nije dovoljno staro iskustvo; do reenja dolazi uvianjem bitnih odnosa i
veza u datoj situaciji i konstruisanjem sredstava reenja. Ovo odreenje je samo pokuaj
da se iz brojnih definicija inteligencije izdvoji ono to im je zajedniko.
Tarner (Turner, 1977) prikazuje razliite pristupe u odreivanju pojma inteligencije i
autore grupie po kriteriju kako definiu pojam inteligencije. Po tome osnovu ona izdvaja
etiri shvatanja koja inteligenciju odreuju kao:
produkt ili postignue: testiranja, miljenja, intelektualnih procesa (Galton, Binet,
Burt);
svojstvo intelekta koje poseduje pojedinac: koje odreuje njegov naine mentalnog
funkcionisanja (Spearman, Thurstone, Guilford);
269
On u svoj model strukture intelekta uvodi tri dimenzije: operacije (kognicija, memorija,
divergentno miljenje, konvergentno miljenje i evaluacija), sadraje (ponaajni,
semantiki, simboliki i figuralni) i produkte (jedinice, klase, relacije, sistemi,
transformacije i implikacije), to daje 150 posebnih i nezavisnih sposobnosti oveka.
Gilford je nastojao da sposobnosti date u modelu empirijski pronae i faktorskim
postupcima dokae. Pri tome je naao da grupni faktori nisu meusobno povezani i
zakljuio da inteligenciju ne moemo analizirati kao jednu sposobnost.
Katel je (Cattell, 1963, 1971) dao teoriju dva opta faktora: fluidne (gf) i kristalizovane
(gc) inteligencije. Fludna inteligencija je opta sposobnost opaanja odnosa, povezana sa
neuralnim razvojem modane kore i nezavisna je od drugih specifinih sposobnosti. U
toku sticanja iskustva iz fluidne inteligencije se, pod uticajem motivacije i sredinskih
faktora, razvija kristalizovana inteligencija koja se ispoljava kao visoko organizovana
vetina rasuivanja u niz oblasti. Nastavljajui Katelov rad Horn (Horn, 1991) dolazi do
zakljuka da je i gc, a ne samo gf, rezultat genetskih faktora, ali da razliite grupe gena
utiu na njihov razvoj. Druga dopuna teoriji je da se i gf i gc razvijaju pod uticajem
obrazovanja i uenja. Meutim, kristalizovana inteligencija je uglavnom zavisna od
kolovanja dok je fludna inteligencija pod uticajem individualnog uenja linosti u
svakodnevnim ivotnim situacijama i pre kolovanja, a kasnije u vankolskom
angaovanju linosti.
Momirovi i saradnici (1998):
(1) Faktor perceptivnog rezonovanja ili faktor ulazno-izlaznih procesa (I/O)
(2) Faktor simbolikog rezonovanja odnosi se na procese apstrakcije i generalizacije.
271
(3) Faktor edukcije. U osnovi ovog faktora su sposobnosti za reavanje problema koji
zahtevaju uvianje.
(4) Koliina efikasnih informacija u trajnoj memoriji. Od ovog faktora zavisi uspeh u
reavanju onih problema za koje je neophodno ranije iskustvo.
Osnovna razlika izmeu psihometrijskog pristupa i Pijaeovog uenja je: za statistiki
pristup inteligencija je samo jedan produkt mentalnog funkcionisanja; za razvojni pristup
inteligencija je mehanizam individualnog razvoja. To je za D. Tarner (1977) razlog da
najvie prihvata Pijaeov kognitivno-razvojni pristup koji shvata inteligenciju (invarijantnu
funkciju) kao adaptaciju na sredinu pri emu se stvaraju i/ili kvalitativno menjaju
kognitivne (promenljive) strukture i u zavrnom stadijumu kognitivnog razvoja dostie se
formalno operaciona inteligencija.
Shvatanja o razvoju inteligencije
Razvojnu psihologiju inteligencije u poslednjim decenijama posebno su privlaili
problemi poetka, brzine i toka razvoja inteligencije, determinante razvoja i doba
dostizanja intelektualne zrelosti.
Poeci inteligencije
Koji oblici dejeg ponaanja se mogu smatrati ispoljavanjem ove funkcije inteligencije? Na osnovu longitudinalnog prouavanja razvoja inteligencije Nensi Bejli
ukazuje da se ne moe sa sigurnou zakljuiti kroz kakve oblike ponaanja se, u prve tri
godine, ispoljava ova funkcija. Statistika istraivanja nisu nala znaajnu povezanost
izmeu ponaanja na ranom uzrastu i kasnijih ponaanja; do 20. meseca uspeh deteta
objanjava "senzomotorna ivost", od 20. do 40. meseca dominira faktor "perzistencije" a
posle 48. meseca faktor "manipulacije simbolima". Ne moe se govoriti o postojanju iste
sposobnosti na svim uzrastima. Intelektualne funkcije koje ispituju testovi najsrodnije su
izmeu susednih uzrasta; to su deca starija to tanije moemo, prema naenom IQ,
predviati budue rezultate (tabela 36).
Tabela 36: Koeficijenti korelacije izmeu mera IQ na raznim uzrastima
Uzrasti (poreenja)
r sa IQ u 10 god.
r sa IQ u 18 god.
. 37
. 31
. 36
. 35
. 66
. 42
Uzrasti (u godinama)
6
7
8
9
. 76
. 61
. 78
. 71
. 88
. 70
. 90
. 76
10
12
. 70
. 87
. 76
272
Problem situacija postavlja vee zahteve detetu, ali i dete u veoj meri ispoljava
senzomotornu inteligenciju, u sluajevima:
- kad postoji vei stepen novine situacije;
- kad je vea, tea prepreka koju treba savladati i
- kad treba, pri tome, udruiti vie shema radnji u novo ponaanje.
Na osnovu briljivog posmatranja i analiziranja ponaanja deteta u spontanim i
eksperimentalnim problem situacijama Pijae je pratio rane manifestacije inteligencije i
njeno preobraavanje u sloenije oblike.
Razvojne promene
8
%
10
%
12
%
Opti
52. 1
35. 6
27. 8
Verbalni
Aritmetiki
Manuelni
7. 3
3. 1
2. 5
9. 3
3. 0
5. 9
10. 7
13. 4
6. 5
274
Meutim, kako nije sporno da interakcija faktora ini osnovu razvoja inteligencije,
mnogi psiholozi su miljenja da je, umesto istraivanja udela faktora u razvoju
inteligencije, daleko vanije otkrivati kako deluju naslee, socijalno-kulturni faktori i
aktivnost pojedinca, kako u toj interakciji faktora u toku ontogeneze nastaju individualne
razlike u razvoju.
Mnoge studije koje se bave ispitivanjem delovanja sredine na intelektualni razvoj
posebno istiu:
znaaj govora, iji razvoj u predkolskom uzrastu zavisi od (ne)povoljnog govornog
obrasca u porodinoj sredini;
znaaj kolovanja (Bruner, Vigotski).
Nalazi o uticaju socijalne sredine, posebno porodice i kole, mogu se objasniti
naelom interiorizacije (Vigotski). Nalaze psihologa o uticaju kolovanja na intelektualni
razvoj, Snou (Snow, 1988) formulie u sasvim odreeno teorijsko shvatanje:
"Obrazovanje je prvenstveno program razvoja sposobnosti. Inteligencija je i primarna
sposobnost za uenje u procesu obrazovanja i primarni produkt uenja u procesu
obrazovanja".
I u novijim radovima ruskih psihologa ukazuje se da je detinjstvo do polaska u kolu
najvaniji period razvoja jer se u njemu formiraju opteljudske sposobnosti. Venger
275
(1998)8 kae da se razvojni psiholozi sve vie okreu tom periodu jer se u toku i ishodima
njegovog razvoja "krije tajna" uspeha i neuspeha u kolskom dobu.
Inteligencija i pol - su bili nezaobilazno pitanje studija koje su ispitivale uticaj polnih
razlika na psihiki razvoj. Analizom svih dostupnih radova ustanovljeno je da se u
preadolescenciji, bez posebnog tretmana, kod mladia bre razvijaju perceptivne (P) i
spacijalne sposobnosti (S), a kod devojaka verbalne sposobnosti (V); u oba sluaja te
nastale razlike se zadravaju i u kasnijem periodu. Meutim, na prosenim merama
inteligencije nema znaajne razlike izmeu polova (Maccoby & Jaclin, 1977). I u
studijama kod nas nisu naeni uticaji polnih razlika na razvoj inteligencije (Ivi i sar.,
1976).
Individualne razlike u intelektualnom razvoju se esto prikazuju klasifikovanjem
ispitanika prema koliniku inteligencije (tabela 38).
Tabela 38: Klasifikacija ispitanika prema visini umnog kolinika
Kategorije
Vrlo visoka inteligencija
Visoka inteligencija
Visok prosek
Prosena inteligencija
Nizak prosek
Granina inteligencija
Mentalna zaostalost:
- blaga
- umerena
- teka
- potpuna
IQ
130 i vie
120 - 129
110 - 119
90 - 110
80 - 89
70 - 79
55 - 69
40 - 54
25 - 39
ispod 25
Mentalna zaostalost obuhvata kategorije koje imaju umni kolinik nii od 70. Uzroci umne
zaostalosti mogu biti: organski (genetski i/ili teratogeni faktori), socijalni (izolacija), psiholoki
(emocionalne blokade). Osobe sa blagom umnom zaostalou naue, uz tekoe, da itaju i piu;
obue se da rade jednostavne poslove, nisu upadljivog ponaanja; zapoinju izgradnju operacionog
miljenja ali ostaju na nivou konkretnih operacija. Osobe sa umerenom zaostalou naue da se
samostalno hrane i odevaju ali ne dostiu opismenjavanje; mogu da ovladaju praktinim
repetitivnim poslovima i uz pomo okoline brinu o sebi. Teka umna zaostalost ograniava sve
oblike uenja; ovakve osobe, uz specijalno vebanje, naue elementarni govor i navike kojima
zadovoljavaju osnovne potrebe. Osobe sa umerenom i tekom umnom zaostalou ostaju na
preoperacionom miljenju (kompleksivnom, ireverzibilnom). Potpuna umna zaostalost zahteva
stalnu brigu i nadzor takvih osoba; one ostaju u okviru senzomotornog nivoa razvoja.
276
277
278
RAZVOJ EMOCIJA
Emocionalni razvoj je jedan od vanih procesa u razvoju linosti koji se odvija pod
uticajem faktora sazrevanja i socijalnog uenja.
Emocionalne reakcije prate sve nae doivljaje. Moemo rei da su emocionalne
reakcije psihiki procesi kojim vrednujemo saznato, izraavamo subjektivni odnos prema
dogaajima, osobama i vlastitim postupcima. Pored subjektivnog (emocionalnog)
doivljaja ove procese odlikuju organske promene i emocionalno ponaanje. Ove
psiholoke i fizioloke promene su u meusobnoj vezi. Kao dispozicije za ustaljene
naine reagovanja emocije ine sloenu strukturu linosti koja se naziva temperament.
Katel za temperament koristi izraz opta crta linosti, obuhvata stilistike reakcije:
karakteristine naine ispoljavanja ponaanja i odnosi se na brzinu, oblik, trajnost i
promenljivost reakcije.
Emocije su sastavni deo svih sloenih dinamikih dispozicija linosti: motiva, stavova,
vrednosti (vrednosnih orijentacija) i interesovanja.
Pre analize nalaza razvojnih psihologa o emocionalnom razvoju kod dece,
naveemo koji se osnovni pojmovi koriste pri opisu emocionalnih reakcija.
Mogue je razlikovati vie tipova emocionalnih reakcija:
AFEKTIVNI TON - je najjednostavnija emocionalna reakcija izraena kao doivljaj prijatnosti
ili neprijatnosti; ova osnovna emocionalna reakcija prati sve nae doivljaje (kognitivne, konativne),
pa i sloenije emocionalne reakcije.
OSEANJA ili emocije su vie izdiferencirani subjektivni aktuelni doivljaji (radost, alost,
strah, ljutnja).
SENTIMENT - je kompleksna dispozicija, sloena emocija, trajni afektivni i konativni odnos
prema neemu (drugoj osobi, nekom objektu, apstraktnoj ideji). Sentiment se odreuje kako
objektom tako i centralnim afektivnim odnosom izmeu linosti i tog objekta. Od stavova ga
razlikuje priroda i to, za razliku od stavova, sentiment ne zahteva racionalno obrazloenje.
Sloenost sentimenta ilustruju oseanja prema drugima (na pr. sentiment ljubavi majke prema
detetu izaziva strah ili ljutnju u sluaju ugroenosti deteta, zavisno od toga da li opasnost jo traje ili
je prola).
AFEKAT - je vrlo intenzivno i relativno kratkotrajno emocionalno stanje praeno izrazitim
telesnim promenama i burnim reakcijama (bes, panini strah). Afekat esto dovodi do "suenja
svesti" to ima za posledicu neobuzdano a ponekad i neuraunljivo ponaanje.
RASPOLOENJE - je prijatno ili neprijatno emocionalno stanje, koje due traje i malog je
intenziteta. Dominirajua raspoloenja su psihika stanja karakteristina za odreene tipove linosti
i temperamenta.
analogiju izmeu svojih nalaza, Jungovog modela linosti i Hipokratove tipologije (v. sliku
105).
Znaajan doprinos objanjenju prirode emocija nalazimo kod Aristotela. On prvi
otvara probleme odnosa emocionalnog iskustva i telesnih promena pri emocijama,
njihovoj uzrono-posledinoj vezi; o usklaivanju emocionalnog reagovanja sa
intelektualnim procesima - koji su i u savremenoj nauci jo aktuelni.
Slika 105: Ajzenkov opis temepramenata9
Frojd smatra da emocije za oveka imaju veliki znaaj; i sam postupak psihoanalize
je zasnovan na emocionalnom transferu. U prvobitnoj koncepciji psihoanalitike teorije
istie da "afektivni naboj" nose dva instinkta: ljubavi i mrnje; oni su psihiki izraz
instinktivne energije koja mora da se redukuje, a smanjenje tenzije se doivljava kao
emocija ili afekt. U kasnijoj verziji psihoanalitike teorije emocija je: iskustvo autonomnih
ekscitacija koje izaziva nesvesna ideja. Princip zadovoljstva se koristi inervacijom
autonomnog sistema, kao kanalom rastereenja instinktivne tenzije, dok princip realnosti
usmerava redukciju ka motornom sistemu. Afekat postaje alternativa akciji koja izaziva
zadovoljstvo, i javlja se kada akcija nije mogua. Meutim, kada akcija uopte nije
9 Na slici 100 slova u manjem krugu oznaavaju: M - melanholik, K - kolerik, F - flegmatik i S sangvinik.
280
281
Slika 108: Prikaz uloge amigdale u emocionalnom procesu (prema Golemanu, 1998)
Vrste emocija
Primarne emocije
Emocije koje se prve diferenciraju su osnovne ili primarne emocije: gnev, strah,
radost i tuga. One se javljaju kod dece svih kultura i odravaju tokom itavog ivota ali se
nain njihovog javljanja i ispoljavanja menja pod uticajem uenja. Prve tri najee
poveavaju tenziju i podstiu na aktivnost, dok je tuga emocija niske tenzije i aktiviteta.
Gnev i radost sadre tenju ka cilju, dok je strah emocija izbegavanja, beanja od
opasnosti.
Ljutnja se javlja kada neka prepreka (fizika ili socijalna) spreava aktivnost ili
postizanje nekog cilja, to dovodi do osujeenja (frustracije); od vanosti cilja, trajanja
osujeenja i nivoa tenzije emocija gneva se javlja u rasponu: od blage ljutnje do stanja
besa. Ljutnja moe biti praena direktnom ili pomerenom agresijom. Sa uzrastom fizike
agresivne reakcije opadaju a verbalne rastu; meutim, zbog nepovoljnih posledica koje
ove reakcije izazivaju dete ui da kontrolie ispoljavanje ove emocije.
Strah se javlja u situaciji (stvarnoj ili anticipiranoj) koja preti integritetu organizma
(linosti). Strah izazivaju neoekivane promene, jer smanjuju kontrolu nad situacijom, a
uveava ga neizvesnost (sumnja) da se opasnost moe izbei ili savladati. Strah prate
intenzivne promene u organizmu i ponaanju (promene u radu vitalnih organa, bledilo,
znojenje, drhtavica, bekstvo, skrivanje ili agresija). I ova emocija se moe javiti u irokom
rasponu: od manjeg straha do afekta uasa (doivljaj nesree sa stranim posledicama
uz oseanje da se na nju ne moe uticati). Opaanje straha kod drugih esto izaziva
paniku ("emocionalnu zarazu"), ak i kad posmatra nezna kakva to opasnost preti. Strah
koji ispoljava majka prenosi se i na dete koje to opaa.
U kolskoj situaciji javlja se trema: strah od javnog nastupa, strah od ispita. Psiholozi
ukazuju da postoje fizioloki efekti treme (povien stepen tenzije), psiholoki aspekti
treme (opaanje predstojee situacije kao "opasne" i "ugroavajue", to uveava
strepnju) i komponente treme koje se ispoljavaju u ponaanju (izbegavanju aktivnosti
uenja, izbegavanje ispita, javnog nastupa). Razreenje problema treme zahteva upravo
286
Tuga nastaje nakon gubitka neega emu smo teili ili objekta koji smo voleli i cenili.
Kod dece se tuga razvija kasnije od ostalih primarnih emocija zbog sloenosti situacionog
sklopa u kojoj se ova emocija javlja; tuga zahteva shvatanje gubitka i posledica do kojih
on dovodi. I ova emocija se moe javljati u rasponu od umerenog intenziteta do
najsnanijeg oajanja zbog gubitka.
Gaenje ili odvratnost je primarna emocija koju izazivaju razliiti objekti kad ih vidimo,
pomiriemo, okusimo ili dodirnemo; karakteriu je neprijatno ulno i motorno stanje:
telesne senzacije koje nastaju usled muke, tendencije ka povraanju i drugim gastrikim
reakcijama; gaenje je povezano sa snanom tendencijom izbegavanja.
Sloene emocije
Sa uzrastom dolazi do stabilnijeg povezivanja emocija sa drugim psihikim
procesima: kognitivnim i konativnim. Njihov razvoj je povezan sa procesom socijalizacije i
287
godine. Uspeh osobe prema kojoj gajimo naklonost, a procenjena je kao superiornija od
nas, izaziva oseanje divljenja; neuspeh osobe, koja nam je simpatina, a procenjena
kao inferiornija od nas, izaziva oseanje saaljenja.
Mrnja je sentiment u ijoj su strukturi oseanja nenaklonosti, averzije i odvratnosti.
Meutim, da su to jedine komponente one bi dovele do reakcije izbegavanja objekta
mrnje. injenice ukazuju da je to emocija koja u sebi sadri i tenju za pristupanjem
objektu mrnje sa destruktivnim namerama. Sledea njena odlika je relativna trajnost, jer
mrzimo samo psiholoki blisku osobu (koja je u naem ivotnom prostoru). Kre i Krafild
smatraju da se najintenzivnije mrzi osoba koja je slinih sposobnosti kao to su nae,
slina po mnogim drugim osobinama ali se od nas razlikuje po nekim kritinim negativnim
osobinama i uz to "opasno" ugroava nae ciljeve. Isti autori ukazuju da superiornija
osoba, koja je objekt nenaklonosti, izaziva oseanje zlobe, a inferiornija prezir i
omalovaavanje.
Ljubomora je sentiment koji se javlja kao reakcija na realnu ili zamiljenu opasnost da
e voljeni objekt biti izgubljen jer se pojavio rival kome je upuena naklonost voljene
osobe. Kod dece se javlja polovinom druge godine. Jedna od situacija koja izaziva
ljubomoru je novoroena beba (brat ili sestra), kada se obino panja roditelja premeta
na novoroene. Ljubomorno dete reaguje otvoreno (fizika ili verbalna agresija) ili
prikriveno (regresija, strahovi, mucanje, enureza); skrivene reakcije su nesvesne. Frojd je
opisao ljubomoru na odnos izmeu majke i oca (Edipov kopleks, Elektra kompleks).
Ljubomora se manifestuje kao gnev, mrnja, teskoba, oseanje potitenosti, srama, da od
voljene osobe dolazi prezir i odbojnost. Produena ljubomora je jedan od simptoma
emocionalne nezrelosti. Masen i saradnici (1984) savetuju roditeljima da u periodu
dolaska prinove ne zanemaruju stariju decu. I roditeljima i nastavnicima se sugerie da
izbegavaju situacije koje su pogodan okvir za pojavu ljubomore.
Zavist je negativna emocija koja se kod linosti javlja u situaciji kada opaa da njoj
psiholoki bliska osoba poseduje ili ostvaruje neto za ime i sama udi. Intenzitet zavisti
uveavaju inioci koji smanjuju njene anse: ako je u pitanju redak objekt, ako je
nepravedno steen, ako se radi o osobi koja ima centralno mesto u njenom ivotnom
prostoru.
Od emocija vezanih za procenjivanje izdvajamo estetska oseanja. Estetskom
emocijom je obuhvaen kompleks emocionalnih doivljaja lepog koje izaziva objekt ili
situacija koju doivljavamo ili smo je doivljavali. Nalazi ukazuju da je estetski ukus
vaspitljiv i da se standardi lepog i runog menjaju, meutim, individualni estetski doivljaj
esto zavisi i od trenutnog psihofizikog stanja.
U psihologiji muzike ispitivano je afektivno reagovanje dece preko sledeih reaktivnih
potencijala: sposobnosti estetskog procenjivanja, preferencija i muzikog ukusa. Nalazi
pokazuju da je uoavanje estetskog znaenja muzike najvii vid muzikalnosti; uoeno je
da se na uzrastu 8-11 godine znaajno uveava sposobnost estetskog procenjivanja. Sa
uzrastom se postepeno ostvaruje spoj kognitivnog i afektivnog; sredina i obrazovanje
mogu znaajno da ubrzaju proces razvoja estetskog procenjivanja. Sistem podsticaja
treba obezbediti u kritinim periodima detetovog razvoja: temelji preferencija, estetskog
procenjivanja i estetskog ukusa postavljaju se u predkolskom periodu.
se na pravu osobu, u pravoj meri, u pravo vreme, zbog valjanog razloga i na pravi nain to nije lako". Aristotelov izazov se nalazi u usklaivanju emocionalnog ivota sa
intelektualnim; problem nije u emocionalnosti ve u tome kako emocije ukljuiti u
reavanje problema i dostizanje vrednosti, umesto da se deava obrnuta pojava.
Goleman kae da je osnovna razlika izmeu uspenih i neuspenih uenika u tome to
prve, u dobroj meri, na uenje pokree intrinsika, unutranja motivacija (doivljaj
prijatnosti pri aktivnostima i rezultatima uenja); kod neuspenih je unutranja motivacija
ukljuena samo pri aktivnostima koje nisu kolsko uenje.
Goleman definie emocionalnu inteligenciju oslanjajui se na Gardnerovu
(Gardner, 1993) kategoriju personalne inteligencije, odnosno na podruja koja izdvaja
Salovej (Salovey, 1990), a to su:
samosvest - prepoznavanje emocije u trenutku kada se ispoljava;
upravljanje emocijama - sposobnost savladavanja i upravljanje emocijama;
samomotivacija - emocionalna samokontrola, upravljanje emocijama koje vode
nekom cilju;
empatija - prepoznavanje emocija kod drugih;
umee odravanja meusobnih odnosa, vetina razumevanja tuih emocija.
Blok (Block, J. 1995) za emocionalnu inteligenciju radije koristi termin "prilagodljivost
ega": samoodreivanje, kontrola impulsa, oseanje sopstvene vrednosti i socijalna
inteligencija.
Goleman ukazuje da programi koji podstiu emocionalno uenje mogu da ponu, ako
su dobro osmiljeni, ve u drugoj godini (empatija, emocionalna samoregulacija). Tokom
predkolskog uzrasta mora se uvaavati emocionalni "raspored" razvoja (tempo
sazrevanja neokorteksa i stepen njegove interakcije sa potkornim centrima). Emocionalne
lekcije treba davati po spiralnom sistemu: na nain koji odgovara dostignutom dejem
razvoju. Na primer, svest o oseanju skromnosti javlja se u petoj godini (pre toga se deca
"hvaliu").
Polazak u osnovnu kolu je znaajan trenutak dejeg prilagoavanja uz pomo
razvijajue emocionalne inteligencije. U kolama, koje primenjuju program emocionalnog
razvoja, deca u poetnim razredima ue o samosvesti, prijateljstvu (druenju), donoenju
odluka; od etvrtog razreda da budu empatina i kontroliu svoje nagone.
Za razvijanje samokontrole, obuzdavanje impulsivnog reagovanja i ljutnje, koristi se
postupak "signalno svetlo":
Crveno
uto
Zeleno
RAZVOJ MORALNOSTI
U svakom drutvu postoje merila za pojedine vrste ponaanja. Svako drutvo
proklamuje svoj moral kao bitan uslov drutvenog i individualnog opstanka i razvoja. Pri
tome u nekim segmentima ponaanja drutvo moe biti strogo, iznad deklarisanih
zahteva, u drugim oblastima moe biti veoma tolerantno. Slina dinamika postoji i u
ponaanju pojedinca.
Treba istai da moralnost ini zavrnu sekvencu u razvoju linosti adolescenta, ne
samo sa vrednosnog ve i sa psiholokog stanovita. I ne samo da se javlja kao
sekvenca koja zahteva dui period za dostizanje relativne zrelosti, razvoj moralnosti se za razliku od drugih psiholokih dimenzija, protee u duboku starost. Meutim, valja
naglasiti da raspadanje linosti ide u suprotnom smeru - od zadnjih instanci razvoja (a to
znai da je moralnost prva ugroena; slino je i kod razvoja korteksa: neokorteks
poslednji dostie zrelost a u sluaju bolesti obino je prvi ugroen).
U teorijama psihikog razvoja nalazimo razliita shvatanja razvoja moralnosti.
Psihoanalitika teorija
Psihoanalitiko shvatanje razvoja moralnosti istie da novoroene nije ni moralno ni
nemoralno - tek sa kasnijim razvojem doi e do obrazovanja nadja (superega), sloja
linosti iji se sadraji sastoje od etikih i estetskih normi. Po psihoanalitikoj teoriji itav
psihiki ivot se zasniva na energiji libida koja se investira na mnogo naina, a vode je
princip zadovoljstva i princip realnosti. U poetku dominira hedonistiki princip a sa
razvojem sve se vie uvaavaju realne okolnosti. Dakle, pokretai su pobude voene
prvim (hedonistikim) a izvrenje je usmereno drugim principom (realnosti). U ovoj
dinamici funkcioniu i razvijaju se id, ego i superego. Bioloki deo - id, pokree motive;
psiholoki deo - ego, izvrava samo deo zahteva. Neke ne dostie zato to su objektivno
neostvarivi a druge "cenzurie", odbacuje superego, socijalni sloj linosti. Analitiari kau
da se ego nalazi izmeu dva mona gospodara: ida i superega. Normalno stanje je kad
se sva tri dela linosti nalaze u stanju dinamike uravnoteenosti. Ego do izvesne mere
moe "preruavati" zahteve ili "omekavati" norme superega - da bi ih realizovao.
Meutim, jae konflikte, ugroenost ega prati oseanje nesigurnosti, anksioznosti,
strepnje od dezintegracije linosti.
Kako se razvija superego? Na poetku razvoja dete je "neutralno" u odnosu na
moralnost. Sa razvojem najpre se javlja primarni narcizam, a pri jaem investiranju libida
na objekte javlja se i "sekundarni" narcizam, u obliku "ego ideala" koji sadri i mnoge
socijalne vrednosti. Dete "ulazi" u obrasce ponaanja i identifikacijom sa roditeljima. Uz
identifikaciju Frojd uoava razvoj Edipovog (Elektra) kompleksa. Kroz njegovo
razreavanje raa se superego koji upravlja moralnim ponaanjem pojedinca.
Anksioznost prati i sve docnije sukobe linosti sa svojim superegom jer to ona doivljava
kao pretnju sopstvenom integritetu. Frojd je dao klasino tumaenje razvoja moralnosti ali
e neopsihoanaliza manje naglaavati ulogu ida a vie ega i superega, tj. uenja i
podraavanja.
Bihevioristiko shvatanje
Bihevioristika teorija razvoja moralnosti polazi od uenja moralnosti (slino ostalim
ponaanjima) putem uslovljavanja i operantnog uenja, putem potkrepljenja kanjavanja. Objektivista, dakle, smatra da kroz stalno procenjivanje dejeg ponaanja, i
odgovarajuim odnosom prema pojedinim oblicima ponaanja (nagraivanje ili
291
Kognitivno-razvojna teorija
Kognitivno-razvojna shvatanja prvi daje Pijae analizirajui moralna suenja kod
dece. On polazi od pretpostavke o meusobnoj uslovljenosti celokupnog psihikog ivota.
Istovremeno Pijae smatra da uzajamnost odnosa ljudi predstavlja jedan od glavnih
izvora moralnosti. Iz odnosa deteta sa odraslima razvija se moralna heteronomija koja se
zasniva na prinudi (do 7 - 8 godine). Odnosi su jednosmerni, dete potuje autoritet
starijih; tu je i moralni realizam: dete smatra normativno ponaanje objektivno datim.
Ukratko, to je:
autoritarna moralnost - biti dobar znai biti posluan, moral je dunost koja proizilazi
iz potovanja (ljubavi i straha) prema roditeljima; zapovesti su neprikosnovene;
dete potuje slovo, a ne duh normativa, rigidno prihvata pravila; merila dobrih i
ravih postupaka ne spori; krivica se "iskupljuje" kaznom;
objektivizacija odgovornosti - vaan je objektivni in ponaanja a ne subjektivna
namera, motiv; krivica se zasniva na na veliini objektivne tete.
Uoljivo je da je razvoj moralnosti uslovljen ukupnim, posebno kognitivnim razvojem,
ali i obrazovno-vaspitnim uticajem. Ako roditelji naglaavaju nameru u ponaanju - deca i
pre 7 - 8 godine shvate subjektivnu odgovornost. U prelaznoj fazi ona znaju da je lo
postupak izvren namerno - loiji od sluajnog (zato predkolsko dete eksploatie izgovor
da se neto "desilo sluajno", da bi izbeglo posledice kazne za prekraj).
Druga, zrelija faza moralnosti poinje oko 10-te godine i njena osnovna odlika i
tekovina je razvoj autonomije u moralnom rasuivanju, dete shvata recipronost i
uzvratnost pravde. Biti dobar ne znai vie biti posluan, ve pravedan a pravednost je
dvosmerna. Gubi se moralni realizam, normativi ponaanja se shvataju kao unutranja
obeleja ljudi. Pravila se mogu menjati ako se veina o tome dogovori. Razvija se
uvianje optih posledica nemoralnog ponaanja. Sada laganje nije loe samo zbog
kanjavanja, krivice - ve zbog mogunosti gubljenja poverenja. Kod prestupa vie nije
panja samo na kazni krivca ve na otklanjanju tete i obeteenju rtve.
Shvatanje Kolberga*, koji u analizi razvoja moralnosti polazi od uenja Pijaea,
izloeno je u poglavlju o teorijama psihikog razvoja i treba ga koristiti kao sastavni deo
ovog poglavlja.
Humanistika teorija
Humanistiko shvatanje razvoja moralnosti povezano je sa razvojem
samoaktualizacije i vrednosnog sistema linosti. Autori ove orijentacije smatraju da nisu
samo vani formalni principi morala, ve koliko oni uvaavaju ovekovo unutranje bie,
koliko potuju bitne vrednosti oveka. Oni zameraju to se u moralnom razvoju legalizuje
ono to "jeste" a ne ono to "treba" u ovekovom moralnom razvoju. Humanisti
autoritarnom pristupu suprotstavljaju samoaktualizaciju.
* Kolbergova teorija moralnog razvoja (str. 84).
292
njihovu funkciju u prilagoavanju gde slue kao orijentiri, kriterijumi i standardi u ivotu
linosti, njenoj interakciji sa okolinom.
Slika 112: Ilustracija optih pojmova taksonomije za afektivno podruje (Krathwohl et
al. 1964)
Postupak
Fiziko-materijalna pomo
Psiholoko-socijalna pomo
Uspeh u koli
Posedovanje pozitivnih osobina linosti
Bavljenje sportom, hobijem
Izvravanje naloga roditelja
Pomo i nega ivotinja
Vraanje izgubljenih stvari
Sticanje znanja i vetina
Potovanje reda u koli i kui
294
Rang
Rang
37
7
18
3
10
6
3
7
3
2
1
4
2
7
4
6
9
5
8
10
34
17
16
6
6
6
4
2
2
2
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
U grafikonu brojevi dobrih postupaka oznaavaju: 1. fiziko-materijalna pomo, 2. psiholokosocijalna pomo, 3. uspeh u koli, 4. posedovanje pozitivnih osobina linosti, 5. bavljenje
sportom, hobijem, 6. izvrenje naloga roditelja, 7. pomo i nega ivotinja, 8. vraanje izgubljene
stvari, 9. sticanje znanja, 10. potovanje reda u kui i koli.
a. Uenici
b. Uenice
Na vrhu liste ravih postupaka nalazi se verbalna agresija za uenice i fizika agresija
za uenike (tabela 40, slika 115). Meu ravim postupcima slede: izazivanje materijalne
tete (deaci), neuspeh u koli (deaci i devojice), laganje (devojice).
295
Postupak
Verbalna agresija
Fizika agresija
Rang
Rang
12
20
3
1
19
11
1
2
Laganje
10
Neuspeh u koli
Izazivanje materijalne tete
9
12
4
2
9
8
4
5
9
6
5
6
6
6
6
7
5
4
8
9
6
4
8
9
3
2
10
13
4
3
10
11
3
2
11
12
3
2
12
13
14
14
296
a. Uenici
b. Uenice
*
U grafikonu brojevi razloga dobrog ponaanja oznaavaju: 1. briga o drugima, 2. zadovoljstvo
sobom, 3. predvianje dobrih posledica po sebe, 4. potovanje autoriteta starijih, 5. uzvratnost, 6.
iskustvo dobre posledice po sebe, 7. uvianje na osnovu stavljanja na tue mesto, 8. prihvatanje
optih normi, 9. ponaanje u skladu s uzorom, 10. izbegavanje oseanja krivice.
*
U grafikonu brojevi razloga ravog ponaanja oznaavaju: 1. nepotovanje autoriteta starijih, 2.
nebriga o drugima, 3. iskustvo loe posledice po sebe, 4. nezadovoljstvo sobom, 5. predvianje
loe posledice po sebe, 6. oseanje krivice, 7. neuzvratnost, 8. odstupanje od uzora, 9. vrednost
razbijenog predmeta, 10. uvianje na osnovu stavljanja na tue mesto, 11. krenje optih normi.
298
RAZVOJ LINOSTI
Linost je jedinstvena organizacija osobina koja je u stalnom razvoju i dinamikoj
promeni. Razvoj se odvija pod uzajamnim uticajem faktora naslea, sredine i aktivnosti
pojedinca. Olport naglaava da je linost "dinamika organizacija onih psihofizikih
sistema unutar individue koji odreuju njeno karakteristino ponaanje i njen
karakteristian nain miljenja" - njenu jedinstvenu podeenost prema svojoj sredini.
Razvoj linosti zahteva da se potencijali deteta razvijaju (diferencijacija) i da se
skladno ukljue u celovitu organizaciju koju nazivamo linost (integracija). U procesu
nastajanja linost se stalno menja ali se menjaju i zahtevi koje joj postavlja sredina. U toj
interakciji dete je aktivan uesnik koji je sposoban da do izvesne mere bira ta e iz
sredine usvojiti - najpre zato to je osetljivije na neke drai nego na druge, a sa razvojem
stie sposobnost da to sve vie ini svesno i voljno.
koja ga neguje. Odvajanjem se izaziva odsustvo faktora koji ima glavnu ulogu u razvoju;
dete reaguje na "nedostatak podsticajnih meudejstava, naime ta meudejstva mogu da
se vezuju za majku, no, ne samo za osobu koja je majka, ve za jedan, ukoliko je
stvoren, poseban nain optenja izmeu jedne takve osobe sa svim svojim osobinama i
deteta, pak, sa svojim" (Pijae & Inhelder, 1990).
Olport veruje da je prvi vid samosaznanja deteta oseanje telesnog ja. Malo dete
pored organskih senzacija iz unutranjih organa, miia, zglobova - kada od 8. meseca
pone da puzi, u dodiru i sudaru sa vrstim predmetima, saznaje za granice svoga tela.
Tako se telo prvo izdvaja i to "telesno oseanje ostaje doivotna kotva za nau svest o
sebi" (Olport, 1991). Razvojni psiholozi preporuuju roditeljima da uz pomo ogledala
dovode dete u priliku da posmatra sebe; pored toga dete treba podsticati da imitira
pokrete nevidljivih delova tela: usta, oiju, lica.
Jedan od najvanijih oslonaca samosvesti je lino ime. Tokom druge godine ubrzano
se razvija govor i drugi se detetu stalno obraaju njegovim imenom. I samo dete poinje
sebe da oslovljava svojim imenom, Tek krajem druge godine dete poinje da upotrebljava
linu zamenicu "ja". Ali i tada, po nalazima ruskih psihologa, poetna upotreba zamenice
je sa glagolskim oblikom, kao da je u pitanju imenica: "Ja spava". Tek u narednoj, treoj
godini, lina zamenica Ja se pravilno upotrebljava, to je jedan od vanih znakova pojave
psihikog ja - oseanja trajnog identiteta sebe.
Jedan od vanih inilaca pojave samosvesti, formiranja linosti sa odreenim
osobinama i slikom o samom sebi, jeste odnos drugih ljudi prema detetu. Deje oseanje
sebe je proizvod ponaanja drugih prema njemu - drugi su ogledalo koje pomae detetu
da shvati da je odreenih odlika, da je roditeljima sin ili ki, druga deca u porodici se
prema njemu odnose kao prema bratu ili sestri a nepoznate osobe kao prema strancu.
Vigotski (1966) kae: "Prema tome moemo rei da mi postajemo "mi" kroz druge i da
ovo pravilo ne vai samo za linost kao celinu, ve i za razvoj svake pojedine funkcije".
Trei aspekt svesti o sebi je potreba za autonomijom i tenja deteta da preuredi
socijalne odnose sa odraslima, to se javlja u treoj godini. Dete je svesno svojih
postignua i demonstrira ih odraslima. Javlja se samocenjenje i ponos. Ako odrasli ne
primeuju te deje tenje javlja se izraeniji negativizam. Vigotski to naziva krizom tree
godine. Dete se opire svemu to od njega trae odrasli. Razlog je to svaki predlog
odraslih dete tumai kao ugroavanje njegovog identiteta. Psiholog Levi navodi primer
deteta, sa izraenim negativizmom u treoj godini, koje je svako jutro odlazilo do kue
svoje bake da joj, bez ikakvog povoda, objavi: "Bako, ja neu!"
Na uzrastu izmeu etvrte i este godine javljaju se jo dva aspekta samosvesti:
proirenje sebe i slika o sebi. Izmeu tree i etvrte godine dete tei da se takmii i
nadmaa druge - javlja se potreba za samopotovanjem i pohvalama. Uz to se javlja i
oseanje posedovanja, vlasnitva. Doivljaj vlastitosti se prenosi sa svog tela i sebe i na
svoja odela, igrake, bliske osobe. Dete voli da kae: "Moja mama ... moj tata ... moj auti
..."
U interakciji sa okolinom dete saznaje kakvo je ono, ta roditelji oekuju od njega i
poredi to sa svojim ponaanjem. Na taj nain se stvara poetna, rudimentirana slika o
sebi - jer dete jo ne zamilja kakvo bi i ta bi elelo da bude.
Pred polazak u kolu javlja se kriza sedme godine - iji je ishod da dete postaje
svesno svoje socijalne uloge, javlja se socijalno ja. Meutim, po miljenju ruskih
psihologa, taj nivo samoocene i ocene uloga drugih je slian spontanim pojmovima. A to
znai da nema jo dubljih uoptavanja, kritike samoocene - vie je u pitanju
300
301
302
EKSTRAVERTNOST
ANKSIOZNOST
HOSTILNOST
DEPRESIVNOST
SOCIJALNA
TOPLINA
DRUELJUBIVOST
ASERTIVNOST
AKTIVITET
IMPULSIVNOST
VULNERABILNOST
OTVORENOST/
SARADLJIVOST
SAVESNOST
FANTAZIJA
ESTETIKA
OSEANJA
AKCIJA
POVERENJE
ISKRENOST
ALTRUIZAM
POPUSTLJIVOST
KOMPETENCIJA
RED
DUNOST
POSTIGNUE
POTRAGA ZA
UZBUENJEM
IDEJE
SKROMNOST
SAMODISCIPLINA
POZITIVNE EMOCIJE
VREDNOSTI
BLAGA NARAV
PROMILJENOST
INTELEKT
NELAGODNOST
303
Nemaki
.97
.96
.96
.97
.98
Portugalski
.98
.89
.89
.93
.96
Hebrejski
.98
.92
.96
.94
.95
Kineski
.97
.93
.92
.93
.97
Korejski
.97
.94
.94
.95
.96
Japanski
.94
.78
.92
.68
.92
304
r
0.64
0.58
0.26
0.16
Dete koje raste u neharmoninoj porodici u nepovoljnoj je situaciji jer nema prilike da
se identifikuje i razvija po uzoru na roditelja, nema realne nagrade za oblike ponaanja
koji se razvijaju uz podrku i odobravanje, nema ni dosledne kazne za prekraje
moralnog kodeksa.
Masen i saradnici (1984) dolaze do dve osnovne dimenzije porodinih odnosa:
prihvatanje - odbacivanje i autonomija - kontrola (slika 119).
Njihovi nalazi ukazuju da su deca najbolje napredovala ako se roditelji i dete nalaze u
toplim uzajamnim odnosima, kada se kao osnovna sredstva vaspitanja pojavljuju panja i
podsticanje i objanjavanje postupaka.
Model
roditelja
1. Autoritativan
2. Zapovedniki
Model deteta
1
3. Popustljivi
Slika 120: Uporedni pregled ponaanja roditelja/model ponaanja dece (prema: Baumrind,
1973)
306
Autori na sledei nain odreuju sadraje ponaanja roditelja kod ispitivanih obeleja:
kontrola: uticanje na postupke deteta da se u ponaanju pridrava prihvaenog
kodeksa;
zahtevi zrelosti: vrenje pritiska da postupci deteta budu visokog socijalnog i
emocionalnog nivoa;
nivo optenja: roditelji se slue objanjavanjem svojih stavova da bi dobili eljeno
ponaanje deteta;
blagonaklonost: roditelj je zainteresovan, topao, saosea i raduje se sa detetom.
iroko su izuavana tri tipa uticaja roditelja:
upotreba vlasti, to jest prinude;
takozvana induktivna tehnika, koja se realizuje u vidu objanjenja;
liavanje roditeljske ljubavi.
Rezultati tih ispitivanja su jasno pokazali da ponaanje dece u osnovi zavisi o itavog
kompleksa vaspitnih interakcija (uticaja). Obe grupe roditelja - autoritativni i zapovedniki
- nastoje da kontroliu decu, ali to ostvaruju razliitim nainima.
Zapovedniki roditelji iskljuivo se uzdaju u upotrebu sile, trae da se dete potinjava
bez razmiljanja.
Autoritativni, obrnuto, koriste induktivnu tehniku vaspitanja. Oni uvaavaju miljenje
dece, odazivaju se na njihove probleme, dozvoljavaju deci da ispolje samostalnost i
inicijativu.
Meusobni odnosi dece
Sa roenjem drugog deteta privilegije starijeg brata ili sestre prestaju ili se
ograniavaju. Starije dete mora sada da se bori za panju roditelja, ali ne samo njih, jer i
okolina u veoj meri obraa panju na mlae dete.
Odnosi roditelja sa svakim detetom, posebno majke, odraavaju se na odnose
izmeu dece. Longitudinalne studije pokazuju da se poetni odnosi starije dece prema
mlaoj stabilno odravaju. Starije dete koje pokazuje (ne)prihvatanje mlaeg u prve tri
nedelje od njegovog roenja, pokazuje socijalno (ne)poeljno ponaanje i kada ono
napuni 14 meseci. To ukazuje na vanost pripremanja i prilagoavanja starijeg deteta pre
i neposredno posle roenja mlaeg.
Odnosi brae i sestara na predkolskom uzrastu odlikuju se time to starije stremi
vostvu, bilo da su u pitanju korisne akcije ili neposlunost. Starija braa odravaju svoje
prvenstvo, ee nego devojice, koristei fiziku snagu; starije sestre su vie sklone
objanjavanju, ispoljavanju razumevanja. Deaci koji rastu uz starijeg brata u veoj meri
ispoljavaju interesovanja svoga pola, nego devojice koje rastu uz stariju sestru.
Devojice koje imaju starijeg brata su astoljubivije, agresivnije, sa vie maskulinih crta,
ali bolje reavaju i testove inteligencije, nego vrnjakinje koje su rasle uz starije sestre.
Devojice, starije sestre, su bolje u ulozi "uitelja", pokazuju vie empatije, raspolau sa
vie povratnih informacija. Ako je vie dece u porodici mlaa deca za obuavanje radije
trae pomo starije sestre, nego starijeg brata (Mussen et al., 1984).
Nepotpuna porodica
Posebni problemi nastaju kada doe do raspada porodine zajednice: razvoda, smrti
jednog od roditelja, dueg odvajanja od kue. Jedna treina amerikih porodica postaje
nepotpuna pre nego to deca napune 18 godina ivota (Mussen et al., 1984). U
razvedenim brakovima deca uglavnom ostaju sa majkom (u 90% sluajeva), koja dobija
decu na staranje. Meutim, uporedo sa porastom broja razvoda, raste i broj ponovnog
ulaenja u brak razvedenih osoba. To esto dovodi do sloenog seta porodinih odnosa u
koje ne ulaze samo ouh i maeha, deca iz prethodnih brakova, ve i babe, dede ...
Nalazi ukazuju da osobenosti razvoja linosti u nepotpunoj porodici zavise od pola i
uzrasta deteta, razloga koji su doveli do raspada porodice, odnosa majke-oca, od toga da
li u porodici ima jo dece, roaka koji u nekoj meri mogu da zamene oca ili majku.
Deaci sa mnogo vie posledica proivljavaju odsustvo oca nego devojice. Deaci
koji se razvijaju bez oca pokazuju znakove zaostajanja u socijalnom, emocionalnom i
kognitivnom razvoju. Takvi deaci ispoljavaju manje maskulinih crta, manju samostalnost
a vie su nemirni i agresivni nego vrnjaci iz potpune porodice.
Osobine devojica koje rastu samo uz majku malo se po emu razlikuju od
vrnjakinja iz potpunih porodica. Meutim, ove devojice manje su uspene na testovima
kognitivnih sposobnosti. I deaci i devojice koje rastu samo sa majkom imaju razvijenije
verbalne sposobnosti nego numerike.
Nalazi ukazuju da na decu i na njihov razvoj negativno utiu konflikti roditelja koji su
prethodili razvodu ili se nastavljaju posle razvoda - oko podele imovine, poretka vianja
dece ... Longitudinalna ispitivanja su pratila da li su vee negativne posledice za decu ako
ive u potpunoj porodici sa roditeljskim "kavgama" ili u nepotpunoj porodici, nakon
razvoda. Nalazi ukazuju da su negativnije posledice po razvoj deteta izazvale dve godine
ivota u "potpunoj" porodici sa konfliktima roditelja.
Kako deca reaguju na pojavu ouha ili maehe, u novom braku roditelja? Ispitivanja
pokazuju da deca na uzrastu od 9-13 godina najburnije (negativno) reaguju na ponovni
brak roditelja. Meutim, ako su deca mlaa ili starija od ovog uzrasta, lake se
308
Uticaj vrnjaka
Vrnjaci imaju znaajan uticaj na razvoj linosti i ponaanje deteta i adolescenta. Pri
ovome se posebno misli na vrnjake sa kojima se dete drui. Grupa vrnjaka je manje
odreena socijalna grupa od porodice i otuda je istraivaima tee da steknu uvid u
njihove odnose. Zato i postoji vea razlika autora u proceni uticaja vrnjaka na razvoj
linosti. Dok jedni smatraju da su vrnjaci u periodu adolescencije uticajniji faktor od
porodice, drugi misle da vrnjaci samo pojaavaju i kristalizuju ve ranije ispoljene
tendencije u ponaanju koje je dete steklo u porodici. Ukljuivanje u grupu vrnjaka
smatra se prvim ozbiljnijim testom relativne zrelosti linosti na odreenom uzrastu.
Istovremeno doprinos vrnjaka nije samo stvaranje optimalnih uslova za samoocenu;
optenje i zajednika delatnost sa vrnjacima dozvoljava da se vrednuju i usvoje ili
odbace odgovarajui postupci, ovlada vetinama koordiniranja svojih radnji sa akcijama
drugih. Na taj nain formiraju se realni stavovi prema sebi, prema drutvu, prema koli,
seksu i suprotnom polu. Meutim, deca koja do ukljuivanja u grupu vrnjaka nisu
postigla potreban stepen zrelosti imaju tekoa u prilagoavanju na grupne norme.
U kolskom uzrastu krug drugova poinje da se uveava a privrenost postaje
stabilnija. U sve veoj meri druenja su orijentisana na dostizanja zajednikog cilja.
Optenje postaje uspenije zbog toga to deca poinju da shvataju motive postupanja
vrnjaka, to doprinosi stvaranju uzajamnog razumevanja.
Na mlaem kolskom uzrastu (6-8 godina) obrazuju se neformalne grupe sa
odreenim pravilima ponaanja ali one nisu trajne. U periodu odrastanja (10-14 godina)
grupe vrnjaka postaju stabilnije, odnosi se sada zasnivaju na strogim pravilima, veu
ulogu igra slinost interesa. Na ovom uzrastu mladi se vie drue meusobno nego sa
odraslima. Adolescent sam trai i bira prijatelja. Nov kvalitet odnosa ini uzajamno
razumevanje i, to je posebno vano, potovanje razlika meu linostima. Odanost
postaje sastavni deo prijateljstva, to je samo jedan vid uzajamnog razumevanja.
Intimnost je sledea znaajna odlika novog kvaliteta odnosa. Ona je uslov za poverenje,
oseanje prihvaenosti i spremnosti za pruanje podrke. Ako se posumnja u poverenje
onda je veza znatno ugroena ali se ne kida odmah, kao u detinjstvu, ve se razgovara o
nesporazumu i esto prevazilaze smetnje. Devojke su ee spremne da se povere nego
mladii. Kroz ovakve procese druenja ostvaruju se vane funkcije prijateljstva:
dogovorno vrednovanje - uzajamno poveravanje radi dobijanja komentara i
evaluacije, bez rizika od konflikta - kao kad se doivljaj poveri roditelju;
graenje principa bliskih prijateljskih veza: - meusobnog potovanja, - poverenja, zainteresovanosti za ono to se prijatelju deava;
princip individuacije - osamostaljivanja, ali ostajanja u vezi sa prijateljem, bez
potrebe udaljavanja, kao pri individuaciji u porodici.
309
Uticaj kole
kola je znaajan integriui faktor socijalizacije kao drutvenog procesa u kome
deca i adolescenti dostiu drutvene norme i pravila ponaanja u drutvu, osnovne
principe uzajamnih odnosa meu ljudima. U koli deca naue da osim linih postoje i
interesi njihove grupe, ali i jo iri interesi, o kojima moraju voditi rauna kad postavljaju
neke zahteve.
kola moe znaajno da stabilizuje oseanje sigurnosti ali je preduslov za to da dete
bude prihvaeno od nastavnika i vrnjaka i da je uspeno u koli. Kada dete nije
prihvaeno i kada doivljava neuspeh u koli, kumulativno se pogorava slika o sebi,
javlja se emocionalna nestabilnost, agresivnost ili povlaenje. Takvi uenici ne realizuju
intelektualne i druge potencijale i zaostaju u ukupnom razvoju linosti.
U narednom prilogu dajemo uporedni pregled razliitih metoda podsticanja uenika u koli
(Mussen et al., 1984):
Tabela 45: Efekti razliitih naina podsticanja uenika
Efektivno podsticanje uitelj uenik
1. Ostvaruje se stalno.
2. Pohvala se saoptava im je zasluena.
3. Nastavnik pokazuje zainteresovanost za uspeh uenika.
4. Nastavnik podstie dostizanje odreenih rezultata.
5. Rezultate saoptava vrednujui ih po znaaju.
6. Usmerava uenike na vetine organizovanja uenja u cilju
postizanja boljih rezultata.
7. Nastavnik daje uporedni pregled prolih i sadanjih
dostignua konkretnog uenika.
8. Podsticaj konkretnom ueniku srazmeran je njegovom
uloenom naporu.
9. Povezuje dostignuti uspeh sa uloenim naporom, ukazujui
da takav uspeh moe biti dostizan i ubudue.
310
ADOLESCENCIJA
Psihologija adolescencije, nauno prouavanje razvoja psihikog ivota u prelaznom
periodu od detinjstva do ranog odraslog doba (priblino izmeu 11.-13. i 23.-24. godine),
konstituisana je na poetku dvadesetog veka. To znai da adolescencija koja obuhvata:
predpubertet, pubertet, srednju i kasnu adolescenciju nastaje tek u modernom drutvu.
Sve do poetka 20. veka adolescencija nije bila formalno definisana kao poseban period.
Stenli Hol je 1904 publikovao prvu studiju o adolescenciji. Ranije je preovlaivalo
shvatanje da sa pubertetom prestaje detinjstvo a poinjao period odraslosti.
Savremena razvojna psihologija ne shvata adolescenciju kao artefakt; ona ne
prihvata ni stav da je to "period bura i oluja", ve o adolescenciji govori kao o periodu
odrastanja - kako fizikog tako i psihikog. Pri tome se uzima u obzir kulturno-istorijski
kontekst i uvaavaju individualne specifinosti razvoja svakog pojedinca. Za ovaj novi
pristup zasluni su i antropolozi koji su ukazali da se procesi socijalizacije bitno razlikuju u
predindustrijskom, industrijskom i postindustrijskom periodu. U savremenom tehnolokom
drutvu i odrasli i mladi moraju da ispolje sposobnost suavanja sa promenama, da
prihvataju novine i prilagoavaju strategije za novonastale probleme.
Mladi danas ranije i bioloki sazrevaju, to se dovodi u vezu sa porastom
zdravstvenog i ukupnog standarda ivljenja, ali znatno kasnije ulaze u period odraslosti
zbog produene pripreme za zahteve svakodnevnog i profesionalnog ivota.
Razdoblje puberteta odlikuje intenzivan fiziki razvoj i dostizanje polne zrelosti.
Adolescencija obuhvata i dostizanje ostalih vidova zrelosti - to je period svih razvojnih
promena kojima se prelazi od detinjstva do odraslosti. Lake je odrediti poetak
adolescencije, po vidljivim telesnim promenama, nego gornju granicu - koju odreuje
dostizanje relativne psiholoke zrelosti: intelektualne, emocionalne, socijalne i
psihoseksualne zrelosti.
Razvojni psiholozi adolescenciju obino dele na:
- ranu adolescenciju (do priblino 14. godine),
- srednju adolescenciju (do priblino 17. ili 18. godine),
- poznu adolescenciju (do priblino 22. ili 24. godine).
Razvojni zadaci adolescencije su:
prilagoavanje na telesne promene;
izgraivanje emocionalne nezavisnosti od porodice i drugih;
oblikovanje socijalne polne uloge;
razvijanje intelektualnih vetina i postizanje intelektualne zrelosti;
oblikovanje novih i stabilnih socijalnih odnosa sa vrnjacima;
postizanje vetina komuniciranja i razvoj socijalno odgovornog ponaanja;
profesionalno opredeljenje i oblikovanje odnosa prema radu i pozivu;
priprema za sticanje ekonomske nezavisnosti;
priprema za brak i porodine obaveze;
stvaranje nove slike o sebi koja ukljuuje nastale promene;
formiranje linog identiteta (to se smatra kljunim zadatkom adolescencije);
stvaranje vlastitog pogleda na svet i oblikovanje vrednosnih usmerenja.
311
Promene u adolescenciji
Fiziki razvoj
Uz nagle telesne promene (visine i teine), javljanje primarnih i sekundarnih polnih
karakteristika - menja se slika o svome fizikom izgledu (fiziko Ja), to dovodi do opteg
(ne)prihvatanja sebe i (ne)zadovoljstva sobom. Devojke su osetljivije na (ne)povoljnu
sliku o sebi. Posebno reaguju na svojstva koja su atipina za vlastiti pol.
Postoje vremenske razlike poetka i zavretka faze puberteta kod devojica i deaka.
Prosek za devojice je 12-14 godina a za deake 13-15 godina. Razvojni psiholozi
posebno analiziraju posledice ranog/kasnog poetka puberteta na psihiki razvoj,
posebno socijalni razvoj.
I kod promena u fizikom razvoju prisutna je heterohronija. "Skok rasta" poinje na
razliitom uzrastu, kod jednih on moe poeti onda kada se kod drugih zavrava. Isto tako,
kao i skok rasta, polno sazrevanje moe poeti kod deaka i devojica na razliitom uzrastu.
Zbog toga su i psiholoki aspekti ranijeg i zakasnelog sazrevanja kod deaka i devojica
predmet iziavanja razvojnih psihologa.
Deaci koji rano sazrevaju imaju poetne prednosti u socijalnim odnosima i
kontaktima, ali zbog preranog ulaska u odraslost kasnije mogu biti rigidniji ako se jave
potrebe prilagoavanja - tada ele da zadre status uspenosti bez osetljivosti na
socijalni kontekst.
Deaci koji kasno sazrevaju imaju poetne probleme adaptacije ali postepeno
sazrevanje ih dovodi na vii nivo socijabilnosti. Meutim, tipian pubertetski konflikt
"nezavisnosti - zavisnosti" traje kod njih obino due, nego kod deaka sa ranim
sazrevanjem.
Devojice koje rano sazrevaju mogu razliito reagovati. Formirana fizika privlanost
moe ih uvesti u socijalne odnose karakteristine za neto starije devojke, ali e zato
preskoiti neka vana iskustva koja se stiu u druenju sa vrnjacima. Ove okolnosti utiu
na uspostavljanje odnosa sa osobama suprotnog pola sa nedovoljno razvijenom
psihikom zrelou.
Devojice koje kasne u razvoju takoe gube blisku vezu sa vrnjacima i mogu da
brinu o tome zato zaostaju i da li e biti sve u redu sa njima. Smiruje ih, kao i deake koji
kasno sazrevaju, informacija da u tom periodu svako ima svoj individualni tempo razvoja i
da su i raniji ili kasniji, i bri ili sporiji razvoj u granicama normalnosti.
Socijalni razvoj
U adolescenciji dolazi do znaajnih promena u svim oblastima socijalnog ivota: u
porodici, kontaktu sa vrnjacima, kontaktu sa kolom i drugim institucijama - gde od
posrednih odnosa preko porodice adolescent prelazi na direktnu komunikaciju (polaganje
prijemnih ispita, upis, prvo glasanje, ...). Kakva je priroda tih promena u socijalnim
odnosima?
312
RAZVOJNI (POD)PERIOD
KARAKTERISTIKE
Stabilizacija
Pozna adolescencija
314
Tabela 48: Karakteristike adolescenata, koje vrnjaci (a) prihvataju, (b) odbijaju i (c) preziru.
PRIMLJENI
- drutvenost
- socijalna inicijativnost
- ivahnost
- optimizam
- smisao za humor
- strpljenje
- visoka asertivnost
- prihvatanje i razumevanje drugih
- spontano ponaanje
- poznavanje vrnjakih pravila i normi
- prilagodljivost
- samopotovanje
- niska anksioznost
ODBIJENI
- usmerenost na sebe
- snana tenja za panjom drugih
- egoizam
- precenjivanje sebe
- visoka agresivnost
- zanemarivanje potreba drugih
- sarkastinost
PREZRENI
- visoka samoreflektivnost
- socijalna uzdranost
- niska samosvest
- socijalna pasivnost
- zamerljivost
- niska asertivnost
- beanje u odbrambene situacije
Razvoj druenja u adolescenciji prema Danfiju (Danphy, 1963) prolazi kroz pet
stadijuma (slika 122):
5. stadijum: parovi
4. stadijum: povezane heteroseksualne grupe
3. stadijum: poetak formiranja heteroseksualnih grupa
2. stadijum: poetak interakcije grupa istog pola
1. stadijum: izolovane grupe lanova istog pola
Slika 122: Stadijumi razvoja grupnog ivota u adolescenciji (prema: Dunphy, 1963)
317
KARAKTERISTIKE
Druenje - relativna
uzajamnost
Prijateljski
Intimni
Integrisani
Legenda: prijateljstvo = stepen dobrovoljnog ukljuivanja pojedinaca u uzajamne aktivnosti sa odreenom osobom (prijateljem);
intimnost = stepen psiholoke blizine, vezanosti, uzajamnog izraavanja pozitivnih emocija, manja usmerenosti na sebe, lakoa
komunikacije.
318
Kognitivni razvoj
Adolescencija predstavlja poslednji period brzih promena u razvoju opte
intelektualne sposobnosti. Rana adolescencija ne predstavlja samo skok u fizikom
rastu ve i intelektualni skok koji se u proseku deava oko dvanaeste godine (u rasponu
od 11-14 g). Te brze promene se najvie ispoljavaju u poveanju sposobnosti
procesiranja informacija to doprinosi efikasnosti reavanja misaonih zadataka. Do
poveanja intelektualnog kapaciteta dovode promene i u drugim kognitivnim procesima:
poveanju i trajanju namerne panje, sposobnosti inhibicije panje na nerelevantne
podatke, u kapacitetu radnog pamenja, to i omoguava pojedincu efikasno misaono
kombinovanje podataka. Ovi nalazi potvruju hipotezu o povezanosti opte telesnog i
neurolokog sazrevanja i intelektualnog skoka (Kre i Krafild, 1973).
Kvalitativni skok u intelektualnom razvoju je dostizanje stadijuma formalnih operacija
na uzrastu 11-12 godine. Pojavljuje se hipotetiko-deduktivno miljenje koje omoguava
anticipaciju dogaaja, da se razmilja o sopstvenim procesima miljenja (metakognicija),
da se javi vii nivo sistema pojmova koji proiruju mogunosti apstraktnog miljenja. Pri
usvajanju informacija odigrava se dvosmerna interakcija izmeu kognitivnih struktura i
novih konceptualnih sadraja. Adolescent ulazi u novo uenje s postojeim kognitivnim
operacijama, a zavisno od domena znanja i zadatka razvie se kognitivna ponaanja
(procedure i strategije reavanja zadataka) koje povratno utiu na menjanje kognitivnih
struktura, njihovu koordinaciju i povezivanje u sloeniji sistem. Time se sve vie uveava
kompetentnost adolescenta i od njega se mogu oekivati sve sloeniji produkti miljenja.
(Osnovne odlike formalnih operacija date su u tabeli 50; detaljniji prikaz videti u Pijaeova
teorija kognitivnog razvoja)
Tabela 50: Karakteristike stadijuma formalnih operacija
Razumevanje naela konzervacije (nivo apstraktnosti).
Razumevanje logike klasa (nivo apstraktnosti).
Razumevanje logike odnosa (nivo apstraktnosti).
Razumevanje pojmova i odnosa drugog reda (pojmovi o pojmovima, odnosi izmeu odnosa).
Hipotetiko deduktivno miljenje.
Propoziciono miljenje.
Kombinatorika objekata i kombinatorika iskaza.
Grupa logikih operacija dve reverzibilnosti INRC.
Ove kognitivne promene utiu na ukupan razvoj adolescenta. One ozbiljno utiu na
uzajamne odnose adolescenta sa roditeljima, vrnjacima, na javljanje novih crta
karaktera, na razvoj samosaznanja ali i na kritiki odnos prema sebi i okolini. Sve postaje
predmet razmiljanja, analize i samoanalize. Ali mnoge njihove "plodotvorne" teorije o
mogunostima preureivanja postojeih odnosa u opticaju su samo u razmiljanjima.
Meutim, iako adolescent pribegava intelektualizmu, esto zbog potrebe da izbegne
sukobe i nemir, pri svemu tome on se ui da apstraktno misli, postavlja probleme,
formulie i proverava hipoteze - anticipira budua deavanja.
Moralni razvoj
U periodu adolescencije dolazi do kvalitativnih promena u sposobnosti zauzimanja socijalnog stanovita, koja se odnosi na razumevanje kako se take gledita drugih ljudi meu
sobom povezuju i usklauju (Selman, 1980). Njemu su prethodili zauzimanje stanovita
319
Legenda: (a) Zauzimanje uzajamnog stanovita: pojedinac "moe" opaati interakciju sebe
sa drugom osobom (ili samim sobom) sa stanovita neutralne, tj. tree osobe - samo tako
moe uskladiti dva razliita stanovita; (b)zauzimanje socijalnog stanovita: pojedinac moe
zauzeti opte socijalno stanovite, sa koga moe "opaati interakcije sebe sa drugima (ili
drugih meusobno) i usklaivati razliite nivoe stanovita.
OPIS
Odreivanje moguih postupaka u danoj situaciji, koga bi doticali i kako.
Formiranje identiteta
Jedan od osnovnih psihosocijalnih zadataka razvoja u adolescenciji je formiranje
identiteta. Poetak adolescencije je u znaku nastojanja da se otkrije vlastita priroda, a kraj
oznaava formiranje oseanja identiteta. Meutim, u odeljku o razvoju linosti ukazano je
da formiranje identiteta zapoinje u detinjstvu, intenzivira u adolescenciji a nastavlja do
kasne odraslosti. Na pitanje zato je period adolescencije u znaku formiranja linog
identiteta psiholozi odgovaraju da je to u skladu sa nastalim fiziolokim i psiholokim
promenama koje zahtevaju redefinisanje slike o sebi i vlastitom mestu i odnosu na
sredinu.
Proces formiranja identiteta ukljuuje evaluaciju osobina, ubeenja, stavova, motiva,
sistema vrednosti, stila ponaanja, ranijih uzora ali i sadanjih uzora, usmerenja i elja.
Identitet obuhvata i kognitivne i afektivne komponente od kojih su kljuni faktori
samorazumevanje i samopotovanje. Taj proces vodi integraciji razliitih aspekata sebe u
jedan jedinstven doivljaj sebe. Smer razvoja je od fizikih ("povrinskih") ka psiholokim
("dubinskim") svojstvima linosti. U skladu sa tim se menja samoposmatranje i socijalna
percepcija. to je struktura identiteta razvijenija to je osoba svesnija svoje jedinstvenosti
(osobenosti) ali i slinosti sa drugima. Osobe slabog identiteta imaju potrebu da se stalno
"ogledaju" u drugima, da na osnovu reakcija drugih sebe procenjuju. Formiranje identiteta
olakavaju povoljna klima u porodici, bliski odnosi sa oba roditelja. Posebno je znaajno
da je roditelj istog pola poeljan model identifikacije koga uvaava i drugi roditelj.
Istovremeno i stepen zrelosti postignute nezavisnosti od porodice je i faktor postizanja i
indikator ostvarenja linog identiteta.
Istraivai ukazuju da je proces formiranja identiteta jedinstven za svaku osobu. Ima
pokuaja da se, na osnovu nalaza istraivanja, klasifikuju adolescenti prema nivou
formiranog identiteta (Marcia, 1966). Izdvojene su etiri kategorije:
321
Kriza
Opredeljenje
Dostignut
identitet
bila
je
pre,
trenutno je nema
Odloen
identitet
ima je
da
nema ga ili
je delimino
Prihvaen
identitet
nema je
da
Difuzija
identiteta
nema
je
ili
je
delimino prisutna
nema ga
DOSTIGNUTI IDENTITET
ODLOENI
IDENTITET
PREUZETI IDENTITET
DIFUZIJA
IDENTITETA
Samopotovanj
e
Visoko
Visoka
do
umerena
Pokuava da
se psiholoki
udalji
Visoko
Predrasude
Male
Srednje
Moralno suenje
Postkonvencion
alno
Zavisnost
Saznajni procesi
Anksioznost
Odnos prema
roditeljima
Niska
umerena
Naklonost
brinost
do
i
Suzbijena
anksioznost
Naklonost
potovanje
Visoka
do
umerena
Nepovezan,
ambivalentan
Umereno (zavisno
od
reagovanja
drugih)
Velike
Nisko
Konvencionalno ili
predkonvencional
no
Predkonvencional
no
Nezavisan
Postkonvenci
onalno
ili
konvencional
no
Nezavisan
Veoma zavisan
Zavisan
Puno razmilja;
pri odluivanju
trai
nove
podatke
i
uvaava
predloge
drugih.
Puno
razmilja; pri
odluivanju
izbegava
predloge,
savete,
norme.
Pojednostavljuje
kompleksne
probleme;
pri
odluivanju
uvaava duge.
Komplikuje
jednostavne
probleme; pri
odluivanju
zavisan
od
drugih.
322
Srednje
Razvoj emocija
U istraivanjima emocija adolescenata psiholozi se usredsreuju na njihovo
subjektivno opaanje emocionalnih stanja i prate povezanost emocija sa linim
iskustvom, ponaanjem, tipom temperamenta i karakteristikama linosti pojedinca.
Potvrena je srazmerno visoka povezanost preovlaujuih emocionalnih stanja i
karakteristika temperamenta. Sa emocionalnim stanjem povezane su i dimenzije linosti,
ekstravertnost i otvorenost sa izraavanjem pozitivnih emocija, a neuroticizam sa
izraavanjem neraspoloenja.
Longitudinalna istraivanja emocija ukazuju da su naini emocionalnog reagovanja
adolescenata u kontinuitetu sa reagovanjima u detinjstvu; na oba uzrasta oni zavise od
karakteristika temperamenta i preovlaujuih vrsta iskustva pojedinca.
Znanje o emocionalnom iskustvu osobe je kritino za nae razumevanje sutine te
osobe. Emocionalne reakcije otkrivaju individualne vrednosti i ciljeve. Istraivanje
emocionalnog iskustva predstavlja poseban izazov za psihologe. Emocije su sloen
fenomen koji se mora razumeti na osnovu viestrukih nivoa analize. Uroeni kvaliteti
doprinose razlikama u afektivnom iskustvu. Lini ciljevi, standardi, uverenja o kontroli i
gledita o selfu, oblikuju emocionalne reakcije. Kulturni sistemi ue ljude kako da
323
Legenda: 1, Radost (reprodukcija), 2. Prihvatanje (ukljuivanje), 3. Impulsivnost (nekontrolisanost), 4. Strah (samozatita), 5. alost
(liavanje), 6. Gnuanje (odbijanje), 7. Oekivanje (eksploracija), 8. Ogorenje (agresivnost)
324
POSTUPCI
NIZAK REZULTAT
LINOSTI
Radost
Reprodukcija
Prihvatanje
Ukljuenje
Impulsivnost
VISOK REZULTAT
Veseo, drutven, prijateljski, srdaan
Strah
Samozatita
alost
Liavanje
Gnuanje
Oekivanje
Protivljenje
(Odbijanje)
Eksploracija
Ogorenje
(ljutnja)
Agresivnost
(Unitavanje)
Kliniki psiholozi navode pak, da adolescent, koji ima tekoe sa savlaivanjem svojih
agresivnih impulsa, tei ka bezlinom intelektualizovanju i filozofskim diskusijama sa
vrnjacima o nasilju.
Linost adolescenta
Retultati istraivanja ukazuju da se pet faktora linosti, u poreenju sa srednjim i
poznim detinjstvom nastavlja da diferencira, korelacija meu njima se sniava (r = 0.20 i
nia).
Makrej i sar. (2000) si izveli kroskulturalnu studiju u kojoj su poredili rezultate pet
faktora linosti (v. tabelu 41, kod poglavlja Razvoj linosti) kod pet starosnih grupa, od
srednje adolescencije do zakljuno srednje odraslosti. Iz adolescencije u ranu odraslost
su u svim kulturama dosledno opadali rezultati kod dimenzija neuroticizam i ekstraverzija,
poveavala se savesnost. Manje poveanje su istraivai otkrili u pogledu saradljivosti,
dok uzrasne promene kod otvorenosti u razliitim kulturama nisu bili dosledni.
I u adolescenciji dimenzije linosti se takoe povezuju sa emocionalnim i ponaajnim
tekoama odn. sa socijalnom prilagoenou. Adolescenti, koji su manje saradljivi,
savesni i otvoreni, izraavaju vee ponaajne tekoe u koli nego oni, koji dostiu vie
rezultate u tim dimenzijama linosti, dok se neuroticizam pozitivno povezuje sa
emocionalnim tekoama (tekoama interiorizacije, tj. sa anksioznou i depresivnou).
U poslednje vreme sve vie razvojnih psihologa se u izuavanju uzrasnih promena
linosti opredeljuje za tipoloki pristup. Najpre su to uinili autori koji su u longitudinalnim
studijama pratili tipove temperamenta, njihovu stabilnost sa uzrastom i povezanost sa
socijalnom prilagoenou i karakteristikama linosti. Na slinu tipologiju su ukazali autori
326
nakon klasterske analize upitnika Velikih pet na uzorku vie hiljada adolescenata izmeu
12 i 18 godina (v. tabelu 55).
Tabela 55: Prikaz tipova i podtipova linosti u adolescenciji
Tip linosti
Fleksibilni
Sa
preteranom
kontrolom
Sa
nedostatko
m kontrole
Podtip
linosti
Nezavisan
Meuzavisan
Usmeren
postignuu
Ranjiv
Impulsivan
Antisocijalan
327
328
ODRASLO DOBA
Psihologija odraslog doba se bavi izuavanjem razvoja psihikog ivota u prvim
postadolescentnim fazama. U okviru savremene razvojne psihologije pokrenuta su pitanja
o razvoju sposobnosti prilagoavanja u odraslom dobu na uveane profesionalne,
porodine i drutvene zahteve. U srednjoj i poznoj zrelosti treba utvrditi izvore, uzroke i
uslove razvojnih promena kod odraslih, koje nisu vie pokrenute organskim sazrevanjem i
razvojem. Zatim, da li se i koliko sposobnosti prilagoavanja odraslih mogu objasniti
promenama unutar pojedinih psihikih funkcija i/ili promenama u interakciji psihikih
funkcija?
Ova pitanja su pokrenuta tek u novije vreme pa se moe rei da je psihologija
odraslog doba najmanje razvijena, manje razvijena od gerontopsihologije. Interesovanje
za psihologiju odraslog doba poveano je sa javljanjem andragokih problema koji trae
precizan odgovor na brojna pitanja: kakve su sposobnosti i motivacija za uenje kod
odraslih, ta je specifino za procese socijalizacije i adaptacije na promene, kod sebe i
svoje okoline, u odraslom dobu. Tada se pokazalo da saznanja o psihikom ivotu koja
prua opta psihologija nisu dovoljna da objasne mogunosti i ponaanja odraslih i da
sistematskim istraivanjima treba utvrditi karakteristike i dinamiku razvoja u ovom
ivotnom dobu.
Jedan od razloga za sistematsko prouavanje psihologije odraslih bio je i pomeranje
paradigme od prouavanja razlika meu uzrasnim grupama istraivanjima poprenim
presekom na longitudinalna istraivanja. Ta promena je usledila nakon saznanja da
utvrivanje uzrono-posledinih odnosa u studijama razvoja zahteva prouavanje istih
ispitanika u razliitim vremenskim intervalima. Od sedamdesetih godina dvadesetog veka
realizuju se studije kojima se sistematski izuavaju odrasli na saznajnom (Perry, 1970,
1981; Schaie, 1977-78), socijalno-moralnom podruju (Neugarten, 1968; Kohlberg, 1973)
i linosnti odraslih (Levinson, 1978; Costa & McCrae, 1980). Time poinje da se
prevazilazi propust i paradoks da su u "centru" izuavanja razvojne psihologije najraniji i
poslednji period ontogeneze, a na "periferiji" izuavanja najdui, najproduktivniji i
najkreativniji period - odraslo doba (, 1977 str. 336).
Postformalni stadijumi u kognitivnom razvoju odnose se pre svega na misaono delovanje u svakodnevnom stvarnom ivotnom kontekstu. Umesto traganja za potpuno pravilnim
odgovorom mladi odrasli miljenje postepeno preoblikuju u relativistiko i pragmatino.
Relativistiko miljenje (u Perijevoj teoriji) je pristup u reavanju misaonih problema, u
okviru koga daje pojedinac prednost oblikovanju multiplih reenja, od kojih je svako
relativno u zavisnosti od specifinog konteksta.
Pragmatino miljenje je ono miljenje, pri kome pojedinac upotrebljava logiku kao
orue za reavanje ivotnih problema, istovremeno u svojim zakljucima prihvata i
nedoslednosti i nepotpunost reenja.
Saznajno menjanje od formalnog ka pragmatinom miljenju izmeu ostalog motivie
potreba za specijalizacijom koja vodi selektivnoj optimizaciji znanja, brem procesiranju
informacija, ekspertskom reavanju problema u uoj struci i pojavi stvaralake produkcije.
Ekspertnost u saznajnom delovanju predstavlja produkt procesa specijalizacije
saznanja, dobijanja ireg i produbljenijeg znanja na srazmerno uskom podruju
pojedinevog saznajnog delovanja. U pronalazako stvaralatvo ukljuene su sposbnosti
divergentnog miljenja, prostorne sposobnosti, verbalna fluentnost, induktivno
zakljuivanje. Ove sposobnosti se razvijaju jo u ranoj odraslosti i kod pronalazaa
dostiu vrhunac oko pedesetih godina.
Kristalizovana inteligencija ostaje relativno dosledno izraena ili blago raste u srednjoj
i poznoj zrelosti, posebno njena izraenost na specifinim podrujima, na kojima je
pojedinci stalno upotrebljavaju.
Neki autori su strukturne promene u miljenju, koje su izrazitije u periodu srednje
odraslosti, oznaili kao promene od relativistikog ka dijalektikom miljenju. Dijalektiko
miljenje je tok dokazivanja koji se kree kroz suprotnosti (teza-antiteza-sinteza); nain
miljenja pri kome pojedinac istovremeno uvaava dve protivurene strane problema
istovremeno, pri tome je svestan, da je svako reenje problema privremeno i delimino,
to implicira i svoju protivurenost.
Rezultati empirijskih istraivanja ukazuju, da se mudrost samo uslovno moe povezati
sa starou i velikim iskustvom odraslih. Oni su nuan ali ne i dovoljan uslov za razvoj
mudrosti. Mudrost je ekspertsko znanje i promiljanje, vezano za stvarne ivotne situacije
i probleme.
Autori izraz mudrost upotrebljavamo samo u sluajevima veoma visokog nivoa
izraenosti tih sposobnosti, dok na prosenom nivou izraenosti govore o "za mudrost
vezanom znanju" (tabela 56 /Staudinger, 1999; Baltes, Smith i U. M. Staudinger, 1992/;
prema Marijanovi i sar., 2004).
U periodu odraslosti razvija se, i u veini podruja dostie vrhunac, stvaralaka
produkcija (slika 128). Stvaralatvo se temelji na ekspertnosti, koja je nuan ali ne i
dovoljan uslov za stvaralaku delatnost. Stvaralatvo zahteva i divergentno miljenje,
334
OPIS
Faktografsko
znanje
Proceduralno
znanje
Sveivotni
kontekstualizam
Vrednosni
relativizam
Savlaivanje
neodreenosti
Nemaki razvojni psiholozi (Baltes &. Baltes, 1990) su razvili model razvojnog
upravljanja ponaanjem (ivljenjem) koji ine tri strategije: selekcija, optimizacija i
kompenzacija.
335
Strategija selekcije je u upotrebi pri postavljanju ciljeva i promene ciljeva. Pri tome
se vri alternativno usmeravanje energije i posveenosti ciljevima koji su izabrani kao
prioritet, a kod vie ciljeva usredsreivanje na najznaajniji.
Zavisno od vrste ciljeva i podruja aktivnosti razvija se strategija optimizacije:
sticanje, upotreba i usavravanje odgovarajuih sredstava/strategija, sa kojima se dostiu
postavljeni ciljevi. U tom sklopu su dobra koncentarcija panje, izbor pravog trenutka
zapoinjanja ostvarenja, istrajnost.
Dok se strategija selekcije vie odnosi na promene ciljeva pojedinca, strategija
kompenzacije implicira posebno promene sredstava za dostizanje ciljeva - upotrebu
alternativnih sredstava. Te promene mogu biti vezane za uvoenje efikasnijih naina
delovanja ali i za prilagoavanje opadanju sposobnosti sa uzrastom (telesnih,
perceptivnih ili saznajnih sposobnosti).
Nalazi istraivanja ukazuju da se sa uzrastom sve vie izraavaju preferencije ali i
vea efikasnost upotrebe strategija selekcije, optimizacije i kompenzacije. Pri tome osobe
srednje i pozne zrelosti su relativno najefikasnija starosna grupa u reavanju
svakodnevnih problema (na poslu, u porodici i ostalim podrujima).
Kvantitativne promene primarnih sposobnosti u odraslom dobu
Legenda: S - spacijalne sposobnosti; V - verbalno razumevanje; N - numerike sposobnosti; R - induktivno zakljuivanje; W verbalna fluentnost
336
Legenda: S - spacijalne sposobnosti; V - verbalno razumevanje; N - numerike sposobnosti; R - induktivno zakljuivanje; W verbalna fluentnost
Od 53-60 g
%
Verbalno razumevanje
85
Prostorna orijentacija
78
Induktivno zakljuivanje
88
Numerika sposobnost
85
Verbalna fluentnost
77
OPIS
Individualizovani
Kompetentno
povezani
Pseudonezavisni
Identifikacija
Zavisni
Konfliktni (samo u
odnosu na oca)
338
I kod mladih odraslih vrnjaci i prijatelji imaju znaajnu ulogu u socijalnom razvoju.
Dobri odnosi sa vrnjacima su izvor pozitivnih socijalnih iskustava i omoguavaju
efikasnije suoavanje sa stresnim dogaajima i razvojnim zadacima u ovom periodu.
Nalazi istraivanja (Eronen i Nurmi, 1999) otkrivaju i kod mladih odraslih pet kvalitativno
razliitih poloaja, koje pojedinci mogu zauzimati u svojoj grupi vrnjaka (npr. u
prijateljskoj druini, na poslu, u kontekstu daljeg obrazovanja):
popularni (imaju visok socijalni uticaj i poeljni su),
proseni (proseni socijalni uticaj i eljenost u grupi),
kontroverzni (visok socijalni uticaj, relativno visoka poeljnost/nepoeljnost u
vrnjakoj grupi)
prezreni (nizak socijalni uticaj, niska eljenost),
odbaeni (nizak socijalni uticaj, relativno visoko nepoeljni i nisko poeljni).
Autori smatraju da stil socijalnog reagovanja, subjektivno zadovoljstvo sa socijalnim
odnosima i povratni odzivi, koje pojedinci primaju od svojih vrnjaka, dvosmerno i kumulativno utiu na razvoj socijalnih odnosa vrnjakih grupa mladih odraslih.
Razvoj partnerstva
Kod mladih odraslih partnerski odnosi postaju stalniji nego u adolescenciji. Dato je nekoliko modela izbor partnera. Saeto emo prikazati proces izbora stalnog partnera kroz redosled "sita" (Udry, 1974). Model sadri est sita:
geografska blizina,
telesna privlanost i privlanost svojstava linosti,
socijalna primerenost partnera,
skladnost meu svojstvima linosti, vrednostima, stavovima, potrebama,
oekivanjima, obiajima i interesima,
komplementarnost karakteristika linosti,
spremnost za razvoj stalne partnerske veze.
Sternberg (1986) je razvio trougaoni model partnerske ljubavi, koji je opisao sa tri
karakteristike:
intimnost (dimenzija emocionalne razmene i stepena prisnosti meu partnerima),
strast (elja za telesnom blizinom, iskazivanje naklonosti i polni odnosi) i
odlunost (saznajni i motivacioni aspekt partnerskog odnosa).
Sternberg svoj model prikazuje trouglom u kome duina starnice predstavlja izraenost
pojedine dimenzije kod pojedinca. Sa partnerskim odnosom su zadovoljniji oni partneri, koji
imaju skladnije trouglove; najbolji partnerski odnos prikazuje ravnostrani trougao (slika 131).
Kombinujui izraenost pojedinih dimenzija Stemberg je opisao osam oblika
partnerske ljubavi:
1. Kod prazne ljubavi sve tri dimenzije su nisko izraene (veza traje iz praktinih razloga).
2. Kod intimne ljubavi su strast i odlunost nisko izraeni, intimnost pak visoko (visok
stepen razumevanja).
3. Za strasnu ljubav je karakteristina snana telesna privlanost, dok su odlunost i
intimnost nisko izraeni (poinje kao "ljubav na prvi pogled", kratkotrajna je).
339
4. Kod rutinske ljubavi su strast i intimnost nisko izraeni, odlunost pak visoko (vezu
odrava socijalna sigurnost).
5. Romantinu ljubav odlikuje velika intimnost i strast, odlunost je nisko izraena (veza
kratko traje).
6. Za drugarsku ljubav karakteristina je intimnost i odlunost, strast je nisko izraena
(ostvaruju plan o zajednikoj budunosti).
7. Kod letee ljubavi je intimnost meu partnerima nisko izraena, a strast i odlunost
visoko (obino se relativno brzo raziu).
8. U uravnoteenoj ljubavi sve tri dimenzije su visoko izraene (uravnoteen i trajan
parterski odnos).
Kvalitet i trajanje partnerskih odnosa zavisi od prilagoavanja, uspenosti reavanja razvojnih zadataka koje otvara partnerstvo (Rice, 1998), koje navodimo u tabeli 59.
Tabela 59: Razvojni zadaci partnerstva (Rice, 1998; prema Marijanovi i sar., 2004)
PODRUJE PRILAGOAVANJA
RAZVOJNI ZADATAK
Intimnost
Line navike i ivotni
stil
Komunikacija
i
reavanje konflikta
Odluivanje
Seksualnost
Materijalna pitanja
Pozivna karijera
Odnosi sa srodnicima
Socijalni
odnosi
slobodno vreme
Deca
Domainstvo
Vrednosni sistem
340
Roditeljska uloga
Veina mladih odraslih uva redovne i este kontakte sa roditeljima, kvalitet odnosa
sa njima se jo unekoliko poboljava u poreenju sa odnosima u adolescenciji, a
posebno, kad mlada odrasla deca formiraju svoju porodicu. Veina pojedinih roditelja je u
srednjoj odraslosti u odlaznom stadijumu roditeljstva. Nalazi pokazuju da je kvalitet i
brzina prilagoavanja po odlasku dece u pozitivnoj korelaciji sa znaajem drugih
socijalnih uloga i stepenom zadovoljstvasa partnerom (Kapor Stanulovi, 1988). Roenje
unuka veina odraslih ocenjuje kao znaajan pozitivan socijalni ivotni dogaaj. Uloga
babe i dede i preovlaujue aktivnosti menjaju se sa uzrastom unuka (od nege, pomoi u
uenju do posrednika porodinih i irih socijalnih vrednosti).
341
342
Autori ovog modela opisuju razvoj linosti pojedinca u odraslosti kao predvidljiv niz sa
uzrastom povezanih biolokih i psihosocijalnih promena (Levinson, 1978, 1996; Gould,
1978 i Vaillant, 1977). Pojam krize u ovom modelu koristi se u smislu traganja, probanja
mogunosti i alternativnih izbora sa namenom, da se pojedinac za neke od njih opredeli.
Moemo uoiti slinost sa pojmom krize koju Mar (Marcia, 1966,1980) koristi u opisu
kategorije odloenog identiteta ili razvojne krize koju Vigotski vezuje za "socijalne
prelaze".
Levinson je svoj model gradio na osnovu nalaza vie izvedenih studija. Autor je
razdelio razvoj u odraslom dobu na etiri kvalitativno razliita perioda:
- predodraslost (do 22. godine);
- rana odraslost (izmeu 17. i 45. godine);
- srednja odraslost (izmeu 40. i 65. godine);
- pozna odraslost (od 60./65. godine do kraja ivota).
Levinson se usredsredio na promene u ivotnoj strukturi pojedinca. ivotna struktura
u njegovom modelu razvoja predstavlja temeljne naine ivljenja koji ukljuuju razliite
socijalne uloge, line preferencijie, uverenja i vrednosti. Svakom od perioda prethodi
prelazni podperiod (slika 132).
Slika 132: Levinsonov model ivotnih struktura linosti u odraslosti
Prema ovom modelu promene kod ljudi su reakcije na odreene dogaaje, koji se
pojavljuju na razliitim uzrastima u njihovom ivotu (Neugarten & Neugarten, 1987).
Drutvena oekivanja u pogledu najprimerenijeg uzrasta za pojavljivanje ivotnih
dogaaja se sa razvojem drutva menjaju i takoe su specifina zavisno od kulture. Na
znaajne dogaaje, koji su u odreenom ivotnom periodu oekivani (normativni) se
primerenije i bre prilagoavaju nego na neoekivane (nenormativne) dogaaje. Kao
podruja znaajnih dogaaja istraivani su: porodica (ukljuujui i partnerski odnos),
odnosi sa roditeljima, radna karijera, obrazovanje i materijalni poloaj. Ispitanici su u
pozitivne dogaaje uvrstili: uspean zavretak kolovanja, prvo zaposlenje, finansijsko
osamostaljivanje od roditelja, poetak novog partnerskog odnosa, bitno poboljanje
materijalnog stanja, zajedniko domainstvo sa partnerom, trudnoa (ene), roenje
deteta. Ka negativne dogaaje navedeni su: bolest ispitanika, smrt dede, babe, vee
finansijske tekoe, razvod ili prekid partnerske veze, veliki lini neuspeh (razliita
podruja), smrt partnera, bolest roditelja, smrt roditelja, smrt prijatelja.
Istraivai smatraju da na promenu pojedinca pri znaajnim dogaajima utie sklop
vie inilaca. U literaturi se najee navodi sistem etiri S (self trajna karakteristika;
strategies promenljiva karakteristika; support socijalni oslonac; situation za situaciju
vezana ocena dogaaja; Schlossberg i dr., 1995; slika 134).
Kritiari ovog modela naglaavaju da je u tumaenju lilnosti previe naglaena
varijabilnost u periodu odraslosti za koji je upravo karakteristina stabilnost. Pored toga
zanemarena je formativna funkcija svakodnevnih dogaaja koji se ponavljaju.
345
346
Slika 135: Poreenje perioda srednje odraslosti (prema Eriksonu, Vaillantu i Gouldu)
347
348
STARAKO DOBA
Psihologija starakog doba - gerontopsihologija prouava starenje kao proces i
psihike promene u starosti. U ovom periodu javljaju se promene u ponaanju koje su
posledica regresivnih, degenerativnih organskih funkcija. Otuda su osnovni problemi u
podrujima kojima se bavi gerontopsihologija: otkrivanje uzrasta kada znaajnije poinju
da opadaju organske i/ili psihike funkcije; otkrivanje povezanosti opadanja psihikih sa
organskim promenama i promenama uslova i naina ivota; otkrivanje prave prirode
fenomena starenja i u skladu s tim saznanjima redefinisanje uloge stare osobe: sadraja
aktivnosti, statusa, odnosa sa mlaim generacijama.
Starako doba poinje sa 60-70-tim godinama i traje do kraja ivota. U ovom periodu
dolazi do promena u ponaanju koje su posledica opadanja fizike snage, brzine, zdravlja
i mogunosti organizma da se prilagoava promenama. Svi ovi gubici i brzina i
elastinost reagovanja mogu se donekle nadoknaivati kumuliranim iskustvom i
ekonomskom i drutvenom moi.
Moderna shvatanja gerontopsihologije prebacuju teite sa biolokog uzroka
opadanja sposobnosti u starosti na socijalne faktore. Drutveno definisana uloga starih u
modernom drutvu propisuje smanjenje ili prestanak aktivnosti, telesne i socijalne, to
dovodi do stvarnog slabljenja sposobnosti i do ubrzanja procesa degeneracije i zavisnosti
od okoline. Istovremeno, od starih se oekuje niz novih prilagoavanja uz oteane
materijalne, emocionalne i socijalne uslove.
svoje teine. Dok u centrima za vid, sluh i motoriku izumre do 50% neurona, u frontalnom
renju dolazi do mnogo manjih promena.
U ovom dobu dolazi do znaajnijeg slabljenja ulne osetljivosti. Najvie je ispitivan vid,
jer je to ulo preko koga ovek prima najvie informacija. Ustanovljeno je da do slabljenja
otrine vida dolazi zbog promena (smanjenja) zenice i promena onog soiva (smanjene
sposobnosti akomodacije). Posledice starenja odraavaju se i na sposobnost adaptacije ula
vida na mrak. U toku starenja neznatno se smanjuje sposobnost razlikovanja boja. U poznoj
starosti sposobnosti vidnog opaanja nastavljaju da opadaju zbog novih strukturnih promena
ne samo u spoljanjim delovima oka, nego i na mrenjai i centralnom nervnom sistemu.
Vea oteenja vidnog sistema mogu znaajno uticati na svakodnevno ivljenje starih osoba, jer im npr. uzrokuju tekoe pri vonji automobila; zbog smanjene efikasnosti opaanja
dubine i prilagoavanja na svetlost/tamu spotiu se u toku etnje, nisu vie u stanju da sami
vre popravke u domainstvu.
Slabljenje opaanja zvuka visoke frekvencije koje je zapoelo u srednjoj odraslosti,
nastavlja se u ovom periodu, ali poinje da opada i opaanje niskofrekventnih zvukova.
Kod ula sluha karakteristino je smanjenje sposobnosti za zvuke odreenih raspona
oscilacija (npr. posle 65 godina osobe imaju tekoe da uju zvuke iznad 10 000
oscilacija). Na njihove socijalne odnose i ivotno zadovoljstvo utie posebno tekoa sa
opaanjem govor. Za razgovor sa drugom osobom biraju prostor bez ometajuih zvukova
ili upotrebljavaju sluni aparat.
Nalazi pokazuju da se i kod ostalih ula u poznim godinama javlja opadanje
osetljivosti ali se u tome javljaju velike individualne razlike.
Starenjem se usporava celokupno ponaanje osobe - opada brzina reakcije, to je
povezano sa promenama u ulnoj osetljivosti i centralnom nervnom sistemu. Kod
psihomotornih vetina brzina tih regresivnih promene bre raste posle 70. godine.
Stare osobe moraju da prilagode tempo obrade informacija u procesu uenja i
pamenja. Zbog promena ulne osetljivosti, brzine reakcija i nervnog sistema potrebno je
srazmerno due vreme za uenje i pamenje, pa da efekti budu zadovoljavajui.
U poznoj starosti zbog smanjenja osetljivosti receptornih elija, koje u mozgu posreduju
podatke o poloaju tela u prostoru, opada takoe osetljivost za ouvanje telesne ravnotee.
Gubljenje ravnotee poveava verovatnost padova, a strah da se to ne desi moe doprineti
smanjenom ukljuivanju starih osoba u fizike i socijalne aktivnosti.
Prilagoavanje na penziju. Socijalna mrea, koju je uspostavio u srednjoj odraslosti,
pojedinac pokuava da zadri i nakon odlaska u penziju. Meutim, vrlo brzo se suoava sa
redukcijom druenja i potrebom prilagoavanja kada izgubi prijatelja, jer smrtnost u tim godinama raste.
Preoblikovanje identiteta i socijalnog poloaja. Penzionisanje je tesno povezano sa
razvojnim zadatkom preoblikovanja identiteta i socijalnog poloaja, jer pojedinac penzionisanjem izgubi jednu od znaajnih socijalnih uloga. Dolazi do preraspodela vremena i energije
na aktivnosti u drugim ulogama koje je zadrao. Meutim, ta preraspodela zahteva i preoblikovane identiteta. Za stare osobe je ouvanje finansijske nezavisnosti veoma znaajno.
Penzije su ogranien finansijski prihod pa stare osobe poinju briljivije i dugoronije planirati, postaju tedljiviji. Stare osobe uglavnom ele da to due ive relativno samostalno u svom domu.
350
Teorije starenja
Bioloke teorije starenja taj proces tumae biolokim promenama koje utiu na smanjenje telesne kompetentnosti. Nabrojaemo neke od njih: (a) teorija korienja i istroenosti,
(b) teorija naslea, (c) teorija starenja elija (maksimalan broj deoba elija u svakom organizmu), (d) teorija programiranog starenja (prestanak rada gena koji kontroliu izluivanje
hormona), (e) teorija prostih radikala (tete u organizmu nastaju od slobodnih radikala), (f)
teorija postepenog skraivanja telomera (to zaustavlja deobu elija i vodi propadanju), (g)
teorija propadanja DNK (uzroci su zraenja i slobodni radikali), (h) teorija smanjenja imuniteta organizma ili greke u delovanju sistema imuniteta.
Bioloka tumaenja starosnih promena se meusobno dopunjavaju. Najverovatnije je da
genetski inioci "obeavaju" optimalni ivotni vek a individualne razlike u sredini i nainu
ivota utiu u kojoj meri e se pojedinci pribliiti tom maksimumu.
Socijalno-psiholoke teorije starenja objanjavaju starosne promene sa
uestalou i kvalitetom socijalnih aktivnosti.
Neke rane teorije, nastale ezdesetih godina dvadesetog veka, suvie
pojednostavljuju starosne promene u socijalnim odnosima:
- teorija prekidanja socijalnog ukljuivanja (stari se dobrovoljno izmiu iz socijalnih
aktivnosti, smanjuju stres);
- teorija aktivnosti (sa starou se gube odreene uloge npr. sa penzijom, sa smru
partnera - koje ele da nadomeste drugima);
Novije teorije, nastale u posllednje dve decenije, kompleksije shvataju proces starenja
i naglaavaju znaaj individualnih razlika u socijalnim aktivnostima starih osoba:
- teorija emocionalno-socijalnog biranja (stari postaju "izbirljivi" i ostvaruju
komunikacije radi: - dobijanja informacija, - ouvanja pojma o sebi i - uravnoteavanja
emocija);
351
10-17
92
90
87
95
72
100
18-29
100
100
100
100
100
95
Uzrast
30-49
98
98
98
92
100
93
50-59
88
79
79
83
87
76
70-89
70
71
71
55
69
46
Tabela 61: Referentne osobe sa kojima stare i veoma stare osobe odravaju komunikaciju
(Wagner i dr., 1999; prema Marijanovi i sar., 2004)
REFERENTNE OSOBE STARE OSOBE
Odrasla deca
tri etvrtine
Prijatelji
dve treini
Drugi srodnici
dve treini
dve treini
Unuci
tri petine
vie od pola
Poznanici
polovina
polovina
Srodnici
polovina
treina
Snahe i zetovi
dve petine
treina
Susedi
treina
manje od treine
Partneri
etvrtina
manje od desetine
Praunuci
Drugi pojedinci
356
Slika 138: Raskorak izmeu stvarne i eljene starosti u starakom dobu (Smith i Baltes, 1999)
Mukarci su u proseku izrazili neto vei nivo ekstravertnosti nego ene, i to pre svega
zbog karakteristinih razlika meu polovima na poddimenziji dominantnost.
Istraivai nalaze da stare osobe i u kontekstu sve veih i brojnijih objektivnih ivotnih
smetnji uspevaju da sauvaju svoje ivotno zadovoljstvo ak i u veoma poznoj starosti. Pri
tome subjektivne ocene ivotnih uslova kod starih imaju bitno veu ulogu pri ouvanju
zadovoljstva nego objektivni pokazatelji, to ukazuje na visoku meru psiholoke fleksibilnosti
i u poznoj starosti.
Nalazi dobijeni u razliitim kulturnim sredinama o problemima starih su slini: ukazuju
da neaktivnost i socijalna izolacija ubrzavaju negativne psihofizike promene u starosti.
Meutim, istovremeno se, zahvaljujui porastu opteg i zdravstvenog standarda,
produuju prosene godine ivota i uveava populacija osoba u starakom dobu. To
drutvu namee potrebu organizovanog pristupa problemima koje donosi starenje.
Osmiljavanje i realizovanje takvih programa bie delotvornije ako se zasniva na
poznavanju psihologije starenja.
358
LITERATURA
Acceto, M., Kenda, R. & Bele-Potonik, Z. (1988). DRPT. Denverski razvojni presejalni test.
Prironik. Ljubljana: Zavod SR Slovenije za produktivnost dela.
Ainsworth, M., Blehar, M. & Waters, E. (1978). Patterns of attachment, Hillsdale, NJ: Erlbaum.
, . . (1977). , : .
Anastasi, A (1958). Heredity, environment, and the question "How?". Psychological Review. 65.
197-208.
Andrilovi, V. (1986). Metode i tehnike istraivanja u psihologiji odgoja i obrazovanja, Zagreb:
kolska knjiga.
Andrilovi, V. i udina, M. (1986). Osnovi ope i razvojne psihologije, Zagreb: kolska knjiga.
Antropova, M. V. i Koljcova, M. M. (ur., 1986). Psihofizioloka zrelost dece, Beograd: Zavod za
udbenike i nastavna sredstva.
Arijes, F. (1989). Vekovi detinjstva, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Barker, D. P. & Fall, C. H. (1993). Fetal and infant origins of adult disease. Archives of Disease in
Childhood, 68, 797-799.
Baucal, A. (1998). Kognitivni razvoj: Kognitivno-informacioni pristup, Beograd: Institut za
psihologiju.
Bowlby, J. (1973). Attachment and Loss, Vol. 2: Separation: Anxiety and Anger. London: Hoga rth
Press and Institute of Psycho-Analysis
Braine, M. D. S. (1963). The Ontogeny of English Phrase Structure the First Phase, Language,
3John Bowlby and Mary Ainsworth. Developmental psychology,28, 759-775.
Bretherton, I. (1994). The Origins of Attachment Theory: Bretherton, John Bowlby and Mary
Ainsworth. Development Psychology, 28, 759-775.
, . (1994). , : .
, . (2000). , : .
Brodzinsky, D. M. (1985). On the relationship between cognitive styles and cognitive structures. V: E.
Neimark in R. DeLisi (ur.) Modemtors of competence. Hillsdale, NJ: Erlbaum.
Bronfenbrenner, U. (1989). Ecological systems theory. U. R. Vasta (1989), Annals of child development (Vol 6, str. 187-351). Greenwich: JAI Press.
Bronfenbrenner, U. (1995). The bioecological model from a life course perspective: Reflections of a
participant observer. U: P. Moen, G. H. Elder, Jr. in K. Luscher (ur.), Examining lives in
context (str. 599-618). Washington: American Psychological Assosiation.
Bronfenbrener, J. (1997). Ekologija ljudskog razvoja, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Bruner, J. S. & Greenfield, P. M. (1969). Kultura i kognitivni razvoj, Psihologija, 1.
Bruner, J.(1983). Child Talk. New York: Norton.
Bukvi, A. (1982). Naela izrade psiholokih testova, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Case, R.(1985). Intellectual development: Birt to adulthood. Orlando: Academic Press.
Caspi, A. (2000). The child is father of the man: Personality continuities from childhood to adulthood.
Journal of Personality and Social Psychology, 78 (0, 158-173.
359
Chapman, A. (2010). Erik and Joan Erikson psychosocial development theory 1950-97; review and
contextual material 2006-2010; http: //www. businessballs.com/erik_erikson_psychosocial
_theory. htm
Chomsky, N.. (1972). Gramatika i um, Beograd: Nolit.
Clarizio, H.F. et al. Eds.(1977). Contemporary Issues in Educational Psychology, Boston: Allyn and
Bacon.
Collins, N.L. & Read,J. (1994). Cognitive reprezentations of attachment: The structure and function
of working models. U K. Bartholomew & D. Pelman (ur.) Advances in Personal
Relationships: Vol. 5 Attachment Processes in Adulthud, str. 53-59. London: Jessica
Kingsley.
Conger, J.J. (1979). Adolescence: Generation under pressure. New York: Harper & Row.
deMause, L. Ed. (1974). The History of Childhood, New York: Psychohistory Press.
Donaldson, M. (1978). Um deteta, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
aenko, O. M. i Lavrentjeva, T. V. (1998): Psihiki razvoj predkolske dece, Beograd: Zavod za
udbenike i nastavna sredstva.
, . (1984). , : .
, . (1994). , :
.
Evans, R. (1988). Graditelji psihologije, Beograd: Nolit.
Elkonjin, D. B. (1981). Psihologija deje igre, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
360
Hazan, C. & Shaver, P.R. (1987). Romantic love conceptualized as an attachment process. Journal
of Personality ans Social Psychology, 52, 511-524.
Hinde, R. A. (1989). Ethological and relationship approaches. U: R. Vasta (ur.),Annals of child
development (Vol. 6, str. 351-385). Greenwich: JAI Press.
Hock, E., Eberly, M.. Bartle-Haring, S., Ellwanger, P. in Wildaman, K. F. (2001). Separation
anxiety in parents of adolescents: Theoretical significance and scale development. Child
Development, 73 (1), 284-298.
Horvat, L. (1986). Predkolsko vaspitanje i intelektualni razvoj, Beograd: Zavod za udbenike i
nastavna sredstva.
Horn, J. (1991). Uspon i pad ljudske sposobnosti, Pshologija, 3-4, str. 25-48
Howes, C. & Hamilton, C. E. (1992). Children's relationships with caregivers: Mothers and child care
teachers. Child Development, 63, 859-866.
Howes, G. & Hamilton, G. E. (1993). The changing experience of child care: Changes in teachers
and in teachier-child relationships and children's social competence with peers. Earlj Childhood Research Quarterly, 8, 15-32.
, . . (1989). , :
.
Ivi, I. i dr. (1976). Razvoj i merenje inteligencije, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Ivi, I. (1978). ovek kao animal symbolicum, Beograd: Nolit.
Ivi, I. i dr. (1983). Vaspitanje dece ranog uzrasta, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Ingli, H. B. i Ingli, A. . (1872). Obuhvatni renik psiholokih i psihoanalitikih pojmova, Beograd:
Savremena administracija.
Jaroevski, M. G. (1976). Psihologija XX stoljea, Sarajevo: Zavod za udbenike.
Josselson, R. (1980). Ego development in adolescence. V: J. Adelson (ur.). Handbook of
adolescent psychology (str. 188-310). NewYork; JohnWiley & Sons.
Josselyn, I. M. (1971). Adolescence. NewYork: Harper and Row.
, . (1974). , :
.
Kami, K. (1971). Skica programa za predkolsko obrazovanje izraena na osnovu Pijaeove teorije,
Beograd: Predkolsko dete, br. 4,
Kapor-Stanulovi, N. (1985). Psihologija roditeljstva, Beograd: Nolit.
Kapor-Stanulovi, N. (1988). Na putu ka odraslosti, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Kaprara, .V. & ervone, D. (2003). Linost, determinante, dinamika i potencijali, Beograd: Dereta.
, . . (1990). , , : .
Klark, A. M. i Klark, A. D. B. (1987). Rano iskustvo, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Kneevi, G., Damonj-Ignjatovi, T. & uri-Joi, D. (2004). Petofaktorski model linosti,
Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
Khler, W. (1925). The mentalizy of apes, N.J. Harcourt.
Kohlbrg, L. (1976). "The child as a moral philosopher" u Psychology today, 1968, vol. 2, 25-30.
361
Kohlbrg, L. (1976). The Development of Chidrens Orientations Toward a Moral Order: Sequence in
the Development of Moral Thought, u knjizi: Neubauer, M. D. (Ed.), The Process of Child
Development, New York: A Meridian Book, pp. 143-163
Kohlbrg, L. (1984). Essays on moral development. Vol. 2: The Psychology of moral development,
San Francisco: Harper & Row
Koks, M. (2000). Deji crtei, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Kon, I. S. (1991). Dete i kultura, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Kre, D. i Krafild, R. (1973). Elementi psihologije, Beograd: Nauna knjiga.
Krsti, D. (1980). Uenje i razvoj, Beograd: Nauna knjiga.
Lagercrantz, H. & Ringstedt, T. (2001). Epigenetic and functional organization of the neuronal
circuits in the CNS during development. u: M. I. Levene, F. A. Chervenak & M. J. Whittle
(ur.) Fetal na neonatal neurology and neurosurgery (str. 3-9). London: Churchill,
Livingstone.
Langer, D. (1981). Teorije psihikog razvoja, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Leve, R. (1980). Childhood, the study of development, New York: Pergamon Press.
Levinson, D. J. (1978). The seasons of a man's life. NewYork: Knopf.
Luki, V. (1970). Uticaj gradske i seoske sredine na veliinu pasivnog renika uenika
osnovnokolskog uzrasta, Beograd: Nauna knjiga.
Lurija, A. R. (1982). Osnovi neurolingvistike, Beograd: Nolit.
Marfi, G. (1963). Istorijski uvod u savremenu psihologiju, Beograd: Savremena kola
Marjanovi, Lj. U. i sar. (2004). Razvojna psihologija, Ljubljana: Zaloba Rokus
Maslow, A.H. (1954). Motivation and personality, N.Y.: Harper & Row.
Maslow, A.H. (1982). Motivacija i linost, Beograd : Nolit.
Mateji-urii, Z. (1994). Senzomotorna inteligencija i socijalno posredovanje, Beograd: Zavod za
udbenike i nastavna sredstva.
McCrae, R.R. & Costa, P.T. (1989). The structure interpersonal traits: Wiggin's circumplex and the
five factor model. Journal of Personality and Social Psychology, 56, 586-595
Mekgark, H. (1978). Razvoj i promena, Beograd: Nolit.
Milanovi-Nahod, S. (1988). Kognitivne teorije i nastava, Beograd: Prosveta.
Miller, P. H. (1993). Theories of developmental psychology. NewYork: W. H. Freeman.
Miri, J. & Dimitrijevi, A. (Ur.) (2006). Afektivno vezivanje, Eksperimentalni i kliniki pristup, Zbornik 7,
Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
Momirovi, K. (ured., 1998). Realnost psiholokih konstrukata, Beograd: Institut za psihologiju
Mussen, P. H. (Ed.) (1969). Prirunik o istraivakim metodama dejeg razvoja, Beograd: "Vuk
Karadi".
Musen P. H., Conger J. J., Kagan J. & Huston A. C. (1984). Child development and personality,
Nenj York: Harper &Ronj, Publishers, Inc.
Neugarten, B. L. (ur.) (1968). Middle age and aging. Chicago: University of Chicago Press.
Ozgud, . (1963). Metod i teorija u eksperimentalnoj psihologiji, Beograd: Savremena kola.
Pek, D. i Vitlou, D. (1975). Teorije linosti, Beograd: Nolit.
Pejak, V. (1984). Stvaranje psihologije, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
362
Perry, W. G. (1970). Forms of intellectual and ethical development in the college years. New York:
Holt.
Perry, W. G.(1981). Cognitive and ethical growth. V: A. Ghickering (ur.), The moern American college
(str. 76-116). San Francisco: Jossey-Bass.
Piaget, J. (19760. Piagets Theory, u knjizi: Neybauer, M. D. (Ed.), The Process of Child
Develoment, New York: A Meridian Book, pp. 164-212.
Pijae, . i Inhelder, B. (1977). Intelektualni razvoj deteta, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Pijae, . i Inhelder, B. (1990). Psihologija deteta, Novi Sad: Dobra vest.
Petrovskij, A. V. (1979, ured.). Vozrastna i pedagogieska psihologi, Moskva: "Prosveennie".
Podakov, N. N. (1984). Praktino miljenje kod dece, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
Popovi, B i Mioinovi, Lj. (1977). Moralne vrednosti dece i mladih i njihov razvoj, Beograd:
Prosveta.
Roberts, T. B. (Ed.) (1975). Four Psychologies Applied to Education, New York: John Wiley &
Sons.
Sandstrom, C.I. (1976). The Psychology of Childhood and Adolescence, Penguin Books.
Schaie, K. W. (2000). The impact of longitudinal studies on understanding development from young
adulthood to old age. International Journal of Behavioral Development, 34. (3), 357-366.
Scammonu R. E.(1930). "The Measurement of the Body in Childhood", Minneapolis.
Siegler, R. S. (1996). Emerging minds: The process of change in children's thinking. Oxford: Oxford
University Press.
Siegler, R. S. (1997). Concepts and methods for studying cognitive change. U: E. Amsel in K. A. Renninger (ur.), Change and development. Issues of theori, method and application (str. 77-98).
Mahwah, London: Lawrence Erlbaum Associates, Publishers.
Siegler, R. S. (1991). Children's thinking (2. izd.). New Jersey: Prentice Hall.
Skinner, B. F. (1957). Verbal Biheviour, Nenj York: Appleton-Century-Grafts.
Smiljani, V. (1979). Psihologija starenja, Beograd: Nolit.
Smiljani, V. (1989). Razvojna psihologija, Savez drutava psihologa Srbije, Beograd.
Sperry, R. W., Gazzaniga, M. S. & Bogen, J. E. Interhemispheric relationships: the neocortical
commissures; syndromes of hemisphere disconnection. In: P. J. Vinken & G. W. Bruyn
(Eds.), Handbook of Clinical Neurology. Amsterdam: North-Holland Publishing Company,
1969, 4, 177-184.
Stankov, L. (1991). Savremene perspektive u istraivanju inteligencije, Pshologija, 3-4, str. 13-24.
Stanojevi, T.S. (2000). Afektivno vezivanje, transgeneracijski pristup, Neobjavljeni magistarski rad,
Beograd.
-, . (2006). () , : (2006): ,
, :
Sternberg, R. J. (1989). Mechanisms of cognitive development. New York: Cambridge University
Press.
Sternberg, R.J. & Lubart, T.I. (1995). Defyng the crowd. New Zork; Basic Books.
mit, V. H. O. (1992). Razvoj deteta, Beograd: Piccadilly Books Co.
Tarner, D. (1979). Saznajni razvoj, Beograd: Nolit.
363
364
a
ABREAKCIJA - smanjenje emocionalne napetosti, naboja, mentalnog sukoba ili kompleksa, koji su
najee prethodno bili potisnuti. Ponovnim doivljavanjem (iivljavanjem) otklanjaju se tekoe
linosti (katarza). Ima veliku mentalnohigijensku ili terapeutsku ulogu; abreakcije su este bilo kao
spontani dogaaji, bilo kroz terapeutsku provokaciju i voenje abreakcije.
ADAPTACIJA - (Pijae) ravnotea asimilacije i akomodacije, opti oblik psiholoke ravnotee izmeu
misaonih struktura i okoline.
ADITIVNI NAIN NASLEIVANJA - je nain nasleivanja, po kome svaki gen, koji se vezuje za odreenu karakteristiku, aktivno doprinosi njenom konanom izrazu.
ADOLESCENCIJA - razvojna faza izmeu detinjstva i odraslog doba; faza u kojoj pojedinac postie
fiziku i (relativnu) psiholoku zrelost (intelektualnu, emocionalnu, socijalnu, psihoseksualnu i
moralnu zrelost). Poetak adolescencije se lake odreuje - preko specifinih fiziolokih kriterijuma, dok se kraj, granica izmeu adolescencije i odraslog doba, moe samo priblino odrediti. Konvencionalne granice adolescencije najee se vezuju za uzrast od 12-13 do 21-22 godine.
ADOLESCENTNI RECIPRONI AUTORITET - znai, da adolescenti pri komunikaciji sa roditeljima postaju
sve vie ravnopravni partneri. Istovremeno sa razvojem adolescentovih saznajnih, sociokognitivnih
i psihosocijalnih kompetentnosti i pomeranjem autoriteta roditelja od jednosmernog ka recipronom
poinju adolescenti svoje roditelje poimati kao linosti sa pozitivnim i negativnim karakteristikama,
a ne vie kao svemogue osobe, i da je roditeljska uloga samo jedna izmeu njihovih socijalnih
uloga.
ADOLESCENTNSKA DRUINA - je manja grupa pojedinaca sline starosti, koji dele sline preferencije,
interesovanja, i naklonost, srazmerno su dobro organizovani i tesno meusobno povezani.
ADOLESCENTNSKA MASA - je srazmerno veliki, labavo povezan skup pojedinaca, obino pojedinih
grupa, koje imaju bar neke sline karakteristike, i deluju zato da bi dostigle zajedniki cilj.
ADOLESCENTNA SEKUNDARNA INDIVIDUACIJA - je proces, pri kome se adolescent na ponaajnom,
emocionalnom i vrednosnom podruju osamostaljuje od svojih roditelja.
ADOLESCENTNA SELEKTIVNA KOMUNIKACIJA - je oblik komunikacije, pri kome adolescent roditelju
pria izabrane informacije u izabranom vremenu i na izabran (selektivan) nain.
ADOLESCENTNA STERILNOST - je fizioloko stanje kod devojica u pubertetu, koje poinje sa menarhom i traje, dok se ne uspostavi ovulacioni ciklus.
AFAZIJA - poremeaj govora koji je posledica povrede korteksa. Senzorna afazija (slepilo za rei ili
gluvoa za rei) je nesposobnost razumevanja rei ili zaboravljanje znaenja rei. Motorna afazija
je nesposobnost izgovaranja rei.
AFEKAT - vrlo intenzivno i relativno kratkotrajno emocionalno stanje praeno izrazitim telesnim promenama i burnim reakcijama. Afekat esto dovodi do "suenja svesti" to ima za posledicu neobuzdano a ponekad i neuraunljivo ponaanje.
AFEKTIVNA VEZANOST - bliska emocionalna veza roditelja i deteta koju pokree primarna potreba (R.
Zazo, Bowlby). Nastaje u ranom detinjstvu, u prvih est meseci, kao posledica interakcije deteta i
roditelja. Afektivna vezanost je bioloko i interindividualno ponaanje. Vezanost predstavlja poseban sistem ponaanja koji se definie kao traenje u odravanje blizine sa drugom jedinkom; u taj
sistem ponaanja ukljuena su najjaa oseanja. Sainjava ga est glavnih komponenata: pla,
365
osmeh, nenutritivno sisanje, privijanje, praenje, dozivanje (ukljuuje se kasnije u razvoju). Teorija
afektivne vezanosti je objanjenje procesa, u kome se razvija afektivna veza i reciproan odnos
meu osobama. Empirijske provere (Ejnsvort i drugi) nalaze sledee oblike vezanosti: (A) Sigurna
vezanost je kvalitet vezanosti, za koji su karakteristina detetov distres pred i po odvajanju od referentne osobe te brzo smirivanje pri ponovnom susretu; (b) Izbegavajua vezanost je kvalitet ugroene vezanosti, za koji nije karakteristian detetov distres za vreme odvojenosti od referentne osobe,
odlikuje je izbegavanje te osobe pri ponovnom susretu; (c) Ambivalentna vezanost je kvalitet
ugroene vezanosti, karakteristina za decu, koja trae veliku bliskost sa referentnom osobom pred odvajanje od nje i izraavaju ljutnju, ponaanje odbijanja, kad se ona ponovo vrati; (d) Dezorganizovana/dezorijentisana vezanost je kvalitet ugroene vezanosti, karakteristian
za decu, koja se odzivaju na smuen i protivrean nain kad je prisutna, odvojena i po vraanju referentne osobe.
AFEKTIVNI TON - doivljaj prijatnosti ili neprijatnosti pri emocionalnom stanju.
AFEKTIVNO UENJE - razvijanje odnosa privlaenja ili odbijanja - formiranje sudova, interesovanja,
stavova i vrednosti. Ono odreuje optu usmerenost i sistem vrednosti pojedinca.
AFILIJATIVNA POTREBA - potreba za udruivanjem sa drugim radi saradnje, druenja, ljubavi.
AFILIJACIJA - Tenja pojedinca za udruivanjem, da bude u drutvu drugih ljudi.
"AHA!" DOIVLJAJ - afektivni doivljaj koji prati iznenadno uvianje ili reenje problema, kako tanog
tako i pogrenog.
AGNOZIJA - nesposobnost tumaenja ulnih utisaka (vizuelnih, taktilnih i auditivnih) koja nastaje kao
posledica povrede korteksa. Gubi se mogunost prepoznavanja i identifikovanja ranije poznatih
objekata i svojih delova tela.
AGRAFIJA - oblik motorne afazije koji se ispoljava kao smanjena sposobnost pisanja.
AGRESIJA - napad na prepreku koja je na putu do cilja. Agresija moe biti stvarna i zamiljena, verbalna i fizika, na pravu prepreku ili pomerena na drugi objekt.
AGRESIVNOST - tendencija ka agresiji. Agresivnost ima za cilj da nanese psihiku ili fiziku povredu.
AKCELERACIJA - ubrzanje, ubrzano napredovanje; razvojna: dostizanje vieg stepena razvoja u nekoj
funkciji, u odnosu na vrnjake; vaspitna: ubrzano napredovanje darovitih uenika koje moe biti izraeno: kao napredovanje u kolskim razredima (na primer: dva razreda za jednu kolsku godinu) ili
kao vii stepen postignua u nekoj oblasti, ustanovljen standardnim merilima.
AKOMODACIJA - (Pijae) jedan od procesa adaptacije: promena kognitivnih struktura; da se preudese strukture kako bi mogle da se primene u danoj problem situaciji, na novim informacijama; da se
ponaanje organizma uskladi sa sredinom.
AKSON - ili nervno vlakno - je deo nervne elije (neurona), po kome se iri uzbuenje spram srednjeg dela elije (perikarionu) koji tada nazivaju dendrit. Kada se nadraaj iri stranom srednjeg dela neurona, je neurit.
AKTIVAN RENIK - skup rei kojima se sluimo u vlastitom govornom komuniciranju - izraavanju.
Aktivan renik je znatno manji od pasivnog renika, skupa rei koje razumemo (posedujemo) ali ne
upotrebljavamo.
ALGORITAM - propis, sistem pravila i operacija ijim izvravanjem se sigurno dolazi do cilja, tanog
reenja. Algoritamski model miljenja odlikuje determinisanost (propis), masovnost (primena na
sve zadatke iste klase) i rezultativnost (propis garantuje pravilnost i istovetnost reenja).
ALGORITMIZACIJA UENJA - pristup uenju u kome su postupci traenja reenja poreani u logiki
niz ili algoritam. Uspenost svake etape u tom uenju zavisi od uspenosti prethodne etape.
366
ALEKSIJA - oblik senzorne afazije koji se ispoljava kao gubitak sposobnosti itanja rei, iako je
neoteeno vienje i/ili inteligencija.
ALEL - je mogui oblik nekog gena (npr. a1, a2).
ALOCENTRINA ORIJENTACIJA - znai sposobnost deteta, da se u prostoru snae uz pomo orijentacionih taaka i karata. Devetogodinjaci ve znaju orijentaciju uz pomo geografskih karata.
ALOMORFNI RAZVOJ - razvoj spoljnjih oslonaca mentalnih funkcija: tehnikih sredstava, pomagala i
instrumenata - koji uveavaju efikasnost reavanja problema.
AMBIVALENCIJA - psihiko stanje linosti u kome se istovremeno doivljavaju dvostruki, opreni
odnosi prema drugim osobama, aktuelnoj situaciji ili vlastitoj linosti; na primer: afektivni odnos
(ljubav i mrnja), motivaciono stanje (privlaenje i odbijanje, prihvatanje i odbacivanje).
AMNEZIJA - gubitak pamenja, nesposobnost da se prepozna ili javi seanje na prola iskustva.
Moe se javiti kao posledica povrede korteksa ali i kao posledica potiskivanja. Zavisno od vremena, mesta, obima ili tipa iskustva amnezija dobija i specifian naziv.
ANALIZA - proces rastavljanja celine na delove. Analizom se objekt miljenja rastavlja na jednostavnije delove.
ANALIZA KOVARIJANSE - metoda statistike kontrole zavisnih varijabli. Analiza kovarijanse definie
se kao srednja vrednost unakrsnih proizvoda devijacije, to postie proirenjem analize varijanse
"prilagoavanjem" srednjih vrednosti kvadrata devijacija uzimanjem u obzir korelacija izmeu
rezultata poetnog i zavrnog testiranja.
ANALIZA KRITERIJUMA - faktorska analiza koja ukljuuje kriterijsku varijablu u testovnu matricu koja
se faktorizuje.
ANALIZA VARIJANSE - metoda testiranja znaajnosti razlika (izraene kao varijansa) naenih u zavisnoj promenljivoj, kad se ona izloi uticaju jedne ili vie eksperimentalnih promenljivih. F odnos
predstavlja odnos izmeu meugrupne i unutargrupne varijanse.
ANALOGIJA - objanjavanje i/ili reavanje problema uporeivanjem neeg sa neim drugim slinim.
ANDROGENIJA od lat. andros - muki, gynes - enski) - oznaava osobe (oba pola) koje su uspeno
spojile u sebe i u svom ponaanju kako tradicionalno muke, tako i tradicionalno enske psiholoke karakteristike.
ANEUPLOIDNOST - nedostatak ili suviak jednog ili vie hromozoma; je uslov, u kome nedostaje
jedan ili vie hromozoma u haploidnom nizu, ili je pak u tom nizu dodatni hromozom. Nastaje
zbog spontanih ili induciranih greaka u mejozi ili mitozi.
ANIMIZAM - tendencija kod dece da stvari smatraju ivima i obdarene voljom; kada dete karakteristike ivog pripisuje neivim stvarima i predmetima.
ANKETA - istraivaka tehnika kojom se pomou upitnika, intervjua ili skale procene prikupljaju
podaci na uzorku ispitanika.
ANKSIOZNOST - doivljaj strepnje, teskobe, u kome uzrok nije jasno opaen kao u strahu. esto je
pokree anticipacija budue opasnosti i zla. Anksioznost je pokreta odbrambenih mehanizama i
dinamiki centar neuroza. Socijalna anksioznost je oblik anksioznosti, koja se pojavljuje u stvarnim ili
zamiljenim socijalnim interakcijama.
ANOREKSIJA - je nedostatak elje za hranom; teak gubitak apetita iji su razlozi emocionalne prirode.
367
ANTICIPACIJA - primanje / reagovanje unapred, pre nego to se dobije prava dra - reagovanje na
signale koji "najavljuju" (ne)oekivano.
ANTROPOMETRIJSKE MERE - su mere ovekovog tela sa upotrebom tano odreenog poloaja tela, izabranog
368
b
BEZUSLOVNA DRA - prirodna dra koja bez ikakvog uslova, vebanja odmah izaziva reakciju.
BEZUSLOVNA REAKCIJA - uroena reakcija koju bezuslovna, prirodna dra izaziva bez ikakvog uenja.
BESMISLENI SLOG - verbalni materijal za eksperimente u kojima se ispituje proces uenja i pamenja
(Ebinghaus), a sastavljen je sluajnim udruivanjem suglasnika - samoglasnika - suglasnika; slogovi bez smisla (znaenja) eliminiu faktor iskustva.
BIHEJVIORIZAM - psiholoka kola koja odbacuje svesne doivljaje kao predmet a introspekciju kao
metodu psihologije; prihvata ponaanje kao predmet a objektivno posmatranje kao metodu psihologije; uvodi S-R emu psiholokih problema i zakona.
BILINGVIZAM - uenje dva jezika u isto vreme. Kod dece koju ista osoba ui oba jezika moe biti
emocionalnih smetnji, ako su oba jezika podjednako savladana, ako se javi konflikt kojim jezikom
da se komunicira.
369
BINOKULARAN - gledanje sa dva (oba) oka. Binokularno gledanje najznaajniji je faktor opaanja
dubine. Binokularni znaci dubine su znaci, nastali zbog prijema unekoliko razliitih slika vidnog
polja svakog oka, koje se u mozgu udruuju u jednu stvarajui trodimenzionalnu sliku.
BIOLOKO NASLEE - (hereditet) celokupnost uticaja prenetih genima od predaka na potomka, koji
ine naslednu determinaciju razvoja (uz uticaj faktora sredine i aktivnosti pojedinca i njihovu interakciju).
BIORITAM - periodino menjanje, povienje i snienje fizike, intelektualne i emocionalne aktivnosti
pojedinca, pod uticajem interakcije spoljanjih i unutranjih faktora u pojedinim vremenskim ciklusima.
BIT - (binary digit) merna jedinica iznosa informacije (bit = log2 k, gde je k broj alternativa); bit je onaj
iznos koji, kad se stavi u odreeni skup poznatog broja alternativnih ishoda za neki dogaaj, smanjuje alternative za jednu polovinu.
BLASTOCISTA - je mlad zametak kod sisara, koji je sastavljen iz unutranjeg embrioblasta i okruujueg trofoblasta.
BLASTOMER - je elija, koja nastaje pri brazdanju oploenog jajeta i sastavlja morulu i blastulu.
BLIZANCI - identini: razvijaju se podelom jednog oploenog jajeta ili zigota; fraternalni: razvijaju se
iz dva posebno oploena jajeta. Identini su uvek istog pola i pretpostavlja se da imaju isto bioloko naslee (hereditet), dok fraternalni blizanci nisu blii od obine brae i sestara.
BRBLJANJE (SLOGOVANJE) - (v. VOKALIZACIJA)
BROJ - je misaoni odn. logini konstrukt, sa kojim izraavamo koliinu jedinica u nekoj mnoini
(masi). Broj je originalna nova sinteza koja se obrazuje u uskoj vezi sa serijacijom i klasifikacijom.
Pojam broja nastaje kao sinteza redosleda nizanja sa inkluzijom (ukljuivanjem, obuhvatanjem)
BUDNOST - neuralna: neurofizioloko stanje visoke spremnosti za diskriminaciju i reagovanje na
stimuluse; lina osobina da ovek brzo obrati panju na izloene ideje i sredinske promene.
BULIMIJA - je smetnja ishrane, za koju je karakteristino prejedanje i prisilno povraanje. Bulimija se
moe javiti sama za sebe ili naizmenino sa anoreksijom.
c
CEFALOKAUDALNOST - psihofiziki princip razvoja koji ukazuje da se rast i razvojne funkcije miia
kreu u smeru od "glave prema repu", od glave nadole.
CENTRACIJA - nemogunost deteta na preoperacionom stupnju razvoja da se u toku miljenja istovremeno usmeri na vie od jedne karakteristike predmeta.
CIRKULARNA REAKCIJA - kruna reakcija, jedan ciklus ponaanja (reakcija) koji je dra za sopstveno
ponavljanje. Cirkularna (kruna) reakcija je organizovan nain osmiljavanja iskustva, sa kojom
odojad pokuavaju da ponove prethodni dogaaj, koji su proizveli vlastitim pokretima.
CNS - centralni nervni sistem.
CRTE LINOSTI - relativno trajne dispozicije ili osobine linosti koje omoguavaju da se objasni / predvidi relativna doslednost u ponaanju. Termin crta se ee koristi za afektivno-konativnu oblast a
za kognitivnu - sposobnosti.
370
ITANJE - kognitivna sposobnost koju ini opaanje, razumevanje i povezivanje pisanih simbola i
sistema simbola i shvatanje njihovih poruka; proces itanja sadri dve glavne faze: (a) fiksacione
pauze, mirovanje oiju pri emu se obuhvata odreen broj znakova koje treba dekodirati - tada se
odvija itanje: (b) pokrete oiju sa jednog dela na drugi deo teksta, sa reda na red, pri emu se
znakovi ne opaaju i ne razumeju. U nastavi itanja mogu se javiti specifine tekoe u itanju nesposobnost razumevanja simbola, nemogunost povezivanja simbola sa onim to on predstavlja
(slova sa glasom, rei sa predmetom); najei oblik, koji uslovljavaju primarni i/ili sekundarni
uzroci, je disleksija, a najtei oblik, koji izaziva organski nedostatak, je legastenija.
ITANJE - VIZUELNO - odvija se uz uee vida i centralnih modanih procesa, a bez zaetaka
motornih pokreta govornih organa, to doprinosi i brem itanju i boljem razumevanju.
ITANJE - KREATIVNO - da uenik upotrebi svoje iskustvo kad tumai ili kritikuje tekst. Ako uenik ima
sopstveno originalno miljenje o tekstu koji je proitao to je znak da ita kreativno. Kreativno itanje se podstie ako se od uenika trai da d naslov proitanom tekstu, da nastavi priu prema
svojoj zamisli, da iznese svoj doivljaj o proitanom, da otkrije implicitno obuhvaena znaenja pieve namere i emocionalna stanja koja su indirektno izraena u tekstu.
ITANJE - KRITIKO - evaluacija teksta koji se ita. Uenik je ovladao kritikim itanjem ako je u stanju da o proitanom tekstu iznese svoje sopstvene ocene. Da bi se razvijalo kritiko itanje treba
podsticati uenike da saoptavaju svoje sudove i naine doivljavanja proitanog.
ITANJE - FLEKSIBILNO - podeavanje brzine itanja prema tekstu koji se ita, cilju i zadacima itanja. Cilj itanja moe biti: traenje odreenih injenica, pronalaenje redosleda zbivanja ili pronalaenje glavne ideje, poruke teksta.
ITANJE - FUNKCIONALNO - upoznavanje izvora iz kojih se mogu dobiti podaci, upoznavanje knjige i
njenih delova, nalaenje i pravilno tumaenje tabela, grafikona i drugih ilustracija. Funkcionalno
itanje zavisi od optih znanja kako pronai knjigu u biblioteci ili pojam u enciklopediji ili reniku.
ITLJIVOST - kvalitet pisanog teksta koji omoguava lako itanje i razumevanje; psiholoke mere
itljivosti teksta su: brzina itanja, broj regresivnih pokreta, itanje kratko izloenih materijala, itanje na daljinu, posredno itanje i itanje pri smanjivanju osvetljenja. Faktori itljivosti su: to vei
kontrast slova i osnove, optimalna duina reda (105 mm), optimalna veliina i oblik slova.
ULNE ILUZIJE - ulne obmane, pogreno opaanje spoljanjih objekata; jedan broj iluzija zavisi od
rasporeda drai, druge su centralnog porekla, pod uticajem psiholokih faktora, kao: oekivanja,
prethodna znanja, oseanja. Najee su iluzije ula vida.
d
DAROVITO DETE - obdareno dete, dete koje ima visok stepen nekog specijalnog talenta; obdarene
odlikuje i veoma visoka opta intelektualna sposobnost. Darovitim se smatra dete koje ima specifinu strukturu linosti koja mu omoguava da u jednom ili vie podruja stvaralatva konstantno
ostvaruje nadprosene rezultate.
DARVINOV REFLEKS - refleks hvatanja, ako se nekim predmetom odgovarajue veliine dotakne dlan
novoroeneta ono e vrsto uhvatiti taj predmet.
DECENTRACIJA - mehanizam prevladavanja egocentrizma linosti; mogunost deteta da se u toku
miljenja usmeri istovremeno na vie karakteristika predmeta (dostie se oko 7. godine); decentracija je obrnut proces od centracije i oznaava sposobnost, da dete u isto vreme razmilja o vie
aspekata situacije odn. problema.
371
DEJA PSIHOLOGIJA - psiholoka disciplina koja se bavi istraivanjem i prouavanjem dejeg psihikog razvoja; savremenu deju psihologiju karakterie nastojanje da otkrije zakonitosti psihikog
razvoja dece, a osnovni cilj je objanjavanje tog razvoja.
DEDUKTIVNO ZAKLJUIVANJE - nain razmiljanja koji polazi od premisa ili propozicija iz kojih se
izvodi validan zakljuak; dedukcijom utvrujemo da ono to vai uopte - vai i u pojedinanim sluajevima.
DEKODIRANJE - prevoenje simbola u ono to oni znae; proces pri kome primalac prevodi signale u
poruke.
DEMENCIJA - je psihopatoloki sindrom, koji se sastoji iz niza smetnji u saznajnom delovanju pojedinca (obino starih osoba), koja je ve imala u prethodnim periodima normativno razvijene saznajne sposobnosti. Porast saznajnog pada se odraava i na promene linosti pojedinca i na podruje njegovih socijalnih odnosa.
DEMOKRATSKI NAIN (RUKO)VOENJA - odlikuje stil voenja u kome svi lanovi grupe donose odluku
i dele odgovornost za realizaciju. Demokratski voa razjanjava ciljeve, predlae reenja, razmatra
zakljuke i dogovara se sa grupom ("mi..."), podstie samoinicijativu.
DESURGENCIJA (Katel) - izvorna crta koja se manifestuje zaplaenim, pesimistikim, brinim, utljivim, trezvenim, osamljenim ponaanjem.
DETERMINIRAJUA TENDENCIJA - opta usmerenost linosti koja je rezultat prihvatanja cilja da se rei
neki zadatak (problem); pri reavanju zadatka angauju se svi psihiki procesi, ali determinirajua
tendencija posebno usmerava i strukturire misaone operacije.
DETINJSTVO - period od roenja do puberteta (rane adolescencije).
DIFERENCIJACIJA - psihofizika pravilnost u razvoju: odnosi se na suavanje od masovnih, simultanih sklopova mnogih odgovora na nekoliko kontrolisanih odgovora; ponaanje je najpre generalizovano a sa razvojem se diferenciraju specifini pokreti.
DIJALEKTIKO MILJENJE - tok dokazivanja koji se kree kroz suprotnosti (teza-antiteza-sinteza);
nain miljenja pri kome pojedinac istovremeno uvaava dve protivurene strane problema istovremeno, pri tome je svestan, da je svako reenje problema privremeno i delimino, to implicira i
svoju protivurenost.
DIMENZIJE - svaki merljiv obim ili veliina, svaka karakteristika na osnovu koje se neki dogaaj,
doivljaj ili crta moe staviti u kvantitativnu seriju.
DINAMIKA PSIHOLOGIJA - psiholoka disciplina koja se bavi motivacijom ovekovog ponaanja,
uzrono posledinim odnosima; kada se govori o dinamikim aspektima linosti uvode se motivi,
emocije, stavovi i drugi pokretai aktivnosti linosti.
DIPLOIDNE ELIJE - su elije, koje imaju po dva kompleta hromozoma.
DIREKCIJA - usmerenost misaonog toka, model traganja koji omoguuje i odreuje kombinovanje
datih elemenata ili starih iskustava u novu celinu - sredstvo kojim se reava problem.
DISCIPLINA - (u koli) oblici prihvatljivog ponaanja koji ne ometaju nastavni proces, a koji istovremeno znae usmerenost panje na sadraje rada u koli; samodisciplina - je sposobnost linosti
da se ne angauje u aktivnostima koje su nesaglasne sa usvojenim ciljevima (normama).
DISHABITUACIJA - predstavlja obnovu panje na nove drai. Nova dra (promena u okolini) uzrokuje
porast reagovanja na poetni nivo, koji je bio prisutan pre habituacije. Dishabituacija detetu omoguava, da usmeri panju na one objekte okoline o kojima najmanje zna.
372
373
DVOJEZINOST - odn. viejezinost je sposobnost razumevanja i saoptavanja u dva ili vie jezika.
Simultano usvajanje je lingvizam (bilingvizam). Uenje sa vremenskim razmakom je glotizam
(bi/poli/glotizam).
DVOSMERNA KOMUNIKACIJA - komunikacija izmeu izvora i primaoca informacija koja se ostvaruje
uz pomo povratnih informacija.
d
DEMS-LANGEOVA TEORIJA EMOCIJA - oba autora, nezavisno jedan od drugog, su iznela shvatanje
da telesne promene nisu samo pratilac emocija, niti su njihova posledica - ve su njihov uzrok;
emocija, po njima, nije nita drugo do doivljaj telesnih promena, svest o tim promenama je - skup
oseanja koja su eho tih promena.
e
EBINGHAUSOVA KRIVA - krivulja toka zaboravljanja materijala koji je potpuno nauen; ona ukazuje da
je zaboravljanje najvee neposredno posle uenja a sa vremenom opadanje preostalog je sve sporije.
EGZISTENCIJALISTIKA PSIHOLOGIJA - psiholoki pravac koji odlikuje idiografski pristup, da se prouava konkretna, celovita linost, onakva kakva egzistira u stvarnosti, pri emu se koristi fenomenoloka metoda.
EGO - (psihoanalit.) - psiholoka komponenta linosti, sistem saznajnih procesa: opaanje, miljenje, planiranje i odluivanje. Ego posreduje izmeu ida (bioloke komponente linosti), sredine i
superega (socijalne komponente linosti).
EGO IDEAL - (psihoanalit.) - deo ega tesno povezan sa superegom - predstavlja zbir pozitivnih identifikacija sa roditeljima, od kojih proistiu svesno eljeni standardi izvrsnosti, onoga to neko istinski
eli da bude.
EGOIZAM - pojava kada je vlastiti interes osnova motivacije, ponaanja. Ova vrednosna orijentacija
linosti suprotna je tendencija od altruizma.
EGOCENTRIZAM - poznavanje i priznavanje iskljuivo vlastitih potreba, period nerazlikovanja vlastitog
bia i okoline, svoga stanovita od tueg - otuda ponaanjem upravljaju sopstveni interesi. Egocentrizam u ranom detinjstvu znai, da dete nije u mogunosti da razlikuje svoju perspektivu (svoje
aktivnosti, svoga opaanja, miljenja, doivljavanja) od perspektive drugih.
EGOCENTRINI GOVOR - deji monolog, glasan govor koji prati i usmerava deju igru i aktivnosti. Dok
Pijae ovaj oblik smatra prelaznim od individualnog na socijalni, Vigotski ukazuje da je monolog
stvaranje plana, sredstvo miljenja, da ima socijalno poreklo i da prelazi u unutranji govor, interiorizuje se.
EDIPOV KOMPLEKS - psihoanalitiko uenje da deak nesvesno upravlja erotska oseanja ka majci.
Frojd smatra da su fiksacija libida na toj fazi razvoja i potisnute elje - kod odrasle linosti uzrok
svih neuroza.
EDUKACIJA - poeljne i progresivne promene linosti koje su posledica obuke i uenja.
EFEKTOR - izvrni organ, organ koji odgovara na naredbe (podraaje) iz nervnog sistema; efektori
kod oveka su miii i lezde.
374
375
EMBRION - organizam u poetnoj fazi prenatalnog razvoja, od privrivanja ovuma za zid materice
pa do kraja drugog meseca od zaea, tj. u periodu, kada intenzivno nastaju organi i organski
sistemi.
EMOCIJE - psihiki procesi kojim vrednujemo saznato, izraavamo subjektivni odnos prema dogaajima, osobama i vlastitim postupcima. Pored subjektivnog (emocionalnog) doivljaja ove procese
odlikuju organske promene i emocionalno ponaanje.
EMOCIJE SAMOOCENE - su emocije, koje ukljuuju negativno ili pozitivno doivljavanje sebe; npr.
sram, neprijatnost, krivica, zavist i ponos
EMOCIONALNA STABILNOST - karakteristika linosti koja reaguje suzdrano, postojano, odmereno,
koja je visoke samokontrole i snanog ega.
EMOCIONALNI RAZVOJ - jedan od vanih procesa u razvoju linosti koji se odvija pod uticajem faktora
sazrevanja i socijalnog uenja.
EMPATIJA - uivljavanje, stavljanje u poziciju druge osobe i zahvaljujui tome razumevanje oseanja
i potreba druge osobe i odzivanje sa komplementarnim oseanjima; kao i mogunost predvianja
ta e drugi uraditi u pojedinim situacijama.
EMPIRIZAM - shvatanje da je iskustvo jedini faktor razvoja i jedini izvor znanja (ovek je samo proizvod svoje okoline i prilika u kojima ivi).
ENDOKRINOLOGIJA - je nauka o hormonima, njihovom nastanku i delovanju.
ENGRAM - kod, nervni model, mnemika shema, mnemogram - organska promena u nervnoj eliji
kojom se objanjava retencija.
EPIGENEZA - termin je preuzet iz embriologije i njime se oznaava javljanje u toku razvoja svojstava i
pojava koje nisu sadrane u prethodnoj etapi razvoja. Erikson "epigenezom" naziva osam stadija
razvoja u ontogenezi; on smatra da je pojavljivanje pojedinih stadija razvoja determinisano naelom epigeneze: stadiji se javljaju po planu i svaki ima "kritino vreme" nastajanja u kome se energija u njega investira, a to je preduslovljeno kodom sazrevanja.
EPIFENOMEN - pojava koja prati neki drugi dogaaj a da nije s njim u kauzalnoj vezi.
EPIFENOMENALIZAM - (metafiz.) - doktrina da su mentalne aktivnosti samo nusprodukti nervnih procesa.
EPISTAZA - je neaditivna interakcija meu genima na razliitim lokusima. uinak jednoga gena je
zavisan od uinka drugoga.
EPISTEMOLOGIJA - teorija saznanja, prouavanje (filozofski) porekla, prirode i granica ljudskog saznanja.
ERGONOMIJA - interdisciplinarno prouavanje oveka u proizvodnoj aktivnosti i optimizacijom odnosa ovek-maina u psihikom i fizikom pogledu. U sklopu ergonomije koriste se saznanja inenjerske psihologije, fiziologije i higijene rada, antropologije, organizacije rada, kibernetike, tehnikog dizajna, teorije sistema, automatskog upravljanja i dr.
ESTETSKA ORIJENTACIJA - vrednosna orijentacija u kojoj je traenje i stvaranje lepog osnovni ivotni
cilj.
ETNOLOGIJA - nauka koja izuava etnike grupe, njihovo poreklo, obiaje i kulturu.
ETNOPSIHOLOGIJA - ogranak socijalne psihologije koji izuava uticaj etnosa na proces i forme socijalizacije; produkti materijalne kulture i psiholoke karakteristike etnosa su inioci i rezultat tog procesa.
376
ETOLOGIJA - u prvobitnom znaenju nauka o etici; u savremenoj upotrebi ovaj termin oznaava
nauku o biolokim osnovama i obrascima ponaanja koji su rezultat prilagoavanja uslovima odreene sredine.
ETOLOKA TEORIJA - objanjava razvoj ponaanja sa adaptivnom vrednou ponaanja i njegovom
istorijskom evolucijom. Svaka vrsta je u razvoju razvila oblike adaptivnog ponaanja, koja su potrebna za preivljavanje (reprodukciju). Etolozi su otkrili pojavu utiskivanja (impriting), brzog uenja
u vremenu kritinog perioda.
EUGENIKA - primena genetike radi poboljanja uroenih osobina rase ili soja posebno ljudi; poveanjem razmnoavanja pogodnih ili spreavanjem razmnoavanja nepogodnih naslednih svojstava.
EUFORIJA - oseanje poviene prijatnosti i poleta, koje se esto javlja bez vidljivog objektivnog
povoda.
EVALUACIJA - kritiko procenjivanje, odreivanje relativne vanosti neega u pojmovima jednog
standarda.
EVOLUCIONA TEORIJA - objanjava ontogenetski razvoja sa intraindividualnim varijacijama u individualnom izboru efikasnijeg ponaana. Ona ukazuje da su ponaajne strategije u ontogenezi u borbi za ekonomsku efikasnost - za bre, jednostavnije, optimalnije reenje problema, za koje e
pojedinac istovremeno utroiti manje napora. Naputanje odreenih ponaanja i upotreba nekih
drugih, prilagoenijih, je stalan proces. Nove strategije za reavanje problema se ponovo takmie
kako meusobno tako i sa starim strategijama, istovremeno se pojavljuju jo novije strategije.
f
FAKTORSKA ANALIZA - korelaciona analiza kojom se skorovi raznovrsnih testova stavljaju u meusobne odnose i izdvajaju faktori - koji su u osnovi razliitih psihikih aktivnosti. Faktorskom analizom otkriva se struktura sposobnosti, struktura linosti - u faktorskim teorijama.
FAKTORSKO-ANALITIKA TEORIJE LINOSTI - teorije koje se zasnivaju na faktorskoj analizi (R. Katel).
Po Katelu faktori nastaju inerakcijom faktora naslea i sredine; faktori se mogu grupisati u dinamike, sposobnosti i temperament.
FANTAZIJA - (v. IMAGINACIJA)
FENOTIP - je celina svih svojstava organizma - skup vidljivih struktura, stanja, funkcija ostvarenih iz
genotipa (skupa naslednih karakteristika); razvija se u interakciji gena i sredine
FETUS - (v. PRENATALNI PERIOD)
FIZIKI RAZVOJ - razvoj tkiva i organa koji se progresivno odvija u prvih 20 godina; faze ubrzanog
razvoja su na poetku ranog detinjstva i u predpubertetu. U osnovi telesnog razvoja su: osifikacija,
rast miia i mijelinizacija. Spolja se taj razvoj uoava preko promena telesne visine, telesne teine
i promene telesnih proporcija.
FIZIKO ISKUSTVO - (Pijae) iskustvo koje dete dobija neposrednim opaanjem i manipulisanjem
predmetima svoje okoline; iskustvo koje nastaje empirijskom apstrakcijom, izvlaenjem iz samog
objekta apstrakcijom jednih a zanemarivanjem drugih, nebitnih, svojstava. Za sticanje fizikog
iskustva u procesu nastave dovoljno je obezbediti potreban materijal (princip oiglednosti) i podsticati uenike da otkrivaju svojstva predmeta.
FIZIOGNOMIJA - procenjivanje strukture, prirode linosti na osnovu izgleda i pojedinih crta lica. Psiholoka ispitivanja uglavnom nisu potvrdila uenje fiziognomije.
FIZIOLOKA PSIHOLOGIJA - grana psihologije koja se bavi odnosima fiziolokog, posebno centralnog
nervnog sistema i endokrinog sistema, i pojava psihikog ivota.
377
378
njihove uloge kako u odnosu sa sredinom, tako i obezbeivanju skladnog funkcionisanja celog
organizma. Danas se pojavljuje u kibernetikim nainima miljenja u psihologiji. Funkcionalisti
tumae emocije kao centralne mehanizme adaptacije i razvoja svih vidova ovekove aktivnosti.
FUNKCIONALNA AUTONOMIJA MOTIVA - (Olport) mehanizam sticanja novih motiva; pojava da jedan
obrazac ponaanja postane nezavisan od dinamikog izvora (primarnog motiva) od koga je vodio
poreklo, i nastavi da samostalno podstie na aktivnost.
FUNKCIONALNA IGRA - je igra sa senzomotornim funkcijama. Dete se igra svojim telom i njegovim
funkcijama sa i bez rekvizita. Jednostavniji oblici funkcionalnih igara, npr. igra prstiima, pojavljuju
se ve oko 3. mjeseca ivota. U tu grupu spadaju razliiti naini kretanja (na prstima, na petama,
etveronoke, puzei, skaui...). Kroz funkcionalne igre dete istrauje sebe i svet, stie kontrolu
nad pokretima, razvija koordinaciju, razvija osjete i motoriku.
g
GAENJE - redukcija i prestanak uslovnog odgovora ako uslovnu dra ne prati bezuslovna dra.
GENERALIZACIJA - (a) pojava pri uslovljavanju da dolazi do izazivanja uslovne reakcije draima koje
su sline uslovnoj drai. (b) uoptavanje, proces povezivanja bitnih osobina razliitih objekata miljenja u jednu celinu - pojam.
GENERALNI FAKTOR (g) - faktor koji se izdvaja u testovima sposobnosti pri faktorskoj analizi; zajedniki koren inteligentnog ponaanja.
GENERATIVAN - (nlat. generativus): koji slui raanju, stvaranju, koji je u vezi sa raanjem, stvaranjem; proizvodan, tvoraki, rodilaki.
GENETSKA ANTICIPACIJA - je proces, u kome odreena smetnja postaje intenzivnija i/ili se kod potomaka pojavljuje u znatno ranijim razvojnim periodima. Neke smetnje uzrokuje meugeneracijsko
proirivanje ponovljenih nizova DNK.
GENETSKA MATRICA - genetski paket u hromozomima, struktura naslednih komponenata; razlikuju
se muka i enska genetska matrica.
GENI - elementarne nasledne estice, sastoje se od molekulskih lanaca DNK, dezoksiribonukleinske
kiseline, koji prenose nasledne osobine, programiraju i vode razvoj organizma od zaea pa nadalje. Gen je odsek na DNK, koji kodira odreene proteinske produkte (ovek ima oko 30000
gena).
GENOM - predstavlja svu DNK nekog organizma za jednog pripadnika hromozomskog para; skup
gena koje sadri jedna haploidna elija. Geni se nalaze na hromozomskoj DNK i predstavljaju linearni raspored nukleotida u toj DNK.
GENOMSKO UTISKIVANJE - je proces, u kome se alel na donjem lokusu izraava razliito u zavisnosti
od toga, da li je nasleen od majke ili oca.
GENOTIP - je pojedineva genetska konstitucija - skup naslednih karakteristika nekog organizma;
skup naslednih faktora koji imaju uzrono dejstvo na razvoj. U uem smislu genotip je takoe
kombinacija alela na odreenom lokusu.
GERONTOLOGIJA - nauka koja se bavi prouavanjem starih osoba.
GERONTOPSIHOLOGIJA - psihologija starosti, bavi se prouavanjem psihikih promena kod osoba u
starakom dobu.
GESTACIJSKA STAROST - ili trajanje noenja je vreme, koje traje od implantacije oploenog jajeta u
matericu, odnosno vremenski period intrauterinog razvoja ploda.
379
GETALTISTIKA PSIHOLOGIJA - psiholoka kola koja istie celovitost doivljaja; u opaanju celine,
getalti su primarno dati i nesvodivi su na sumu elemenata.
GETALT (CELOVITOST PREDMETA) - je poimanje predmeta kao jedinstvenih bez obzira na to, da ih
pojedinac ne moe opaziti u celini (jer su delimino zaklonjeni).
GLOBALNA METODA - metoda uenja celina gradiva; njeno korienje se usklauje sa karakteristikama gradiva i karakteristikama linosti koja ui.
GNEV - primarna emocija izazvana ometanjem, pretnjom ili povredom koju prati otvorena ili prikrivena agresija kojom se redukuje napetost.
GOVOR - sredstvo komunikacije meu ljudima upotrebom konvencionalnih glasovnih simbola za
oznaavanje predmeta, pojava i odnosa; govor ima i signifikativnu funkciju: rei su nosioci pojmova, uopteno odraavanje stvarnosti. Jedna od komponenti govora je oblik govora, koji ukljuuje
npr. oblike rei, strukture reenica, izgovor glasova, izgled pisanih jezikih znakova. Sadraj govora
je druga komponenta govora i stvara znaenje rei i reenica (signifikativnu funkciju). Sadraj
govora je povezan sa razumevanjem rei i odnosima meu reima. Funkcija govora razvija se veoma brzo i u kontekstu drugih psihikih funkcija: emocija, socijalne interakcije, socijalne kognicije,
miljenja, metakognicije.
GOVORNO MILJENJE - sutinska karakteristika rei jeste njeno znaenje; uei govor dete usvaja i
prve oblike miljenja - interiorizacijom govorne aktivnosti (v. ETAPNO FORMIRANJE UMNIH
RADNJI).
GRADIJENT CILJA - promena privlanosti ili odbojnosti cilja sa promenom (psiholoke) udaljenosti
cilja.
GRAFOLOGIJA - svako ispitivanje rukopisa; disciplina koja prema karakteristikama rukopisa pokuava da odredi karakteristike linosti.
GRAMATIKA - veine jezika ukljuuje tri glavne komponente, i to redosled rei (sintaksa), deklinaciju i
konjugaciju (menjanje, oblike) i akcentovanje (intonacija).
GREKE MERENJA - u naunim istraivanjima nastaju: (a) Uinak vebe - to je promena u spontanim
odgovorima ispitanika, koju je prouzrokovalo ponovno izlaganje ispitnom materijalu. Ispitanici u
istraivanju naue tane odgovore ili vetine, to im pomae da bre i efikasnije ree zadatke
testa. (b) Uinak uea u studiji je uinak snanog dejstva saznanja ispitanika da su postali
predmet studije. Zbog toga ne odgovaraju spontano, ve u smeru socijalne poeljnosti. (c)
Uinak vremena merenja je uinak, koji se pojavljuje ako u trenutku izvoenja studije postoje snana drutvena deavanja. To moe uticati na odgovore ispitanika. (d) Generacijski uinak je
uinak kulturno-istorijskih dogaanja na rezultate razvojne studije. Na razvoj pojedinaca,
koji su bili roeni u odreenom istorijskom periodu, utiu posebni kulturni i istorijski uslovi;
na pojedince, koji su bili roeni u drugom periodu utiu drugi uslovi. Razlike u socioistorijskim uslovima mogu voditi do razlika meu uzrasnim grupama.
GRUPA - skup od dve ili vie osoba sa uzajamnim zavisnim odnosima i zajednikim normama, verovanjima i vrednostima - koje reguliu njihova uzajamna ponaanja.
GRUPNA DINAMIKA - pojam oznaava sloene odnose u grupi u kojoj na ponaanje utiu povratne
informacije; nain kako se grupa obrazuje i funkcionie.
GUDINAF TEST - test inteligencije. Koristi se kod dece. Od subjekata se trai da nacrtaju ljudsku figuru a zatim sadraj figure boduje i odreuje mentalni uzrast.
380
h
HABITUACIJA - navikavanje, proces kojim se organizam ui da zanemari stimulaciju koja se ponavlja
koje ne moemo pripisati jednostavnoj promeni u njegovom stanju, ve najverovatnije odraava
porast poznavanja drai. Habituacija je bitan preduslov za selektivnu panju - usmeravanje na
vane i nove stimuluse a zanemarivanje poznatih i nevanih. U stanju habituacije repetitivne stimuluse mozak prati na niem, nesvesnom nivou, i reaguje na male promene u stimulaciji.
HALO-EFEKAT - tendencija pri (pr)ocenjivanju ili donoenju miljenja da se bude pod uticajem jedne
druge karakteristike ili opteg utiska o toj linosti, to dovodi do pogrene generalizacije.
HALUCINACIJA - privienje, prihvatanje ulne imaginacije kao stvarnog opaanja, lani opaaj - koji
nije proizaao iz ulne stimulacije ve je centralnog porekla a praen je subjektivnim uverenjem da
je realan. Javlja se u svim ulnim modalitetima, obino kod duevnih oboljenja, ali ponekad i kod
zdravih osoba.
HAPLOIDNE ELIJE - su elije, koje imaju po jedan komplet neparnih hromozoma.
HEDONIZAM - psiholoka doktrina da je osnovni pokreta ljudi tenja za uivanjem, odnosno averzija
prema patnji, bolu, neugodnostima. Hedonistiko shvatanje je u osnovi psihoanalize (princip zadovoljstva) i biheviorizma (princip potkrepljenja).
HEMIZIGOTNOST -
HETERONOMIJA - individualna ili kolektivna podreenost normama, zakonima i principima, potrebama koje su van samog Ja, koja izaziva nesamostalnost u donoenju odluka i njihovom sprovoenju. Heteronomna moralnost je Pijaeov prvi stupanj moralnog razvoja, na kome deca pravila
razumeju kao stalna, nepromenljiva, "dana od spolja", njihovo krenje pak kao apsolutno pogreno.
HETEROZIGOTNOST - je prisutnost razliitih alela na odreenom lokusu oba pripadnika hromozomskog para.
HEURISTIKE STRATEGIJE - samostalno razlaganje problema na potprobleme sa kojima je lake operisati i doi do otkria i glavnog problema; heuristika strategija razvija kreativno miljenje jer izbor
operacija i njihov redosled preputa onom ko ui reavanjem problema, ime razvija samostalni
misaoni rad, pronalazatvo.
HIJERARHIJA MOTIVA - najpoznatija je ona koju daje Maslov u svome uenju: najosnovnije su fizioloke potrebe, ouvanje telesnog integriteta (sigurnost), potreba za afektivnom vezom, potreba za
uvaavanjem i potovanjem i na kraju potreba za samoaktuelizacijom. U naelu vii nivo se ne javlja dok se ne zadovolji nii motiv, meutim, u praksi linosti nije uvek tako.
HIPERMNEZIJE - pojmom se oznaava fenomen izuzetnog pamenja, moe se odnositi na obim i/ili
vremensku duinu pamenja; navode se primeri osoba koje su suoene sa opasnou za ivot
imale hipermnezije - brzi protok u svesti "line istorije", tj. javili su im se davno zaboravljeni sadraji
kojih se nisu seali u normalnim situacijama.
HIPERPLAZIJA - je elijski rast sa elijskom deobom (mitoza) - uveavanje broja elija.
HIPERTROFIJA - je elijski rast sa gomilanjem materijala unutra svake elije - poveanje same elije.
HIPNOZA - izmenjeno stanje svesti u kome je pojedinac poveane prijemivosti za sugestije hipnotizera i pokazuje veliku reaktivnost - izvrava sugerisano, u okviru vlastitog fiziolokog i psiholokog
repertoara ponaanja, ali neke od tih mogunosti postaju izvrne tek u hipnotikom stanju (anestezija, paraliza, amnezija, stanje u miiima, i dr.). Uvoenje u hipnotiko stanje odigrava se preko
unutranjih procesa, otuda je za hipnozu bitnija uloga subjekta (da je on prihvata i moe da ue u
381
hipnotiki set); hipnotizer igra ulogu spoljanjeg stimulusa. Ovaj fenomen se najee tumai sa
pozicija refleksologije i psihoanalitikog uenja, ali je jo nedovoljno razjanjen.
HIPOFIZA - je lezda sa unutranjim izluivanjem koja proizvodi najmanje osam hormona znaajnih
za rast, razvoj i delovanje ostalih lezda sa unutranjim izluivanjem.
HIPOKSIJA - je nizak nivo kiseonika u tkivu.
HIPOMNEZIJA - pojava smanjene sposobnosti zapamivanja novih informacija i/ili korienja starih
doivljaja; uzroci su povrede, bolest, skleroze, psiholoke traume.
HIPOTALAMUS - je evoluciono stara struktura meumozga, koja kod sisara omoguava povezivanje
izmeu nervnog i endokrinog sistema. Hipotalamus oveka izluuje hormone, koji ubrzavaju ili
koe proizvodnju hormona hipofize. Regulativne funkcije: telesnu temperaturu, srani ritam, cirkulacija krvni, hranjenje i pijenje, a uz to upravlja i aktivnou autonomnog nervnog sistema i (preko
hipofize) endokrinog sistema. Takoe ima vanu ulogu u emocijama i motivaciji.
HIPOTETIKO-DEDUKTIVNO MILJENJE - je nain reavanja problema, pri kome pojedinac unapred, na
mentalnom planu (manipuliui pretpostavkama, idejama, verbalnim iskazima), pretpostavi mogue odgovore i pri tome je svestan, da su to samo mogunosti, ija istinitost mora jo da se dokae.
Dokazuje ih sistematskim proveravanjem svake od hipoteza.
HOLISTIKA PSIHOLOGIJA - skup psiholokih kola (personalistika, holistika, organizmika), koje
polaze od shvatanja da organizam, i u fiziolokom i u psiholokom smislu, moe da funkcionie
samo kao celina; otuda i ponaanje se moe objasniti ako je polazna taka celina, totalitet, a ne
pojedinani nezavisni elementi.
HOLOFRAZA - je jedna re, obino imenica, koja ima znaenje itave reenice; javlja se u govoru
deteta u drugoj godini na poetku razvoja reenice. Sa holofrazom poinje proces razvoja sintaksikog nivoa jezikog sistema.
HOMEOSTAZA - je samoregulacioni proces, odravanje stalnih odnosa ili ravnotee u telesnim procesima i automatska aktivnost organizma za uspostavljanjem ravnotee, kad se poremeti; odravanje fizioloke ravnotee, sa kojim bioloki sistemi obezbeuju stabilnost, ako se prilagoavaju na
uslove, koji su optimalni za preivljavanje. Poto je sastavni deo ivotnih procesa, homeostaza
nastoji da uspostavlja narueni sklad mehanizmom povratne veze (engl. feed back), automatski,
bez svesne namere reguliu se svi vei poremeaji ravnotee u unutarsomatskim, socijalnim ili
psihikim procesima.
HOMOZIGOTNOST PARA.
382
i
ID - ono, prema psihoanalitikoj teoriji to je bioloka komponenta linosti (nesvesni deo linosti) koja
nije strukturirana ni organizovana i uvek je u podsvesti ali je izvor osnovnih i instinktivnih energija
koje tee da neposredno dovedu do zadovoljenja osnovnih biolokih potreba i elja (princip zadovoljstva).
IDENTITET - u konkretnim operacijama (Pijae) identitet je misaona operacija pomou koje dete
razume, da je neki predmet isti, iako se promenio njegov oblik.
IDENTITET LINOSTI - je koherentno i celovito organizovano poimanje sebe kao od drugih razliitog
pojedinca, koje ukljuuje vrednosti, uverenja, ciljeve, za koje se pojedinac opredelio, kontinuiranost
i istovetnost tih atributa u vremenu i socijalnu uzajamnost (poimanje sebe je slino, mada ne potpuno jednako poimanju, koji o pojedincu imaju drugi ljudi). Pojam identiteta (Hrnjica) se odreuje
kao jedinstvo linosti u toku jednog vremenskog perioda; kao karakteristike linosti bilo da su u
planu jasne svesnosti, na njenoj periferiji ili pak u predelu nesvesnog.
Dostignuti identitet po Marcii je onaj identitet, koji sledi krizu, pojedinac je ispitivao, probao i sam se
opredelio za razliite ivotne ciljeve i vrednosti. Kategorija preuzetog identiteta je po Marcii stanje
opredeljenosti odreenim ivotnim ciljevima i vrednostima, koje pojedinac u procesu proba nije
sam izabrao, nego su ih za njega oblikovali druge znaajne osobe u njegovom ivotu.
IDENTIFIKACIJA - poistoveivanje, sebe sa nekim licem ili grupom. Moe biti razvojna (primarna identifikacija sa roditeljima) i odbrambena - mehanizam odbrane (sekundarna identifikacija).
IDIOGRAFSKI - individualni pristup u ispitivanju; koji prikazuje ono to je individualno; opis onoga to
se samo jednom desi i vie se ne ponavlja.
IGRA - aktivnost koja se vri sa uivanjem ili oekivanjem uivanja; u igri moe biti podele uloga i
odreenih pravila izvoenja; svrha igre je rekreacija, uenje, troenje vika energije, takmienje.
IGRA ULOGA - je igra u kojoj dete preuzima odreenu ulogu i pretvara se, da je neko drugi.
Sociodramska igra je igra uloga, koja protie na osnovi interakcije meu bar dvoje dece suigraa,
koja preuzimaju svako svoju ulogu.
IGRE S PRAVILIMA - je igra, koja od deteta zahteva prepoznavanje, prihvatanje i podreivanje unapred datim, dogovorenim i prihvaenim pravilima. U prvom detinjstvu to su razliite didaktike igre
(ovjee ne ljuti se, Memori). Deca razvijaju govor (dok se dogovaraju oko pravila), ue pravila i
ue da se ponaaju prema pravilima
IKONIKO PAMENJE - senzorno pamenje, kratkotrajno zadravanje reprezentanata u senzornom
registru, u ovom sluaju vidnih doivljaja u vizuelnom registru dok se ikone ne kodiraju u operativnom pamenju, ili se gube (za nekoliko desetina milisekundi).
ILUZIJA - pogreno opaanje predmeta i pojava; spoljanji stimulusi postoje ali je percepcija iskrivljena, pogrena - zbog sklopa drai i/ili unutranjih stanja, inilaca.
383
384
INSTRUMENTALNO USLOVLJAVANJE - uenje koje zavisi od posledica koje prate odreena spontana
reagovanja. Ponaanja koja su nagraena tee da se ponove, kanjena reakcija se inhibira. Uenje se odvija i bez namere subjekta.
INTEGRITET - jedinstvena organizacija osobina linosti; proces tokom koga se organska, psiholoka i
socijalna svojstva kombinuju i organizuju u kompleksnu celinu na viem nivou: dobar integritet se
ispoljava kroz radnu efikasnost i zadovoljstvo sobom.
INTELEKT - najee se odnosi na inteligenciju, na sposobnosti reavanja problema miljenjem;
kognitivni procesi zakljuivanja, suenja, poimanja.
INTELEKTUALIZACIJA - je odbrambeni mehanizam, preko koga se pojedinac kloni emocionalnih
implikacija ugroavajueg dogaaja ili aspekta sebe tako, da predmet anksioznosti obrauje (raspravlja) samo na intelektualnom nivou.
INTELEKTUALNI SKOK - je srazmerno brz kvantitativni i kvalitativni rast misaonih sposobnosti u odreenom uzrastu (najoigledniji je u ranoj adolescenciji /kad i telesni rast/, a ispoljava se u poveanju
i trajanju namerne panje, sposobnosti inhibicije panje na nerelevantne podatke, u kapacitetu
radnog pamenja, mogunosti efikasnog misaonog kombinovanja podataka - formalne operacije).
INTELIGENCIJA - sposobnost snalaenja u problem situacijama (novim situacijama) u kojima za
reenje nije dovoljno staro iskustvo; do reenja dolazi uvianjem bitnih odnosa i veza i konstruisanjem sredstva reenja.
INTENCIONALNO UENJE - namerno uenje, orijentacija da se odreeno gradivo naui. U senzomotornom periodu dete voljno kombinuje razliite sheme, da bi reilo problem.
INTENCIONALNO SEBE - je specifini oblik detetovog razumevanja sebe kao intencionalnog posrednika dogaaja u spoljanjoj okolini. Sadri svesnost vlastitih ciljeva te aktivno biranje meu razliitim
sredstvima, pomou kojih su ti ciljevi dostini.
INTERVJU - istraivaka tehnika u kojoj se usmerenim razgovorom prikupljaju informacije u svrhu
naune analize, savetovanja, dijagnoze i dr. - od ega zavisi i nain voenja razgovora. Moe biti
otvoren i stukturiran razgovor. Pored odgovora u toku intervjua mogu se pratiti i neverbalne reakcije ispitanika.
INTERESOVANJE - pozitivan stav koji ima dinamiko dejstvo, pokree ponaanje linosti; tendencija
ka angaovanju u jednoj aktivnosti jedino iz zadovoljstva od angaovanja u njoj.
INTERPOLACIJA - umetanje jednog ili vie lanova izmeu dve vrednosti nekog niza, pod uslovom da
oni sadre sve osobine podataka niza i na taj nain ga dopunjuju.
INTERFERENCIJA - inhibicija u uenju, uzajamno ometanje razliitih tragova, slabljenje tragova i
smanjivanje nivoa upotrebljivosti.
INTERIORIZACIJA - pounutranjavanje, formiranje unutranjih psihikih struktura usvajanjem, unoenjem socijalnih odnosa i struktura (normi i vrednosti, govora). Ovo je kljuni pojam kulturnoistorijske teorije psihikih pojava koju je dao Vigotski: svaka funkcija u kulturnom razvoju deteta
pojavljuje se na sceni dva puta, na dva plana: najpre na socijalnom, a potom na psiholokom, najpre meu ljudima kao inter psiholoka kategorija, a zatim unutar deteta kao intrapsihika kategorija
(unutranji govor).
INTERMODALNO OPAANJE - je kombinacija informacija, koje je pojedinac primio pomou razliitih
senzornih sistema (analizatora).
INTIMNI PARTNERSKI ODNOS - znai partnerski odnos, u kome su partneri meusobno nezavisni, u
isto vreme su poverljivi i emocionalno snano povezani.
385
j
JA - psiholoki deo linosti, svest o sebi; sve to je jedno lice sklono da nazove moje; doivljaj
samog sebe (fizikih, socijalnih, emocionalnih komponenti).
JA-KONCEPT - slika o sebi koja obuhvata stavove, samoocenu sebe, vrednosni sistem, ukljuuje
kognitivnu, socijalnu i emocionalnu komponentu - za koje pojedinac veruje da ga odreuju; u
samooceni osoba zauzima poloaj subjekta u odnosu na sopstvenu linost koja je tada objekt
posmatranja i procene. Pojam o moguem sebi je predstava o sebi usmerena u budunost, o tome,
ta neko eli i/ili ega se boji, da e postati.
JAVNO MNJENJE - mnjenje, miljenje, stav populacije ili grupe ljudi o nekom dogaaju, osobi, aktuelnom pitanju; opti trend miljenja koje podrava grupa.
JEDINE - jedino dete u porodici; ta okolnost utie na status i razvoj jedineta, strukturu linosti i
ponaanje.
JEDINSTVEN - unikatan, sklop karakteristika koji osobu, predmet ili dogaaj ini jedinim u vrsti ili klasi; idiosinkratian.
JEDINSTVO - funkcionlno: svi delovi nekog sistema rade kao celina, ne ometajui jedan drugog; celina: stanje takve slinosti svojstava da sva pripadaju istoj kategoriji.
JEZIK - sistem znakova, verbalnih ili neverbalnih, kojima se predstavljaju odreena znaenja, kao i
sistem pravila kojima se upravlja upotrebom znakova u komunikaciji; govorno (verbalno) ponaanje.
k
KARAKTER - vrednovana linost, aspekt linosti kojim se oznaavaju moralne i konativne osobine;
integrisan sistem crta linosti koje oveku omoguavaju da se ponaa, uprkos preprekama, na
relativno dosledan nain.
386
KARDINALNOST - je naelo koje znai, da zadnji broj u prebrojanom nizu znai broj u nizu.
KARIOTIP - je potpuna hromozomska slika pojedinca; skup svih hromozoma. Kariotip kod oveka
(2n = 46; n = 23).
KATARZA - otklanjanje tenzije i anksioznosti emocionalnim rastereenjem (izlivom) saoptavanjem
problema i konflikta; ienje emocija suoavanjem sa uzrocima tekoa.
KAZNA - svaka neprijatna posledica pretrpljena zbog prethodnog postupka (ponaanja); naruavanje integriteta organizma linosti zbog nekog njenog prethodnog postupka koji po oceni drugih nije
u skladu sa normama ponaanja.
KIBERNETIKA - nauka o upravljanju; kibernetika naglaava kontrolne mehanizme (povratne sprege),
teoriju informacija i teoriju komunikacija; primena u psihologiji zasniva se na pretpostavci da se
psiholoki i fizioloki procesi mogu posmatrati kao procesi razmene informacija uz rad samoregulacionih i kontrolnih mehanizama.
KIBERNETIKA PSIHOLOGIJA - smer u psihologiji koji se bavi simulacijom psihikih procesa radi njihovog izuavanja. Na primer, pomou "vetake inteligencije" simuliraju se procesi miljenja.
KIFOZA - je ukrivljenost kime nazad kod zdravih odraslih, u predelu grudnog koa i krsta.
KINETIKI ZNACI DUBINE - su znaci, koje proizvode pokreti tela pri kretanju u okolni ili pri manipulaciji
sa predmetima.
KLASIFIKACIJA - mentalna operacija kojom se vri grupisanje neega u uzajamno iskljuive klase ili
kategorije, prema datim kriterijima; u poetnim oblicima kod dece se javlja oko 4. godine, a zahtevi
klasifikacije su: (a) uvianje zajednikih osobina svih lanova klase (intenzija) i (b) uvianje obuhvata klase (ekstenzija).
KLINIKA METODA ISPITIVANJA - je metoda, koju je Pijae esto upotrebljavao pri ispitivanju dejeg
miljenja. Eksperimentator ima pripremljena poetna pitanja, kasnije pak, uvaavajui deje konkretne odgovore, postavlja nova pitanja.
KLINIKA PSIHOLOGIJA - grana psihologije koja se bavi dijagnostikom, savetovanjem i leenjem
(terapijom) psihikog poremeaja; klinika psihologija primenjuje metode i saznanja ostalih psiholokih disciplina.
KOD - znak kojim se neki sadraj moe preneti i nedvosmisleno opisati. Kodovi se prouavaju i koriste u teoriji informacija.
KODIRANJE - proces kojim se jedna poruka prevodi u signal, ili signal u poruku; u procesu uenja
kodiranje znai obradu i oznaavanje informacije, pretvaranje u oblik saznanja pogodan za kasniju
upotrebu; dekodiranje u upotrebi saznanje pretvara u prikladnu informaciju. Kodiranje moe biti
psiholoko (nova kognitivna struktura, pojam) i fizioloko (promene u nervnim strukturama).
KOEFICIJENT INTELIGENCIJE - odnos izmeu mentalnog uzrasta, odreenog rezultatom u testu inteligencije, i kalendarskog uzrasta pojedinca izraenog mesecima starosti (IQ = MU/KU 100). Zasniva se na pretpostavci o postojanju odnosa izmeu mentalnog i kalendarskog uzrasta i uverenju da
se taj odnos moe utvrditi. Prosena vrednost IQ se kree izmeu 90 i 109.
KOEFICIJENT KORELACIJE - (r indeks) broj koji pokazuje stepen povezanosti varijabli. Potpuno slaganje izmeu njih (prirataj u jednoj varijabli praen je priratajem u drugoj) izraeno je sa +1.
00; potpuno neslaganje izmeu njih (ako u jednoj dolazi do poveanja a u drugoj do opadanja)
izraeno je sa -1. 00; potpuno odsustvo povezanosti ili potpuna nezavisnost varijabli izraena je sa
0. 00.
KOEFICIJENT OBRAZOVANJA - indeks koji pokazuje odnos izmeu obrazovnog uzrasta, rezultata na
testu znanja, i kalendarskog uzrasta (OK= OU/KU 100).
387
KOEFICIJENT POSTIGNUA - indeks koji pokazuje odnos izmeu obrazovnog uzrasta - rezultata na
testu znanja, i mentalnog uzrasta - rezultata na testovima inteligencije (KP = OU/MU 100).
KOGNITIVNA TEORIJA UENJA - teorija koja za uenje postulira centralne modane procese kao
intermedijatore; naueno je rezultat procesa saznanja, vie jedna kognitivna struktura nego jedan
odgovor. Uenje nastaje kao rezultat uvianja, vienja stvari iz novih uglova, to dovodi do razvoja
novih saznajnih struktura.
KOGNITIVNI STIL - saznajni stil, nain kako pojedinac upoznaje okolinu i u njoj deluje; nain kako
obrauje i upotrebljava informacije; sticanje znanja specifinim nainom opaanja, pamenja, miljenja i reavanja problema; dispozicije koje uslovljavaju reakcije oveka na veliki broj kognitivnih
zadataka sa slinim oblicima ponaanja. Neki od kognitivnih stilova: preferencija senzornih modaliteta (vizuelna, auditivna, psihomotorna); zavisnost/nezavisnost od polja, impulsivnost / refleksivnost, rigidnost / fleksibilnost panje, konceptualni / perceptualni stil, kognitivna kompleksivnost /
simplifikativnost, i dr.
KOGNICIJA - saznanje. Opti pojam za proces kojim pojedinac postaje svestan unutranje i spoljanje realnosti i stie znanja o njima. Kognitivni ili saznajni procesi su opaanje, uenje, pamenje i
miljenje.
KOHEZIVNOST GRUPE - oseanje pripadnosti lanova jedne grupe; stepen privlanosti jedne grupe
za svakog od njenih lanova i meusobne privlanosti lanova grupe. Ukoliko je kohezivnost vea
zahtevi u pogledu komformisanja lanova grupe sa nekim standardima su izraeniji.
KOLERIK - tip temperamenta, Hipokrat ga prikazuje kao linost sa brzim i intenzivnim reakcijama
koje due traju; plahovit ovek - sklon ljutnji. Prema Ajzenkovoj teoriji crte kolerika ine: osetljivost,
uznemirenost, agresivnost, razdraljivost, promenljivost, impulsivnost, optimizam i aktivnost.
KOMBINATORIKO MILJENJE - je nain miljenja, pri kome pojedinac iz pojedinih sastojaka oblikuje
sve mogue vrednosti svih varijabli.
KOMPENZACIJA - (meh. odbrane) nadoknada, nastojanje da se prevlada neuspeh ili nedostatak
pojaanom aktivnou u drugom podruju gde se postie uspeh (substitucija) ili slinom podruju
gde se javio neuspeh (nadkompenzacija).
U konkretnim operacijama (Pijae) u ogledu presipanja tenosti dete kae "aa je via ali i ua, pa je to
onda isto" (kompenzacija ili reverzibilnost reciprociteta odnosa).
KOMPLEKS - (psihoanalit.) uzajamno povezani sklop, viedimenzionalno iskustvo; sklop emocionalno povezanih misli, delimino ili potpuno potisnut i nesvesne prirode - koji se smatra uzrokom psihoneuroze i neprilagoenog ponaanja (Edipov, Elektra, Kain, Dijana kompleks i dr.).
KOMPETICIJA - takmienje, nadmetanje u neemu, dostizanje nekih ciljeva i/ili vrednosti u utakmici
sa drugima; suparnitvo, esto znai raditi protiv uspeha svog rivala koliko i na svom vlastitom
uspehu.
KOMPETENTNOST (MERODAVNOST) - sposobnost za neku vrstu posla, delatnosti; stanje u kome je
neko sposoban da bira (odluuje), otuda je i zakonski odgovoran za svoje akcije. Saznajna kompetentnost je pojedinevo uverenje o tome, ta moe, ukljuuje i uverenje o sposobnostima za odreeno podruje aktivnosti i oekivanje uspeha pri izvoenju odreene aktivnosti.
KOMPETENTNOST (POZIVNA) - ine je sposobnosti, vetine, znanja, koja pojedinac upotrebljava pri
obavljanju poslova poziva; ukljuuje i motivisanost za rad, lini stil i odnos prema sebi i pozivnoj
ulozi.
KOMUNIKACIJA - prenoenje i/ili primanje informacija, signala ili poruka posredstvom gestova, rei ili
drugih simbola, od jednog do drugog organizma. U psihologiji se govori o komunikaciji, interakciji
ljudi; kod dece se najpre javlja afektivna komunikacija, pa gestovna i saznajna komunikacija.
388
KONACIJA - jedna od tri osnovne dimenzije psihikog sa optim znaenjem voljnog, namernog u
ponaanju; dimenzija namere i htenja u mentalnoj i motornoj operaciji.
KONCENTRACIJA - usmeravanje panje na jedan ogranien predmet ili aspekt predmeta; usredsreivanje psiholokih procesa u jednu taku.
KONFLIKT - sukob dva ili vie neudruivih procesa ili stanja priblino jednake snage. Obuhvata saznajne funkcije, motivaciju i emocije. Konflikti se javljaju u tri osnovna oblika: (a) dvostruko privlaenje, (b) dvostruko odbijanje (izbegavanje) i (c) privlaenje - odbijanje.
KONFORMIZAM - saobraavanje, prilagoavanje standardima, stavovima, miljenju grupe (sredine),
uprkos drugaijem (poetnom) vlastitom stanovitu; preterano prilagoavanje koje najee dovodi
do gubljenja autonomije linosti. Vrnjaki konformizam je pojedineva tenja, da prilagodi svoje
mnjenje, gledita, radnje itd. preovlaujuim karakteristikama vrnjake grupe.
KONKRETNA OPERACIJA - (Pijae) period razvoja inteligencije koji poinje oko 6-7 godine i zavrava
se na poetku puberteta. Odlikuje ga pojava reverzibilnosti i razvoj kauzalnih odnosa, razvoj konzervacije, ispravno formiranje pojmova - ali je miljenje konkretno, ogranieno na konkretnu realnost i prisutnu sadanjost.
KONKRETNI POJAM - pojam koji se odnosi na objekt iz konkretne stvarnosti.
KONKRETNO MILJENJE - miljenje koje se preteno koristi opaajima i predstavama kao simbolima
kojima operie.
KONOTACIJA - dodatno znaenje rei. Konotacija podrazumeva ne samo apstraktna ve i emocionalna svojstva vezana za rei (termine).
KONSTANTNOST OPAAJA - stalnost opaaja; tendencija da se objekat (njegova veliina, svetlina,
oblik), opaa na ustaljen nain iako se menjaju sklopovi spoljanjih drai. Na pr. sto je okrugao bez
obzira na ugao pod kojim se gleda - menja sklop drai na mrenjai oka. Pojava konstantnosti
zavisi od iskustva, od odnosa izmeu delova u jednom sklopu drai, od cilja posmatranja: stalnost
ostaje ako je posmatra orijentisan na objekt a smanjuje se ako je orijentisan na drai.
KONSTRUKCIONA IGRA - je igra u kojoj dete od komponenti igraaka neto gradi. Tu spadaju Lego
kocke, igra plastelinom, perlicama, igra kolaom, lepljenje razliitih materijala. Nekad je svrha
samo igra, a nekad zbilja stvaraju neto, najee igraku.
KONSTRUKCIONO PAMENJE - oznaava oblik procesa pamenja pri kome deca neto zapamte (ali
ne sve), pa nedostajue informacije u mislima dodaju i urede ih u misaonu celinu.
KONTEKST - okolina, sredina u kojoj se neto javlja. Znaenje rei, smisao poruke moe potpuno
razumeti samo u okviru celine (okoline) u kojoj se javlja.
KONTEKSTUALNOST RAZVOJA - razvojni psiholozi govore o tri kontekstualna sistema: (a) uzrasno normativni uticaji su faktori koji se vezuju za odreenu uzrasnu grupu ljudi u zajednici pa su predvidljivi
u pogledu toga kad se javljaju i koliko traju (npr. pubertet, penzionisanje); (b) istorijski normativni uticaji su jednokratni inioci u specifinom istorijskom trenutku (npr. rat), koji doivljavaju svi ljudi u
zajednici u kojoj su se pojavili; (c) nenormativni uticaji su nepredvidljivi faktori, koji se dogaaju pojedincima ili nekim pojedincima i utiu na njihov razvoj (npr. roenje blizanaca, premija na lutriji).
KONTINUIRANA VETINA - optiji oblik vetine da se izvode operacije u nekoj oblasti. Razvija se kao
jedinstven program sa vie modaliteta koji su prilagodljivi novim okolnostima.
KONTROLA EMOCIJA - socijalizacija izraavanja emocija, socijalna okolina stvara kod deteta navike
da neke emocije prikrije, smanji njihov intenzitet izraavanja ili da ih izraava na socijalno prihvatljiv nain.
389
390
KRITINI PERIOD - je invarijanta ontogeneze i oznaava optimalni raspon vremena u kome se organizam odlikuje poveanom senzitivnou na odreene spoljne i/ili unutranje faktore, iji uticaji
upravo na datoj taki razvoja, a ne na nekoj drugoj, ostavljaju naroito znaajne, (ne)povoljne posledice. Danas se naglaava da je kritini period kratko i otro omeeno doba u kome je pojedinac
prijemiv za specifine uticaje sredine. Kritini periodi kod ljudske vrste imaju znaajnu praktinu pedagoku vanost, optimalan razvoj e se dogoditi ako podsticaji iz okoline dou blagovremeno.
KRIVULJA ZABORAVLJANJA - (v. EBIGHAUSOVA KRIVA)
KRIVULJA NORMALNE RASPODELE - Gausova kriva, zvonastog oblika prema kojoj je mogue odrediti
procenat odreene veliine u pojedinim delovima krive. Prilikom merenja kod gotovo svih osobina
ljudi dobijaju se normalne raspodele.
KRIVULJA UENJA / NAPREDOVANJA - grafiki prikaz odnosa izmeu vremena uenja i koliine nauenog, koji pokazuje brzinu i tok napredovanja procesa uenja i vebanja. Napredovanje uenja se
ispoljava: (a) u porastu koliine nauenog, (b) smanjenju vremena potrebnog za izvoenje ili novo
uenje i (c) smanjenju broja greaka. Oblik krivulje zavisi od jedinica koje se unose na apcisu i
ordinatu i od vrste uenog materijala. Opti tipovi krivulja su: (a) ispupena (negativnog ubrzanja ako se ui lako gradivo i/ili ako postoji pozitivan transfer), (b) izdubljena (pozitivnog ubrzanja karakteristina za uenje tekog gradiva i/ili ako nema transfera), (c) kombinovana - sa jednim ili
drugim poetkom /nastavkom.
KRIZA IDENTITETA - u kontekstu razvoja identiteta je period istraivanja, premiljanja o znaajnim
gleditima ivljenja, kome slede znaajne odluke. Opredeljenje predstavlja izbor ciljeva, preferencija, stilova ivljenja, planova, vrednosti, koje je pojedinac u procesu isprobavanja izabrao, kao sebi
primerene. Kategorija rasprenog identiteta po Marcii je stanje delimine krize identiteta ili njene
odsutnosti, jer pojedinac aktivno ne razmilja, istrauje, preispituje razliite uloge na pojedinim
podrujima svoga ivljenja. Neopredeljen je i opredeljivanje ga i ne zanima. Odloeni identitet po
Marcii predstavlja stanje krize identiteta, u kojoj se pojedinac jo nije ili se samo delimino opredelio u pogledu izbora znaajnih podruja u svom ivotu.
KRIZA - RAZVOJNA (v. RAZVOJNA KRIZA)
KRIZA SREDNJIH GODINA - je period intenzivnih doivljaja psiholoke neravnotee ("nemira"), dileme
u efikasnost i primerenost vlastitog ponaanja, sutinskog reorganizovanja linosti. Obino se
pojavljuje na prelazu u srednju odraslost. Takvi doivljaji su karakteristini za manji deo odraslih.
KRUPNA MOTORIKA - su pokreti, pri kojima upotrebljavamo velike miine skupine (sedenje,
puzanje, stajanje, hodanje, tranje, skakanje).
KULTURNO-ISTORIJSKA TEORIJA RAZVOJA - teorija Vigotskog kojom objanjava razvoj viih psihikih
funkcija. Svaka via psihika funkcija javlja se dva puta: (a) kao spoljna socijalno-simbolika (interpsihika) i (b) kao individualni proces (intrapsihika). Pretvaranje znakova u psihike strukture vri
se interiorizacijom. U tim procesima vri se i socijalizacija deteta. Iz ove teorije vodi uenje o etapnom formiranju umnih radnji.
l
LABORATORIJSKI EKSPERIMENT - istraivanje se obavlja u laboratoriji uz strogu kontrolu uslova ali i
vii stepen artificijelnosti situacije.
LAD - SREDSTVA ZA USVAJANJE JEZIKA - (omski, Language Acquisition Device - LAD) je uroeni
mehanizam za obradu govornih informacija, mehanizam za analizu govora, koji detetu omoguava, da brzo usvoji jezik, kome je izloeno u neposrednom okruenju.
LATERALIZACIJA - razvoj dominantne upotrebe leve ili desne strane tela (ruke, noge, oka), to se
ustaljuje oko 4. godine. Lateralizacija se ispoljava u funkcionaloj asimetriji leve i desne modane
391
hemisfere. Meutim, lateralnost nije iskljuivo fizioloki fenomen - utiu psiholoki i socijalni faktori,
to ovaj fenomen ini jo sloenijim.
LA KOD DECE - laljivost, osobina dejeg ponaanja koja nije prirodan deo razvoja ve se javlja, po
pravilu, u porodicama gde dete nema dobar status. La se javlja u situacijama kada treba izbei
kaznu. Promena ponaanja deteta podrazumeva i promenu ponaanja roditelja.
LEGASTENIJA - nesposobnost povezivanja slova s glasom koja izaziva tekoe u itanju i pisanju.
To je najtei oblik disleksije kome je, najee, uzrok organske prirode.
LEVORUKOST - tenja da se vie koristi leva ruka, leva strana tela; levatvo, dominantna upotreba
leve ruke.
LIBIDO - (psihoanal.) oznaava osnovnu psihiku energiju. Libido se razvija prolazei odreene
faze: oralnu, analnu, falusnu, latencije i genitalnu. U svakoj fazi postoji mogunost da doe do zastoja u razvoju - fiksacije. Psihiki poremeaji mogu se povezati sa nepravilnostima u razvoju libida.
Dok Frojd libido povezuje sa seksualnim nagonom za Junga libido predstavlja optu mentalnu
energiju, to je kasnije prihvaeno i od ostalih psihoanalitiara.
LINOST - jedinstvena organizacija osobina, koja je u stalnom razvoju i dinamikoj promeni, koja
odreuje karakteristian i relativno dosledan nain ponaanja osobe. Razvoj se odvija pod uzajamnim uticajem faktora naslea, sredine i aktivnosti pojedinca. Olport naglaava da je linost
"dinamika organizacija onih psihofizikih sistema unutar individue koji odreuju njeno karakteristino ponaanje i njen karakteristian nain miljenja" - njenu jedinstvenu podeenost prema svojoj
sredini. Linost je celovita organizacija telesnih, intelektualnih, socijalnih i emocionalnih karakteristika pojedinca.
LIDERSTVO - vostvo; osobine ili umenja karakteristina za vou ili za funkciju voenja; akcija koja
utie na grupu u njenim stremljenjima ka cilju ili zadovoljavajuoj meusobnoj interakciji.
LIMBIKI SISTEM - deo mozga (srednji donji potkorni) za koji se pretpostavlja da ima ulogu u emocionalnim procesima i uestvuje u regulaciji odnosa prema realnosti. Limbiki sistem ima brojne
veze s novim korteksom i retikularnom formacijom.
LOBOTOMIJA - hirurko presecanje nervnih vlakana koja povezuju frontalne renjeve sa talamusom;
primenjuje se radi saniranja ponaanja kod teih mentalnih poremeaja.
LOGIKO MILJENJE - zasniva se na odredbama rei i njihovim znaenjima definisanim pojmovima i
logikim zakonima; to je najrazvijeniji tip miljenja - analiza i sinteza mogu se ostvarti i operacionalizovati samo u jeziko-logikim kategorijama.
LOGIKO ZAKLJUIVANJE - sledi iz danih premisa, logiki je validno bez obzira na njegovu empirijsku
validnost. Zakljuak je empirijski validan, ako je u skladu sa empirijskom stvarnou (injenicama).
Silogizam je oblik logikog zakljuivanja, koje je sastavljeno iz tvrdnji ili pretpostavki (premisa) i zakljuka, koji nuno sledi iz danih tvrdnji.
LOGIKO-MATEMATIKO ISKUSTVO - je iskustvo gde je saznanje dedukcijom izvueno iz operacije
koja se vri na objektima (Pijae). Za sticanje logiko-matematikog iskustva neophodna je refleksivna apstrakcija koja je nuno konstruktivna - a to znai da prethodnu strukturu obogauje novim
elementima, dodaje nove akcije i operacije, obrazuje novu kognitivnu strukturu. Iz ovog proizilaze
znaajne implikacije za obrazovanje jer za sticanje novog znanja potrebne su takoe vlastite
invencije uenika i odgovarajue kognitivne sheme ili strukture.
LOGOPEDIJA - nauno izuavanje i leenje poremeaja govora.
LOKALIZACIJA PSIHIKIH FUNKCIJA - samo su jednostavne senzorne i motorne funkcije precizno
lokalizovane u mozgu, u sloenim ponaanjima integrisani su razliiti delovi mozga. Ni sam korteks
nije dovoljan za obavljanje sloenih psihikih funkcija. Naunici su razvili koncept o labilnom siste-
392
mu sa mnogo karika u stalnoj dinamikoj interakciji - oteenje jedne dovodi do niza lananih posledica.
LOKOMOCIJA - pokretanje u prostoru; premetanje jednog organizma u prostoru sopstvenim pokretima.
lj
LJUBAV - sentiment: oseanje naklonosti, nenosti i privrenosti prema nekome ili neemu.
LJUBOMORA - stav ili sentiment koji je reakcija na realnu ili zamiljenu opasnost da e voljeni objekt
biti izgubljen jer se pojavio rival kome je upuena naklonost voljene osobe. Manifestuje se kao
gnev, mrnja, teskoba, oseanje potitenosti, srama, da od voljene osobe dolazi prezir i odbojnost.
m
MALADAPTACIJA - loe prilagoavanje, neuspean odgovor na zahtev sloenih uslova situacije;
neuspeno bioloko prilagoavanje - organizam koji nije uspeo da razvije karakteristike korisne za
interakciju sa sredinom.
MATURACIJA - promene u organizmu i njegovoj funkciji koje su prevashodno rezultat delovanja faktora naslea (genetskog koda) i zbog toga se manifestuju kod svih pripadnika iste vrste na isti
nain i priblino u isto vreme.
MATA - (v. IMAGINACIJA)
MEDIJANA - Md - pedeseti percentil, vrednost koja deli sve sluajeve u rangovanoj distribuciji na
polovinu.
MEDIJATOR - (teorija komunik.) sistem u kome se kombinuju funkcije destinacije i izvora, koji se
umeu izmeu prijemnika i predajnika.
MEDICINSKA PSIHOLOGIJA - psihologija za medicinske radnike; disciplina koja se bavi svim psiholokim problemima u okviru zdravstva.
MEJOZA - je elijska deoba koja se pojavljuje pri oblikovanju gameta i izraava se tako to se
podeli broj hromozoma tako, da svaka gameta sadri po jedan pripadnik svakog hromozomskog para. Pri deobi dolazi do izmene nizova DNK kod pripadnika pojedinih hromozomskih
parova. U MEJOZI od jedne diploidne elije nastaju 4 haploidne elije
MELANHOLIK - tip temperamenta koji retko, intenzivno reaguje, preovlauju neprijatna oseanja tuge
i zabrinutosti; melanholinu osobu odlikuje: potitenost, uznemirenost, rigidnost, uzdranost, pesimizam, rezervisanost, nedrutvenost i mirnoa.
393
MEMORIJA - pamenje, opta funkcija oivljavanja i ponovnog preivljavanja prolog iskustva; govori
se o etiri faze memorije: (a) uenje ili memorizovanje, (b) retencija, (c) prepoznavanje ili rekognicija i (d) seanje ili reprodukcija. Savremena psihologija govori o senzornom pamenju, neposrednom (opreativnom) pamenju i dugoronom sistemu pamenja. U psihologiji muzike se mentalno
predstavljanje muzikih struktura vezuje za funkcije: (a) tonske memorije - prepoznavanje i reprodukovanje izolovanih tonova; (b) muzike memorije - davanje odgovora o onome to se ulo: harmonijska, melodijska i/ili ritmika celina.
MENARHA - je prvi menstrualni ciklus u pubertetu.
MENOPAUZA - je izdenadni ili postupni prestanak menstrualnog ciklusa, posle koga prestaje aktivnost jajnika, a samim tim i kraj reproduktivne funkcije ene.
MENTALNA ZAOSTALOST - pojam obino oznaava sve oblike subnormalnosti intelektualnog razvoja.
Razlikuje se granina zaostalost (IQ 70-80), blaga zaostalost (IQ 55-69), umerena zaostalost (IQ
40-54), teka zaostalost (IQ 25-39, potpuna zaostalost (IQ ispod 25).
MENTALNA ZRELOST - zreli nivo funkcionisanja svih vanijih sposobnosti, ili svih funkcija ponaanja;
prosean nivo sposobnosti odraslih.
MENTALNA KONDICIJA - efekat dueg sistematskog uenja kojim se poboljava psihofiziko stanje za
uenje. ine je osposobljenost za efikasnu organizaciju uenja, aktivno osmiljeno uenje, kreativan pristup u obradi i upotrebi sadraja uenja i sve bolje poznavanje vlastitog sistema pamenja.
Linost sa dobrom mentalnom kondicijom moe da se due vreme bavi sloenim intelektualnim
radom.
MENTALNA HIGIJENA - nauka koja primenom psiholokih principa pomae da se postigne i odri
zadovoljavajue prilagoavanje na ivotne probleme - radi ouvanja mentalnog zdravlja. Usmerena je i na pojedinca i na drutvo ukazujui koji su to optimalni naini reavanja problema koji ne
ugroavaju i/ili poboljavaju mentalno zdravlje oveka.
MENTALNA REPREZENTACIJA - je predstava o odsutnom predmetu ili prethodnim radnjama, dogaajima.
MENTALNI KAPACITET - potencijalna sposobnost mentalne prirode.
MENTALNI RAZVOJ - progresivne promene u mentalnoj organizaciji od zaea do smrti individue.
Posledica je zrenja, uenja i aktivnosti pojedinca. Uticaji sva tri faktora se prepliu (interakcionistika teorija).
MENTALNI UZRAST - rezultat na testu; sposobnost izvoenja mentalnih operacija koje se smatraju
standardnim za odreeni uzrast.
MENTALNO ZDRAVLJE - deo opteg zdravlja koji se pozitivno definie kao: dobro integrisana linost
koja ima usklaen odnos sa okolinom, tei stvaralakoj egzistenciji (samoaktuelizaciji), uspeno
funkcionie uprkos tekoama.
MERENJE - je proces, pri kome dete uporeuje koliinu razliitih stvari (npr. u pogledu teine, duine, trajanja). Operacija merenja nastaje oko 7. ili 8. godine i prethodi joj niz faza spontanog dejeg
merenja. Razvojni procesi merenja: - operacija deljenja kontinuuma, odgovara inkluziji, i poiva na
blizinama, a ne na slinostima; - sreivanje delova, to odgovara serijaciji; i - sinteza deljenja i
premetanja = merenje.
MERNE KARAKTERISTIKE TESTA - su valjanost: sadrajna, dijagnostika, prediktivna, objektivnost,
pouzdanost i osetljivost.
METAKOGNITIVNE SPOSOBNOSTI - su sposobnosti koje omoguavaju upoznavanje samog sebe kao
saznajnog bia; sposobnosti vieg reda koje imaju regulativnu, kontrolnu i posredujuu funkciju.
394
METAKOGNICIJA - znanje o sopstvenoj kogniciji, o vlastitim misaonim procesima, koje kao jezgro ima
proces formiranja naunih pojmova. Po Vigotskom u toku kognitivnog razvoja dolazi do "osveivanja" - pod im podrazumeva akt kognicije u kome intelektualne operacije postaju predmet intelektualne analize, i "ovladavanja" - voljne kontrole: upravljanja, voenja i procene kognitivnih aktivnosti.
METALINGVISTIKA SVESNOST - je sposobnost refleksije jezika kao komunikacijskog orua i sebe kao
korisnika jezika.
METAMEMORIJA - znanje o procesima vlastitog pamenja i zaboravljanja, znanje o sadraju vlastitog
sistema dugoronog pamenja, kao i znanje kako se razliiti sadraji (informacije) transponuju /
reprodukuju na relaciji kratkorono-dugorono pamenje. Metamemorija se razvija sa uzrastom i
najvea je u zreloj dobi.
MEHANIKO UENJE - uenje napamet, memorisanje materijala onako kako je dat; rutinsko uenje
bez razumevanja koje zahteva vei broj ponavljanja do uspenog reprodukovanja.
MEHANIZMI ODBRANE - mentalne strukture koje odreuju ponaanje i deluju nesvesno; javljaju se
kao reakcije na povienu anksioznost (stvorenu konfliktima, frustracijama) i slue da se redukuje
napetost i "popravi" slika o sebi. Javljaju se u razliitim oblicima. Jedna od klasifikacija (Kameron)
ih deli na: (a) mehanizme u kojima je ponaanje usmereno na problem, ali je nain reavanja
nerealan (identifikacija, kompenzacija, racionalizacija, projekcija, reakciona formacija) i (b) mehanizme u kojima je reakcija u sutini bekstvo od problema (izolacija, negativizam, regresija, represija, sanjarenje, insulacija).
METODE PSIHOLOGIJE - nain istraivanja psiholokih problema koji prolazi kroz odreene etape ili
faze: formulisanje problema, izrada projekta istraivanja, sprovoenje istraivanja, obrada podataka, analiza i tumaenje podataka. Prema nainu istraivanja mogu biti eksperimentalne i neeksperimentalne, a prema predmetu istraivanja dele se na objektivne i subjektivne metode. Korienje
istraivakih metoda u razvojnoj psihologiji znai upotrebu objektivnih, merljivih i ponovljivih
metoda, tehnika i pristupa, koje istraivai koriste za prikupljanje podataka, prouavanje odnosa meu pojavama i vrednovanje konstatacija.
METODE UENJA - najee su prouavane i procenjivane sledee metode: globalna - partitivna
metoda (uenje u celini ili po delovima), vremenski raspodeljeno ili koncentrisano uenje, aktivno ili
pasivno uenje. Empirijski nalazi ukazuju da su uspenije metode aktivnog uenja i vremenski raspodeljenog uenja, dok primena globalne ili partitivne metode (ili njihove kombinacije) zavisi od
gradiva (vrste i teine) i osobina linosti koja ui (uzrasta i sposobnosti).
METODOLOGIJA - sistematsko i logiko izuavanje i formulisanje principa i metoda; nain izbora i
definisanja problema, principa, obrada i interpretacija podataka.
MIJELINIZACIJA - je proces ovijanja neurona mijelinskom opnom, koja je elijska opna oligodendrocita (jedne vrste modanih glija elija). Mijelinizacija funkcionie kao izolator koji ubrzava
prenos neuralnog signala. Kortikalna mijelinizacija prvo poinje i najbre napreduje u podrujima direktno povezanim s modanim deblom i primarnim senzornim i motorikim podrujima, a
najkasnije poinje i najsporije napreduje u traktovima i slojevima zaduenim za interkortikalne
veze i u asocijacionim podrujima. Senzorna i motorika podruja obino zavravaju mijelinizaciju pre 2. godine ivota, ali integrativni sastav moe nastaviti mijelinizaciju i mnogo due (do
druge i tree decenije ivota). Kako mijelinizacija olakava kognitivne operacije? Case je 1985.
istaknuo dve primarne funkcije mijelina. Jedna je ubrzavanje neuralnog prenoenja (transmisije), a druga je da kao izolator spreava curenje du neuralnog puta. Nakon mijelinizacije brzina
linearnog prenosa je velika, a lateralni prenos zanemariv. Posljedica toga je veliko poveanje
efikasnosti neuralnog prenosa.
MIKROGENETSKI PRISTUP U ISTRAIVANJU - u razvojnoj psihologiji je prikupljanje podataka, sa kojim
pratimo iste grupe jednako starih pojedinaca od trenutka, kada zaponu promene da se pojav-
395
ljuju, do uravnoteavanja ponaanja, npr. od trenutka, kada ispitanici ponu uenje nove vetine, pa sve do trenutka, kada ovladaju tom vetinom.
MISAONA SHEMA - je organizovan uzorak ponaanja, u kojima se odraavaju pojedinani naini interakcije odojeta sa okolinom, fleksibilne aktivnosti, pomou kojih dete u tom periodu razume sebe i
svet oko sebe. To je Pijaeovo poimanje misaonih struktura kod novoroeneta i odojeta. Pijae:
"Shemom radnje emo nazvati ono u jednoj radnji to se moe prenositi, uoptavati i diferencirati
sa jedne situacije na drugu ili, drugim reima, ono to je zajedniko u razliitim ponavljanjima i primenama jedne radnje"
MISAONA STRUKTURA - je nain miljenja, koji je, po Pijaeu, karakteristian za odreeni stadijum.
Za misaonu strukturu je karakteristino, da se u razvoju menja i da je fleksibilna.
MILJENJE - mentalna simbolika aktivnost kojom posredno saznajemo o stvarnosti uvianjem i
otkrivanjem (bitnih) odnosa i veza; osnovne forme miljenja su apstrahovanje, poimanje, zakljuivanje, suenje, zamiljanje, seanje (anticipacija, zamiljanje unapred); strategije miljenja su pristupi koje pojedinac koristi za reavanje problema.
MIT - je unutranji koherentan sklop uverenja o psiholokoj sigurnosti pojedinca, koji deluje na
nesvesnom nivou. Odbacivanje iracionalnih dejih mitova (Guld, 1978; McCrae i Costa, 1990) je
uslov za razvoj samostalne, slobodne linosti, koja je sposobna da usklauje svoje potrebe sa
drutvenim zahtevima i svome ivljenju pripie odgovarajui smisao.
MITOZA - je deoba telesnih elija. Sastoji se od: kariokineze deobe naslednog materijala; citokineze deobe citoplazme. Faze kariokineze su: profaza, metafaza, anafaza i telofaza. U mitozi od
jedne diploidne elije nastaju 2 diploidne elije.
MLADOST - (v. ADOLESCENCIJA)
MNEMOGRAM - trag pamenja, engram, nervni model - hipotetiki konstrukt koji opisuje promene
nastale u nervnom sistemu kao posledica uenja. Pretpostavlja se da promene nastaju u strukturi
RNK u nervnim elijama mozga.
MNEMOTEHNIKA - tehnika zapamivanja. Obino se koristi za uenje nepovezanih sadraja i sadraja bez smisla. Sistem postupaka moe se primeniti na koncentraciju i prijem informacija, strukturisanje gradiva ("osmiljavanje"), razvijanje asocijativnih shema i naina reprodukcije.
MNJENJE - iskazano miljenje o neemu; obino se smatra da je ono zasnovano na odgovarajuim
saznanjima, da je lieno pristrasnosti i otvoreno za dalje razmatranje, ponovnu evaluaciju. Meutim, kako se mnjenje vie vezuje za kognitivne a stav za emocionalne procese - i veina mnjenja
su izrazi elja i strukture linosti, vie nego to onaj ije je mnjenje i pretpostavlja. Ispitivanja pokazuju da iza promena mnjenja stoje i promene stavova i drugih nekognitivnih dimenzija linosti.
Skup mnjenja koja su uzeta kao uzorak mnjenja neke socijalne grupe predstavlja javno mnjenje.
MOD - (stat.) najea vrednost ili klasa vrednosti u jednoj seriji; vrh ili vrhovi u jednoj krivulji distribucije.
MODEL - uzor, ono to treba kopirati, idealan ili savren oblik neega ili kopija uzora; na pr. u kibernetikoj psihologiji model pamenja: prijem, prenos, obrada i upotreba informacija (senzorno, operativno i dugorono pamenje).
MODEL PARTNERSKE LJUBAVI - (Stenberg) je opisan sa tri karakteristike: intimnost (emocionalna
razmena), strast (polni aspekt) i odlunost (saznajni i motivacioni aspekt). U pogledu na izraenost
pojedinih dimenzija Stenberg je opisao osam oblika partnerske ljubavi: (1) prazna ljubav (sve tri
dimenzije su nisko izraene); (2) intimna ljubav (strast i odlunost su nisko izraeni, intimnost visoko); (3) strasna ljubav (polni aspekt / snana telesna privlanost, odlunost i intimnost su nisko
izraeni); (4) rutinska ljubav (strast i intimnost nisko izraeni, odlunost visoko); (5) romantina ljubav (velika intimnost i strast, niska odlunost); (6) drugarska ljubav (visoka intimnost i odlunost,
396
niska strast); (7) letea ljubav (intimnost niska, strast i odlunost visoki); (8) uravnoteena ljubav
(sve tri dimenzije su visoko izraene).
MODEL SITA - je model, koji tumai proces izbora partnera. Pri tome se najee koriste sledea
"sita": (1) fizika blizina, (2) telesna privlanost i privlanost svojstava linosti partnera, (3) socijalna primerenost partnera (starost, narodnost, obrazovanje...), (4) uzajamna skladnost meu svojstvima linosti (vrednostima, stavovima, potrebama, oekivanjima, obiajima...) (5) komplementarnost svojstava linosti, (6) pripremljenost za razvoj stalne partnerske veze.
MODELOVANJE - opservacijsko uenje. A. Bandura je identifikovao posebnu vrstu socijalnog uenja
koje se zasniva na posmatranju tueg ponaanja, gde se bez namere uenja dogaa transfer
ponaanja. Modelovanje nije samo podraavanje, ono obuhvata: (a) preko opservacije sticanje
novog sklopa ponaanjaa esto sa odloenim reprodukovanjem, (b) pojaavanje ili slabljenje ranije
nauenog ponaanja, u zavisnosti od toga da li se nagrauju ili kanjavaju takve akcije kod modela. Ukratko, ovde se ui i bez "metode vlastite koe".
MODELOVANJE PROCESA UENJA - odvija se kao: (a) modelovanje strukture sadraja koji treba da
budu naueni u skladu sa strukturom saznanja savremene nauke u toj disciplini i psiholokim preduslovima uenja tih sadraja, (b) modelovanje strukture postupka uenja i razvoja odgovarajuih
mentalnih operacija za tu naunu oblast. Oba modela su uzajamno povezana - pri oblikovanju jednog mora se anticipirati onaj drugi.
MOLARAN - molarizam, metodoloka orijentacija ka istraivanju krupnih psiholokih jedinica; odnosi
se na ono to je relativno veliko i neanalizovano.
MOLEKULARAN - molekularizam, metodoloka orijentacija ka istraivanju najmanjih jedinica ponaanja; karakterie ono to je relativno malo, ili to je proizvod podrobne analize.
MONOTONIJA - monotona situacija: retki i jednolini stimulusi; subjektivni doivljaj monotone situacije
je dosada: uznemirenost, emocionalna neugodnost, elja za promenom situacije. Na pojavu i
manifestacije monotonije pored spoljanjih stimulusa utiu i karakteristike linosti.
MORAL - skup obiaja i merila ponaanja; lina merila linosti o ponaanju kao dobrom ili ravom
koja su najee nastala u toku socijalizacije, preuzeta od osoba i grupa sa kojima se individua
identifikuje.
MORALNI KODEKS - definisana grupa pravila koja su prihvaena u datom drutvu, pisana ili nepisana. Njihovo krenje dovodi do sankcija grupe kojoj pojedinac pripada.
MORALNI RAZVOJ - je povezan sa razvojem celokupne linosti i menja se paralelno sa promenama
standarda u intelektualnom razvoju. Pijae govori o: (a) premoralnom stadiju (jo nema pravila), (b)
heteronomnom stadiju (4-8 god. kada se pravila izjednauju sa poslunou) i (c) autonomnom
stadiju (8-12 god. gde se razmatra cilj i posledica sleenja pravila). Kolberg daje jo razueniju
klasifikaciju sa tri nivoa, a na svakom po dva stadija moralnog razvoja: I. prekonvencionalni nivo:
(1) poslunost i orijentacija kaznom i (2) instrumentalno - realistika orijentacija - dete razlikuje
dobre radnje od loih prema njihovim posledicama; II. konvencionalni nivo: (3) interpersonalno slaganje - dobro je ono ponaanje koje se dopada drugima, (4) orijentacija zakonom i redom - ispravno je ponaanje koje je u skladu sa pravilima i zahtevima autoriteta; III. postkonvencionalni nivo autonomni nivo u kome se postupci ocenjuju kao dobri ili ravi prema posledicama koje se tiu
prava drugih: (5) orijentacija prema drutvenoj dobrobiti i (6) orijentacija prema univerzalnim etikim normama - ovek je cilj a ne sredstvo, potuj njegovu linost i dostojanstvo.
MORALNI REALIZAM - je razumevanje socijalnih pravila kao spolja opaljivih fizikih crta istinitosti a
ne kao naela, koja oblikuju ljudi, da bi usklaivali svoje namere; objektivizacija odgovornosti vaan je objektivni in ponaanja a ne subjektivna namera, motiv; krivica se zasniva na veliini
objektivne tete. Karakteristian je heteronomni stupanj moralnog suenja.
397
MORALNOST - svojstvo linosti, vladanje u odnosu na moralni kodeks i kriterije ponaanja sredine;
moral ima svoju manifestaciju (preko ponaanja) i unutranju (posebno intencionalnu) dimenziju.
MORULA - zaetni stadijum u razvitku organizma, skup elija odn. vrsta gomila blastomera, nastalih
brazdanjem oploenog jajeta.
MOTIV - unutranji faktor koji pokree, usmerava i integrie ponaanje linosti. Izvori motiva su potrebe - organske ili psiholoke.
MOTIVACIJA - aktivnost pokrenuta unutranjim faktorima (motivima) koji je integriu i usmeravaju (ka
cilju) da bi se zadovoljila potreba; pojam motivacije obuhvata sve ono to dinamiki odreuje neko
ponaanje, ima regulativnu (usmerava i kontrolie) i integrativnu funkciju (integrie sve procese ka
odreenom cilju).
MOTIVACIONI CIKLUS - oznaava ponavljanje tri glavna stanja u motivacionim procesima: (a) potreba,
(b) aktivnost (ka cilju), (c) redukcija potrebe (nakon dostizanja cilja). Posle izvesnog vremena normalne ivotne aktivnosti ponovo se javlja potreba i zapoinje novi motivacioni ciklus.
MOTIV POSTIGNUA - tenja da se uloi vei napor kako bi se dostiglo neto to se u datoj kulturi
visoko vrednuje i obezbeuje presti; orijentacija ka postignuu se postie angaovanjem ega,
uenik bira cilj koji smatra znaajnim i korisnim, dok je oekivanje da e ga dostii reprezentovano
pomou subjektivne verovatnoe uspeha - a ona je povezana sa samoocenom sposobnosti, oseanjem kompetentnosti, samodeterminacije i procenom teine zadataka. Uenika sa razvijenim
motivom postignua privlae tei zadaci.
MOTORIKA - miini pokreti koji su posledica eferentne nervne aktivnosti.
MOTORNA VETINA - kompleks koordiniranih pokreta koji se izvode ekonomino i tano. Razvija se
kao jedinstven program sa vie modaliteta koji su prilagodljivi novim uslovima. Uenje i izvravanje
vetina ukljuuje senzornu kontrolu, posebno kinestetskih oseta, kako o zahtevima situacije tako i
o uincima izvrenih pokreta (na osnovu povratnih informacija). Tri su osnovne faze u razvoju
motorne vetine: kognitivna (analiza zadatka i plan akcije), asocijativna (uvebavaju se, povezuju i
uvruju tani sklopovi ponaanja) i autonomna (poveava se brzina i tanost).
MOTORNA NAVIKA - dobro nauena motorna radnja koja se automatski, s lakoom i stereotipno
moe ponavljati u slinim situacijama (oblaenje, pokretanje neke poluge, iskljuivanje prekidaa).
MOTORNI REPERTOAR - ini motorne navike i motorne vetine. Neki autori prve oznaavaju kao diskretne, a druge kao kontinuirane zadatke.
MODANI TALASI - spontana aktivnost, elektrino pranjenje elija mozga, posebno u cerebralnom
korteksu. Tehnikom EEG mogu se registrovati talasi a grafiki prikaz je elektroencefalogram. Prema karakteristikama talasa razlikuju se: Alfa (mentalna neaktivnost), Beta (mentalna aktivnost),
Delta (san ili oboljenje), Theta (emocionalna stanja), Gama, Kappa (nedovoljno proueni). EEG
slui u dijagnostici povreda i tumora mozga.
MRNJA - sentiment, trajna dispozicija koja sem oseanja odbojnosti, netrpeljivosti, odvratnosti i dr.
u svojoj sri ima tenju (elju) da se objekat mrnje uniti (fiziki i/ili psihiki).
MUCANJE - govorna mana, poremeaj ritma (zastajkivanje, ponavljanje slogova ili glasova, gr
govornih organa); uzrok mucavosti nije jasno odreen - vezuje se za emocionalne uzroke i organske faktore.
MULTIPLA KLASIFIKACIJA - je sposobnost deteta, da istovremeno pazi na vie karakteristika nekog
predmeta (npr. boju i veliinu ili boju, broj i smer). Primer: dete od 6; 6g klasifikuje kvadrate i krugove, i
jedni i drugi su crveni i plavi; poinje sa kolekcijama oblika kvadrati i krugovi, zatim ih deli prema boji
(crveni i plavi), tada zapaa da se crveni i plavi mogu spojiti nezavisno od oblika i stavlja crvene krugove
ispod crvenih kvadrata, a plave krugove ispod plavih kvadrata to predstavlja tabelu sa dva ulaza.
398
MULTIVARIJANTNO ISTRAIVANJE - statistika procena istovremenog uticaja vie varijabli, na pr. faktorskom analizom se otkriva ta je u razliitim ponaanjima zajedniko te se tako odreuju (ekstrahuju) temeljni faktori ponaanja.
MUTACIJA - nagla i trajna promena osobina (prirode) jednog gena. Uvedene promene u nasleivanju mogu biti neprimetne, male ili znatne (oigledne) u menjanju osobina roda ili vrste.
MUZIKE SPOSOBNOSTI - mogu biti opte i specifine; one obrazuju sistem sloene dinamike povezanosti koji je hijerarhijski organizovan: senzornog nivoa (sposobnost slune diskriminacije, percepcija visine tonova); asocijativnog nivoa (muzika memorija); relacioni nivo (fluidne i kristalizovane
muzike sposobnosti); muziki talenat ukljuuje pored senzornih sposobnosti i kvaliteta muziko
predstavljanje, matu i pamenje, muziku inteligenciju (muziko miljenje), oseanja i muziko
izvoenje.
n
NAGON - svesno doivljena potreba koja pokree na aktivnost da se ponovo uspostavi poremeena
ravnotea.
NAGRADA - u instrumentalnom i operantnom uenju to je stimulus ili objekt koji ima znaaj za organizam u datom motivacionom stanju - koji prua zadovoljstvo to se stie posle uspeno izvrenog
zadatka. Nagraeni akt ili odgovor se ui, uvruje (v. ZAKON EFEKTA).
NARCIZAM - samozaljubljenost, samodopadanje; za nekog se kae da je narcisoidan ako je toliko
opsednut samim sobom da ga to spreava da se interesuje za druge (termin izveden iz imena
Narcis - linosti iz grke legende).
NASLEE - (gen.) celokupnost uticaja, bioloki prenetih od roditelja na potomstvo genetskom matricom (definisani hromozomima, genima i DNK).
NASTAVA - najorganizovaniji vid obrazovanja i vaspitanja. Osnovni zadaci nastave su: (a) sticanje
znanja, umenja i navika, (b) razvijanje sposobnosti, (c) razvijanje osobina linosti. Pouavanje
(nastavnika) i uenje (uenika) dve su strane jedinstvenog procesa nastave u kome se ostvaruju
navedeni zadaci.
NATIVIZAM - uenje da je faktor naslea jedini, ili bar odluujui, inilac u toku razvoja struktura ili
funkcija jednog organizma.
NAUNI POJMOVI - su apstraktni pojmovi, koje dete naui pouavanjem, oni su optiji i meusobno
povezaniji nego spontani pojmovi. Nauni pojmovi se formiraju "uoptavanjem misli", refleksivnom
apstrakcijom. Nauni pojmovi od samog nastanka imaju sistem i karakteriu se isposredovanim
odnosom prema objektima i drugim pojmovima. Razvoj naunih pojmova poinje od svesnosti i
voljnosti i nastavlja ka konkretnosti (primerima). Vigotski zakljuuje da stepen ovladavanja svakodnevnim pojmovima pokazuje nivo aktuelnog razvitka deteta, a stepen ovladavanja naunim
pojmovima - zonu najblieg razvitka. Zato uenje naunih pojmova igra ogromnu ulogu i presudnu ulogu u psihikom razvoju deteta.
NAVIKA - steena reakcija ije se ispoljavanje, usled ponovljenog izvoenja, skoro automatizovalo
(v. MOTORNA NAVIKA); nervozne navike javljaju se u situacijama tenzije i svrha im je da je redukuju; senzorne navike oznaavaju steeni obrazac opaanja; navike se mogu odnositi i na sloenije dinamike stereotipe: jezike, miljenje, i dr.
NEGATIVIZAM - tvrdoglavost, prkos, otpor, dosledno odbijanje da se uradi kako je predloeno - bez
oiglednog objektivnog razloga. Javlja se kod dece u 3. godini i u pubertetu (u oba sluaja je izraz
tenje za samostalnom pozicijom linosti i u funkciji je formiranja slike o sebi). Aktivan negativizam:
radi suprotno od predloenog ili nareenog; pasivni negativizam: ne radi ono to je normalno,
399
uobiajeno ili se oekuje; u oba sluaja sam od sebe prolazi ako nije suzbijan represivnim merama.
NEGACIJA - mehanizam odbrane kojim se Ja brani od opasnosti; negiranje ili odbacivanje opasnosti
od linosti koja nee (ne moe) da se suoi sa realnou (na primer: prirodom svoje bolesti).
NEDISCIPLINA - ne potovanje propisanog reda (u koli), oblici neprihvatljivog ponaanja u koli
(agresivnost, neposlunost, krae, i dr.); ponaanje koje ometa nastavni proces (nemir, bavljenje
onim to nije u vezi s nastavom, ukljuivanje i drugih u te akcije); uzroci nediscipline su u detetu i
okolini: kolskoj, porodinoj.
NEDONOE - fetalna beba (novoroene), roena nakon sedam meseci, koja zahteva specijalnu
negu (inkubator) da bi uspeno nastavila proces razvoja van uterusa. Ona se i izgledom i po teini
razlikuje od donesenog deteta (roenog nakon devet meseci). Uz pravilnu negu nedonoe se
razvija ak neto bre nego da je ostalo u uterusu majke. Zdravo nedonoe nema posledica prevremenog poroaja ako se samo u poetku specijalno neguje a kasnije gaji bez prezatiivanja, kao
i normalno roena deca.
NEINHIBIRANO DETE - je dete koje tei pribliavanju i izraava pozitivno raspoloenje za nove drai.
NENAMERNA PANJA - usmerenost mentalne aktivnosti na odreene drai, situacije, koje svojim
karakteristikama - intenzitetom, iznenadnom pojavom - izazivaju akt panje.
NEOFROJDIZAM - sinonim za neopsihoanalizu koju razvijaju Frojdovi sledbenici koji, iako sebe smatraju njegovim uenicima, znatno modifikuju ortodoksno psihoanalitiko gledite dajui veu ulogu
egu i spoljnim uticajima. (v. PSIHOANALIZA).
NEPOSREDNO PAMENJE - (v. KRATKORONO PAMENJE)
NERVNI SISTEM - svi organi koji se sastoje od nervnog tkiva (neurona) i koji su funkcionalno povezani u organizmu. Strukturalno je podeljen na centralni i periferni nervni sistem; funkcionalno je podeljen na autonomni i somatski. Nervni sistem je najvanija osnova psihikog ivota i ima tri glavne
funkcije: (a) regulaciju i usklaivanje rada pojedinih organa i organizma u celini, (b) uspostavljanje
veze organizma sa okolinom, i (c) obradu, povezivanje i upotrebu primljenih informacija.
NESVESNA MOTIVACIJA - motivacija o kojoj se zakljuuje na osnovu ispoljenog ponaanja neke linosti koja ni sama nije svesna porekla svojih potreba i elja.
NESVESNO - zajedniki naziv za nesvesne psihike aktivnosti; kolektivno nesvesno (Jung): deo
nesvesnog koji je nasleen i koji je zajedniki svim lanovima vrste; lino nesvesno: onaj deo
nesvesnog koji se razvija kao rezultat linog iskustva i ispoljava izvan kontrole rezonovanja (u snovima, intuiciji, emocionalnim reakcijama).
NEUROZA - blai poremeaj u psihikom funkcionisanju pri kome je smanjena sposobnost prilagoavanja ali i neurotiar tano ocenjuje da ima tekoa; dinamiko jezgro neuroze je anksioznost a
najee reakcije su: opsesivno-kompulzivne reakcije (prisilne misli i radnje), fobine reakcije
(snaan strah od objekata i/ili situacija koje ne predstavljaju realnu opasnost), histerine reakcije
(fiziki simptomi bez organskog uzroka), neurotska depresija (jaka i dugotrajna tuga neprimerena
povodu); neurotini simptomi umanjuju socijalnu i radnu efikasnost.
NEUROLINGVISTIKA - psiholoka disciplina koja se bavi ispitivanjem govora i njegovih neurofiziolokih mehanizama; istrauje i posledice oteenja CNS na govor. Njen razvoj vezan je za napredak
u neuropsihologiji i radove Lurije i njegovih sledbenika.
NEURON - osnovna strukturalna jedinica nervnog sistema; nervna elija sa svim svojim delovima:
telo elije iz koga polaze vlakna dendrit i akson (neurit). Mesto na kome se sastaju akson i dendrit
drugog neurona je sinapsa. Neuroni mogu biti senzorni (koji je u dodiru sa receptorom), vezivni i
motorni (koji se zavrava u efektoru).
400
NEUROPSIHOLOGIJA - grana psihologije koja se bavi pruavanjem fiziolokih osnova viih psihikih
funkcija, posebno fiziolokim mehanizmima oteenja (zbog bolesti, povreda, i sl.) i psihikih funkcija.
NEUROTIZAM - tendencija neurotskog ponaanja koje se moe (neuroza) i ne mora izraziti.
NEUSPEH - subjektivno oseanje koje prati rezultat ili subjektivnu ocenu neke delatnosti kojom linost nije zadovoljna.
NEZAVISNOST - linosti: tenja ka autonomiji, nezavisnost u miljenju i suenju, stav samopouzdanja; tenja ka nezavisnosti izraena je u adolescenciji; logika: istinitost jedne propozicije ne zavisi
od istinitosti drugih propozicija.
NIVO ASPIRACIJE - nivo tenji, rezultat to ga pojedinac na osnovu poznavanja svog uspeha/neuspeha u nekom poslu predvia kao svoj sledei rezultat u toj oblasti zadataka; postavljeni
subjektivni kriterijum za stepen dostignua u nekoj uoj oblasti; postavljeni nivo zavisi od prethodnih rezultata i osobina linosti (slike o sebi); standard na osnovu koga jedno lice procenjuje svoje
dostignue (izvoenje) kao uspeh ili neuspeh - da li je na visini onog to oekuje od sebe.
NOMOTETSKI - prilaz ili postupak kojim se otkrivaju opti zakoni, opte osobine, opti pojmovi; psiholozi nomotetske orijentacije bave se osobinama koje se mogu generalizovati, ponaanje objanjavaju optim terminima, u istraivanju koriste eksperiment i kvantitativne postupke radi utvrivanja
optih tendencija kod pojava koje ispituju.
NONKONFORMIZAM - tendencija da se ne prihvati miljenje veine i postupa na svoj nain. Empirijski
nalazi pokazuju da osobe koje su u stanju da ouvaju nezavisnost, i pored pritiska, odlikuje: visoka
inteligencija, originalnost, snaga ega, samopouzdanje, odsustvo anksioznosti, tolerantnost, odgovornost. Ruski autori nonkonformizam esto oznaavaju kao sinonim sa negativizmom.
NORMATIVNI TEST - test u kome se pojedinani rezultat ocenjuje prema normi izraunatoj za grupu tako da taj rezultat ili moe biti prosean, iznad proseka ili ispod proseka, to ini individualni rezultat relativnim, zavisnim od rezultata lanove grupe.
NOVOROENE - dete na uzrastu do mesec dana posle roenja; dete ovladava disanjem, varenjem i
regulacijom toplote; na ovom uzrastu ispoljavaju se uroeni refleksi a zapoinje senzomotorni
period.
NOVOROENE SA POVEANIM RIZIKOM - je dete koje je ugroeno zbog deavanja u toku noenja,
na poroaju ili posle raanja, mada (jo) nije kliniki bolesno. To su najee nedonoad i
zahirano novoroene - koje je roeno sa telesnim merama ispod 10. percentila.
NULTA HIPOTEZA - primenjuje se u statistikom zakljuivanju gde se polazi od hipoteze da izmeu
merenih varijabli ne postoji razlika (da je jednaka 0); ako se nulta hipoteza moe da dokae kao
pogrena, njena kontradiktornost se dokazuje kao tana - odnosno da izmerene razlike nisu sluajne, ve proizvod delovanja odreenih faktora.
NUMERIKI FAKTOR - (N) sposobnost da se tano i brzo manipulie brojevima (aritmetiki raun).
o
OBDARENO DETE - (v. DAROVITO DETE)
OBJEKTIVNOST - merna karakteristka testa koja ukazuje u kolikoj meri je rezultat nezavisan od ispitivaa. Ako ispitivai koriste isto uputstvo za rad (primenu), adekvatno utvrene norme i ako razliiti
ispitivai dolaze do jednakih rezultata merei istu varijablu - znai da je postupak merenja objektivan.
401
OBRADA INFORMACIJA - proces analize informacija u kratkoronom pamenju iji ishod zavisi od
perceptivnih i misaonih procesa sa kojima je neka informacija bila razmatrana. U namernom uenju informaciju treba razumeti (kodirati), izabrati (transferno dejstvo) ili formirati reakciju, odgovor i
zapamtiti (transponovati u dugorono pamenje).
OCENJIVANJE (OCENA) - procena, koja je sastavni deo institucionalnih sistema (kola), i razvrstavanje u kvalitativne kategorije a zatim pretvaranje tih kategorija u kvantitativne vrednosti (ocene) koje
su dogovoreni nazivi tih kvalitativnih kategorija i nije ih opravdano sabirati, deliti i sl. jer su one
tranzitivne, nema ekvidistance izmeu stupnjeva (na pr. ocena dva ne oznaava dva puta manje
znanja od ocene etiri). Proces ocenjivanja je u dananjoj kulturi bitan uslov napredovanja pojedinca otuda i potreba za usavravanjem ocenjivanja pouzdanim i doslednim kriterijima.
ODMOR - namerno prekidanje aktivnosti s ciljem da se zaustave i odstrane negativni uticaji umora.
Vreme, broj i trajanje odmora zavisi od vrste rada. Odmor treba zapoeti im doe do opadanja
uinka. Aktivan odmor je promena a ne prestanak aktivnosti. Pasivan odmor je prekid aktivnosti:
sedenje, leanje, spavanje.
ODNOS - relacija, ono to stvara vezu izmeu dve stvari; srodnost, neto to je zajedniko za nezavisne jedinice; uoavanje relacija predstavlja osnovu inteligencije.
ODRASLO DOBA - je faza u ovekovom ivotnom ciklusu, koja poinje dvadesetih godine, ili doba u ivotu,
kada pojedinac dostie nivo delovanja (telesnog, emocionalnog, saznajnog, socijalnog i moralnog)
zrele osobe (odraslog). Prvi deo traje to kraja perioda plodnosti (pozne etrdesete godine) i to je vreme home-
ostaze u fiziologiji. Starost oznaava smanjenu funkcionalnost tkiva i organskih sistema. Pozna faza odraslosti
traje od kraja perioda plodnosti do smrti.
OKVIR REFERENCIJE - sistem standarda ili vrednosti, obino samo implicitnih, na koje se oslanja i
poziva neki sistem tvrdnji, ili neka pojedinana tvrdnja. U datom okviru iskazi i tvrdnje se prihvataju
kao ve dokazani i slue kao posredan dokaz za nove tvrdnje koje se pozivaju na taj okvir referencije.
OMETENOST U RAZVOJU - pojava da jedan broj dece zaostaje od brzine, nivoa i kvaliteta razvojnog
toka koji prolazi veina iz generacije. Ta grupa nije jedinstvena ni po oblicima ni po uzrocima ometenosti. Uzroci mogu biti bioloki (oteenja organske prirode), socijalni (kulturno-obrazovna deprivacija) ili viestruko, interaktivno delovati. Oblici ometenosti: mentalna retardiranost, telesna hendikepiranost (invalidnost), poremeaji sluha, vida i govora, poremeaji u ponaanju.
ONO - (v. ID).
ONTOGENEZA - ivotna istorija individue; postanak i razvoj nekog organizma od zaea do kraja
ivota; podrazumeva i nastanak nekog organa i njegovih funkcija.
OPAAJ - percepcija, saznajna funkcija zasnovana na ulnim podacima kojim se uspostavlja odnos
sa realnou (spoljanjom i unutranjom). Opaaj je svest o predmetu u celini, sklop organizovanih
informacija o dogaaju. Opaaj nastaje prijemom i obradom ulnih nadraaja pri emu vanu ulogu
igra ranije iskustvo. Taj dogaaj je prvenstveno kognitivan ali u nastajanju opaaja uestvuju i afektivni i konativni procesi - pa je opaaj sloaj kogntivnih, afektvnih i konativnih iskustava.
OPAANJE - saznajni proces kojim postajemo svesni predmeta, pojava, dogaaja, u naoj okolini ili
u nama samima - prvenstveno preko ula. Pri opaanju je obino angaovano vie od jednog ula
to doprinosi da slika bude realnija ili postojana.
OPAANJE ODVOJENIH PREDMETA - je deja sposobnost opaanja (poimanja) predmeta, koji je u
skupu sa drugim predmetima, kao odvojenog on onih, sa kojima se dodiruje, npr. na osnovu razlike u boji, teksturi, nezavisnim pokretanjem oba predmeta.
OPERANTNO UENJE - (v. INSTRUMENTALNO UENJE)
402
403
404
p
PAMENJE - proces uvanja prolog iskustva - zadravanje fiziolokih reprezentanata (kodova, tragova) i ema ponaanja, steenih uenjem. Razlikuju se tri stupnja pamenja: senzorno, kratkorono i dugorono pamenje. Senzorno pamenje znai senzorno skladite, koje zadrava informaciju
veoma kratko vreme u obliku koji je jednak ulaznoj informaciji (podatku). U kratkoronom (radnom)
pamenju poinju mentalne operacije, kao to su prebrojavanje i kategorizacija; nakon obrade
informacije se iz njega skladite u dugorono pamenje. Ima funkciju da prilikom seanja zadri
informaciju iz dugoronog pamenja radi upotrebe. Dugorono pamenje je skladite obraenih
informacija, pojmova, pravila, motornih vetina iz dueg vremenskog perioda.
PANJA - usmerenost ulne i mentalne aktivnosti na odreene drai (spoljanje ili unutranje) koja
dovodi do selektivnog izbora i poveane svesti o jednom ogranienom delu opaajnog polja. Panja je proces, pomou koga pojedinac aktivno vri selekciju informacija iz okoline.
Zajedniki povezana panja je trijadno ponaanje, koje se pokazuje u referentnom trouglu dete odrasli - predmet (dogaaj) i sa kojim dete i odrasli dele panju o istom predmetu (dogaaju) dakle panja je istovremeno usmerena na isti predmet ili dogaaj.
PEDAGOKA INVERZIJA - termin kojim se oznaava zamena uloga: roditelj/dete, nastavnik/uenik.
Tada se dogaa da potkrepljenje kontroliu dete ili uenik, i tada oni postaju "vaspitai".
PEDAGOKA PSIHOLOGIJA - psiholoka disciplina koja prouava psiholoku stranu procesa vaspitanja i obrazovanja, posebno uslove od kojih zavisi uspenost uenja i razvoja. Otuda se sve ee
govori o psihologiji vaspitanja i obrazovanja, kao adekvatnijem nazivu za ovo podruje.
PERCEPCIJA - (v. OPAANJE)
PERIODIZACIJA - podela celokupnog razvoja na razdoblja, periode, prema nekom usvojenom kriteriju
ili kombinaciji kriterija: psiholokim, pedagokim, prema karakteristinom fizikom stepenu razvoja
i drutveno definisanoj ulozi. Glavna razvojna razdoblja, koja odlikuju posebne zakonitosti promena, su: detinjstvo, adolescencija, odraslo doba i starost.
PERSONALISTIKA TEORIJA - njeni autori zastupaju opte uenje da je linost jedinstvena, neponovljiva celina - crte u linosti ine specifian sloaj i zato ova teorija metodoloki ima idiografski
prilaz.
PETOFAKTORSKI MODEL LINOSTI - se predstavlja kao sveobuhvatna taksonomija crta linosti koja sa
pet faktora obuhvata normalno i patoloko u jedinstveno polje linosti; svaka dimenzija se sastoji
od est crta; : FFM model Koste i Makreja (dimenzije i aspekti):
Ekstravertnost
Saradljivost
Savesnost
Toplina
Drueljubivost
Asertivnost
Aktivitet
Potraga za uzbuenjem
Pozitivne emocije
Poverenje
Iskrenost
Altruizam
Popustljivost
Skromnost
Blaga narav
Kompetencija
Red
Dunost
Postignue
Samodisciplina
Promiljenost
Emocionalna
(ne)stabilnost
Anksioznost
Hostilnost
Depresivnost
Socijalna nelagodnost
Impulsivnost
Vulnerabilnost
Otvorenost/
intelekt
Fantazija
Estetika
Oseanja
Akcija
Ideje
Vrednosti
PETOFAKTORSKA SHEMA LINOSTI - je taksonomija, oblikovana na osnovu semantikog razvrstavanja slobodnih opisa detetovih karakteristika, koje se po svojoj sadrini i strukturi pribliuje petofaktorskom modelu tz. velikih pet robustnih dimenzija linosti, to su ekstravertnost, saradljivost, savesnost, neuroticizam i otvorenost. Kod dece u prvom detinjstvu izraeni su ekstravertnost, saradljivost i otvorenost/intelekt; manje su u opisima prikazivani savesnost i emocionalna (ne)stabilnost.
405
PISANI GOVOR - razlikuje se od usmenog ne samo po korienju slova za zapisivanje ve i po sintaksi i stilu. Pisani govor mora biti briljivo ureen da drugi u proitanom nau poruku pisca - a to
znai da pisana govorna komunikacija zahteva veu elaboriranost od usmene.
PLATO - zaravan, deo krivulje uenja koji pokazuje zastoj u napredovanju koji nastaje zbog: (a) potrebe da se uz nie mentalne strukture ukljue vie strukture, (b) pada u motivaciji. Plato je oekivana pojava u uenju i on se nastavkom aktivnosti uz adekvatne mere moe vie puta otkloniti,
sve dok ne doe do "plafona", fizioloke granice u uenju i napredovanju.
PLEOTROPIJA - kada jedan gen moe da utie na izraavanje vie razliitih karakteristika.
POVRATNA INFORMACIJA - obavetenje organizmu ili maini o njegovom stanju ili uinku. Jedna je od
osnovnih pretpostavki regulisanja ponaanja. Povratna informacija kod organizma nazvana je biofidbek, za razliku od one kod maine - fidbek (povratna sprega).
PODSTICAJ - insentiv, privlani objekt ili drutveni sadraj koji pojedinca pobuuje na odreenu aktivnost, budi latentan motiv. Motivacija koja nastaje na taj nain zove se insentivna motivacija i ona
se naroito koristi u psihologiji reklame.
POGRENO UVERENJE - je shvatanje da pojedinac veruje neto, to nije tano.
POHVALA - izraz iskrenog odobravanja ili priznanja linosti njenih dela ili proizvoda.
POISTOVEIVANJE - (v. IDENTIFIKACIJA)
POJAM - koncept, mentalni sadraj o optim svojstvima vie od jedne pojave; reprezentovanje apstrahovanih atributa. Pojam predstavlja simboliku zamenu za bitnu zajedniku karakteristiku svih
pojedinanih sluajeva. Sa pojmovima dete dosee sutinu, bit saznatog.
POJAM O SEBI - (v. JA - KONCEPT)
POJAM POLA - znai razvoj mentalnih struktura pojedinca u smeru od polnog identiteta do polne
stalnosti. Polni identitet je pojam osobe o sebi kao deaku ili devojici, koji se preslikava u tvrdnje,
kao to su ja sam deak, ja sam devojica. Polna shema je saznajna struktura, koju pojedinac upotrebljava za organizaciju podataka, koji se odnose na vlastiti pol. Polna diferencijacija ukljuuje formiranje polnog identiteta i polne uloge odn. sve procese, koji su u pozadini njihovog razvoja.
POKUAJI I POGREKE - (v. INSTRUMENTALNO UENJE)
POLIGENSKE KARAKTERISTIKE - su karakteristike, koje se ispoljavaju uz sadejstvo vie gena.
POLNI STEREOTIP - je verovanje o tome, ta znai biti devojica a ta deak. Ukljuuje informacije o
spoljanjem izgledu, poloaju, interesovanjima, psiholokim karakteristikama, socijalnim odnosima,
zanimanju.
POLNA ULOGA - diferencijacija ponaanja, statusa, prava i obaveza, stavova, u zavisnosti od polne
pripadnosti, za koje se u nekom drutvu smatra da dolie vie jednom polu nego drugom. Ta uloga
se ui putem obiaja, propisa, primera (modela). Polna uloga je tip ponaanja i poloaja, koji je
primeren za devojice ili deake u kulturi u kojoj ive. Meutim, u savremenim drutvenim odnosima se uloge znaajno menjaju, uz emancipaciju ena. Istie se da ne postoji ni jedan akt, osim
poroaja i dojenja, koji ne bi predstavljao i deo muke uloge, a takoe ni jedan akt koji ne bi bio
deo enske uloge. Androginost je vrsta identiteta polne uloge, koji ukljuuje izraavanje kako tradicionalnih mukih tako i enskih psiholokih karakteristika.
PONAVLJANJE - repeticija, uzastopno vrenje jedne iste mentalne ili radne operacije. Najpoznatije je
kod uenja novog ili ponovnog uenja i osveavanja nauenog gradiva. Obino ponavljanje je svesno zadravanje informacija u obliku u kome je primljena. Integracijsko ponavljanje znai da se
nova informacija ugrauje u postojee strukture i izaziva transformacije - stvaranje novih kognivnih
406
407
POUZDANOST - relijabilnost, doslednost, merna karakteristika testa ili drugog postupka, koji se ogleda u istoj i slinoj vrednosti rezultata dva uzastopna merenja iste veliine. Doslednost mere ukazuje da nema uticaja nekontrolisanih faktora - to omoguuje dalji rad i upotrebu mera (rezultata).
POVRINSKA STRUKTURA - (omski) se odnosi na nain udruivanja rei i izraza u govornom jeziku,
koji se moe od jednog do drugog govornog jezika znaajno razlikovati. Povrinska struktura daje
fonoloka pravila i odgovarajuu fonetsku interpretaciju.
PRAGMATINO MILJENJE - je miljenje pri kome pojedinac upotrebljava logiku kao orue za reavanje ivotnih problema, istovremeno u svojim zakljucima (reenjima) prihvata i nedoslednosti i
nepotpunost reenja.
PRAVILA IZRAAVANJA EMOCIJA - su pravila, koja odreuju, gde, kada i kako je primereno izraavati
emocije.
PRAVILA PONAANJA - mogu biti: (a) Moralna pravila, koja uvaju dobrobit i pravdu ljudi. (b) Konvencionalna pravila su arbitrarna socijalna pravila, kao npr. stil oblaenja, ponaanje za stolom, rituali u
socijalnim interakcijama. (c) Lina pravila su ona, koja se odnose na line preferencije pojedinca i u
naelu ne utiu na dobrobit, prava drugih ljudi i ne smetaju aktivnostima grupe.
PREDIKATIVNA VALIDNOST - stepen uspenog predvianja ponaanja i postignua u nekoj oblasti na
osnovu rezultata (skorova) testa; osobina mernog procesa koja dozvoljava da se dobijeni skorovi
mogu da koriste za predvianje neke druge varijable; mera za empirijsku validnost; korelacija je
mera validnosti sa kojom se druge varijable mogu predviati.
PREDRASUDA - stav ili sentiment, povoljno ili nepovoljno verovanje, koje pojedinca ini sklonim da
opaa, misli, dela na nain koji je u skladu sa predrasudom. Otuda su kod predrasuda emocionalna i delatna komponenta veoma izraene, dok je kognitivna komponenta nedovoljno razvijena, u
drugom planu.
PREDSTAVA - mentalna slika predmeta ili dogaaja razvijena na osnovu prolog ulnog iskustva i
imaginacije. Predstave se dele prema ulnom poreklu: vidne, slune, i dr.
PREKONVENCIONALNI NIVO - je prvi nivo moralnog suenja po Kolbergu, koji ukljuuje prva dva stupnja moralnog razvoja. Dete razumevanje pravilnosti / nepravilnosti delovanja temelji na konkretnim
posledicama postupanja, nagraivanju i kanjavanju i na verovanju u mo autoriteta ili na jednostavnoj recipronoj razmeni obostranih koristi. Stadijum poslunosti i straha pred kaznom je prvi stadijum moralnog prosuivanja u Kolbergovoj teoriji, koji se temelji na pojedinevom egocentrinom
potovanju superiorne moi autoriteta i na strahu pred kaznom. Instrumentalno realistika orijentacija je drugi stadijum moralnog suenja u Kolbergovoj teoriji, koji se temelji na recipronoj izmeni
moi i privilegija meu konkretnim pojedincima. "Ako ti meni - ja u tebi", i nema ni rei o lojalnosti,
zahvalnosti i pravednosti.
PRENATALNI PERIOD - period pre roenja (traje 10 lunarnih meseci) - od zaea do roenja; deli se
na tri faze: (a) ovum (prve dve nedelje), (b) embrion (do kraja drugog meseca), (c) fetus (od kraja
drugog meseca do roenja), na kraju perioda organizam je sposoban za samostalno disanje, hranjenje, izluivanje, termoregulaciju.
PRENAUENOST (overlearning) oznaava nastavak uenja (vebanja) i kad se ueno izvodi bez
greke, kad je repertoar ponaanja razvijen u celini. Efekti su da na tako (pre)naueni materijal
manje utiu faktori zaboravljanja.
PREOPERACIONA FAZA - razvojni period miljenja, od 18 meseci do 7. godine, koji odlikuje razvoj
simbolikih funkcija, razvoj jezika, ali period odlikuje ireverzibilnost miljenja i predkauzalnost;
umesto pojmova dete raspolae kategorijama vremena, prostora, shvata jednine i mnoine, razvija
se stvaralaka igra.
408
PREOPTEREENOST - veliki broj i predugo trajanje kolskih aktivnosti, to ide na raun odmora i
rekreacije, odnosno dovodi do umora u koli.
PREPARACIJA - faza stvaralakog miljenja, sastoji se u pripremi za reavanje problema - upoznavanju sa problemom i prikupljanje podataka. U njoj dolazi do traenja ideje reenja i prvih pokuaja
koji, kod teih problema, obino nisu uspeni. Ako u ovoj fazi doe do reenja onda je ovo i jedina
faza reavanja.
PREPOZNAVANJE - svesnost da je neki objekt, sadraj koji sada opaamo ve ranije doivljen; svesnost znaenja nekog simbola: prepoznavanje rei.
PREIROKO ZNAENJE REI - kada dete u ranom govornom razvoju upotrebljava rei za oznaavanje
veeg broja predmeta, ljudi, aktivnosti, nego to ih oznaava pojedina re.
PREUSKO ZNAENJE REI - kada dete u ranom govornom razvoju upotrebljava rei, koje oznaavaju
uu skupinu predmeta, aktivnosti, nego to ih oznaava pojedina re.
PRIJATELJSTVO - je odnos koji traje due vreme izmeu najmanje dve osobe za koje su karakteristini prisnost, uzajamna privlanost, recipronost, poverenje.
PRILAGOAVANJE - proces promena u samom sebi ili u svojoj sredini da bi se postigla relativna prilagoenost; sposobnost prilagoavanja u dati socijalni kontekst zavisi od strukture linosti i od
datih socijalnih uslova. Pri tome su od osobina linosti posebno znaajne socijalna percepcija,
socijalna inteligencija, motivaciona struktura i sistem vrednosti linosti.
PRIMARNE EMOCIJE - osnovne emocije koje se javljaju u ranom detinjstvu kod dece u svim kulturama
i odravaju se tokom itavog ivota; moemo ih neposredno prepoznati na osnovu izraza na licu.
One su po pravilu povezane sa tenjom ka cilju i visokim stepenom tenzije, optim oseanjem prijatnosti i neprijatnosti. To su: strah, gnev, radost i alost.
PRIRODNI EKSPERIMENT - je postavljen u prirodnim uslovima. U pedagokoj psihologiji ogledi se vre
za vreme normalnog kolskog rada - u eksperimentalnu grupu se uvodi i eksperimentalni faktor,
dok se u kontrolnoj grupi nastava odvija na raniji nain. Zavisna varijabla je obino uspeh u uenju
ili promene u nekim osobinama linosti.
PROAKTIVNA INHIBICIJA - pojava da naueno gradivo koi uenje sledeeg slinog gradiva (negativan transfer). to su gradivo ili aktivnost bolje naueni manje podleu interferenciji (v.
INTERFERENCIJA).
PROBLEM - zadatak, situacija koja trai reenje. Problem se moe javiti kod linosti u psiholokoj
sferi - sa brojnim varijacijama, to zavisi od psiholokog konteksta. U nauci termin se odnosi na
definiciju predmeta istraivanja.
PROBLEM DETE - dete koje, u porodici ili koli, kri norme ponaanja, i uz to ne pokazuje uobiajenu
osetljivost na vaspitne mere to namee potrebu za posebnim tretmanom u vaspitanju i obrazovanju. Meutim, ovde su esto u pitanju problemi odraslih u odnosu sa decom, kako u porodici tako i
u koli - to se mora imati u vidu pri razmatranju ovog problema.
PROBLEMSKO UENJE - uenje koje zahteva od uenika postavljanje problema / zadatka ili da zadat
problem samostalnom misaonom aktivnou zapone reavanje, otkrije ono to nedostaje da se
rei problem, potrai informacije i otkrije reenje. Ovaj oblik uenja razvija refleksivne vetine,
motivaciju za stvaralaki rad - unutranju motivaciju. Osnovna ogranienja ire primene u kolama
su to ovaj pristup uenju zahteva edukovanje nastavnika za ovaj rad i odgovarajuu strukturu
uenika / studenata u grupi.
PRODUKTIVNO MILJENJE - (v. KREATIVNO MILJENJE)
PROGRAMIRANO UENJE - posebno organizovano uenje, u kome je odreeno ta i kako e se uiti,
i u kome se pravilno smenjuju primanje i obrada informacija. Kod linearnog programiranja teorijsku
409
osnovu ine principi operantnog uenja. Programirano uenje se provodi pomou posebnih programiranih udbenika i programiranih maina (kompjutera). Danas se programi uvode u okviru
celovitog nastavnog procesa samo za oblasti gde su oni najefikasniji.
PROJEKTIVNE TEHNIKE - postupak za otkrivanje karakteristinih naina ponaanja jedne linosti (njenih stavova, motiva ili dinamikih crta) na osnovu njenih odgovora/ponaanja na relativno nestrukturiranu, dvosmislenu ili nejasnu situaciju koju sadri projektivni materijal (nedovrene reenice,
prie, Rorahov test ili TAT).
PROJEKCIJA - u psihologiji linosti odbrambeni mehanizam: proces nesvesnog pripisivanja vlastitih
(ne)poeljnih osobina, stavova, elja, oseanja - drugima; proces opaanja objektivnih drai u
skladu sa linim eljama, strahovanjima ili oekivanjima - posebno u situacijama kada drai nisu
dovoljno strukturirane (na tome se zasnivaju projektivne tehnike).
PROKSIMODISTALNOST - pravac razvoja koji je karakteristian za ljudsko bie - progresivni razvoj
tee od centralnog dela (kimenog stuba) ka periferiji. Na primer: prvo se razvija kontrola pokreta
ramena, lakta, aka, prstiju,...
PROPOZICIONO MILJENJE - je oblik miljenja, za joj je karakteristino logiko zakljuivanje o izjavama (propozicijama) bez obzira na njihovu sadrinu.
PROSOCIJALNO PONAANJE - je ponaanje sa kojim pojedinac deluje za druge ljude, i od tih radnji
uopte ne oekuje koristi za sebe.
PROVERAVANJE - u nastavi prikupljanje podataka (ispitivanjem, procenom) o tome koliko i kako se
uenici/nastavnici pribliavaju postavljenim ciljevima.
PROFESIONALNA ORIJENTACIJA - informisanje, savetovanje i usmeravanje pojedinca radi realnog i
zrelog donoenja odluke o izboru zanimanja. Ona se sastoji od programa putem kojih se mladi
upoznaju sa zahtevima zanimanja, kola ili fakulteta, svojim sposobnostima i drugim relevantnim
faktorima za racionalno donoenje odluke.
PROFESIONALNA SELEKCIJA - izbor onog kandidata za koga, na osnovu zahteva zanimanja i profila
osobina, postoji najvea verovatnoa za uspeh u kolovanju i/ili poslu.
PROFESIONALNI RAZVOJ - kontinuiran proces sazrevanja profesionalne odluke u skladu sa elementima od kojih zavisi verovatnost uspeha u izabranom zanimanju: (a) vlastitih osobina, (b) zahteva
zanimanja, (c) optih drutvenih uslova.
PROMENA - sve to neto ini drugaijim; (a) kvantitativna promena je promena u uestalosti, intenzitetu ponaanja; (b) kvalitativna promena je promena u vrsti, nainu, strukturi, organizaciji ponaanja;
progresivna promena je promena u smeru vee sloenosti/efikasnosti ponaanja; regresivna promena
je promena u smeru manje sloenosti/efikasnosti ponaanja.
PRVA RE - je re, koju dete izgovara i ima znaenje; prva re je izgovorena grupa glasova koja
mora imati znaenje i biti u vezi sa neim to se pojavljuje kada se izgovara: osobom, predmetom
ili radnjom / situacijom; osim toga ona izraava i neko emocionalno stanje deteta: elju, tenju, potrebu.
PSIHIKI IVOT - ine psihiki procesi (intelektualni: opaanje, uenje, pamenje i miljenje; emocionalni: oseanja; konativni ili voljni: motivacija i voljne radnje); psihike osobine: relativno trajne
odlike pojedinca (navike, sposobnosti, temperament, karakter); psihika stanja: kada jedan doivljajni kvalitet privremeno ili relativno trajno daje ton psihikom ivotu.
PSIHOANALIZA - je naziv za uenje, doktrinu koju je zasnovao S. Frojd a modifikovali brojni sledbenici - iji su osnovni pojmovi, za tumaenje ponaanja linosti, nesvesna motivacija, konflikti i simbolizam. Praktini zadatak psihoanalize je psihoterapija - otkrivanje konflikta i nesvesnih motiva
kako bi se odstranio uzrok poremeaja ponaanja.
410
PSIHODRAMA - vrsta grupne terapije kod koje pacijent glumi situacije koje su dovele do oboljenja i
ponovo ih svesno i emocionalno doivljava. Publika i drugi glumci su sastavni deo tog postupka i
nakon odigravanja sluaja zajedno ga analiziraju.
PSIHOGALVANSKI REFLEKS - elektrine reakcije na koi koje otkriva galvanometar - smanjenje elektrinog otpora na povrini koe usled poveanog znojenja pod uticajem emocionalnog stanja.
PSIHOFIZIKA - nauna oblast koja se bavi izuavanjem odnosa izmeu drai i oseta (odnos energije
drai i intenziteta oseta). Veber/Fehnerov zakon: intenzitet oseta jednak je logaritmu intenziteta
drai.
PSIHOFIZIKE METODE - eksperimentalne metode za odreivanje osetljivosti ulnih organa na spoljanje drai: metoda granica, metoda konstantnih podraaja i metoda srednje greke.
PSIHOLINGVISTIKA - psihologija jezika i govora; izuavanje odnosa izmeu komunikacija ili poruka i
karakteristika lica koja opte; obuhvata procese kodiranja i dekodiranja znakova i simbola.
PSIHOLOGIJA - nauka koja se bavi sistematskim izuavanjem psihikog ivota na osnovu prouavanja ponaanja i neposrednog iskustva o mentalnim sadrajima linosti.
PSIHOLOGIJA POUAVANJA - je deo pedagoke psihologije koji se bavi psiholokom stranom procesa pouavanja - uvoenja uenika u proces saznavanja sa ciljem da efekti uenja budu odreene
promene u njihovom ponaanju - istraivakom uenju, od reproduktivnog prema produktivnom,
kreativnom uenju, a tei ka samopouavanju kao krajnjem cilju.
PSIHOLOKA SITUACIJA okolnosti koja utie na linost, koja moe da potraje tokom nekog perioda a
moe da bude i trenutna; u kontekstu, u dinamikoj interakciji, mogu da budu prole i sadanje,
unutranje i spoljanje, realne i imaginarne determinante.
PSIHOLOKE POLNE RAZLIKE - razlike koje se javljaju izvan primarnih i sekundarnih polnih karakteristika. Nalazi ukazuju da o tim razlikama postoji mnogo stereotipija, neverifikovanih hipoteza i jedan
mali broj potvrenih razlika: enski pol pokazuje bolje rezultate u izvoenju operacija u jezikom
simbolikom sistemu; muki pol pokazuje bolje rezultate u zadacima koji zahtevaju angaovanje
neverbalnog simbolikog sistema - u prostornim i matematikim relacijama. To se manifestuje u
kolskom uenju. Devojke su bolje u jezikim disciplinama a mladii u matematikim i prirodnim
naukama.
PSIHOMETRIJA - psiholoka disciplina koja se bavi pitanjima razvoja i primene postupaka merenja
psihikih procesa i osobina.
PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTI - sposobnosti izvoenja miinih pokreta (motornih radnji) koji zahtevaju brzinu, preciznost i koordinaciju: spretnost prstiju, spretnost ruku, mirnoa ruku / tremor, koordinacija pokreta delova tela, senzomotorna koordinacija, sposobnost odravanja ravnotee.
PSIHOMOTORNI RAZVOJ - obuhvata razvoj koordinacije pokreta glave i trupa, razvoj senzomotorike,
razvoj hvatanja, razvoj hoda i razvoj lateralnosti.
PSIHOMOTORNI REPERTOAR - repertoar ponaanja koji ine motorne navike (diskretni zadaci) i
motorne vetine (kontinuirani zadaci) koji su deo dugoronog pamenja (v. REPERTOAR
PONAANJA).
PSIHOPATA - osoba koja je zbog poremeaja ponaanja u stalnom sukobu sa socijalnom sredinom normama ponaanja i moralom. Kod takve osobe ne postoji ili je ogranien uvid da vre prestup.
PSIHOSOMATSKA OBOLJENJA - poremeaj funkcije nekog organa pod dejstvom psihikih faktora,
intenzivnog i trajnog emocionalnog stanja/reagovanja. Dominiraju dva objanjenja nastanka psihosomatskog poremeaja: (a) uslovljavanjem (vieg reda) zamenom signala koji pokree funkciju
organa i (b) psihoanalitiko tumaenje, da se radi o mehanizmu prebacivanja psihike tenzije u
fizioloke funkcije (abreakciji).
411
PSIHOSOCIJALNA TEORIJA - je Eriksonova teorija razvoja, koja naglaava socijalne inioce na svakom stadijumu razvoja. Razvoj svake linosti prolazi kroz osam faza u kojima se pozitivno/negativno ostvaruju razvojni zadaci. Zahtevi drutva na jednoj strani podstiu razvoj pojedine
linosti, a razvijaju vetine i druge naine ponaanja, koji su potrebni za aktivno uee u zajednici. Nain delovanja ega je u Eriksonovoj teoriji spoljanji (socijalni) nain delovanja, preko koga
ego pojedinca komunicira sa okolinom i razreava psihosocijalne krize. Psihosocijalna kriza je razvojni period pojedinca u kome se on suoava sa specifinim nainima delovanja svoga ega na
socijalnu okolinu i delovanje te okoline na njega, koja u njemu stvara odreenu napetost, specifian konflikt. Po tim specifinim konfliktima, psihosocijalnim krizama, Erikson je imenovao razvojne
stadijume: 1. poverenje/nepoverenje; 2. autonomija/srama i sumnje; 3. inicijativa/krivica; 4. marljivost/inferiornost; 5. identitet/konfuzija identiteta; 6. intimnost/izolacija; 7. produktivnost/stagnacija i
8. integritet/oaj.
PSIHOZE - ozbiljni psihiki poremeaji koji imaju karakteristino poreklo, tok i simptome. Osnovna
odlika im je delimino ili potpuno gubljenje dodira sa realnou (halucinacije). Dele se na organske
(na pr. senilnost) i funkcionalne psihoze (na pr. izofrenija, manino-depresivne psihoze, paranoidna stanja).
PUBERTET - rana adolescencija koju oznaava ponovna aktivacija centralnog nervnog sistema, koji
kontrolie polni razvoj, kada se javljaju sekundarne polne karakteristike i dostie polna zrelost.
Poetak puberteta prati intenzivno poveanje izluivanja polnih hormona i ubrzan i zavrni razvoj
sekundarnih polnih odlika. Pored karakteristinih telesnih promena: ubrzanog rasta teine i visine,
odlikuju ga i psiholoke promene: negativizam, emocionalna preosetljivost, kritiki stav, tekoe u
radu i uenju. Ovaj period odlikuje pojaana tenja za druenjem sa vrnjacima, razvoj karakternih
osobina i apstraktnog miljenja.
r
RACIONALIZACIJA - kao mehanizam odbrane linosti ima dve funkcije: (a) da opravda neko ponaanje, neuspeh i (b) da sakrije pravu motivaciju ponaanja (od samog sebe). U oba sluaja linost to
ini nesvesno, pravi razlozi su potisnuti, i linost veruje da se rukovodi stvarnim razlozima. Racionalizacija u kojoj se nedostignuti cilj omalovaava nazvana je "kiselo groe", a u drugom sluaju,
kada se velia beznaajan uspeh dat je naziv "slatki limun".
RAD - usmerena svesna aktivnost, koja zahteva odreene telesne i mentalne operacije, kojima se
postiu unapred postavljeni ciljevi ili izvrenje nekog psiholokog zadatka.
RADNA KULTURA - termin oznaava pozitivan odnos prema radu (voleti raditi) i razvijene navike i
sposobnosti za uspenu organizaciju i praktinu realizaciju zadataka (umeti raditi).
RADNA NAVIKA - kod uenika/studenata najee se dele na navike vremena i navike mesta uenja.
Navike vremena uenici stiu uz pomo pravljenja plana rada za uenje. Ustaljeno vreme rada
olakava poetak rada. Navika mesta olakava rad jer omoguava stvaranje optimalnih uslova
ureivanjem radnog mesta.
RADOZNALOST - tenja ka ispitivanju novog ili preispitivanju poznatog; tenja da se dobije informacija. Pozitivno korelira sa inteligencijom i kreativnou linosti.
RANO DETINJSTVO - neki autori pod ranim detinjstvom oznaavaju drugu i treu godinu ivota (to
drugi nazivaju prvim detinjstvom) koje karakterie poetak hodanja, govora, sticanje navika higijene - odnosno javljanje odlika ljudske vrste; ee se pod ranim detinjstvom podrazumeva itav
period do polaska u kolu (od druge do sedme godine) koji drugi oznaavaju kao predkolsko
doba.
RASEJANOST - obuhvata razne oblike fluktuacije panje: od one koju uzrokuje visoka koncentracija
panje na specifine sadraje, usled ega je panja za sve drugo povrna - do fluktuacije panje
kod hiperaktivnosti, nedostatka interesovanja, kod retardiranih i dr.
412
RASPOLOENJE - prijatno ili neprijatno emocionalno stanje, koje due traje i malog je intenziteta.
Dominirajua raspoloenja su karakteristina za odreene tipove linosti i temperamenta.
RAZREDNA KLIMA - najee analizirane dimenzije razredne klime su: (a) socijalna atmosfera koju
stvara nastavnik kao rukovodilac, (b) razredne interakcije koje zavise od odreenih oblika komunikacije, (c) atmosfera kooperacije (saradnje) ili kompeticije (takmienja) i (d) emocionalna atmosfera u razredu (sentimentalna, topla, hladna). Razrednu klimu odreuju i meusobni odnosi samih
uenika.
RAZVOJ - se u najirem smislu rei shvata kao (a) promena u karakteristikama organizma i ponaanju i vrste i pojedinca. Kod ljudske vrste ontogenetski razvoj je bitno drugaiji od ivotinjskog - gde
svaka jedinka razvija svoj bioloki repertoar i svaka generacija poinje "od poetka", dok kod ljudi
na individualni razvoj utie ne samo bioloki plan ve i socijalno iskustvo koje se kumulira i svaka
generacija zna vie od prethodne; (b) viesmernost razvoja znai da razvoj nije ogranien na poveanje ili smanjenje svojstava, sposobnosti, naprotiv u svim periodima dolazi kako do poveanja
tako i smanjenja specifinih ponaanja; doslednost u razvoju se odnosi na prosenu doslednost sa
uzrastom s obzirom na odreenu osobinu/sposobnost; stabilnost razvoja odraava doslednost relativnog poloaja pojedinca u uzrasnoj grupi s obzirom na neku osobinu/sposobnost; multivarijantnost
razvoja znai na promene ponaanja (linosti) individue utiu meuodnosi razliitih podruja (kognitivnog, emocionalnog, konativnog); kontiniitet (povezanost) je poimanje razvoja kao kumulativnog
procesa dodavanja novih karakteristika, vetina, sposobnosti iste vrste onima koje su kod individue
ve izraene; diskontinuitet (nepovezanost) je poimanje razvoja kao procesa u kome se pojavljuju
sasvim novi naini ponaanja (kvaliteti) u odreenim periodima razvoja.
RAZVOJNA KRIZA - javlja se u momentu "socijalnog prelaza", kada je ravnotea naruena zbog pojave novih potreba i reorganizacije motivacione sfere linosti. Nijedan psihofiziki ili socijalnopsiholoki dogaaj u kome najee dolazi do razvojne krize (prelazak iz jedne razvojne faze u
drugu, polazak u kolu, poetak polne zrelosti, stupanje u brak...) ne moe biti shvaen ako se ne
dovede u vezu sa: (a) hronolokim uzrastom osobe, (b) grupnom pripadnou pojedinca i (c) vremenom zbivanja tog dogaaja (kulturno-istorijskom varijablom).
RAZVOJNA RAZDOBLJA - (v. PERIODIZACIJA)
RAZVOJNA PSIHOLOGIJA - prouava razvoj psihikog ivota ivih bia u toku njihove evolucije (filogeneza) i ispituje razvoj savremenog oveka od zaea do smrti (ontogeneza). Pri tome ona nastoji da opie pojave razvoja, kako razvoj tee i da objasni fenomenologiju razvoja - utvrdi pravilnosti i zakonitosti pojedinih razvojnih razdoblja.
RAZVOJNI TEST - je standardni postupak, sa kojim utvrujemo trenutni razvojni status pojedinca u
poreenju sa relevantnim prosekom njegovih jednako starih vrnjaka.
RAZVOJNI ZADATAK - ine vetine, znanja, naini ponaanja itd., koje pojedinac mora na datom
uzrastu svoga ivota, u jednom datom drutvu, usvojiti jer se smatraju kao potrebni ili podesni za
socijalno prihvatljivo funkcionisanje.
REAKCIONA FORMACIJA - uspostavljanje crte ili stalnog oblika ponaanja koje je direktno suprotno
snanoj nesvesnoj (potisnutoj) tendenciji; navodi se kao mehanizam odbrane ali i istie da je trajnija i obuhvata veu oblast linosti nego odbrambene reakcije.
REALISTIKI CRTE - znai crtanje figura i predmeta, koji su po izgledu, veliini, u srazmeri slinoj
stvarnim figurama i predmetima. Euklidovski prostor u dejem crtanju znai da dete uzima kao
ishod koordinantni sistem i u prostor unosi pojedine metrijske korespondencije kao npr. odreene
oblike, razmere, prikaz u perspektivama.
REALISTIKO MILJENJE - koristi se za reavanje problema pomou logikog razmatranja i zakljuivanja.
413
414
REFRAKTORNA FAZA - vremenski period za koji je nervno vlakno koje je provelo impuls neosetljivo za
sledeu stimulaciju, provoenje novog impulsa (traje jedan hiljaditi deo sekunde).
REGRESIJA - se javlja kao samostalan mehanizam odbrane ili u sklopu drugih mehanizama linosti.
Regresija je vraanje ponaanja na razvojno nii, primitivniji nivo. Javlja se kao reakcija na neuspeh, frustraciju. Tekoe strukturisanja i restrukturisanja linosti mogu biti praene regresijom i
tada ona slui kao predah linosti koja nastoji da se prilagodi, reorganizuje na novim osnovama.
RELATIVISTIKO MILJENJE - (u Perijevoj teoriji) je pristup u reavanju misaonih problema, u okviru
koga daje pojedinac prednost oblikovanju multiplih reenja, od kojih je svako relativno u zavisnosti
od specifinog konteksta.
REM - oznaka za brze pokrete oiju pri spavanju (rapid eye movemente). Ako probudimo spavaa
koji mie oima obino izvetava da je sanjao. Meutim, ima snova i bez pokreta oiju.
REMINISCENCIJA - u savremenoj psihologiji termin se koristi da oznai pojavu poboljane reprodukcije, bogatijeg seanja, posle protoka nekog vremena i nekorienja uenog materijala. To spontano
poboljanje seanja pripisuje se prestanku delovanja nekih faktora (emocionalnih, inhibitornih) a
delimino ostaje neobjanjeno.
REPERTOAR PONAANJA - reakcije (odgovori) koji su funkcionalno povezani i mogu se grupisati u
smisaonu i funkcionalnu celinu. Repertoari ili programi ponaanja mogu biti misaono-verbalni i psihomotorni. Oni se ue, razvijaju i primenjuju u skladu sa zahtevima situacije. Ako se u nekoj novoj
situaciji mogu primeniti "gotovi programi" onda se dogaa transfer.
REPRESIJA - (v. POTISKIVANJE)
REPREZENTATIVNI UZORAK - onaj uzorak koji tano odraava svaku relevantnu ili zahtevanu karakteristiku populacije.
REPRODUKTIVNO UENJE - uenje napamet, bez razumevanja gradiva, isto zapamivanje materijala onako kako je dat i reprodukovanje u datom obliku. Obino zahteva veliki broj ponavljanja. Podlono je brzom zaboravljanju.
RESPONDENTNA AKTIVNOST - oznaava reakciju ili odgovor uenika na primljenu informaciju. Ako bi
intenzitet tih reakcija (angaovanje) reali po progresiji imamo: podvlaenje teksta, beleenje,
izrada pregleda, samostalno prepriavanje, diskusija, suprotstavljanje miljenja, reavanje problema.
RETENCIJA - (v. ZADRAVANJE)
RETIKULARNA FORMACIJA - splet neurona u modanom stablu. Uzlazni "stub" prima impulse iz
receptora i alje ih u korteks a silazni prima impulse iz kore velikog mozga. Smatra se da retikularna formacija deluje na budnost, regulaciju sna, da koi ili ubrzava senzorne i motorne impulse i
modifikuje voljne i refleksne pokrete. Neke njene sloene funkcije jo nisu istraene.
RETROAKTIVNA INHIBICIJA - koenje unatrag, pojava da novo naueno gradivo utie na zaboravljanje
ranije (prethodno) nauenog gradiva, oteava upotrebu pre nauenog. Retroaktivna inhibicija je
manja ako je prethodno dobro naueno, ako se uzastopno ue to razliitija gradiva, ako se pravi
razmak izmeu uenja. Najmanja je ako posle uenja sledi odmor spavanjem (v. INTERFERENCIJA).
RETROGRADNA AMNEZIJA - je gubljenje sposobnosti pamenja i seanja onih dogaaja koji su se
odigrali neposredno pre oteenja ili oka, gubitka svesti. Ako je psihogenog porekla i ima
odbrambenu funkciju - brani integritet linosti od izrazito dezintegrirajuih sadraja.
REAVANJE PROBLEMA - proces razreenja situacije koju postavlja neki problem; nalaenje odgovora koji zadovoljava zahteve situacije (v. PROBLEMSKO UENJE).
415
REVERZIBILNOST - povratnost nekih odnosa i/ili procesa. Reverzibilni psiholoki procesi javljaju se u
6/7 godini - misaone operacije koje detetu omoguavaju praenje procesa obrnutim redosledom.
Reverzibilne operacije dostiu se tek sa punom formalizacijom miljenja.
RIGIDNOST - krutost, termin se koristi da oznai pojavu nespremnosti ili nesposobnosti subjekta da
se prilagodi novim okolnostima, bilo u kognitivnom, afektivnom ili konativnom podruju.
RNK - ribonukleinska kiselina; psiholozi je povezuju sa procesima uenja i pamenja, jer se menja u
tom procesu - to daje povoda da se povezuje sa njenim ueem u kodiranju zapamenog.
ROBOTIZACIJA - psiholoki aspekt: izrada robota i manipulatora vri se po mentalnim modelima,
analogno ovekovim nainima funkcionisanja. Robot sadri tri podsistema: za prijem informacija,
planiranje i prepoznavanje (klasifikacija) i izvrenje aktivnosti. Meutim, robotizacija ima povratno
dejstvo i na psiholoka istraivanja jer daje empirijski materijal o modelima psiholoki analognih
procesa.
ROENJE - je kraj poraanja, koje protie u vie faza od trudova, otvaranja usta materice i istiskivanja ploda.
RUKOVOENJE - voenje grupe da bi se postigao unapred postavljen cilj, rezultat. Voa svojim
delanjem modifikuje, usmerava i kontrolie stavove ili akcije lanova grupe (v. AUTORITATIVNO /
DEMOKRATSKO (RUKO)VOENJE).
s
SAGOREVANJE NA POSLU - je sindrom emocionalne iscrpljenosti, doivljaj niskog linog ispunjavanja
i depersonalizacije, koja se pojavljuje kod nekih pojedinaca kao posledica duge izloenosti stresu
pri radu u emocionalno zahtevnim okolnostima (obino pri radu sa ljudima).
SAMOAKTUALIZACIJA - termin koji potie iz humanistike psihologije (Maslov) i njime se ukazuje na
proces ostvarenja ukupnih razvojnih potencijala, sposobnosti i talenta, razumevanje i prihvatanje
samog sebe, usklaivanje egzistencije sa datom realnou; osnovni smisao samoaktualizacije jeste kreativni razvoj linosti primeren vlastitim mogunostima - stanje koje je rezultat ovih procesa.
SAMOKONTROLA EMOCIJA - je sposobnost prilagoavanja emocionalnog stanja na primereni nivo
intenziteta, koji omoguava produktivno ukljuivanje pojedinca u okolinu.
SAMOKONTROLA PONAANJA - je sposobnost inhibicije reagovanja na trenutne drai iz okoline, koja
pojedincu omoguava da sledi predstavu cilja zapoete aktivnosti. Samokontrola je sposobnost
inhibicije impulsa, koji bi pojedinca vodili do krenja moralnih standarda ili pravila.
SAMOOCENA - kako subjekt vidi sebe sama - vrednovanje ili procena svojih linih kvaliteta ili crta,
vrednosti vlastite linosti. Slika o sebi nastaje na osnovu reakcija i procena okoline, na osnovu
uporeivanja sebe sa drugima, da bi se od tog okvira Ja - drugi (interpsihike kategorije) prelo na
vii nivo Ja-Ja (intrapsihiku kategoriju) koja ukljuuje samopoznavanje i emocionalno-vrednosni
odnos prema sebi.
SAMOPOSMATRANJE - (v. INTROSPEKCIJA)
SAMOPOTOVANJE - jedna od dimenzija Ja-koncepta i integriteta linosti; ine ga kognitivni i afektivni sadraji o svome Jastvu - akademskom Ja, fizikom Ja, socijalnom Ja i emocionalnom Ja - i
samoocena da se Ja i kao subjekt i kao objekt nalazi u okviru uvaenih standarda. Za humanistiku psihologiju to je jedan od aspekata samoaktualizacije.
SAMOSVEST - svesnost sopstvenog Ja; znanje o sebi kao jedinstvenoj i osobenoj linosti; uz ovo se
znanje pridruuju samoocene - kako sebe doivljavamo i kakve tenje imamo u vezi sa znanjem o
sebi kao osobi.
416
SANGVINIK - tip temperamenta koji odlikuju brze a slabe reakcije koje kratko traju, sklon je vedrom
raspoloenju. Ajzenk ga u svojoj teoriji linosti opisuje kao temperament koji je kombinacija ekstraverzije i stabilnosti, sa sledeim crtama: drutvenost, komunikativnost, govorljivost, odgovornost,
spokojstvo, veselost, bezbrinost i superiornost.
SASTAV ORGANIZMA - je uee apsolutne i relativne koliine masnog tkiva, miine mase, skeletne
mase, unutranjih organa i drugih tkiva u telu.
SAVESNOST - procenjivanje sopstvene linosti - namera i delatnosti sa vrednosne i moralne strane i
pridravanje pravila; to je jedan od manifestnih oblika moralnosti oveka - snage superega.
SEKULARNI TREND - je proces, koji uzrokuje prosene promene veliina ili oblika pojedinaca u populaciji iz jedne generacije u drugu. Ti trendovi mogu biti pozitivni (poveanje veliine) ali i negativni
(smanjenje veliine).
SEKVENCIJALNI PRISTUP ISTRAIVANJU - u razvojnoj psihologiji je prikupljanje podataka pri kome
zahvatamo uzdune i poprene komponente, te komponente uzrasnog uzorka: kod razliito
starih grupa ispitanika pratimo razvoj. Sa poprenosekvencijalnim pristupom grupe razliitog
uzrasta ukljuujemo u prouavanje bar dva puta tako izbegavamo uinak vebe i uea u studiji, koji se pojavljuju u uzdunim studijama, bar delimino odvajamo generacijski uinak i uinak vremena merenja od uinka uzrasta. U uzdunosekvencionom pristupu bar dve razliite
generacije ispitanika pratimo u razvoju to daje veu mogunost za utvrivanje uticaja starosti, generacije i vremena merenja na prouavano svojstvo.
SEMANTIKA - nauka o znaenjima rei i drugih simbola; lingvistika semantika bavi se znaenjima
sa psiholokog (subjektivnog) stanovita znaenja; opta semantika prouava ljudske odgovore na
simbole i znakove.
SEMANTIKI DIFERENCIJAL - bipolarna skala za ispitivanje i merenje znaenja. Ona ispitaniku nudi
pojam, simboliki sadraj, i pridevsku skalu koja najee ima sedam stupnjeva od kojih je srednji
neutralan, a po tri levo i desno opisuju polarizovan gradijent odnosa. Ispitanik na skali belei intenzitet svog odnosa (kognitivnog, afektivnog i konativnog). Osnovni metodoloki problem je izbor
pojmova i prideva od kojih se prave polarizovane skale jer taj izbor treba da obezbedi reprezentativni uzorak predmeta ispitivanja. U obradi podataka, da bi se prikazao viedimenzionalni semantiki
prostor, koristi se trodimnzionalni koordinantni sistem na kome se prikazuju tri semantike diferencijacije: evaluacija (procena), potencija (snaga) i aktivitet.
SENZITIVNI PERIOD - je razdoblje koje je optimalno za pojavu i/ili uenje odreenih sposobnosti i u
kome je pojedinac posebno osetljiv na sredinske uticaje. Savremeni razvojni psiholozi naglaavaju
da su granice toga razdoblja manje strogo omeene nego kritinog razdoblja; govore o mesecima i
godinama, a ne samo o nedeljama ili danima, razdoblje izvan granica senzitivnosti moemo da
smatramo razdobljem smanjene verovatnosti za razvoj pojedinih svojstava/ponaanja.
SENZORNE SPOSOBNOSTI - ulne sposobnosti, koje su klasifikovane prema pojedinim ulnim modalitetima: vid na blizinu, irina vidnog polja, razlikovanje boja, razlikovanje tonova, otrina sluha, itd.).
SENTIMENT - kompleksna dispozicija, sloena emocija, trajni afektivni i konativni odnos prema
neemu (drugoj osobi, nekom objektu, apstraktnoj ideji). Sentiment se odreuje kako objektom
tako i centralnim afektivnim odnosom izmeu linosti i tog objekta. Od stavova ga razlikuje priroda
i to, za razliku od stavova, sentiment ne zahteva racionalno obrazloenje. Sloenost sentimenta
ilustruju oseanja prema drugima (na pr. sentiment ljubavi majke prema detetu izaziva strah ili ljutnji u sluaju ugroenosti deteta, zavisno od toga da li opasnost jo traje ili je prola).
SERIJACIJA - je sposobnost deteta, da predmete uredi po vrsnom redu (npr. po veliini). Sistematska serijacija zahteva razumevanje dvostruke relacije > i < (reverzibilnost redosleda). Serijacija
pokazuje da je dete ovladalo principom tranzitivnosti.
417
SIMBOLIKI CRTE - dete crta predmete onako kako ih doivljava - u likovnom izrazu povezani su
delovi koji u stvarnosti ne idu zajedno. Simboliko crtanje odlikuje: intelektualni realizam, veliine i
boje zavise od dejeg raspoloenja, nacrtani modeli su bez vizuelne perspektive i sa "rendgenskim" nainom prikazivanja. Intelektualni realizam je crtanje, pri kome dete crta to to o predmetima, osobama, ivotinjama zna odn. poznaje. Shematski stupanj je drugi stupanj simbolikog crtanja,
za koji je karakteristino, da dete crta jednake sheme za iste predmete, ljude, ivotinje - sheme su
takoe sve slinije stvarnim predmetima, ljudima, ivotinjama, koje reprezentuju. Vizuelni realizam je
nain shematskog crtanja, pri kome se dete u velikoj meri oslanja na to, ta na predmetima, osobama, ivotinjama vidi, i zato ih takoe pokuava to primerenije nacrtati.
SIMBOLIKA IGRA - je igra u kojoj dete reprezentuje neto iz stvarnog ili zamiljenog sveta. Dete
zamilja uloge, prostor i situaciju i kroz igru se stavlja u njih. Pojavljuje se u 2. godini i menja se do
7-8 godina. Sa 2 godine dete oponaa odrasle (kuvanje, popravljanje, minkanje, briga o lutki...).
Sa 4 godine deca se ve dogovaraju ko e koju ulogu uzeti. Sa 7 godina dete ukljuuje u igru potpunu situaciju iz stvarnog ivota (uloge, odnosi, emocije). Deca se igraju uglavnom u grupi, mada
mogu i pojedinano. Razvija se mata, govor, komunikacija i socijalizacija. Rezultati ispitivanja
pokazuju, da se takoe rana simbolika igra najpre pojavljuje u socijalnom kontekstu u toku interakcije sa iskusnijim partnerom. Zreliji i kompetentniji partner od deteta moe podsticati detetov razvoj i voditi ga u zonu narednog razvoja.
SIMBOLIKO MILJENJE - je sposobnost korienja npr. mentalnih slika, rei, pokreta, likovnih izraza
kao simbola za oznaavanje neeg drugog. Simboliko miljenje drugog reda je sposobnost razmiljanja i zakljuivanja o predstavama, pojmovima, odnosima, idejama, itd.
SINAPSA - je spoj meu susednim neuronima, gde se uzbuenje ili konica uzbuenja prevodi sa
neurona na neuron, ili spoj izmeu neurita i efektora, takoe prebacivanje. Postoje dve razliite
vrste sinspsi: elektrine i hemijske.
SINTEZA - spajanje delova u celinu; celina koja je nastala spajanjem delova; psiholoka sinteza obavlja fuziju: potpuno sjedinjavanje gde se delovi ne mogu vie identifikovati. U jedinstvenu celinu
mogu biti sintetizovani kognitivni, afektivni i konativni sadraji. Miljenje u obliku sinteze poinje da
se razvija u periodu konkretnih operacija (ime se prevazilazi sinkretizam), a u punoj meri se oblikuje u periodu formalnih operacija. Kreativna sinteza je kombinacija elemenata koji daju novi sadraj, sloeniji od proste sume prethodnih elemenata.
SISTEM VREDNOSTI - skup vrednosti u samoj strukturi linosti koje je ona usvojila i u kojima procesi
vrednovanja imaju svoje izvore, koji joj obezbeuju unutranju doslednost. U sluaju poremeaja
linosti ili drutva dolazi i do promena u vrednosnom sistemu.
SISTEMATSKO POSMATRANJE - kod sistematskog posmatranja je unapred odreen cilj - predmet i
svrha posmatranja, plan kojim se predviaju postupci i uzorak posmatranja; zapaanja o posmatranoj pojavi se belee sistematski, objektivno - uz razdvajanje opisa od tumaenja, i uz kontrolisanje
uslova u kojima se ponaanje izuava. Moe biti slobodno, otvorenog tipa i strukturirano posmatranje; pojave se mogu posmatrati u prirodnoj okolini i u laboratoriji.
SKALE PROCENE - psiholoka lestvica merenja u kojoj je ovek "instrument". U vaspitno-obrazovnom
radu najee se koriste verbalne, numerike i grafike skale radi procene: karakteristika linosti,
smera i intenziteta stavova, stepena pogodnosti ili sposobnosti za neki posao, estetskih preferencija i kolskih ocena. Predmet procene mogu biti tue i vlastite osobine. Procenjiva treba da bude
kompetentan (da poznaje ono to procenjuje) i uveban (da je osetljiv i poznaje mogue izvore
greaka u procenjivanju).
SKOLOZA - je bona, bolesna ukrivljenost kime.
SLIKOVNI ZNACI DUBINE - su znaci, koji stvaraju utisak trodimenzionalnosti, npr. promene teksture,
maskiranje premeta.
418
SOCIJALIZACIJA - proces prenoenja normi, vrednosti i obrazaca ponaanja i razvoja kod linosti
funkcija neophodnih za aktivno i pasivno uestvovanje u drutvenim odnosima. Traje itavog ivota ali su detinjstvo i adolescencija najvaniji periodi. Odvija se spontano (dete raste u datoj socijalnoj sredini i izloeno je uticaju uzora) i namerno (vaspitanjem) u porodici i drutvenim institucijama.
Za objanjenje procesa socijalizacije kao dvosmernog procesa v. INTERIORIZACIJA i
PEDAGOKA INVERZIJA.
SOCIJALNA IMITACIJA - je namerno ponavljanje ponaanja druge osobe, pri emu dete pre svega
imitira njenu ponaajnu nameru. Sposobnost imitacije intencionalnih radnji sa predmetima je ontogenetski prvi oblik kulturnog uenja. Ona detetu pomae da razume konvencionalnu upotrebu predmeta i na temelju toga sa razumevanjem dalje ui o ovekovoj intencionalnoj upotrebi odreenih
predmeta, o tome, emu predmeti slue, koja je njihova namena (alomorfni razvoj).
SOCIJALNA KOGNICIJA - je pojedinevo razumevanje dinaminih meusobnih interakcija i povezana
je kako sa misaonim i emocionalnim razvojem tako i ponaanjem. Stupanj samorefleksivnog i recipronog zauzimanja stanovita je stupanj u razvoju socijalne kognicije, za koju je karakteristino, da
pojedinci mogu sebe da razumeju i vrednuju sa stanovita drugoga. (a) Zauzimanje uzajamnog
stanovita: pojedinac "moe" opaati interakciju sebe sa drugom osobom (ili samim sobom) sa
stanovita neutralne, tj. tree osobe - samo tako moe uskladiti dva razliita stanovita; (b) zauzimanje socijalnog stanovita pojedinac moe zauzeti opte socijalno stanovite, sa koga moe
"opaati interakcije sebe sa drugima (ili drugih meusobno) i usklaivati razliite nivoe stanovita.
Za ovaj razvojni stadijum u razvoju socijalne kognicije karakteristina je apstrakcija svih neutralnih
stanovita na socijalnoj ravni.
SOCIJALNA POELJNOST - pojava da se kod izbora odgovora ponuenih u upitniku, inventaru linosti, introspektivnom saoptenju - mogu birati socijalno prihvatljiviji odgovori, umesto onih koji blie
opisuju linost a nisu socijalno poeljni (prema proceni ispitanika).
SOCIJALNA PSIHOLOGIJA - psiholoka disciplina koja prouava uticaj socijalnih faktora na razvoj linosti, kao i ulogu psiholokih faktora u socijalnim zbivanjima. Posebno se bavi pitanjima socijalizacije, opaanja i ocenjivanja drugih, razliitim oblicima interakcije meu ljudima - ukratko: prouavanjem ponaanja i doivljavanja pojedinca u socijalnim situacijama.
SOCIJALNI OSMEH - je osmeh koji kod odojeta izaziva opaanje ljudskog lica. Etoloka teorija spontani socijalni osmeh tumai kao uroeni signal, pomou koga odoje odrava ili poveava socijalnu
stimulaciju, te ukazuje na poetak faze oblikovanja afektivne vezanosti. Kognitivna teorija pak
zagovara tezu, da se osmeh pojavljuje zaradi odojetove asimilacije okolnih dogaaja u sredinju
saznajnu shemu. Osmeh dakle odraava odojetovo prepoznavanje drai iz okoline, to vodi do
zadovoljstva, ako je odoje u tome uspeno
SOCIJALNO DOZIVANJE - je detetovo pozivanje na reakcije drugih ljudi, da bi na taj nain pridobili
podatke, sa kojima bi mogli da osmisle odreenu situaciju. Ako dete prie novom objektu, koji
moe biti potencijalno opasan ili prijatan, ono pogleda majku/oca, da bi dobilo informaciju o kvalitetu novog objekta i u skladu sa dobijenim znacima postupa.
SOCIJALNO REFERENTNA KOMUNIKACIJA - je komunikacija pri kojoj govornik sluaocu opisuje npr.
predmet, osobu, koje ta osoba ne vidi; govornikova poruka treba da bude uverljiva i relevantna, da
bi slualac ostvario primerenu predstavu o predmetu odn. osobi o kojima je re.
SOCIOGRAM - grafiki prikaz rezultata sociometrijskog ispitivanja - struktura grupe i odnosi u njoj
(konkretne interakcije).
SOCIJALNO EKSPRESIVNI STIL GOVORA - je karakteristian za decu, kod koje je u ranom reniku najvie prisutna pragmatina (ekspresivna) upotreba govora.
SOCIOMETRIJSKI POSTUPAK - tehnika za ispitivanje dinamike i strukture male grupe. Ona se zasniva
na dva glavna odnosa meu pojedincima u grupi: izboru i odbijanju. Sociometrijski kriterij na kome
se zasnivaju izbori i odbijanja je zajedniko uee u nekoj od osnovnih aktivnosti grupe - on ispi-
419
tanike motivie da daju iskrene odgovore. Ovim postupkom se moe ispitati: a. sociometrijski status pojedinca u grupi (da li je vie biran ili odbijen), b. unutargrupni odnosi u grupi, (c) stepen integrisanosti ili kohezivnosti grupe.
SOMATOTIP - je odreivanje i imenovanje stasa pojedinca na osnovu somatotipologije.
SOMATOTIPOLOGIJA - je metoda razvrstavanja ovekovog stasa, koja se temelji na spoljanjem pregledu oblika tela na osnovu atropometrijskih mera ili fotografija. Svrha somatotipiziranja je nalaenje povezanosti izmeu oblika stasa, fiziolokih funkcija, ponaanja, riziku ka nekim bolestima,
uspenou u sportu. (v. ELDONOVA TIPOLOGIJA )
SPONTANI POJMOVI - su pojmovi, koje dete oblikuje u svome svakodnevnom ivotu na osnovu vlastitog iskustva (Vigotski). Spontani pojmovi su "uoptavanja stvari". Kod spontanih dete poznaje
predmet, pojam o njemu, ali nije svesno pojma, svog misaonog ina pomou kog predstavlja taj predmet . Spontani pojmovi deteta su van sistema, jer su nastali iz iskustvenih veza;
slabost spontanih pojmova u nesposobnosti apstrahovanja.
SREDINA KOJU POJEDINCI NISU DELILI - predstavlja uticaje sredine, koji doprinose razlikama meu
lanovima porodice.
SREDINA KOJU SU POJEDINCI DELILI - predstavlja inioce sredine, koji doprinose slinostima meu
lanovima porodice.
SPOSOBNOSTI - osobine pojedinca koje omoguavaju da se neposredno izvedu telesne i/ili mentalne
operacije sa uspenim ishodom u datoj situaciji. Sposobnost podrazumeva izvrnu mogunost, da
se zadatak, operacija za reenje zadatka, moe obaviti sada, ako su dati potrebni uslovi - nije potrebno dodatno vebanje. Pojedinci se prema sposobnostima znatno razlikuju - to se vidi iz razlika
u nivou i kvalitetu koji postiu u istim aktivnostima. Dele se na opte i specifine sposobnosti (v.
INTELIGENCIJA i STRUKTURA SPOSOBNOSTI).
STADIJ RAZVOJA - je kvalitativna promena kod pojedinca (u ponaanju), koja se pojavljuje u odreenom periodu razvoja. Psiholozi koji zastupaju ideju da se razvoj odvija u vidu stadijuma (npr. Pijae), koji se pojavljuju konstantnim redom, sastoji se od nekoliko meusobno povezanih pretpostavki: (a) pretpostavka o homogenosti ponaanja na odreenom stadijumu; (b) pretpostavka o kvalitativnoj razlici; (c) pretpostavka o diskontinuitetu; (d) pretpostavka o istovremenosti razvojnih promena. Svaki razvojni stadijum se kvalitativno razlikuje od prethodnog i budueg.
STALNOST OBLIKA - je opaanje oblika odreenog predmeta kao istog, bez obzira na promene oblika njegove slike na mrenjai.
STALNOST PREDMETA - postojanost predmeta, je (deje) razumevanje, da predmeti postoje takoe i
onda, kad ih ne moemo opaziti.
STANJE BUDNOSTI - ili takoe stupnjevi prisutnosti (ovde i sada) su karakteristina stanja ponaanja novoroeneta, opisana obino sa sledeom skalom: dubok san, aktivno stanje sa brzim
pokretima oiju (REM - san), stanje pospanosti, stanje budnog mirovanja, stanje nemira, pla.
STAVOVI - jedno postojano mentalno i/ili neuralno stanje da se pozitivno ili negativno reaguje prema
odreenim situacijama, objektima i osobama. Stavovi se ue (stiu) i teko se menjaju (relativno
su trajni). Imaju uticaj na kognitivne procese (selektivnost u opaanju) i na ponaanje (direktivno i
dinamiko dejstvo). Imaju i niz drugih psiholokih funkcija: da se pojedinac lake prilagodi standardima grupe i dostigne odreene ciljeve (utilitarni); esto pomau linosti da razrei unutranje
sukobe (ego-odbrana).
STARAKO DOBA - period koji poinje 60/70-tih godina i traje do kraja ivota. Starenje je proces sa
starou povezanim univerzalnim opadanjem ovekovog biolokog delovanja. U njemu dolazi do
promena ponaanja koje su posledica opadanja fizike snage, brzine i mogunosti organizma da
se prilagoava promenama. Meutim, ovi gubici se najee nadoknauju akumuliranim iskustvom
420
i ekonomskom i drutvenom moi. Savremena gerontopsihologija ukazuje da je znatan broj tekoa u prilagoavanju starih osoba u socijalnim, a ne samo biolokim uzrocima.
STIL SOCIJALNOG REAGOVANJA - je nain kako pojedinac reaguje u socijalnim interakcijama i ukljuuje saznajnu, emocionalnu i motivacionu komponentu ponaanja.
STVARALAKO MILJENJE - (v. KREATIVNO MILJENJE)
STRAH - primarna emocija koja se javlja u situaciji (stvarnoj ili anticipiranoj) koja preti integritetu
organizma (linosti) - koju prate intenzivne promene u organizmu i ponaanju (promene u radu
vitalnih organa, bledilo, znojenje, drhtavica, bekstvo, skrivanje ili agresija).
STRATEGIJE PAMENJA - su tehnike, koje pojedinac upotrebljava da bi odreene stvari lake upamtio.
STRUKTURA SPOSOBNOSTI - pod ovim pojmom najee se govori o strukturi intelektualnih sposobnosti, meutim, pod njim se mogu podrazumevati i sve sposobnosti koje psihologija razlikuje: telesne, senzorne, psihomotorne i intelektualne sposobnosti.
SUBLIMACIJA - kao odbrambeni mehanizam linosti sastoji se u transformisanju energije sa drutveno neprihvatljivih ili neostvarivih - na drutveno prihvatljive i ostvarive motive (ponaanja, ciljeve). Sublimacija znai i oplemenjivanje, uzviavanje, pretvaranje neega u vii oblik. Otuda mehanizam sublimacije, ne retko, moe biti doveden u vezu sa intelektualnim, umetnikim, etikim, politikim i kulturnim razvojem linosti.
SUPEREGO - nad-ja, socijalni sloj u strukturi linosti koji se sastoji od moralnih, estetskih i drugih
unutranjih obrazaca i normi. Periodizacija razvoja superega ukazuje na tri faze: (a) period koji
odlikuje slepo prihvatanje roditeljskih zabrana (do 6/7 godine), (b) faza heteronomnog morala, razvoj ego-ideala, identifikacije (do oko 12. godine), i (c) faza koju odlikuje autonomna moralnost
(posle 12. godine).
ELDONOVA TIPOLOGIJA - zasnovana je na telesnoj konstituciji i po tom kriteriju svi ljudi se mogu
svrstati u tri telesna tipa: endomorfni, mezomorfni i ektomorfni. Svaki telesni tip ima poseban sklop
osobina linosti: viscerotonini (endomorfni), somatotonini (mezomorfni) i cerebrotonini (ektomorfni).
KOLSKI USPEH - (v. USPEH)
KOLSKO UENJE - primanje, obrada i upotreba informacija u namernom i sistematskom uenju,
koje je obino uspenije ako se obavlja u stanju kada postoji spremnost uenika za tu aktivnost,
kada postoji odgovarajua motivacija. Na kolsko uenje utiu i drugi brojni faktori: fizioloki faktori,
karakteristike gradiva, psiholoki faktori (osobine linosti, motivacija, sposobnosti, mentalna kondicija), mikro-klimatski uslovi, organizacioni faktori i metode uenja.
KRABANJE - je prvi stupanj detetovog crtanja, ostavljanje tragova olovkom na podlozi; krabanje
istovremeno znai detetovu motornu aktivnost i izraz, ono se u stvari, tako igra. Sluajni realizam
je razvojni stupanj na prelazu sa stupnja krabana na predshematski stupanj simbolikog crtanja.
Dete nacrtanu krabu imenuje i odmah joj doda jo neki element.
t
TACITNO ZNANJE - je praktinog znanja, steeno u situacijama, u kojima podaci, vezani za odreen
problem/situaciju, nisu potpuno jasno izraeni (tacitni su), teko ih je artikulisati, izraziti reima ili
nekako drugaije odrediti.
421
TAKMIENJE - tenja dva ili vie lica da se u istoj delatnosti bude superiorniji, bolji od konkurenata.
Empirijski nalazi pokazuju da takmienje razvija meusobnu agresivnost i rivalitet, poveava osetljivost za opaanje onog to je suprotno od interesa rivala, a cilj moe postati smanjivanje izgleda i
uinka drugih. U optimalnim okvirima, takmienja za grupu i sa ravnopravnim protivnicima, razvoj
takmiarskog duha doprinosi razvoju linosti.
TAKSONOMIJA - klasifikacija podataka ili skup principa na osnovu kojih se klasifikuju, sreuju podaci.
U psihologiji su poznate taksonomije ciljeva vaspitanja i obrazovanja za kognitivno (Bloom), afektivno (Krathwol) i psihomotorno podruje (Harrow).
TAT - projektivni test, tehnika za ispitivanje motiva, potreba, stavova, konflikta. ini ga 30 crno/belih
fotografija (slika) koje predstavljaju neku od tipinih individualnih ili socijalnih situacija. Od ispitanika se zahteva da o svakoj slici kae svoju priu. Na taj nain se linost projektuje a ispitiva zatim
vri obradu (ocenjivanje) i interpretaciju podataka.
TELESNE OSOBINE - kao karakteristike linosti utiu na ponaanje i linost indirektno - preko vlastitog
miljenja o sopstvenom izgledu ili povratnih informacija od drugih, to se kumulira u samoocenu
telesnih osobina - fiziko Ja. Opti telesni razvoj odnosi se na rast i razvoj visine i teine, a to istovremeno znai skeleta, miia i drugih organa; za ovaj sistem je karakteristino da ima ravnomeran
razvoj, sa ubrzanjem u prvim godinama posle roenja i u predpubertetu, kada se dostie maksimalan rast skeleta i miia (mladalaki rastni skok).
TELEGRAFSKI GOVOR - je rani oblik detetovog govornog saoptavanja, po pravilu to su reenice sa
dve rei. Ovaj govor odlikuje i to da ne ukljuuje rei nepotpunog funkcionalnog znaenja, npr.
pomone glagole, predloge, veznike. Kombinovanje dve rei (imenica i glagol) javlja se krajem
druge godine.
TELEOLOGIJA - uenje koje ukazuje da svako ponaanje ima svrhu; teleoloko je ono to je u vezi
sa ciljevima i svrhama.
TEMPO RAZVOJA - pojam oznaava individualne razlike u brzini razvoja pojedinih funkcija, koje se
moraju uzimati u obzir pri istraivanju.
TEMPERAMENT - jedna od osnovnih crta, karakteristika linosti koja se odreuje najee kao
dispozicija za emocionalno reagovanje (nain, brzina, snaga i trajanje) a u irem smislu i kao
osobina koja pokazuje i karakteristian nain ispoljavanja svih ostalih aktivnosti. To je celovita
organizacija srazmerno stabilnih individualnih karakteristika, kvaliteta i intenziteta emocionalnog
reagovanja, karakteristian stil reagovanja linosti na okolinu, koji ima primarno bioloke osnove.
Prvu tipologiju temperamenta dao je Hipokrat koji je verovao da na ponaanje utie preovlaujue
dejstvo telesnih sokova (krvi, ute i crne ui i sluzi) - otuda i nazivi etiri temperamenta: sangvinik,
kolerik, melanholik i flegmatik.
Faktorska analiza ispitivanja temperamenta dece ukazuje na sledee tipove: (a) Lako vaspitljivo dete je dete,
koje brzo uspostavlja uredan ciklus zadovoljenja svojih biolokih potreba, koje je dobro raspoloeno i brzo
se prilagoava novim iskustvima. (b) Teko dete je dete, koje ima neredovan ciklus biolokih potreba, sporo
se prilagoava novim iskustvima i reaguje snano i negativno. (c) Sporo dete je dete, koje je pasivno, blago i
sporo reaguje na okolinu i sporo se prilagoava novim iskustvima.
Psiholozi ukazuju na neophodnost adekvatnih uslova sredine za decu, npr. za aktivno dete je primerenije
proivljavanje pola dana na dejem igralitu nego u malom stanu.
TENTATIVAN - probni, prethodni, eksperimentalani, privremeni.
TEORIJA ETAPNOG FORMIRANJA UMNIH RADNJI - pojam je vezan za sledbenike uenja Vigotskog
(Galjperin i dr.) koji razvijaju model uenja koji prolazi kroz est etapa: (a) motivisanje da se savladaju predviene operacije, (b) stvaranje orijentacione eme osnovne aktivnosti, (c) izvoenje operacije u materijalnom (materijalizovanom) obliku, (d) izvoenje operacije uz glasan govor, opis
aktivnsoti, (e) izvoenje operacije uz govor u sebi (unutranji govor), (f) u zavrnoj etapi interiori-
422
zovana operacija se izvodi na mentalnom planu, sve saetije i uoptenije, automatski. Ruski psiholozi posebno ukazuju da se ovom metodom planski i sistematski vodi uenje i razvoj.
TEORIJA IGRE - matematiki model koji se koristi u istraivanju konfliktnih situacija i procesa ili procesa i mehanizama donoenja odluka. Pri tome se uzima u obzir interakcija vie relevantnih varijabli i izraunava optimalan ishod.
TEORIJA UMA - su misli i uverenja, koja se odnose na misaoni svet. Odnosi se na detetovo poimanje
i razumevanje vlastitih mentalnih stanja i mentalnih stanja drugih ljudi.
TEORIJE RAZVOJA - teorija o psihikom razvoju ima veoma mnogo, a tome treba dodati da o razvoju
govore i teorije linosti. Razvojna teorija je sistematski niz tvrdnji i principa, sa kojima autor objanjava razvoj pa oblikuje okvir za postavljanje hipoteza, koje je potrebno u istraivanjima potvrditi.
Psihoanalitika teorija razvoj deli na faze polazei prvenstveno od psihoseksualnog razvoja, ali kako
prouava i razvoj linosti iz toga proizilaze odreene sugestije i za vaspitanje i obrazovanje. Sledbenici psihoanalize dali su i teoriju psihosocijalnog razvoja deteta - gde se posebno istie
Eriksonova periodizacija koja daje razvojne zadatke za osam faza koji mogu imati pozitivne/ negativne ishode i posledice. Pijaeova teorija govori o stadijalnosti intelektualnog razvoja, Kolbergova o
stadijalnosti moralnog razvoja, Vigotski daje kulturno-istorijsku teoriju razvoja koja kao klju za razumevanje psihikog razvoja uzima uenje, vaspitanje i obrazovanje (socijalni konstrktivizam) - proces interiorizacije. Iz ovog uenja proizala je teorija etapnog formiranja umnih radnji. Navedene i
druge teorije razvoja sve vie uvaavaju drutvenu prirodu oveka i ukazuju da su vaspitanje i psihiki razvoj meusobno povezani i zavisni.
TEORIJE UENJA - postoji vie prilaza problemima uenja. Prvu grupu teorija ine one koje uenje
objanjavaju specifinim asocijacijama (uslovljavanjem, operantnim uenjem, zakonom efekta).
Druge vide uenje kao optu i celovitu promenu strukture (getalta). Kognitivna teorija naglaava
da je uenje proces saznanja a ne sticanje novih odgovora (reakcija). Po ovoj teoriji uvianje je
osnova procesa uenja (ime se pribliava getalt teoriji). Kulturno - istorijski prilaz govori o procesima interiorizacije/eksteriorizacije, i iz njega proizilazi teorija etapnog formiranja umnih radnji.
TERATOGEN - je inilac, koji uzrokuje malformacije; koji prouzrokuje nakaznost ploda; npr. teratogeni lekovi (talidomid); teratogena oboljenja (rubeole).
TERATOGENEZA - je nastajanje malformacija.
TEST - merni instrument sastavljen od niza zadataka (problema), sistematski odabranih, pomou
kojih se na objektivan nain, na uzorku ponaanja, ispituju (mere) sposobnosti, osobine linosti ili
znanje pojedinca. Da bi test bio standardizovan merni instrument potrebno je da poseduje merne
karakteristike: validnost, pouzdanost, osetljivost i objektivnost, da ima standardizovano uputstvo za
zadavanje i ocenjivanje i norme za vrednovanje dobijenih podataka
TESTIRANJE HIPOTEZE - proveravanje radne hipoteze i dobijanje povratnih informacija; u psihometriji
nulta hipoteza se proverava kao definisana i operacionalizovana pretpostavka koja se testira
pomou statistiko-matematikih modela opisa i zakljuivanja.
TENJA - opti izraz za usmerenost ponaanja koja proizilazi iz nagona i motiva; ona nije, kao elja,
usmerena ka odreenom objektu ve ka nekoj vrsti objekata i situacija.
TIPOLOGIJA LINOSTI - klasifikovanje pojedinaca na osnovu dominantnih osobina ili oblika ponaanja u tipove. Tipologije su najee bile zasnovane na psihikim osobinama i telesnoj konstituciji.
Najstarija je Hipokratova tipologija temperamenta koja u osnovi razvrstava pojedince prema
dimenzijama: emocionalnost / neemocionalnost, promenljivost / nepromenljivost. Pavlov je te dve
dimenzije spojio u jedinstvenu dimenziju stimulacija / inhibicija. Jung svoju tipologiju razvija du
dimenzije ekstravertnost / introvertnost. Meutim, u savremenoj psihologiji ee se koristi pojam
sindromni tip linosti - u kome se povezano javlja vie osobina, ali ni jedna nije posebno dominantna.
423
TIP LINOSTI SA NEGATIVNOM EMOCIONALNOU - je agresivan, otuen, sklon rizik i ima nisku kontrolu nad ponaanjem.
TIP LINOSTI SA POZITIVNOM EMOCIONALNOU - ima primerenu kontrolu nad svojim ponaanjem,
preteno pozitivno reaguje na ljude, stvari i dogaaje.
TIP DOBRO PRILAGOENE LINOSTI - je fleksibilna linost, relativno ekstravertna, saradljiva, savesna, emo-
TIP LINOSTI SA NEDOSTATKOM KONTROLE - je srazmerno ekstravertan, umereno emocionalno stabilan i otvoren za iskustva i nesaradljiv i nesavesan.
TIP LINOSTI SA PRETERANOM KONTROLOM - je relativno saradljiv, savesan i otvoren, introvertan i
emocionalno labilan.
TOLERANCIJA DVOSMISLENOSTI - prihvatanje alternativnih mogunosti, injenice da je situacija ili
funkcija objekta dvosmislena; osoba sa niskom tolerancijom dvosmislenosti se pokazuje u tenji da
sve vidi kao crno/belo; linost sklona kreativnosti pokazuje toleranciju dvosmislenosti.
TOLERANCIJA FRUSTRACIJE - (v. FRUSTRACIONA TOLERANCIJA)
TONSKA MEMORIJA - (v. MEMORIJA)
TOPOLOKA PSIHOLOGIJA - (K. Levin) opis i klasifikacija psiholokih fenomena polazi od topologije
linosti; ova psihologija se bavi dinamikim odnosima u okviru strukture linosti, polja ponaanja,
kao i meusobnim dinamikim odnosima. Linost se sastoji iz senzomotornog dela koji odrava
vezu izmeu okoline i unutranjeg dela linosti (motivacije, emocija, s jedne, i stavova, miljenja i
ponaanja, s druge strane).
TRAG - (v. ENGRAM)
TRANSFER - prenos, dejstvo ranijeg uenja (vebanja) na kasnije uenje i kasnije aktivnosti. Moe
biti pozitivan, poboljavati novo uenje i negativan (interferencija), ometati uenje nove aktivnosti.
Ako su poboljanja u kognitivnoj operaciji govorimo o transferu uenja. Ako su operacije afektivnokonativne, govorimo o transferu emocionalnih odnosa. Ako se prenosi uvebanost s jedne strane
tela na drugu govorimo o bilateralnom transferu. Transfer ima veliki znaaj za vaspitno-obrazovni
proces jer se na pretpostavci da e se transfer dogaati zasniva kolovanje.
TRANSVERZALNI PRISTUP - horizontalni presek, istraivanje psihikih pojava (zavisnih varijabli) na
ispitanicima razliitog uzrasta u priblino isto vreme i na osnovu dobijenih podataka utvruje veza
uzrasta sa tim pojavama. Postupak je ekonomian i prikladan za ispitivanje optih zakonitosti psihikog razvoja. Ogranienja postupka su pojave generacijskih razlika meu subjektima koji se
porede, to se pokazalo kao nedostatak pri ispitivanju intelektualnog razvoja.
TRANSFORMACIONA PRAVILA - (omski) predstavljaju niz pravila, vezanih za sredstva usvajanja jezika, po kojima se povrinska struktura jezika menja u dubinsku strukturu, za koju dete ima uroeno
razumevanje.
TRANZITIVNOST - jedna od osobina logikog odnosa elemenata skupa; ukazuje na pravac prohodnosti odnosa. Na primer: ako A stoji u odreenom odnosu sa B a B stoji u istom takvom odnosu sa
C, onda A stoji u istom takvom odnosu prema C. Za razliku od fizikih kvaliteta koji su tranzitivni,
psihiki kvaliteti ili aktivnosti ne moraju nuno da budu tranzitivni.
TRIZOMIJA - je numerika aberacija, aneuploidija, hromozoma pri kojoj se u diploidnoj telesnoj
eliji umesto para nalaze tri pojedinana hromozoma. U ukupnom broju elija ima jedan hromozom vie od normalnog broja za tu bioloku vrstu, a fenotipski se to odraava kao odreeno oboljenje.
424
u
UENIKI STIL - (v. KOGNITIVNI STIL)
UENJE - saznajni proces koji dovodi do relativno trajnog menjanja ponaanja pojedinca pod uticajem njegove prethodne aktivnosti (opaanja i vebe/treninga).
UENJE PUTEM POUAVANJA - pouavanje je navoenje uenika na uenje bilo koje vrste, a sa
ciljem da se kod njih izazovu promene u ponaanju.
UDALJAVANJE IZ SITUACIJE - je blai oblik "kanjavanja", sa kojim dete udaljavamo iz situacije, u
kojoj se vlada neprimereno, dok ne pokae spremnost, da e se vladati na prihvatljiv nain.
UMENJE - umenost, ovladavanje aktivnostima koje su potrebne i kao samostalne i za ovladavanje i
izvoenje drugih aktivnosti; bazina obrazovna umenja su: itanje, pisanje, sabiranje, oduzimanje,
pravopis, i dr.
UMNI RAD - intelektualni rad, pojam se koristi da oznai psihonervnu aktivnost koja se najveim
delom zbiva u korteksu. Za to vreme hemijska energija se pretvara u bioelektrinu.
UMOR - predstavlja reverzibilno pogoranje spremnosti ili mogunosti za rad odreene vrste koje
nastaje zbog same aktivnosti. Kao psiholoki fenomen umor je veoma kompleksan doivljaj: nelagodnosti, bezvoljnosti, iscrpljenosti, koji podstie da se aktivnost prekine ili promeni.
UNUTRANJA EFIKASNOST - vaspitno-obrazovnog procesa: izraena je uspehom uenika koji pokazuje u kom stepenu su ostvareni ciljevi nastave (kolski uspeh se najee izraava prosenom
ocenom uenika). Meutim, efikasnost nastave se proverava i preko spoljanje uspenosti - iznosa
transfera, nivoa uspenosti u nastavku kolovanja i na poslu.
UNUTRANJI RADNI MODEL (URM) - u afektivnoj vezanosti deteta sastoje se od tri osnovne komponente: model druge osobe (da li je raspoloiva kada treba ili nije), model sebe (da li je vredan-a neijeg staranja ili nije) i model odnosa. Svaki unutranji radni model je, po Bolbiju prilino verna slika
onoga to se stvarno dogaa u socijalnoj ravni.
UOPTAVANJE - (v. GENERALIZACIJA)
UPITNIK - tehnika psiholokog istraivanja u kojoj se pitanja i odgovori daju pismeno; sistem pitanja
sastavlja se po odreenim principima i uz proveru mernih karakteristika instrumenta; upitnik moe
biti otvorenog tipa (slobodni odgovori) i zatvorenog tipa (izbor od ponuenih odgovora)
URAVNOTEENOST - (ekvilibrij, Pijae) je kognitivno stanje, u kome postaju asimilacija i akomodacija
uravnoteeni i pojedinac moe prilagoeno odgovoriti na stimulaciju okoline. Predstavlja neprestanu interakciju izmeu detetovog miljenja i realnosti.
USLOVLJAVANJE - jednostavni oblik uenja koji dovodi do stvaranja uslovnog odgovora (reakcije);
procesom klasinog uslovljavanja dolazi do povezivanja neke reakcije sa stimulusom koji je ranije
nije izazivao, ali se ponavljano javljao, istovremeno ili neto pre, sa stimulusom (bezuslovnom/primarnom drai) koji izaziva tu reakciju.
USPEH - u pojmu uspeha sadrano je i subjektivno oseanje koje prati rezultat, subjektivna samoocena da je rezultat povoljan, jer se to povezuje sa nivoom aspiracije; uspenost se odnosi na efikasnost, odnos uloenog rada prema ishodima, rezultatima.
USPRAVNI HOD - ljudska odlika; uspravan hod se smatra kljunom fazom u evoluciji, razvoju oveka;
prohodavanje predstavlja prekretnicu u dejem razvoju jer ima znaajne psiholoke posledice. Hod
nastaje kao rezultat sazrevanja u prvih 60 nedelja ivota, obuavanje ne ubrzava prohodavanje;
tek od nastanka senzitivnog perioda obuavanje daje efekte.
425
UTEDA - "uteda" u vremenu ili broju ponavljanja na osnovu koje se odreuje mera zadravanja
(retencije), odnosno stepen zaboravljanja, kada se primenjuje metoda utede koja se zasniva na
ponovnom uenju nakon protoka vremena. Na osnovu razlika u vremenu uenja ili broju ponavljanja izmeu originalnog i ponovnog uenja odreuje se iznos zadranog/zaboravljenog (na pr. ako
je originalno uenje zahtevalo 10 ponavljanja, a ponovljeno samo 4, to znai da je 40% bilo zaboravljeno a 60% "uteda").
UTISKIVANJE - (impriting) utampavanje, vrsta ranog uenja koju odlikuje brzo sticanje a sporo
gaenje (zaboravljanje); mehanizam je bioloki vaan jer omoguava mladunetu zapamivanje i
identifikaciju roditelja. (Utiskivanje je opisao K. Lorenc navodei da je sluajnou bio jedini objekt
koji su videli tek izlegli paii to je dovelo do utiskivanja i aktivnosti upornog praenja naunika
kao "majke").
UVERAVANJE - ubeivanje, proces kojim se postie da neko drugi prihvati razloge i dokaze za neku
tvrdnju, predlog; ubeenje se zasniva na racionalnoj argumentaciji ali i emocionalnom odnosu.
UVID - shvatanje bitnih elemenata u problem situaciji, uoavanje relacija izmeu dva ili vie elemenata situacije, to su i bitne odredbe inteligencije.
UVIANJE - nagla reorganizacija svesti, proces pomou koga smisao, znaenje, sklop, situacija ili
upotreba nekog predmeta postaju jasni; za iznenadno uvianje koristi se termin inspiracija ili iluminacija; getaltisti njime oznaavaju smisaono uenje u kome su misaoni procesi konstruktivnog
karaktera, u onoj meri koliko to situacija zahteva.
UZDRANI TIP LINOSTI - ima visoku kontrolu nad svojim ponaanjem, izbegava rizike i nanoenje
tete drugim i nije socijalno ekspanzivan.
UZOR - model, ono to treba kopirati; mala kopija stvarne stvari.
UZORAK - a. Reprezentativni uzorak je deo populacije koji po svojim svojstvima i obelejima moe da
predstavlja osobine populacije u celini. Tako e zakljuci do kojih se dolo na osnovu uzorka biti
valjani za celu populaciju. Populacija moe da se odnosi na ljude, predmete, dogaaje, operacije, i
dr. to je uzorak reprezentativniji, to su i zakljuci valjaniji. Zbog toga je primena metoda za izbor
uzorka vaan sastavni deo svakog istraivanja. b. Uzrasni uzorak u razvojnoj psihologiji je prikupljanje podataka kod jednako starih grupa ispitanika, koje pripadaju razliitim generacijama, pa podatke od tih grupa prikupljamo u razliito vreme. c. Pristrasni uzorak je greka
pri izboru ispitanika: u studiji nije izabran reprezentativni uzorak populacije.
UZRAST - u psihologiji se najee uzima kao hronoloki uzrast, vreme od roenja pa do odreenog
trenutka; starost; razliiti uzrasti odreeni su periodizacijom (v. MENTALNI UZRAST).
UZROK - pojava koja prethodi, proizvodi posledicu (efekat).
v
VALIDNOST - valjanost, svojstvo koje ukazuje da je proces zakljuivanja ispravan. Test (instrument)
je valjan ako zaista meri ono emu je namenjen.
VARIJABLA - promenljiva, je pojava koja nema stalno odreene vrednosti u pojedinim situacijama tj. moe promeniti vrednosti kod pojedinih dimenzija, koje prouavamo; kontrolna: relevantni faktor, pojava koju eksperimentator ne uvodi jer ona ve postoji i mora se kontrolisati da se
ne bi njen uticaj pripisao eksperimentalnom faktoru; zavisna: pojava koja se u eksperimentu posmatra i meri da bi se odredilo koji su uslovi povezani sa tim promenama; nezavisna: ona se u
eksperimentu varira (uvodi, izvodi) da bi se videlo koliko i kako utie na ispitivanu pojavu (zavisnu
varijablu).
426
VASPITANJE - najiri pedagoki pojam koji obuhvata proces i uslove ali i rezultate formiranja linosti
u socijalnoj sredini, najee uz njeno aktivno uee. Vaspitanje je deo ireg procesa razvijanja
pojedinca kao drutvenog bia - namerna socijalizacija.
VERBALNI FAKTOR - sposobnost da se uspeno reavaju problemi koji obuhvataju verbalne simbole.
VERBALVNO UENJE - uenje da se verbalno odgovara na verbalne stimuluse; javlja se u dva osnovna oblika: (a) memorisanje, mehaniko uenje i (b) uenje sa razumevanjem, uvianjem odnosa.
VETINA - odreeni sled operacija koji se skladno izvodi; razlikujemo motorne i verbalne vetine.
Vetinu odlikuje fleksibilnost da se moe ispoljiti ne samo u nauenim ve i u izmenjenim uslovima.
VEBA - ponovljeno izvoenje jedne radnje u cilju uenja, uz poznavanje naina izvoenja i pojaanje tih reakcija. Uinak vebe se mora kontrolisati u naunim istraivanjima, da ne doe do promena u spontanim odgovorima ispitanika, koju je prouzrokovalo ponovno izlaganje istom ispitnom
materijalu. Uinak vebe je kad ispitanici u istraivanju naue tane odgovore ili vetine, to im
pomae da bre i efikasnije ree zadatke testa.
VIZUELAN - pripada vienju, iskustvo koje pripada ulu vida.
VIZUELIZACIJA - sposobnost za vizuelno zamiljanje; vizuelna (re)prezentacija predmeta i dogaaja.
VLASTITOST - svest o sebi, struktura koja objedinjuje sve aspekte linosti u jednu celinu, otuda je
ovom pojmu blizak pojam integritet linosti.
VOKALIZACIJA - glasovni fenomen u prelingvistikoj fazi razvoja govora koji poinje sa 2/3 mesecom
a posebno je izraen oko 8/10 meseca. Vokalizacija poinje sa osnovnim vokalima a zatim se
kombinuju vokali sa konsonantima. Ova predveba audio-artikulacionih procesa je polazna osnova
za razvoj jezika i govora jer se preko sistema povratne sprege govorna aktivnost usmerava i suava na okvire fonema maternjeg jezika. Na vokalizaciju utiu sazrevanje i sredina.
VOLJA - sposobnost da se izvri izbor i da se zapone namerna aktivnost; sposobnost za kontrolisanje nekih impulsa i oslobaanje drugih.
VOLJNA RADNJA - namerna akcija, aktivnost kojoj prethodi preferencija i izbor cilja.
VREDNOVANJE - evaluacija, merenje i ocena postignua vaspitno-obrazovnih ciljeva - koja uzima u
obzir uslove koji su (ne)povoljno delovali na rezultate.
VREDNOSNE ORIJENTACIJE - sloene dinamike strukture koje se formiraju i menjaju u socijalnoj
komunikaciji i izraavaju (pr)ocenu subjekta o svemu saznatom. U skladu s tim su reakcije, pa su
vrednosti izvor motivacije linosti.
VREME REAKCIJE - interval izmeu stimulusa i poetka reagovanja subjekta. Vreme reakcije zavisi
od vrste i kompleksnosti signala, s jedne, i karakteristika subjekta, sa druge strane.
VRNJAK - pojam koji se u uem znaenju upotrebljava za oznaku jednakosti u godinama; u irem
znaenju znai jednak (ne samo u godinama).
VRNJAKA KULTURA - (Corsaro) znai strukturu meusobnih odnosa, koji ukljuuju kako interakcije
meu vrnjacima tako i interakcije sa odraslima, i uenje, koje ukljuuje pre svega meusobno
razumevanje, reciprone i otvorene komunikacije.
VRNJAKE SOCIJALNE GRUPE - grupe pojedinaca, za koje je karakteristian odreeni stupanja recipronog uticanja jednog na drugog.
427
z
ZABORAVLJANJE - gubljenje sposobnosti da se neeg setimo, da neto prepoznamo ili uinimo;
pojava da tragovi pamenja nisu dostupni pa se gubi, privremeno ili trajno, neto to je ranije naueno.
ZADATAK - zahtev koji izvriocu postavlja neko drugi ili on sam. Zadatak ukljuuje cilj, uslove (dato i
zadato). Kada zadatak prihvatimo i reavamo on postaje logiko-psiholoka kategorija.
ZADRAVANJE - retencija onog to je prethodno naueno, pa su steene reakcije ili znanja pristupana u kasnijoj prilici.
ZAKON EFEKTA - uenje, uvrivanje reakcije koja je nagraena, dovodi do cilja, zadovoljenja motiva; izbegavanje reakcija koje su kanjene.
ZAVISNOST - obim u kome se lanovi jedne grupe oslanjaju jedni na druge u obrazovanju svojih
pojmova o (drutvenoj) stvarnosti; odsutna individualnost, nezavisnost.
ZAVISNOST OD POLJA - kognitivni stil: koliko linost u proceni nejasne situacije zavisi od opaajnog
polja. Zavisni su manje uspeni u analitikoj obradi polja, manje fleksibilni i sporiji u zakljuivanju,
vie se orijentiu na druge kao izvore informacija.
ZIGOT - je oploen enski gamet koji nastaje spajanjem mukog i enskog gameta, odnosno, spermatozoida i jajne elije; zigot je diploidna elija, nastala udruivanjem enske i muke polne
elije, dok se ne podeli.
ZNAK - simbol koji predstavlja zamenu za neto drugo. ovek posebno koristi znakove u procesu
miljenja (predstave, rei, pojmove).
ZNANJE - poznavanje i razumevanje injenica, odnosa, pravila, metoda, i dr. (pojedinca ili kulture).
ZNAAJNI DRUGI - osobe koje su uzor, prama kojima su usmerena pozitivna oekivanja, od kojih
dolaze povratne informacije o naem ponaanju.
ZNAENJE REI - signifikantna funkcija govora: rei su nosioci pojmova - uopteno odraavanje
stvarnosti.
ZONA NAREDNOG RAZVITKA - pojam kojim Vigotski oznaava preduslov da obuka, uenje vodi za
sobom razvoj; uenje moe da budi i razvija ceo niz funkcija koje se nalaze u zoni narednog razvitka ako se deci daju zadaci takve teine koji su izazov, nov problem i koje ono moe da rei uz
malu pomo i podrku - umesto da se daju zadaci koje reava bez iije pomoi (zona aktuelnog
razvitka). Zona narednog razvitka je razlika izmeu: (a) onoga to dete/uenik moe da dostigne
individualno i (b) onoga to dete/uenik moe da dostigne u saradnji sa sposobnijim drugima.
Meutim, da bi se kvalifikovalo kao zona narednog razvitka, voenje mora biti internalizovano, da
je intrapsiholoko tako da se izvoenje na viem kognitivnom nivou deteta javlja nezavisno od te
socijalne inerpsiholoke interakcije sa sposobnijim drugim ili drugima.
ZOOPSIHOLOGIJA - sistematsko prouavanje psihikog ivota ivotinja u filogenetskom i ontogenetskom pristupu.
ZRELOST - pojam koji se koristi u vie znaenja: (a) kao najsavreniji oblik ponaanja kojim se zavrava dobro usmeren razvojni proces; (b) relativna zrelost - kao ponaanje koje je zrelo u odnosu
na uzrast; (c) kao bioloka spremnost organizma za novo ponaanje; (d) zrelost kao pripremljenost
ili gotovost za npr. kolovanje, koja ukljuuje sazrevanje i potrebno iskustvo; (e) kao status odraslog, kada pojedinac dostie nivo delovanja odraslog (telesnog, intelektualnog, emocionalnog, socijalnog i moralnog), priblino izmeu 21. i 65. godine ivota. Zrelost se ne dostie istovremeno na
svim podrujima.
428
ZRELOST LINOSTI - stepen postignute ravnotee izmeu identiteta i integriteta jedne linosti; pojam
oznaava stepen ostvarenog sklada izmeu razvojnih potencijala i postignua i uspenosti integracije u drutvenu sredinu voenjem rauna o osnovnim normama i vrednostima sredine kojoj
linost pripada.
ZRENJE - sazrevanje, one razvojne promene koje podstie faktor naslea; proces postizanja zrelosti
koji prati princip istovetnosti razvojnog reda.
ELJA - o elji je re kada se uz doivljaj potrebe (nagon) javi predstava o privlanom cilju koji moe
da zadovolji datu potrebu.
ENEVSKA KOLA - (Pijae) - zastupa tezu da je uenje subordinirano razvoju i moe menjati svoje
mehanizme u zavisnosti od odreenog nivoa razvoja; razvoj se odvija po sopstvenim zakonitostima bioloke i socijalne prirode.
IVOTNA FILOZOFIJA - obuhvata osnovne ciljeve ivota i tenju ka ostvarenju tih ciljeva. Ona odreuje misaone tokove i karakteristine oblike ponaanja i u njenoj osnovi se nalazi vrednosni sistem
linosti. U Levinsonovom modelu razvoja predstavlja temeljne naine ivljenja pojedinca, koji
ukljuuju razliite socijalne uloge, line preferencije, uverenja, vrednosti.
IVOTNI CIKLUS - je pojam kojim se oznaava ciklino kretanje fiziolokih promena u ivotu pojedinca: roenje, rast, sazrevanje, starenje, smrt. Pojam ne ukljuuje socijalne interakcije i individualne
varijacije linosti.
IVOTNO DOBA - starost, hronoloki uzrast.
IVOTNI PROSTOR - oznaava ukupno shvatanje sveta pojedinca u kome on postoji i u kome se
ponaa. U ivotnom prostoru i zamiljene pojave imaju bar jednaku vanost kao i stvarne.
IVOTNI PUT - pojam kojim se oznaava mnotvo razliitih tendencija i linija razvoja jedne iste linosti u interakciji sa sredinom koja je okruuje. Polazei od viedimenzionalnosti ivotnog puta ruski
psiholog Kon odreuje razvojnu psihologiju kao nauku koja prouava "individuu koja se razvija u
svetu koji se menja".
429
CIP -
,
159.922
, ., 1937Razvojna psihologija / Aleksa D. Brkovi.
- aak : Regionalni centar za profesionalni
razvoj zaposlenih u obrazovanju, 2011
(aak
: Svetlost). - 430 str. : ilustr. ; 25 cm
Tira 300. - Renik psiholokih pojmova: str.
365-430. - Bibliografija: str. 359-364.
ISBN 978-86-911757-4-0
a)
COBISS.SR-ID 181798924
430