Bosna i Hercegovina Bosnia and Herzegovina

Federacija Bosne i Hercegovine Federation of Bosnia and Herzegovina

Kanton Sarajevo Sarajevo Canton
Ministarstvoobrazovanja i nauke Ministryof education andscience


Broj: 11-01-38-sl/05.
Sarajevo, 07. 11. 2005. godine


KANTONA SARAJEVO
SVIM OSNOVNIM KOLAMA
N/R DIREKTORA

PREDMET: DJECA S POSEBNIM POTREBAMA
U MLA!IM RAZREDIMA OSNOVNE KOLE


U okviru aktivnosti koje se provode na nivou Federacije BiH, a koje se odnose na
reformu osnovnog obrazovanja, Koordinacija ministara Federacije BiH donijela je Model
dokumenta DJECA S POSEBNIM POTREBAMA U MLA!IM RAZREDIMA
OSNOVNE KOLE, kao najzna"ajniji prakti"ni korak u procesu uvo#enja inkluzivnog
pristupa obrazovanja i izuzetno zna"ajan upu$uju$i dokument nastavnicima u realizaciji
sadraja Nastavnog plana i programa kojeg sam prethodno donio i koji Vam je dostavljen
za prvu trijadu devetogodinje osnovne kole. Ovaj dokument se odnosi na rad sa djecom
sa posebnim obrazovnim potrebama u redovnim osnovnim kolama i zasnovan je na
pozitivnim prakti"nim i nau"nim dostignu$ima iz ove oblasti.
Kako postoji obaveza da kantonalne obrazovne vlasti, dakle ministri obrazovanja,
odobre upotrebu svih dokumenta koji se primjenjuju u osnovnim kolama kantona to
koristim ovu priliku da Vas obavijestim da sam odobrio navedeni dokument za upotrebu i
prakti"nu primjenu u osnovnim kolama Kantona Sarajevo, te upu$ujem da u skladu sa
istim otpo"nemo aktivnosti na ovom polju, odnosno da proces inkluzije, iako ve$ postoje
neka po"etna iskustva, bude zasnovan na ovom aktu u skladu sa zakonskim rjeenjima iz
ove oblasti, i to istinski, a ne samo deklarativno, u najboljem interesu djeteta.


S potovanjem,


M I N I S T A R

Doc.dr. Emir Turkui$


www.ks.gov.ba Tel: ++ 387 (0)33 562-128, Fax: 211-487, cent.: 562-000/2128
71 000 Sarajevo, Reisa Demaludina. !auevi"a 1

1
Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
KANTON SARAJEVO
Ministarstvo obrazovanja i nauke
Bosnia and Herzegovina
Federation of Bosnia and Herzegovina
CANTON SARAJEVO
Ministry of education and science

Tim stru"njaka za inkluzivni
pristup odgoju i obrazovanju


























DJECA S POSEBNIM POTREBAMA

U MLA!IM RAZREDIMA OSNOVNE KOLE

/Vane informacije i
preporuke
nastavnicima
razredne nastave/
2










U v o d





Inkluzija je podru"je i princip u okviru cjelokupne reforme sistema odgoja i
obrazovanja. U mnogim zemljama svijeta istrauju se fleksibilniji modeli organizacije
ukupnog rada u koli s jednim jedinim ciljem: da se bolje shvate teko$e na koje djeca
nailaze tokom kolovanja.
Vrijedi razmisliti o pretpostavkama navedenim u UNESCO-ovom
priru"niku Posebne potrebe u u!ionici (urednik Lena Saleh). Evo tih pretpostavki:

Pretpostavka ".
Svako dijete moe nai"i na poteko"e u koli.

Pretpostavka 2.
Takve poteko"e mogu ukazati na na#in na koji moemo usavriti nae
podu#avanje.
(I nastavnici mogu izazvati teko#e, ali ih mogu i izbje#i. Mi moramo u!iti kako da
pomognemo u prevladavanju poteko#a.)

Pretpostavka 3.
Ova poboljanja vode boljim uvjetima u#enja za sve u#enike.
Promjene na"injene zbog djeteta koje ima problem koristit $e svima i sredstvo su
poboljanja ukupnih okolnosti.

Pretpostavka 4.
Potpora bi trebala biti prisutna kao pokuaj nastavnika da pobolja svoju praksu.






U svijetu su ove "etiri pretpostavke povezane sa stavom nastavnog plana o obrazovnim
poteko$ama. Sada moemo posmatrati na"ine na koje bi kole trebale reagovati. Rade$i tako
udalji$emo se od brige o kategorijama, staranju i segregaciji i i$i prema na"inima rada koji
naglaavaju ispitivanje, saradnju i usavravanje. Koriste$i ove pristupe trai$emo na"ine
podu"avanja koji vode ra"una o indvidualnosti svih naih u"enika. (Priru"nik za nastavnike, str. 40-
41)
3
Inkluzivno kolovanje se odnosi na filozofiju obrazovanja koja promovira
obrazovanje za sve u"enike prema njihovim mogu$nostima. Ovakav pristup zahtijeva
temeljite promjene u razmiljanju ljudi, promjene u stavovima i odnosu prema
razli"itostima.
Inkluzija redefinira stvari kako bi djeca i ljudi s posebnim potrebama bili
cijenjeni zbog onog to jesu. Inkluzija nije neto novo to se moe napraviti ili osigurati.
To je dugotrajan proces koji treba organizirano provoditi kako bi i rezultat bio stvaran za
djecu i ljude s posebnim potrebama.
Sada se u naoj zemlji uglavnom koristi termin djeca s posebnim potrebama.
Ovaj termin pored djece ometene u psihi"kom i fizi"kom razvoju obuhvata i nadarenu
djecu, djecu bez roditelja, izbjeglice, povratnike, djecu manjina u nekim podru"jima i dr.
Inkluzivne kole prenose znanja u"enicima preko dogovorenih programa koji
se neznatno razlikuju, u obavezama kole, od onih koji se koriste u kolama koje
isklju"uju neke u"enike iz redovnih odjeljenja (Ballard 1995).
U koli za sve rad se organizira tako da se svakom djetetu osigura kolovanje
prema njegovim sposobnostima, odnosno potrebno je omogu$iti da svako dijete bude
uklju"eno u redovnu nastavu i dobije onoliko gradiva koliko moe savladati, a uz to ono
ima pravo i na i n d i v i d u a l n o p r i l a g o # e n i p r o g r a m.
Prilago#eni program proizlazi iz okvirnog programa, stalno se prati i koriguje.







Nastavnici u koli od prvog dana posmatraju djecu. Postepenim
posmatranjem otkrivaju odre#ene uzroke ponaanja, podru"ja u"enja koja su im
zanimljiva, razvoj odre#enih sposobnosti, te djetetov cjelovit razvoj i napredak.
Osnovni cilj posmatranja je prikupljanje informacija koje $e nastavniku ili timu za
usvajanje prilago#enog programa rada pomo$i da primjerenije programira rad.
Nastavnici mogu provoditi procjenu na vie na"ina, koriste$i razli"ite
metode zapisivanja. Najprirodnije, uobi"ajene metode posmatranja djece provode se u
situaciji igre, rada, u"enja i druenja. Nastavnik moe identificirati i odre#ene
poreme$aje u razvoju i ponaanju.

ta je vano za ostvarivanje pedagoke opservacije?

$. Strogo uvaavanje pedagokih standarda s obzirom na broj u"enika u odjeljenju,
stru"nu spremu nastavnika i njegovu istinsku spremnost da prihvati svako dijete.
Nije dovoljno re$i da je to njegova obaveza.
2. U"itelj kojemu se povjerava opservacija, u pravilu, ne bi smio biti po"etnik u
profesiji;
3. kola mora imati pedagoga, psihologa i imena osoba, specijaliziranih stru"njaka, koji
mogu pruiti podrku i pomo$;
OPSERVACIJA I PREPOZNAVANJE
POTREBA U%ENIKA U KOLI ZA
SVE
4
4. Pedagog je koordinator tima za opservaciju, stru"nu pomo$ i podrku.
5. Podrka roditelja, odnosno osoba koje se bave djetetom.
6. Opservacija u razli"itim situacijama (situacija igre, rada u grupi, samostalnog rada,
u situacionom kontekstu).
7. Vano je rezultate opservacije posmatrati u kontekstu ukupnih spoznaja o djetetu.
8. Ne donositi zaklju"ke ishitreno i bez uvida u ukupne prilike koje su oblikovale
dijete.
9. Nastavnik nije dijagnosti#ar. On samo posmatra, evidentira zapaanja i u
u saradnji sa specijaliziranim stru#njacima planira rad s u#enikom. On je
jedan od realizatora dogovorenog individualiziranog programa.

Neka odstupanja mogu$e je brzo zapaziti:





























Odstupanja u razvoju
krupne motorike:
Odstupanja u razvoju
precizne, fine motorike:
- Otean ili neobi!an hod.

- Dijete moe biti
stalno u pokretu, hiperaktivno.

- Dijete moe biti motorno nestabilno.
- Oteano dri olovku i pribor,
- Linija je debela, pritisak na papir neadekvatan, teak.
- Odstupanje se moe posebno uo!iti pri crtanju romba i kvadrata;
ova poteko#a se kasnije ispoljava kao problem u vezi s po!etnim
!itanjem i pisanjem; dijete moe neprestano manipulirati
predmetima.
Takva djeca obi!no postiu nizak nivo rezultata na testu perceptivne
organiziranosti.

Naj"e$a odstupanja u razvoju govora
manifestiraju se kao:
- zakanjeli razvoj govora,
- usporeni razvoj govora,
- nedovoljno razvijena
artikulacija glasova,
- nerazumljiv govor,
- nesposobnost razumijevanja drugih,
- mucanje.

5








































- Manifestiraju se u formi oteanog pra$enja nastavnog programa.
- Djeca "esto postiu nizak nivo na testu crtea ljudske figure.
- Imaju teko$a u percepciji prostora.
- Imaju teko$a u pore#enjima, analizi.
- Ne uo"avaju sli"nosti i razlike me#u zadatim likovima.
- Nedostupna im je generalizacija.
Odstupanja na
intelektualnom planu:
Odstupanja u socijalnom i emocionalnom razvoju mogu se
manifestirati u sljede$im oblicima ponaanja:

- napadi bijesa pri sputavanju,
- nemotivirana agresivnost prema sebi i drugima,
- bezrazloni strah,
- odsustvo straha od realnih opasnosti,
- rivalstvo,
- potencirani znaci izolacije,
- neurotska ispoljavanja, kao sisanje palca,
"upkanje kose, trljanje dijelova tijela,
- nizak nivo tolerancije na frustraciju,
enureza (nevoljno lu"enje mokra$e),

enkompreza (nevoljna defekacija koja se ne deava usljed
lokalnog organskog defekta ili bolesti),

anoreksija (nedostatak apetita),

bulimija (pretjerani apetit).
6

Identifikaciju vri nastavnik u stru"nom timu sa kolskim pedijatrom koji daje
ljekarsko uvjerenje, pedagogom-psihologom ili pedagogom i psihologom, nastavnikom
tjelesnog odgoja, nastavnikom mentorom i roditeljem djeteta.

Ukoliko su odstupanja i poteko$e sloenije, stru"ni tim kole od Centra za
opservaciju i dijagnostiku na podru"ju regije kojoj kola pripada zahtijeva opservaciju i
identifikaciju poteko$a u razvoju djeteta.

Nakon prikupljenih svih podataka, kolski stru"ni timovi prave individualno
prilago#eni program za svako dijete s posebnim potrebama, prema njegovim
mogu$nostima.

kolskim stru"nim timovima su na raspolaganju mobi1ni stru"ni timovi resursnih
centara specijalnih kola s razli"itim profilima specijalnih pedagoga (defektologa),
logopeda, pedagoga-psihologa ili psihologa, ljekara i ostalih.

Za dijete za koje se pretpostavlja da ima teko$a na spoznajnom planu, potrebno
je da nastavnik, odnosno pedagog kao voditelj tima za opservaciju, zatrai od roditelja i
prou"i cijelu dokumentaciju: zdravstvenu, psiholoku, socijalnu, pedagoko-
defektoloku, ako je dijete imalo neku od pomo$i defektologa u porodici.

























Prilike u
porodici:
socijalne,
ekonomske,
kulturne,
zdravstvene
Ko se bavi
djetetom:
koliko mu
vremena
posve$uje,
kvalitet
komunikacije

7
















































- igraju li se s djetetom
i koliko

- razgovaraju li s djetetom
i koliko
- da li etaju svaki dan
s djetetom
- imaju li kakve jednostavnije
ku$ne obaveze za dijete
- kako se dijete ponaa prema
roditeljima ili bra$i
- da li samo spava u krevetu
- zna li samo jesti, obla"iti se
i obavljati toaletu
- ima li neke funkcionalne smetnje u
motorici, govoru, vidu i sluhu
- pati li od nekog straha
(mraka, zatvorenog prostora i sl.)
- tui li se dijete "e$e na glavobolju,
lupanje srca
- smije li se ili pla"e bez razloga

- da li dijete rado crta, pjeva, igra se,
gleda TV

- igra se s bra$om i prijateljima

- ima li dijete ku$nog ljubimca

- slua li dijete roditelje







- ima li neku svoju omiljenu igra"ku,
slikovnicu, predmet

- ima li prijatelja i kojeg je uzrasta


- da li je polaze$i u kolu bilo radosno,
ravnoduno ili alosno
8








U pedagokom i obrazovnom smislu u"enike s ote$enjem vida dijelimo u dvije grupe:
- slijepi u"enici koji ne mogu "itati tekst veli"ine Jeager 8 i manji (font Times New
Roman 22)
Oni se obrazuju na Brailleovom pismu (brajici).
- slabovidi u"enici koji "itaju slova veli"ine do Jeger 8
Ostatak vida na boljem oku, uz korekciju ili bez nje, kod ovih se u"enika kre$e od
0,00 do 0,40.

Nerijetko se zna desiti da tek u"itelj primijeti da u"enik ima teko$a u vizuelnoj
percepciji.

Simptomi koji mogu ukazati na smetnje vida, a koje navodi G. Zovko, su:
- "esto trljanje o"iju rukama
- ini pokuaj tipa "da se mrlja ili zamagljenje odstrani iz oka"
- razdraljivost i pla" pri upotrebi vida na blizinu pri gledanju u udaljene predmete
* dri tijelo napeto
* podie lice i pogled prema gore
* okre$e lice ili pogled ustranu
* gura glavu naprijed i sl.

Za vrijeme #itanja:
- konstantno trep$e
- dri knjigu predaleko
- dri knjigu preblizu
- "esto mijenja odstojanje knjige
- nije paljiv za vrijeme "itanja
- "esto prekida "itanje ili pisanje
- zatvara ili pokriva jedno oko
- naginje glavu na jednu stranu
- zamjenjuje slogove i rije"i u "itanju
- kilji kad "ita
- "esto gubi mjesto na stranici
- brka padee i znakove interpunkcije: ne vidi ta"ku i zarez, dvije ta"ke, navodne
znake, $, #, d, nj, j).



DJECA SA
OTE&ENJEM VIDA
RAZVOJNE SPECIFI$NOSTI
9






Djeca sa ote$enjem vida u inkluzivnoj koli ne zaostaju u intelektualnom
razvoju za vrnjacima koji vide, i savladavaju redovni nastavni plan i program predvi#en
za pojedini razred.
U"enici s ote$enjem vida upoznaju svijet, komuniciraju i u"e koriste$i
preostala osjetila.
Za slijepe je najvanija taktilna percepcija, sluh i govor. Svakako se koristi i
ostatak vida ako postoji.
Zbog specifi"nosti taktilne percepcije, ovim je u"enicima potrebno osigurati
vie vremena za pojedine aktivnosti na "asu i uputiti ih da zadatke dovre kod ku$e.









- Vano je prikladno osvjetljenje u"ionice.
- U"enik s ote$enjem vida treba da sjedi na njemu optimalnijem mjestu u u"ionici.
- Treba ga obavijestiti o svim poloajima namjetaja i eventualnim promjenama u
organizaciji prostora (npr., druga"iji raspored klupa, novi ormar i sli"no).
- Pobrinite se da vas u"enik s ote$enjem vida uvijek dobro "uje.
- Sadraj koji piete na tabli izgovarajte glasno da vas u"enik s ote$enjem vida moe
slijediti i zapisivati biljeke.
- Pri davanju uputa budite konkretni, precizni i kratki (npr., umjesto ovdje ili tamo
koristite ispred tebe ili pored tebe, s tvoje lijeve / desne strane.
- Koristite bez ustru"avanja rije"i poput: gledaj, vidi, pogledaj i sli"no.
- Dajte mu dovoljno vremena za koritenje nastavnog materijala.
- Ponekad mu omogu$ite snimanje diktafonom na satu.
- Osigurajte mu individualni materijal za pojedine nastavne jedinice, didakti"ka sredstva i
pomagala prilago#ena osobama s ote$enjem vida.
- Nastojte provjeriti je li vas u"enik razumio.
- Odvojite koju minutu za individualni rad.
- Ponekad mu provjerite urednost pod kolskom klupom.
- Imajte uvijek na umu da dodir i sluh slijepom djetetu zamjenjuju vid.
- Osigurajte smjenjivanje rada i odmora.
- Uklju"ite ga u sve aktivnosti razreda jer ono to moe.

DJECA S OTE%ENJEM VIDA
U INKLUZIVNOJ KOLI

PREPORUKE
NASTAVNIKU
10





Potrebno je osigurati podrku stru"njaka defektologa iz specijalizirane ustanove za
odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju osoba sa ote$enjem vida, za specifi"ne programe koji
su u funkciji obrazovanja kod ovih u"enika (brajica, vjebe vida, peripatologija / vjebe
orijentacije i kretanja, tiflotehnika i druge specifi"nosti).

Svakodnevne i socijalne vjetine ostvaruju defektolozi specijalizirani za navedena
podru"ja.

Mobilni timovi resursnih centara pri specijaliziranim ustanovama pruaju podrku
nastavnicima inkluzivnih odjeljenja putem programa savjetovanja, podrke i pou"avanja
u"enika, njihovih roditelja i nastavnika.










Nagluhim se smatraju lica kod kojih je sluh ote$en s 25 90 decibela na uhu s
boljim ostacima sluha i kod kojih je glasovni govor djelimi"no ili gotovo potpuno
razvijen.
Gluhim se smatraju lica koja imaju gubitak sluha od 91 decibela i vie i koja ni uz
pomo$ slunih pomagala ne mogu cjelovito percipirati glasovni govor.
Raspon ote$enja sluha od 20 dB do 120 dB:
blaga nagluhost 21 dB do 40 dB
umjerena nagluhost 41 dB do 60 dB
teka nagluhost 61 dB do 90 dB
prakti"na gluho$a 91 dB i vie,
klini"ka gluho$a ispitanik ne reaguje na zvu"ne podraaje
Po vremenu nastanka ote$enja, ono moe nastati prije ro#enja, u toku ro#enja i
poslije ro#enja.

PODRKA NASTAVNIKU U
INKLUZIVNOM RADU
DJECA S
OTE%ENJEM
SLUHA

RAZVOJNE SPECIFI$NOSTI
11
Ote$enje sluha predstavlja takav oblik senzorne ometenosti koji donosi
viestruke posljedice u op$em razvoju djeteta. U toku razvoja osoba s ote$enim sluhom
ove posljedice su vezane za odre#ena podru"ja, u prvom redu podru"je govora.
Ukoliko se ote$enja sluha proteu na skali od blagih ote$enja do klini"ke
gluho$e, tada $e se i razvoj govora nalaziti na skali od jedva uo"ljivih ote$enja govora
do potpunog izostanka govora. Dijete teko u"i govor, javljaju se zaostajanje u usvajanju
govornog i pisanog jezika, problemi u pismenom izraavanju, siromatvo rje"nika,
agramati"nost, oteano razumijevanje pisanog teksta.














Nerazvijenost govora i jezika utje"e na zaostajanje u razvoju ostalih podru"ja
razvoja, podru"je miljenja, kognitivnog razvoja, emocionalnog i socijalnog razvoja i
motorike.
Djeca ote$ena sluha predstavljaju zaseban dio populacije djece sa smetnjama u
razvoju te zbog specifi"nih potreba i mogu$nosti koje sa sobom nose i njihov odgojno-
-obrazovni proces treba posmatrati i prou"avati u izdvojenom kontekstu.
Ve$ina gluhih osoba komunicira znakovnim jezikom, ali neki gluhi i mnogi
nagluhi ne poznaju znakovni jezik i komuniciraju govorom.

Simptomi na osnovu kojih nastavnik
moe zaklju#iti da dijete slabije #uje:

- okre$e jedno uho prema nastavniku (ili drugom izvoru
informacija) na upadljiv na"in
- die otvorenim ustima i oteano
- govori glasnije nego to je to potrebno u komunikaciji
- govor je monoton, bez intonacije, agramati"an
- rje"nik mu je oskudan
- zamjenjuje glasove i slova (vitibaba)
- bu"no je u igri
- teko diskriminira glasove-slova: ", $, d i #
- izbjegava igre u kojima je vana verbalna komunikacija
- ne pie redovno doma$e zada$e

12
Zbog toga je prilikom odre#ivanja modela obrazovanja (specijalizirane ustanove
ili inkluzija) kao najvaniju "injenicu neophodno uvaavati na"in komuniciranja
konkretnog pojedinca. Najmanje ograni"avaju$a okolina za gluhe u"enike je ona koja
omogu$ava slobodnu i potpunu komunikaciju s u"iteljima i u"enicima, to je predvjet za
obrazovni, emocionalni i socijalni razvoj.
Najvaniji princip u obrazovanju gluhe i nagluhe djece trebao bi biti dostupnost
informacijama, odnosno mogu$nost pra$enja nastave i razumijevanja obrazovnih
sadraja.
Kulturoloki pristup gluhim osobama afirmira dvije ideje u rehabilitaciji i
edukaciji gluhe djece:
1. poticanje rane komunikacije na znakovnom jeziku;
2. omogu$avanje koritenja prevodilaca za gluhe osobe u uvjetima edukacijske
integracije od vrti$a do fakulteta.
S tim u vezi, djecu s teim ote$enjem sluha koja nemaju razvijen oralno-glasovni
govor mogu$e je uklju"iti u redovnu kolu samo pod uvjetom da su ispunjene sljede$e
pretpostavke:
- priznavanje znakovnog jezika kao prirodnog jezika komunikacije gluhih osoba;
- istraivanje lingvistike bosanskog znakovnog i oblikovanje gramatike tog jezika;
- edukacija prevodilaca za gluhe u razli"itim situacijama pa tako i u kolskom
radu.




1. U"enici s ote$enjem sluha koji su uklju"eni u redovne kole mogu biti vrlo uspjeni u
savladavanju redovnog programa, uz razumijevanje i uvaavanje razvojnih problema i
specifi"nosti i primjenu specifi"nih postupaka u toku izvo#enja nastave.
Za djecu s ote$enjem sluha vano je znati koji su op$i odgojno-obrazovni uvjeti
u koli primjereni, koje je uvjete mogu$e prilagoditi, koje "e$e upotrebljavati, koje je
potrebno dodatno osigurati.
Standardni u"ioni"ki prostor u koli i ostali prostor odgojno-obrazovne
organizacije sasvim zadovoljava potrebe djece s ote$enim sluhom. Me#utim, vano je
DIJETE S OTE%ENJEM
SLUHAU INKLUZIVNOJ
U&IONICI
13
da se djetetu s ote$enim sluhom osigura smjetaj u onom dijelu razreda iz kojeg najbolje
moe pratiti sve to se doga#a u razredu, a posebno da ima mogu$nost direktnog
gledanja u dobro osvijetljeno lice nastavnika, te da ima mogu$nost optimalnog
koritenja svojih slunih ostataka. Stoga bi to mjesto trebalo biti to blie radnom stolu
nastavnika i tamo gdje je osigurano optimalno difuzno osvjetljenje.
Ve$ina op$e i tehni"ke opreme redovne kole moe se koristiti i za djecu s
ote$enim sluhom, me#utim treba voditi ra"una o na"inu njihovog koritenja. (Tako,
npr.: upotreba table i krede, posebno kreda u boji, treba biti "e$e koritena i
osmiljenija; razna tehni"ka pomagala - kao grafoskop, videorekorder, kinoprojektor i
filmove, dijaprojektor i dijapozitive, televiziju i sl. - treba koristiti i "e$e nego to je to
potrebno za djecu bez ote$enja sluha, ali ne u zamra"enim prostorijama; kod izvo#enja
prakti"nih radova u"enik s ote$enim sluhom mora biti u neposrednoj blizini i sl.).
Od specifi"nih i dodatnih sredstava i pomagala vano je u"eniku s ote$enim
sluhom osigurati individualni sluni aparat, primjerene tekstove, ilustracije, slike,
konkretne predmete, makete, sheme i sl. koje ostalim u"enicima nisu uvijek neophodne u
savladavanju sadraja.
Za u"enike s ote$enjem sluha koji nisu u dovoljnoj mjeri savladali govor,
odnosno kod kojih su prisutne nepravilnosti i greke u govoru i zna"ajno pojmovno
siromatvo, nuno je osigurati uvjete da se kroz nastavna podru"ja poti"e i razvoj govora.
Da bi se to moglo ostvariti, treba biti osigurana kontinuirana stru"na pomo$
posebnog stru"njaka defektologa surdoaudiologa i organizirani dodatni oblici rada tokom
samog nastavnog procesa i odvojeno u posebno opremljenom prostoru, koji bi morao
obavezno imati elektroakusti"ku opremu za individualnu rehabilitaciju sluanja i govora.








14




Potrebno je da se nastavnik dobro informira o vrsti ote"enja i preostalim
sposobnostima djeteta. Treba koristiti tehnike u"enja kao to su kooperativno u"enje,
timsko pou"avanje zajedno sa surdoaudiologom. Omogu$iti u"eniku sjedenje u prvim
klupama. Nastavnik treba govoriti umjereno, razgovijetno, s naglaskom na ritam i
intonaciju.
Kod obrade novog gradiva, u"itelj treba stajati licem okrenutim u#eniku da
u"enik o"itava govor nastavnika s usana.
Nastavnik treba biti spreman na ponavljanje iste poruke, govor drugim
rije"ima, koritenje manuelnih oblika komunikacije, kao i upotrebu vizuelnih didakti"kih
sredstava.
Treba izbjegavati saop$enje vanih informacija dok dijete ne obrati panju na
govornika.
Koristiti zna"ajno o#igledna nastavna sredstva, slike, ilustracije, pokret,
modele, dijafilmove, videozapise, kompjuterske programe, crtee i nastavne listi$e,
zna"ajno osigurati udio vizuelne metode (polisenzorni pristup), te osigurati to vie
auditivnih i vizuelnih sredstava.
Zna"ajno koristiti prakti#ni rad u funkciji usvajanja vjetina, ja"anja volje i
motivacije.
Kontinuirano pratiti emocionalni i socijalni razvoj djeteta ote$enog sluha; ne
dopustiti izolaciju ove djece, jer nema tee samo$e od samo$e u grupi .
Koristiti pokret kao nosioca radnje za sve to se tee izgovara govorom.
Crtanje slobodno ili tematski olakava razumijevanje.
Pruiti djeci dovoljno vremena da po"nu i zavre zapo"eto.
Osnovni principi u radu su: o"iglednost, postupnost, kreativne aktivnosti i strpljenje.
Treba "e$e provjeriti da li je u"enik shvatio uputu ili zadatak, dati u"eniku povratnu
informaciju i potvrditi da li je u"itelj shvatio djetetovo pitanje ili odgovor.
Nastavnici bi morali biti dobro educirani o na"inu rada s djecom ote$enog sluha i
spremni na saradnju sa surdoaudiologom, s kojim $e unaprijed planirati programske
sadraje i na"ine njihove realizacije.









PREPORUKE
NASTAVNICIMA
15





Odgojno-obrazovnu integraciju djece s ote$enim sluhom ne mogu provoditi
samo redovni nastavnici.
Da bi se zadovoljile njihove specifi"ne potrebe, odnosno da bi se uz nastavni
proces provodili i postupci za razvoj govora, kola mora osigurati stru#nu pomo"
defektologa surdoaudiologa iz specijalizovane ustanove za odgoj, obrazovanje i
rehabilitaciju sluanja i govora. Surdoaudiolog je "lan mobilnog stru"nog tima
(defektolog, pedagog-psiholog, pedagog, psiholog, socijalni radnik) resursnih centara pri
ovim specijaliziranim ustanovama koji djeluju u vidu pruanja podrke nastavnicima
inkluzivnih odjeljenja putem ostvarivanja programa rehabilitacije sluanja i govora,
programa edukacije i savjetovanja u"enika, roditelja i nastavnika. Defektolog
surdoaudiolog s redovnim nastavnikom i ostalim relevantnim stru"njacima
defektolozima, pedagogom-psihologom, pedagogom, psihologom, socijalnim radnikom i
sl. utvr#uje specifi"ne potrebe djeteta i na osnovu utvr#enog donosi prilago#ene nastavne
programe. Pritom surdoaudiolog treba upoznati nastavnika s fondom pojmova koje dijete
s ote$enim sluhom ima, na"inom provo#enja rehabilitacije sluanja i govora,
mogu$nostima poticanja razvoja govora u okviru odre#enih nastavnih sadraja itd.
Tokom izvo#enja nastave trebaju zajedno razraditi primjerenost odgojno-obrazovnih
postupaka (metoda i oblika rada, adekvatnost op$ih i specifi"nih sredstava i pomagala,
posebno konkretizirati postupke za individualizirani rad, za motiviranje, za razvijanje
primjerenih odnosa s ostalom djecom i sl.).
Osnovni zadatak surdoaudiologa je sprovo#enje specifi"nih odgojno-obrazovnih
postupaka i postupaka rehabilitacije sluanja i govora. Ti postupci su u odnosu na dijete s
ote$enim sluhom posebno vani kako bi se, zbog redukcije sluha, u maksimalno
mogu$oj mjeri nadoknadilo proputeno u razredu i kako bi se razvijao govor. Naime, ovo
dijete zbog toga to tee prati i u"estvuje u govornoj komunikaciji s nastavnikom i
drugom djecom neminovno prima manji broj informacija.
Na njegov takav, uvjetno re"eno, nepovoljan poloaj u razredu treba djelovati
dodatnim oblicima pomo$i, odnosno pronalaziti rjeenja u efikasnom na"inu
komuniciranja (pisani tekstovni materijali, ilustracije, prakti"ni rad i eksperiment,
daktilologija i hirologija, gestovni govor, o"itavanje govora s usta i lica).
Napomena:
Potrebno je, prije svega, ta"nije definirati zakonom ko $e i u kojim slu"ajevima
nabavljati elektroakusti"ka pomagala i opremu neophodnu za rad s djecom ote$ena
sluha.
Za realizaciju ovog programa potreban je stru#an kadar:
- profesor defektolog surdoaudiolog




PODRKA NASTAVNIKU
U INKLUZIVNOM RADU
16






RAZVOJNE SPECIFI%NOSTI

Govorne specifi#nosti se mogu podijeliti na:

$. Govorne i glasovne teko"e uklju"uju poreme$aje izgovora glasova, zamjene ili
dodavanja glasova, mucanje, disfoniju (nazalni izgovor, nerazumljiv govor) i mnoge
druge.
Nepravilan izgovor glasova ili nepravilan govor privla"i negativnu panju kod onih koji
sluaju, utje"e na me#usobnu komunikaciju, uzrokuje poteko$e kako na socijalnom tako
i na emocionalnom planu kod djeteta.
2. Jezi#ne teko"e uklju"uju siromaan vokabular, kratke re"enice, nepravilnu gradnju
re"enica, nemogu$nost slije#enja instrukcija, nepravilnu morfoloku strukturu, probleme
s imenovanjem predmeta, osoba, pojava i ostalog s "ime se u"enik susre$e, selektivni
mutizam i drugo.
3. Poreme"aji kod u#enika u procesu u#enja
Sporo imenovanje, sporo traenje odgovaraju$ih rije"i, siromaan vokabular, upotreba
rije"i samo u jednom kontekstu, nemogu$nost razumijevanja i upotrebe viezna"nih rije"i
ili prenesenog zna"enja, "esta upotreba gesti, slaba mogu$nost izvo#enja definicija (to
rezultira teim usvajanjem gramatike u jezicima i teko$ama u razumijevanju
matemati"kih zadataka, posebno onih koji su zadani rije"ima) i sli"no.
4. U#enici s jezi#nim teko"ama i specifi#nim teko"ama u u"enju (disleksije,
disgrafije, diskalkulije)
Ovi u"enici su redovito prosje"nih ili natprosje"nih intelektualnih sposobnosti. Imaju
probleme s auditivnom percepcijom, lingvisti"kim procesuiranjem i teko$e; trebamo
obratiti panju na:
- u"enikovu sposobnost pravilne upotrebe imenica, posebno razumijevanja apstraktnih
imenica;
- razumijevanje i mogu$nost upotrebe pridjeva i priloga, posebno prijedloga;
- sposobnost pravilne upotrebe zamjenica;
- mogu$nost upotrebe izraza za odnose, veli"inu, koli"inu, vrijeme, prostor;
- mogu$nost razumijevanja viezna"nih rije"i, kao i: homonima, sinonima, antonima i
metonima;
- mogu$nost razumijevanja viezna"ih re"enica (uzre"ice, poslovice, metafore),
- posobnost razlikovanja vanih i manje vanih "injenica i ideja (posebno u tekstovima
koji se obra#uju);
- sposobnost u"enikove jezi"ne organizacije (kod prepri"avanja ili samostalnog pisanja
ili izlaganja.



DJECA S OTE%ENJEM GOVORA I
SPECIFI&NIM POTEKO%AMA U
U&ENJU
17






U"enici s teko$ama u "itanju i pisanju i s disleksijom razlikuju se od ostalih u"enika po
duini po"etnog usvajanja "itanja i pisanja, a "ak i kad nau"e i automatiziraju "itanje
imaju teko$e s traenjem i pronalaenjem smisla pro"itanog, veze izme#u pro"itanog i
njegovog dotadanjeg iskustva, te u pronalaenju op$ih pravilnosti i generalizacija.
Ove teko$e se reflektiraju na teko$e u u"enju gotovo svih kolskih predmeta, a posebno
u predmetnoj nastavi.
Jezi"na obrada informacija ne omogu$ava im potpuno razumijevanje podataka pa
nerijetko ne znaju ta su htjeli re$i ili pitati.

Po"etne teko$e kod disleksije su prisutne od prvog razreda pa i tokom daljeg kolovanja,
a one su:

























DJECA SA SMETNJAMA U GOVORU U
INKLUZIVNOJ U&IONOCI


- spora sinteza i analiza, odnosno "itanje i pisanje,
- izostavljanje, zamjena, dodavanje slova, slogova ili rije"i pri "itanju ili pisanju,
- okretanje slova pri pisanju,
- nepotivanje reda i prostora na papiru pri pisanju ili crtanju,
- neurednost rukopisa, posebno neujedna"enost veli"ine slova i nagiba pisanja,
- nerazumijevanje pro"itanog, kao ni informacija koje prima.

Djeca s navedenim poteko$ama imaju "esto poteko$a i na emocionalnom i socijalnom
planu.
18




Upoznavanje svakog pojedinog djeteta je polazna ta"ka nastavniku u radu. Pripremno
razdoblje je osnova za planiranje razvoja govora, pravilnog izgovora glasova i rije"i,
boga$enja rje"nika te ostalih sadraja.
Dalje, izuzetno je vaan na"in na koji nastavnik djetetu daje informacije odnosno
formulacija nastavnikovih re"enica, koje moraju biti jasne i slikovite, popra$ene
asocijacijama na neto poznato.

U radu s ovim u#enicima potrebno je:
- predvidjeti due vremensko razdoblje za usvajanje nekih tema,
- koristiti razli"ite vrste podraaja vidne, slune, taktilne, kod obrade novih
sadraja,
- dati prednost "e$im usmenim oblicima u pou"avanju i provjeravanju znanja,
- sistematski provjeravati da li je u"enik razumio sadraj, pojmove i definicije,
te dati dodatna objanjenja,
- izbjegavati u"enikovo "itanje naglas ili pisanje na tabli pred razredom (osim
ako u"enik ne izrazi elju),
- koristiti prera#ene, saete, jednostavnije tekstove (i kod "itanja lektire),
- u udbeniku jasno ozna"iti mjesta koja su bitna re"enica, pravilo, primjer,
slika, postupak,
- koristiti mnogo konkretnih primjera, slika, pokusa, povezanih s poznatim
sadrajima,
- zadavati manji broj zadataka, a zadatke po teini rasporediti tako da je prvo
lagan zadatak, pa tei, a na kraju opet lagan,
- podijeliti zada$u na vie faza,
- pismeno rjeavanje zadataka ne ograni"iti vremenski, a greke tipa disleksije
ne ocjenjivati,
- greke u pisanju ne ispravljati, nego ih samo nazna"iti (podvu$i rije" u kojoj je
greka) kako bi u"enik sam uo"io i ispravio greke uz pomo$ udbenika ili
rje"nika,
- kod u"enja koristiti komunikacione tablice (sistem simbola putem slika) i
kognitivne mape koje se samostalno izra#uju prema podru"jima koja u"e.

U"enici s ovom vrstom teko$a u razvoju bi nuno trebali imati individualizirani pristup
u radu i ocjenjivanju.

Vano je u"enika stalno ohrabrivati na spontano izraavanje i poticati ga na samostalnost
u radu. Kod ocjenjivanja vie vrednovati elemante zalaganja na "asu i motivaciju za rad.


PODRKA NASTAVNIKU: logoped

PREPORUKE NASTAVNIKU
19








Osnovne karakteristike u"enika s tjelesnom invalidno$u su motori"ke teko$e i hroni"ne
bolesti. Zatim, to su razli"iti oblici i teina poreme$aja pokreta i poloaja tijela, smanjena
/ onemogu$ena funkcija pojedinih dijelova tijela, naj"e$e ruku, nogu i ki"menog stupa,
te nepostojanje nekih dijelova tijela. %esto se radi o uro#enoj nerazvijenosti pojedinih
dijelova ruku ili nogu, ili je dijete ostalo bez dijela ili cijelog ekstremiteta zbog bolesti
(amputacija oboljelog dijela) ili nezgode.

U ovu grupu se ubrajaju i:

djeca saote$enjem lokomotornog aparata
djeca s ote$enjem centralnog nervnog sistema
djeca s ote$enjem perifernog nervnog sistema
djeca s ote$enjima koja su posljedica hroni"nih bolesti drugih sistema

Osnovni preduvjet za inkluziju u"enika s tjelesnom invalidnosti je pristupa"nost kole,
bez arhitektonskih barijera, osiguran prijevoz i po potrebi li"ni asistent.









U"enicima s tjelesnom invalidnosti i hroni"nim bolestima koji su uklju"eni u redovnu
osnovnu kolu naj"e$e su potrebne prilagodbe koje uklju"uju metodi"ke specifi"nosti u
obradi pojedinih tema i dobivanju povratnih informacija od u"enika pismenim putem,
osobito kada se trai preciznost i brzina, te koritenju posebnih pomagala pri radu.

U"enicima s hroni"nim bolestima ponekad $e biti potrebno prilago#avati tempo rada (ako
se zbog bolesti ili medikamentozne terapije bre umaraju ili sporije reagiraju), a ostale
posebnosti u odnosu na zdravstvene potrebe u"enika treba dogovarati sa stru"nom
slubom kole, roditeljima i lije"nikom u"enika. Ukoliko u"enik zbog lije"enja "e$e
odlazi u bolnicu, potrebno je odravati stalnu vezu i izmjenjivati informacije o
napredovanju i specifi"nim potrebama u"enika s u"iteljima koji rade na bolni"kom odjelu
na kojem se u"enike lije"i, a ako se lije"enje provodi u porodici, potrebno je osigurati
nastavu u ku$i.
DJECA S TJELESNIM
INVALIDITETOM I
HRONI&NIM BOLESTIMA

RAZVOJNE SPECIFI%NOSTI
DIJETE S INVALIDITETOM U
INKLUZIVNOJ U%IONICI
20




U"eniku treba omogu$iti pisanje na ve$im formatima, ponekad samo velikim tampanim
slovima, a izuzetno u"enik ne$e mo$i samostalno pisati olovkom pa se koriste drugi
oblici (diktiranje drugoj osobi, snimanje pismene obveze na kasetu i najprimjerenije
koritenje ra"unala za pisanje uz nune prilagodbe tastera i mia).
Nekim u"enicima bit $e potrebno papir za pisanje ili biljenicu fiksirati za podlogu, a
pribor za pisanje prilagoditi njihovim specifi"nim mogu$nostima. U"enicima treba
osigurati vie vremena za izvo#enje grafi"kih aktivnosti, a tekst predvi#en za plan table
naj"e$e treba biti kopiran i nalijepljen u u"enikovu teku. Pismeni ispiti znanja moraju se
prilagoditi manuelnoj sposobnosti u"enika (iri prostori za pisanje, zaokruivanje
ponu#enih odgovora, pomo$ druge osobe u pisanju, koritenje ra"unala za pisanje, samo
usmeno odgovaranje).
Pri "itanju potrebna su neka posebna pomagalo za dranje knjige u optimalnom poloaju
ili pomagalo za okretanje stranica.

PODRKA NASTAVNIKU: specijalizirane odgojno-obrazovne ustanove koje se bave
odgojem, obrazovanjem i rehabilitacijom djece s tjelesnom invalidnosti i hroni"nim
bolestima (edukativno rehabilitativni programi za ublaavanje i uklanjenje specifi"nih
razvojnih teko$a u"enika; informacije o specifi"noj didakti"koj i rehabilitacijskoj opremi
nabavka i primjena; stru"na literatura o nau"nim, tehni"kim i tehnolokim inovacijama
iz podru"ja edukacije, rehabilitacije, zdravstva i drugih srodnih nauka koje mogu
unaprijediti i olakati neovisno ivljenje i kolovanje djece s invaliditetom i hroni"nim
bolestima, instruktivni edukacijski i/ili rehabilitacijski rad s djetetom; seminari za
u"iteljke i roditelje i dr.).
Podrka su i mobilni timovi iz specijalnih ustanova.









RAZVOJNE SPECIFI%NOSTI

U"enicima s poreme$ajima u ponaanju uvjetovanim organskim faktorima ili
progrediraju$im psihopatolokim stanjem najve$e smetnje u radu u koli predstavlja
poreme$aj panje, "esto pra$en nemirom i hiperaktivno$u, uz koji se mogu pojaviti i
specifi"ne teko$e u u"enju, na motori"kom, govornom, emocionalnom i socijalnom
planu. U"enici uglavnom usvajaju sadraje predvi#ene planom i programom za osnovnu
kolu, ali je neophodno zna"ajnije metodi"ko prilago#avanje.

PREPORUKE
NASTAVNIKU
DJECA S POREME%AJIMA U PONAANJU
UVJETOVANIM ORGANSKIM FAKTORIMA I
PSIHOPATOLOKIM STANJIMA
21







postavite jasna pravila u razredu u"enik treba strukturiranu situaciju i
jasne granice, jer ih sam ne moe postaviti;

strukturirajte okolinu tako da u"enik uspjeno zavri zadatak (stavite
naglasak na ono to dijete moe radije nego na ono to ne moe u"initi);

u"enici s poreme$ajem panje i hiperaktivno$u imaju manje teko$a ako
su klupe u razredu organizirane klasi#no, u redovima;

preporu"uje se da u#enik sjedi u prvom redu, blizu u#itelja, odmaknuto
od buke (ne pokraj vrata ili prozora, ako su uz ulicu);

do u#enika s teko$om neka sjedi dijete koje je dobar model, a u"enik s
velikim teko$ama panje i nemirom neka sjedi samostalno;

pohvalite trud koji dijete ulae u odre#eni zadatak;

ako dijete grijei, objasnite to ne valja, ne grdite ga, uvijek pokaite to i
kako treba u"initi ili mu pomozite da sam do#e do rjeenja tada ga
obavezno pohvalite;

pismene zadatke skratite u odnosu na ostalu djecu u razredu, ali to
u"inite nenapadno, i NE isti"ite pred razredom djetetova ograni"enja;

izmjenjujte zadatke i varirajte teke i lake, zabavne i dosadne;

pripremite za dijete ve" napisani tekst s osnovnim "injenicama koje
treba nau"iti neka bude napisan "itko, velikim slovima, s istaknutim
imenima, pojmovima i sli"no;

korisno je ako u#itelj kontinuirano usmjerava djetetovu panju ili
verbalno (pitajte neto jednostavno, to moe i ne mora imati "vrste veze s
predavanjem) ili neverbalno (pokaite djetetu prstom u knjizi mjesto gdje
se "ita, pogledajte da li slijedi zadatke u kontrolnom radu, da li uspijeva
prepisati s plo"e ono to ste za njega predvidjeli);

ako vidite da mu je panja odlutala, pri#ite i lagano ga dodirnite po
ramenu;

DIJETE S POREME%AJIMA
U PONAANJU U INKLUZIVNOJ
U&IONICI
22
uposlite ga malim zadacima da razbijete monotoniju i omogu$ite mu
ciljano kretanje: zamolite ga da opere spuvu, donese kredu, potrai
nekoga i sli"no;

svoje izlaganje obogatite pri"ama, slikama, filmovima, audio
materijalima i sli"no, to $e biti zanimljivo i djeci koja nemaju teko$e;

djetetu koje ima teko$e dajte jednostavne, konkretne upute i provjerite
da li vas je razumjelo pitajte ga da ponovi to od njega traite ne
ismijavajte ga i ne grdite ako nije razumjelo objasnite ponovo na
jednostavniji na"in;

poti"ite dijete da aktivno sudjeluje na satu kako biste mu zadrali panju;


upute govorite smirenim i blagim glasom;

ne propustite pohvaliti dijete za slije#enje vaih uputa, bilo o "emu da se
radi (moete mu klimnuti glavom i nasmijeiti se, pomilovati ga po glavi,
dodirnuti po ramenu, izgovoriti pohvalu pred razredom ili samo njemu,
nacrtati sunce, srce ili cvijet ili bilo koji pozitivan simbol u biljenicu,
napisati pohvalu);

omogu$iti prilike za pomaganje drugima, za izraavanje empatije;

ne isklju"ujte ga iz razrednih aktivnosti;

prihvatite dijete s teko"om takvo kakvo ono jeste i pomozite mu u
prilagodbi, jer kako ga vi prihva$ate, prihvatit $e ga i vrnjaci u razredu.



Zahtjevi su usmjereni na razvoj bolje slike o sebi, "ime se pove$ava motivacija za u"enje
i saradnju, te bolji odnosi s vrnjacima. Vano je prihvatiti dijete kao vrijednu osobu i
dati mu to do znanja.











23









Razvojna osobitost u"enika s lakom mentalnom retardacijom odraava se kao sniena
sposobnost kojoj su svojstvena zna"ajna ograni"enja u intelektualnom funkcioniranju i u
adaptivnom ponaanju.
Odstupanja u intelektualnom funkcioniranju naj"e$e se prepoznaju kao teko$e u
izvo#enju razli"itih misaonih operacija, naro"ito apstrahiranja i generaliziranja,
analiziranja, povezivanja i zaklju"ivanja, rjeavanja problema, to znatno oteava
usvajanje apstraktnih sadraja u"enja.
Na podru"ju adaptivnog ponaanja, osobitosti se manifestiraju kao ograni"enja kao to
su: komunikacija, briga o sebi, ivot u ku$i, socijalne vjetine, koritenje socijalne
zajednice, samousmjeravanje, zdravlje i sigurnost, funkcionalna znanja, slobodno vrijeme
i rad.
Savremenim pristupom osobama s mentalnom retardacijom preusmjerava se teite od
sniene razine intelektualnog funkcioniranja prema pruanju podrke u skladu s
potrebama ovih u"enika. Model i intenzitet potrebne podrke odre#uje se individualno
prema karakteristikama svakog pojedinca. Podrka se u nastavnom procesu odnosi na
osiguranje prilago#enosti sadraja i svih strukturalnih elemenata nastavnog procesa
sposobnostima u"enika putem prilago#enih programa, te na pomo$i u"eniku i u"itelju u
nastavi.

DIJETE SA LAKO SMANJENIM SAZNAJNIM
SPOSOBNOSTIMA U U INKLUZIVNOJ U&IONICI

Op"i zahtjevi:

* osnovno je s u"enikom uspostaviti pozitivan, dobronamjeran odnos, pohvaliti trud koji
ulae, postaviti dogovore u radu kako bi imao jasniju strukturu rada;
* u"eniku omogu$iti mjesto u razredu tako da je mogu$e primjereno uklju"ivanje u rad,
pra$enje u"enikove aktivnosti i samostalog rada, te kontrola uratka;
* prilago#avati problemske sadraje, didakti"ko-metodi"ke postupke, zahtjeve i sredstva
u radu sukladno sposobnostima u"enika;
* dozirano poticati u"enikovu samostalnost u radu, omogu$iti mu dulje vrijeme za rad,
vjebanje i vie puta ponavljanje bitnih dijelova sadraja uz "e$u provjeru njihovog
razumijevanja.
* poeljno je razraditi motivacioni plan (razra#en sistem poticajnih postupaka i aktivnosti
sa ciljem ja"anja interesa, volje i elje u"enika za provo#enje planiranog rada).
* poticati u"enika i vrnjake na pozitivnu interakciju provo#enjem zajedni"kih aktivnosti

Dijete s lako smanjenim
sposobnostima

RAZVOJNE SPECIFI%NOSTI
24




Preporuke u odnosu na etape nastavnog procesa i nastavne sadraje:
S planiranje i programiranje temeljiti na inicijalnoj procjeni znanja i
sposobnosti u"enika;
S liste procjena i pra$enja izraditi u saradnji s defektologom;
S individualiziranim programiranjem predvidjeti usvajanje manjeg broja
"injenica i generalizacija, naro"ito apstrakcija;
S sadraje u"enja pribliiti u"eniku na o"igledan i jednostavan na"in, bez
suvinih detalja, te ih to vie povezivati s potrebama svakodnevnog
ivota u"enika i mogu$nostima njihove primjene;
S sadraje teorijskog tipa prirediti isticanjem / saimanjem bitnog uz
semanti"ko pojednostavljivanje; zadatke za samostalan rad dati u skladu s
tekstom ponu#enim za u"enje;
S sloene pojmove, zadatke, procese, radnje, logi"ki razloiti i savladavati
po sastavnicama (razlaganje u koracima), a zatim udruiti u sadrajnu
cjelinu;
S u"enika uvoditi samo u jednostavne prakti"ne zadatke, postupno, uz jasna
obrazlaganja; samostalan rad temeljiti na dobro izvjebanim i shva$enim
primjerima;
S za potrebe samostalnog u"enja, u tekstu ozna"iti ono to je bitno, tekst
saeti i/ili pojednostaviti u smislu uporabe poznatih rije"i i kra$ih
re"enica, dati smjernice za rad (plan), izra#ivati kognitivne mape, koristiti
o"iglednu podrku.

Zahtjevi u odnosu na nastavne metode i postupke:
S maksimalno koristiti metodu demonstracije, crtanja i prakti"nog rada pri
pojanjavanju apstraktnih i sloenih pojmova;
S izlaganje nastavnika uskladiti s pojmovnim fondom u"enika,
koncentracijom i panjom: primijeniti razgovijetne i kra$e re"enice
usmjerene na bitno, uz slikovno predo"avanje sadraja (crte, slika,
shema), potrebno je ponavljanje, te "e$a provjera razumijevanja;
S to "e$e koristiti razgovor, pri "emu je zna"ajna uporaba pomo$nih
pitanja;
S u svim nastavnim predmetima primjeriti koli"inu i sloenost sadraja
"itala"kim sposobnostima u"enika, a ukoliko postoje teko$e pri "itanju,
potrebno je primjereno uklju"ivanje ("itanje na po"etku teksta, na po"etku
odlomka) te koritenje orijentira;
S tekst na planu table uvijek treba biti formiran u re"enicama;
S pri prepisivanju dueg teksta, u"eniku omogu$iti prepisivanje u
dijelovima ili mu ista$i samo re"enice bitne za prepisivanje;
S pri izravnom diktiranju, potrebno je izvoditi selekcionirano diktiranje;
PREPORUKE
NASTAVNIKU
25
S za samostalne pismene radove dati kompozicijske smjernice, a prije
pisanja podsjetiti na osnovna pravopisna pravila te oblike u kojima u"enik
naj"e$e grijei.

Zahtjevi u odnosu na provjeravanje i ocjenjivanje:

U skladu s postoje$im teko$ama (posebno panje i koncentracije) potrebno je dozirati
vrijeme ispitivanja ("e$e, kra$e provjere manjih cjelina) te omogu$iti u"eniku onaj na"in
provjere znanja koji mu je laki (usmeno, pismeno).
Ocjenjivanje treba biti opisno i mora se zasnivati na zahtjevima prilago#enog programa
odre#enog nastavnog predmeta i uspjenosti konkretnog u"enika u odnosu na obim i
kvalitet usvojenosti sadraja, u usporedbi s inicijalnim predznanjem, a ne na uspjenosti u
odnosu na ostale u"enike (razred).

Prilago'avanje sredstava i zahtjeva u njihovoj uporabi:

S koritenje izvorne stvarnosti, kad god je to mogu$e;
S nastavna sredstva (vizuelna, auditivna, tekstualna) koristiti tako da se
u"enikova panja rukovo#enim posmatranjem uvijek usmjerava na ono to
je u promatranju bitno, po potrebi i prekrivati nepotrebne pojedinosti;
S perceptivno prilago#avanje sredstava kojima se prezentira izmjenjuju$i
sadraj (dinami"na sredstva) radi lakeg pou"avanja (pove$anja,
smanjivanja elemenata, usporavanja, ubrzavanja, izmjene itd.);
S izrada individualiziranih vizuelnih sredstava pro"i$enih od detalja koji
u"enika ometaju u promatranju i oteavaju mu predo"avanje i
razumijevanje;
S izrada sredstava za podrku u radu podupira"a (npr. okviri za pra$enje
slijeda "itanja, naglaena crtovlja i sl.);
S vjebanje i ponavljanje na individualiziranim nastavnim listi$ima (npr.
razne vrste lota, didakti"kih igara);
S omogu$iti koritenje kalkulatora pri ra"unanju;
S koristiti ra"unalo u cilju interesantnog u"enja ili vjebanja i ponavljanja
sadraja, a posebno u slu"ajevima kad su prisutne perceptivno-motori"ke
smetnje koje oteavaju pisanje.

PODRKA NASTAVNIKU U INKLUZIVNOM RADU

Posebnu stru"nu defektoloku pomo$ u edukaciji i rehabilitaciji u"enika s lako
smanjenim saznajnim sposobnostima uklju"enih u inkluzivne osnovne kole mogu
pruati stru"ni saradnici defektolozi, koji su studirali podru"je mentalne retardacije, kao
i specijalizirane odgojno-obrazovne ustanove koje se bave odgojem i obrazovanjem djece
s lakom mentalnom retardacijom i drugim teko$ama u razvoju (savjetodavni rad,
stru"na literatura, instruktivni edukativni rad s djetetom, seminari za u"itelje i roditelje i
sl.).
Mobilni timovi, uz odgovorne grupe iz specijalnih ustanova i resursnih centara,
osiguravaju podrku nastavniku.
26







Rehabilitacioni program treba biti individualiziran i uskla#en sa stvarnom popratnom
smetnjom pojedinog djeteta. Tako $e za dijete koje ima izraene smetnje u ponaanju na
organskoj osnovi u rehabilitacionom programu biti organizirane psihoterapijske vjebe,
za dijete s izrazitim govornim i glasovnim poreme$ajima logoterapijske vjebe, za dijete
sa smetnjama u motorici i pokretima kineziterapijske vjebe i drugo.

Za u"enika uvedenog u rehabilitacijski postupak planirano je do pet vjebi sedmi"no, po
20 do 30 minuta, ukoliko se rehabilitacija vri u redovnoj inkluzivnoj koli.

LIKOVNE AKTIVNOSTI I ARTTERAPIJA"*

Prezentiranje odre#enih postupka nastavniku kojima se postie promjena ponaanja, a
koji su veoma aktuelni posebo za djecu s poteko$ama u ponaanju, je cilj ovog dodatka
programa.
Poteko$e u ponaanju imaju ve$inom sva djeca kojima roditelji, u vanim stvarima, nisu
postavili granice, koja $e djelovati razmaeno, ali $e sutinski biti nesigurni jer nemaju
oslonac ni u sredini ni u sebi samima. Takva djeca posebno imaju probleme u
emocionalnom razvoju i teko$ama koje ga prate. U op$oj populaciji djece to mogu biti i
prolazni problemi koji se u toku pravilno pedagoki vo#enog razvoja gube. Postupci
navedeni u segmentu okvirnog programa namijenjeni su djeci koja mogu imati problema
u razvoju, ali kod kojih se ne moe govoriti o pravoj patologiji, kao i svoj ostaloj djeci .
Nastavnik mora imati u vidu "injenicu da je psihi"ki ivot djeteta veoma osjetljiva oblast
i njome se ne moe ovladati samo "itaju$i literaturu i podiu$i sopstvenu djecu. Prava
kompetencija zahtijeva daleko ozbiljnije procjenjivanje i poznavanje djeteta. Nastavnik,
koji treba dui period pratiti djecu u jednom odjeljenju, treba predvidjeti i o"ekivane
ishode i u tom pravcu treba iznalaziti postupke za stimulaciju pravilnog razvoja djeteta.
Nastavnikovo pra$enje razvoja djeteta upotpunjuje sliku psiholoke dijagnostike djeteta i
pedagoke perspektive, odnosno o"ekivanih rezultata. To je jedan od najsloenijih
zadataka nastavnika u savremenoj koli. Dijagnostika i pravilan prihvat djece smanjit $e
traumu polaska djeteta u kolu, s kojom se svakodnevno suo"avamo, koja podjednako
poga#a i porodicu i dijete.
Nastavnik je u najboljoj poziciji da djelovanjem autoriteta prvog u"itelja i dobrom
procjenom, s mnogo umjenosti, najlake razrijei postoje$e probleme s kojima se dijete
neminovno svakodnevno susre$e.
Prijedlog ovih sadraja i postupaka ima za cilj da mu u tome pomogne.
________________
*Pripremljeno po uzoru na program V. Ouklender.


AKTIVNOSTI KOJE
POTI&U
KREATIVNOST I
SAMOSPOZNAJU
27
$. C r t a n j e

Crte porodice
Traite od djeteta da nacrta svoju porodicu i sasvim je izvjesno da se na taj na"in moe
mnogo saznati o njemu.
Vrlo djelotvorna vjeba moe biti da se djeci kae: Zatvorite o"i i u mislima po#ite u
svoj prostor, ku$i. Zamisli svakog "lana svoje porodice. Nacrtaj ih na komadu papira ne
kao realne osobe ve$ onako, na ta te podsje$aju (leptir, krug i sli"no). Po"ni s onim na
koga prvo pomisli.
Ako zapne, zatvori o"i i vrati se u svoj prostor. Moe da koristi boje, oblike, predmete
i stvari, ivotinje ili bilo ta to ti padne na pamet.
Dijete poslije pri"a o crteu. Poto se od djeteta dobije opis, moe se traiti da neto
ustanovi za svaku osobu ili da neto kae svakoj osobi, ili da svaka osoba neto kae
njemu .
Moe se traiti da se izvede dijalog izme#u bilo koja dva simbola na crteu. Mnogo je
sigurnije i lake govoriti kroz slike nego kad dijete treba da govori u individualnom radu.
Ova vjeba, kao i sve ostale iz programa, moe biti izvedena svakog mjeseca a da se
dobiju novi opisi osje$aja i novi materijali. Zanimljivo je tako#er vratiti se na stare crtee
i razgovarati s djetetom o tome ta jo vai, od ranije, a ta se izmijenilo.
Sve informacije koje se dobiju isklju"ivo se koriste da bi se radilo s djetetom u okviru
individualno prilago#enog programa rada.

Grm
Da bi se dijete otvorilo ka kreativnim asocijacijama, potrebno je davati mnogo sugestija.
Na primjer: Djeco, zatvorite o"i i oti#ite u svoj prostor i zamislite da ste ruin ili neki
drugi grm. Od djeteta se trai da kae, npr.: Kakva si ti vrsta grma? Jesi li vrlo velik? Jesi
li vrlo malen? Jesi li u punom cvatu? Kakve su boje tvoji cvjetovi? Ima li trnje? Gdje se
nalazi? Ima li drugog grmlja ili si sam? Izgleda li kao grm rue ili neto drugo? Ima li
i"ega oko tebe i kakvo je? Kako preivljava? Brine li neko o tebi?

Poslije toga trai se od djece da otvore o"i i nacrtaju svoj grm. Djeci se da napomena da
ne trebaju brinuti o crteu jer $e mo$i sve objasniti.
Kasnije, kad dijete objasni crte, nastavnik zabiljei opis dolje na crteu. Nastavnik
zatim trai da dijete opie grm u sadanjem vremenu, kao da je ono (dijete) grm.
Ponekad se postavi direktno pitanje: Ko se brine o tebi? Dalje ga se pita da li ono to
je reklo u opisu grma odgovara, na bilo koji na"in, opisu ivota djeteta.
Kasnije se mogu pro"itati sve tvrdnje i voditi razgovor. Nekada se djeca lako
identificiraju s grmom i ta identifikacija moe pomo$i da dijete po"ne govoriti o svojim
brigama.

Tehnika krabanja
U knjizi Edit Kramer Umjetnost kao terapija, opisuje se upotreba te tehnike. Tehnika
koja ne ugroava i moe pomo$i djetetu da otvoreno izrazi neto od svog unutranjeg
svijeta.
Originalna procedura zahtijeva da dijete koristi cijelo tijelo da bi u zraku, ritmi"kim
pokretima, napravilo crte.
28
Zahtjev je da dijete zatvori o"i i da pokretima crta na zamiljenom velikom papiru, sa
zamiljenom olovkom u svakoj ruci. Prestaje crtati kad bude sigurno da je dodirnulo
svaki dio tog velikog papira.
Poslije, na malom papiru, dijete crta s manje ograni"enja .Zahtjev je da dijete napravi
realan crte, ta eli (krabanje), ponekad i sa zatvorenim o"ima.
Sljede$i korak je ispitivanje crtea sa svih strana, traenje formi koje sugeriu sliku, a
poslije toga kompletiranje slike tako to se poja"avaju linije kako se eli , da bi se dobila
realna slika.
Vodi se razgovor i nekada djeca nalaze nekoliko malih slika. Druga doivljavaju to kao
da gledaju oblike i kao da su sama to.
Rado pri"aju pri"u o svojim crteima (neko je nacrtao patku , neko eir, neko dijete koje
sjedi usred krabanja itd.). Nastavnik dje"iju pri"u biljei. Po potrebi postavlja pitanja da
bi se pri"a razvijala.

Slika bijesa
Povremeno dijete moe da izraava svoj bijes dok govori o bratu, ocu, drugu ili sli"no.
Od djeteta se zatrai da nacrta svoja osje$anja. Djetetu se daju debela meka olovka ili
flomasteri u boji. Ono naj"e$e grozni"avo kraba i kraba i kraba po papiru. Odjednom
postaje oputenije.
Nekada dijete kraba uzdune linije i tada se od njega zatrai da zamisli da je zatvoreno
tom jednom linijom. Ovaj crte moe biti prvi korak da dijete govori o svom bijesu, to je
cilj crtea.

Moja nedjelja, moj dan, moj ivot
Moe se dobiti izvanredna slika djetetovog ivota trae$i da ono nacrta svoju nedjelju,
svoj dan i svoj ivot. Crte otvara mogu$nost za razgovor.
Neka djeca crtaju vrlo oskudne crtee jer je to na"in na koji osje$aju sebe i svoj ivot.
Ponekad, bez posebne instrukcije, djeca crtaju kakav bi dan ili nedjelju voljeli i to daje
mnogo materijala za razgovor i rad.


Vijuga
Vijuga je termin obi"no za neku slu"ajnu oznaku, obi"no ta"ku na komadu papira.
Terapeut sjeda s djetetom za stol, s dvije olovke i papirom ispred sebe i djeteta. Terapeut
zatvara o"i, napravi vijugu na papiru i trai od djeteta da zavri crte, da to pretvori u
neto. I dijete napravi vijugu i trai od terapeuta da pretvori to u neto. Kako se
procedura nastavlja, oni govore jedno drugom o crteu i tada se javlja i drugi materijal.
Dio komunikacije s djetetom javit $e se kao rezultat jedinstvene upotrebe ove igre.

Boja, kriva linija i oblici
Nastavnik moe ohrabriti djecu da nacrtaju svoja osje$anja i odgovore u bojama,
krivuljama i oblicima. Moe se postaviti neki lijep model u koji $e djeca jedno vrijeme,
do pet minuta, gledati. Objekti mogu biti cvijet, list, biljka, zalazak sunca, slika ili neto
drugo. Zapravo, svaki objekat se moe upotrijebiti da izazove osje$anja. Moe to biti i
sluanje muzike. Poslije se da zadatak da nacrtaju svoja osje$anja, ali samo bojom,
linijom i oblikom.
29
Moe se djeci dati instrukcija da zatvore o"i i da obrate panju na to kako se osje$aju,
kako se osje$a njihovo tijelo. Trai se da oni to izraze na papiru koriste$i samo linije ili
samo boje i oblike.
O tome se vodi razgovor.

Grupni crte
Nekada se trai postupak da porodica ili dvoje djece, ili terapeut i dijete na komadu
papira nacrtaju samo snop linija, krugova ili drugih nekih oblika. Potrebno je obratiti
panju kako se dijete osje$a. Nekada se na papiru pojavi borba i zanimljivo je vidjeti
kako se problem rjeava. Ono to se djetetu doga#a u posebnoj vjebi, dijete "esto
pokazuje da mu se doga#a i u ivotu.
Vjeba se moe raditi i na vie na"ina.

2. S l i k a n j e
S slikanje prstima
S slikanje nogama
Slikanje ima i terapeutsku vrijednost. Kako te"e slikanje, "esto tako teku i emocije.
Ve$ina djece voli da slika, vole baratati bojama i upotrebljavati boje. Nastavnik moe
sugerati djeci da slikaju bilo ta i "ekati ishod. Kad zavre, djeca trebaju govoriti o slici.
Obi"no se ton, boja i samo slikanje slau s emocijama djeteta; od djeteta se moe traiti
da slika kako se sada osje$a ili kako se osje$a kada je tuno ili kada je sretno.
Mala djeca vole slikati bez instrukcija. Ona se jako zaposle prosipanjem i mijeanjem
boja, a kasnije vam opiu ta vide i to moe biti fantasti"na pri"a.

Slikanje prstima
Autoagresivno dijete "esto slikanjem moe izraziti svoj bijes i druga"ije, a ne samo
prema sebi.
Hiperaktivno dijete i dijete s teko$ama u motornoj koordinaciji kad slika prstima "esto
postaje smireno i koncentrirano jer slikanje "ini da postane koncentrirano. Mada neka od
ove djece nisu u mogu$nosti da kompletiraju sliku, mogu pri"ati o svom ivotu, o li"nim
loim osje$anjima, o svom bijesu prema roditeljima, u"iteljima ili sli"no, to moe
nastavniku pokazati gdje su njihovi osnovni problemi.
Slikanje prstima smiruje.
Dijete koje slika prstima moe mijenjati are i brzo ih brisati. Ne doivljava neuspjeh i
ne mora imati mnogo umije$a za slikanje.
Kad je slikanje gotovo, dijete moe ispri"ati pri"u.

Slikanje stopalima
Stopala su vrlo osjetljiva. Djeca mogu slikati svim dijelovima stopala, prstima, petom,
stopalima sa strane i pokuavaju vidjeti razliku izme#u stopala.
Kad je seansa gotova, djeca sjede i govore o iskustvu. Obi"no izraavaju osje$anje
smirenosti i radosti to su u"estvovala u aktivnosti koja nije uobi"ajena i koja predstavlja
privilegiju u njihovoj koli. Djeca mogu raditi individualne slike, grupne slike, zidne
slike. Prisjetimo se da djeca vole tapkati po baricama i znat $emo koliko im je
zadovoljstvo slikati nogama.


30

3. M a t e r i j a l i z a r a d

Tehnike koje pomau djetetu da izrazi svoja osje$anja upotrebom slikanja i crtanja su
brojne. Bez obzira ta i kojom tehnikom radili, osnovni cilj je pomo$i djetetu da postane
svjesno sebe i svog postojanja u svom svijetu. Svaki nastavnik pronalazi svoj stil i na"in
pra$enja i biljeanja onog to dijete "ini. Sugestije u ovim preporukama nastavnicima
samo slue da bi se pokazale mnogobrojne mogu$nosti kao i da bi se nastavnici ohrabrili
za kreativne procese. Sugestija za terapeutski proces moe biti i ovakva:
S navodimo dijete da iskae svoja osje$anja,
S navodimo dijete da opisuje sliku,
S traimo da razjasni dijelove crtea (oblike, boje, predmete, ljude, ono to je
predstavilo),
S traimo da dijete opie sliku kao da je ono to samo.Ja sam ta slika.
Navedene aktivnosti su samo inicijalne napomene za kreativan rad nastavnika, koji $e
birati i razli"ite materijale za modeliranje i ostale oblike aktivnosti.









Program aktivnosti koje poti"u socijalni i emocionalni razvoj djeteta je program za
poticanje razvoja djetata a istovremeno i program za strukturiranje situacija pogodnih za
opserviranje djeteta, ispoljavanje nivoa njegovog emocionalnog i socijalnog zrenja i
biljeenje ponaanja. Realiziraju ga razredni defektolog, pedagog-psiholog ili psiholog ili
pedagog u saradnji s nastavnikom razredne nastave, grupe u kojoj je dijete s posebnim
potrebama.

CILJ
Cilj stimulacije je poticanje socijalnog i emocionalnog zrenja djeteta.
Socijalna zrelost djeteta omogu$ava:

da dijete shvati i prihvati obaveze,
da moe sara#ivati s drugom djecom,
da se moe pridravati reda (zna se pridravati pravila u u"ionici),
da je oslobo#eno onih oblika ponaanja koji ga mogu dovesti u sukob s vrnjacima
(koristi rije"i umjesto fizi"kih aktivnosti, kao npr. udaranje).

Emocionalna zrelost i emocije imaju snaan utjecaj na dijete.
One utje"u na odnos djeteta prema drugoj djeci i odraslima kao i na uspjeh aktivnosti
koju dijete obavlja.
Odre#ivanje nivoa socijalnog i emocionalnog zrenja svakog djeteta je veoma zna"ajno
posebno u smislu prognoze pedagoke perspektive, to je podloga i za programiranje
rada.
Stimulacija socijalnog i
emocionalnog razvoja
djeteta
31
Cilj $e biti ostvaren sljede$im programskim zadacima:

Posmatranje ponaanja djeteta kroz aktivnosti igre

Aktivnosti se izvode kroz strukturirane situacije i igre (za igru koristiti lutke dje"aka i
djevoj"ice).
Igra glume sebe i drugih.
Razgovor o porodi"nim fotografijama.
Crtanje svoje porodice.
Crtanje druga i drugarice.
Izrada grupne teke ili panoa pod naslovom "sve o meni" ili "sve o nama", u kojima
$e biti sadraji omiljenih aktivnosti u ku$i, koli, omiljene boje, omiljene igre i
igra"ke, omiljeni muzi"ki instrumenti, omiljeni ro#aci, nastavnici, automobili itd.

Potkrepljivanje odgovornosti i samostalnosti kod djeteta

Djeci treba verbalno naglasiti kada neto urade, npr. Hvala to si se sjetio da zatvori
vrata da ne sluamo galamu ili Hvala to si sjeo ta"no na svoje mjesto.
Igre uloga u kojima $e se kroz razli"ite situacije iz okruenja verbalizovati postupci
djece i nastavnika (nastavnikovo modeliranje prihvatljivog ponaanja djeteta), npr.
Skupljam ove lego-kocke da se ne bi izgubile.
Verbalno pohvaljivati djecu koja obavljaju odre#ene zadatke (npr. "Maja sjedi tako
fino za stolom i crta"). Djecu koja ne obavljaju aktivnosti ne treba krtitikovati nego
im treba pomo$i u izvravanju njihovih dunosti.
Za ovu programsku "esticu potrebno je ime djeteta i dnevne aktivnosti istaknuti u
slici i rije"i. Dijete dopunjava svoj prostor na panou sa sli"icama simbola kada je
njegovo ponaanje evidentirano kao odgovorno ili samostalno.
Potrebno je simbolima potkrijepiti i sljede$a ponaanja djeteta koja se identificiraju
kao samostalno ponaanje (dijete samostalno zaliva cvije$e, brie klupe ili tablu i
ure#uje prostorije, ostavlja igra"ke na svoje mjesto ili samostalno rjeava zadatke
koji su dati svakom u grupi).


Posmatranje izraavanja osje#aja djeteta

Djeci se da zadatak da pronalaze u novinama i knjigama razli"ite slike djece s vidljivim
emocionalnim reakcijama na licu (veselo dijete, nasmijano, uplakano, tuno, uplaeno ili
ljutito). Od djece se trai da prepoznaju reakcije, da ih imenuju i pokazuju, da ih grupiu
po sli"nosti, da o njima vode razgovor i da ih svrstavaju na zadato mjesto na panou.
S djecom treba voditi razgovor o lutki "na prstima ake", o njenom izgledu, da li je vesela
ili ne, da li je tuna, ljuta ili su primjetna neka druga osje$anja koja dijete treba da
prepoznaje.
Organizovati s djecom igru da prepoznaju tuan, sretan ili uplaen glas.
Napraviti grupni pano s fotografijama djece razli"itih osje$anja.
Sve odgovore i reakcije djece biljeiti u unaprijed pripremljen protokol pra$enja djeteta.

32


Dijete u igri

Svako dijete ima lutku u rukama i razvija se aktivnost namijenjena likovima za lutku
(danas u ovoj igri tvoja lutka je tvoja seka ili ...).
S djecom je, pri namjeri da se poti"e saradnja u igri, potrebno dijeliti slatkie,
igra"ke, vo$e... Potrebno je organizirati da se me#u djecom dodaje, oduzima,
zamjenjuje, sakriva, trai i sli"no.
Svako poeljno ponaanje $e se nagraditi verbalnom pohvalom odmah nakon
pozitivnog ponaanja, a odgovaraju$im dogovorenim simbolom pored dje"ijeg
imena, na kraju svake aktivnosti (npr., "Zato to si dijelio igra"ku dobija sli"icu
pored svog imena").
Reakcije se biljee u pripremljeni protokol biljeenja.

Odnos djeteta prema drugom djetetu

Potrebno je da se pomae djeci u prirodnim situacijama ili u namjerno strukturiranim
situacijama. To se moe organizirati pri postavljanju stola za uinu, pri obuvanju djece,
pri noenju tereta, pri hodanju uz stepenice, pri pripremanju pribora za rad i sli"no.
Djetetu se odredi drug koji $e mu toga dana pomagati.
Tako#er $e se raditi na u"enju djece da verbalno ili putem gesta zatrae pomo$ od druga
ili drugarice (strukturirati situacije opasnosti i poticati dijete kako da trai pomo$).
I u ovom dijelu $e uslijediti nagra#ivanje ponaanja (kod oba djeteta).
Reakcije oba djeteta ili sve djece biljeiti.

Odnos djeteta prema razli!itostima

Potrebno je verbalizirati sve akcije u igri djece radi uklju"ivanja svih prema njihovim
mogu$nostima i sposobnostima.
Organizirati igru s djecom u kojoj $e ona iz "eira" izvla"iti imena svojih drugova i
onda izgovarati samo pozitivne osobine tog druga.
Pomo$ drugu s posebnim potrebama.
Pomo$ bolesnom drugu.
Slaganje slika likova razli"itih izraza lica i razgovor o uo"enom.

Poticati djecu da uo!avaju problem koji treba rjeavati kompromisom

Situacije i igre se strukturiraju na takav na"in da se vodi razgovor ...
"ta mislite zato je on to u"inio?"
Djecu poticati da smisle rjeenja ta bi bilo bolje.
Insistirati kod djece na dosljednom potivanju pravila ivota i reda u grupi.
Odigrati igre uloga sa situacijama koje treba rjeavati.
Odigrati igru uloga s razli"itim ishodima i zatim voditi razgovor o mogu$im posljedicama
jedne ili druge situacije.
Stimulisati simbolima djecu koja rjeavaju konflikte na zadovoljavaju$i na"in.
33





Neki od principa koje treba uvaavati u radu s djecom su:
topla emocionalna atmosfera
individualizacija koja $e biti mogu$a samo na osnovu due opservacije i identifikacije
sposobnosti djeteta
upotreba konkretnog o"iglednog materijala pri usvajanju pojmova, uz potovanje
principa od poznatog ka nepoznatom
osiguranje napredovanja djeteta u nastavi sitnim i precizno programski definiranim
koracima, pri "emu istim koracima s djetetom rade i roditelji kod ku$e (ovo
podrazumijeva veoma dobru saradnju porodice i kole)
pomaganje djetetu, koje ima smanjene saznajne sposobnosti, da ste"ena znanja koristi
u novim situacijama i da ih povezuje sa ivotom
sluiti se, u radu s djecom, "estim ponavljanjem svih "injenica koje se ve$ nalaze u
iskustvu u"enika
preporu"ljivo je pri u"enju koristiti sva djetetova senzorna podru"ja (vid, sluh,
kinestetiku) i primjenjivati program bazi"ne perceptivno-motori"ke stimulacije
didakti"ke materijale, tekstove, slike, aplikacije i sve ostalo potrebno je adaptirati u
skladu sa raznolikim sposobnostima djece
dosljedno strukturiranje kolskih situacija, da se stimulie socijalizacija djeteta
strukturiranje situacija u radu s djecom na takav na"in da se omogu$i da jedno dijete
u"i od drugog, jer djeca to vole
potrebno je u radu s djecom programirati zna"ajan dio sadraja radnih aktivnosti
preferirati rad u grupi i paru, rad u radionicama i veoma malo frontalnog rada jer u
didakti"ko metodi"kom smislu rad s djecom koja imaju naglaeno posebne potrebe
podrazumijeva uz poseban prilago#eni program i individualiziran tempo rada,
individualizirane oblike rada i posebno pripremljena nastavna sredstva koja su
tako#er u optimalnoj mjeri individualizirana
Sve ovo, u cjelini, predstavlja krajnju suprotnost do sada dominiraju$eg frontalnog
oblika rada u naoj koli, a bez "ije promjene nema reforme obrazovanja ni prihvatanja
inkluzivnog obrazovanja.
Metode rada u inkluzivnoj nastavi
Prilago#enim metodama i oblicima rada u reformiranoj koli aktivnost se prenosi na
u"enika i kada su u pitanju djeca sa smanjenim saznajnim sposobnostima i nadarena
djeca.
Za djecu koja budu identificirana kao djeca s poteko$ama u u"enju, iz bilo kojeg
razloga, u nastavnom planu za prva tri razreda predvi#ena su, u produenom stru"nom
tretmanu, dva do "etiri "asa za poseban pedagoko-defektoloki tretman.
Broj "asova $e kola dobiti u zavisnosti od broja djece s posebnim potrebama u
odjeljenju, i u zavisnosti od specifi"nosti potreba djece za koju je potreban individualno
prilago#eni tretman (logopedski, defektoloki, psiholoki).
34
Pri tome $e defektolog, logoped, pedagog-psiholog ili pedagog ili psiholog programirati
sadraje rada i koristiti odre#ene prilago#ene metode i postupke, za svako dijete
pojedina"no.
Naro"ito zna"ajna metoda je bazi"na perceptivno-motori"ka stimulacija.
Specijalne rehabilitacione metode i postupci su u produenom stru"nom tretmanu u
redovnoj inkluzivnoj koli ili u posebnoj koli, s individualnim radom ili radom u paru.
Rad je sa sljede$im sadrajima:
korektivna gimnastika,
logopedski tretman,
muzika i muzikoterapija,
psihomotorna reedukacija,
igra i terapija igrom,
fizioterapijski rad,
korektivni rad s djecom ote$enog sluha,
korektivni rad s djecom ote$enog vida.
Okvirni sadraji rada navedenih podru"ja su programirani u okviru Programa za djecu s
umjereno smanjenim saznajnim sposobnostima.

Oblici rada u inkluzivnoj nastavi
Oblici rada su isti kao oblici rada u redovnoj nastavi, uz napomenu da reforma i redovne
nastave zahtijeva mnogo vie aktivnosti samog u"enika. Ovo zahtijeva vie grupnog rada
i interaktivne nastave, rada u paru, te individualno prilago#enih zadataka.
U grupnom radu mogu u"estvovati sva djeca, bez obzira na njihove sposobnosti,
mogu$nosti, drutveno i kulturoloko porijeklo. Treba iskoristiti "injenicu da djeca
najbolje u"e jedni od drugih, u uvjetima koji su najblii uvjetima svakodnevnog ivljenja.
Ovakvi novi oblici rada u realizaciji nastavnih programa usmjereni su na dijete i danas se
pojavljuju svuda u svijetu. Zamiljeni su tako da potuju individualne potrebe djece na
temelju ideala i na"ela demokratije. U takvim grupama djeca imaju mogu$nost izbora,
mogu$nost za razvoj kriti"kog miljenja, mogu$nost za ostvarenje, i mogu$nost za rad s
razli"itim izvorima.
Djeca se osposobljavaju za odgovornost i za me#usobnu pomo$.

Nastavnik u inkluzivnoj nastavi
Bitno je za nastavnika znati da inkluzija ne zna"i strogo odvojenu metodologiju i skup
odvojenih metoda i postupaka, ve$ navedene metode i oblike rada nastavnik osmiljeno
kombinra. Istraivanja su pokazala da to nije lak zadatak i da ga mogu izvriti samo
nastavnici:
koji imaju smisla za dijete,
koji poznaju zakonitosti razvoja djeteta,
koji znaju posmatrati i ocjenjivati dijete,
koji su sposobni postavljati individualne ciljeve za djecu,
koji rade u timu i znaju sara#ivati u timskom radu,
koji umiju sara#ivati s roditeljima,
koji potuju i uvaavaju individualne razlike me#u djecom,
35
koji imaju znanje i sposobnosti za rad s djecom s posebnim potrebama
i nastavnici koji sav svoj rad zasnivaju na stru"noj opservaciji i procjeni djeteta,
njegovih mogu$nosti, interesa i potreba.






I n d i v i d u a l i z i r a n i p r o g r a m i
Planiranje i programiranje ukupnih aktivnosti koje podrazumijeva realizacija odgojno-
-obrazovnih ciljeva je sloena i zahtjevna nastavnikova obaveza. Ako u odjeljenju ima i
u"enike s teko$ama u razvoju i u"enju - sve postaje sloenije i osjetljivije.
Osnovno je pitanje kako prilagoditi program u"enicima koji se razlikuju po
sposobnostima, iskustvu, motivaciji, emocionalnoj i socijalnoj zrelosti i drugim vanim
osobinama (kvalitetu panje, istrajnosti u radu, samokontoli).
P r i l a g o # e n i program je individualizirani program zasnovan na pretpostavkama:
- Poznavanje realnog stupnja u"enikovog znanja i njegovih sposobnosti
- Poznavanje karakteristika li"nosti djeteta koje mogu utjecati na bre ili sporije
napredovanje (preosjetljivost, indiferentnost, razdraljivost, sklonost nepredvidivim
reakcijama)
- Poznavanje dje"ijih elja, u "emu je uspjeno
- Definiranje ciljeva odgojno-obrazovnog procesa u skladu s karakteristikama
odjeljenja i individualnih potreba u"enika
- Postavljanje kra$ih ciljeva, slijeda prioriteta (socijalizacija, veoma jednostavni
sadraji, osje$anje sigurnosti, pa potom pove$avanje zahtjeva)
- Po mogu$nosti predvidjeti koliko u"enik sudjeluje u realizaciji obaveza u okviru
zajedni"kog programa, a gdje je potreban poseban pristup.
- Na nivo stru"nog tima odrediti kriterije, na"ine evaluacije ciljeva odgoja i
obrazovanja.
















PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE
ODGOJNO-OBRAZOVNOG
RADA U KOLI ZA SVE

SNIMAK STANJA
U ODJELJENJU
O
D
G
O
J
N
I

I
CILJEVI
O
B
R
A
Z
O
V
N
I
I
Z
V
E
D
B
E
N
I

P
R
O
G
R
A
M



Individualizirani
programi

I
S
H
O
D
I




REDOVAN
PROGRAM
36

Nemogu$e je sa"initi Izvedbeni program unaprijed, bez poznavanja svih vanih
pretpostavki, niti program koji bi u svim segmentima odgovarao u"enicima istog
uzrasta, u istoj koli, a u razli"itim odjeljenjima. I samo odjeljenje oblikuje psihologiju
djeteta.

Provjeravanje, mijenjanje i unapre#ivanje rada mogu$e je ostvariti samo kroz kolsku
praksu. Nastavni program mora odraavati u"enikovu prirodu i njegove specifi"ne
potrebe. Program u uvjetima integracije uputno je usmjeriti prema dvama specifi"nim
ciljevima, na zadovoljavanje specifi"nih potreba i na sredstva za zadovoljavanje tih
potreba.
Vano je uo"iti ta je bitno, odnosno odlu"uju$e za napredovanje i osposobljavanje
u"enika za kasniji ivot i oko toga koncentrirati programske sadraje.
(V. Musta$, M. Vici$: Rad s u"enicima s teko$ama u razvoju u osnovnoj koli, K, Zagreb, 1996, str.
54-55)

O specifi"nim pristupima u"enicima bilo je rije"i u prethodnim dijelovima ovog teksta.

Vrijedi pro#itati:
Vinka Musta$, Miroslav Vici$: Rad s u"enicima s teko$ama u razvoju u osnovnoj koli, kolska knjiga
Zagreb, 1996.
Violet Ouklender: Put do dje"jeg srca, kolska knjiga, Zagre, 1996.
a$ira Meali$, Adem Mahmutagi$, Hajrudin Nadihasanovi$: Edukacija i socijalizacija u"enika usporenog
kognitivnog razvoja, Defektoloki fakultet Tuzla, 2004.