NOVI PRISTUPI U OBLASTI INVALIDNOSTI

INKLUZIVNO
OBRAZOVANJE

Projekat Podrka razvoju politike u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini (2005-2009) (POI) je meudravni
projekat Finske i Bosne i Hercegovine koji realizuju: Direkcija za ekonomsko planiranje Bosne i Hercegovine,
Federalno Ministarstvo rada i socijalne politike i Ministarstvo zdravlja i socijalne zatite Republike Srpske.
Agencija za podrku je Nezavisni biro za humanitarna pitanja (IBHI), Safeta Hadia 66a, 71000 Sarajevo,
Bosna i Hercegovina, 033 473 214/217/132, www.ibhibih.org, sdpd@ibhibih.org.

Novi pristupi u oblasti invalidnosti: Inkluzivno obrazovanje

Izdavai
Direkcija za ekonomsko planiranje Bosne i Hercegovine
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike
Ministarstvo zdravlja i socijalne zatite Republike Srpske
Nezavisni biro za humanitarna pitanja (IBHI)
Urednica
Lejla SOMUN-KRUPALIJA
Autori/ce
Azemina VUKOVI (voditeljica tima), Sevdija KUJOVI, Jelena IPKA
DTP i tampa
riptih, Sarajevo
Tira
1000
Mjesto i godina izdavanja
Banja Luka i Sarajevo, 2009.
Direkcija za ekonomsko planiranje BiH
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike
Ministarstvo zdravlja i socijalne zatite RS
Nezavisni biro za humanitarna pitanja (IBHI)
Safeta Hadia 66a, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
033 473 132
sdpd@ibhibih.org

SADRAJ
UVOD.....................................................................................................................................................................
DEFINICIJE I POJMOVI........................................................................................................................................
PREGLED STANJA U BiH.....................................................................................................................................
PREGLED ISKUSTAVA I DOBRIH PRAKSI U BiH................................................................................................
PREPORUKE.........................................................................................................................................................

UVOD
Socijalno ukljuivanje osnova je koncepta socijalnih politika u zemljama EU kao i njihove uzajamne koordinacije
na nivou EU. Europska unija iskljuenost shvaa ne samo kao razliitost u prihodovnom siromatvu, koje se u
novije vrijeme opisuje kao distribucijski ishod, nego kao proces opadajueg sudjelovanja, solidarnosti i pristupa.
Zbog toga ukljuenost podrazumijeva bolje sudjelovanje iskljuenih u procesu odluivanja o stvarima koji utjeu
na njihov ivot i pristup osnovnim pravima.
Instrument za implementaciju socijalnih dimenzija Lisabonskih ciljeva (koje stavljaju fokus na rad i zapoljavanje)
dodatno je naglaen kroz Europsku socijalnu agendu i Strategiju za borbu protiv socijalne iskljuenosti
koritenjem otvorenog metoda koordinacije, koji podrazumijeva pet osnovnih elemenata: zajednike ciljeve;
nacionalne akcijske planove o socijalnom ukljuivanju (inkluziji) (NAP), zajednike memorandume o ukljuenosti
(JIM); zajednika izvjea o socijalnom ukljuivanju; zajedniki dogovorene indikatore socijalne iskljuenosti
(Laeken indikatore) i razmjenu steenih iskustava.
Iako se temelje na zajednikom cilju, politike zemalja lanica EU donekle su razliite jer neke od njih se usko
fokusiraju na trite rada i mree socijalne sigurnosti, dok druge obuhvaaju daleko ire podruje. Meutim, bez
obzira koji pristup zemlja izabere, uloga obrazovanja je veoma bitna u svim procesima koje odreena zemlja
treba realizirati.
Nije pretjerano rei da e drava biti uspjena, stabilna i slona samo onoliko koliko su to i njene kole. Ako
uenici, budui graani, steknu obrazovanje kojim se promovira tolerancija, uvaavanje sloenih europskih
identiteta i graanskog sudjelovanja u drutvenom i javnom ivotu, BiH e imati daleko vee anse da ojaa u
ekonomskom i demokratskom pogledu.
Svjesna injenice da je najbolji i najsigurniji nain izlaska iz socioekonomske krize upravo obrazovanje, BiH je u
svojim razvojnim reformama definirala obrazovanje kao jedan od kljunih ciljeva. Primarni cilj obrazovne reforme
u BiH moe se saeti u dvije rijei: kvaliteta i modernizacija. Na alost, u BiH odvojeni obrazovni sustavi
zasnivaju se na politikoj ili vjerskoj/kulturalnoj podjeli promovirajui etniko razdvajanje i nepovjerenje. Kao
rezultat komplicirane administrativne strukture koju je uspostavio Daytonski mirovni sporazum, obrazovni sustavi,
kao uostalom i drugi drutveni sektori, pod nadlenou su 13 ministarstava, a svako od njih ima svoje odvojene
legislativne i izvrne uloge kao i neuravnoteene proraune. Ovakva administrativna struktura odrazila se i na
brzinu i kvalitetu reformi u obrazovanju. Reforme su nedopustivo spore i neujednaene kako po obrazovnim
nivoima tako i po kvaliteti.

Osobe s invaliditetom i obrazovanje

Kad se govori o izgradnji drutva i njegovoj demokratizaciji, nezaobilazno se otvara pitanje potrebe mijenjanja
odnosa prema osobama s posebnim potrebama i istie nunost njihovog aktivnog ukljuivanja i participiranja u
svim oblastima drutvenog ivota.
Posljednjih decenija u svijetu se razvio pokret za pravedniji odnos prema osobama s posebnim obrazovnim
potrebama kao nova humanistika ideja nazvana inkluzija ili ukljuivanje svih onih koji su bili iskljueni,
segregirani, diskriminirani. Smatra se da je obrazovanje kljuna oblast drutvene djelatnosti koja treba biti
pokreta i realizator ideje inkluzije.
Ako govorimo o djeci s posebnim potrebama, ne mislimo samo na onu sa oteenjem vida, sluha, glasa, govora i
jezika, psihiki zaostalu i autistinu, ve se to odnosi i na djecu koja imaju i druge smetnje i poremeaje u skladu
s MKB 10, kao to su poremeaji ponaanja i emocija, psihoze razvojnog doba, poremeaji prilagoavanja,
poremeaji ishrane, poremeaji spavanja, djeca oboljela od epilepsije, zlostavljana i zanemarena djeca kao i
djeca sa specifinim potrebama u razvoju, povratnici, djeca iz nepotpunih obitelji, manjinskih grupa itd.
Pojam inkluzivnog obrazovanja kao integralnog i neodvojivog dijela opeg obrazovanja podrazumijeva specifinu
pripremu i prilagoavanje postojeeg obrazovnog sustava posebnim potrebama uenika.

DEFINICIJE I POJMOVI
Socijalno iskljuivanje predstavlja mnogo iri pojam od siromatva te proces kroz koji se odreeni pojedinci ili
grupe potiskuju na rub drutva, spreava ih se u njihovim nastojanjima da ive pristojnim ivotom uz puno
sudjelovanje u drutvu zbog njihovog etnikog porijekla, dobnih ili spolnih razlika, invalidnosti, financijskih
problema, nedostatka formalnog zaposlenja i nedostatka obrazovanja. Nadalje, to im oteava ili onemoguava
pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama, kao i drutvenim mreama i aktivnostima zajednice. Iskljueni imaju
malo ili nimalo pristupa moi i procesima odluivanja, te stoga nisu u mogunosti kontrolirati odluke koje utjeu
na njihov svakodnevni ivot. Diskriminacija se javlja u javnim institucijama kao to su institucije pravnog sustava
ili obrazovanja i zdravstvenih usluga, kao i u socijalnim institucijama kao to je kuanstvo.

Socijalna ukljuenost je proces koji omoguava osobama koje su izloene riziku od siromatva i socijalne
iskljuenosti da steknu priliku i nuna sredstva za potpuno sudjelovanje u ekonomskom, socijalnom i kulturnom
ivotu i da uivaju standarde ivota i blagostanja koji su standardni drutva u kojem ive. To podrazumijeva bolje
sudjelovanje u procesu odluivanja o stvarima koji utjeu na njihov ivot i pristup osnovnim pravima.
Osobe s invaliditetom obuhvaaju osobe koje imaju dugorona fizika, mentalna, intelektualna ili osjetilna
oteenja koja u spoju s razliitim barijerama mogu oteati puno i efektivno sudjelovanje ovih osoba u drutvu na
osnovi jednakosti s drugima.
Inkluzija se odnosi na mogunost sudjelovanja osoba s posebnim potrebama u svim obrazovnim, radnim,
rekreacijskim, obiteljskim i drutvenim aktivnostima koje ine suvremeno drutvo.
Inkluzivno obrazovanje podrazumijeva uenje prilagoeno specifinim mogunostima djece. Ono promovira
socijalizaciju djece s posebnim potrebama i omoguava da sva djeca ravnopravno pristupaju kvalitetnom
obrazovanju do najvee mogue mjere. To je koncept obrazovanja koje tei otkloniti barijere ravnopravnom
sudjelovanju sve djece u kolskom sustavu. Ono se zasniva na naelu jednakih obrazovnih ansi za sve to
implicira da u obrazovanju nema odbaenih, odvojenih, stigmatiziranih,hendikepiranih nego svi ostvaruju pravo
kolovanja u redovnom kolskom sustavu.

Uenici s posebnim potrebama

Kod nas su svakodnevno u upotrebi razliiti terminoloki pristupi. Najee se spominje dijete s posebnim
potrebama. Prema vaeem Pravilniku o razvrstavanju govorimo o osobama sa smetnjama u fizikom i
psihikom razvoju.
U grupu uenika s posebnim potrebama spadaju i talentirani i nadareni uenici.
Tipovi obrazovanja za uenike s posebnim potrebama
Kada govorimo o djeci s posebnim potrebama, u BiH se primjenjuju sljedei tipovi obrazovanja za te uenike:

specijalno obrazovanje u posebnim kolama za djecu s umjerenom i teom mentalnom tekoom

specijalno obrazovanje u posebnim odjeljenjima redovne kole
redovno obrazovanje u odjeljenjima s ostalim uenicima - inkluzivno obrazovanje.

Pri tome su specifinosti pojedinih oblika obrazovanja sljedee:

Specijalno obrazovanje - vodi se u specijalnim ustanovama (kole, zavodi, centri, domovi) koje su posebne,
izdvojene ustanove. One se bave obrazovanjem, odgojem, rehabilitacijom, smjetajem i radnim
osposobljavanjem djece i omladine ometene u razvoju. Iako su dio redovnog odgojno-obrazovnog sustava, one
funkcioniraju neovisno. U ove ustanove upuuju se djeca sa smetnjama u fizikom i psihikom razvoju na osnovi
nalaza i miljenja strunog povjerenstva i rjeenja o razvrstavanju. Na osnovi donesenog rjeenja, osoba
ostvaruje odgovarajue mjere zatite i naine kolovanja.
U proteklom razdoblju u kolovanju djece sa smetnjama u razvoju dominirao je ovaj model segregacijskog naina
kolovanja koji se zadrao do danas. Provodio se i/ili se jo uvijek provodi u specijalnim ustanovama: kolama,
domovima, centrima, zavodima ili specijalnim odjeljenjima u redovnim kolama, ponekad i u zdravstvenim ili
socijalnim ustanovama.
Razlozi koji se navode u prilog segregacijskom nainu kolovanja su sljedei:

specijalne kole - ustanove su bolje prilagoene djeci sa smetnjama u razvoju;

u realizaciji sadraja sudjeluje dobro obuen i struan kadar;
specijalne ustanove imaju bolju tehniku opremljenost uz mogunost primjene;
koriste se specifine metode i oblici u radu itd.;
nastavni sadraji prilagoeni su mogunostima uenika (posebni NPP-ovi).

Ovdje je negativno iskustvo to da se djeci postavljaju nedovoljni zahtjevi. To je zatvoren sustav koji suava vidike
u oblasti nove metodologije i pozitivne svjetske prakse, te nema evaluacije u radu.
Specijalno obrazovanje u posebnim odjeljenjima redovne kole - specijalni razredi - izdvajanje uenika s
posebnim potrebama u specijalne razrede u redovnim kolama vodi k etiketiranju djece s potekoama u razvoju
pred oima vrnjaka i njihovih roditelja. Ovo dodatno stvara povean osjeaj nepripadnosti i iskljuenosti.

Redovno obrazovanje u odjeljenjima s ostalim uenicima - suvremena shvaanja ne idu u prilog

segregacijskom nainu kolovanja. Odnos prema djeci sa smetnjama mijenja se usporedo s razvojem drutva i
promjenama koje on donosi. Promjene u specijalnom odgoju i obrazovanju u susjednim zemljama dogodile su se
mnogo ranije nego u Bosni i Hercegovini. One su se u Hrvatskoj dogodile poetkom osamdesetih, u Sloveniji
poetkom devedesetih, a u Srbiji i Crnoj Gori jo uvijek se daje prednost diferenciranoj nastavi. U europskim
zemljama kao to su Italija, Francuska, panjolska, Engleska ukljuivanje djece sa smetnjama u fizikom i
psihikom razvoju u redovan odgojno-obrazovni proces provodi se na svim nivoima kolovanja, profesionalnog
osposobljavanja i zapoljavanja. Ovaj oblik obrazovanja, i pored velikih nedostataka u smislu uvjeta za njegovo
provoenje u BiH, pokazuje najbolje rezultate u odgoju i obrazovanju djece s potekoama u razvoju, a korist
imaju i njihovi vrnjaci.
Nedostaci: kola nema obvezu produenog strunog individualnog tretmana, djeca se ne ukljuuju u
izvannastavne aktivnosti; nesuradnja s rehabilitatorima.

PREGLED STANJA U BIH

U BiH je zbog nekonsolidirane baze podataka teko procijeniti ukupan broj osoba s invaliditetom. Prema
procjenama u 2008. godini ukupan je broj osoba s invaliditetom (RVI, civilnih rtava rata i civilnih invalida) oko
250.000.1 Taj je broj svakako vei u 2008. godini zbog zakonskih mogunosti za proirenje broja korisnika. Osobe
s invaliditetom, kako to potvruju iskustva mnogih zemalja, a naa nije izuzetak u tom smislu, dodatno su
pogoene siromatvom i socijalnom iskljuenou. Analize pokazuju da invaliditet poveava mogunost postanka
siromanim za 18%. Dakle, izgledi za osobe s posebnim potrebama da se nau u siromatvu su za skoro 1/5
vee u odnosu na ostale osobe.
Iako ne postoji konsolidirana baza podataka u BiH, zakljuci razliitih analiza, koje su uraene u okviru odreenih
projektnih istraivanja, govore sljedee: osobe s invaliditetom moraju posjeivati zdravstvene institucije ee i
potroiti vie na zdravstvenu njegu; trokovi zdravstvenih usluga i problemi pristupa kao to su problemi
mobilnosti i prijevoza predstavljaju glavnu barijeru zdravstvenoj njezi osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom
imaju ogranien pristup obrazovanju, stupanj pismenosti kod njih je nii; osobe s invaliditetom imaju ogranien
pristup zapoljavanju, mnogo osoba s invaliditetom ne radi, ali je sposobno raditi i trai posao, mnogi poslovi
mogli bi biti dostupni ukoliko bi se radno mjesto prilagodilo, ali veina poslodavaca ne eli koristiti resurse za
prilagoavanja; vlastite procjene karakteristika stanovanja sugeriraju da kuanstva s lanovima s invaliditetom
ive ne samo u uvjetima prenatrpanosti, ve u uvjetima koji su od strane njih samih opisani kao loe
stanovanje, pristup pitkoj vodi unutar jedinice stanovanja kao i centralnom kanalizacijskom odvodu ogranien je u
usporedbi s ostalim osobama; osobe s invaliditetom troe manje, ali vei dio trokova odvajaju za zdravlje.
Analiza prava osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini pokazuje da postoji visok stupanj diskriminacije meu
njima - i to po vie osnova.
Pristup obrazovanju je prepoznat kao jedan od osnovnih elemenata za prevladavanje iskljuenosti i izlazak iz
siromatva. Zbog toga je obrazovanje od kljune vanosti za osobe s invaliditetom koje su zbog mnogobrojnih
izazova i problema s kojima se susreu u svakodnevnom ivotu mnogo vie iskljuene od drugih. Kako bi dobile
odgovarajue obrazovanje, osobama s invaliditetom potrebno je osigurati jednako pravo pristupa obrazovanju i
jednake mogunosti.
Ukljuivanje djece s posebnim potrebama u redovni obrazovni sustav predstavlja prednost za sve. Kada su
zajedno, djeca ue o raznolikosti, toleranciji i potivanju. Ukljuivanje omoguava da sva djeca, bez obzira na
mogunosti, ue jedni s drugima i jedni od drugih. Inkluzivno obrazovanje se zalae da kola bude mjesto gdje
su svi dobrodoli sudjelovati u njenom radu, kojoj svako pripada kao uvaavan lan, gdje se i uenici i odrasli
meusobno podravaju u interaktivnom uenju.
S obzirom na socioekonomsku situaciju u BiH, kategorije djece koja trebaju biti obuhvaena inkluzivnim
obrazovanjem su:

djeca s fizikim i/ili mentalnim smetnjama i potekoama u razvoju

romska djeca
djeca ostalih nacionalnih manjina
djeca povratnici
socijalno ugroena djeca
djeca s problemima u uenju ili ponaanju
posebno talentirana i nadarena djeca.

Rije je o preliminarnim procjenama razliitih udruenja osoba s invaliditetom za 2008. To je znatno poveanje
u odnosu na procjenu iz studenog 2007. godine (165.000) do kojeg je dolo zbog izmjena zakonodavstva koje su
omoguile nove registracije civilnih rtava rata i RVI.

Inkluzivno obrazovanje u BiH - zakonska regulativa

Temelji inkluzije
Provoenje naela inkluzije omoguuju brojni akti s meunarodnim znaajem i utjecajem kao to su:

Konvencija o pravima djeteta (UN 1989.)

Dokumenti iz Salamanke (1994.)
Svjetski forum obrazovanja (Dakar, 2000.)
Obveza 1. i 2. Stratekog dokumenta reforme obrazovanja (Bruxelles, studeni 2002.) i drugi.

Temelji inkluzivnog obrazovanja u BiH

Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju (OZ OSO) i zakon o obrazovanju u Republici Srpskoj,
kantonima Federacije BiH i Distriktu Brko
Pravila 6. iz Standardiziranog pravilnika o ujednaavanju mogunosti za ljude
Strategije reforme obrazovanja (2002.)
Konvencija UN-a o pravima djece

Kako su za implementaciju zakona iz oblasti obrazovanja nadlene entitetske i kantonalne vlasti, donesen je i
cijeli niz zakona koji reguliraju ovu oblast.
Federacija BiH
Vaee zakonske odredbe na prostoru FBiH kojima se regulira inkluzija u obrazovanju:

lanak 12. Okvirnog zakona o predkolskom odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini

lanak 19. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini
lanak 23. Zakona o osnovnom i opem srednjem odgoju i obrazovanju Unsko-sanskog kantona
lanak 57. Zakona o osnovnom kolstvu upanije Posavske
lanci 48, 49, 50, 51. i 52. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Tuzlanskog kantona
lanak 24. Zakona o osnovnoj koli Zeniko-dobojskog kantona
lanak 28. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Bosansko-podrinjskog kantona;
lanak 18. Zakona o osnovnoj koli Kantona Sredinja Bosna;
lanak 70. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Hercegovako-neretvanske upanije;
lanak 52. Zakona o osnovnom kolstvu upanije Zapadnohercegovake;
lanci 26, 27. i 28. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo
lanak 55. Zakona o osnovnom kolstvu Kantona 10
lanak 25. Zakona o srednjem kolstvu upanije Posavske
lanci 84, 85. i 86. Zakona o srednjem obrazovanju Tuz-lanskog kantona
lanak 25. Zakona o srednjoj koli Zeniko-dobojskog kantona
lanak 22. Zakona o srednjoj koli Bosansko-podrinjskog kantona
lanci 22. i 53. Zakona o srednjoj koli Kantona Sredinja Bosna
lanak 25. Zakona o srednjem kolstvu upanije Zapadnohercegovake
lanak 78. Zakona o srednjem obrazovanju Kantona Sarajevo
u Zakonu o srednjem kolstvu Kantona 10 ni u jednom lanku se eksplicitno ne tretira inkluzija djece s
tekoama u psihofizikom razvoju, ali se u lanku 4, gdje se definiraju opi ciljevi obrazovanja, u stavku 2.
pod b) kao opi cilj navodi i osiguravanje optimalnog razvitka za svaku osobu ukljuujui i one s posebnim
potrebama, sukladno njihovom uzrastu, mogunostima i duevnim i tjelesnim sposobnostima
Zakon o predkolskom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo.

Republika Srpska

Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH (30. lipnja 2003.)

Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju u RS-u (Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 74/08) od 12.
kolovoza 2008.
Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju u RS-u (Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 74/08) od 12.
kolovoza 2008.
Pravilnik o obrazovanju djece s posebnim potrebama u osnovnim i srednjim kolama (SG broj 85) od 29.
rujna 2004.

Ostale pretpostavke za implementaciju procesa inkluzivne nastave

Prihvaanjem inkluzivnog obrazovanja BiH je prihvatila da e djeca i mladi s posebnim potrebama pohaati
nastavu u redovnim dravnim kolama i prema svojim individualnim potrebama. Djeca i mladi s ozbiljnim
onesposobljenjima i potekoama u razvoju djelomino e ili u cijelosti pohaati nastavu u posebnim obrazovnim
ustanovama kada je nemogue osigurati odgovarajue obrazovanje u redovnim dravnim kolama. Pri tome e
pojedinani programi biti prilagoeni individualnim mogunostima i sposobnostima uenika i bit e obvezno
odreivanje defektolokog i logopedskog statusa. Pri definiranju pojedinanih planova i programa propisani
redovni nastavni plan i program treba sluiti vie kao okvir na osnovi kojeg e nastavnik diferencirati nastavu u
vie nivoa (diferencirati program u najmanje dva nivoa - minimalni i maksimalni).
Za uenike s posebnim potrebama potrebno je izraditi, u suradnji s defektologom, logopedom, pedagogom,
psihologom, individualni program rada koji e uvaavati psihofizike osobine uenika. Metode rada s ovim
uenicima podrazumijevaju standardne metode (razgovor, demonstraciju, ilustraciju) ali i korektivne metode
(korektivnu gimnastiku, glazbenu terapiju, logopedski tretman, reedukacija psihomotorike...).
U skladu s naelima i standardima definiranim kategorijama OZ OSO, procedure identifikacije, metode planiranja
i rada, profiliranje, obuka i profesionalni razvoj osoblja koje e raditi s djecom i mladima s posebnim potrebama,
kao i druga pitanja, poblie su regulirana entitetskim, kantonalnim i zakonima Distrikta Brko. Vlasti nadlene za
obrazovanje odgovorne su za provedbu, nadzor i kontrolu ovog Zakona, svaka u okviru svojih nadlenosti, koje
ukljuuju:

potporu strunjaka: defektologa, logopeda, lijenika, psihologa

stalno struno usavravanje nastavnika i pomo u radu od strane asistenata - pomagaa
materijalnu opremljenost kole ukljuujui i nastavna sredstva primjerena radu s uenicima s posebnim
potrebama
prostoriju za individualan rad defektologa, logopeda ili drugih strunjaka s uenicima s posebnim potrebama
financijsku potporu
uklanjanje arhitektonskih barijera u kolskim objektima
unapreenje suradnje kole i obitelji uenika
unapreenje suradnje svih relevantnih imbenika (lokalne zajednice, opinskih vlasti, centara za socijalni
rad, domova zdravlja, nevladinih organizacija).

Kako bi implementacija inkluzivnog obrazovanja dala oekivane rezultate, nuno je obvezivanje na provedbu
naela inkluzivnog obrazovanja i od strane lokalnih tijela vlasti, roditelja, nastavnika i uenika. Nuna je razmjena
informacija i pozitivnih iskustava izmeu kola, institucija, nevladinih organizacija, roditelja, nastavnika i uenika
kao i promoviranje tolerancije i uzajamnog razumijevanja u iroj zajednici, to pomae svima bolje shvatiti kako
funkcionira inkluzivno obrazovanje.
Iz navedenog slijedi da se cijela drutvena zajednica treba angairati da bi se uspjeno realizirao pristup
inkluzivnog obrazovanja. Pri tome sudionici imaju odreene uloge i obveze od kojih su za uspjeh procesa
najznaajnije one koje imaju: obrazovne vlasti, kola, roditelj i uenik.
Obrazovne vlasti mogu:

osigurati provedbe zakonskih odredbi o inkluzivnom obrazovanju

osigurati financijska sredstva za efikasnu provedbu
suraivati s drugim ministarstvima i institucijama koje mogu osigurati odreeni oblik potpore.

kola moe:

raditi s roditeljima i uenicima na stvaranju pozitivne atmosfere za sve

pokrenuti otklanjanje graevinskih i drugih barijera
pokrenuti dodatnu obuku za nastavnike pri nadlenom ministarstvu.

Roditelj moe:

aktivno se ukljuiti u rad kolskih tijela

volontirati
organizirati izvannastavne aktivnosti.

Uenik moe:

aktivno se ukljuiti u rad kolskih tijela kako bi pomogao drugima

aktivno se ukljuiti u zajednike aktivnosti

sudjelovati u razvoju tolerancije i razumijevanja, potrebnih za prihvaanje razlika.

10

PREGLED ISKUSTAVA I DOBRIH PRAKSI U BIH

Dosadanja iskustva s inkluzivnim obrazovanjem ukazala su na injenicu da usprkos ostvarenom napretku
stvaranje inkluzivnog, nediskriminatorskog obrazovnog sustava jo uvijek predstavlja izazov za reformu
obrazovanja koja je u tijeku.
Djeca s posebnim potrebama, takoer, trpe posljedice nemogunosti pohaanja redovne nastave uslijed
smanjene sposobnosti nastavnika da ispune posebne zahtjeve obrazovanja takve djece. Znaajan problem je i
problem oteanog pristupa djece s fizikim onesposobljenjem kolskim zgradama u kojima nisu uklonjene fizike
barijere.
Sadanja situacija je takva da noviji sustav redovnog inkluzivnog obrazovanja i sustav koji podrava ustanove s
djecom s onesposobljenjem nastavljaju postojati paralelno.
Kada razmatramo poloaj nacionalnih manjina u ovoj oblasti, posebnu panju treba posvetiti romskoj zajednici
koja trpe nasljee diskriminacije koja je doprinijela sveopem siromatvu, nezaposlenosti, beskunitvu i
nedostatku pristupa obrazovanju.
Potrebno je naglasiti da se obrazovni zakoni, pa tako i dio koji se odnosi na inkluziju u obrazovanju, ne
implementiraju na dravnom nivou nego na entitetskom i kantonalnom.
Osnovna naela inkluzivnog obrazovanja koja su prihvaena i u FBiH su:

svako dijete treba biti ukljueno u najbliu kolu;

edukacija se mora odvijati u prirodnom okruenju;
potrebna je individualizacija u odgojno-obrazovnom radu;
dijete se ne prilagoava sustavu ve se sustav mora prilagoditi djetetu;
redovan nastavni kadar je iskljuivi nositelj inkluzivnog obrazovanja.

Ukljuenost djece u oblik inkluzivnog obrazovanja u Federaciji BiH

Sve vie se djeca s tekoama u razvoju ukljuuje u redovne kole, no, i pored toga to nije dovoljno. U praksi se
pojavljuju problemi koji kod roditelja izazivaju nedoumice prilikom donoenja odluke gdje da upiu svoje dijete.
Razlozi ovakve situacije su razliiti i prije svega se odnose na:

ranu identifikaciju
nepostojanje programa rane intervencije
nedovoljno pripremljene/osnaene roditelje
nespremnost kole za prihvaanje djeteta u smislu osobne i profesionalne kompetencije nastavnog kadra
nepostojanje podzakonskih akata i pravilnika za primjenu inkluzije to onemoguava sustavnu i kontinuiranu
strunu potporu redovnom nastavnom kadru odnosno cjelokupnom kolskom kolektivu
nedovoljan broj defektologa, logopeda, psihologa koji su dostupni iz sustava
slabu opremljenost kole (tehniki, kadrovski, programski)
arhitektonske barijere
duboko ukorijenjene predrasude okoline, a odnose se na stav da djeca s invaliditetom predstavljaju
opasnost za njihove vrnjake
obrazovni sustav koji ne prepoznaje kompetentne uitelje.

Uoeni problemi u praksi

Praksa pokazuje niz problema. Poet emo od onih osnovnih, a to je rana briga. Naime, medicinsko osoblje ne
pokazuje dovoljno znanja i profesionalne vjetine kod identifikacije odreenih posebnosti djece i naina davanja
informacije najbliima. Trauma roenja djeteta s odreenim onesposobljenjem u sadanjoj praksi nanosi trajnu
tetu u obitelji. Od trenutka roenja pa nadalje obitelj je usmjerena prema uslugama.
Roditelj je prinuen pomo traiti u razliitim institucijama koje apsolutno ne koordiniraju svoj rad to dodatno
stvara komar u ivotu ovih obitelji i dovodi do jo veeg nepoznavanja odreenih tekoa vlastitog djeteta.
Program rane intervencije, temelj i uvjet za lake ukljuivanje djece s invaliditetom u redovne kole, ne postoji
niti u jednom od kantona u Federaciji. Roditelji se i iz ovog razloga (Programom bi bili obuhvaeni
roditelji/staratelji) nedovoljno ohrabruju i osnauju da svoje dijete upiu u redovnu kolu.

11

Opservacija se odvija u zatvorenim, djetetu nepoznatim prostorijama, roditelji se nedovoljno kontaktiraju kako bi
saznali o razliitim aspektima djetetovog ponaanja u obiteljskom okruenju.
Nakon zavrenog predkolskog odgoja dijete se upisuje u redovnu kolu. Prijelaz iz predkolskog/djejeg vrtia u
kolu odvija se bez suradnje uitelja s prethodnim odgajateljima. Dobri rezultati uglavnom se postiu u
sluajevima dobre komunikacije uitelja i roditelja, kao i postojanja volje uitelja da primi dijete u svoj razred.
Potpora uiteljima postoji u praksi, ali njena se kvaliteta razlikuje od kantona do kantona. U Federaciji BiH
jedino HN ima definiran Pravilnik o inkluzivnom obrazovanju koji tono definira nain strune potpore. Struna
potpora se osigurava iz specijalnih ustanova. U pojedinim kantonima defektolozi se zapoljavaju u kolama, u
Kantonu Sarajevo struna potpora odreena je mobilnim timovima iz specijalnih ustanova; u odreenom broju
kola potporu pruaju strunjaci NVO sektora; negdje ulogu osobnog asistenta preuzima majka djeteta s
potekoama u razvoju. Profesori razredne nastave koji imaju zvanje magistra u oblasti inkluzivnog obrazovanja
smatraju sebe apsolutno kompetentnim da sami vode inkluzivni razred, izrauju individualno prilagoen program;
asistenti ovakvih nastavnika pomau u pripremi radnog materijala, pruaju potporu i pomo za svu djecu,
sudjeluju u izvannastavnim aktivnostima. Ovi uitelji nisu priznati kao strunjaci u procesu inkluzije u smislu
odreenih beneficija, stimulansa itd.
Bitan segment u procesu inkluzije je stvaranje partnerstva izmeu kole i doma. Kod nas je ta suradnja jo
uvijek na niskom nivou, mada se u pojedinim sluajevima vidi kvalitetna i pozitivna komunikacija na relaciji uitelj
- roditelj (nema meusobnog optuivanja - rjeava se problem) ime se roditelj ukljuuje u obrazovanje svog
djeteta.
Edukacije i doedukacije redovnog nastavnog kadra ne odvijaju se kontinuirano i planski. U do sada
odravanim seminarima teorija zauzima najvee mjesto, praktine obuke je vrlo malo. Na seminarima se govori
uopeno, ne nude se konkretna rjeenja za konkretnu situaciju - specifine potekoe koje se moraju uzeti u
obzir i kod pristupa i kod izrade individualnog plana rada (IPR).
Asistent u nastavi ne postoji upravo uslijed ne postojanja pravilnika o inkluziji.
Uloga asistenta i njegov profil je i dalje nepoznanica kako za kolsko osoblje tako i za roditelje.
Za osiguravanje novih i potrebnih nastavnih pomagala koji se primjenjuju u radu s uenicima s posebnim
potrebama ne odvajaju se dovoljna financijska sredstva iz prorauna kantona.
Sva navedena iskustva odnose se na osnovno obrazovanje, a proces obrazovanja mladih s tekoama u razvoju
u redovnim srednjim kolama jo uvijek nije zaivio na prostorima FBiH.
kolovanje djece sa smetnjama u razvoju u Republici Srpskoj
Djeca sa smetnjama u fizikom i psihikom razvoju u RS-u se, prema vaeim zakonima, obrazuju u specijalnim
ustanovama, specijalnim odjeljenjima u redovnim kolama i u redovnim kolama, odjeljenjima, pri tome je
situacija sljedea:
1. Specijalne ustanove
Trenutno je u Republici Srpskoj organizirano i radi est specijalnih ustanova. U ovim su se ustanovama u tijeku
kolske 2007./08. godine kolovala 383 uenika s razliitim smetnjama. U njima je zaposleno 125 strunjaka
razliitih profila, 61 ili 48,80% su defektolozi, a 64 ili 51,20% ostali. Broj zaposlenih defektologa ne odgovara
kadrovskim potrebama ustanova. Dakle, nastava nije u potpunosti struno zastupljena. Starosna struktura
kadrova pokazuje da 67 ili 53,60% zaposlenih ima do 20 godina radnog iskustva, a da 58 ili 46,40% zaposlenih
ima od 20 do 40 godina radnog staa.
Iz naprijed navedenog vidljivo je da je rad u specijalnim ustanovama optereen problemima. kolovanje je skupo,
nedostaje odgovarajui i struan kadar, nedovoljno se prate nova saznanja i dostignua, nema evaluacije u radu,
itd.
2. Specijalna odjeljenja u redovnim kolama
U 202, odnosno 188 osnovnih kola, ako se izuzmu osnovne glazbene i specijalne kole, koliko ih je u Republici
Srpskoj, formirano je 37 specijalnih odjeljenja. U njima je zaposleno 28 defektologa i devet ostalih.
Ogranienja u njihovom radu su:

nedostatak strunog kadra

neodgovarajui prostor i oprema

12

uglavnom nerealizirane obvezne izvannastavne grupne i individualne aktivnosti (prema organizacijskim

oblicima koji su utvreni NPP-om) kao to su: logopedski tretman, psihomotorna reedukacija, korektivna
gimnastika, peripatologija, slune i govorne vjebe...

kolovanje djece sa smetnjama u fizikom i psihikom razvoju u redovnim kolama inkluzivni pristup
U 188 redovnih osnovnih kola (bez osnovnih glazbenih i specijalnih kola) u kolskoj 2007./08. godini upisan je
116.451 uenik. Od ovog je broja 836 ili 0,72% razvrstanih (kategoriziranih) uenika s razliitim smetnjama u
razvoju. Prema internim evidencijama kola bez potpune dokumentacije (slubeno nisu razvrstani kategorizirani) upisano ih je jo 1.731 ili 1,50%.
Iz ovih podataka je vidljivo da se djeca sa smetnjama u fizikom i/ili psihikom razvoju upisuju u redovan
odgojno-obrazovni proces.

Svega uenika u O u RS: 116.451

Specijalne ustanove: 383
Redovne kole kateg.: 836
Redovne kole bez kateg.: 1.731
Ostali redovna kola: 113.501

U provoenju koncepta inkluzije od presudnog su znaaja aktivnosti Ministarstva prosvjete i kulture Republike
Srpske i Republikog pedagokog zavoda koji donose, prate i provode zakonske odredbe i sudjeluju u svim
aktivnostima koje se odnose na kolovanje djece s posebnim obrazovnim potrebama u redovnim kolama, a
izdvajamo:

Od kolovoza 2008. godine na snazi je novi Zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju koji u potpunosti
podrava kolovanje djece sa smetnjama u redovnom odgojno-obrazovnom sustavu u skladu s njihovim
mogunostima i potrebama. Pravilnik o obrazovanju i odgoju uenika s posebnim obrazovnim potrebama
njihova prava blie definira i odreuje.
U tom cilju kontinuirano se radi na unapreivanju nastave, organiziraju se savjetovanja, seminari, okrugli
stolovi - radi se na pedagoko-instruktivnom i savjetodavnom radu nastavnika, roditelja...
U skladu sa Zakonom i Pravilnikom o kolovanju djece s posebnim obrazovnim potrebama u 54 kole irom
RS-a upueni su defektolozi i/ili logopedi koji pruaju potporu inkluzivnom obrazovanju pet sati tjedno. U tim
kolama oni pomau nastavnicima, roditeljima i rade s uenicima.
Za djecu s posebnim obrazovnim potrebama uraeni su posebni NPP-ovi za osnovne i srednje strune
kole, za dvanaest struka i petnaest zanimanja. Prema ovim NPP-ovima djeca sa smetnjama u razvoju u
redovnim srednjim strunim kolama nastavu mogu pratiti u skladu sa svojim mogunostima.
U redovnim se kolama sve vie zapoljavaju defektolozi i logopedi. Osam kola u RS-u ima stalno
zaposlene defektologe i/ili logopede kao strune suradnike.
Unapreuje se suradnja s institucijama od znaaja za edukaciju i rehabilitaciju djece sa smetnjama u
razvoju, lokalnom zajednicom, udruenjima, NVO-ima i pojedincima.
Podravaju se projektne aktivnosti koje promoviraju ideju inkluzije (POI, EducAid, Save the Children...).
Preuzimaju se pozitivna iskustva i primjeri dobre prakse iz zemalja u okruenju.

Uoeni problemi

Identifikacija i rani tretman

Slaba suradnja kole s medicinskim ustanovama i centrima za socijalni rad gdje se vri razvrstavanje
Pravilnik o razvrstavanju ne prati suvremene tokove (terminologija, pristup...)
Nedostatak strunoga kadra: defektolozi, logopedi, psiholozi
Brojne arhitektonske i socijalne barijere
Slaba materijalno-tehnika opremljenost kola
Needuciranost postojeeg nastavnoga kadra
Slaba suradnja nadlenih institucija (ministarstva, opine...)
Loi socioekonomski uvjeti ivota
Predrasude i stereotipi.

13

PREPORUKE
Federacija BiH

U razdoblju ranog ivota djeteta potrebno je omoguiti multidisciplinarni pristup ocjenjivanja njegovih
potreba; odrediti osobni i integrirani plan rada; periodino ocjenjivati postignuto. Stoga je nuna suradnja
ministarstva obrazovanja, ministarstva zdravstva i ministarstva socijalne politike to bi rezultiralo usvajanjem
Programa rane intervencije. Ovim Programom treba obuhvatiti i obitelj.
Potrebno je omoguiti da se roditelj ne pokree ve da timovi budu mobilni kako za obitelj tako i za odgojnoobrazovne stanove (rad u prirodnom okruenju).
Treba usvojiti Pravilnik o inkluzivnom obrazovanju na nivou kantona (sukladno raspoloivim resursima
vladinog i nevladinog sektora i daljim mogunostima).
Potrebno je osigurati kvalitetne edukacijske programe u cilju podizanja kompetencije nastavnika.
Treba omoguiti kvalitetnu strunu potporu u izradi IPR (logopedi, defektolozi, psiholozi, roditelji).
Potrebno je osigurati asistenta u razredu uz unaprijed definiranu njegovu ulogu. Kako redovni uitelji sve
vie postaju nositelji inkluzivnog obrazovanja, financijska sredstva koja se izdvajaju za inkluziju treba
preusmjeriti prema redovnim kolama u smislu stimulacije nastavnom osoblju koji u svom razredu imaju
dijete s potekoama u razvoju i moraju pripremiti rad i vriti evaluaciju.
Nositelji inkluzivnog obrazovanja su tri resorna ministarstva; obrazovanje, zdravstvo i socijalna politika, s
akcentom na Program rane intervencije.
Djetetov dan se ne zavrava kolom, stoga mu treba omoguiti produeni struni tretman u prirodnom
okruenju.
Potrebno je prevladati predrasude prema djeci s tekoama u razvoju i podii nivo znanja nastavnika i drugih
uenika o prirodi raznih potekoa da ova djeca ne bi bila izloena neprimjerenom tretmanu u koli
(poznavanje potekoa je prednost u izradi programa rada nikako prepreka).

Treba osigurati bolju tehniku i materijalnu potporu kolama.

Potrebno je omoguiti obrazovanje i profesionalno osposobljavanja poslije zavrene osnovne kole u

redovnim srednjim strunim kolama (priprema za zapoljavanje na otvorenom tritu rada kao i pod
posebnim uvjetima).
U cilju realizacije svih navedenih preporuka treba izdvojiti vea financijska sredstva.

Republika Srpska

Primjena propisanih zakona i dogovora

Rana identifikacija i tretman
Utvreni naini suradnje kole s predkolskim, medicinskim i socijalnim ustanovama
Inoviran pristup Komisije za razvrstavanje u skladu s pristupom Svjetske zdravstvene organizacije
Bolja materijalno-tehnika opremljenost kola
Timski pristup u radu: pedagog, defektolog, logoped, psiholog, socijalni radnik...
Otklanjanje barijera (arhitektonskih, socijalnih...)
Podizanje kompetencija nastavnika
Dalje preuzimanje iskustava okolnih zemalja i pozitivnih primjera iz prakse
Pomo lokalne zajednice i nevladinog sektora
Potpora i meusobna suradnja nadlenih ministarstava - protokol o suradnji
Strategija razvoja u primjeni inkluzivne prakse
Potpora i meusobna suradnja nadlenih ministarstava.

Postojei propisi nedvosmisleno naglaavaju pravo svakog djeteta na odgoj i obrazovanje pod jednakim
uvjetima. Tekoe na koje nailaze djeca i mladi s invaliditetom u ostvarivanju ovog prava su loi prostorni i
materijalni uvjeti, arhitektonsko-urbanistike i informacijske barijere, neujednaena rasprostranjenost mree
ustanova, nedovoljno osposobljen struni kadar, predrasude, kao i neprilagoeni udbenici, literatura i didaktika
pomagala. Postoji razvijen sustav specijalnih kola u kojima se obrazuje manji broj djece i mladih s invaliditetom,
no status ovih ustanova nije rijeen i najee nemaju uvjete za adekvatno obrazovanje. Institucije obrazovanja u
veini sluajeva ne planiraju sredstva nuna za provedbu programa inkluzivnog obrazovanja za djecu i mlade s
invaliditetom. U tijeku samog procesa obrazovanja nastavnog osoblja ne postoje predmeti koji ih pripremaju za
rad s djecom i mladima s invaliditetom. Nepristupano i neodgovarajue obrazovanje iskljuuje veinu osoba s
invaliditetom ime su njihov razvoj i osposobljavanje za ivot i rad umanjeni ili onemogueni.
U inkuzivnom odgojno-obrazovnom sustavu u BiH i dalje treba stvarati uvjete primjerene mogunostima uenika
s posebnim obrazovnim potrebama potujui njihova prava i individualne razlike. Potrebno je takoer

14

kontinuirano raditi na prevlaivanju predrasuda prema djeci s tekoama u razvoju i podii nivo znanja
nastavnika i drugih uenika o prirodi razliitih potekoa kako ova djeca ne bi bila izloena neprimjerenom
tretmanu u koli.
Takvim se pristupom ueniku s posebnim obrazovnim potrebama omoguava razvoj sposobnosti i stjecanje
znanja, vjetina i iskustava potrebnih za svakodnevni ivot i socijalnu integraciju. U inkluzivnoj koli bi trebalo:

osigurati uvjete za inkluzivno obrazovanje na svim nivoima od predkolskog do visokog obrazovanja

i zvriti ranu identifikaciju - razvrstavanje
timski pristupiti u radu (nastavnik, pedagog, defektolog, logoped, psiholog, socijalni radnik, roditelj)
usmjeriti NPP na dijete
da nastavnici u radu koriste fleksibilne metode i oblike rada
opremiti kolu odgovarajuom opremom i uilima
uiniti sredinu fiziki dostupnom svakom ueniku
da djeca ostaju u obitelji
osigurati kolama potrebnu materijalnu potporu
dodatno obrazovati nastavnike
uiniti mnogo znaajnijim nego do sada sudjelovanje roditelja i zajednice
raditi timski na profesionalnoj orijentaciji
provoditi propisane zakone, itd.

Pored gore navedenih smjernica inkluzija podrazumijeva i stvaranje uvjeta za pristup tritu rada pa je nuno i
sljedee:

osmiljavanje odgovarajueg obrazovanja i osposobljavanja osoba s invaliditetom za odreena zanimanja u

skladu sa sposobnostima, te mogunostima zapoljavanja prema potrebama i ponudama trita rada
poveanje broja institucija za profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom i prevladavanje osnovnih
nedostataka u ve postojeim institucijama: nedefiniran cilj i mandat rada, nedovoljno poznavanje procesa
inkluzivnog obrazovanja i nedostatak obuke za prekvalifikaciju i dokvalifikaciju osoblja
podizanje nivoa svijesti i vea informiranost o postojeim programima poticanja zapoljavanja koji sadre niz
mjera za sufinanciranje zapoljavanja, samozapoljavanja i obrazovanja nezaposlenih osoba s invaliditetom
promoviranje zapoljavanja osoba s invaliditetom i osiguravanje stimulativnih mjera za poslodavaca za
zapoljavanje osoba s invaliditetom

U politici u oblasti zapoljavanja generalno je zastupljeno naelo nediskriminacije po bilo kojoj osnovi, pa i po
osnovi invaliditeta. Naela nediskriminacije i prava po osnovi rada, meutim, ne primjenjuju se jer nisu definirane
mjere niti postoje programi za osnivanje, razvoj i rad posebnih poduzea za zapoljavanje osoba s invaliditetom,
a osobe s invaliditetom nemaju prioritet pri zapoljavanju u javnom sektoru.
I na kraju, potrebno je rei da kada govorimo o inkluzivnom obrazovanju i njegovim prednostima i posljedicama,
pa i u oblasti kasnijeg zapoljavanja, potrebno je imati na umu da je dijete u centru intervencije, ali je samo jedan
od kljunih aktera. Razvoj djeteta i realizacija edukativnih ciljeva ne zavisi samo od njega ve od cijelog sustava.
Suradnja RODITELJI - DIJETE - NASTAVNICI - TERAPEUTI je nuna za uspjeh ovog pristupa.

15