D i p l . ing.

S t a n k o Jurdana

RALJE

VISAK

IVOTA

JURDANA
Urednik
NASKO FRNDI

ralje i visak ivota

Tekst pripremio
PAVAO C I N D R I

Sva prava pridrana.

Pretampavanje zabranjeno bez odobrenja.
G r a f i k i z a v o d H r v a t s k e , Z a g r e b , 1979.

GRAFIKI ZAVOD HRVATSKE

UMJESTO UVODA
Cjelokupna svjetska medicina danas neumorno radi na
tome da obuzda opaku bolest R A K , da joj nae uzroke i
da stvori efikasnu obranu. Na alost, rezultati ne odgovaraju
uloenom trudu, sredstvima i oekivanju. Rak je jo uvijek
neuhvatljiv, neukrotiv i jedva ponekad dostian. Danas smo
svjedoci nevjerojatnog napretka medicinskih i tehnikih zna
nosti, prisutni smo u ovom svijetu u kojem se ve presauju
gotovo svi organi, stvaraju ljudi iz epruvete, umjetni ljudi,
moda ak i monstrumi, novovjeki Frankensteini. Danas zavi
rujemo u intime dalekih planeta, fotografiramo ih kako nam
se i kad nam se prohtije. Sve je to silan napredak u odnosu
na proteklih deset-dvadeset godina, da se ne vraamo u dalju
prolost. N o , unato svemu tome, jo uvijek nemono irimo
ruke ili tek pokuavamo neto uiniti, ili se naprosto zgrozi
mo,, ako pod prstima napipamo na tijelu kakvu izraslinu, ne
veu od zrna graka, ili ako primijetimo ranicu koja nikako
ne zacjeljuje. A kada to primijetimo, obino je ve kasno.
K a o medicinski laik razmiljam o svemu tome. Od malih
nogu medicina nas putem nauke o higijeni pouava da uvamo
zdravlje, da peremo ruke, da ne jedemo iz neistih posuda i
nezdravu hranu, da ne pijemo alkohol i ne puimo. A kako da
se uvamo od raka? O tome nam nita ne govori, jer nam nema
to preporuiti, budui da medicina jo nije otkrila uzrok
raka. Tehnika nas takoer odmalena upozorava da ne izlaemo opasnosti ivot dirajui nezatiene izvore elektrine
energije, da se uvamo prilikom rukovanja strojevima i apa
ratima. Dapae, u svrhu zatiivanja ljudi od udara struje,
tehnika uzemljuje elektrine ureaje i naprave, ne mislei
na to da putanjem struje u zemlju razara atomske estice i
izaziva zraenja, koja postepeno ali sigurno unitavaju orga5

nizme i stvaraju rak. A kako da se uvamo od zraenja? O

tome tehnika uti. Mnogi, na alost, misle da tehnika u po
gledu raka zaista nema to rei, a medicina opet olako pre
lazi preko injenica o tehnikim spoznajama korisnim za lije
enje raka.
Zbog svega toga sam i napisao ovu knjigu svoga ivotnog
iskustva. H t i o bih da se i medicina i tehnika ve jednom po
zabave tajnom ljudskog bia, da ne utvruju i ne potvruju
samo ono to se moe na bilo koji nain vidjeti i opipati, ve
da se potrude proniknuti u ono to nije uoljivo na prvi po
gled i to nije svakom dostupno. Jer ovjek nije izloen samo
opasnosti od virusa, bacila i bakterija, i nije ugroen samo od
mehanikih naprava ili strujnog udara. Ja mislim, dapae sam
vrsto uvjeren da najvea opasnost po ljudski ivot prijeti od
unutarnjih elektrinih sila u ovjejem tijelu, od tetnih po
sljedica zraenja koja nastaju kad se ta neuhvatljiva i nevidlji
va sila sukobi s neprijateljski raspoloenom okolinom suprot
noga kvaliteta, to jest kad pozitivni ili negativni naboj statikog
elektriciteta u naem tijelu naie na suprotan statiki naboj
izvan nas. Ako je takav sukob izazvan naglo, on e se manifesti
rati iskrenjem. Prisjetimo se samo iz djetinjstva one udesne
igre eljem provuenim kroz kosu i komadiima papira koji
se privueni tajnom silom lijepe za ealj. Zar niste nikada do
ivjeli iskrenje prilikom brzog skidanja sintetinih dijelova
odjee? Ili kad ste se dotakli automobila? Sve su to trenutana
pranjenja koja nisu tetna, samo nas malko zaplae svojom
neoekivanou i to je sve. Ali kad takva iskrenja i pranje
nja nisu vidljiva ljudskim okom, kad nisu trenutana ve traj
na i kad ne nanose nikakvu bol?
Eto, to je sr cijelog moga istraivanja, to je bit moga
drugovanja s raljama i viskom, to traje ve punih dvadeset
i pet godina. A za to vrijeme, dopustit ete, moe se mnogo
toga otkriti, zapaziti, saznati, dokuiti i objasniti.
Zato uzimam sebi slobodu da bez ikakva ustruavanja i
straha izazovem sve one koji pred tom stvarnou, pred tim
injenicama zatvaraju oi. Hou da potaknem na plodonosnu
raspravu i razmiljanje lijenike, kemiare, fiziare, matema
tiare, pripadnike svih grana dananje znanosti da ne zatva
raju oi pred stvarnou i pred injenicama. Ja im suprot
stavljam i podastirem svoje iskustvo i svoja saznanja. Neka
me pobiju ili neka me potvrde. elim asno ostati na popritu
poraen ili ponosno pogledati ljudima u oi. Moja jedina elja
bila je uvijek pomoi ovjeku. A to je dunost svakog ra
zumnog ljudskog bia.
6

PROBLEM TAKOZVANIH RALJARA

Dr Klara Daj-Zupi
K o d nas i u cijeloj Evropi poznato je da je bilo i da
jo i sad ima podosta ljudi koji znaju nalaziti podzemne ile
vode, u svrhu buenja bunara. Slue se pri tom veinom drve
nim ravama ili raljama koje se nad podzemnim vodama
poinju okretati u njihovim rukama. Danas ve upotrebljavaju
i tvrdu elinu icu (debljine 1 m m ) . Fenomen je mnogo puta
provjeren. Ima ljudi koji su u tome sigurniji, dok se drugi
ee prevare i pogrijee. S gledita fizike te raljare s drve
nim raljama teko je razumjeti. Kakve su to sile koje u nei
jim rukama mogu okretati drvene ralje! K o d elinih raalja
jo bi se to nekako moglo razumjeti uzme li se u obzir da nad
podzemnim vodama nastaju elektromagnetska polja. Dodue
slaba, ali je mogue da poneki ovjek poput nekog biolokog
testa (koji je uvijek osjetljiviji od testa instrumentom) moe
zamijetiti takve silnice. Bilo kako bilo, i ne uputajui se za
sada u razmatranje o tome to ti ljudi koji pronalaze vodu
zapravo osjeaju, zna se da je fenomen poznat i da se narod
danas jo na mnogo mjesta njime slui i esto s prilinim
uspjehom.
Ing. Jurdana jedan je od najboljih i najsigurnijih pronala
zaa podzemnih voda. Takvu sposobnost ima i prema nafti i
nekim drugim supstancijama.
Toliko o tome. Sve je to poznato i nimalo zaudno. Malo
je naprotiv openito poznato da medicinska literatura zna za
utjecaj podzemnih voda na ljudsko zdravlje. I da su ti
utjecaji nepovoljni. Prije vie od etrdeset godina napisana je
o tome knjiga pod naslovom Die Erdstrahlen (Zemaljske
7

zrake) u kojoj se autor trudi da na temelju fizikalnih zakona

rastumai djelovanje podzemnih voda na ljudski organizam.
Kasnije je o tome nastala velika literatura koja je zadr
ala to ime zemaljskih zraka. U Parizu postoji velika organi
zacija ljudi koji sebe nazivaju radiesthesistes. Istina, meu
njima nema samo raljara, nego i ljudi koji imaju jo i neke
druge sline sposobnosti, osim pronalaenja podzemnih voda.
N o , o tim se sposobnostima sada ne radi.
Pokazalo se dakle da se nad podzemnim vodama pojavlju
ju razne smetnje zdravlja: reumatska oboljenja, nesanice i
drugo. Opazilo se nadalje da blago ne pase nad tim pojasevima podzemnih voda koji se u njemakoj literaturi nazivaju
Reizstreifen. To bi se moglo prevesti izrazom pojasevi
nadraaja. Pod tim pojasevima nalaze se uvijek vei ili manji
vodotoci u manjoj ili veoj dubini. Bilo je pokuaja da se odgonetne bit tih zraenja. Najvjerojatnije su to elektromagnet
ske silnice elektromagnetskih polja koje kako rekoh
mogu biti tako slabe da ih je teko nai instrumentima.
Tvrdnje raljara pokazale su se u veini sluajeva ispravnima.
Proirenjem medicinske statistike otkrilo se da ima kua
u kojima su uestala oboljenja od raka. Ima gradova u kojima
lijenici nisu znali rastumaiti uestalost oboljenja od raka u
pojedinim ulicama. Tako je nastao novi pojam koji je u
njemakoj medicinskoj literaturi poznat pod imenom kue-ulice raka (Krebshuser, Krebsgassen). Pod takvim kuama
i pod takvim ulicama otkrivene su podzemne vode, manji ili
vei podzemni vodotoci. I vodovodne instalacije veeg opsega
mogu izazvati taj fenomen.
Uzgred reeno, ne mora oboljeti svaki ovjek koji ivi ili
stanuje u takvoj ulici ili u takvoj kui, kao to ni propuh
ne kodi svakome ovjeku: neki e osjetiti reumatine bolove,
a drugome moda ba godi strujanje zraka.
Poznati su eksperimenti s raljarima koji su, doavi
u neku kuu, znali upitati gdje je krevet na kome su ljudi
oboljeli ili umrli od raka. Osobito je to bilo poznato za neke
kue, u kojima ili pored kojih su se nalazile vodenice. U
mojoj lijenikoj praksi bile su mi poznate dvije takve vode
nice u kojima je uestala smrtnost od raka. (Bile su to stare
vodenice, sada ve poruene, u blizini Zagreba.)
Poznavajui tu literaturu, zauh jednoga dana za neobine
sposobnosti i sigurnost iznalaenja podzemnih voda ing. Jurdane. Mnogim eksperimentima koji su poznati u Zagrebu i
u drugim mjestima, utvrdih da su esto umrli od raka ljudi
8

kojima su postelje bile nad takvim vodama. Nekad je samo

pomicanje postelje s takvih zraenih mjesta moglo, koliko-toliko, popraviti stanje oboljelih.
Rekoh zraenih mjesta i napisah navodni znak zato to
mi ne znamo kakva je bit tih zraka, to jest djelovanje pod
zemnih vodotoka. Raljari to djelovanje zovu zraenjem, tako
ga naziva i literatura. Po tome su i radiestezisti dobili ime.
Bilo kako bilo, djelovanje postoji, ljudi ga mogu lokalizirati
ako imaju tu sposobnost. Statistike govore o djelovanju na
postotak raka ili bar na neku suvislost uestalog oboljenja.
ini se da za te zrake vrijedi opi zakon djelovanja jonizirajuih zraka. Mala i esta djelovanja opasnija su i tetnija
od pojedinanih velikih doza, od jednokratnog intenzivnog
zahvata (otrovanje). Taj je zakon poznat svim rendgenolozima
i onima koji rade s jonizirajuim materijalom. Organizam
esto uslijed malog djelovanja takvog zraenja postaje pre
osjetljiv a kasnije neotporan. to dulje dakle netko spava ili
stanuje iznad takvog radijacionog pojasa, to je oboljenje vje
rojatnije. N o , pri tom ne valja zaboraviti da svatko ne mora
oboljeti. Potrebna je jo i individualna sklonost i vjerojatno
povrh toga jo i neki drugi akcesorni uvjeti, djelomice nama
nepoznati.
Razumije se da su uinjeni pokusi koji su imali zadatak
da utvrde nisu li takve kue-ulice raka moda inficirane ne
kim virusima ili bacilima. Pokazalo se da takve pretpostavke
nemaju podrke.
italac e moda pitati zato nije poznata veem broju
lijenika ta literatura (ako je ozbiljna) i sav taj statistiki
materijal, zajedno s eksperimentalnim iskustvima? Odgovor
glasi: jer ima stvari koje teko prodiru u svijest strunjaka,
jedno zbog neobjanjivosti fenomena, a drugo sit venia
verbo zbog konzervativnosti svojstvene ljudima koji se
bave iskljuivo svojom strukom. Donekle je taj stav i oprav
dan, jer valja dobro provjeriti tvrdnje, pa tek onda stvoriti
odluku o priznanju ili odbijanju.
U sluaju ing. Jurdanc mislim da takvo provjeravanje ne
bi vie bilo potrebno. Mnogo puta se uvjerih o njegovim spo
sobnostima, pa preporuujem lijenicima koji se bave proble
mima raka da to sami provjere, jer je to neobino zanimljiva
i dovoljno vremena poznata injenica, a da bismo je mogli
samo olako mimoii ili je namjerice preutjeti.
Ope priznanje moglo bi biti svima od koristi.
9

Toliko o tome. Zbog vanosti same stvari i zbog priznanja

ovjeku, koji je esto nepriznat, ili ak ismijan, iao svojim
putem s uvjerenjem da koristi ljudima upozoravajui ih na
opasnosti.
Ostavljam za sada nespomenute druge sposobnosti ing.
Jurdane koje ve zasijecaju u parapsihologiju i o kojima bi
trebalo da govore strunjaci na tome polju.

MOJI SUSRETI S ING. JURDANOM

Dipl. ing. el. Petar Buani
Moji susreti s inenjerom Stankom Jurdanom datiraju
jo od godine 1960, kad sam kao savjetnik Izvrnog vijea
Sabora S R H , na dunosti republikog elektroenergetskog in
spektora, vrio elektroenergetske preglede na postrojenjima
republikoga znaenja. Prilikom tih pregleda susretao sam se
na zagrebakom podruju s ing. Stankom Jurdanom, grae
vinskim inspektorom grada Zagreba.
Ti susreti bili su esto za sve prisutne, pa i za mene, pravo
otkrie, pogotovu kad je ing. Jurdana uspijevao identificirati
metalne predmete koji su bili za oko potpuno nevidljivi, skri
veni. Mogao je, npr., utvrditi postoji li u betonu armatura ili
ne, to se svaki put nakon provjere nepogreivo potvrdilo.
Posebnu je panju pobuivala njegova sposobnost da ot
kriva bolesna mjesta u ljudskom tijelu, pa ak i oiljke od
operacija. Prilikom takvih demonstracija sposobnosti mnogi
su ing. Jurdanu proglaavali gotovo arobnjakom. Meutim,
moje miljenje kao elektrostrunjaka svodi se na to da se
ovdje radi o utjelovljenom daru prirode kojim je snabdjeven
organizam ing. Jurdane, te on djeluje poput izvrsnog vodia
elektrinih valova, odnosno prema opoj strunoj terminolo
giji moe inducirati elektromotorne sile. To svojstvo omogu
uje da ing. Jurdana odredi postoji li u betonu armatura ili
ne.
Primjenu svojstava koja posjeduje ing. Jurdana prilikom
ispitivanja ljudskog organizma, tumaim na ovaj nain: svaki
organizam ima svoj zatvoreni, nazovimo to strujni krug.
Ozlijeeno, odnosno bolesno mjesto prouzrokuje u tom zatvo
renom strujnom krugu nemir, uzburkanost valova, a ing.
10

11

Jurdana registrira tu pojavu svojim napravama (ralje i vi

sak), te na taj nain otkriva bolesno mjesto.
Prema tome, ovdje se ne radi ni o kakvoj magiji, kako
to laici ele esto puta prikazati, nego o prirodnim pojavama
koje manifestira ing. Jurdana, tonije njegov organizam ima
ta posebna vodljiva (konduktivna) svojstva da moe sluiti pri
utvrivanju spomenutih pojava.
O svojstvima kojima je obdaren ing. Jurdana i o njihovoj
korisnoj primjeni za ope dobro mogle bi se napisati studije,
ali nipoto ne mistine, ve stvarne, fizike, koje se zasnivaju
na prirodnim pojavama.
Negdje sredinom godine 1966, na moj poziv, posjetio me
ing. Stanko Jurdana u mome stanu u Zagrebu, Mesieva 11.
T o m prilikom bila je prisutna i moja sestra, prof. Imperija
Buani. Pregledavajui moju sestru, ing. Jurdana je pokazao
jedno mjesto na prsima koje mu se uinilo sumnjivim i pre
poruio da se odmah obrati lijeniku. Budui da moja sestra
nije osjeala nikakve bolove ni smetnje, a neto i uslijed prezauzetosti, zanemarila je upozorenje ing. Jurdane. Godine
1970. umrla je od raka na prsima.

spektora. Napominjem to stoga da istaknem koliko su ti nai

malobrojni diplomirani elektrotehniki inenjeri kao specijal
ni strunjaci za pregled i ispitivanje elektrinih postrojenja
imali posla na tako irokom podruju cijele SR Hrvatske. Od
spomenutih est inspektora, pet ih je umrlo gotovo na radno
me mjestu, u dobi koja prema objektivnim ivotnim mjerilima
nije bila za umiranje. Preivio je samo jedan, tj. ja, j e r sam
u meuvremenu bio umirovljen kao invalid rada. Razmiljaju
i o preranoj smrti mojih kolega inspektora Dragutina Zvrine, Dalibora Vukovia, Ivana Cuculia, Ivana Balinta i Sergija Marovia, uvijek sam se vraao na rezultate istraivanja
ing. Jurdane. Nemogue je da bi takvi birani i sposobni stru
njaci listom poumirali da nisu radili u tako opasnoj struci,
gdje se ispitivanja vre na ureajima pod naponom. Nijedan
od njih nije izgubio ivot prilikom ispitivanja elektrinih ure
aja, ve im je organizme, vjerojatno, kako se to vidi iz istra
ivanja ing. Jurdane, u toku rada ugroavalo tetno djelovanje
ureaja pod naponom i zato su odlazili sa svijeta u dobi koja
nije prirodan kraj ivota.

Poznat mi je i sluaj kad je ing. Jurdana posjetio svoga

kolegu inenjera F. na Prilazu JA i upozorio ga da podzemno
zraenje u spavaoj sobi prelazi njegovoj supruzi preko sre
dine tijela, a ing. F. preko nogu. Ing. F. tada se ve jedva
kretao pomou taka. Supruga ing. F. izjavila je otvoreno da
ne vjeruje u tvrdnje ing. Jurdane i dalje je ostala spavati
na istome mjestu, dok je ing. F., naprotiv, premjestio svoj
leaj. Ing. F. je ubrzo prohodao bez taka, a njegova supruga
umrla je od raka na unutarnjim organima.
Jednom sam prilikom bio zamolio ing. Jurdanu da pre
gleda stan mog prijatelja iz studentskih dana, pravnika Mla
dena Ivanevia. U tom stanu na Savskoj cesti, mom prijatelju
umrli su u razmaku od nekoliko godina tast i punica od raka.
Ing. Jurdana utvrdio je da su sve sobe u stanu bile pod jakim
zraenjem, pa tako i leajevi, osim djevojake sobe. Tragajui
za izvorom zraenja, ing. Jurdana pronaao je da opasnost
dolazi od neispravnog rendgena u nedalekoj veterinarskoj sta
nici. Uklanjanjem izvora zraenja spaeni su ostali lanovi
obitelji Ivanevi.
Htio bih napomenuti jo jednu zanimljivost. U razdoblju
od godine 1963. do 1973. u Hrvatskoj bilo je samo est elek
troenergetskih republikih inspektora, dok je npr. znatno ma
nja vicarska imala u isto vrijeme ak dvadeset i sedam in12

13

KAKO SAM POSTAO RADIESTEZIST I L I RALJAR

K a o student Tehnikog fakulteta u Zagrebu, graevinsko-arhitektonskog odjela, sluajui predavanja iz predmeta vo
dogradnje kod profesora gra. ing. Josipa Ivanica, prvi put
sam u ivotu uo o istraivanju podzemnih voda za koje nisam
ni znao da postoje. Nisam onda ni sanjao da e dvadeset godna kasnije istraivanje podzemnih voda postati mojim ivot
nim opredjeljenjem. Profesor Ivani ovako nam je objasnio
dva postojea naina tih istraivanja:
a) Znanstveno putem razliitih buotina na podruju
gdje se eli pronai voda. Taj je nain vrlo skup, jer treba
izvriti mnogo buenja u svrhu provjere sastava tla, kako bi
se dolo do vodonosnih slojeva, tj. do poroznog materijala u
kojem se nalazi voda.
b) Narodno pomou raalja u rukama ljudi koji su
posebno osjetljivi na neke zrake to dopiru iz zemlje, pa
tom svojom sposobnosti otkrivaju podzemne vodene tokove.
Napomenuvi da je najjeftiniji nain traenja vode
prethodno odreivanje vodonosnog podruja pomou raalja,
pa tek onda buenje i traenje najjaeg izvora, profesor Ivan
i se ogradio od detaljnijeg opisivanja naina ispitivanja
raljama, j e r na fakultetu nije mogao drati predavanja o
nenaunim metodama a, kako je sam rekao, nije mogao obraz
loiti kakva su to zraenja to utjeu na pokrete raalja u ru
kama pojedinih ljudi. Ali nam je preporuio da u praksi nasto
j i m o upoznati tu metodu i da raljare ni u kojem sluaju
ne smijemo smatrati arlatanima i ospjenarima, ve ljudima
koji nam u prvoj fazi traenja vode mogu biti od velike ko
risti.
Tako sam godine 1932. saznao da postoje ralje i raljari,
ali nisam imao priliku vidjeti tu napravu niti ovjeka kako
15

njome rukuje. Tek dvadesetak godina poslije zavretka studija

prisjetio sam se predavanja prof. Ivanica. Bilo je to godine
1952. pri odreivanju mjesta za lokaciju bunara pitke vode
prilikom gradnje osmogodinje kole na jednoj uzvisini u Sesvetama kraj Zagreba.
Direktor kole u Sesvetama pozvao me kao graevinskog
inspektora da pregledam gradilite i lokaciju budue nove
kolske zgrade. K a d smo se sastali na gradilitu, ondje se ve
nalazio poznati raljar iz Novoselca Turi koji je drao u
rukama ravasti prut od stabla ljive i hodao oko gradilita.
Na nekim bi se mjestima granica u Turievim rukama stala
pomicati i on bi takve poloaje obiljeio za kasnije pokusno
buenje, tvrdei da se na tim mjestima nalazi pod zemljom
tekua pitka voda.
Gledajui to radi taj raljar, odjednom sam osjetio neo
doljivi nagon da se poigram tom ljivovom granicom. Imao
sam osjeaj kao da sam pronaao zaboravljenu igraku iz
djetinjstva i elio se njome poigrati. Vratio sam se u tom tre
nutku u studentske klupe i kao da mi se javio dobroudni glas
profesora Ivanica kako govori o maginoj moi raljara i
nepoznatim podzemnim strujanjima. Nisam uope bio svjestan
da se zapravo nalazim na prekretnici svog ivota, na pragu
saznanja koje e me odvesti u veliku avanturu istraivaa ne
poznatih sila.
Videi kako se tom ovjeku granica u ruci pokree pre
ma zemlji, zamolio sam ga neka mi dopusti da pokuam
hoe li se i meni ta granica pomaknuti kad doem iznad
oznaenog mjesta. Iznenadio sam se kad sam, vrsto drei
u ruci granicu, primijetio da se ona privuena nekom nepo
znatom silom, poela kretati u mojim rukama, ne samo da se
pomakla prema zemlji kao kod raljara ve se nekoliko puta
okrenula punim krugom i zatim stala. Ponovio sam to hoda
jui bre ili polaganije preko istog podruja i ustanovio da
se granica uvijek na istome mjestu okrene jednaki broj puta.
Raljar mi je prigovorio da ne znam drati ralje, mislei
da ih ja sam okreem i da mu se rugam, j e r meni se ralje u
ruci okreu, dok su se u njegovim rukama samo pokrenule
prema zemlji i nisu se dalje okretale.
Kada sam oznaio ta dva mjesta koja je raljar locirao za
buenje, dao sam granicu direktoru kole da i on pokua
hoe li se njemu ralje okretati. Direktor se iznenadio kad
nije bilo nikakva pomicanja i bilo mu je ao to njemu, na
stavniku fizike, ralje ne daju nikakva znaka. A kako se samo
iznenadio kad sam ga prihvatio za ruke u kojima je drao
16

ralje, i kad smo zajedno hodajui doli na isto oznaeno

mjesto, pa su se sada ralje u njegovim rukama, za koje sam
ga ja drao, okretale. Tako smo doli do uvjerenja da ja
posjedujem priroenu sposobnost da jae osjeam podzemne
zrake nego ostali ljudi.
Nakon obavljenog slubenog posla odreivanja uvjeta za
poetak gradnje kole, izradio sam za pokus etiri komada li
jepih drvenih raalja od ute vrbe, odrezavi sraene granice
duljine 2040 cm. Prihvatio sam lijevom i desnom rukom
tanke krajeve, dok sam odrezani deblji dio stabljike drao
ispred sebe. Kreui se ve ispitanim terenom primijetio sam
da elastine vrbove granice djeluju u rukama jaom snagom
nego ljivina granica. Kad sam se izvjebao u dranju gran
ice koja se na tom brijegu na nekoliko mjesta okretala, i to
uvijek prema naprijed, tj. odozgo prema dolje, nastavio sam
hodati niz brijeg prema staroj koli. Iznenada se vrbova gran
ica trgnula prema natrag i udarila me debljom stranom stab
ljike u nos. Toga sam trenutka zastao mislei da sam pogreno
drao ralje, jer sam hodao po kukuruzitu, pa sam se vjero
jatno spotaknuo o humak posjeene kukuruzovine. Vratio
sam se nekoliko koraka i ponovno se oprezno pribliio isto
me mjestu, vrsto drei ralje da vidim hoe li se ponoviti
sluaj okretanja unatrag. I dogodilo se da su se ralje po drugi
put trgnule unatrag. Nastavio sam se kretati dalje, pa kad su
se ralje i trei put okrenule u suprotnom smjeru, tj. odozdo
prema gore, stao sam razmiljati kako tu neto nije u redu i
da bi najbolje bilo da odbacim ralje kao sasvim nepouzdano
sredstvo, jer bi mi se moglo dogoditi da me netko napadne
zbog naina istraivanja. Diplomirani strunjak pa da se
bavim neim o emu znanost uti, o emu nitko nema pojma
niti mi itko moe objasniti kakve su to sile koje djeluju na
to da se ralje u ruci pokrenu. Bacio sam sve ralje i odluio
da ih vie nikada ne uzmem u ruke. Bio sam utuen. Poslije
onog radosnog trenutka kad su se ralje u mojim rukama tako
udesno okretale, sada je dolo razoaranje zbog njihove
nestalnosti. Pokuao sam popraviti vjetrom razbaruenu kosu
i kad sam sluajno podigao glavu da mi vjetar poravna kosu,
opazio sam iznad sebe vod visokog napona s tri ice. Pogle
dao sam koliki su razmaci izmeu ica, zatim sam pogledom
odmjerio mjesta gdje su mi se ralje okrenule tri puta una
trag, pa sam na svoje iznenaenje ustanovio da su to upravo
mjesta ispod visokonaponskog voda i da je vjerojatno svaka
od ica izazvala po jedan pokret raalja unatrag, tj. prema
gore gdje se nalazio elektrini vod. Vratio sam se nekoliko
2

J u r d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

17

koraka, podigao odbaene ralje i pokuao nanovo utvrditi,

trei preko tog podruja tamo-amo, hoe li se ralje svaki
put jednako okretati. Kada sam se uzastopnim pokusima uvje
rio, da mi se ralje na mjestima ispod visokonaponskog voda
uvijek jednako okreu tri puta unatrag, pokuao sam ih drati
na drugi nain, tj. da lijeva ruka bude dolje, a desna iznad
nje. Drei tako savijene ralje ponovno sam proao ispod
ica, pa sam primijetio da se ralje zaustave kad i ja stanem,
a kad krenem natrag, ralje se vraaju u prvobitni poloaj.
Na taj sam nain uvjebao da zatvorenih oiju mogu pronai
poloaj ica. Kreui se naprijed-natrag ispod ice, iljak
odrezane deblje strane granice uvijek bi mi pokazivao smjer
ica.
Tada sam nainio jo jedan pokus. Zatvorio sam oi, pri
hvatio ralje i okrenuo ih okomito prema zemlji, drei ake
jednu iznad druge. Zatvorenih sam oiju krenuo lijevo-desno,
naprijed-natrag, i okrenuo se nekoliko puta oko sebe da u
potpunosti izgubim orijentaciju gdje se sada nalazi visoko
naponski vod. T a k o sam kao slijepac hodao uokolo dok nisam
osjetio da se ralje kreu prema gore i tada sam nastavio
hodati drei se smjera koji su mi odreivale ralje. im bih
skrenuo s tog pravca, vrh raalja bi se vratio u osnovni polo
aj. Nakon nekih pedeset koraka stigao sam do stupa visoko
naponskog voda. Ralje su me nepogreivo vodile smjerom
ica. Bilo je to drugo veliko uzbuenje toga dana i neobina
radost nakon trenutanog razoaranja. Da mi vjetar nije
zamrsio kosu i da nisam primijetio ice visokonaponskog
voda, moda nikad ne bih postao radiestezist.
Kao strunjak s predznanjem to sam ga bio stekao u
toku kolovanja, spoznao sam da na pokretanje raalja vjero
jatno djeluju sile na bazi elektriciteta, i to tekue struje to
ih stvara trenje podzemnih voda, izazivajui statiki elektrici
tet, ili tekue struje u icama.
Vratio sam se na brijeg do mjesta gdje je raljar Turi
bio odredio dvije lokacije za kopanje bunara, pa sam na isti
nain kao kod voda visokog napona pokuao pomou raalja
slijediti smjer podzemnih voda. Hodajui tako oko kilometar
daleko od polaznog mjesta, voen iskljuivo raljama koje su
nepogreivo slijedile podzemni tok, nemalo sam se iznenadio
kad su me ralje dovele na izvor izvrsne pitke vode za koji
nisam ni znao da postoji. To bijae dokaz da su me ralje
vodile smjerom nevidljive podzemne vode koja je skriveno
tekla sve do mjesta gdje j o j se neto isprijeilo na putu, pa
je izbila na povrinu i dalje tekla kao potoi.
18

B i o sam silno uzbuen i sretan saznanjem da sada mogu

sam, bez raljara, pronalaziti tokove podzemnih voda. Sav
ozaren radou pourio sam prema staroj koli da pokaem
direktoru kako sam nauio raditi raljama i da mu zahvalim
to me pozvao ba u isti dan kad i raljara Turia.
Stigao sam u kolu upravo u vrijeme kolskog odmora,
pa sam na stubitu zatekao direktora i njegovu suprugu u
razgovoru s graditeljem koji je popravljao kolsku zgradu. Iz
van sebe od veselja, izvadio sam iz depa vrbove ralje to
sam ih bio nainio, jedne sam dao direktoru, druge njegovoj
supruzi, tree graditelju, a etvrte sam uzeo sam. Poveo sam
ih u dvorite, objanjavajui im kako treba da dre ralje, pa
e primijetiti da njihovim dvoritem tee podzemna voda na
postojei kolski bunar. Direktorovoj supruzi ralje su se
okretale na istome mjestu gdje i meni, i ona je naprosto
sjajila od sree, ali se kod direktora i graditelja ralje nisu ni
pomaknule. Pokazao sam im tada kako voda tee od bunara
smjerom ispod zbornice i direktorove spavae sobe, tj. ispod
mjesta gdje u zbornici sjedi direktor i ispod kreveta gdje
spava. A dalje je to ista voda koja se od mjesta gornje loka
cije pojaava ograncima i skree preko ceste do stare kole.
Tako se zavrio prvi dan moga velikog otkria i upozna
vanja s raljama, dan koji je iz temelja izmijenio moj ivot
i poveo me strmim i surovim stazama stalnih sumnja, potvr
ivanja, nevjerice, vrijeanja, dokazivanja ali i priznanja i
uspjeha koji su mi dali snage da izdrim sve ove godine i da
iskljuivo rezultatima svoga rada branim vlastito uvjerenje
i spoznaju da mogu biti koristan ljudima, da ednima mogu
dati vode, a bolesnima pruiti nade u ozdravljenje.

19*

Vidjeli smo u o v o j knjizi to sve izaziva tetno zraenje i

kakve su strane posljedice tih nezdravih utjecaja na organi
zam. Ve cijeli vijek to dokazujem ali bez dovoljnog oda
ziva.
N o , unato svemu, spreman sam odazvati se i staviti sve
svoje sposobnosti u slubu nauke, elim suraivati sa svakom
slubenom komisijom koja e imati za cilj da nauno potvrdi
moje nepobitne dokaze o postanku raka i da znanstvenom
ozbiljnou zakorai u svijet radiestezije u kojem e nai rje
enja za mnoge nepoznanice o koje se i danas razbijaju nade
mnogih patnika.
Dosada sam se iz humanistikih pobuda odazivao svakom
pozivu za pomo, pregledavao sam danomice desetke i de
setke osoba i zgrada, ne alei svoju snagu i zdravlje.
I ubudue u, u granicama svojih snaga pomagati lju
dima, ali mi je osnovna elja da se mojim istraivanjima ko
risti nauka, koja moe daleko irem broju ljudi pruiti zdrav
stvenu pomo, a to e biti najvee priznanje za moje dvadesetsedmogodinje istraivanje fenomena radiestezije.

Zahvaljujem svima koji su pokazali razumijevanje

i pripomogli mi u mom dugogodinjem radu i istra
ivanjima na bazi radiestezije: sveuilinim profeso
rima najrazlitijih struka,
inenjerima graevinar
stva, elektro-strunjacima,
kemiarima, lijenicima,
novinarima, radio i televizijskim reporterima, ru
darskim tehniarima, geolozima, naftaima, stru
njacima za vodoprivredu i posebice mojim kolega
ma inenjerima u Graevinskom inspektoratu koji
su mi svesrdno pomagali svojim strunim savjetima
i davali mi podstreka da ustrajem u svom radu.

SADRAJ

Umjesto uvoda

Dr Klara Daj-upi: Problem takozvanih raljara

lug. Petar Buani: Moji susreti s ing. Jurdanom

11

Kako sam postao radiestezist ili raljar

15

Prvi uspjesi i neuspjesi, sukobi sa strunjacima

21

Ima vode, ima!

53

Ralje i visak ivota

61

Prolost i snovi budunosti

97

Zato su nam ivci napeti kao strune?

101

I**

Iz moje inspektorske prakse

111

Otoci vie ne bi morali eati

121

Protiv svih nama poznatih zakona fizike

129

Zraenje svuda oko nas

147

Fotografije koje govore

171

Medicina i ralje

177

Susret s raljarima

183

Sadraj

187

PRVI USPJESI I NEUSPJESI, SUKOBI SA

STRUNJACIMA
Pripovijest o mojem raljarskom krtenju u Sesvetama
nije time bila zavrena. Vodovod grada Zagreba dobio je zada
tak da za potrebe nove kole u Sesvetama ispita teren s devet
buotina, kako bi se utvrdio sastav slojeva tla i eventualno
pronaao vodonosni sloj. Strunjak za vodogradnje tvrdio je
da su ondje ve u nekoliko navrata vrena pokusna buenja,
ali bez ikakvih rezultata, jer se tlo sastoji od lapora i ilovae
u kojima nema vode. Unato tome, nalog za buenje ostao
je na snazi, jer se eljelo provjeriti postoji li opasnost klizanja
brijega, da bi se osigurao stabilitet nove kolske zgrade.
Igrom sluaja ja sam bio odreen da prisustvujem tom bu
enju i da vodim graevinski dnevnik provjere sastava mate
rijala svih devet buotina.
Na samom terenu radnici su zatraili od mene da odre
dim gdje e se buiti. Bila je to prilika da provjerim ono to
je utvrdio raljar Turi i to sam ja kasnije sam provjerio.
Odredio sam stoga da se prva buotina napravi na vrhu brije
ga, jer ona druga lokacija stoji na istoj struji po kojoj su me
ralje odvele do izvora. Radnici su se zaudili to sam odabrao
lokaciju na brijegu, a ne negdje u nizini. Objasnio sam im
da je na tome mjestu jedan poznati raljar utvrdio postojanje
vode. Sada je tek nastala graja. Nisu se mogli nauditi da ja,
strunjak, diplomirani inenjer, vjerujem u takve bapske pri
e i arlatanije samozvanih arobnjaka.
Mi smo ve toliko puta ree mi jedan od radnika
posluali te drvene strunjake i buili smo ondje, gdje
su oni oznaili ali vodu nismo nali.
N i j e bilo druge, nego da kaem svu istinu. Pokuao sam
objasniti radnicima kako ja na istim mjestima gdje i raljar
21

osjeam elektrine valove iz zemlje, pa me sad zanima je li

istina da ta strujanja nastaju od podzemnih voda. Rekao sam
im jo da sam tu vodu koja tee pod zemljom pratio do nje
nog izvora oko kilometar dalje od ovoga mjesta. Gledali su
me ispod oka, snebivajui se u sebi da jedan gospon ininir
more govoriti takve bedastoe. Takvu u nevjericu kasnije su
sretati esto, sve do dananjeg dana, i to ne samo kod neukih,
priprostih ljudi kojima se moje baratanje raljama i viskom
moe initi poput kakvog vaarskog varckinstleraja, ve i
kod obrazovanih osoba, a na alost i kod strunjaka koji
dobro znaju da se radi o stvarnim i neistraenim silama, ali
zbog svoga komoditeta i nemoi da se uhvate ukotac s tom
tajnom, svjesno zatvaraju oi pred injenicama. U svemu
tome, naravno, snosim i ja dobar dio krivnje. Ja sam obian,
jednostavan, vrlo pristupaan i drueljubiv ovjek. U svakome
gledam potenjaka kao to sam i sam, traim otvorenost i
iskrenost, svakome dajem da i sam pokua raditi raljama i
viskom, to me veseli i elio bih da se to vie ljudi upozna s
fenomenom statikog elektriciteta, j e r samo na taj nain, iro
kom i sveobuhvatnom akcijom, moi e se prisiliti odgovorne
strunjake da se prihvate rada na zatiti ovjekove sredine i
ljudskog zdravlja, da ponu ve jednom izuavati nevidljiva
zraenja koja nas okruuju sa svih strana i ubijaju nas polako
ali sigurno. Pokazao sam ljudima da se zraenje podzemnih
voda i raznih tetnih materijala oko nas moe registrirati ra
ljama, drvenim i metalnim, viskom, obinim kljuem, koma
d o m eline ice, praporcem, pa ak i obinim zavrtaem, av
lom, francuskim kljuem i si. Moda bi trebalo da nosim
neko posebno odijelo, da imam zlatni visak optoen blistavim
kameniima i arobni tapi umjesto obine klavirske ice
onda bi svi vjerovali u ono to tvrdim i ne bi bilo nikakve nevjerice. Ali ja to nisam nikada inio i nikada neu initi. Tada
bih sam sebe smatrao opsjenarom i arobnjakom. Ja elim
da se vjeruje u rezultate mojih ispitivanja i da samo rezultati
budu mjerilo moga rada, a ne sredstvo i nain na koji dolazim
do rezultata.
Tako su i radnici vodovoda sa sumnjom i podsmijehom
gledali kad sam izvadio ralje i pokazao im gdje e buiti.
Da sam nosio kakve instrumente i vrtio dugmad, ukljuivao i
iskljuivao ice, vrio optika promatranja svi bi vjerovali
da je obavljena najstrunija ekspertiza. I danas doivljavam
da mi mnogi prilikom ispitivanja dobace: to, vi to obinim
kljuevima na pagi? A meni je uvijek na jeziku odgovor:
Ako vas ne zanima rezultat moga rada, ve sredstvo kojim ra.22

dim, onda, izvolite pozvati vraaru sa staklenom kuglom! Na

ravno, nisam to nikada rekao. Tako sam i u sluaju s buiocima u Sesvetama pregrizao jezik i uporno zahtijevao da bue
ondje, gdje sam odredio.
Slegnuli su ramenima i nevoljko montirali svrdlo pro
mjera 80 cm. Prvi su dan izbuili deset metara, drugi dan jo
osam metara. Kad sam trei dan stigao na gradilite da izvrim
provjeru buenja, upitao sam za rezultat.
Pa zar vi jo uvijek oekujete ovdje vodu otrese se
na mene rukovodilac ekipe. Ve smo na osamnaest metara,
a teren je suh kao barut, nema ni traga vodi.
Moram priznati da mi je bilo vrlo neugodno zbog takva
podrugivanja, ali sam ustrajao u svojoj odluci i odredio da se
buenje nastavi do dubine od dvadeset metara, kako je pret
hodno bilo dogovoreno. Svrdlo je ponovno krenulo i nakon
prvog vaenja uzorka pokazalo se da je dolje sasvim suha
zemlja, tj. lapor. Kad je svrdlo opet uloeno, u buotinu je
naliveno oko pola litre vode, kako bi se svrdlo moglo lake
okretati.
Odjednom se iz buotine zaulo itanje. Srce mi je burno
zakucalo od silnog uzbuenja. Poslije sluaja s dalekovodom,
ovo buenje predstavljalo je presudnu prekretnicu u mom dru
govanju s raljama. O ovom itanju je ovisilo hou li hrabro
krenuti dalje ili razoaran dignuti ruke od svega. Svrdlo je
zaustavljeno. itanje se sada ulo jo jasnije. Drhtavih ruku
prihvatio sam svrdlo i zanjihao ga u buotini: zauo sam naj
drai zvuk u svom ivotu bukanje vode, klokot koji nikada
neu zaboraviti. Srce mi je tuklo kao da e iskoiti iz grudi.
Izvukli smo svrdlo i izmjerili visinu ovlaenog dijela stupac
vode iznosio je est metara! Sada je bio na meni red da se
malko poalim.
Pa vi ste pravi arobnjaci! Nalili ste samo pola litre
vode, a dobili ste stupac od est metara i to u samom laporu i
ilovai! To je pravo udo!
Poslovoa je osjetio moju ironiju, pa se samo kiselo
nasmijeio.
Imate sreu, naili ste ovdje sluajno na takozvanu
subarteku vodu koja se nalazi u sloju pijeska zatvorena u
ilovai i pod tlakom.
Mirno sam sasluao objanjenje koje bijae tono u svernu, osim u tome da sam imao sreu i da sam vodu naao slu
ajno. Neki unutarnji glas govorio mi j e : Stanko, na pravom
si putu, samo hrabro dalje naprijed! I posluao sam taj glas.
23

Ohrabren tim nalazom pokuao sam slijediti raljama tok

vode na drugu stranu brda, tj. prema istoku. Doao sam tako
do mjesta gdje su mi ralje pokazale da je to tek ogranak pod
zemne ile koja dolazi sa sjeverozapada i kree prema ve spo
menutom izvoru. Na sastavku tog ogranka i glavne vode ralje
su se okretale vie puta nego na mjestu prve buotine. Nakon
pronalaenja toga vorita, odredio sam drugu buotinu na
sastavku podzemnih struja, pa smo na tome mjestu dobili vodu
ve na dvanaestome metru dubine, takoer pod pritiskom, a
stupac se digao ak do sedam metara ispod povrine.
Za vrijeme rada na drugoj buotini, pokuao sam oznaiti
smjer ove glavne podzemne vode koja je tekla prema jugu. Za
tim sam, idui usporedo s glavnim tokom, traio gdje pojedini
podzemni pritoci ulaze u glavni tok i na tim sam mjestima
provjeravao raljama koliki e biti broj okretaja. Idui tako
okomito na tok vode, utvrdio sam na jednome mjestu da su
se ralje u odnosu na pet okretaja kod prve buotine i osam
kod druge, sada okrenule ak vie od dvadeset puta. Tu sam od
redio tree buenje i ve na sedam i pol metara dubine naili
smo na krupni pjeskoviti sloj debljine tri metra iz kojeg je
voda probijala do dva i pol metra ispod povrine. Prilikom
pokusnog crpljen ja vode, dotok je bio pet litara u sekundi.
Nakon o v o g treeg nalaza, obustavio sam daljnje istra
ivanje, predvieno je bilo jo est buenja, jer je kapacitet od
pet litara u sekundi bio sasvim dovoljan za kolski vodovod
s hidroforskim ureajem.
Bio sam vie nego ponosan na te svoje prve uspjehe. Po
gotovu stoga to su strunjaci tvrdili da na tome terenu ne
emo nai vode, jer je to sasvim suh teren od samog lapora i
ilovae. Tada su radnici na svoju ruku izveli jo dva pokusna
buenja, nekoliko metara lijevo i desno od mjesta koje sam
bio oznaio i gdje smo nali vodu. Njihov je pokuaj potvrdio
pretpostavke strunjaka, j e r su naili na potpuno suhe slo
jeve, ali je potkrijepio i valjanost raalja koje su nepogreivo
pokazale gdje u tom suhom tlu ipak ima vode.
Predao sam dnevnik rada s detaljnim opisom kako sam
pomou raalja pronaao podzemne tokove i kako su radnici,
buei tono na onome mjestu koje sam im ja oznaio, dobili
dovoljnu koliinu zdrave pitke vode. Moj pretpostavljeni gra
evinski inenjer koji je zasigurno vrlo pomno prouio izvje
taj, kako je to uvijek inio, nije izrekao ni jednu jedinu rije
komentara. Dapae, oito ignorirajui moje raljarske sposob
nosti i smatrajui to arlatanijom, a u dogovoru s onim istim
strunjakom za vodogradnje, diplomiranim inenjerom, koji
24

je onako kategoriki tvrdio da u Sesvetama nema vode, odre

dio je da se bez pokusnog buenja odmah iskopa bunar za
potrebe kole u Zapreiu, uz obrazloenje da sve susjedne
kue imaju dovoljno vode koju crpe obinim Nortonovim
pumpama s dubine od nekih sedam metara. Dogovoreno
uinjeno!
Tako je, s namjerom da se utedi za pokusno buenje,
nastao jo vei troak zbog izravnoga kopanja bunara pro
mjera tri i dubine trinaest metara. Naime, umjesto sedam
metara kao u susjednih runih crpki, ovdje ni na trinaest me
tara nije bilo ni kapi vode. Doivjevi takvo razoaranje, moj
pretpostavljeni se vjerojatno prisjetio mog izvjetaja iz Sesveta, pa su me on i strunjak za vodogradnje pozvali da svojom
metodom pokuam odrediti lokaciju za gradnju kolskog bu
nara u Zapreiu. Premda je zapravo trebalo da odbijem taj
poziv zbog omalovaavajueg odnosa prema mojim sposob
nostima, a slubeno nisam ni morao vriti ekspertize ralja
ma, ipak sam se odazvao, jer sam u tome vidio priliku da
pred svojim sumnjiavim kolegama i pred pretpostavljenim
potvrdim ispravnost traenja vode pomou raalja.
Na samom terenu ubrzo sam pronaao da vrlo jaka ila
podzemne vode, irine oko etiri metra, tee s druge strane
ceste ispred kolske zgrade, dok na dvorinom prostoru nema
vode. Odredio sam lokaciju i kad je svrdlo promjera 140 mm
doprlo do dubine od est metara, pojavila se voda koja se
crpkama mogla izvlaiti u koliini od est litara u sekundi.
Kod takve koliine vode nije bilo potrebno kopanje bunara
ve je bilo sasvim dovoljno buotinu zacijeviti i postaviti hidroforski ureaj, to je i uinjeno. kola se i danas snabdije
va vodom iz buotine koju sam odredio pomou raalja.
N o , ini se da ni to nije bilo dovoljno mojim vrlim kole
gama. Njihovi promaaji i pogrene ocjene u predvianju
o postojanju vode urodili su posvemanjim ignoriranjem moje
metode. Ni to u to su se vlastitim oima uvjerili nije bilo
dovoljno da odagna sljepilo nepovjerenja i omalovaavanja.
Zbog toga se dogodilo da je i nakon moga ponovljenog
uspjeha pretpostavljeni naruio pokusna buenja za bunar
nove kole u Kupljenskom Hruevcu. Imao je jo toliko drsko
sti da mi osobno preda tu narudbu s nalogom da je proslije
dim nikom drugom nego vodostrunjaku kojem nikako nije
polazilo za rukom da pronae vodu. Bilo je to zaista previe!
Otiao sam smjesta potpredsjedniku tadanjega kotara
Zagreb, vrlo razboritom i dobronamjernom drugu, objasnio
mu sve to se zbilo i napomenuo da svaka buotina stoji vie
25

od sto tisua ondanjih starih dinara, to jc odgovaralo godi

njoj plai jednog dobrog radnika ili slubenika, i da je to ne
potrebno bacanje novca i uzaludan trud, jer ja pomou raalja
mogu odrediti tono mjesto gdje se nalazi voda.
A zato va pretpostavljeni i vodostrunjak ipak trae
pokusno buenje kad ste im pokazali da i bez posebnog ispi
tivanja pronalazite vodu?
Zaista ne znam koji je tome razlog, ali pretpostavljam
da se boje izrei svoje pravo miljenje da im ne bi tko
prigovorio to kao strunjaci priznaju da se raljama moe
sigurnije pronai voda negoli samo buenjem. A moda su i
ljubomorni zbog mojih uspjeha, ne znam to bih mislio o
tome. A k o imate povjerenja u mene, dopustite da odredim
gdje e se, bez pokusnog buenja, iskopati obian seoski bu
nar irine samo jedan metar i bit e vode dovoljno za hidroforski ureaj.
Vjerujem vam, inenjeru Jurdana, i odmah emo za
jedno otii na gradilite kole, a o v o bila je to narudba za
pokusno buenje neka lijepo spava u ladici.
Doavi na gradilite, ubrzo sam utvrdio da na samom
prostoru budue kole nema vode, ali je zato ima u nepo
srednoj blizini, na tuem zemljitu. Predloili smo susjedu
da odobri gradnju kolskog bunara na svom zemljitu, a
kolska uprava e mu zauzvrat besplatno uvesti vodovod u
njegovu kuu. Nagodba je bila utanaena i ve slijedeeg dana
poela je gradnja bunara. Tjedan dana kasnije dovren je
bunar dubine osam metara s kapacitetom od tisuu litara do
bre pitke vode dnevno, dok su ostali bunari, udaljeni stotinjak
metara od naeg izvora, davali tek nekoliko desetaka litara
dnevno s dubine od oko osamnaest metara. Potpredsjednik
je tada pozvao predsjednika kotara Zagreb i pokazao mu kako
sam bez pokusnog buenja pronaao izvrsnu vodu i u dovolj
noj koliini, te sam time utedio nepotrebne trokove.
kola se dalje gradila pod mojim nadzorom i nakon mje
sec dana zgrada je ve bila pod krovom i imala vlastiti vodo
vod. Budui da nitko nije izvijestio mog pretpostavljenog
kako je kola ve dobila vodovod bez pokusnog buenja, a ja
to sa svoje strane nisam htio uiniti zbog otvorenog nepovje
renja i netrpeljivosti koju je pretpostavljeni pokazao prema
meni, dolo je do nepredvienog i pomalo kominog sukoba
koji je rijeen u moju korist. Naime, neposredno nakon izgrad
nje kolskog bunara, pozvao me pretpostavljeni i zatraio da
mu objasnim gdje je zavrila narudba za pokusno buenje u
Kupljenskom Hruevcu koju mi je predao da proslijedim
26

strunjaku za vodogradnje, a sada mu je javljeno da takvu

narudbu nisu nikada primili. Nisam vie mogao otrpjeti taj
arogantni ton, pa sam mu bez ustruavanja odvratio istom
mjerom.
Narudbu nisam predao zbog toga, to je pokusno
buenje najobinije rasipanje narodnog novca, j e r postoji si
gurniji i jeftiniji nain pronalaenja vode. To ste se i sami
uvjerili, zajedno sa svojim strunjakom za vodogradnje, ali
vi i dalje uporno odbijate moju suradnju i opet forsirate sku
pa pokusna buenja, unato tome to se moja metoda pokaza
la daleko boljom i efikasnijom. Ako elite i dalje traiti vodu,
izvolite samo, ali bez mene! I nemojte mi vie izdavati nikakva
nareenja za pokusna buenja, j e r ih ja neu izvravati.
M o j pretpostavljeni je tada bijesan izjurio iz sobe. Sma
trajui na razgovor zavrenim, poao sam u svoj ured i u
prolazu, u predsoblju, uo sam kako pretpostavljeni diktira
sekretarici tubu protiv mene: . . . te da se zbog neizvrenja
naloga inenjer Jurdana pozove na o d g o v o r n o s t . . .
Upravo sam sam dopunjavao dnevnik o toku gradnje ko
le, kad je na mom stolu zazvonio telefon. Govorio je potpred
sjednik.
Inenjeru Jurdana, izvolite smjesta doi k meni! Ov
dje je va pretpostavljeni koji mi je donio pismenu pritubu
na va rad zbog toga to niste izvrili njegov nalog, ime ste
nanijeli nepopravljivu tetu u vezi s gradnjom kole u Kup
ljenskom Hruevcu i pokusnim buenjima za kolski vodovod.
U potpredsjednikovom glasu osjetio sam da mi sve to
govori tobonjim prijekornim tonom zbog prisutnosti mog
pretpostavljenog i da e, im doem k njemu, nastupiti obrat.
Pretpostavljeni me srdito oinuo pogledom kad sam
uao. Primijetio sam slavodobitni sjaj u njegovim oima i za
dovoljstvo to u sada dobiti svoje.
Potpredsjednik je utke otvorio ladicu, izvadio spis i pru
io ga mom pretpostavljenom.
Molim vas, je li o v o nalog to ste ga predali inenjeru
Jurdani? Ovo stoji u mojoj ladici ve mjesec i po, a vi tek
sada podnosite prijavu protiv Jurdane zbog toga to nije pro
slijedio nalog za pokusno buenje. A znate li vi da je kolska
zgrada u Kupljenskom Hruevcu ve pod krovom i da ima
vlastiti vodovod? I zato uope napadate inenjera Jurdanu,
kad on radi struno i savjesno, po naelu narodnog istraiva
nja, bez pokusnog buenja. Pa kad nam je ve pritedio gole
ma sredstva i pronaao vodu, bilo bi dobro da naeg Jurdanu
pohvalite i da mu estitate na uspjehu, a ne bi kodilo da vi
27

kao pretpostavljeni odete na gradilite i da se svojim oima

uvjerite u to to vam govorim. kola je pod krovom, vodovod
je puten u pogon i bez velikih izdataka za pokusno buenje.
A to moemo zahvaliti inenjeru Jurdani i njegovim raljama.
M o j pretpostavljeni se bio toliko uzbudio da je bez rijei
ustao i krenuo iz sobe, dok je potpredsjednik nastavio.
Nemojte se uzrujavati. injenica je da se inenjer Jurdana zaista iskazao u traenju vode pomou raalja i zato sam
va nalog stavio ad acta kao bespredmetan. Stoga nemate pra
vo kriviti Jurdanu, jer ja sam zadrao va nalog, a Jurdana
e i dalje marljivo, svojim znanjem i svojim rijetkim sposob
nostima, nastaviti traiti vodu za nove gradnje kao pravi
strunjak i narodni ovjek. I molim vas da dalje ne napadamo
inenjera Jurdanu, jer ako nastavite svoj neprijateljski odnos
prema njemu, onda emo i vas i vae vodostrunjake zajedno
s vaim nainom rada poslati lijepo u muzej.
M o j pretpostavljeni se nakon ovog pranja glave primi
rio, otiao na gradilite i uvjerio se da je sve onako kako
mu je reeno. Ali njegova netrpeljivost prema meni nije time
jenjala. tovie, traio je naina i napokon smislio kako e me
stjerati u kripac i dezavuirati moje sposobnosti. Ali bilo bi
bolje da to nije inio, j e r je tjerajui lisicu istjerao vuka,
i morao je progutati jo jednu gorku pilulu.
Scenarij je bio kao u nekom napetom filmu. Angairan je
i vjerodostojni svjedok koji e potvrditi moj fijasko. Samo
glavni glumac, to jest ja, nije se drao predviene uloge, ve
je igrao onako kako je jedino mogao igrati iskreno, poteno
i znalaki.
Dakle, nesueni Hitchcock me posjeo u stranji dio kom
bija, gdje se ve nalazio njegov asistent reije, inae pravni sa
vjetnik kotara Zagreb. Pretpostavljeni je sjedio kraj vozaa,
a ja u zatvorenom kavezu bez prozora, dok se pravni savjetnik
nalazio uz prozori na oferskoj kabini odakle je imao signa
lizirati to rade moje ralje. Bilo je zaista napeto. Tako se
pretpostavljeni Hitchcock mogao uvjeriti putem do Zapreia da se ralje okreu uvijek prema gore kad prolazimo is
pod ica visokog napona, a prema dolje iznad otvorenih po
toka. Pravni savjetnik je to zduno dojavljivao kroz prozor
i znakovima na kojima bi mu pozavidio svaki poznavalac
dobre pantomime. Time se zavrila prva e p o h a , kao prije
rata u kinima kad su se vrlo esto igrali napeti filmovi u ne
koliko nastavaka. Drugi dio poeo je jo uzbudljivije. Zavezali
su mi oi dvjema maramama tako solidno da nisam vidio ni
traak svjetla oko sebe, zatim su me zavrtjeli i vodali naokolo
28

da potpuno izgubim orijentaciju. Tako gotovo oamuenom,

pretpostavljeni mi je gurnuo u ruke ralje i stao me gurati
ispred sebe, rekavi mi da uvijek javim kad osjetim da su
ralje registrirale vodu. Najednom su mi ralje pokazale ot
klon kao da su naile na neku metalnu prepreku. To sam i re
kao. Zatim me pretpostavljeni pomaknuo malo ulijevo i rekao
mi da dalje ne koraam, ve da samo ispruim ruke i da ka
em to osjeam. im sam ispruio ruke, ralje su se okrenule
prema dolje. I to sam rekao. Nakon toga skinuli su mi povez
i vidio sam da se nalazim nad samim bunarom, a nadaleko
udesno stajala je metalna kanta za vodu. Dogaaj je time bio
zavren. K a d su mi se oi opet prilagodile danjem svjetlu,
ugledao sam nasmijano lice moga pretpostavljenog, inae pri
jatelja ali i protivnika. Njegov je osmijeh sada bio prijatelj
ski. Kakva promjena od nedavnog duela kod potpredsjednika.
Svaka ti ast, Stanko, sada ti estitam, j e r si me uvje
rio da ima nesvakidanju sposobnost.
S nevjerovanim Tomama ovjek se, eto, nekad mora ig
rati make i mia. Bilo mi je sve to nekako smijeno i neoz
biljno, ali progutao sam i tu pilulu, j e r mi je bilo stalo da se
moji pretpostavljeni napokon uvjere, makar i na ovakav nain,
u moje sposobnosti, a i da opet steknem izgubljenog prijatelja.
Od toga dana u mojoj su se ustanovi odnosili prema meni s
mnogo vie panje.
Veliki preokret u mojoj raljarskoj praksi nastupio je od
onoga dana, kad je u tada vrlo popularnom tjedniku Vjesnik
u srijedu od 18. V I I I 1954. objavljen lanak pod naslovom

TAJNA

VILINSKIH
RAALJAPRAZNOVIERJE
PRIRODNI
FENOMEN

ILI

Odvedi smo se u estine da traimo podzemne vodene

ile. S inenjerom Jurdanom razgovarali smo prije nekoliko
dana o njegovoj metodi istraivanja dubinskih voda pomou
raalja, koje je narod u davnini, zbog udesnih svojstava,
prozvao vilinskim raljama. Protumaio nam je svoje gledite

toj prirodnoj pojavi,

koju
mnogi smatraju
najobinijim
praznovjerjem, i iznio nekoliko svojih uspjeha na otkrivanju
podzemnih voda pomou toga primitivnog sredstva. Sad je na
terenu, koji sami izabrasmo, trebalo da na djelu pokae
svoje umijee.
2')

Ispit u estinama

Kako zamiljam mehanizam raalja?

estine smo izabrali za podruje eksperimenta zato, to

je nedavno, kod sela Kraljevec, tamo izgraen odvojak gradske
vodovodne mree. Htjeli smo dovesti ing. Jurdanu u blizinu
tog mjesta da utvrdimo hoe li svojim raljama, o kojima smo
uli ve toliko fantastinih pria, ustanoviti gdje se nalazi
podzemni kanal. Osim toga poznali smo i neke seljake iz Kra
ljevca. Stupili smo s njima u vezu i oni su nam pokazali mjes
ta na kojima esto izbija podzemna voda. I te smo podatke
iskoristili i stavili inenjera Jurdanu na kunju.

Po mom miljenju rekao nam je ing. Jurdana ralje

su spojnica pozitivne i negativne struje ovjejeg strujnog
kruga, a prsti djeluju na ralju kao namotaj ice. Prilikom do
dira s magnetskim poljima u ovjejem organizmu pojavljuje
se tok. Tijelom proleti as pozitivna, a odmah zatim negativna
struja. Krajevi raalja koji su obavljeni prstima u tom asu
predstavljaju osovinu elektromotora, to ga struja okree.

Ve u automobilu nam je tumaio kuda prolazi mrea

gradske kanalizacije. Na tim mjestima ralje u njegovim ru
kama poele su se okretati. Kad smo stigli u blizinu Kraljev
ca, gdje je izgraen novi odvojak vodovodne mree, krenuli
smo pjeice. Tono iznad podzemnog kanala ralje su se po
ele okretati u inenjer ovim rukama, i on nas je upozorio da
se nalazimo iznad podzemne vode. Ubrzo je utvrdio i dubinu
vode i smjer njezina toka.
Krenuli smo dalje. Na svim mjestima, za koje smo znali
da ima podzemne vode, pronaao ju je. ak je tono ustano
vio gdje izbija na povrinu. Ta su se mjesta tono poklapala s
tvrdnjama seljaka. Osim toga, ing. Jurdana pronaao je i dru
ge podzemne ile, za koje se tamo nije znalo. Pomou svojih
raalja odredio je i irinu vode, brzinu i smjer toka, vodostaj
i dubinu.
Kad nam je ve svima dojadilo da i dalje traimo vodu,
pokazao nam je jo jedan fenomen s raljama. Sakrili smo u
odjei neke predmete od metala. Nakon toga proao je ine
njer svojim raljama uz nae tijelo i ubrzo tono utvrdio,
na kojim se mjestima nalaze kljuevi, upaljai i metalni novci.
Potom smo doli na red i mi, da pokuamo moemo li po
mou raalja reagirati na podzemnu vodu ili metal. Nepomi
no su stajale ralje u naim rukama, a o kakvom okretanju ni
je bilo ni govora sve dotle, dok nas se nisu dotakle inenjerove
ruke. U tom asu, kad bismo god naili na podzemnu vodu,
osjetili bismo trzaj u ruci i vidjeli kako se ralje okreu. Je
dan od lanova nae male ekipe uspio je i bez pomoi ine
njera da reagira na vodu.
Bili smo zadovoljni eksperimentom. Potvrdila su se pret
kazivan ja ing. Jurdane. Zato sada putamo njega da sam go
vori o tom fenomenu i rezultatima svog dosadanjeg rada s
raljama.
30

Pokuao sam umjetnim nainom stvoriti tu vrstu struje,

koja okree ralje. Polo mi je za rukom okrenuti ralje po
mou magneta, pa prema tome zakljuujem da je pokreta
raalja svakako neka visokofrekventna struja. Nisam dodue
elektroinenjer pa ne mogu u tom pogledu tono definirati dje
lovanje struje, ali primjeujem da se radi o jednoj vrsti stru
je sline onoj, koja prouzrokuje gromove u atmosferi. Ta stru
ja ne nastaje trenjem oblaka, ve trenjem tekue vode o pod
zemne stijene.
U suradnji s nekim naim lijenicima prouavam sada
koji su to elementi u organizmu, gdje se ta struja skuplja, i
kakvi su izolatori u ovjeku, koji zadravaju napon struje u
organizmu. Zbog tih napona esto osjeam veliku tjeskobu i
muku, kad se sprema na kiu.
Ljudi koji ne mogu samostalno osjeati okrete raalja
zbog preslabog napona struje, postiu to onog asa, kad ih ru
kama dotaknem. Struja iz mojeg organizma preko njihovih
ruku okree tada ralje.
Po mom miljenju, trebalo bi na Tehnikom fakultetu
osnovati strunu komisiju, koja bi ispitala sposobnost onih,
koji ele pomoi u pronalaenju podzemnih voda. Ako se utvr
di da netko ima dovoljno strunog znanja i da je dovoljno
osjetljiv, trebalo bi ga slubeno ovlastiti da kao raljar po
mogne u strunom radu. Time bi se sprijeile zloupotrebe,
jer ima onih, koji taj prirodni fenomen nesavjesno iskoriuju.
elim da strunjacima na istraivanju podzemnih voda
pomognem. Kao inenjer imam svoju profesiju i nije mi po
trebno da se bavim raljama kao zanatom, ve to inim iz na
unih pobuda. Stoga pozivam sve strunjake, a naroito s
podruja visokofrekventnih struja, da se pozabave tim pri
rodnim fenomenom. Kako sam naroito osjetljiv na ralje,
mogu im posluiti kao instrument za pokuse. U ostalim zem
ljama mnogi ozbiljni strunjaci i nauni radnici bave se tim
31

problemom, a mnoge ustanove, uz svoje geofizike ekipe, ima

ju i rali jare, koji im potvruju dobivene rezultate.
Prisutni elektrotehniar ima drugaije miljenje o uzro
cima fenomena raalja. On misli da ljudi, koji osjeaju elek
tromagnetske valove proizvedene trenjem vode, imaju u svom
skeletu izvjesne nesimetrinosti. Te nesimetrinosti slue kao
titrajni krug, koji se ugaa na odreenu frekvenciju. Kad ta
kav ovjek ide s raljama u ruci, njihov vrh je na izvjesnoj
udaljenosti od njegovih nogu. Na toj udaljenosti postoji po
tencijalna razlika, odnosno napon, a elektromagnetsko polje
preko vrha raalja, ruku, tijela i nogu ispranjuje se u zemlju.
Budui da je magnetsko polje izmjenino, ono se u iduem
trenutku ponovno formira i tada dolazi do skakanja ili poni
ranja raalja.

Nekoliko uspjeha u Samoboru

Ispriat u vam dva-tri sluaja iz svoje dosadanje pra
kse.
U Samoboru prilikom tehnikog pregleda stambenih zgra
da pred lanovima komisije pokazao sam raljama na obra
enoj zemlji tone veliine podzemnih zahodskih jama. Lije
nik, koji je prisustvovao komisijskom pregledu, izjavio je da
ne vjeruje u ralje. Zatraio je, neka se za pokus otkopa zem
lja, kako bi se osvjedoio o veliini jame koju sam pronaao.
Svi su se iznenadili, kako je tono bio odreen rub betonske
talonice.
Pri izdavanju dozvole za upotrebu jedne zgrade u Samo
boru lanovi komisije zamolili su me da im raljama pokaem,
kuda se protee zakopana vodovodna instalacija. Iznenadili
su se, kad sam pred sobom drao napete ralje, koje su mi po
kazivale toan pravac vodenog toka. Kad sam stigao do ras
krsnice dvaju kabela, ralje su se naglo prebacile u smjeru no
vog kanala. Graditelj tog objekta, vie u ali, rekao je:
Hajde, pokaite nam s vanjske strane zgrade portirnice
mjesta, na kojima je ugraena elektrina struja. Kad sam pro
lazio uza zidove i pokazivao smjerove elektrine instalacije u
zidu, naiao sam na jednom mjestu na odvojeno odbijanje
ralje, pa sam na buki nacrtao pravac eljeznog predmeta,
koji sam pronaao raljom. Ustanovio sam da taj eljezni
predmet nema nikakve veze sa strujom. Kad su lanovi komi
sije uli u zgradu, ustanovili su da je taj podatak toan, jer
je na tom mjestu s unutranje strane o zidu visila puka.
32

Priznanje iz Karlovca
Na poziv Komunalnog odjela odredio sam pred komisijom
tone smjerove podzemne vode, dubinu korita, pa ak i visinu
podzemnog vodostaja za vodu, koja je probila u gradsku kana
lizaciju i ugrozila tri stambene zgrade. Nakon zavrenih gra
evinskih radova dobio sam pismeno priznanje.
*

Prije nekoliko mjeseci pokazivao sam stanovnicima u

Hrvatskom Zagorju kuda tee najjaa podzemna arterija. Pe
njui se uz brijeg iznad ove arterije, upozorio sam mjetane da
je tim pravcem opasno prolaziti za grmljavine jer zbog pro
tjecanja podzemne vode nastaje jaka struja, koja se spaja s
oblakom pomou munje. etrnaestak dana poslije tog razgo
vora udario je grom u kuu, koja se nalazila tono na toj
arteriji, i u nedovrenoj novogradnji ubijena je dvadesettrogodinja ena. Sluajno sam drugi dan onuda proao i jedan
od onih, koji su stajali kraj mrtve ene, rekao mi je:
Vidite, da ste u srednjem vijeku predvidjeli opasnost
kao to ste je ovdje predvidjeli, ne biste se dobro proveli.
Vjerojatno bi vas ekala lomaa. Danas vidimo da su to pri
rodne pojave.
*

Kao laici, mogli smo ustanoviti da su se ralje u ruci okre

tale, da je ing. Jurdana tono utvrdio poloaj podzemnih voda,
na koje smo ga doveli, da je primio ve vie priznanja za svoj
rad, da ga zovu na sve strane da pronae vodu i da ima velik
broj oevidaca, meu kojima i vei broj strunjaka, koji po
tvruju njegove uspjehe. Metoda istraivanja dubinskih voda
pomou raalja nije dosad priznata u naunom svijetu, prem
da se njome slue mnogi strunjaci, koji o tom pitanju piu
ak i knjige. Ne radi li se ipak o prirodnom fenomenu koji bi
se mogao iskoristiti? Za nau zemlju, koja obiluje krajevima
siromanim vodom, to bi znailo velike utede i korist za
stanovnitvo. Eksperimenti i diskusije pokazat e to definitiv
no. A to je i smisao poziva na suradnju, koji ing. Jurdana upu
uje
naim
strunjacima.
Vjerojatno je taj lanak ponukao, a to se kasnije i potvr
dilo, upravu jedne tvornice salame da zatrai moju pomo, jer
3

J u r d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

33

su se izjalovila sva nastojanja vodovodnih strunjaka da po

kusnim buenjima pronau vodu. Na terenu sam bez ikakve
tekoe odredio smjer i irinu podzemnog vodotoka, nekih
desetak metara daleko od postojeeg starog bunara izgrade
nog na ogranku glavne ile, pa je stoga davao premalo vode.
Buotina koju su bili odredili strunjaci za vodogradnju na
lazila se suvie daleko od pogona, na niem terenu blie rijeci
koja je onuda tekla, a davala je minimalnu koliinu vode od
samo dva decilitra u sekundi i to s dubine od pedeset metara.
Meutim, na mojoj lokaciji, u neposrednoj blizini tvornice,
naili smo na dubini od etrdeset metara na sloj subarteke
vode, est litara u sekundi, to je bilo sasvim dovoljno za
tadanje tvornike pogone.
Mnoge su zanimljivosti vezane i uz traenje vode za sabiralita mlijeka. Tako sam prilikom odreivanja mjesta za
gradnju bunara na sabiralitu u Zapreiu otkrio i neispravno
izvedenu kanalizaciju za odvod fekalija. Umjesto da je fekalna kanalizacija provedena u kanalizaciju Zapreia, to bi
iziskivalo mnogo vee izdatke, potajno je u polju kukuruza
spojena s odvodom iz prostorije za pranje posuda, to je
predstavljalo veliku opasnost da zarazne klice iz fekalija dopru do prostorije za pranje i ondje zagade posude, a time i
mlijeko kojim bi se posredno zaraza prenijela na potroae,
uglavnom graane Zagreba.
Naravno da je takav moj nalaz ogorio mljekarske ruko
vodioce, i oni su ispoljili svoj bijes na kotarskoga graevin
skog inspektora koji raljama, arlatanski, vri svoju du
nost i poput krtice ruje po kukuruzitu, umjesto da pregleda
odobreni projekt prema kojem su izvedeni radovi pod nad
zorom strunjaka i kanalizacija propisno provedena, zakamuflirana meu kukuruzima. Takvog inspektora (koji otkri
va ono to bi drugima promaklo!) treba ukloniti s dunosti.
Sreom je spomenuta prijava kojom su se zahtijevale naj
drastinije sankcije protiv mene, dospjela u ruke kotarskog
potpredsjednika koji me odmah pozvao da zajedno poemo
u Zaprei. Zavukli smo se u onaj nesretni kukuruzni gusti
koji je trebalo da poslui kao paravan za neispravne radove,
istina jeftinije ali i pogubnije za nekoliko stotina tisua gra
ana Zagreba. Oznaio sam mjesto gdje su ralje pokazale
da se spajaju ista i fekalna kanalizacija. Kad su radnici
razgrnuli zemlju, pokazalo se da su ralje i ovaj put bile
nepogreive. Ratna sjekira je odmah bila zakopana, ali ne i
nepropisna kanalizacija koja je nakon toga izvedena na va
ljan nain. Potpredsjednik je izrekao prijekor odgovornim
34

osobama zbog vrijeanja i klevetanja kotarskog inspektora

i napomenuo da je uinjen tako teak propust zbog kojeg bi
organizacija trebala odgovarati na sudu.
Sad je izmeu mljekaraca i mene zaista potekao med i
mlijeko, suradnja se nastavila u najboljem moguem obliku.
A da ja jednako titim svaiji interes i otklanjam svaku
nepravilnost, mljekarski rukovodioci imali su se prilike uvje
riti u Dubravi kraj Vrbovca, gdje sam pregledavajui bunar
tamonje sabirnice otkrio da je tu potajno prikljuen odvod
vode za mlin u centru Vrboveke Dubrave. T i m e sam stekao
nepodijeljene simpatije odgovornih osoba, a moje su ralje
sada ne samo poloile rigoroz ve su mi i donijele laskav
naziv inspektor Maigret.
Za isto poduzee bio sam odredio i kopanje dvanaestmetarskog bunara na sabirnici mlijeka u arampovu kraj,
Ivani-Grada. Mjesec dana kasnije, pozvao me direktor sav
zdvojan zbog vijesti iz arampova da su ondje pronali na
mojoj lokaciji tek neznatnu koliinu vode. I ja sam bio za
brinut zbog toga, ali sam se potajno ipak nadao da se radi o
pogreki izvoaa radova, a ne nepouzdanosti mojih raalja.
Kad smo doli u arampov, odmah sam vidio da je bunardija sazidao bunar osam metara dalje od oznaenog mjesta.
Kad smo ga upitali zato je to uinio, odgovorio nam je:
Ja sam zapoeo gradnju bunara na oznaenoj lokaciji,
ali kad sam doao do dubine od osam metara, navalila je
tolika voda da vie nisam mogao produbljivati bunar, a ka
ko sam prema ugovoru bio duan izgraditi bunar dubine
dvanaest metara, zatrpao sam zapoetu gradnju i pomaknuo
sam se na sadanje mjesto gdje sam izgradio bunar od dvana
est metara, kako je i ugovoreno. U o v o m bunaru ima vode, a
ja nisam kriv to je nema dovoljno.
Bunardiji je nareeno da zatrpa taj bunar i da se vrati
na prvobitnu lokaciju, gdje je uspio nekako doprijeti do du
bine od deset metara, ali dalje nije mogao zbog silnog dotoka
vode. Meutim, postignuta dubina bila je sasvim dovoljna,
jer hidroforski ureaj nije mogao izbaciti svu koliinu vode.

U tim prvim godinama moga druenja s raljama, nije

ba sve uvijek ilo tako glatko kako se to na prvi pogled
ini i kako se meni u tim prvim danima inilo. Bilo je s mo
je strane propusta do kojih je dolo uslijed nedovoljnog po35-

zna van ja karakteristika podzemnih voda i tajni njihovih to

kova. Ali, na pogrekama se najbolje ui, pa sam i ja na svo
j i m pogrekama stjecao iskustvo.
K a d sam prvi put pokuao raljama traiti vodu, mislio
sam da je voda svugdje, gdje se ralje okreu. Meutim, izne
nadio sam se prvi put u Sesvetama (opet Sesvete, poslije
vatrenog doivio sam i iskustveno krtenje!). Naime, na po
vratku sa slubenog puta iz Zeline, u autobusu me nagovorio
neki meni nepoznat ovjek.
Gospon, jeste vi onaj ininir kaj je iskal vodu za
kolu v Sesvetama?
Da, ja sam. A odakle znate da sam traio vodu u Ses
vetama?
Ja sam polek same kole i videl sam kak ste z ralami pronali vodu. Pak sam vas tel zaprositi ak bi i meni
nali vodu.
Ali ja moram u Zagreb, na radno mjesto, vraam se
sa slubenog puta i sada nemam vremena, drugi put.
Ali ovjek navalio i navalio, pa mislim, hajde, kad je
ve tako uporan, premda zaista moram pouriti u Zagreb da
napiem izvjetaj, skoknut u da ovjeku pomognem. I ona
ko u urbi nisam traio svih pet signala, ve sam se zadovo
ljio jednim jedinim, pa u sebi izraunam (bio je to, na alost,
vrlo pouan raun bez krmara, kako u se kasnije osvjedo
i t i ) : za kolu je bilo lijevo i desno, a o v o mora da je srednji
signal. I zaas ja njemu: evo vidite, ovdje prolazi vodena
struja preko vae zemlje; zabijem koli, ostavim mu adresu
da mi javi rezultat i otrim da uhvatim slijedei autobus.
Nakon mjesec i po dana javlja mi ovjek da ni na osamnaest
metara nema vode, da me nije mogao obavijestiti jer sam
bio slubeno odsutan, prestao je buiti, zemlja se uruila i sad
ima zbog svega toga velike trokove, pa neka hitno doem
u Sesvete da pogledam to se to dogodilo. Doao sam, stvar
no ovjek izbuio gdje sam oznaio, ralje se opet okreu na
istome mjestu i to sad? Dovedem drugi dan buae koji
su ve za mene radili, neka na moj raun izvre novo buenje
do dubine osamnaest metara i to uza samu zaruenu buo
tinu. Oni su izbuili. Ja sam morao prodati svoju zlatnu topericu, dragu uspomenu iz mladih dana, da uzmognem pod
miriti trokove buenja koji su iznosili vie od dvadeset tisu
a dinara, to je u ono vrijeme bila ministarska plaa. To je
bila moja prva kolarina (i to masna) za raljarsko kolova
nje. Razmiljao sam nakon toga pounog i skupog promaaja,
36

u emu sam pogrijeio. Ponovno sam otiao na zemljite i

ondje u detalje pratio vodeni tok. I otkrio sam. Umjesto da
sam potraio sjecite tokova i odredio glavnu ilu, ja sam u
brzini nasjeo refleksnom signalu koji je pokazivao dubinu
vode a ne njezin tok.
Drugi sluaj nije se zbio mojom krivnjom, ali je vrlo
pouan i zanimljiv. U Severinu kraj Bjelovara pronaao sam
vodu za tamonju piritanu, oko trideset i est tisua litara
dnevno. K a d su to saznali mjetani koji su oskudijevali u
vodi, navalili su na mene da i za njih pronaem vodu. Pregle
dao sam teren i pronaao vodu koja je iz smjera jednog brda
tekla preko udoline prema drugom brdu. Upozorio sam lju
de da se ova voda kree po zakonu spojenih posuda, to jest
voda se iz jedne doline die i zatim sputa u drugu, niu do
linu, kao kad iz bave pretaemo vino pomou teglice, pa kad
isiemo zrak stvori se zrakoprazni prostor u cijevi, vino se
digne i tee u niu posudu. Oznaio sam im pozicije za osam
bunara u nizu, smjerom toka vode, i svi su dobili vodu. Ali,
upozorio sam ih, ako budu na brijegu buili i deveti bunar
i kroz buotinu ue zrak, nestat e vakuuma i onaj tren voda
e se vratiti u dolinu, pa e svih osam bunara ostati bez vode.
Dvije godine bilo je sve u redu, a onda su se posvadili s onim
najgornjim seljakom koji se koristio njihovim bunarima.
Ovaj je onda poeo buiti svoj, deveti bunar, sruio je ak
dio staje da bi ostao u ravnini s ostalim bunarima. K o p a o je
do dubine od dvadeset i tri metra i dobio pola metra vode.
Nakon toga napisao mi je o tome pismo, napomenuvi da je
unato mojim predvianjima uspio doi do vode. N i j e prolo
ni etrnaest dana, a na moju adresu stala su stizati pisma
vlasnika onih osam bunara, pa i ovog devetog svi su ostali
bez vode!
I jo jedan bijeg vode, opet bez mog izravnog udjela.
Bilo je to nedaleko od Slavonskog Broda. Utvrdio sam gdje
je glavni vodeni tok, odredio lokaciju za bunar ali osim
puia, koljkica i blata nita drugo, vodi ni traga. Seljaci se
pobunili zbog troka i nepotrebnog posla, pa me pozvali na
red. Pregledam ja ponovno, na sve strane, krenem tragom
vode da vidim odakle dolazi. Nekoliko metara prije buotine
koju sam odredio, voda se dijelila u dva kraka. Slika mi je
sada postala jasnija. Brodsku je okolicu bio zahvatio jak po
tres, u selu gdje sam naao vodu nije, istina, bilo nikakvih
oteenja, ali je dolo do tektonskih poremeaja, uruili su
se slojevi zemlje i zaepili sloj kojim je tekla voda do buo
tine, pa je voda, dolazei s brda, uslijed pritiska promijenila
37

smjer, skrenula desno i ondje stvorila novi tok. Na mjestu

starog toka teren je j o uvijek bio vlaan i ono blato pokazi
valo je takozvani reminiscentni magnetizam. Budui da je ta
promjena toka bila vrlo svjea, ralje su pokazivale kao da
je voda jo uvijek u starom toku, a novi j o nije postojao,
tek se polako stvarala nova vodena staza. Kako su signali na
tom naputenom toku bili najjai na terenu, odredio sam ono
to su ralje pokazivale. T a k o sam proao jo jednu kolu.
Oznaio sam novu lokaciju i ondje su ubrzo dobili vodu.
Najvie sam se preznojavao zbog sluaja u nekom selu
kraj Siska. To je dospjelo ak do suda, ali je sreom okona
no u moju korist. Pronaao sam bio vodu na dubini od est
do devet metara i odredio da se samo do te dubine smije bu
iti, samo buiti, nikako kopati. Meutim, mjesec i po dana
kasnije stie vijest da su dobili neto suzavca, voda se jedva
cijedi, a za uzgoj telia treba mnogo vode, pokuali su i dub
lje, a kad su probili sloj kriljevca i ono malo vode pobjeglo
je u dubinu. Poli su jo dublje, izvadili uti pijesak boje ka
narinca pa potjerali dalje ak do dvadeset metara i naili na
sloj crvenog pijeska. Sve mi je odmah postalo jasno. Spoj
utog i crvenog pijeska okretao je ralje, j e r su to bile vje
rojatno rudne naslage eljeza i aluminija, a spoj tih dvaju
minerala stvara strujanje koje okree ralje. To je bio jai
refleks i taj je u meni odmah pobudio sumnju, zato sam pre
poruio da bue samo izmeu est i devet metara, gdje je
refleks bio slabiji, ali sam sa sigurnou drao da se na toj
dubini nalazi voda. Kad sam stigao na sporni teren, odmah
su me grdno napali, a ja sam se drao dogovora prilikom pr
vog traenja vode, kad sam izriito napomenuo da se ima
buiti do dubine od est do devet metara. umarski inenjer
koji nije bio tom prilikom prisutan, sada je vodio glavnu
rije.
Vidio sam da je unutra pijesak, a kao umarski ine
njer poznajem dobro zemljine slojeve i znam da se nakon
sloja mekanog pijeska kroz koji voda tee i koji je porozan
voda sputa u niu razinu do tvrdog terena i po tom nepro
pusnom sloju tee dalje. Zbog toga sam na svoju ruku nare
d i o da se produi kopanje, a kad sam vidio da se pojavljuju
novi slojevi pijeska neobine boje, obustavio sam radove. Vi
ste nas sasvim pogreno uputili i morat ete nadoknaditi
trokove promaene gradnje bunara, a to iznosi oko milijun
sedam stotina i pedeset tisua dinara.
Varate se ako mislite da u platiti tu astronomsku
svotu. Ponajprije, za cijeli svoj posao dobio sam samo tride38

set tisua, a vi traite pedeset puta vie. Drugo, upozorio sam,

i to je pred svjedocima utvreno, da se ne smije buiti dublje
od devet metara, pazite najprije buiti, pa tek onda ko
pati, jer sam nakon nekoliko sumnjivih sluajeva postao opre
zan zbog iznenadne promjene vodostaja i promjene smjera
podzemnih tokova. Prema tome, za svaku sigurnost, zbog raz
liitih refleksa to su ih registrirale ralje, odredio sam naj
prije provjere, i tek onda, kad se utvrdi vodostaj i provjeri
sastav materijala da li je dolje pijesak, mulj ili ilovaa
tek onda da se pristupi gradnji bunara ili da se samo proiri
buotina, ve prema potrebi. A vi ste odmah ili graditi bu
nar bez prethodne provjere buenjem. N o , da vidite kako
sam ja ispravan i poten ovjek, dat u vam ne trideset
tisua koliko sam primio, ve tri stotine tisua i zaboravite
da smo se ikada vidjeli.
N i j e pristao. Dapae, zahtijevao je sada ve dva milijuna,
i vie, jer dok se mi nagodimo vrijednost novca e pasti, a
on ne eli biti na gubitku. Naravno da na to nisam pristao i
rekao sam mu neka me izvoli tuiti. Na sudu su glavnu ulogu
odigrale izjave svjedoka, pa je moj umar i uzgajiva teladi
lijepo ostao ne samo bez milijuna ve i bez onih trideset ti
sua. Nita mu nisam vratio. Jesu li telci u njegovim stajama
ikada zablejali ne znam, ali on je na sudu bio duboko
razoaran kad je uo da od mene nee dobiti ni pare.
Eto, u cijeloj mojoj praksi to su bili jedini sluajevi
kad je dolo do spora zbog moje ili tue greke. Zaudo, ni
kada me i nigdje, ni u najzabaenijim krajevima nisu doe
kali s vilama i toljagama, kako su mi to pretkazivali mnogi
moji prijatelji, niti su za mnom vikali da sam vjetac i ar
latan. Ali, to nisam doivio od priprostih, neukih i esto za
ostalih ljudi, nije me mnogo puta mimoilo u dodiru s vrlo
obrazovanim i uenim strunjacima.
*

Za jedno zagrebako auto-transportno poduzee trebalo

je da pronaem vodu na mjestu budue garae i praonice au
tobusa. Geolozi su prije toga izvrili est pokusnih buenja,
ali sve to su pronali bilo je maksimalno 0,3 litre u sekundi
na dubini od trideset metara. A za potrebe garae i praonice
bilo je potrebno najmanje etiri litre u sekundi. Nakon tih
neuspjelih ispitivanja naruitelju radova reeno je da na tom
podruju nema vode i neka se obrate Gradskom vodovodu
ako ih moe ukljuiti u svoju mreu. Vodovod naravno nije
mogao udovoljiti tom traenju zbog vrlo slabih kapaciteta u
39

Dubravi, pa sam im tako ja ostao jo jedina nada. im sam

doao na teren i pregledao buotine, bilo mi je jasno da su
se geolozi poveli za instinktom i logikom, umjesto da dobro
pregledaju sav okoli. Oni su, naime, vjerovali da e vodu za
cijelo nai ako krenu prema Savi, to jest juno od predviene
gradnje, pa su otili oko stotinu i pedeset metara prema ju
gu ali rezultata nije bilo. Tada su brzopleto zakljuili da
vode nema, kad je nema ni u smjeru Save. Pregledao sam
raljama teren oko centra predviene gradnje i na samo e
trdesetak metara prema sjeveru, a ne prema jugu, pronaao
da tee jaka podzemna struja na dubini izmeu esnaest
i dvadeset i jedan metar. Sastavili smo zapisnik i preporuio
sam investitoru da ponovno pozove geologe neka izvre bu
enje na mjestu koje sam oznaio. Otiao sam tada na godi
nji odmor, a kada sam se vratio u Zagreb nazvao sam autobusno poduzee da ujem rezultat. Na alost, rekli su, ni na
mjestu koje sam oznaio nema vode, odnosno na istoj du
bini (31 m) kao kod prethodnih buotina dobili su samo 0,3
litre. Bili su zdvojni, pogotovu stoga to su im geolozi rekli
da se ne bave babljim poslovima, jer vode na tom terenu ne
ma i nema. Bome ni meni nije bilo svejedno, jer se radilo
o uglednom zagrebakom poduzeu i neuspjeh takve surad
nje neminovno bi okrnjio moj ugled strunjaka za pronala
enje vode. Ba to me i bilo nagnalo da sam prilikom slube
nog pregleda njihova terena temeljito ispitao tok oznaene
vode, pratio sam je preko Dinamova stadiona, Maksimirske
ceste, Harambaieve i Petrove ulice ak do Remeta, dakle
dobrih nekoliko kilometara od predviene gradnje, ak do
podnoja Medvednice. Bila je to ila kolosalne irine od ne
koliko metara koja je nepogreivo vodila do oznaenog mje
sta na gradilitu. Tu nije bilo moje greke. Propust se dakle
krije u neem drugom. Otiao sam zajedno s odgovornim lju
dima iz autobusnog poduzea na gradilite u Dubravi i ondje
smo zatekli ekipu geologa pod vodstvom inenjera koji su
upravo pakirali opremu, jer su se spremali na neko bue
nje u Crikvenici. Nagovorio sam inenjera, mladoga, simpa
tinoga geologa.
Jeste li vi, kolega, ikada pokuali drati ralje u ru
kama?
N e , inenjeru Jurdana, ja se ne bavim arlatanijom,
ja sam ozbiljan strunjak, geolog, i bavim se naukom a ne
vraarijama. Ralje nisu sredstvo za traenje vode.
Pokuajte ipak primiti ralje, nee vas ugristi, nasta
v i o sam u ali.
40

Iz principa takve stvari ne uzimam u ruke.

Dobro, ja vas neu siliti. Dajte mi onda, molim, po
kaite jezgre koje ste izvukli (prilikom buenja svrdlom iz
vlae se pojedini slojevi iz buotine koji se provjeravaju da
se utvrdi ima li vodonosnog materijala). I to one s dubine iz
meu esnaest i dvadeset jedan metar.
Ne moemo vam pokazati, jer je to zakljuano u skla
ditu, a skladitara nema.
Onda dajte sjekiru da nasilno otvorim vrata na
moju odgovornost.
Dakle, to je ono to sam htio vidjeti: crni humus, uta
ilovaa, crni treset, ilovaa, ilovaa s uratenim k a m e n j e m . . .
Kamenii bez ilovae! Ilovaa s kamenjem! Ilovaa! . . . Pa
vidite da je tu bilo vode, tono na onoj dubini koju sam ja
odredio to dokazuju ovi kamenii bez ilovae, voda je is
prala zemlju, ostali su samo kamenii! Dakle, vode ima, a vi
tvrdite da nema!
Umjesto da mi zahvalite, vi jo mene pozivate na od
govornost! Iao sam do iste dubine do koje smo i mi buili,
da ne biste rekli kako nisam kolega na mjestu, i da sam pre
stao buiti samo zato da dokaem kako vi niste u pravu, a da
sam jo koji metar buio dobio bih vodu. Eto, zato sam buio
tako duboko da mi nemate to predbaciti. A vi me jo napa
date zbog moje kolegijalnosti.
ini mi se, dragi kolega, da niste zbog toga buili, jer
zbog vae naklonosti prema meni netko mora platiti tih
deset metara vika, a to je poprilian iznos. T k o e to platiti,
pitam ja vas?
Nita ne brinite, ja u to sam podmiriti, tih deset me
tara je moja stvar. Vi ete platiti do dvadeset i jedan metar,
a ja ostalo.
Vidim da niste iskren i ispravan ovjek, zato neu vie
s vama razgovarati, ve samo s vaim radnicima. T k o je ovdje
poslovoa?
Ja

sam vodio

posao

radnicima.

Recite mi koliko ste duboko stavili cijev, koliko ima

rupica na cijevi, kako je perforirana, od koje do koje du
bine?
Cijev koju smo sputali u buotinu dugaka je devet
metara i perforirana je.
Devet! Rekao sam da se bui samo do dvadeset i je
dan metar, jer na toj dubini prestaje voda, dalje je suho,
41

tvrdo. Dvadeset i jedan i devet je trideset. Doli ste dakle

tono do granice, pa da bude sigurnije, hajdemo jo koji me
tar dublje u tvrdi materijal, pa se onda dogodilo da je cijev
zatvorila dovod vode i voda nije mogla doprijeti do perfora
cije. Zacijevili ste buotinu tako da ste prekinuli dovod vode!
Pa kad ste to tako lijepo izveli, dragi moj kolega inenjeru,
nastojei da meni uinite dobro, onda u vam sada pokazati
kako je trebalo raditi.
Podigli smo cijevi dizalicom i spustili ih na dubinu izme
u esnaest i dvadeset jedan metar, tako da je perforirani dio
cijevi doao na pravo mjesto. Kad smo poeli raditi crpkama,
dobili smo etrdeset litara vode u sekundi, a utvrdili su da
vode nema. K a d su predstavnici autobusnog poduzea detaljno
iskuali kapacitet buotine, dali su mi slubenu zahvalnicu.
U povodu toga dogaaja objavljen je u Veernjem listu
lanak pod naslovom:

Spor nauke i raljara. Ima vode nema vode

Ing. Stanko Jurdana opet raljama otkrio vodu u Du
bravi. U traganju za vodom povremeno se sukobljavaju nau
ka i ljudi u ijim se rukama vrtoglavo okree tanka, jedva
primjetna elina ica nad nevidljivom vodenom strujom.
Zadnje poprite spora: prostrani kompleks zemljita u
Dubravi. Na tom zemljitu odreena je lokacija za gradnju
autobusne garae koja je potrebna kao komad kruha. Osi
gurana su potrebna sredstva za gradnju i ureaje. Ali, kad je
sve bilo spremno, javio se problem vode.
U upravi su oznaili na nacrtima lokaciju za iskop bu
nara. as posla. Tako je, naime, izgledalo.
Za izvoenje tih radova angairano je geoloko poduzee.
Ekipa radnika, sa strunjacima na elu, spustila je elinu
sondu u probnu buotinu. Od vode nita. Ustanovljeno je
da na tom mjestu sastav zemlje (ljunak i ilovaa) ne odgo
vara elji investitora. Geolozi su pokuali na jo nekoliko
mjesta, a kad se ni tamo nije pojavila voda, izjavljeno je da
su napori u potrazi za vodom na tom podruju uzaludni.
Sto sada? Uprava Vodovoda izjavila je jo prije da ne
moe odobriti prikljuak zbog nedovoljne koliine vode u nji
hovoj mrei. Znai, trebalo je sagraditi vlastiti bunar. Kako?
Strunjaci su upravo izjavili da je posao uzaludan. Nauka, do
due, nije rekla zadnju rije. anse jo uvijek postoje. Moe
42

se pokuati buenjem i na drugim mjestima. To, meutim,

izaziva velike trokove i gubitak i onako kratkog vreme
na.
Netko se dosjetio jadu. Pozvan je ing. Stanko Jurdana
iz Graevinskog inspektorata NOGZ-a. Pri tom se nije raz
miljalo o radiesteziji, raljama, ni o apsolutnom uspjehu,
ve vie o pokuaju ...
Akcija je poela. Sa icom u rukama Jurdana je krstario
terenom, na kojem e niknuti najsuvremenija auto-garaa u
naoj zemlji. Laici su vrtjeli glavom...
Najednom, raljar se zaustavio. Na nacrtu je oznaio
smjer: od sjeverozapada prema jugoistoku. Zabiljeio je u
nacrt: strujanje vode u irini od petnaest metara.
Radnici su uronili jo jednom sondu u zemlju, ali sada
na mjestu, koje je oznaio ing. Jurdana. Prvi put bilo je preplitko, ali drugi put, na dubini od 19,30 metara, kroz cijev je
potekla voda. Neosporno, predvianja raljara obistinila
su se. Za nekoliko dana crpka je izbacivala tri litre vode u
sekundi, a danas ve deset litara, dok je za garau bilo po
trebno osam litara.
Ovo nije prvi sluaj, da se na stupcima tampe pojavlju
je vijest o uspjehu raljara ing. Jurdane. Meutim, ovaj put
htjeli bismo neto rei o njegovu uzaludnom pokuaju da
prednosti rasija stavi kao pomono sredstvo u slubi na
uke.
S naunog stanovita ima dovoljno razloga za sumnju
u nepogreivost ove, kod nas malo poznate metode u traga
nju za podzemnim strujanjima. Ali kako nauka nije jo uvijek
rekla zadnju rije, nema takoer razloga ne vjerovati u korist,
koju je u vie navrata dokazala na djelu akcija s raljama.
Strunjaci ne osporavaju neki jai senzibilitet u ponekom
organizmu i prema tome mogunost pronalaenja podzemnih
strujanja pomou ralji, naroito ako je rije o poznavao
cu geoloke ili sline nauke. Meutim, strunjaci isto tako
tvrde, da je u dosta navrata raljar pogrijeio pa se zbog
toga, a i zbog naune teorije, ne moe ozbiljnije raspravljati
o
toj
nauci.
S druge strane, pobornici raljara iznose itav niz do
kumenata, koji se svode na tvrdnju o potrebi suradnje nau
ke i ove pomone metode istraivanja. Kao jedan od argu
menata navodi se injenica da na primjer u Francuskoj po
stoji i drutvo raljara s preko tisuu esto lanova s pra
vom javnog rada.
43

Kod nas se radi o mnogo manjem broju ljudi, sposobnih

za ozbiljnije akcije. Ali, rezultat postignut na podruju istra
ivanja u razliitim predjelima nae zemlje tvrdoglavo doka
zuje da bi suradnja raljara bila od mnogo vee koristi
nego tete za geoloka ispitivanja.
Sluaj s terenom u Dubravi samo je jedan iz niza takvih
dokaza.
Slino se dogodilo i prilikom traenja vode za pogon
jednog velikog zagrebakog industrijskog poduzea u Sesvetskom Kraljevcu. Opet sam doao na teren poslije neuspjelih
pokuaja geologa da pronau vodu. Pregledao sam buotine
razasute po terenu, ni u jednoj nije bilo vode, ali sam zato iz
meu dvije buotine kraj stolarske radionice pronaao podzem
nu vodu u irini od oko tri metra i na dubini izmeu osam
naest i dvadeset metara, dok su geolozi buili ak do pedeset
metara bez ikakva rezultata. Kad sam odredio mjesto nove
buotine, geolozi su odbili posluati, tvrdei i dalje da vode
nema i da bi to bilo nepotrebno poveavanje trokova. Pre
poruio sam tada poduzeu da zatrai pomo Gradskog vodo
voda u Zagrebu koji se spremno odazvao molbi i izvrio po
kusno buenje na mjestu koje sam oznaio. Na dubini od
osamnaest metara podigla se arteka voda takvom snagom
da je nainila pravi vodoskok etrdesetak centimetara iznad
zemlje i s dotokom od dvadeset i tri litre u sekundi. Bio je to
velianstven prizor. Kad smo pozvali geologe da se uvjere
kako ovdje ima vode, oni su svojom upornom tvrdoglavou i dalje bugarili da vode nema i da je to tek sluajna voda
iz neke pukotine, pa e je za dan-dva nestati kao to je i do
la. Meutim, kako je voda i nakon osam dana tekla jednakom
snagom, cijeli se teren, nii od razine Save pretvorio u pravo
jezero, tako da smo izvor morali zaepiti da ne doe do po
plave. Naravno, naim vrlim strunjacima nigdje traga ni
glasa.
Vrlo neugodnu uspomenu ponio sam iz N o v o g Vinodol
skog. Pozvali su me jednom da doem pregledati teren, jer
oni znaju da ondje ima vode u rnovnici gdje je jo prije
rata moj profesor Ivani s nekim raljarom pronaao izvrs
nu vodu kojom se snabdijeva Crikvenica, Selce i N o v i . Kad
sam doao dolje, zamolili su me da pregledam jednu uvalu
izmeu Selca i Novoga, gdje se nalazi velika pilana. Krenem
ja odavde za signalima to su ih pokazivale ralje, uokolo
nekoliko manjih izvora, ali glavna ila vodi prema rnovnici.
44

Poem uzbrdo, a mjetani povikae neka pazim, jer tu je ne

kakva opasna provalija, da ne padnem u nju. Krenem oprez
no dalje i zaista naiem na veliki iskop. Upitam to je to, a
oni rekoe da je tu prije nekih dvadeset godina poznati stru
njak za agronomiju, profesor Mijo Filipovi koji se bavio
fenomenom raljarstva (autor je knjige O vilinskim ralja
m a , Zagreb, 1913) pronaao vodu. I zaista, kad su iskopali
bunar do dubine od nekih etrnaest metara, pojavila se voda.
Svi su bili vrlo sretni. Tako je to nalazite stajalo neko vri
jeme neiskoriteno, a onda su jedne godine pozvali geologe da
im ondje naprave kaptau. Dola ih cijela armija, podigli ba
rake, dovukli silnu aparaturu i umjesto da uine ono to
bi pravi strunjaci morali uiniti, oni su lijepo raskrili ipraje iznad iskopa i minama stali razbijati gornji kameni
sloj da stvore vei otvor i da lake dou do vode. A sjeam
se da smo jo na fakultetu u predmetu vodogradnje kod
prof. Ivanica uili da je najstroe zabranjeno na izvoru upo
trebljavati mine, jer voda uslijed pritiska koji nastaje pri
eksploziji prenosi udare na goleme udaljenosti i utjee na
hidrauliki tlak, pa se voda povlai u dubinu. Kad su tako is
palili nekoliko mina vode je nestalo. I jo su jadni morali
platiti geolozima zato to su im otjerali vodu, umjesto da
je dovedu! A kraj svega toga na pasja su kola psovali prof.
Filipovia i izrugivali se njegovim raljama. Sad je ljudima
bilo drago kad su vidjeli da se ja kreem istim smjerom koji
je bio pokazao prof. Filipovi. Rekao sam im da je prof. Fi
lipovi bio apsolutno u pravu, samo to se sada njegova voda
s nekadanjih etrnaest metara povukla uslijed nepromilje
nog miniranja na niu galeriju, deset metara dublje, tako da
tee istim smjerom ali na dubini od dvadeset i etiri metra.
Bilo bi vrlo skupo da se ta voda koja je izgubila svoj prirodni
tlak, sada crpi s te dubine motorima. Zatim sam pokazao da
ima uokolo nekih manjih izvora i preporuio sam da s naj
jaeg mogu imati vodu za nekoliko kua u dolini, ali da za
vodovod nema dovoljno vode. U tom smislu sam sastavio i
zapisnik kojega sam kopije predao investitoru i Odsjeku gra
evinarstva Izvrnog vijea Hrvatske, kao to sam to uvijek
inio. Mjetani su tada pozvali geologe da im naprave kapta
u. Ovaj put nisu upotrijebili mine, ali su zato posegnuli za
dum-dum mecima da naciljaju mene, jer su predali tubu
Izvrnom vijeu kako sam svojim arlatanstvom prevario
. mjetane i naveo ih da narue izgradnju kaptae na mjestu
gdje nema vode, odnosno ima je u vrlo malim koliinama.
Tu su prijavu potpisala etiri strunjaka, meu njima i novi

4S

direktor vodovodne organizacije koji nije znao za moju ko

risnu suradnju s ustanovom kojoj se naao na elu. U tubi
se ak zahtijevalo da se meni zabrani istraivanje vode ra
ljama, j e r da je to nezakonito i nenauno, da je to metoda
iz zaostalog i mistinog srednjeg vijeka, da su se time bavile
vjetice, da me treba primjerno kazniti zbog mranjakih
poslova i nepotrebnog nanoenja materijalne tete siroma
nim ljudima i sve tako u inkvizitorskom tonu i nadasve
biranim otrovnim rijeima. Meutim, republiki podsekretar
postupio je vrlo energino i predoio tuiteljima moj zapisnik
u kojem doslovce stoji nalaz do kojeg su i oni doli, to jest
da ima malo vode, samo za nekoliko kua, a ne za vodovod.
Tako je njihova tuba odbaena kao neosnovana, a njima je
upuen prijekor i prijetnja da e, ako se jo jednom usude
napasti mene, biti pozvani na odgovornost zbog silnih troko
va koje su nanijeli mnogim poduzeima, bez ikakva rezultata
u traenju vode, a tim istim poduzeima je ing. Jurdana pro
naao obilje vode, i to uz trokove jedne jedine slubenike
dnevnice. Tako je propao i ovaj pokuaj dezavuiranja moje
osobe i negiranja moje strunosti od strane odgovornih ekspe
rata i nazovikolega.

Dogodilo se jednom prilikom da me pozvao neki slube

nik iz Zagreba da poem s njim u neko selo nedaleko od
Mostara, mislim negdje prema apljini, gdje mu je ivio
otac, stari od osamdeset i nekoliko godina, pa poelio da
prije smrti doivi da ne mora ii kilometre daleko po vodu.
itao taj slubenik o meni u novinama, pa me zamolio
da mu pomognem. I nala se voda, ne ba na njegovu oin
stvu, malo podalje, na tuem zemljitu u dubini od etrde
setak metara. Oznaio sam smjer toka vode i iz vlastitog
depa platio opinskom geometru da to snimi i da mi kopiju
iz katastarske mape poalje u Zagreb. I oferu koji nas je
vozio platio sam ja, tako da je na koncu za sav moj trud i
gubitak dva dana i dvije noi ostalo toliko, koliko bi obian
manuelni radnik dobio za dvije-tri nadnice, uz obilno jelo i
pie. Ali nije mi bilo ao, uinio sam radost jednom dragom
starcu, moda posljednje zadovoljstvo u njegovu ivotu. N o ,
esto puta se ovjeku dobrota i susretljivost razbiju o glavu.
To se, na alost, tada dogodilo i meni. Jednog jutra nazove
me sva usplahirena sestra koja ivi u Banjaluci i kae da
dri u rukama sarajevsko Osloboenje u kojem pie da sam
izvarao ljude i d i g a o im etiri milijuna! Odmah sam kupio
46

te novine i moram priznati da sam protrnuo, a i vi biste

se vjerojatno tako osjeali kad biste o sebi proitali da ste
uz naknadu od etiri milijuna starih dinara obeali pronai
ivu vodu, ali ste prevarili lakovjerne ljude u siromanoj
bosanskohercegovakoj opini i zbog toga se sada nalazite
iza reetaka. Ja nikada nisam bio ni u kakvom selu Gornje
Radie, neznam ak ni da takvo selo uope postoji. Nisam
nikada i nikoga prevario u vezi s pronalaenjem vode, a iza
reetaka naao sam se, eto, jedino u mati nadobudnog i
nepotenog reportera.
Obratio sam se zagrebakim odvjetnicima i oni su me
uputili neka se u Sarajevu posavjetujem s tamonjim prav
nim zastupnicima, pa da preko njih tuim Osloboenje i
autora lanka za uvredu i klevetu. Tako sam i uinio. No
prije sarajevskih advokata, otiao sam u ono selo da vidim
to se to zapravo dogodilo. Upitam seljake koji je od njih
dao buiti i staviti ep na buotinu. Izvadim ep i rukom
dohvatim vodu. Pitam koliko su duboko buili, a oni e
etrdeset metara. Dakle voda u buotini digla se trideset de
vet i pol metra, a teren sam kras i kamen. Toliki stup vode
dokazuje da je tlak gotovo etiri atmosfere. Kaem im neka
uzmu pumpu i potei e vode koliko im srce eli. Ali jok
da se posluim njihovom potapalicom nee oni pumpu,
oni hoe da kroz selo tee rijeka! Najprije su morali kilo
metre pjeaiti do vode, a sada im je tu, pred kuom, pa nee
da je izvlae crpkom, ve da im tee pod nogama. E, dragi
moji, rekoh ja njima, nisam ja neki arobnjak, pa da natjeram
vodu da tee preko brda i dolova. Pumpu i pumpajte! Mi
toga neemo! E, pa kad neete, ne morate, ali vodu sam vam
naao i voda je tu. Drugi bi je zlatom platili. Tako su mi oni
kojima sam dobro uinio zlim vratili i svata nalagali novi
naru, ovaj j o malo dodao i tako dooh na sramotni stup.
Tuili moji advokati i Osloboenje moralo objaviti ispravak.
U selu nedaleko od Ivani-Klotra imao sam zamalo sud
ski spor zbog bijega vode do kojega je dolo nepromiljenoeu izvoaa radova, i uslijed nesretnih okolnosti. Vlasniku
piliarnika bilo je potrebno vie vode nego to je imao u po
stojeem bunaru, pa me pozvao da mu potraim jai izvor. Ot
krio sam vrlo dobru vodenu struju i odredio pokusno bue
nje do devetnaest metara. Na poziv naruitelja doao sam
dva mjeseca kasnije pogledati to je uinjeno i kakav je
rezultat buenja. Vrlo sam se iznenadio kad sam vidio da je
voda nestala. Dogodilo se neto nepredvieno, emu su ku
movali neoprezni radnici i postrojenja poduzea za istrai4?

vanje nafte. Ponajprije, nepropisno je vreno buenje, umje

sto malim profilom svrdla da se utvrdi prisutnost vode, ne
strpljivi naruitelj radova odmah je dao buiti u promjeru
od 105 cm, kako bi mogao spustiti betonske cijevi, a da jo
nije zasigurno znao ima li dolje uope vode. Druga nepred
viena okolnost bila je ta da su crpke poduzea za istra
ivanje nedaleke nafte tjerale zrak u buotinu da se dobije
pritisak za izbacivanje preostale nafte, pa je uslijed velikog
pritiska i nadolaska zraka kroz buotinu dolo ne samo do
rastjerivanja postojee vode ve je tom prilikom izazvana i
eksplozija plina od koje sreom nije nitko stradao. Da je
dolje zaista bilo vode, dokazuje pijesak to je izvaen pri
likom buenja, vrlo kvalitetan otar i mokar sivi pijesak,
dobro ispran, j e r je kroz njega protjecala voda. Postoji jo
nada da e se voda nakon smanjenja pritiska plina vratiti
u svoj stari tok, ali sada ralje pokazuju da dolje nema vode.
Ja sam vodu pronaao i nije moja krivnja to ju je pritisak
plina rastjerao i to su izvoai radova nepromiljeno izra
dili preveliku buotinu.
I da zavrimo s tim nesporazumima s geolozima, o pro
fesionalnoj ljubomori i nepotrebnim sukobima, ispripovjedit u jo jednu zgodu kad su geolozi znali da sam u pravu
i da sam pronaao vodu, ali su od zavisti odbili svaku surad
nju.
Bilo je to ovako.
Tvornica celuloze u Bosni i Hercegovini traila je vodu za
svoje stambeno naselje pa, to je sasvim razumljivo, zatra
ila pomo strune geoloke ekipe. I sve bi bilo u redu da su
oni nali vodu. Ali ni nakon mjesec dana rada vodi ni traga,
a silni novci odoe u nepovrat, milijuni. Odgovorni ljudi iz
tvornice itali su o meni u Vjesniku u srijedu pa me slube
no pozvali da im pomognem. Odem ja dan prije ugovorenog
sastanka da pregledam teren i da vidim gdje voda ulazi i gdje
izlazi iz podruja za koje je potrebno izgraditi vodovod. Meu
tim, kako sam se toga dana zadrao s ljudima iz tvornice, ni
sam stigao pregledati teren, pa sam to odluio uiniti sutradan
prije sastanka. Premda sam ve rano otiao na teren, preva
rio sam se u tome koliko u vremena izgubiti za pregled, i
tako se dogodilo da sam zakasnio cijeli sat. Svi su ve bili
uvjereni da sam zalutao. Zakasnio sam, istina, cijeli sat, a kad
sam stigao, ugledni predstavnik tvornice doekao me ovim
rijeima:
Prije nego krenemo na posao, da vas, drue Jurdana,
upoznam s naim strunjacima. Ovdje je na uvaeni profe48

sor, geolog, koji sa svojom ekipom ve mjesec dana radi,

bui ali rezultata nema. Bit u sada najiskreniji. K a d sam
rekao da smo zatraili vau pomo, odgovoreno mi je kako
je alosno da u dananje moderno vrijeme, u doba atoma,
pozivamo arlatane s raljama i da to treba na svaki nain
sprijeiti. Meutim, inenjeru Jurdana, ja sam se raspitao o
vama i uo sam samo najpovoljnije. Zato sam i odluio po
zvati vas, j e r mi je ve dosadilo svakodnevno sluati prazna
obeanja, te vodu ete sigurno imati sutra, na pravom smo
tragu sve same lijepe rijei, a naa poslovica kae: Lijepe
rijei ranu ne lijee.
Hvala vam na iskrenosti. Ja sam se na svoj raun
nasluao ve kojekakvih pogrda, pa me ni ove rijei mog
dragog kolege nimalo ne uzbuuju, j e r ne uzimam k srcu i
ne priznajem nikakva mudrovanja, ve samo rezultate. Vi,
profesore, tvrdite da sam ja arlatan. N i t i ste me ikada
vidjeli, niti ste promatrali kako radim, niti znate za moje re
zultate, a ve unaprijed donosite konane zakljuke to ba
nije sasvim znanstveno ni struno. Treba najprije provjeriti
neiji rad, pa tek onda donositi sud. Jeste li ikada drali ra
lje u rukama, profesore?
N e , inenjeru Jurdana, ja se ne bavim takvim glupo
stima, ja sam ovjek od nauke, zato sam iao na f a k u l t e t . . .
Pa i ja sam zavrio fakultet, kolega, i to arhitekturu
i vodogradnju, pa ete prema tome dopustiti da i ja znam
to je voda.
Je, je, Jurdana, vi se bavite raljama, nedopustivim
sredstvom, nenaunim. to su to uope ralje? To nije nita,
mi se bavimo naukom, naunim buenjem i istraivanjem...
Oprostite, pa vi ve mjesec dana ovdje buite i niste
nita nali, a ja u vam pokazati gdje ima vode, pa emo
usporediti vae i moje rezultate. M o r a m vam rei da mi je,
za razliku od vas, vrlo drago to smo se sastali. Ja se naeg
susreta ne plaim vi treba da se plaite.
Moete vi nai vode koliko hoete, ali ja ralje ne
priznajem, t o j e arlatanstvo . . .
Profesor isprva nije htio krenuti s nama, ali mu je ru
kovodilac poduzea otvoreno rekao da ga on plaa i da mu
je dunost ii onamo, kamo on zatrai. Tako smo svi zajedno
krenuli. Bili su tu direktor poduzea, sekretar, nekoliko e
fova odjela, lanovi geoloke ekipe, ukupno nas je bilo dva
naest.
4

J u r d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

49

Pregledao sam teren oko tvornice, provjerio postojee

buotine, no vode je svuda bilo zanemarivo malo. Krenuli
smo izvan tvornikog kruga. Na jednom mjestu upozori me
direktor neka paljivo pregledam teren, jer da ga tu neto
zanima. Poem smjerom koji mi je pokazao. Najednom osje
tim prvi signal, drugi, trei tu smo, rekoh u sebi. Znao
sam odmah, nije mi to bilo prvi put, da su mi pripremili
zamku. Zato sam oprezno krenuo putem podzemne struje i
odmah utvrdio da to nije prirodni, vijugavi trag vode, ve
umjetno nainjen kanalizirani tok, najvjerojatnije kanaliza
cija koja vodi ravno iz smjera tvornice. K a d sam to rekao,
predstavnicima tvornice kao da je laknulo, njihova dotad
napeta lica poprimila su blaen izraz.
Inenjeru Jurdana, pogodili ste, to je glavna tvornika
kanalizacija. Cijevi se nalaze etiri metra duboko ispod nasla
ge zemlje i drvenog taloga. K a d ste to uspjeli pronai, onda
vjerujem da ete nai i vodu. A sada emo prijei na drugi dio
terena, tamo gdje jo geolozi nisu bili.
Krivudao sam zemljitem i govorio kako su mi ralje
pokazivale. Na jednome mjestu bilo je devet okretaja, to je
nedovoljno, tek za nekoliko kua. Na drugom poloaju samo
tri puta, to je, znai, ogranak one jae struje. Tada priskoi
direktor, razgrne zemlju i odigne poklopac ispod kojeg se
pokae buotina. To je bila jo jedna kunja za mene, jer
direktor ree da tu geolozi nisu bili. Uputi me tada lijevo
od buotine i ondje mi se ralje okrenu pet puta. I tu su geo
lozi buili, i kod one s devet okretaja. Potvrdim da tu ima vode,
ali premalo za njihove potrebe. U istom vremenskom razdob
lju crpljenja dobit e se iz jedne buotine tri, iz druge pet,
iz tree devet litara vode, to je dovoljno za jedno vee doma
instvo ali za cijelo naselje nikako. Javie se tada radnici
geoloke ekipe da su oni zaista prilikom pokusnog crpljenja
dobili koliine vode kako sam ja rekao. K a d je to uo profe
sor, ukorio ih je i htio otjerati. Poosmo tada dalje, preko
nekog velikog povrtnjaka, i ondje naiem na dva jaka pod
zemna vodotoka, jedan je dao osamnaest, a drugi ak vie od
dvadeset okretaja, pa smo ta mjesta odmah oznaili koliima.
Hodajui tako dalje izmeu nasada paprike i rajice dooh do
jedne privatne kue. K a d iz dvorita neki krepki ovjek sedam
desetih godina stane vikati na mene, zar nije dosta da smo
mu nacionalizirali zemlju i oduzeli paradajz i papriku, sad
hoemo i kuu da mu otmemo.
Oprosti, starce, kaem ja njemu, nismo mi doli da
ti uzmemo zemlju, ni tvoje lijepe paprike i rajice, ni kuu.
50

Mi traimo vodu, ti nema dovoljno vode, a mi emo ti poka

zati gdje se moe izgraditi bunar i vodovod, pa e biti dovolj
no vode i za tebe i za tvorniko naselje.
Kakav vodovod?
Vodovod, pitku vodu.
To bi bilo lijepo da ja imam v o d u . . . a nee ti meni
zemlju uzeti?
Ne boj se, nee tebi nitko dirati tvoju zemlju. Ja ti
nisam odavde, ja sam iz Zagreba, a ovo je komisija od tvor
nice, lijepo e s njima porazgovarati i dogovoriti se, oni ti
ne ele nikakvo zlo.
I pokaem ja njemu gdje ispod nas pod zemljom protjee
voda, gdje se nalazi manja voda, gdje vea i gdje prelazi cestu.
On samo gleda i uti. Predstavnici tvornice rekoe mu da e
sve platiti to mu je za njihove potrebe uzeto i da e dobiti
vodovod i on i novo naselje, tako da e svi biti zadovoljni.
Starac i dalje uti. Uto se ukljui u razgovor profesor.
Ti si, starce, ovjek iz naroda, bistar si, razborit, zar
ne?
Jesam.
Jesi li vidio kad smo mi strunjaci buili?
Jesam.
Vjeruje li ti da je kola dobra?
Jest, kola je svetinja, ui ljude, to je dobro.
A to kae onda kad vidi ovjeka da hoda s nekak
vom icom i pokazuje gdje ima vode? to ti na to kae? Je
li ispravnija kola ili vraarija?
Vidim ja, navodi profesor neuka starca na svoj mlin, kao
da e mu to neto pomoi. Prekinem taj razgovor.
Prije nego to odgovori, starce, da ja tebi jo neto
pokaem.
Izvadim visak i ponem pregledavati starca.
Ovdje ti je presjeena koa, ovdje mora da te smeta,
boli.
Nita mene ne smeta i nita me ne boli.
Ima reumu, kima te boli, a i s uhom ti neto nije u
redu.
Nita me ne boli i dobro ujem.
Ponovo e profesor.
Eto, starce, reci sad, vjeruje li ti koli ili ovom iribu-iriba?
N a t o e starac.
Zna, ono to je kazao da je tamo vea, a tamo manja
voda, vala i jest tako. Kad smo gradili cestu i iskopali ovaj
51

usjek, potekla je voda. I to tako jako da smo se tri mjeseca

muili dok smo je se rijeili. A onda smo gradili dalje i doli
do jedne manje vode, tu gdje ovaj ree, ali smo s ovom lake
izali na kraj. I nigdje vie nismo naili na vodu, samo na ta
dva mjesta, gdje je ovaj pokazao. A o v o to se mene tie, kae
da mi je ovdje presjeeno. E pa pogledajte razvee hlae
noem mi je ovdje prerezano, ne boli me ali presjeeno jest.
I iga me ovdje kad se mijenja vrijeme. Tono je sve to ree.
Svaka mu ast, tu je i kola i znanje i sve drugo.
Eto, dragi profesore, htjeli ste uti glas naroda, sada
ste uli!
Da, vi na svaki nain hoete da se napravite vani, da
postanete slavni. Ali ja u vam ve jednom pokazati to vas
ide!
I nije htio graditi bunar gdje sam pokazao, ve su morali
pozvati drugu ekipu. Tako je novo naselje, a i onaj starac,
ipak dobilo zdravu pitku vodu u izobilju.

IMA VODE, IMA!

Najvei problem prilikom traenja vode pojavljivao se u
trenutku kada je trebalo odrediti dubinu nalazita. Vodu sam
ve znao nepogreivo napipati, ali na kojoj dubini ona tee,,
to jo nisam bio svladao. U tome su mi, meutim, pomogle
sretne okolnosti prilikom traenja vode za dvije stambene
novogradnje u Sesvetama.
Ve prema ustaljenom obiaju, na terenu sam zatekao
ekipu buaa koja je upravo spremala svoje naprave nakon
trostrukog bezuspjenog buenja do dubine od jedanaest me
tara. Sve to ponavljanje jednog te istog prizora ve mi je
pomalo ilo na ivce. Zamislite da morate uzastopce nekoliko
puta tjedno gledati isti film i to lo. A ja sam sadraj
svog filma o traenju vode ve tako dobro poznavao da sam se
osjeao poput kakva trebera koji unaprijed zna to e ga
profesor pitati i koji nauenu lekciju umije bez pogreke
izverglati ako treba i u pono. Tako sam i ja, idui u Sesvete,
nevoljko ponavljao u sebi to u ondje zatei: krtinjake od'
buotina, ekipu kako pakira svoje stvari nakon neuspjeha u
traenju vode, prijetee poglede i podsmijeh, neugodno vrpo
ljenje moga naruioca koji ne zna kamo bi pogledao, j e r
s jedne mu je strane struna ekipa s poslovoom na elu, a s
druge moja skromna malenkost. Ali, ve sam se bio nauio
gutati te gorke pilule, pa sam tako prihvatio sasvim mirnoi ovu. Nisam ni slutio da e njezin uinak biti tako sladak.
Kada sam, naime, odredio gdje ima vode, unato nijeka
nju strunih buaa, i kad je iz buotine kasnije naprosto pror
valila voda, zatekao se tu sasvim sluajno i jedan od poznatih
reportera Radio-Zagreba. Pokazao sam mu kako se raljama
trai voda i on se time toliko oduevio da me zamolio za
intervju, pozvavi me na razgovor pred mikrofonom:

52

53-

Bilo je to nedavno. Na ulasku u Sesvete kraj Zagreba (tik

pred mostom stambene novogradnje). U dvoritu jedne novo
gradnje okupilo se nekoliko ljudi koji su pratili nekog ovje
ka, to je s nekakvom icom u ruci obilazio zemljite. Priao
sam da vidim to radi. Taj visoki ovjek zaokupio je panju
svih ljudi svojim icanim predmetom u rukama. Zanimalo me
to radi, pa sam upitao jednog radnika koji je stajao po
strance i gotovo nezainteresirano promatrao to se zbiva:
to to izvodi onaj ovjek s onom... A radnik me prekine
smijui se mrzovoljno: A kaj dela, ni ne dela. Toboe ie
vodu. A nebu ni nael. Mi smo ve tri rupe zvrtali po deset
metri duboko, a vode ni za lek.
Saznao sam od radnika da je to inenjer Stanko Jurdana,
graevinski inspektor, te da je on doao nakon neuspjelog
buenja i traenja vode. U inenjerovoj ruci svinuta je ica
koju dri rukama za oba kraja. Priao sam da malo bolje vi
dim. ica u njegovim rukama poigravala je kad god bi naiao
na mjesto gdje bi negdje u dubini trebala biti voda. Tog asa
ica se naglo okrene prema dolje. Bilo je to dovoljno da pri
vue i moju panju, jer sam ve esto ranije sluao da neki
ljudi mogu drvenim ili icanim raljama pronai mjesto na
kojem je najpogodnije izgraditi bunar. Dogovorio sam se tada
s inenjerom Jurdanom da se sastanemo kad radnici izbue
bunar na mjestu koje je on odredio, na zemljitu za koje su
strunjaci rekli da nema vode (i provjerili to s tri buo
tine.) Nakon to je bio izgraen bunar i postavljen hidroforski
ureaj, posjetio me evo inenjer Jurdana u studiju Radio-Zagreba, a ja u ga zamoliti da nam ukratko ispria kakav je
rezultat njegovog istraivanja vode u Sesvetama.
Na mojoj lokaciji naena je voda od jedanaest metara, u
koliini koja zadovoljava potrebe hidrofora za vodovod dviju
stambenih zgrada. V o d o v o d je ve stavljen u pogon.
Poslije tog razgovora na radiju, stali su mi stizati sa svih
strana pozivi da pomognem pronai vodu. Osim toga, poje
dini sluai poeli su mi donositi knjige na stranim jezicima
o raljarstvu, pa mi se tako pruila prilika da se upoznam s
dostignuima i metodama rada raljara u drugim zemljama.
Srea mi je dovela i jednog dragog ovjeka, zanesenjaka,
inae slubenika P T T koji se kolovao u Francuskoj, pa je
dobro poznavao rad tamonjih radiestezista. Sam se nije bavio
raljarstvom, j e r nije imao dovoljno sposobnosti za to, ali je
mnogo o tome itao. Bogata literatura o radiesteziji iz pera
najpoznatijih francuskih raljara koju je taj moj prijatelj po54

sjedovao, pokazala je da su Francuzi nesumnjivo najjai u

radiesteziji. K a d sam se teoretski dobro upoznao sa zakonima
odreivanja dubine podzemnog vodenog toka, moj me prija
telj jednog dana odveo na Ksaver do potoka Medveaka, kod
takozvanog pjeskolova (ondje se uvijek besplatno moglo
nai pijeska to ga je potok nanosio s Medvednice dok je jo
tekao jednim dijelom otvoren do ulaska u kanalizaciju koja
je vodila prema Ulici Moe Pijade) da mi ondje zorno pokae
mjerenje dubine podzemne vode.
Najprije sam raljama odredio irinu toka vode. Zatim
sam produio preko potoka i ponovno naiao na refleks s
istim brojem okretaja kao da se radi o novom toku. Nasta
vivi istim smjerom, opet sam doao do mjesta na kojem su
se ralje okrenule tono onoliko puta kao nad potokom. Pre
ao sam nakon toga na drugu stranu potoka i zabiljeio iste
signale, na identinoj udaljenosti i s istim brojem okretaja
raalja. Na taj sam nain dobio pet signalnih mjesta: jedno
iznad samog vodenog toka, i etiri lana, refleksna, po dva sa
svake strane potoka. Zapisi francuskih raljara koje mi je
prijatelj zduno prevodio i objanjavao, pouili su me da po
mou odnosa sredinjeg signala i bonih refleksa odredim
s vrlo malo odstupanja dubinu dna podzemnog toka. Saznao
sam tom prilikom i da podzemna voda lepezasto najavljuje
svoje prisustvo, tj. iznad samog toka u okomici smjerom sile
tee, zatim bono lijevo i desno prvi znak pod kutom od
etrdeset pet stupnjeva i drugi znak pod kutom od osamnaest
stupnjeva u odnosu na ravninu terena.
Saznavi tako da pomou raalja mogu precizno odrediti
ne samo mjesto i tok ve i dubinu vode koju uope ne vidim,
brusio sam tu novu spoznaju na brojnim potocima to se
slijevaju s Medvednice. Planinarei jo od malih nogu po Za
grebakoj gori, uvijek sam s radou oslukivao veseli ubor
tih nestanih potoia to su i u vrijeme mirna i staloena
ivota brzali u dolinu i urili da urone u svoju matinu vodu
Savu. T k o je onda mogao misliti da e mi ti neduni brzaci
jednog dana posluiti za prouavanje podzemnih voda.
Ali jo manje se moglo naslutiti da e mnogi bezimeni gorski
nizbrdaci koji se ve u podnoju Medvednice uvlae u njedra
zemlje postati neprijatelji ljudskog zdravlja. Jer, da teku otvo
reno, nitko nad njima ne bi gradio kue, pa njihovo strujanje
ne bi moglo ugroziti niije zdravlje. Meutim, tekui tako
kriomice ispod naih leajeva i radnih mjesta, pretvorili su
svoje ugodno umsko osvjeenje u podmuklog i ljutog ovje
kova neprijatelja, o emu e kasnije biti mnogo govora.
55

Svladavi i problem odreivanja dubine, to sam teme

ljito uvjebao i provjerio na otvorenim i nadsvoenim zagre
bakim potocima, sada sam vrlo lako mogao savjetovati ko
liko duboko treba kopati. Otkrivanje vode postalo mi je prava
ivotna radost. Bio sam sretan to mogu pomoi ljudima,
premda su se mnogi prema meni tako neljudski i nepoteno
ponijeli da bi svatko drugi na mome mjestu bacio ralje i
digao ruke od svega. Ipak, bilo je sreom mnogo vie radosnih
i sretnih trenutaka koji su mi pomogli da zaboravim uvrede i
ponienja.
Jedan od takvih sretnih trenutaka bio je i moj pothvat u
jednima od nedalekih toplica. Dolo je do spora izmeu ku
palita i oblinje zadruge, jer je kupalite jednog dana otka
zalo ljubav zadruzi i ukinulo ustupanje termalne vode za
grijanje staklenika gdje su se uzgajali karanfili. Kako su Za
grepani stali naprosto opsjedati kupalite, uprava je izraunala da je unosnije proiriti kupalite nego prodavati toplu
vodu zadruzi. Sluajno se nekim poslom zatekao u zadruzi
moj prijatelj inenjer, pa je, uvi za nevolje zadrugara, pre
poruio da pozovu mene, jer da u im ja zacijelo pronai
toplu vodu na njihovu zemljitu. Spremno sam prihvatio po
ziv, jer sam elio uiniti neto za ljude kojima je prijetila
opasnost od gubitka zapoljenja i propast tolikih investicija
za ureenje staklenika, a veselila me i injenica da u se prvi
put okuati na toploj vodi. I tako, otiao sam jednog dana s
prijateljem u tu zadrugu. Samo to sam krenuo s raljama,
odjednom su mi veselo zaigrale u rukama. Bila je to voda
koja je tekla ravno prema kupalitu. Poao sam tada na drugu
stranu i ralje su se jo ivahnije zavrtjele. Dakle, zakljuio
sam, kupalina voda bila je samo ogranak mnogo jae ile
koja je prolazila ispod skladinih zgrada zadruge. Iskolio sam
smjer podzemne vode, nacrtao situacioni plan i odredio mjesto
gdje treba buiti. Kad je svrdlo doprlo na dubinu koju sam
bio predvidio, izbila je voda takvom snagom da se digla cijeli
metar iznad tla. Temperatura je iznosila pedeset est stupnje
va Celzija, voda je bila toplija nego ona u kupalitu. Proveli
su cijevi kroz staklenik i dobili trideset litara vrue vode
u sekundi. Tako su bile spaene ljudske egzistencije i karanfili
su dobili potrebnu toplinu za hladna razdoblja.
Bio sam zaista sretan zbog tog uspjeha i, moram iskreno
rei, vrlo ponosan na sebe. No vrhunac svega bio je kad sam
jednoga dana, sasvim neoekivano, primio pismo od zadruge
u kojem mi najtoplije zahvaljuju na pruenoj pomoi i velikoj
56

koristi koju sam im donio svojom sposobnou, pa mi u znak

zahvalnosti odaju pismeno priznanje i dodjeljuju primjernu
nagradu. To pismo i danas uvam kao dragu uspomenu i do
kaz pravog ljudskog odnosa.
Jo jedan dogaaj i novo iskustvo usjeklo mi se u pam
enje. Bilo je to u Dugom Selu, gdje je izgraen bunar za
vodovod stambenog naselja. Moj kolega inenjer, takoer
graevinski inspektor, zamolio me da provjerim hoe li
tu biti dovoljno vode za hidroforski ureaj. Utvrdio sam
da je kapacitet dotoka nedovoljan, j e r je to samo ogranak
glavne vodene struje i da je svakako potrebno prije izgradnje
vodovoda staviti hidroforski ureaj u neprekidni pogon od
jednoga dana. Meutim, ve nakon est sati rada bunar je
presahnuo, a motori hidrofora pregorjeli, j e r su radili na
suho. N o v a lokacija koju sam pronaao na matinom toku
dala je rezultate koji su sasvim zadovoljavali. T o , meutim,
nije ono glavno. Dugo Selo donijelo mi je novo saznanje i
uspjeh koji je zabiljeila naa tampa.
Dok sam ja traio pitku vodu, podzemno bijelo zlato, u
Dugom Selu se nalazila ekipa buaa poduzea za istraivanje
nafte koji su tragali za crnim zlatom naftom. Saznavi da
se nalazim u njihovoj blizini, zamolili su me da pokuam
potraiti naftu. Naiao sam na podzemno strujanje, ali su mi
se ralje okretale suprotno nego kod vode, tj. prema gore, kao
to je bio sluaj s dalekovodom. Krenuo sam smjerom nevid
ljivog toka i stigao do nekog vinograda koji mi se uinio kao
da je bio obasut crnom kiom. Naftai su mi tada rekli da se
upravo nalazim na mjestu gdje su oni bili izvrili buenje i
pronali naftu koja je prokuljala uvis i pokropila vinograd.
Meni je to bilo prvi put da raljama traim naftu, a naftai su
prvi put prisustvovali pronalaenju nafte pomou raalja. Svi
smo bili ugodno iznenaeni. Tada su me posjeli u automobil,
ali ne onako zagonetno i dramatino kao prilikom onog puto
vanja u Zaprei, i zamolili me da za vrijeme vonje drim
ralje i pokaem ako negdje naiem na naftu. Htjeli su pro
vjeriti hou li ja reagirati kad naiemo na buotine koje su
ve dale naftu i za koje su samo oni znali gdje se nalaze.
Vozei se tako u nekoliko sam navrata registrirao vodu,
ali naftae to nije nimalo zanimalo. Odjednom snaan okret
prema gore, aha, tu smo! Zatim nekoliko slabijih okretaja i
na kraju kilometri bez ikakva signala. Inenjer nafta koji je
vrio provjeru, rekao mi je da su ralje reagirale tono na
mjestima gdje su nali naftu, u veim ili manjim koliinama,
57

to se oitovalo u broju okretaja, a oni prazni kilometri

obuhvaali su podruje gdje su buenja izvrena bez rezul
tata. Dakle, moje ralje su poloile i naftni ispit. Bio sam sre
tan i ponosan.
Poslije ovog rigoroza postao sam, ini se, zanimljiv po
duzeu za istraivanje nafte, jer je ubrzo stigao njihov
novi poziv posjet Mramor-brdu gdje su se nalazila najbolja
nalazita. Kada je i taj pokus zavren uspjeno, krenuli smo
prema Zagrebu ne izravno, ve zaobilaznim putem, preko
Siska. Zaudio sam se zato ne idemo kraim putem, na
Dugo Selo, umjesto da toliko zaobilazimo, ali su me umirili
izjavivi da je i to sastavni dio pokusa. Za vrijeme vonje
automobilom, pri brzini od osamdeset kilometara na sat, pri
mijetio sam da se ralje sve jae okreu u smjeru koji ozna
ava naftu, tj. prema gore. Bio je to prvi signal. Kad smo
preli preko svih pet signala, utvrdio sam da se nafta ovdje
nalazi na dubini od esto pedeset do sedamsto metara, dok je
na bregovima prema Mramor-brdu dubina bila oko tri tisue
metara. T o j vonji prisustvovao je i profesor geologije, slu
benik poduzea. On, naravno, kao strunjak za geologiju,
nije mogao dopustiti da netko pronalazi stvari o kojima ne
pie ni u jednoj knjizi, on, geolog, diplomirani strunjak nije
se mogao dovoljno nauditi kako ja, diplomirani inenjer,
mogu govoriti takve gluposti itd., itd., u ve poznatom stilu.
Vi tvrdite gluposti! Ne mogu to vie sluati i ne do
putam da u mome prisustvu netko govori, pa jo k tome di
plomirani inenjer, kako nafta ima svoj tok kao podzemna
voda, kad je znanstveno dokazano da nafta nastaje raspada
njem tvari duboko u zemlji, uslijed ega nastaju plinovi pod
velikim pritiskom. Zbog toga i traimo naftu po bregovima,
na Mramor-brdu, Gojilu, Sv. Martinu, j e r se zemljina kora
zbog pritiska plinova podie i tako nastaju onakva brda u
kojima mi buimo i traimo naftu.
Nisam nita odgovorio na te rijei, samo sam detaljno
upisivao u dnevnik ovog istraivanja svaku pojedinost, kako
bi se kasnije, nakon buenja, mogli provjeriti moji podaci.
Nije prolo ni mjesec dana od toga dogaaja, kad se u
novinama pojavio lanak o novom nalazitu nafte i plina, s
fotografijom buaeg tornja i plamena koji se vidi ak iz Za
greba. Buotina se nalazila kod mjesta Struec, tj. na lokaciji
koju sam bio odredio raljama. Pritisak iz zemlje bio je tako
snaan da je ak kilometar daleko letjelo kamenje i zemlja,
pa je selo Okoli u neposrednoj blizini moralo biti evakuirano
zbog opasnosti erupcije plina, kamenja i vatre. Upitao sam
58

meni naklonjene inenjere iz poduzea za istraivanje nafte

je li to ona moja lokacija zbog koje me tako ljutito bio na
pao spomenuti geolog. Odgovor je bio potvrdan. Ne samo
lokacija ve je i dubina bila sasvim precizno odreena. Kad
je sa sedamsto metara dubine prokuljala iz utrobe zemlje
nafta s plinom, nastao je krater irine pedesetak metara, a
iz toga grotla, poput vulkana se digla uarena masa do visine
od sto trideset metara. Tako sam dobio nepobitnu potvrdu
da se nafta moe pronai raljama kao i voda, samo to se
ralje vrte suprotno nego kod vode, ali svi predsignali i glav
ni signal potpuno su identini, a to je dokazao i pokus mje
renja dubine. Posluio sam se istom metodom kao kod vode
ishod je bio jednak.
Sada sam jo vie proniknuo u bit ispitivanja podzemnih
tajni pomou raalja. Uspjeh s naftom ponukao me da se malo
pozabavim i razliitim metalima. Kad bih nadnio ralje nad
eljezo, bakar, aluminij, srebro, zlato, o l o v o svi nabrojeni
metali odbacivali bi ralje prema gore, kao kod nafte, samo se
olovo dralo sasvim ravnoduno, ne reagirajui ni na mene
ni na ralje. Zatim sam stavio olovnu plou izmeu metala i
raalja. Ralje se nisu ni pomakle. Znai, olovna ploa odbi
jala je zrake. Otprije sam znao da o l o v o zadrava gama i beta
zrake, pa se zbog toga i upotrebljava za izolaciju na mjesti
ma gdje postoji opasnost od radijacije. Sada sam saznao da
je olovo jednako efikasno i kod statikog elektriciteta.
Prilikom tih pokusa posluio sam se i prstenom vezanim
o konac i nekim drugim vrstama viska, drao sam to iznad
pojedinih metala i brojao koliko e se puta visak okrenuti.
Utvrdio sam tako da svaki metal daje svoj broj okretaja
viska. To sam iskuao i na rudaama. Zlato je uvijek davalo
otprilike osamsto okretaja i zatim bi se visak zaustavio. e
ljezo je bilo mnogo skromnije, samo dvjesta okretaja. Alumi
nij je etao izmeu zlata i eljeza. Zapazio sam i to da broj
okretaja viska ovisi i o kvaliteti zlata, odnosno vrsti eljeza ili
aluminija. Da bih svoja zapaanja provjerio na terenu, prili
kom boravka u Dalmaciji zatraio sam u poduzeu koje se bavi
eksploatacijom boksita, da mi dadu uzorke rudae kako bih
iskuao to e pokazati ralje. Nakon toga sam na terenu po
traio mjesto gdje e ralje dati isti signal. Naiavi na takvo
zraenje iz zemlje, slijedio sam te signale i dao iskoliti po
druje koje su mi oznaile ralje. Zaudo, rezultat je bio
iznad svakog oekivanja, premda sam se prvi put okuao na
takvom zadatku.
59

Takva su me istraivanja poela veoma zanimati i zabav

ljati. Tako sam u jednom vinarskom poduzeu pokuao viskom
i raljama odrediti do koje se visine nalazi vino u drvenim
bavama. Doao sam do divnog zakljuka: vinostaj u bavama
s prirodnim vinom nepogreivo sam odredio, meutim, kad
sam to pokuao i kod baava u kojima se nalazilo vino dobi
veno umjetnim nainom, nisam uspio odrediti vinostaj.
Kad smo ve kod ae, zanimljivo je da voda u ai daje
visku krunicu u smjeru kretanja kazaljke na satu. Ako se u
vodu doda alkohola, krunica se pretvara u elipsu. aa vina
takoer je stvarala elipsu, bilo je to pravo vino. K o d umjetnog
elipsa je bila nepravilna. Doao sam tada do zakljuka da bi
se viskom zaista moglo provjeriti ne samo prirodnost vina
ve i postotak alkohola, a to e rei i kvalitetu vina.

RALJE I VISAK IVOTA

O tetnom djelovanju podzemnih voda, odnosno o zrae
nju statikog elektriciteta to ga trenjem stvaraju tokovi pod
zemnih voda, nisam dugo znao nita. Prvi put sam o tome
poeo razmiljati kad sam jednom prilikom, traei vodu za
potrebe neke opine, voen raljama slijedio podzemnu vodu
i doao do neke naputene kue. Budui da se voda kretala
tono ispod kue, a signali su do tada bili dovoljno jaki, pred
loio sam da se ispred te kue, u dvoritu, izgradi bunar za
hidroforski ureaj, jer ovdje ima dovoljno vode za cijelo
mjesto. Oekujui da e predsjednik opine izraziti svoju ra
dost zbog toga to e njegovo mjesto napokon dobiti vodovod,
nemalo sam se iznenadio zauvi uzbueni glas prvoga ovjeka
opine i amor negodovanja ostalih prisutnih.
Neemo ovdje graditi bunar, ni na cesti, ni u dvo
ritu! Ovo je ukleto mjesto i nitko ne bi pio tu vodu. Vidite
ovu kuu, ljudi se boje i pribliiti tome mjestu, a ne da ovdje
jo grade bunar. T k o god je uselio u ovu kuu, umro je
od raka. Tako je iz ove kue otilo dvanaest lanova obitelji.
Pa ak i uiteljica koja je slubovala na sasvim drugom
mjestu, vratila se ovamo nakon odlaska u mirovinu i osam
godina kasnije bila je mrtva. Zbog toga svi zaobilaze ovu kuu
i nitko nee da stanuje u njoj. Ovdje nikako ne moemo imati
bunar.
Slegnuo sam ramenima, udei se takvu rasuivanju u ovo
moderno vrijeme, a jo vie jednodunom miljenju cijeloga
mjesta. Drao sam to nekakvom netrpeljivou prema bivim
vlasnicima kue ili kakvoj predaji o negativnom i tetnom
djelovanju ovoga terena. Nisam se vie osvrtao na to i krenuo
sam dalje smjerom raalja koje su me odvele do druge, tako
er naputene zgrade. Kada sam pokazao mjesto u blizini te

60

61

kue gdje bi se mogao izgraditi bunar, doekao me isti val

odbijanja i negodovanja prisutnih.
Ne dolazi u obzir! I ovdje su svi umrli od raka, vidite
da je kua naputena. Cijela ova kua je zaraena.
Sada sam i ja poeo razmiljati to se to zapravo zbiva
oko mene. H t i o sam se podrobnije raspitati o svemu, ali su
moji pratioci bili ve prilino odmakli i ekali su me na pri
stojnoj udaljenosti. Kakve se to udne stvari dogaaju? Kad
sam doao ovim ljudima da im pomognem pronai vodu, gle
dali su me pomalo sumnjiavo i promatrali vrtnju mojih
raalja kao kakvu aroliju. Sada su se uloge poneto izmije
nile. Poeo sam ja njih sumnjiavo promatrati, a glavom su
mi se vrzle kojekakve misli. Ipak sam se svladao i bez ikakvih
primjedbi i upita krenuo dalje tragom podzemne vode. Stigli
smo tako do druge ulice, pa sam, videi da glavna matica vodi
ravno ispod zgrade pred nama, odredio i tree mjesto pogodno
za bunar. Samo to sam pokazao prstom prema zemlji, ne
uspjevi ni otvoriti usta, kad me opet obasu graja koju je
nadjaavao glas predsjednika opine.
Nemojte se ljutiti, dragi inenjeru Jurdana, moda e
vam se ve initi neozbiljnim ovo nae ponaanje, ali ni na
o v o mjesto ne moemo pristati, j e r su i u o v o m dijelu kue
svi pomrli od raka. M o l i m vas, pogledajte ako ima vode u
susjednom dvoritu ove dvojne zgrade, ondje su svi ivi i
zdravi.
Pa dobro, zar u vaem mjestu toliko ljudi umiru od
raka?
Nije ba toliko mnogo kako se moda ini, ali je za
nimljivo i upravo smo iznenaeni da ste nam neprestano
pokazivali ba ona mjesta gdje je bio pravi pomor od raka.
Toga se dana preda mnom otvorio jo jedan nepoznat svi
jet. Grozniavo sam razmiljao o saznanju koje mi je name
talo jedno jedino rjeenje te pojave, ali se nisam usudio mi
sliti tako daleko dok svoje slutnje dobro ne provjerim. Zamo
lio sam stoga da me odvedu u te okuene zgrade i da mi
pokau gdje su spavali ljudi koji su umrli od raka. Htio sam
se uvjeriti kako e na tim mjestima reagirati ralje. Moje
se zloslutno predvianje potvrdilo. Leajevi su se nalazili to
no iznad vodenih tokova i ralje su se ovdje okretale kao i
izvan zgrada. Zanimljivo je da su najprije umirali oni koji
su leali iznad samog sredita vodenog toka, na njih je
nevidljiva i neujna smrt pazila budnim o k o m punih osam
62

godina. Dvostruko vie, esnaest godina, bilo je potrebno re

fleksnim zrakama drugog i etvrtog signala (45) da ugrabe
svoju rtvu. Umiranja u razmaku od osam do esnaest godina
bilo je u tom selu najvie. Samo nekoliko sluajeva odnosilo
se na prvi i peti signal, to znai na najslabije, bono zraenje
vodene struje pod kutom od osamnaest stupnjeva. Ovi su umi
rali nakon trideset i dvije godine.
Poslije ovog saznanja, interes mojih istraivanja sve se
vie okretao prema utvrivanju pogubne opasnosti zraenja
podzemnih voda. Na alost, iz dana u dan moje su se pretpo
stavke sve ee potvrivale i nije bilo vie nikakve sumnje
da i statiki naboj u trajnom dodiru sa suprotno polarizi
ranim tijelom, a u zavisnosti od snage izvora zraenja, dovo
di, ako se radi o ivom organizmu, do neminovnog bujanja
tkiva, tj. do stvaranja raka.

Sluaj u toplicama
Bio sam pozvan da odredim lokaciju za gradnju bunara
u jednim toplicama. Ondje sam se upoznao s tamonjim lije
nikom i poveo s njim razgovor o svojim zapaanjima o uzro
noj vezi izmeu podzemnih voda i raka. Bila je to i za njega
zanimljiva tema, pa me zamolio da mu pokaem kojim smje
rom prolazi kroz naselje struja vrue podzemne vode, j e r
on, kao dugogodinji lijenik u toplicama, dobro zna u kojoj
je kui tko od ega umro.
S nama je pola i cijela komisija koja je prisustvovala
traenju lokacije za bunar, pa smo sada svi krenuli najprije
do izvora vrue vode, a odande su nas moje ralje povele
tragom nevidljivog, podzemnog toka. Proavi park, zausta
vili smo se kod prve zgrade koja nam se isprijeila na putu, i
ja sam kredom oznaio na zidu mjesto i irinu ulaza i izlaza
podzemne vode koja je protjecala ispod same zgrade. Lijenik
je tada rekao da su u toj kui tri osobe umrle od raka. U sli
jedeoj kui, na istom smjeru vodenog toka, umrla su etiri
stanara. U stanovima izvan pojasa koji sam oznaio nije bilo
oboljelih od raka. U treoj kui, gdje je vodena struja prola
zila samo ispod jednog ugla, umrla je od raka ena koja je
imala leaj iznad samog zraenja. I tako redom. Kako smo
doli do koje kue i ja pokazao smjer prolaska vode, lijenik
je odmah potvrdio da su na takvim mjestima ljudi umrli od
raka.
63-

Lijenik me tada zamolio da izvrimo jo jedan pokus.

I to na njemu. Rekao je da bi elio vidjeti kako e reagirati
visak kad budem pregledavao njegovo tijelo. Dotad sam bio
ve vrio pokuse pregledavajui ljudsko tijelo viskom, ali
nisam izvodio iz toga nikakve zakljuke. Pred prisutnima sam
lijevom rukom obilazio oko lijenikova tijela, dok sam u
desnoj drao visak. Prilikom toga pokusa visak se cijelo vri
jeme okretao, samo se zaustavio kad sam rukom prelazio vo
doravno preko sredine tijela, otprilike u visini pojasa. Bio je
to znak da na tome dijelu tijela nije bilo struje, kao da je
tkivo mrtvo. Tada me lijenik odveo na drugi kraj toplica i
zamolio me da pogledam ima li ondje kakvih strujanja. Prona
ao sam podzemnu vodu koja je prolazila ispod jedne od okol
nih kua u irini od otprilike etrdeset centimetara. Lije
nik me odveo u tu kuu i uveo u stan iznad podzemne ile.
Zamolio me da u stanu pogledam ima li kakvih zraenja. Ni
sam znao iji je to stan, ali sam otkrio da podzemna voda
prolazi ba ispod jednog kreveta i to posred njegove irine,
tako da onaj tko tu lei mora nakon osam godina dobiti rak
u predjelu pojasa. Izrekavi to, zastao sam, prisjetivi se
pregleda lijenikova tijela. Pogledi su nam se susreli.
Da, moj inenjeru, to je mjeto gdje ja spavam i kad
legnem, zraenje mi, kako ste pokazali, prelazi tono preko
struka. Svojim nalazima ste me uvjerili da je to tono, jer
te injenice niste mogli izmisliti, prvi put ste vidjeli i mene i
moj stan.
Odmah je razdvojio brane krevete i odmaknuo ih izvan
zraenja, na dva suprotna kraja sobe. Meutim, to nije bilo
pravo njegovoj supruzi i ona je osula na mene pravu bujicu
pogrda i prijetnja zbog toga to svojim glupostima razdvajam
mua od ene, jer sve to nije istina, njezin mu se nije nikada
tuio da ga neto boli itd. Unato prosvjedima supruge, lije
nik je ostao pri svojoj odluci, a nedugo poslije toga promije
nio je i stan.

Noge inenjera F.
Kad je moj kolega F. saznao da pregledavam ljude po
mou viska i da tvrdim kako zraenje podzemnih voda iza
ziva rak, zamolio me da pregledam njegov stan, j e r otkad
ondje stanuje osjea takve bolove u nogama da ve mora
upotrebljavati take.
64

Pokazao sam kolegi kako podzemna voda sijee njegov

krevet ba na predjelu gdje su mu noge, a njegovoj supruzi
ugroava sredinu tijela, predloio sam da odatle uklone svoje
leajeve. Kolega jc odmah odmaknuo svoj krevet, ali njegova
je supruga tvrdoglavo odbijala da to uini, tvrdei da u sve to
ne vjeruje i da se ona ne boji nikakvih podzemnih voda, jer
ona ve prilino dugo spava na tome mjestu i nema nikakvih
smetnja. Pokuao sam dokazivati da kod takvih oboljenja
ljudi ne osjeaju da tkivo buja, da se u tijelu stvara rak, a
kad uslijed bujanja tkiva doe do zaepljenja krvnih ila i
kapilara, pa krv ne moe dopremati dovoljno hrane do poje
dinih organa, onda ondje nastaju smetnje i bolovi a tada
je ve uglavnom kasno.
Nekoliko godina kasnije inenjer F. bio je sasvim zdrav,
ali njegova supruga koja je do posljednjeg dana uporno odbi
jala da makne svoj leaj s ugroenog mjesta, umrla je od
raka na onom dijelu tijela gdje je zraenje podzemne vode pre
sijecalo njezin krevet.

Zloudni akumulator
Ispitujui podzemne vode u Dalmaciji na suhom krakom
podruju, moj pratilac inenjer agronomije odveo me do
predsjednika opine koji je leao bolestan, a zamolio je da
mu pomognem pronai vodu za njegovu kuu.
Prolazei oko kue, ralje su mi se sve jae trzale u
ruci to sam se vie pribliavao jednom uglu zgrade. Kad sam
napokon dospio do mjesta gdje je zraenje bilo najjae, pri
mijetio sam odbaeni stari automobilski akumulator u fazi
raspadanja. Upozorio sam da je taj akumulator vrlo tetan
za onoga tko spava u kui u blizini toga mjesta. Kad sam
uao u kuu, pokazalo se da se predsjednikov krevet nalazio
u samom uglu zgrade i da je to razlog to on ne moe pokre
tati ruku, toliko ga je boljela, i to onu koja se nalazila blie
akumulatoru to je emitirao otrovne zrake. Odmah smo od
stranili ostatke akumulatora, pa je ve mjesec dana kasnije,
bez ikakvih lijekova, predsjednik u potpunosti ozdravio. Pet
mjeseci je ondje leao akumulator i pet mjeseci je ovjeka
boljela ruka, a nikakvi mu lijekovi nisu mogli pomoi.

J u r d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

65

Spas od sigurne smrti

Gospoa B. P. zatraila je moju pomo nakon to su j o j
lijenici rekli da ima zloudni tumor na desnoj dojci i
da hitno treba izvriti operaciju, jer ako j o j u roku od
etrnaest dana ne amputiraju dojku, nitko vie ne moe jam
iti za njezin ivot zbog opasnosti od metastaza. Odmah sam
otiao pregledati njezin stan i pronaao da j o j je leaj bio
ugroen ne samo podzemnim zraenjem vode ve i zrakama
uline ivine rasvjete i televizora iz susjednog stana, tako da
je desna dojka bila tono na sjecitu tih triju zraenja. Budu
i da je na tome mjestu leala ve dugo, osam godina, bolest
je bila uznapredovala i operacija bi samo odgodila tuni kraj,
a zraenje na onom istom leaju uinilo bi svoje, j e r se
oslabljeni organizam vie ne bi mogao braniti, budui da bi
nakon uklanjanja dojke kroz otvor uinjen operacijom, zra
enje unitilo nezatiena plua, pa bi lijenici izjavili da je
to nastala metastaza prvobitnog oboljenja. Zbog svega toga,
a imajui iskustva u mnogim slinim sluajevima, preporuio
sam bolesnici da se ni u kojem sluaju ne podvrgne operaciji,
ve da odmah premjesti leaj na zdravo mjesto i organizam e
se sam pobrinuti za ozdravljenje. Tako je i bilo. Prolo je ne
koliko godina nakon to se B. P. maknula iz pojasa zraenja
i njezino se zdravstveno stanje iz dana u dan popravljalo.
Osam godina poslije one strane dijagnoze, ena je opet otila
onim istim lijenicima koji su bili utvrdili rak. Ponovno su je
pregledali, ali im ona nije rekla da je ve bila njihov pacijent,
nego je izrazila sumnju da ima tumor na prsima. Nalaz je bio
apsolutno u redu, ni traga nekoj bolesti. Zatim je pokazala
onaj nalaz na kojem su lijenici prilikom prvog pregleda bili
napisali da ima karcinom. Silno su se iznenadili ugledavi
svoje potpise. To se ponovilo i u Beu, gdje su takoer bili
ustanovili zloudni tumor, a sada su se uvjerili da je potpuno
zdrava. Svima je rekla da je odustala od operacije na moj
nagovor i da se poela oporavljati im je premjestila leaj sa
zraenja.

Nevolje pjevaa V.
Godine i godine smatrali su ga hipohondrom, umiljenim
bolesnikom. Uvijek ga je neto boljelo, neprestano se tuio na
tjelesne tegobe i nitko mu nije vjerovao. A i lijeniki na66

lazi bili su protiv njega. Njegov izmueni izgled, upale oi,

bezvoljnost, nesanica, gubitak teka, sve je govorilo da se radi
0 tekom bolesniku, ali mu nikada nita nisu uspjeli pronai,
nita odreeno. Sve je ostajalo na nepotvrenim pretpostav
kama. U posljednje vrijeme bio je poeo gubiti i vid. Jednog
me dana zamolio da ga pregledam. Visak ni da se pomakne!
ovjek je bio bez ikakve tjelesne struje. Rekao sam mu da
to prije treba pregledati stan, jer slutim da bi se na njegovu
mjestu mogla proitati povijest te neobine i neuhvatljive bo
lesti. Nisam se prevario. Preko njegova je kreveta prelazila
struja podzemnog toka u irini od gotovo metar i pol, i to
popreno, tako da se tijelo nije moglo nikako skloniti od zra
enja. Kad zraenje prolazi uzdu leaja, tijelo se ipak uspije
na neki nain obraniti uklanjanjem, izmie zraenju i ono
obino zahvati samo pojedine manje dijelove tijela, ali kad
je zraenje popreno, tijelo je neprestano izloeno utjecaju
otrovnih zraka, bez obzira na to kako se i koliko nou okretalo
1 prevrtalo za nemirna sna. Tako je bilo i u ovom sluaju. Pro
lo je samo nekoliko dana kako je pjeva premjestio leaj na
mjesto koje sam mu preporuio i kad sam ga ponovno pregle
dao, ve mu se struja polako vraala, smirio mu se san, dobio
je elju za jelom, nije vie osjeao umor, a i vid mu se po
pravio.
Vrlo je znaajno u svemu tome da se organizam brzo rege
nerira im prestane utjecaj zraenja. Ako se utvrdi da netko
lei na podzemnoj vodi ili nekom drugom izvoru statikog
zraenja, a organizam jo nije zaao u kritiku fazu tih tetnih
utjecaja, koja nastupa negdje nakon est do sedam godina,
oporavak e biti vrlo brz i nestat e svake opasnosti kad se
ugroena osoba ukloni s nezdrava mjesta. Nakon toga roka ob
navljanje oteenoga tkiva bit e neto sporije, ali samo u
sluaju da vremenska granica ne prelazi osam godina. im je
prijeena ta granica, opasnost postaje neminovna, bujanje
tkiva vrlo brzo napreduje i dolazi do stvaranja raka, a tada
je pitanje ozdravljenja vrlo problematino. N o , ukoliko se
ugroena osoba i nakon te kritine granice makne iz nadraajne zone, postoji traak nade da e se organizam oduprijeti
zloudnosti.
Htio bih ovom prilikom istaknuti jo jedno zanimljivo
zapaanje iz dugogodinje prakse. Uvjerio sam se, naime, da
ima sluajeva kad ovjek i nekoliko desetaka godina lei na
jakoj vodenoj struji i izgubi sav tjelesni naboj, pa ipak ne
osjea nikakve tegobe niti pati od bilo kakvih bolesti, a naj
manje od raka. N o , moram odmah rei da se takvi primjeri
67

mogu nabrojati prstima jedne ruke i da su to samo oni asni

izuzeci koji potvruju pravilo. Kakav se to udesan obrambeni
sistem stvara u takvih ljudi, to nisam uspio dokuiti.

bolesti. Pregledavajui stanove, ralje su me nepogreivo vo

dile do leajeva koji su pripadali pokojnicima. To je bio
najbolji dokaz da je podzemno strujanje uinilo ono to sam
bio predvidio. Nakon toga saznanja mnogi su stanari ubrzo
promijenili mjesto stanovanja.

Tragedija studentice D.

Duboko me bila potresla tragedija obitelji uglednog znan

stvenog radnika iji sam stan takoer pregledao. Utvrdio sam
da su svi bili u veoj ili manjoj mjeri ozraeni, a najvie njiho
va jedinica, mlada studentica. Preporuio sam im da se odmah
uklone iz prostorija u kojima je otkriveno zraenje. Na a
lost, za njihovu kerku sve je bilo prekasno. Tri mjeseca
kasnije umrla je od leukemije. Imala je tek dvadeset i tri go
dine. I danas mi zasuze oi kad na Mirogoju proem kraj nje
zina groba na kojem kao na vjenoj strai stoji bronani lik
te lijepe i plemenite djevojke koja, da je bilo malo vie razu
mijevanja od strane odgovornih osoba, nije morala umrijeti,
ni ona ni drugi stanari iz te kue.

Kada se pripremala gradnja goleme stambene zgrade,

ispitao sam odreeno gradilite raljama i upozorio projek
tanta na ono to sam otkrio.
Mislim, dragi kolega, da bi bilo dobro kad biste u
ovom projektu predvidjeli da se objekt malo pomakne, jer
gradilite presijeca podzemna voda, a to bi moglo smanjiti
nosivost tla, pa postoji opasnost da e se zgrada na tome
mjestu slijegati i p u c a t i . . .
Ja cijenim to se toliko trudite i zalaete za svoje ralje,
ali ne postoji u znanosti nita ime bi se mogla dokazati vaa
pretpostavka...
Nije to ono najgore; ako ispod zgrade ostane podzem
na voda, tu e ljudi umirati od raka.
Ni za to ne postoje nikakvi dokazi, a dok nema do
kaza, dotle e zgrada ostati na mjestu koje je za nju pred
vieno.
Kada dobijete dokaze, bit e kasno! Ljudi e umirati
u toj zgradi u velikom broju od raka. Ako vam to savjest moe
podnijeti, onda izvolite, gradite gdje vas volja!
Tako je zavrio na razgovor, bez rezultata. Projektant
nije ozbiljno shvatio moje upozorenje i zgrada je podignuta
na struji podzemne vode. Bila je to u ono vrijeme prekrasna
graevina. Graani su dolazili sa svih strana da se dive lje
potici ulice. Mnogi su eljeli dobiti stan u toj novogradnji.
Oni koji nisu uspjeli izboriti kljueve bili su nesretni. A zapra
vo su imali punu sreu, j e r su mnogi od njih izbjegli sigurnu
smrt.
Prolo je bilo otada osam godina, krenuli su neizbjeni
otkucaji sata smrti kad se poinje primjeivati razorno djelo
vanje zraenja podzemnih voda. Od one besplodne rasprave
s projektantom proteklo je deset godina. Ve bih bio i zabora
vio na taj dogaaj i na zgradu da me jednog dana nije nazvala
lijenica koju sam prilikom gradnje upozorio da pripazi to
e se dogaati u toj zgradi za nekoliko godina. Pozvala me
da pregledam Stanove gdje su ljudi umrli od raka, vie od
deset stanara u stambenoj ljepotici podleglo je toj opakoj
68

Afera Geiger-Mullerov broja

Prolo je nekoliko godina od one neuspjele intervencije
prilikom podizanja novogradnje i po starom, uvrijeenom obi
aju, nepoudni raljar ponovno se naao na mjestu zloina.
Radilo se o sasvim banalnoj zgradi koja se zahvaljujui nekim
sudionicima toga sluaja, izrodila u pravu aferu.
Bila je pukla glavna plinska cijev i sve bi se ubrzo sani
ralo da na dubini od jednog metra radnici nisu naili na
sloj vrlo tople zemlje koja je svakim centimetrom dubine po
stajala sve toplija, pa su radovi obustavljeni dok se ne ispita
o emu se zapravo radi. Budui da nitko nije znao objasniti
tu pojavu, pozvali su mene da pokuam razrijeiti zagonetku.
im sam vidio da je kvar nastao ispred one zgrade u kojoj su
stanari umirali od raka, znao sam da je u pitanju podzemna
voda koju sam bio otkrio jo prije gradnje stambenog objek
ta, samo nisam znao da je to termalna voda. irina toka te
podzemne vode katastrofalna je punih devet metara, zato
je i umrlo toliko ljudi, jer je zraenjem bio obuhvaen veliki
dio zgrade.
Dan kasnije, neto poslije ponoi, probudili su me slu
benici i zatraili da odmah odem s njima na Cvjetnu cestu,
jer je ondje u jednoj obiteljskoj zgradi nastala prava panika
zbog iznenadne vruine koja je stala izbijati iz poda. K a k o
69

nitko nije uspio nai uzroka toj udnoj pojavi, a bila je zatra
ena pomo svih moguih strunjaka, netko se prisjetio slu
aja u Ulici proleterskih brigada i predloio da pozovu mene.
Nisam poao s njima, jer nije bilo potrebno. Radilo se o istoj
onoj ili na koju su naili radnici otkopavajui plinsku cijev,
a ta je topla voda tekla ba u smjeru koji su mi naveli, i to do
jednog novog nebodera, gdje se uslijed velike teine i slije
ganja objekta dogodilo da je djelomino prekinut vodotok, pa
se vodostaj uslijed toga podigao i stao zagrijavati pod zgrade
na Cvjetnoj cesti. Dva dana poslije toga dogaaja provjerio
sam raljama vodeni tok na Cvjetnoj cesti i utvrdio da je
voda promijenila smjer i sada zaobilazi neboder, pa se vodo
staj spustio na nekadanju razinu i zemlja se ohladila.

groma. Vjerujui da su apsolutno u pravu i da su napokon

jednom raljaru uspjelo stati na rep, raspisali su se po novina
ma, a u cijeloj toj hajci na mene sudjelovao je i jedan ugledan
zagrebaki lijenik, strunjak za borbu protiv raka, uloivi
svoje priznato ime, ne znajui nita o radiesteziji i izvrgava
jui se nepotrebnom riziku blamae. E v o cijele te novinske
kronologije:

Kad su stanari u onoj kui u Ulici proleterskih brigada

vidjeli kako sam pokazao kojim smjerom tee podzemna voda
i da su ba na tome dijelu zgrade ispod kojeg tee voda ljudi
umirali od raka, zamolili su da ih savjetujem na koji bi se
nain obranili od te podzemne opasnosti. Budui da pro
jektanti nisu htjeli sluati kad je jo bilo vremena da se sve te
nevolje izbjegnu, sada preostaju vrlo sloeni i skupi zahvati,
kao kad se vri zatita od rendgenskog zraenja a to je baritna buka ili olovne ploe. Objasnio sam im da kod tako ve
likog broja stanara nee biti problem nabaviti olovne ploe i
obloiti podrum da se sprijei probijanje zraenja u zgradu.
Meutim su stanari, umjesto da se sami zajednikim sredstvi
ma zatite u vlastitom interesu, otili u organizaciju kojoj
je dunost da se bori protiv raka, traei da im se o
drutvenom troku izvede zatita od zraenja. Ne znajui nita
o statikom elektricitetu, o zraenju podzemnih voda i opa
snosti oboljenja od raka, organizirano je ispitivanje spome
nute zgrade pomou Geiger-Miillerova brojaa, u emu su
pruili pomo strunjaci jednog znanstvenog instituta. Narav
no, nisu otkrili nikakvo zraenje, j e r se Geiger-Mullerovim bro
jaem ne moe mjeriti statiki elektricitet, kao to se ralja
ma i viskom ne moe istraivati radioaktivno zraenje. Nekim
je strunjacima, dakako, bilo ispod asti da prate rad nekak
vog arlatana raljara, j e r da su proitali bilo koji lanak o
meni, a do tada ih je ve bilo podosta i mogli su ih primijetiti,
saznali bi kako ja dokazujem da uslijed trenja vode prilikom
protjecanja kroz zemlju nastaje statiki elektricitet koji stvara
iz zemlje jedan naboj, dok se u zraku, u oblaku, stvara su
protan elektrini naboj i kad se oblak nae iznad takvog
mjesta, doticanjem tih dvaju suprotnih naboja posredstvom
magle i vodenih para dolazi do naglog pranjenja, odnosno do

Jedan iskop pred zgradom u Ulici proleterskih brigada

izazvao je poprilinu zabunu medu zagrebakim strunjacima
za podzemne vode. Naime, u tom iskopu, na dubini od 3,5
metra, radnici plinare naili su na vodu i blato, kojeg se to
plina kree oko 40 stupnjeva Celzija.

70

MISTERIJ

ULICI

PROLETERSKIH

BRIGADA

Miljenja su podvojena. Jo nije utvreno radi li se zaista

o dosad nepoznatom termalnom izvoru ili je rjeenje miste
rija u Ulici proleterskih brigada sasvim obian i sluajni kvar
na nekim komunalnim instalacijama. Konzultirali smo dva za
grebaka strunjaka koji se bave podzemnim vodama da nam
pokuaju objasniti o emu se zapravo radi. Prije nego izne
semo njihova miljenja rei emo i to kako je dolo do otkri
vanja tog, moda ipak, vrueg izvora.
Prije nekoliko dana zamijeeno je da se na mjestu na
kome se danas radi zemlja slijee. ak i do 70 cm dubine. U
poetku se sumnjalo da je to zbog kvara na vodovodnim
instalacijama i da voda koja iz njih istjee omekava zemlju.
No kako se uskoro osjetio i blag miris plina, provjeravanje
je preuzela Gradska plinara. Iznenaenje je bilo veliko kad
se relativno blizu povrine nailo na toplu podzemnu vodu.
Ona je i uzrok slijeganju terena.

Uzroci e rei
Na konzultaciju je odmah pozvan ini. Stanko Jurdana
koji je svojom poznatom metodom raljarenjem usta
novio da se radi o irokom toku podzemne vode.
Ve prije sam znao da se na tom mjestu nalazi pod
zemna voda rekao nam je in. Jurdana. Govorio sam to
71

jo dok se gradila ta zgrada. Smatram da je tome trebalo

posvetiti vie panje, jer su takvi tereni nezdravi za ljudsko
obitavanje.
Spomenuli smo inenjeru Jurdani i glasine da se radi o
radioaktivnoj podvodnoj struji. Izjavio je da nije kompe
tentan da o tome bilo to kae i da e uzorci poslani na ispi
tivanje u Zavod za zatitu zdravlja pokazati o kakvim se ma
terijama radi.

Zagrebake su vode neopasne

Razgovarali smo sa strunjakom Zavoda i zamolili ga
za njegovo miljenje. Meutim, kako je tokom jueranjeg
dana bio uglavnom na terenu, o konkretnom sluaju nije nam
mogao nita rei. No saznali smo neto drugo.
Iskljuena je svaka mogunost radioaktivnosti pod
zemnih voda Zagreba. Mi smo u Zavodu provjeravali vode sa
svih dijelova Zagreba i moemo rei da su zagrebake pod
zemne vode izvanredno zdrave i sasvim neopasne. Zbunjuje
samo temperatura u iskopu pred zgradom. Utvrdili smo da je
temperatura podzemnih voda Zagreba oko 11 stupnjeva Ceizija i spreman sam tvrditi da ne postoji prirodan uzrok zagri
javanju spomenutih voda.
*

To smo uli od ljudi koji su kompetentni da kau svoje

miljenje. Kako vidimo, ni jedan od njih ne izjanjava se
decidirano i ostavlja mogunost za razliita rjeenja ovog
misterija. Spomenimo i mogue uzroke sasvim tehnike pri
rode. Spominjalo se da je uzrok zagrijanosti blizina toplovoda. No toplovod je udaljen vie od 30 metara. Govori se i o
mogunosti zagrijavanja odozdo, od kanalizacijskog kolekto
ra koji prolazi ispod te ulice. Ta mogunost nije iskljuena,
ali je malo vjerojatna.
Pitanje je zasad otvoreno. Analiza materijala u Zavodu
za zatitu zdravlja sigurno e dati odreene rezultate. Do ta
da moemo govoriti i o zagrebakim toplicama.

72

ZAGREBAKE PODZEMNE VODE I RAK

RALJAR IZAZVAO PANIKU
U izuavanju raka nema mjesta nikakvim vilinskim
raljama
Zagrebaki raljar in. Stanko Jurdana, koji svojim ra
ljama otkriva podzemne vode, tvrdi naime da ispod te kue
tee potok irok 11 metara opasan po zdravlje. Tvrdio je to,
kae, jo kad se kua gradila prije dvanaest godina. Po nje
govu, vode pod zemljom trenjem stvaraju statiki elektrici
tet, a onda taj podzemni naboj izbija napolje i dolazi do
kratkog spoja izmeu njega i naboja ljudskog tijela, a to loe
djeluje na organizam. Ljudi koji na mjestu na kakvom je
ova kua stanuju osam godina, tvrdi on, oboljet e od raka.
U to ga je, kae, uvjerilo njegovo dugogodinje iskustvo u ni
zu sluajeva gdje je dosad pomou ralji naiao na podzemne
vode. Ustanovio je i to da su neki ljudi koji su tamo ivjeli
oboljeli.
Rezultat: Uznemireni tim tvrdnjama stanari kue u Uli
ci proleterskih brigada ve nekoliko godina pozivaju raljara
da im pretrai stanove, a onda, poto se ralje u njegovim
rukama na pojedinim mjestima u stanu okrenu, premjetaju
krevete s mjesta navodno opasnih po zdravlje onamo gdje
nije opasno. Jedan je stanar, vjerujui raljama, ak dizao
parket i zbog zatite od navodne radijacije stavio ispod nje
ga olovnu plou. Neki pokuavaju da svoj komforni dvoetani trosobni stan s centralnim grijanjem u toj zgradi u centru
grada zamijene za drugi u kojemu se ralje nee okretati.
Uznemireni su, meutim, sve donedavno ipak bili samo po
jedinci.

Uplaeni stanari i knjiniarke

Onda je prije tri tjedna pukao plinski cjevovod. Radnici
zagrebake Plinare kopali su 3,5 metra duboko da postave
novu cijev i ustanovili su da je temperatura zemlje na toj
dubini 40 stupnjeva, a normalno bi bilo da iznosi oko deset
ili jedanaest stupnjeva. Vodu na toj dubini dodue nisu pro
nali, ali ve i vrua zemlja bila je dovoljan povod stanarima
kue da povjeruju u vjerodostojnost ratjarove teorije o ra
ku i njegovu uzroniku podzemnim vodama i da se na
smrt
preplae.
73

Mnogi su zaprijetili da nee vie plaati stanarinu ako

se struno ne ispita je li kua zaista izloena opasnim zra
enjima. Slubenice pote u prizemlju zgrade zatraile su od
uprave pote dozvolu da premjeste altere, jer im je ini.
Jurdana pokazao da se upravo na mjestu gdje one svaki dan
sjede osam sati, njegove ralje vrtoglavo okreu. Panika je
uhvatila i knjiniarke u knjinici, takoer u prizemnom lo
kalu, jer navodno upravo ispod knjinice tee glavna vodena
struja. Knjiniarke su ispremjetale svoje radne stolove, a
u jedan kut svoje radne sobe gdje su zraenja navodno naj
jaa uope se ne usuuju zaci, ve ga obilaze u velikom luku.
Trae da se u podrum ispod knjinice postavi ploa od olova
ili baritne buke jer im je raljar rekao da e ih ona zatititi.

Trai se ekspertiza strunjaka

U vezi s tim uzbudljivim zbivanjima kuni savjet spo
menute zgrade u Ulici proleterskih brigada odrao je u po
sljednje vrijeme nekoliko sastanaka i konano odluio da ra
di umirenja stanara zatrai da se poalje struna ekipa koja
e temeljito ispitati kuu i teren oko kue pa da se vidi po
stoje li tu ikakve radijacije. Osim toga, upuen je dopis stam
benim poduzeima koja su vlasnici zgrade (jedno od podruma
do etvrtog kata, a drugo od etvrtog kata navie) u kojem se
trai da stambena poduzea plate raun za ispitivanje: Ku
ni savjet, kae se u tom dopisu, na temelju mnogih indicija
smatra da se kod inenjera Jurdane radi o samovoljnim i ne
strunim, pa prema tome i neosnovanim alarmantnim tvrd
njama, ali ih ne moe opovrgnuti pred stanarima sve dok se
ne izvri struno ispitivanje. Zato moli stambena poduzea
da podmire trokove tog posla.

Kako stoji s navodnim termalnim vodama

Raspitujui se kako stvari zapravo stoje s navodnim ter
malnim vodama ispod kue doznali smo da se prije rata upra
vo na tom mjestu nalazilo gnojite tadanje gradske vrtlari
je, da je uzrok visokoj temperaturi tla gnoj koji je ovdje
zatrpan u jami. Poznato je, naime da proces trulenja moe
izazvati temperaturu i do 50 stupnjeva Celzija.
U vezi s rakom i podzemnim vodama koje protjeu ispod
Zagreba, izjavljeno je da se te vode analiziraju ve nekoliko
74

desetljea i da nikad dosad nije bilo nikakvih indikacija o ne

kakvom radioaktivitetu. Ako bude potrebno za sanaciju fi
zike okoline, pustit e se sonda ispred kue u Ulici proleter
skih brigada i deset metara duboko da se ustanovi ima li
uope na tom mjestu podzemnih voda, pa ako ih ima, da se
vidi koji su uzroci zagrijavanja.

Izjava uglednog zagrebakog lijenika

Konano smo se za miljenje o itavom tom sluaju ob
ratili predsjedniku udruenja za borbu protiv raka, kojemu
smo pokazali i dopise zabrinutog kunog savjeta, u kojima se
opirno opisuje uzbuenje u kui i njegovi uzroci. Proitavi
ih, izjavio je:
Posljednjih nekoliko decenija nauka se intenzivno bavi
prouavanjem postanka,
razvitka, otkrivanja, dijagnosticira
nja i lijeenja raka, u to su uloena golema materijalna sred
stva i angairani deseci tisua naunih radnika, koji su sav
svoj ivot posvetili tom velikom problemu.
U izuavanju postanka raka nema mjesta metafizici ni
bilo kakvim vilinskim raljama, jer ista nauka ne poznaje
i ne priznaje nikakve magije. Po m o m miljenju nije dopu
teno stvarati psihoze kod ljudi, a naroito ne pomou potpu
no neosnovanih i nauci stranih metoda kojima se slue raz
ni nadrilijenici i nadristrunjaci. Uvjeren sam i u ovom
sluaju, koji se pojavio u velikoj stambenoj zgradi u Ulici
proleterskih brigada, da e nae naune institucije koje su
renomirane po svojim naunim istraivanjima naroito
to se tie radioaktiviteta i zatite od radioaktivnosti
dokazati da navodne podzemne vode nemaju nikakve veze s
eventualnim postankom raka kod ljudi koji stanuju u toj
blizini.
Samovoljna nenauna tumaenja tog problema nijedan
ozbiljan ovjek, a naroito ne nauka, danas ne priznaju. Obra
tit emo se odreenim strunjacima da dadu svoje meritor
no miljenje. To e sigurno djelovati da se ljudi oslobode
straha i mirno nastave svoj dnevni posao i porodini ivot,
a onima koji remete njihov mir treba da jednom postane
jasno kako je nae drutvo osnovano na solidnim naunim
osnovama, a ne na metafizici i vilinskim raljama.

75

GEIGEROV

BROJA

DEMANTIRA

RAU

ARA

Zraenje manje nego to ga emitira sat s

fluorescentnim kazaljkama
Ekipa za medicinska istraivanja i medicinu rada izmje
rila je Geigerovim brojaem zraenja u zgradi u Ulici prole
terskih brigada u Zagrebu. Broja je pokazao da zraenja
nisu nita vea nego bilo gdje u Zagrebu i dapae, izjavio je
voditelj laboratorija za dozimetriju zraenja, manja su nego
na nekim drugim mjestima u Hrvatskoj.
Ekipu su pozvali kuni savjet i organizacija za borbu
protiv raka, zato to je kao to smo ve pisali zagreba
ki raljar in. Stanko Jurdana tvrdio da e stanari zbog zra
enja podzemnih voda oboljeti od raka.
Strunjaci koji su izvrili mjerenja u poti i knjinici u
prizemlju zgrade gdje bi zraenja, ako se sudi po raljama,
morala biti najjaa, ustanovili su da nema nikakvog preko
mjernog zraenja, odnosno da su manja nego to zrai sat
koji ima fluorescentne
kazaljke.
Nakon ovih lanaka objavljenih u zagrebakoj tampi,
poslao sam odgovor, ali je moj tekst gotovo sasvim krian,
tako da itaoci nisu mogli dobiti potpun uvid u moje argu
mente. Zbog toga ovdje u cijelosti navodim tekst mog odgo
vora na uvredljive i neznalake izjave:
Kao graevinski inspektor Skuptine grada Zagreba bio
sam pozvan od urednitva zagrebakih novina da dadem iz
javu o tome nalazu u ulici Proleterskih brigada i je li ondje
zaista pronaena termalna voda.
Kada me novinarka zamolila da joj odgovorim ne slube
no, ve kao poznati istraiva raljama, je li zemlja vrua
od termalne vode, odgovorio sam joj da raljama ne osjeam
je li to vrua ili hladna voda, pa ako se eli utvrditi kakva je
to voda koja okree ralje, onda treba kopati da se doe do
vode. Tom prilikom spomenuo sam da postoji nekoliko mo
gunosti uzroka porasta temperature zemlje, izmeu ostalog
rekao sam da bi ak moglo biti da je uslijed biljnog vrenja
nekadanjih gnojnica na ovome mjestu, zatrpanih slojem
zemlje,
nastala
toplina.
Upozorio sam takoer da zrake koje okreu ralje nisu
radioaktivne, ve je to neto slino onome kad se ovjek e76

lja pa se vlasi ponu lijepiti za ealj i pucketati. Dakle spo

menuo sam da statiki elektricitet djeluje na ovjeka i to se
oituje na raljama prilikom prijelaza preko razliitih elek
trinih naboja.
to se tie zdravlja ukuana na mjestu nadraajne zo
ne u irini od devet metara, izjavio sam da bi trebalo zajedno
s lijenicima provesti kontrolu zdravlja ukuana koji se na
laze samo na tom podraajnom pojasu, kako bi se ustanovilo
je li potrebno zgradu u donjem dijelu zatititi olovnim plo
ama ili baritnom bukom.
Nakon toga iznenadio me lanak u kojem se upravo
obratno navodi da sam ja tvrdio kako je pod kuom termalna
voda, a da je sada pronaena gnojna jama od koje je zemlja
vrua.
Na to izjavljujem da do sada jo nitko nije doao ni do
termalne vode, niti do gnojnice, pa se tako neto ne moe
tvrditi, ve je zemlja nakon popravka plinske cijevi jedno
stavno zatrpana, jer nitko nema financijskih mogunosti da
dalje istrauje uzroke zagrijavanja zemlje.
Na izjavu uglednog zagrebakog lijenika, da nijedan oz
biljan ovjek, a naroito ne nauka, danas ne priznaje samo
voljna nenauna tumaenja kojima se slue razni nadrilijenici
i nadristrunjaci kao to je to i predmetni sluaj u Ulici pro
leterskih brigada mogu odgovoriti ovo:
Kao inenjer i graevinski inspektor s dvadeset osam go
dina radnog staa ne smatram se nadr ili jenikom niti nadristrunjakom, a uz svoju redovitu slubenu dunost u toku
proteklih etrnaest godina izuavam na naunoj bazi zrae
nja koja djeluju na ralje. Vjebao sam se u radu s ralja
ma i viskom prema literaturi koju sam pribavio za usavrava
nje na polju radiestezije. Istraivanja sam vrio po cijeloj dr
avi, s golemim uspjesima, to je poznato iz mnogih novin
skih napisa i intervjua na radiju i televiziji. Pred lijeni
kom komisijom u jednoj zagrebakoj bolnici prikazao sam na
bolesnicima kako pronalazim oboljela mjesta, o emu je pi
sala zagrebaka tampa, a jedan poznati kirurg izjavio je da
su moji nalazi bili toni.
Na slubeno traenje uprave bolnice da raljama odre
dim kojim smjerom tee podzemna voda to ugroava zgra
du za plune bolesti, pokazao sam mjesta gdje je zatim pro
vedena drenaa i odvedena voda koja je ugroavala objekt.
Bio sam pozvan od strane iste bolnice da na kirurkom
odjelu pronaem uzrok nastajanju strujnih udara, jer stru11

ne ekipe koje su bile pozvane nisu uspjele otkloniti tu opas

nost po osoblje. Raljama sam pokazao u zidu mjesto gdje
je elektrina instalacija bila u dodiru s aluminijem i stvarala
statiki elektrini naboj. Taj nedostatak ubrzo je ispravljen
i nestalo je svake opasnosti od neugodnih elektrinih udara.
Neto kasnije ponovio se isti sluaj na drugom odjelu, pa
je i to sreeno im sam raljama pronaao u zidu pogreno
izvedenu
instalaciju.
Dakle, u toj istoj bolnici radi i na vrli lijenik koji me
tako zduno napada u novinama, i on ne die glas kad ja ra
ljama u njegovoj bolnici pomaem osoblju da ne strada od
strujnog udara, pa ak ni onda kad me ta ista bolnica nagra
uje za uspjeno otklanjanje smetnja sa strujom. I nakon
svega toga to je uinjeno pred brojnim svjedocima, taj uva
eni lijenik, nemajui pojma o radiesteziji, proglaava moja
istraivanja i moj rad nita manje nego crnom magijom.
U ovom novinskom napadu na moju osobu i na moj
rad najsmjenije od svega je to da na uvaeni medicinski
strunjak naruuje mjerenje zraenja statikog elektriciteta,
kao da sam ja rekao da su ralje otkrile radioaktivnost. Isto
je tako inkompatibilna tvrdnja kako sam pomou raalja
odredio da se radi o termalnoj vodi. Takve se ideje mogu
roditi zaista u arlatanskim i nadriuenjakim i kvazistrunjakim
mozgovima.
Neumjesna je meritorna lankopieva izjava da u izua
vanju raka nema mjesta vilinskim raljama. Na takvu tvrd
nju mogu odgovoriti samo jedno: ima mjesta raljama i visku
u izuavanju raka, cijenjeni gospodine profesore, i te kako
ima! I vie nego to vi to moete dokuiti. Jer ja sam mnogo
godinjim praktikim radom na bezbroj mjesta irom nae
domovine utvrdio uzronu vezu izmeu raka i nadraajnih
zona u kojima se ralje okreu uslijed djelovanja statikog
naboja.
Ako netko ne vjeruje mojim rijeima, neka izvoli proitati
u njemakom znanstvenom asopisu Erfahrungheilkunde,
Zeitschrift fiir diagnostische und therapeutische Sondermethoden (195455, B. I I I , S. 265268) u kojem je objavljen vrlo
pouan napis dra med. E. Hartmanna pod naslovom KrebsStudien am Einzelfall (Razmatranja o raku na pojedinim
sluajevima):
to se dulje bavim izuavanjem podzemnih zraenja, sve
traginijim se pokazuje nerazumijevanje, odnosno neznanje
78

na tom podruju. Upravo u posljednje vrijeme doivljavam

da su oni koji nisu vjerovali mom upozorenju i ostali leati
u nadraajnim podrujima to sam ih ve mnogo ranije
odredio i oznaio kao opasne oboljeli od iste bolesti kao
njihovi prethodnici koji su na tim mjestima leali. S tim u ve
zi poznata su mi tri sluaja karcinoma. Dva pacijenta ive jo,
a za treeg ne mogu sa sigurnou rei da se radi o karcino
mu. I on je leao na spomenutoj pruzi, bio je kod mene na
lijeenju. Moja zapaanja o nadraajnim zonama ine mi se
toliko znaajnim da sam odluio objaviti ovu studiju.
Ga Sch. bila je, nakon to joj je zbog karcinoma ampu
tirana desna dojka i odstranjen uni mjehur, na stalnom
lijeenju, jer je gotovo neprekidno imala bolove i greve u
desnom gornjem dijelu trbuha. U proljee 1953. savjetovao
sam joj da svoj krevet premjesti na neko drugo mjesto u
sobi. Ali ena se nekala. Uspjelo mi je samo toliko da je
zamijenila krevet s podosta starijim muem (osamdeset e
tiri godine). I njega sam upozorio na opasnost. Njezina mua
nisu se dojmile moje sumnje, pogotovu stoga to je do tog
asa bio potpuno zdrav. On se, dakle, preselio u enin krevet,
i bio je ozraen na podruju jetre, desne strane grudiju, vra
ta i glave. Nakon est sedmica dobio je rakasti prit na je
ziku nekoliko mjeseci kasnije bio je kraj.
Ga Sch. u posljednje se vrijeme osjea mnogo bolje.
U odnosu na ranije razdoblje, postala je rijedak gost u mo
joj
ordinaciji.
Ovaj sam sluaj iznio kao povod da ukazem na nekoliko
stvari kojima se inae openito ne posveuje panja. Do tih
se povezanosti ne dolazi sve dotle, dok se pojedinim sluajem
ne pozabavite s gledita podzemnih zraenja. Nakon mojih
iskustava koja djelomino odgovaraju iskustvima starih raIjara, mogu ustvrditi da rak nikako nije bolest koja bi morala
neminovno biti godinama ili ak itav ivot pripremana.
Uope nije rijetkost da susreemo stare ljude koji su bili
potpuno zdravi, sve dok zbog sluajne promjene boravka nisu
dospjeli u kancerogenu zonu i nakon nekoliko sedmica ili mje
seci dobili rak. Drugo, moja zapaanja potvrdila su se i u na
vedenom sluaju naime, najtee je od raka oboljelu osobu
ukloniti iz podruja koje uzrokuje oboljenje. Iznalaze sve mo
gue izgovore i uvijek nanovo doivljavam da nikad ne legnu
na mjesto koje sam odredio, nego po vlastitom nahoenju
trae novi leaj na kojem bivaju najee ponovno pogaani
zraenjem. Ba kao da ih svaki put iznova neka sudbinska
neizbjenost nagoni u nezdravu zonu.
79

Evo i drugog sluaja: G. K. lei ve otprilike etiri godi

ne u krevetu svog oca koji je umro od raka jetre. Majka koja
je takoer bila pogoena zraenjem ivi jo i ima crijevni
karcinom. I u ovom sam sluaju gotovo nametljivo upozora
vao i jo prije nekoliko sedmica prorokovao da uskoro oe
kujem nove katastrofe. Nisu me posluali. Tragedija se ve
nazire.
Istim prugama podzemnog zraenja kao ga Sch. bila je
pogoena i etrdeset dvogodinja B. U desnoj dojci primijeti
la je vor i krvave izluine. Svi su bili uzbueni, jer su sum
njali na rak. Budui da sam uivao veliko povjerenje obitelji,
uspjelo mi je da ih ponajprije umirim. Predloio sam da naj
prije sam ordiniram, a ukoliko ne bi bilo uspjeha, pozvat e
mo specijalistu. Najprije sam je premjestio na zdrav leaj.
Oteklina je narasla do veliine male jabuke, srednje tvrdoe,
s mekanim okoliem. Najprije je primila dva puta po deset
kapi antilimfnog sredstva i dnevno po jednu kombiniranu
injekciju. Nakon nekoliko dana nestalo je razmekanog di
jela otekline, dok se sam tumor smanjio za etvrtinu. Tada
sam bolesnici poeo davati dodatni lijek. Nastupilo je jako
znojenje, snano pulsiranje u obje dojke, u podruju limfnih
vorova pod pazusima i na vratu. Tumor se poeo rastapati
poput maslaca. Tri sedmice kasnije nije bio vei od siunog
zrnca graha i mekan. Kad su prole etiri sedmice, grudi su
se potpuno oistile, dobitak na teini iznosio je oko tride
set kilograma, vratio se osjeaj zdravlja, grudi su postale
vre i punije. Ni najpomnijom pretragom nije se vie mo
gao nai nikakav trag bolesti.
Kod pacijentice B. nije bezuvjetno dokazano da se radi
lo o karcinomu, no opravdano mislim na tu dijagnozu, prvo
jer je to bio tumor s krvavim izluivanjem, i drugo, jer je
pacijentica leala na pruzi zraenja koja je u susjednoj kui
izazvala tri sluaja raka. Terapiju koju sam primijenio spo
minjem zbog toga, to sam tom metodom u roku od godine
dana s uspjehom izlijeio jo dva pacijenta. Kod jednog slu
aja bila je to ena s voriem na dojci. Njoj su vrlo poznati
specijalisti preporuili hitnu operaciju. I ovdje nije tri sed
mice kasnije bilo vie traga tumoru. U drugom sluaju radi
lo se o eni kojoj je desna dojka zbog raka bila amputirana.
Nenadano se pojavio vor u lijevoj dojci i oteklina limfnih
vorova veliine graha iznad kljune kosti. Ovdje sam dodao
zraenje visinskog sunca. I tu se poslije etiri sedmice nije
moglo vie nita pronai.
80

Obradovalo me kad sam uo da je na savjetovanju stru

njaka u Berchtesgadenu bio spomenut problem zemaljskih
zraenja. Nisu uvijek potrebne goleme brojke i velike statis
tike za prikupljanje praktiki upotrebljivih saznanja. Dovolj
na su i zapaanja iskusnih raljara kojima se pridruuju is
kustva malobrojnih lijenika to se bave istraivanjem tog fe
nomena, kako bismo iste savjesti mogli objaviti upozorenje:
NE ZABORAVITE KANCEROGENI
REENO
MJESTO!

AGENS,

VEZAN

UZ

OD

Ili u strunom asopisu Garten und Landschaft ( N o 8,

1963), gdje H. F. Werkmeister opisuje rad raljara:
Navest u ovdje istraivanja raljara Wilhelma von Rollshausena koja je on vrio pod lijenikim nadzorom in
stituta za sudsku medicinu Sveuilita u Bonnu. Poloaj
kreveta pedesetak pokojnika, umrlih od raka, bio je u njiho
vim stanovima raljama i viskom lociran, premda su leajevi
bili porazmjeteni na drugim stranama. Rollshausen nije ni
kada doputao da mu se unaprijed pokau mjesta gdje su
stajali kreveti ve samo soba u kojoj su oboljeli od raka i
vjeli. Razmjetaj pokustva prije Rollshausenova dolaska bio
je izvren pod nadzorom komisije od nekoliko lijenika. U
etrdeset i osam od pedeset soba Rollshausen je otkrio nadraajne zone. U svim sluajevima naknadno maknuti leajevi na
lazili su se prvobitno beziznimno u podruju nadraajne zo
ne. Institut za sudsku medicinu u Bonnu izdao je o tom po
kusu
slubenu pismenu potvrdu.
To su samo neki od brojnih primjera strunih i vrlo
ozbiljnih provjera koje su dale neoekivane rezultate i o
kojima se u svijetu sve vie raspravlja u strunim medicin
skim i tehnikim publikacijama.
Nakon svega iznesenog, dobronamjerno predlaem da se
imenuje komisija medicinskih i ostalih zainteresiranih stru
njaka pred kojima bih pokazivao mjesta nadraajnih zona,
tj. podzemnih zraenja i uestalost oboljenja od raka u tim
zonama za razliku od susjednih zdravih predjela.
Je li raljarstvo magija i metafizika nije svrha ras
prave u ovom lanku, ali kako se tim fenomenom bavim ve
punih etrnaest godina, tvrdim kategoriki da radiestezija
(raljarstvo) nije magija ni metafizika, ve se radi o prirodnim
pojavama kojima znanost jo nije pronala uzroke. U nauci
je poznat fenomen raljarstvo pod strunim nazivom radieste
zija, o emu postoji brojna literatura. Fenomenom raljar5

J u r d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

81

stva moe se baviti samo osoba koja za to ima fiziku spo

sobnost, ali je to daleko od svake magije.
Ja tvrdim i ostajem vrsto pri tome da su zraenja sta
tikog elektriciteta jednako opasna i razorna kao i radioak
tivna zraenja, samo to je razlika u vremenu koje je potreb
no da se pokau posljedice tetnog djelovanja tih zraenja.
Radioaktivno djelovanje mnogo je opasnije, brze i razorni je,
ali je zraenje statikog elektriciteta, premda daleko sporije
i slabije, isto tako dostino i pogubno. Dok kod radioaktivnog
zraenja zbog brzine i snage djelovanja gotovo da jedva po
stoji mogunost revitalizacije ugroenih dijelova tijela, dotle
kod zraenja statikog elektriciteta, pravovremenim
uoava
njem opasnosti moemo preduhitriti
katastrofu
jednostavnim
udaljavanjem bolesnika iz nadraajne zone, pa ukoliko tijelo
nije bilo izloeno takvu zraenju dulje od est godina, ozdrav
ljenje je gotovo potpuno sigurno.
Budui da do danas nije otkriven stvarni uzronik raka,
ve se njegova pojava kree od pretpostavki o puenju, kon
zerviranoj hrani, virusima, do teorije o nasljednosti i si, pa
prema tome lijenici ne znaju uope to lijee, a time nika
ko da izlijee, njihova bi nemo i tapkanje u mraku iziskivali
bar toliko humanosti, potenja i profesionalne etike da, uko
liko ve ne ele prihvatiti injenice, ne pljuju po onima koji
bi im u tome lutanju mogli pomoi svojim iskustvom i za
paanjima.
Svjedoci smo nemalog broja sluajeva da je svijetom
bljesnula vijest o spasonosnom lijeku protiv raka.
Kada ja, argumentirano, na osnovi provjerenih rezultata i
injenica elim svojim saznanjima pomoi da lijenici u bezizlanoj tami borbe protiv raka ugledaju bar traak svjetla koji
bi ih mogao navesti na stvarni trag, onda sam arlatan kome
nema mjesta u znanosti. Znam da e se nai netko u svijetu,
kad proita ovu knjigu, tko e e pozabaviti mojim dokazima,
a moda e i oni sami pokucati na moja vrata kada shvate da
uzrok raka nisu virusi, ve djelovanje promjena statikog
naboja na ljudski organizam.

Gromovi i podzemne vode

Znanost ovako objanjava nastajanje groma: Rastavlja
nje elektrona od pripadnih atomskih jezgara ini temelj pro
izvodnje elektrine energije. To se rastavljanje moe postii
82

na razne naine. Na primjer, ve jednostavno doticanje dva

ju kemijski razliitih tijela dovodi do toga da dio elektrona
na mjestu dodira prijee s jednog tijela na drugo elektrinim
doticanjem. Zbog toga jedno tijelo postaje pozitivno elektri
no ako ima manjak elektrona, a drugo negativno elektrino
ako ima viak elektrona. I trenje dvaju tijela nije nita drugo
do pojaano doticanje ili elektrino trenje. Trenjem nastaje
i atmosferski elektricitet (munja, g r o m ) , jer se mase oblaka
taru meusobno i o uzduh u kome lebde.
To je sve bezuvjetno tono, ali rezultati do kojih sam
ja doao istraujui gromove u odnosu na zraenje podzem
nih voda pokazuju da do atmosferskog pranjenja dolazi ponajee na mjestima gdje su jaka podzemna zraenja. Kada
nad takva mjesta doe oblak nabijen protivnim elektrinim
nabojem negoli podzemna voda, dolazi do dodira dvaju su
protno polariziranih tijela to izaziva pranjenje koje se
akustiki manifestira kao grom, a vizuelno kao munja.
Jednom sam prilikom, traei vodu u okolici Splita, upo
zorio mjetane da za olujna vremena izbjegavaju hodati
smjerom kojim se upravo kreem pomou raalja, one mi po
kazuju kuda tee podzemna voda, jer bi na tom putu mogli
stradati od groma. Kad su to uli, a bili smo ba doli do
neke strme stijene koja se dizala iznad ceste, zamolili su me
da ostanem na toj stijeni, jer mi ele neto pokazati. Oni su
se zaobilaznim putem oko stijene spustili na cestu i rekli mi
da pokaem rukom u kojem smjeru dalje tee podzemna
voda. Kada sam pokazao, poeli su meusobno neto uzbu
eno govoriti i pozvali me da siem sa stijene. Njihovi su
pogledi bili usredotoeni na golemi kamen u smjeru podzem
ne vode kako sam im bio pokazao. Priao sam i ugledao u
stijeni usaenu spomen-plou koja je kazivala da je godine
1934. na tome mjestu stradao od groma taj i taj mjetanin.
Roaci poginulog ovjekovjeili su tu tragediju i time neho
tice potvrdili ono na to sam prisutne bio upozorio.
Poli smo dalje tragom podzemnoga kazivanja i dospjeli
do naselja gdje je vodena struja presijecala nekih petnaestak
kua. Rekao sam da e neka od ovih kua, ako na nesreu
ima leajeve ba iznad podzemnog toka, najdalje osam godi
na od useljenja, naravno ukoliko u tim krevetima spavaju
uvijek isti ljudi, postati za te nesretnike grobnica. Na alost,
ubrzo smo se uvjerili da je u svakoj od oznaenih kua ponetko umro od raka, dok su u ostalim zgradama ukuani bili
zdravi.
83

Nakon svih ovih saznanja i dokaznih pretpostavki, pred

sjednik opine za koju sam traio vodu pozvao je mjetane
da sasluaju moje izlaganje o pregledu zemljita, meu njima
i opinskog lijenika koji je dobro poznavao svoje podruje
i stanje zdravlja u svakoj pojedinoj kui. Poslije predavanja
taj me lijenik zamolio da i njemu pokaem smjer podzemne
vode. S nama je krenula cijela komisija. Kad smo obili sav
teren, lijenik je izjavio da nikako nije mogao sebi objasniti
zato je u naselju na brijegu, koji se nalazi iznad podzemne
vode, osamdeset posto vie bolesnika nego na susjednome
mjestu gdje nema podzemnih zraenja. Potvrdio je i to da su
u kuama koje sam oznaio zaista ljudi poumirali od raka.
Na sasvim suprotnom kraju zemlje, u Kupljenskom Hruevcu, gdje sam traio vodu za kolu, takoer sam upozorio
mjetane da za olujna vremena izbjegavaju put koji pokazu
ju ralje slijedei podzemnu vodu. Budui da se na samom
smjeru podzemne vode gradila obiteljska kua, upozorio
sam da se ti ljudi moraju dobro zatititi od zraenja i posta
viti prvorazredan gromobran da ne stradaju od groma. Oni
su se od srca nasmijali mom upozorenju, rekavi da mi vjeru
ju za vodu, jer su se na svoje oi uvjerili kad sam im pokazao
gdje da kopaju i na tome su mjestu zaista dobili vodu, ali
o v o s gromom, to je ipak previe, jer odakle ja mogu znati
gdje e nekoga ubiti grom. Nije prolo ni etrnaest dana, a
ja sam ponovno doao na pregled gradnje i isplatu radnika.
Mjetani su znali da u doi i nestrpljivo su me oekivali. im
sam stigao, odveli su me do onoga mjesta gdje sam rekao da
postoji opasnost od groma i da obiteljsku novogradnju va
lja osigurati dobrim gromobranom. Kada su me doveli do
te kue, upitao sam zato su ljudi tako sveano obueni. Od
govora nije bilo, ve su mi samo utke pokazali da uem u
kuu. Na moje zaprepatenje, u sobi kamo su me uveli ugle
dao sam prizor od kojega sam sav protrnuo. Na krevetu je
leala oito mlaa ena, mrtva, sva pocrnjela, dakle stradala
je od struje ili groma, a kraj kreveta klei djevojica i miluje
mrtvu enu po glavi jecajui kroza suze: Majice, majice!
Bilo je to tako bolno da mi se steglo grlo. Tada ree jedan od
mjetana da sam ja onaj ovjek koji je rekao da e ovdje
nekoga ubiti grom ako se kua ne osigura dobrim gromobra
nom. Prema meni su se digli ispijeni i tuni pogledi rodbine
koja je stajala oko kreveta. Imao sam osjeaj da e me ti
ljudi napasti zbog toga to sam pretkazao smrt, ali oni su mi
prili sasvim prijateljski i potanko mi ispriali to se zapravo
zbilo.

34

Mlada ena upravo je s roakom unosila iz kola stvari

u nedovrenu kuu, kad su se na nebu pojavili prijetei i
tmasti kionosni oblaci. ena je pourivala strica da to pri
je krene kui, j e r ne bi bilo dobro da on i konji pokisnu.
Roak je unio posljednji komad pokustva u kuu i krenuo
prema kolima. Natmureni su se oblaci ve prilino nisko spu
stili. Mlada je ena upravo posegnula rukom da dohvati klju
koji je visio o avlu kraj ulaznih vrata. Ispruivi ruku, to
sam kasnije rekonstruirao, ena je u trenutku presjekla zra
enje podzemne vode koja je na nesreu tekla ba ispod toga
mjesta, ime je stvorila pojaani naboj u ruci i izazvala pra
njenje suprotno nabijenih oblaka iznad sebe. Grom je udario
u kuu, preko crepova i stropa, ispraznivi se preko njene ru
ke, glave i tijela u zemlju. Tako se nesretna ena s kljuem u
ruci sruila u hodnik. Stricu se nije nita dogodilo, bio je ne
koliko metara daleko od nje, izvan kue, baki koja je stajala
dva koraka od ene grom je zahvatio nogu i nije mogla neko
liko dana hodati, dok je kerkica koja se nalazila u kuhinji,
pet metara daleko od udara groma, prola bez ikakvih poslje
dica.

Kako lijenici gledaju na visak?

Prilikom provjere graevinskih radova u jednoj zagre
bakoj bolnici, zamolili su me lijenici da pregledam njihova
kolegu kojeg e oni pozvati, ali mi nee rei njegovo ime niti
na kojoj je dunosti u bolnici, tako da ni po emu ne bih mo
gao naslutiti kakvim se poslom bavi taj lijenik. Pozvali oni
tog lijenika, a ovaj, videi da sam izvadio visak, upita to e
mu se dogoditi. Nita, rekoh, samo u jednom rukom obila
ziti oko tijela, a u drugoj e biti visak i pokazivati nedostatke
koje ruka otkrije u tijelu. Poem od glave, u redu; vrat, prsa
dobro; ali kad sam doao do predjela bubrega, visak se za
ustavio jedan bubreg uope ne radi ili ga nema, drugi
vrlo slabo, prednji dio tijela na tom dijelu vrlo slab, tako
da je preostao samo uski pojas ivog spoja izmeu gornjeg
dijela tijela i nogu. Rekao sam lijeniku da je jako oz
raen ili je operiran i to vrlo nezgodno, operacija je izvedena
poprijeko preko tijela, a ne po visini, kao drvo koje se zaree
uzdu pa mu nita ne smeta, ali ako se zaree poprijeko po
ne se suiti. I ukoliko bi se, nastavio sam, pokualo operirati
taj preostali zdravi dio tijela na kojem se visak jo okree,
smrt bi bila neminovna, jer bi prilikom operacije bio presje85

en onaj jedini zdravi pojas kojim tee struja, to dri vezu

izmeu gornjeg i donjeg dijela tijela. Lijenik se tada okrene
kolegama i upita jesu li mi to govorili o njemu, a kad su ovi
rekli da nisu, ree:
Vidite, meni su izvadili ovaj bubreg za koji ste rekli
da ga nema, ini se da je bio rak, onda su mi izrezali dvanaesterac, kasnije su me rezali ovdje prema slezeni, tu lijevo
ostalo je nedirnuto samo ovo gdje ste pokazali, to je zaista
jedino to me jo dri.
Svi su bili iznenaeni mojom dijagnozom, j e r vjerojatno
nisu ni pretpostavljali da bi visak tako nepogreivo mogao
gotovo rendgenski pronai nedostatke na tijelu.
U drugoj opet bolnici, gdje sam takoer slubeno pro
vjeravao graevinske radove, pozvao me ugledni lijenik da
izvri sa mnom eksperiment. U predvorju okupilo se osoblje
i ja ih pregledam, pokaem svakome gdje neto nije u redu.
Lijenik zadovoljan, kae, sve sam tono pogodio. Zatim
dade dovesti nekog mladia da i njega pregledam. Visak mi
pokazuje da taj ovjek kao da nema kime, visak ni da se
pomakne, a kima je nosilac struje. I tu mi lijenik potvrdi
da sam tono pogodio. Radilo se o seksualnom manijaku ko
ji je bio bolesno opsjednut enama i imao je abnormalno
uestale snoaje, uslijed ega mu se potpuno ispraznila kima.
Okupilo se bilo ve ezdesetak ljudi, to osoblja, to paci
jenata, kad lijenik pozove nekog svog mladoga kolegu koji
je upravo bio otpratio dvije pacijentice do izlaza.
Doite, kolega, da vas pregleda inenjer Jurdana.
Zato mene da pregledava? I nee valjda inenjer
pregledavati lijenika. Pa neete me valjda ovdje izvrgnuti
ruglu pred tolikim ljudima, kao na vaaru.
Nemojte se uzbuivati, dragi kolega, mi se nikome ne
izrugujemo, inenjer Jurdana je ve mnoge ovdje pregledao,
on radi na principu radiestezije kao i ja, pregledam svakog
svog pacijenta viskom i tono znam to treba uiniti.
Dobro, kad vi kaete, profesore, samo nemojte od
mene praviti budalu.
K o d vas je sve zdravo osim na ovome mjestu gdje
je visak stao i ja mislim da imate ir na dvanaestercu.
ujete li, profesore, to kae inenjer Jurdana? A ot
kad vas ja uvjeravam da imam ir i da bi trebalo da me ope
rirate, jer nekad imam takve bolove da se ne mogu maknuti.
Kolega, ba smo juer pregledali vae rendgenske
snimke i vidjeli smo da imate ir na dvanaestercu, zato smo
;86

i htjeli da vas pregleda inenjer Jurdana, jer moemo pro

vjeriti njegov nalaz kad tono znamo to vam je. Prema tome,
pripremite se sutra za operaciju. A sada, inenjeru Jurdana,
malo tei pokus. Pripremili smo bolesnika koji ima frakturu,
ali smo ga svega omotali u zavoje da ne znate gdje je ozlije
en, a va je zadatak da otkrijete mjesto loma.
Krenusmo na prvi kat. Stubitem su upravo silazili
bolniari s nosiljkom na kojoj je leala ena srednjih godina.
Lijenik zaustavi bolniare na stubinom odmoritu i zamo
li da je na licu mjesta pregledam i utvrdim od ega boluje.
Za to vrijeme na stubitu se natisnuli svi oni promatrai iz
predvorja, pa se inilo kao da e svaki as gomila jurnuti na
nas. Svi su se gurali da vide to u ja to sada izvesti.
Joj, j o j , j o j , budu me zgazili zakukala je ena.
Nee vas nitko zgaziti.
A kaj ete mi vi napraviti?
Nita vam neu uiniti. Ja nisam lijenik, ja sam in
enjer, imam sposobnost da otkrivam bolesna mjesta u tije
lu, pa bih htio i vas pregledati da vidim gdje ste bolesni,
to je za vae dobro.
A nee mi se nita dogoditi? bila je i dalje nepo
vjerljiva.
Umirim je, uzmem visak i stanem pregledavati. Prizor
je djelovao nekako mistino. Oko mene lijenici napeto pra
te rad viska, ena unezvijereno gleda, masa se oko nas natisnula u tiini. K o d ruku i nogu visak se najednom naprosto
ustoboi. Pokuam opet isto. Znai, neto se zbiva u
kimi. Naredim bolniarima da malo podignu nosila, da ih
usprave, kako bih mogao bolesnici pregledati lea. im su je
pomakli, zajaukala je od bola. Nekako se provuem do stra
nje strane nosila. Od vrata do dolje kima mrtva, ni traga i
votu. K o d bolesnice inae svi organi zdravi, ali kima ni
makac, nema struje.
Vi ste, gospoo, inae sasvim zdravi, samo vam se
kima okotava i im se pokuate pokrenuti nateete ivce u
kimi, i mora da imate strane bolove.
Joj da znate, gospon, ja sam sva zdrava i mogu sve
jesti i nisam luda, samo ne mogu rukama ni nogama maknuti,
a im se pokuam okrenuti ili neki drugi pokret umirem
od bolova u kimi. Tono ste to rekli. A to da radim da se
izlijeim? Recite mi, pomozite mi.
E v o to u rei, tako ja mislim. Kraljenica ili kima
sastavljena je od pojedinih dijelova, kraljeaka, izmeu kojih
se nalaze ivci koji se prilikom kretanja pomiu zajedno s
87

kraljecima. K o d vas se dogodilo da je uslijed uivanja suvie

slanih jela, osobito govedine, dolo do taloenja soli u
kostima kime i poelo se stvarati ovapnjenje, kamenac na
spoju kraljeaka, i vaa je kima postala tvrda kao tap ko
ji se ne da savinuti. Dok je kima zdrava, kad nema toga ta
loga, ivci se prilikom svakog pokreta gibaju zajedno s ki
mom. Sada toga gibanja vie nema i prilikom pokreta napro
sto upate ivce iz otvrdnute kime, kao da vadite zarali a
vao, nateete ivce i to izaziva strahovite boli. Ne biste smje
li raditi pokrete naprijed i natrag, ve samo da se kima po
kree lijevo i desno, da se zdrobi kamenac izmeu kraljeaka,
a lijek koji e vam dati lijenik pomoi e da dosta toga ta
loga izae s mokraom. Morate to vie piti vodu i mokriti,
to vie se kretati, stisnuti zube i hodati. Ja sam kao mladi
od esnaest godina imao takve smetnje u zglobovima, i sve
je kripalo u meni kad sam se kretao. Jedan stari lijenik
dao mi je pilule koje su tjerale da se izbacuje voda iz tijela,
a uz to sam morao piti mnogo tekuine i vrtjeti zglobovima
da sam vidio sve zvijezde pred oima. A sada pokuajte lije
po stati na noge.

Joj, pa ja hodam! Kaj sad da naredim?

Nita, lijepo idite doma i putem vjebajte hodati.
Svi su raskolaenih oiju gledali to se zbiva. ena se ko
rak po korak uspela uza stube po svoje stvari i otila lijepo
kui. Prisutni lijenici nisu mogli doi k sebi od iznena
enja.
Pa dobro, Jurdana, to ste vi to uinili da je ova ena
prohodala? Znate li da ona ve est mjeseci lei nepokretna
u nosiljci i samo jaue, ne moe sama ni vodu putati ako joj
netko ne pomogne. A ona sad otila doma kao da prije toga
nije nita bilo. udno, zaista udno.
Nije nita udno, profesore, ja sam samo ponovio ono
to je na meni uinio onaj stari lijenik.
Svi su vrtjeli glavama ne vjerujui da su prisustvovali
prizoru koji je nalikovao na udo, a ja sam tek mnogo kas
nije spoznao da sam zapravo i bio udotvorac. Onda naime
jo nisam znao da je statiki naboj u meni tako jak da kad
prelazim rukama preko bolesne kime jednostavno elektriki
spojim razmaknute ili presjeene ivce. Toga u postati svjes
tan prilikom jednog sluaja o kojem e jo biti rijei.

Joj, gospon, vi ste sve to tako lijepo ispripovijedali,

ali ja vie nikada ne budem mogla stati na svoje noge, tako
me sve boli.
Molim vas, osovite je na noge, ako vi profesore nemate
nita protiv toga.
Samo dajte, Jurdana, hou da vidim va pokus do
kraja.
Joj, j o j , j o j !
Boli, znam da boli, a sada pustite ogradu i nemojte
se drati za bolniara, stanite na vlastite noge.
Joj, pa mene vie nitko ne dri, ja stojim na svojim
nogama!
A sada pokuajte savijati tijelo lijevo-desno.
Pa ja se mogu okrenuti! Je li to istina ili samo sanjam.
To nisam mogla uope narediti, ve dugo.
Dajte napravite to jo nekoliko puta. Je li vam sada
lake?
Je, sad mi je lake, miem se lijevo i desno, a sve ma
nje me boli.
E, kad vas manje boli, onda se savijte ulijevo, digni
te desnu nogu i napravite korak. Vidite da moete.
Gospon, pa ja sam naredila korak!
Sada ponovite to, ali na drugu stranu i dignite lijevu
nogu, pa zakoraknite.

Zatim su me odveli u prvi kat i pokazali mi pacijenta

koji je leao sav u povojima. Aha, pomislim, to je ta zam
ka pripremljena za mene. Ona masa se utisnula za nama u
sobu da sam jedva mogao raditi, ali sam utio j e r mi je bilo
stalo da to vie ljudi vidi moju sposobnost i da povjeruju
u spasonosnu ulogu radiestezije. Pacijent se dobrano uplaio
kad je ugledao toliku navalu ljudi.

88

Lei pacijent onako zamotan, sav u gipsu, a ja viskom

provjeravam gdje je lom i kojim smjerom ide. Gdje god vi
sak stane, ja noktom zagrebem po gipsu smjer i mjesto loma.
Kad je bilo gotovo, lijenici izvade rendgenske snimke i us
porede ih s onim to sam ja oznaio. Sve je navlas odgova
ralo.
Kad je to vidio, profesor skine svoju lijeniku kapu i
baci je na krevet.
E, Jurdana, svaka vam ast, vi zasluujete da nosite
ovu kapu. Takvi su nam ljudi potrebni, vi moete biti za
mnoge bolesnike spas, moete im spasiti ivote!
Obuzelo me nekakvo blaenstvo, dragost
meni kad sam uo te rijei. Zar je mogue da
koji o meni ovako govore? Znai, jo uvijek
radiestezija postane pomonicom medicine
zdravlja.

se razlila po
ima lijenika
ima nade da
i uvaricom

Davanje struje lagiranima

Prisjeam se kako sam i ja u nekoliko navrata rukama
uspjeno davao struju oboljelim ljudima, oteene ivce u
kimi uspio sam bar privremeno zavariti, tako da su se
dotad uzeti ljudi mogli micati, hodati. Bio sam tako kod neke
ene koja nije mogla ni koraknuti bez taka. Kad sam je
pogledao, vidio sam da ima smetnje u donjem dijelu kime i
odluio sam pokuati da j o j rukama dadem svoju struju te da
j o j eventualno spojim prekinute ivce. Rekao sam j o j neka
legne na trbuh i poeo j o j oteenu kimu puniti strujom,
prelazei lagano rukama du kime. Ocijenivi da bi moglo
biti dovoljno struje u kimi, prenosio sam odatle struju naj
prije prema nogama koje su joj bile blokirane, zatim prema
glavi da spojim strujni krug. Tako sam uinio nekoliko puta,
obnavljao sam i ojaavao strujni krug da dobijem spoj izmeu
razmaknutih ivaca, kao dak pregorjeloj arulji uspijemo spo
jiti prekinute niti, ukljuimo struju, krug je zatvoren i ice se
zavare. To sam i ovdje pokuao. Hoe li se prekinuti kad se
ena pomakne? Izdrala j e ! Jo sam nekoliko puta pojaao
struju i zatim eni rekao da lijepo sjedne, ali se ona plaila
da e pasti. Pruim joj prst toliko da dobije psihiki oslonac,
ona polagano prisjedne, zatim se upre nogama o zemlju i
uspravi se. Da ste vidjeli to sretno i zadovoljno lice, kad je
shvatila da stoji na vlastitim nogama, bez iije pomoi i bez
taka! Zaas su se okupili ukuani i susjedi, ne mogu se na
uditi to se to dogaa pred njihovim oima. Zena koja ve
dugo nije ni stajala, sada najednom hoda, ak se sama popela
na kat do spavae sobe. Struja je izdrala nekoliko godina, a
onda me ta ena ponovno pozvala da joj pomognem jer je po
ela gubiti struju i sve tee hodala. Opet sam j o j dao struju
i sve je bilo u redu. Kad sam se kasnije upoznao s jednim po
znatim strunjakom za akupunkturu, pokazao sam mu kako
ja to dajem struju bolesnoj eni, na istom naelu kao kad on
zabada igle i pomou strujnih impulsa v a r i razmaknute iv
ce. Lijenik se tome veoma obradovao i pokazao je veliko za
nimanje za moj rad, obeavajui kako emo jo zajedno sura
ivati i razmjenjivati iskustva. Naravno, nije se vie nikada
javio.
Na isti sam nain uspio, istina neznatno, ali ipak bar
donekle pomoi jednom mladom ovjeku koji je stradao u
prometnoj nesrei. Kima mu je sva izlomljena, i potpuno
je bio nepokretan. Poto su sve pokuali, bez ikakva uspjeha,
lijenici su ga poslali na rehabilitaciju u toplice. Njegovo se
90

stanje ni najmanje nije promijenilo. Njegov je urjak od ne

kih svojih prijatelja bio uo za mene, pa me zamolio da poku
am pomoi jadnome mladiu. Trudio sam se koliko god sam
mogao i polo mi je za rukom da mu dam malo struje, tako
da je mogao bar donekle osjeati noge, poeo je i micati udo
vima, mogao se ve i pomalo nalaktiti, a osjeao je i kako
puta vodu, to je dotad inio sasvim nesvjesno. I to je bilo
sve. Malo, ali ipak vie nego to je ikome uspjelo.
U nizu sluajeva pruanja pomoi uzetoj osobi zabiljeio
sam u prosincu 1978. jedan posebno zanimljiv. Naime, na
viekratni poziv i molbe jedne znanice da pokuam pomoi
njezinoj uzetoj prijateljici, supruzi sveuilinog profesora, iz
vrio sam na principu radiestezije pregled oboljele, pa sam
tom prilikom utvrdio slijedee:
Bolesnica je vraena iz bolnice u kunu njegu, jer na
vodno nee vie moi pokretati lijevu ruku i lijevu novu, ako
se ne izvri operacija glave, pa sada lei nepokretna u krevetu.
Boja glave je blijedouta, lijevo oko malko deformirano,
kod govora usnica se pomalo iskrivljeno otvara poput pareze
facijalis.
Ispitujui aureolu glave viskom, pokazao se zastoj struje
izmeu ela i lijevog uha. Nadalje sam ustanovio da lijeva
ruka i lijeva noga nemaju struje.
K o d ovog sluaja bio sam iznenaen otkriem da su svi
zastoji struje na tijelu i glavi na istoj, lijevoj trani, a obino
primjeujem da lagirane osobe lijeve strane glave imadu
oduzete ekstremitete na desnoj strani.
Pregledao sam postoje li radijacije u stanu oboljele, ali
nije bilo nikakva uzroka za ovakvu vrstu oboljenja.
Upitao sam tada bolesnicu gdje je doivjela napadaj koji
ju je sruio i onemoguio dalje kretanje. Izjavila je da ju je
to zadesilo na radnome mjestu. Zamolio sam stoga njezina
supruga da me odvede na to mjesto, ali je on, meutim,
izjavio da ne zna gdje se njegova supruga nalazila u trenutku
nezgode i da me ne moe onamo odvesti.
Upitao sam tada bolesnicu je li u toj zgradi radila i jedna
gospoa koja je umrla od takvog udara. Kad sam saznao da
se radi o istoj zgradi, ali ne o istom katu, preao sam na
davanje struje bolesnici, jer mi je bilo jasno uslijed ega je
dolo do modanog udesa.
Postigavi pojaanje oslabljenoga strujnoga kruga, dolo
je uslijed jakog naboja do ponovnog uspostavljanja cirkula
cije struje u glavi. im je bio uspostavljen redoviti strujni
krug, bolesnica je poela dobivati ruiastu boju i toplinu na
91

oduzetim dijelovima tijela. Nakon nekoliko minuta odmora i

sanacije toga strujnoga kruga, nastavio sam davati pojaanje
struje u nepokretnu ruku i nogu.
Taj dan uspio sam bolesnici otvoriti zgrene prste, ali je
ruka jo uvijek bila teka, tako da je bolesnica nije sama
mogla podizati.
Bolesnica se uz pomo svoga supruga okrenula u krevetu,
tako da je legla na lijevu, bolesnu stranu. Ostala je tako neko
vrijeme mirovati, uivajui u spoznaji da moe leati na bo
lesnoj strani a da je nita ne boli. Nakon toga sam joj rekao
da se sama okrene na lea, kako bih j o j mogao pojaati
struju u bolesnoj nozi. Nakon nekih petnaestak minuta dava
nja struje, uspjelo mi je da osamostalim i taj strujni krug.
im je noga dobila spoj prekinutog ivca i poela se ugrijavati, rekao sam bolesnici da sama pokua podignuti bolesnu
nogu, pa je tada svojom vlastitom snagom uspjela dva puta
presavinuti nogu u koljenu, privui je i ponovno ispruiti.
Poslije etrnaestak dana opet su me zamolili da ponovim
davanje struje, jer je bolesnici od onoga dana, kad sam j o j
bio dao struju, mnogo i osjetno bolje, a kako se sada opet
sprema u bolnicu, eljela bi da j o j prije odlaska jo jednom
pojaam struju.
Provjerivi strujanja njezina tijela, ustanovio sam da je
sve zadralo struju kako sam prilikom prvoga davanja struje
bolesnicu ostavio. Uspjelo je, dakle, da su se ivci, elektrina
razvodna mrea u ovjeku, spojili i stvaraju strujne krugove,
kako to tumai i akupunktura.
Nastavio sam pojaavati strujne krugove iz glave prema
rukama i nogama. Pokuavao sam uputiti bolesnicu da sama
dade naloge svoga mozga, poput elektrinih impulsa, neka se
pokrene lijeva noga i lijeva ruka. Bolesnica je tvrdila da je
izgubila nakon lagiranja mogunost takvih komandi. Prisje
tio sam se da obino desna strana glave pokree lijevu stranu
tijela, pa sam to napomenuo i bolesnici, rekavi j o j da u
rukom kruiti od desne strane glave prema lijevoj, tako da
spojim lijevi dio struje mozga s desnim i na taj nain pove
zem komandni ureaj glave. Nekoliko minuta davao sam stru
ju iz svoga tijela u njezin komandni ureaj, pa kada sam
dobio odjek pojaanog strujanja iz cijele glave, to jest iz
obje strane mozga, uputio sam bolesnicu neka sama sjedne na
krevet i spusti noge na pod. Kad joj je to uspjelo, ostavio sam
je neko vrijeme tako sjediti, kako bi se stabilizirala dobivena
energija.
92

Kada se bolesnica odmorila, predloio sam j o j da sjedei

na krevetu pokua sama podizati lijevu nogu i savijati je u
koljenu. Uspjela je bez tekoa podizati nogu, ali je tvrdila
da je jo ne moe savijati u koljenu. Sjeo sam tada uz bole
snicu na krevet i lijevom je rukom obuhvatio preko lea da
joj onemoguim pokretanje gornjeg dijela tijela i tada sam
joj rekao neka ponovi podizanje lijeve noge u koljenu. Bole
snica je pred svima normalno podizala nogu i sputala je, ali
samo u koljenu, jer j o j nisam dopustio da pomakne nogu u
kuku. Bila je presretna kad se uvjerila da zaista sama daje
komandu i pokree nogu.
Preporuio sam bolesniinu suprugu da ne alje svoju
enu u bolnicu, ve da joj omogui oporavak kod kue, to
je on spremno i s punim povjerenjem prihvatio.
Priao sam tada bolesnici i pruio joj lijevu ruku da me
prihvati i da sama stane na noge. Posluala me i ustala bez
ikakve tekoe. Zatim sam j o j rekao neka prenese teinu na
desnu nogu i podigne lijevu. Sa strahom je to uinila. Nakon
toga sam je uputio da normalno krene preko sobe do svoga
supruga. Lagano sam je pridravao lijevom rukom i vodio
preko sobe, kao u plesnoj koli kad se ue prvi koraci. Tako
je hodala do supruga i sama sjela uz njega, zagrlila ga i
oboje su zaplakali.
Nakon nekog vremena na isti nain otpratio sam je do
kreveta.
Moja pomo ovdje nije vie bila potrebna.

Skupo plaeno nepovjerenje

U Zagrebu sam se bio upoznao s lijenikom iz Dalmacije
koji je mnogo itao o meni, pa je doao da se sa mnom po
savjetuje. Povjerio mi je da se bavi rabdomanijom, da je
rabdomant, tj. on rukama pregledava bolesnike i gdje je
bolest, ondje osjeti toplinu na ruci. Na njegov sam nagovor
i ja pokuao samo rukama otkriti bolesno mjesto, i zaista
sam u predjelu njegovih plua osjetio toplinu. Zatim sam
mu pokazao kako ja pregledavam pomou viska.
Znate, kad ovako pregledavam svoje pacijente u or
dinaciji, onda mi se svi rugaju da je to glupost i arlatanstvo, da to nije znanstveno, vrijeaju me na sve mogue na
ine, zato sam i doao k vama da se posavjetujem i da vas
93

zamolim ako biste mogli doi k meni u Dalmaciju da poka

ete onim skepticima kako vi moete pronai vodu, neka se
uvjere da to nije obmana, ve stvarnost.
I tako sam otiao k njemu. Bio je neobino sretan kad
sam mu pokazao iz kojeg smjera dolazi voda, to se slagalo
s onim to je on tvrdio, dok su drugi stajali na stanovitu
da voda dolazi sa sasvim druge strane. Tada mi je predloio
da pregledam njegove slubenike u ambulanti, neka se uvjere
to ja sve mogu utvrditi svojim viskom. Na kraju sam i nje
ga pregledao. Visak se ponovno zaustavio na pluima, rekao
sam mu da bih rado pregledao njegov stan, j e r mi se ini da
je ozraen podzemnom vodom. On je pristao na to, ali me
zamolio da doem u odreeni sat, kad njegova supruga nije
kod kue, ona je takoer lijenica i izruguje mu se zbog nje
gove sposobnosti i tvrdnje da rukama moe otkriti bolest.
Ako doem kad je ona kod kue, onda jadnik nee moi os
tati iv od njezina ismjehivanja, a izrugivat e nam se obojici.
Doao sam kako smo se dogovorili. Bio je sam kod kue.
Izvana sam oznaio gdje voda ulazi i tee ispod zgrade. Kad
smo poli stubitem, lijenik me povede u stan desno, to se
nije slagalo s mojim nalazom, jer je vodena struja skretala
lijevo. Rekao sam mu to. Ali on samo odmahne rukom i mi
uemo. Najprije garderoba, predsoblje, zatim lijevo ekao
nica, desno ordinacija, a sasvim lijevo spavaa soba. Sad
smo obilazei stanom dospjeli na sam tok podzemne vode
koja je zraila brani krevet. Njemu je struja zahvaala le
a, a njoj dojku. Upozorio sam ga da su oboje u opasnosti.
Ako provedu na tome mjestu osam godina, rak je neminovan.
Lijenik je rekao da tu spavaju ve gotovo osam godina. Od
luio je pomaknuti svoj leaj, ali je unaprijed rekao da to
njegova supruga zacijelo nee htjeti uiniti i da e mu se
jo vie rugati ako joj to spomene.
Dvije godine kasnije naao sam se opet u njihovu mjestu.
Sluajno smo se susreli u parku. Vidim, njegova supruga sva
povezana preko grudi ju.
0, inenjeru Jurdana, drago mi je da vas opet vidim.
Ovo je moja supruga.

94

Vi ste lijenica?
Da.
Operirani ste?
Da.
Odrezali su vam dojku?
Odakle vi to znate?

Pa ja sam prije dvije godine upozorio vaeg supruga

da ete oboje stradati ako ne uklonite krevete na drugo mje
sto, va suprug e dobiti nakon osam godina rak plua, a vi
rak dojke. Pregledao sam stan kad vi niste bili kod kue,
jer ne vjerujete ovim naim sposobnostima. teta! Da smo
se upoznali prije dvije godine, tad je bilo est godina kako
ste leali na podzemnom zraenju, danas biste bili zdravi.
A on je maknuo svoj leaj?
Da, zato se i nije razbolio.
Dakle tako, sebe si sauvao, a ja neka umrem! Vidi,
da si me upoznao s inenjerom Jurdanom, danas ne bih bila
ovako unakaena. Ja sam uvijek govorila da ti nisi normalan!
Tako je zbog nepovjerenja, izrugivanja i omalovaava
nja jedna ena nepotrebno bila izloena pogibelji.

Nepobitni dokazi
Prilikom godinje skuptine moga strukovnog udrue
nja, kojoj sluajno nisam prisustvovao, dolo je do zanimlji
vog incidenta u vezi s mojim imenom, o emu mi je pripovi
jedao moj prijatelj, sudski vjetak.
Na zavretku rada toga skupa, javio se za rije neki
mladi graditelj.
Ja bih htio neto upitati, mogu li?

Izvolite.

Evo o emu se radi. Projektirao sam vrlo lijepu obi

teljsku kuu na Cvjetnom naselju, ljudi su bili zadovoljni,
divno su uredili svoj ugodni dom prava idila. Kad, nakon
dvije godine, pozovu me ti ljudi da doem odmah k njima,
jer bi neto trebalo promijeniti. Doem tamo, a ono na hod
niku kreveti, sobe prazne, cijeli rusvaj od stana. Pitam to
se to dogodilo? Kau, bio je ovdje inenjer Jurdana, znate
onaj s raljama i upozorio nas da emo stradati od raka ako
se ne maknemo iz soba, jer spavamo na podzemnoj vodi
koja opasno zrai. Osjeali su se vrlo loe, na lijenikim
pregledima nisu im uspjeli nita pronai, a njima sve gore
i gore. Zato su pozvali inenjera Jurdanu, j e r su uli da je
on ve mnogima pomogao u takvim sluajevima. Mene su
zvali da im izvrim promjene na kui, da promijenim raspo
red prostorija. Eto vidite, dragi kolege, to je uinio ine
njer Jurdana. Izludio je ljude, nasmrt ih prestraio i sruio
cijeli moj projekt koji sam izveo s toliko uspjeha. Trebalo
95

bi inenjeru Jurdani zabraniti da radi s raljama, jer to nije

zakonski priznato, moramo sprijeiti takve gluposti da ljudi
umjesto u lijepim i udobnim sobama spavaju po hodnicima.
Toliko sam imao rei.
Sluajte, kolega javi se predsjednik skupa. In
enjer Jurdana je mnogo stariji od vas i daleko iskusniji,
trebalo bi da o njemu govorite s malo vie potovanja. Ja
ve godinama poznajem Jurdanu i pratim njegov rad. Iznijet
u vam samo jedan primjer koji e, vjerujem, kod vas stvo
riti malo drugaiju sliku o inenjeru Jurdani. Bio sam pri
sutan kad je Jurdana kao graevinski inspektor preuzimao
nadogradnju sudske zgrade u Zagrebu. Prilikom sastavljanja
zapisnika netko je upitao Jurdanu je li on taj koji zna poka
zati gdje je ovjek bolestan. Tada su pozvali predsjednika
suda i inenjer Jurdana ga je pregledao viskom, pokazavi
nezdrava mjesta na njegovu tijelu. Predsjednik suda bio je
toliko oduevljen tim nalazom da je pred svima skinuo ko
ulju i pokazao tono ona mjesta na koja je upozorio ine
njer Jurdana, j e r je predsjednik suda u ratu na tim mjesti
ma zadobio rane. Zatim je predsjednik suda zamolio Jurdanu
da izvre pokus, kako bi se svi uvjerili u nepogreivost te
metode. Prisutna je bila sluajno i jedna lijenica koja je
prisustvovala nekoj parnici, pa se tako i ona nala meu
znatieljnicima. Predsjednik suda rekao je onima koje e
inenjer Jurdana pregledati da na kartice napisu svoja imena
i od ega boluju, a lijenica e to onda usporediti s nalazima
viska. Kako je Jurdana koga pregledao, uzeli bi njegovu cedu
ljicu i sve se tono slagalo. Zanimljivo je bilo da je neka
kuharica bolovala od eluanih smetnja, esto je povraala
i ve se dvije godine bezuspjeno lijeila, a Jurdana je po
kazao da joj je eludac zdrav, ali je poremeen njezin sistem
za ravnoteu koji se nalazi iza uha, pa zbog toga dobiva mu
ninu i povraa, kao kad netko ima morsku bolest. Prisutna
je lijenica potvrdila Jurdanin nalaz i uputila bolesnicu da
ode lijeniku za uho, grlo i nos. Vidite, dakle, kad je inenjer
Jurdana uspio pred tolikim skupom i u prisustvu lijenice
opravdati i potvrditi svoju metodu utvrivanja bolesti, onda
morate i vi u to vjerovati, mladi moj kolega, i treba da bude
te zahvalni to vas je Jurdana upozorio na injenice o kojima
niste nita znali, pa ete prilikom buduih svojih projekata
moi povesti i o tome rauna, da ne biste nedune ljude
smjestili iznad opasnog zraenja podzemnih voda. Inenjer
Jurdana je ljubazan i susretljiv ovjek i on e vam uvijek
u tome pruiti pomo.

96

PROLOST I SNOVI BUDUNOSTI

Poneto je udan naslov, ali tono je tako. Ja sam u
mladosti osjetio svoju budunost koje dugo, dugo nisam bio
svjestan. I kad se danas osvrnem na te dane, onda mogu sa
mo rei da to razdoblje predstavlja prolost moje budunosti.
Prisjetio sam se svega toga poslije dugih godina rada
raljama i viskom, osobito kad sam doao do spoznaje da
zraenje podzemnih voda stvara smetnje i djeluje smrtonos
no na ljudski organizam ako se na vrijeme ne uklonimo ili
ne prekinemo zraenje.
Moje bavljenje raljama pomoglo mi je da dokuim zbog
ega mi uvijek kad naiem na snane izvore zraenja pone
cviljeti u pluima i kripati kao pokvareni mijeh na harmo
nici. To mi se dogodilo i na mom radnom mjestu, kad su mon
tirali one pogibeljne novotarije ivinu i fluorescentnu ra
svjetu. Onda nisam znao koliko je to tetno, nisam imao gdje
provjeriti takvu rasvjetu, j e r se kod nas tek poela uvoditi.
I m a o sam nesreu da sjedim ba na mjestu gdje je zraio
takozvani starter koji se nalazi na takvim rasvjetnim tije
lima. Instinktivno sam osjetio da s tim svjetiljkama nije
neto u redu. Kad bih ugasio svjetlo, odmah mi je bilo lake.
Ali im upalim cvili i cvili. Dobio sam pravi astmatiki
bronhitis, pa me moja ambulanta uputila na pretrage u bol
nicu. K a d me pregledao, lijenik ree da sam na nesreu jako
osjetljiv na prah, pelud, perje i to sve nije nabrojao.
Ali, doktore, mene najvie smeta kad sjedim pri ivi
noj ili fluorescentnoj rasvjeti. Evo, i vi imate ovdje fluore
scentne svjetiljke, dajte da sjednem pod njih i vidjet ete
kako u za nekoliko minuta dobiti takav bronhitis . . .
7

J u r d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

97

 A ne, inenjeru Jurcana, u to ja ne ulazim. K o d bronhi

tisa ima toliko nepoznanica da ne bih elio tome dodavati jo
i neke tajanstvene sile u koje se i ne razumijem. U to ne elim
dirati.
Sjetio sam se nekih zgoda iz svojih djeakih dana. Spo
sobnost da u snovima nepogreivo predvidi dogaaje koji e
se zbiti u skoroj budunosti imala je moja majka.
Bilo je to prije vie od pedeset godina. Dola u Zagreb
neka tatina roakinja s molbom da j o j moj otac, graditelj,
napravi projekt za obiteljsku kuu s duanom i da je posa
vjetuje gdje bi bilo najbolje kupiti gradilite. Namjeravala
je iz Primorja preseliti u Zagreb zbog djece, ovdje bi vodila
peceraj i tako ih kolovala. Pozove me tata i saopi mi
radosnu vijest da u ja sutradan voziti auto do gradilita koje
e pokazati roakinji. M o j e veselje bilo je neopisivo. Bio
sam tada srednjokolac, maloljetan, i nisam imao vozaku
dozvolu ali sam znao voziti. I kad sam se drugog jutra uputio
prema garai da izvezem auto, pristupi mi majka.
Stanko, molim te nemoj danas voziti, rekla sam i tati
da ne idemo danas nikamo, sanjala sam straan san. Vozili
smo se glavnom cestom i onda skrenuli na sporedni put. Iza
zavoja bila su tri jablana i iza njih neka kuica. Kad smo se
pribliili, vidjela sam da je to gostionica. Unutra je svirala
glazba, a im smo skrenuli iza kue ugledali smo na putu
prevrnut auto, bio je to fiat, jedan od onih prvih taksija u
Zagrebu. Lei tako auto na krovu, kotai mu stre uvis, jo
se vrte, a farovi okrenuti prema nama. Stanko, oni farovi su
me gledali kao nekakve sablasne oi. I kad smo doli do auta,
vidimo da ljudi neto prekrivaju na zemlji. Uokolo je sve bilo
krvavo, a pod prekrivaem se naziralo ljudsko tijelo, vidjele su
se samo izme i jedna ruka, slomljena i krvava. Bilo je tako
strano da sam se od uasa probudila i nisam vie mogla
zaspati. M o l i m te, Stanko, reci tati da ne idemo danas van.
Ispriala je taj san mom ocu i naoj roakinji, ali oni su
samo odmahnuli rukom i rekli da ne treba vjerovati snovima,
a i dan je lako lijep da je teta ne iskoristiti to vrijeme. Ipak
smo poli. Mama najprije nije nikako htjela s nama, ali ju je
znatielja natjerala da ipak krene.
Tata je rekao da krenemo preko Trn ja do Save, kako bi
roakinja mogla pogledati ako j o j se svia taj kraj koji se
upravo poeo izgraivati, pa bi to za trgovinu moglo biti za
nimljivo. Tako smo stigli i do Savskog mosta, gdje su u to vri
jeme postavljali kocke koje i danas stoje na kolniku. Budui
98

da nismo zbog radova na cesti mogli skrenuti prema gradu,

ve bismo se morali vratiti istim putem, predloio je tata da
se odvezemo do Jastrebarskog, pa emo onda na Pljeivicu i
u Samobor, a vratit emo se preko Podsuseda na rnomerec
da roakinja i ondje pogleda koje gradilite. Ja sam bio naj
sretniji od svih, jer se nisam nadao da emo se toliko voziti,
a kako emo biti uglavnom izvan gradskog podruja, nije bilo
opasnosti da policajac zatrai od mene vozaku dozvolu.
Kad smo se pribliili Jastrebarskom, tata mi ree da na
prvom krianju skrenem desno. im smo skrenuli, javi se
mama.
Stanko, pazi, smanji brzinu, vidi da moj san nije bio
glupost. S glavnog puta skrenuli smo desno, a kada doemo
na kraj toga puta, vidjet ete da e tamo bit tri jablana i
gostionica!
Smanjio sam brzinu. Doli smo do zavoja lijevo stre
tri jablana, odjekuje glazba iz gostionice! Skrenem lijevo
auto na krovu, nedaleko od auta seljaci pokrivaju mrtvaca,
ispod prekrivaa vire izme i jedna okrvavljena ruka.
Sve je to tako snano djelovalo na mene da vie nisam
mogao voziti i tata je morao sjesti za volan. Do Zagreba
nismo vie progovorili ni rijei, zaboravili smo i na gradilite.
Svi smo bili pod tekim dojmom mamina predvianja.
esto sam se, nakon upoznavanja s opasnostima podzem
nih i ostalih zraenja, vraao na staze svoga djetinjstva, da
pomou sadanjih svojih saznanja pokuam objasniti tegobe
koje su mi zagoravale bezbrine dane. Toliko me je puta znao
spopasti bronhitis kad bih se nalazio na odreenim mjestima,
tako da me majka otpremala u krevet i davala mi lijekove,
mislei da sam se negdje prehladio, a ponekad bi pozvala i
lijenika, jer su napadi bili tako jaki da se bojala komplika
cija. Lijenik bi obino ustanovio neku zarazu, jaku prehla
du, astmu i si., preporuivi jednom prilikom da me odvedu
na more, jer e mi promjena zraka goditi. T zaista, na moru
su sve tekoe ubrzo nestale. Ali kad sam se vratio u Zagreb,
u svoju sobicu, ve prve noi poslije povratka plua su poela
svoju poznatu svirku. Tako je to potrajalo nekoliko godina.
Ja sam se ve bio nauio na svoje tegobe, kad je u naoj
kui dolo do novog rasporeda po sobama, j e r su sestre
bile u meuvremenu narasle, pa su mene premjestili u drugi
dio stana. I moj bronhitis je najednom iezao kao da ga
nikad nije bilo. Otiao sam lijeniku da mu saopim tu ud99

nu podudarnost izmeu moga bronhitisa i premjetaja u sta

nu. Lijenik to, naravno, nije mogao drugaije objasniti nego
time da sam spavao kraj otvorenog prozora. Kasnije, kad sam
se posvetio raljama i otkrio uzronu vezu izmeu zraenja i
zdravlja, otiao sam u onu sobu gdje sam kao mladi spavao.
Naravno, ralje su se okretale. Podzemna struja prolazila je
preko uzglavlja. Na istome mjestu, kasnije, spavala je neka
profesorica. Nakon odreenog broja godina umrla je od raka
na grlu. Tako sam, eto, zahvaljujui premjetaju u stanu
ostao iv. Srea je bila i u tome to sam leao na slabijem
predsignalu, etvrtom, tako da bih se tek poslije esnaest
godina naao u pandama tihe smrti. Da sam leao na glavnoj
ili, bio bih danas pokojnik, j e r sam u onoj sobi spavao
punih jedanaest godina.

ZATO SU NAM IVCI NAPETI KAO STRUNE?

Uzrok naim trajnim nervnim napetostima nisu samo trka
za novcem, poveani opseg rada, sjedenje u zadimljenim pro
storijama, nestaica mesa, gnjavaa sa servisiranjem automo
bila, zakrene prometnice, sveopa buka od ulice i radnog
mjesta do takozvanog naeg tihog domaega kutka uz oba
vezno ukljuen televizor, radio i zaglunu buku svega to nas
okruuje. Sve su to uzroci nae napetosti ali ona kap nitro
glicerina koja je potrebna da eksplodiramo skrivena je u
neem drugom.
Jednog sam dana poao svom pretpostavljenom da mi
potpie neki dopis i nehotice postao svjedokom nemila pri
zora koji me strahovito iznenadio, ali i ponukao da se dobra
no zamislim nad tim sluajem. Razmiljao sam o tome, to
je tog ovjeka toliko izbacilo iz takta da je naprosto istjerao
neku stranku iz svoje sobe. Svakodnevno sam po nekoliko
puta dolazio u dodir s tim ovjekom i primijetio sam da je
neko vrijeme poslije dolaska u ured vrlo miran, staloen i
susretljiv, ali nakon nekoliko sati postaje razdraljiv, vie,
nema strpljenja da nekog saslua do kraja, mrzovoljan je i svi
slubenici nastoje da mu do kraja radnog vremena ne dou
pred oi. N i j e uvijek bio takav. To se dogaalo u posljednje
vrijeme.
Ostao sam toga dana neto dulje u uredu, ali se nikako
nisam mogao usredotoiti na svoj posao. Instinktivno sam
osjeao da je to posao za mene. Uzeo sam ralje i poao u
sobu pretpostavljenoga. Svi su ve bili otili. Na prostoru gdje
je pretpostavljeni obino sjedio, ralje su se upravo sumanuto
trzale i okretale. Poem tragom zraenja i ono me dovede u
telefonsku centralu koja se nalazila u susjednoj prostoriji u
donjem katu. I z v o r tetnih zraka nastajao je prilikom punje-

100

101

nja akumulatora usmjerivaem (Gleichrichterove lampe) koji

je bio ukljuen za vrijeme rada centrale, dolazio je do raza
ranja ive elektrinim nabojem i tu se stvarao statiki elek
tricitet. Rekao sam sutradan pretpostavljenom o svom otkri
u, ali nije bio ba sasvim uvjeren da je to razlog njegove
nervoze i razdraljivosti. Zbog toga sam predloio da nai
nimo pokus.

Vi ste svi magarci, a ne ja!

Dogovorili smo se s telefonistom da emo cijeli ormar s
ureajima okrenuti tako da vie ne zrai prema stolcu pret
postavljenog, ve na susjedni stol za sastanke komisije za
revizije projekata. Zrake smo usmjerili na nekoliko stolaca, ne
znajui tko e na sastanku zauzeti ta mjesta. Dogodilo se da je
na jedan od stolaca pod zraenjem sjeo na kolega inspektor.
Pretpostavljeni je ostao izvan domaaja zraenja i pomno pra
tio to e se dogoditi.
Na dnevnom redu bilo je desetak razliitih predmeta za
raspravu. Prva dva predmeta bila su vrlo brzo pozitivno rije
ena i potvrena, unutar dvadesetak minuta od poetka sa
stanka. Poslije dvadeset minuta doao je na red trei pred
met koji je pripadao nadlenosti naeg sluajnog pokusnog
kunia inspektora.
Ja ovaj projekt ne prihvaam, jer nije u redu!
Ali, kolega, pa to je projekt kao i svi drugi koje ste
na posljednjim sjednicama potpisali. Nije mi jasno zato od
bijate, kad je sve u redu. Nema smisla da se sada nateemo
oko neke sitnice. Recite to ovdje nije u redu, pa da to raspra
vimo.
Nije u redu, neu potpisati i gotovo!
E v o ja imam sluajno u mapi kopiju istog takvog
projekta s prole sjednice, razlika je samo u imenu inves
titora, sve je inae isto, a to ste potpisali bez ikakve primjed
be. Zaista ne razumijem vae odbijanje.
Ako vam nije jasno onda uzmite do znanja da to
neu potpisati iz principa. Ne-u!
Ali to je vrlo nezgodno, kolega, moe netko pomisliti
da se tu radi o nekom osobnom interesu, znate kakvi su ljudi,
rei e da su ona poduzea kojima ste potpisali projekte dala
kakvu protuuslugu, a ovi nita, pa im zato ne potpisujete.
102

Ali ako vi uporno ostanete na svome, morat emo vas isklju

iti iz komisije pa neka drugi inspektor pogleda to ovdje nije
u redu.
Rekao sam ve da neu potpisati i gotovo!
Ma, kolega, dosta je toga natezanja! Ja sam ovdje
najstariji meu vama i uzimam sebi pravo da od vas, kolega,
zatraim objanjenje.
N e m a m ja to objanjavati. Ne potpisujem i kvit!
To me podsjea na onog magarca u Dalmaciji koji se
ispruio nasred ceste pa ni makac, a mi trubimo i trubimo . . .
Tako dakle, sad me jo i vrijeate! Najprije primam
mito, onda hoete da me eliminirate, a sada sam na koncu i
magarac. Krasno, bogami! Ja s vama vie ne mogu raditi. Vi
ste magarci, a ne ja!
Inspektor dograbi spise koji su stajali pred njim na stolu
i tresne ih o pod.
Vidio pretpostavljeni da je vrag odnio alu, pa se umije
ao u prepirku.
Molim mir, smirite se svi i sluajte to u vam rei.
Tu im ispria cijeli sluaj s onom strankom, pa kako
smo otkrili zato je uvijek iznerviran i da smo namjestili
zraenje iz telefonske centrale na stolac na kojem je, sasvim
sluajno, sjedio inspektor, a mogao je sjediti bilo koji od
lanova komisije.
Na kolega, inenjer Jurdana, tono je tempirao da
e reakcija nastupiti izmeu esnaest i dvadeset minuta na
kon poetka sastanka. Tako se i zbilo. Poelo je sa svaom
i zavrilo s bacanjem spisa, kao i juer kod mene. A svemu je
krivo to tetno zraenje iz telefonske centrale.
Svi su se slatko smijali toj podvali, a pretpostavljeni je
odveo inspektora da se malo odmori i sredi izvan nadraajnog
podruja. Nakon nekog vremena sjednica je nastavljena, in
spektor je paljivo pregledao sporni projekt i, ne naavi
nikakve nepravilnosti sasvim mirno potpisao odobrenje,
ispriavi se kolegama zbog maloprijanjeg nenamjernog inci
denta.
Osam dana poslije pokusa s telefonskom centralom sav
uzbuen doao je k meni kolega inenjer s nekoliko svojih
suradnika, alei se da posljednjih dana na njihovim radnim
mjestima nije sve u redu. U ured dou svjei i raspoloeni, a
za kratko vrijeme svi su umorni i iscrpljeni da jedva mogu
obavljati svoje poslove. Odem ja k njima i vidim da se ralje
zaista jako okreu. Kad sam utvrdio smjer zraenja, odmah
103

mi je sve postalo jasno. Kako smo bili pomakli telefonsku

centralu da zrai onaj stol za sastanke, usmjerili smo zrake
ba prema sobi ovih ljudi koji su se doli potuiti na smetnje,
a kako za zraenje statikog elektriciteta zidovi ne predstav
ljaju nikakvu prepreku, dogodilo se da smo nehotice izvrili
jo jedan pokus koji je samo potvrdio moju teoriju. Tada smo
okrenuli ormar s ispravljaem koji stvara to zraenje, tako da
nije vie nikoga zraio na naem katu.
Ali to nije bio kraj toga zraenja. Naime, etrnaest dana
kasnije dooe k meni trojica kolega iz drugog odjela koji je
imao prostorije na etvrtom katu, i rekoe mi da je trojici
njihovih inenjera u posljednje vrijeme zlo na radnim mje
stima. Otiao sam odmah k njima i nabasao opet na zra
enje iz telefonske centrale. Okrenuvi izvor znaenja izolirali
smo u potpunosti na kat, ali su zato bili ugroeni kolege
iznad nas, j e r ni visina nije nikakva prepreka za zraenje sta
tikog naboja. Budui da smo izvor zraenja ve toliko puta
pomicali, odluio sam da ga vie ne diram, pa sam preporuio
da se jednostavno pomaknu s ozraenih mjesta metar lijevo
ili desno i problem je rijeen, a ukoliko pomaknemo zraenje
s njihova smjera, zahvatit emo nekog drugog. Tako je i
uinjeno, pa su se svi ubrzo smirili i mogli bez smetnje nasta
viti redoviti posao.

umjesto drvenog sintetiki pod, sintetika sjedala s aluminij

skim rukohvatima uvrenim mesingastim vijcima, unutar
nja oplata od plastinih materijala, najlonske ploe uvrene
aluminijskim trakama i mesingastim vijcima, drvene hvataljke na stropu zamijenjene aluminijem, eljezom, plastikom,
niklom, kromom, sjedala vozaa i konduktera takoer u kom
binaciji raznorodne plastike i najrazliitijih metala itd. itd.
Dakle, sve kombinacije materijala sa razliitim elektrinim
potencijalima koji nikako ne smiju doi u meusobni dodir,
jer postaju izvorom snanog zraenja statikog elektriciteta.
Naravno, kad netko u takvu ambijentu sjedi cijeli svoj radni
dan, kao voza i kondukter, pa se tu nau i inae napeti
putnici od kojih mnogi na malo duljim relacijama provedu
u tramvaju po pola sata, pa i vie, nije udo da najednom,
gotovo iz ista mira svakodnevno dolazi do vrlo neugodnih
ispada. Pogotovu kad uu putnici s plastinim donovima, pa
nose na sebi sintetiko rublje, najlonsku presvlaku na metal
nim kiobranima i s plastinim torbama u kojima nose razli
ite staklene ili metalne predmete i to objese na aluminijski
dra na naslonu sjedala ispred sebe. Sve to izaziva takvo
zraenje da nisu iskljueni ni najtei izgredi.

Kako je nekad bilo lijepo u dobrim starim zagrebakim

tramvajima, ljeti otvorene prikolice, pa kome smeta zrak taj
ode u prva kola, a tko voli propuh u prikolicu. I nije bilo
neopisive guve kao danas, nije bilo toliko i tako drastinih
sukoba meu putnicima i s tramvajskim osobljem. Bili su
ljudi tada manje nervozni, ali ne samo zbog toga to nije bilo
svakodnevne jurnjave za blagostanjem. U ono je vrijeme po
stojala mnogo grevitija i daleko traginija jurnjava borba
za svakodnevni opstanak, pa ipak su ljudi bili mirniji, staloeniji, drueljubiviji.

B i o sam tako u nekoliko navrata svjedokom obrauna

izmeu putnika i tramvajskog osoblja, kad su voza i kon
dukter pretukli putnika, zatim kad su putnici izmlatili kon
duktera, prisustvovao sam i dijalogu izmeu putnika koji
je sav zajapuren dobacio: V i ste kondukterski mulec!, a
kondukter da mu ne ostane duan odrecitirao takoer prikla
dan osmerac: A vi ste putnika svinja! Sjeamo se jo i
sluaja kad je neki putnik ubio konduktera iz pitolja! Pravi
uzroci takvu ponaanju nisu nikad utvreni, jer su povodi bili
vie nego beznaajni. Meutim, nema sumnje da je sve te
incidente uzrokovalo zraenje statikog elektriciteta koji je
nastajao u samim kolima uslijed spojeva raznorodno polarizi
ranih statikih naboja. Poznat je sluaj kad je na zadnjoj
stanici u rnomercu iznenada umro na svom radnom mjestu
kondukter. Vjerojatno je i tom prilikom kobnu ulogu odi
gralo zraenje u tramvaju i snano bono strujanje izazvano
protokom nedalekog potoka.

Stari su tramvaji bili kombinacija drva i metala: metalna

vanjska oplata, unutra sve u drvu, pod od drvenih letvica,
drvene klupe, na stropu drvene preke s hvataljkama od
koe i porculanskim rukohvatima. Svi ti materijali bili su
u pogledu elektriciteta pravi izolatori. A onda se u na svako
dnevni ivot poela uvlaiti plastika, pa su i tramvaji dobili

Sreom, poslije nekoliko godina, na spojevima tih razli

itih elektrinih potencijala uslijed razaranja materijala stvo
rio se prirodni izolator u obliku korozije te se smanjio spoj
izmeu razliitih elektrinih naboja. T i m e je prestalo i zra
enje, pa je u takvim tramvajskim kolima nastupilo razdoblje
smirenja i trpeljivosti. N o , u svim novim vozilima pripovijest

Vi sve kondukterski mulac! A vi, gospon, putnika

svinja!

104

105

e se ponavljati sve dotle dok se ne stvori korozija na spoje

vima, ili ne upotrijebe materijali srodnih potencijala. Vjeru
jem da e se u budunosti povesti rauna o takvim stvarima
i paljivom upotrebom materijala u potpunosti otkloniti i opa
snost od zraenja.

Statiki elektricitet i promjena vremena

Da se o tome u svijetu ve vodi rauna, dokazuje i poda
tak iz nekih zemalja, npr. vicarske, gdje je na snazi propis
da se prilikom sudskih rasprava mora voditi rauna o tome
kakvo je vrijeme, osobito u proljee, jer kad ondje pue topli
vjetar fen, koji se u vedskoj naziva fein, a u Njemakoj
Fohn, ljudi su vrlo razdraljivi i nemirni, ponekad ak i sa
svim neodgovorni u svojim postupcima, pa tako iskazi svje
doka i stranaka na sudu mogu biti u vrijeme fena iskrivljeni i
neuraunljivi. Zbog toga se za vrijeme takvog toplog vjetra
odgaaju sve sudske rasprave.
K o d nas nema fena, ali je ope poznato da i bez tog alp
skog suhog i toplog vjetra ljudi postaju smanjeno uraunljivi
u razdobljima naglih vremenskih promjena zbog ivanih
smetnji i preosjetljivosti. U takvim sluajevima, osobito kad
se sprema velika oluja, primijeen je i porast broja samouboj
stava, zloina, prometnih nezgoda i si., ponekad ak i do
osamdeset posto vie negoli za lijepa i stabilna vremena.

Na cestama smrt vreba ispod zemlje

Tragajui za podzemnim vodama i slijedei njihov trag,
esto sam pri prijelazu kakve prometnice preko koje su me
tragom podzemnih zraenja vodile ralje, nailazio na vijence
koji su, postavljeni kraj ceste, upozoravali da je na tome mje
stu netko poginuo. Poeo sam o tome razmiljati, itajui u
novinama sve ee da je neki voza iz nepoznatih razloga
iznenada skrenuo na suprotnu stranu i izazvao sudar. Poao
sam nekim tragovima novinskih vijesti, na mjesta gdje su se
dogodili tei udesi. Gotovo na svim takvim lokacijama otkrio
sam da podzemne vode presijecaju dijagonalno prometnicu i
kad na takvo mjesto stigne automobil za ijim je volanom vo
za s jakim elektrinim nabojem suprotnim od onog u zemlji,
struja mu okrene volan istom onom snagom kojom okree i
106

ralje. Obino se dogaa da voza nije svjestan te nepredvi

ene reakcije i vozilo prelazi na drugu polovinu ceste, pa
ukoliko ima nesreu da iz suprotnog smjera upravo u tom
trenutku naie drugo vozilo, to nije rijedak sluaj na opte
reenim prometnicama, onda dolazi do tekih rtava i velike
materijalne tete, a u najboljem sluaju, ako je sam na cesti,
voza e zavriti kraj puta u grabi ili e se zabiti u drvo.
Dakle, samo kad na takvo mjesto naie voza suprotno pola
riziranog statikog naboja, doi e do nesree, dok e drugi
proi preko takvih zamki bez ikakve smetnje. To i jest razlog
to strunjaci ne vjeruju u moju tvrdnju, jer misle da svaki
auto koji naie na podzemnu vodu mora skrenuti s pravca. S
druge strane opet tvrde da je automobil zapravo najidealniji
Faradevev kavez i da odbija ak i gromove. Tono! Gromove
odbija, ali ne spreava prodor zraenja statikog naboja, kao
to ne spreava ni prodor radijacije. Kad neki istiu da je
to protiv svih zakona fizike, treba ih upozoriti da taj svoj
zakljuak malko proire i da treba glasiti: protiv svih nama
poznatih zakona fizike. O fizikalnim nepoznanicama nitko i ne
razmilja.
Istraivao sam tako vodu u Bosni i registrirao usput jaku
podzemnu struju na novoj magistralnoj cesti koja vodi od
Bihaa do Jajca. Bilo se ve smrailo pa sam oznaio to mje
sto za kasnije detaljnije odreivanje najboljeg podzemnog toka
i upozorio vozaa koji nas je vozio da zapamti to mjesto, jer
e se na tom dijelu puta dogaati prometne nesree. Voza
mi je tada rekao da prometnica jo nije slubeno otvorena,
ali ve je bilo nesrea, ba u blizini oznaenog mjesta, a nije
tome davno kako je tu negdje sletio autobus i poginulo neko
liko ljudi. Drugi dan smo se ponovno sastali kod oznake da
nastavimo istraivanje. Sada su se, na danjem svjetlu, na no
vom asfaltu sasvim lijepo razaznavali tragovi autobusa koji
je, naiavi na to podruje, naglo skrenuo u smjeru podzem
nog toka, zatim su tragovi guma kazivali da je voza pokua
vao vratiti autobus na sredinu ceste, ali je taj nagli manevar
izazvao slijetanje vozila u provaliju i tom je prilikom poginulo
est putnika. Svjei vijenci na mjestu udesa bili su nijemi svje
doci nedavne tragedije.
Zamalo se dogodilo da je nedaleko od Dubrovnika i moj
vijenac potvrdio pretpostavku o kojoj sam govorio. S pred
sjednikom opine, direktorom i agronomom jedne zadruge
krenuo sam do izvora rijeke Ljute da pokuam utvrditi kojim
smjerom tee dalje ta ponornica. Budui da sam odmah utvr
dio smjer podzemnog toka i vidio da se voda kree prema
107

udaljenoj cesti, predloio sam da poemo automobilom do

mjesta gdje voda presijeca prometnicu, a odande emo je
dalje slijediti pjeice. Samo to smo se odvezli nekoliko sto
tina metara, osjetio sam da se pribliavamo mjestu krianja s
podzemnom vodom, pa sam upozorio direktora zadruge koji
je bio za volanom.
Smanjite brzinu, jer emo sada naii na sjecite ceste
i ponornice, a to moe biti opasno za vozaa, zato vrsto dr
ite volan i vozite sasvim lagano. Skrenite uz desni kraj, prema
nama dolazi automobil prilinom brzinom, bolje je da se
uklonimo dok ne proe opasno mjesto.
Direktor je odmah usporio i svrstao se sasvim uz desni
rub puta, ostavivi oko est metara slobodnog prostora za
automobil koji je nadolazio. Meutim, u tim sekundama koje
su preostale do mimoilaenja, iskusni direktor koji se zaista
iskazao kao vrstan voza i dobar psiholog, osjetio je da se
neto udno dogaa s automobilom koji nam je nesmanjenom
brzinom hitao u susret, pa je tako naglo zaustavio vozilo da
smo se jedva odrali na mjestima. Upravo kad smo htjeli
prigovoriti direktoru zbog toga nesmotrenog manevra, ugle
dali smo kako je onaj automobil, bio je to renault, kao
sumanut pojurio ravno na nas. Uhvatili smo se grevito za sve
to smo u tom trenutku uspjeli dohvatiti i doekali udarac
uz zaglunu eksploziju i tropot. Sreom, bile su to samo
dvije gume, jedna na naem i jedna na onom drugom auto
mobilu koji se odbio od nas, a to struganje i sudaranje lime
nih dijelova, uz one dvije istovremene eksplozije guma, proiz
veli su takvu stranu buku da nas je sve uhvatila jeza. Da za
volanom nije sjedio tako iskusan voza koji je instinktivno
osjetio opasnost i odmah se zaustavio, izbjegavi tako direktni
sudar, danas bi ovdje kao tragian memento vijenci opo
minjali vozae na oprez, a u novinama bi vjerojatno stajalo
da smo poginuli u sudaru do kojeg je dolo iz nepoznatog
razloga. Kad se sve stialo i kad je na voza vidio da smo
svi ostali ivi, izletio je i okomio se na vozaa drugih kola
koji je takoer ostao neozlijeen.
Pa jeste li vi ludi, zar niste vidjeli da smo mi na
cesti? Imali ste toliko prostora, a vi ravno u nas! Vi ste ili
pijani ili niste normalni!
Ja zaista nisam svjestan to se to dogodilo, vidio sam
da imam dvoljno mjesta za prolaz, ali mi je najednom neka
nepoznata sila zakrenula volan ravno na vas i dok sam pomi
slio to da uinim ve je sve bilo gotovo.
108

Meni je bilo sasvim jasno to se to dogodilo. Znajui da

nailazimo na opasno podruje, upozorio sam naeg vozaa da
smanji brzinu i on je to uinio. Ali onog drugog nije imao
tko da upozori. Sreom je sve dobro prolo.
Zanimljiv je i sluaj koji se zbio u Hercegovini. U jed
nom selu nedaleko od Mostara traio sam vodu, a kad je sve
bilo gotovo, poem s jednim zagrebakim odvjetnikom prema
Dubrovniku da mu pronaem vodu za vikend-kuu. Vozio nas
je neki mostarski taksist, kojeg je doveo advokat iz Mostara,
prijatelj moga zagrebakog znanca. Prije nego to smo uli
u automobil, ja sam htio pregledati vozilo.
Kad god idem na dulju vonju kolima, uvijek ra
ljama najprije pregledam automobil zbog zraenja da ne bi
za vrijeme vonje bilo zlo meni, a pogotovu ne vama jer
volan je u vaim rukama.
Ma kakvo zraenje, ovjee, pa to je novi automobil,
to su prvorazredna kola, sve sam uredio kako treba, sve je
novo, nedavno sam ga kupio kad sam razbio onaj stari.
Kako ste to razbili auto? Jeste li imali sudar?
Pa, nije ba bio sudar. Deset godina sam imao taj
auto, vozio je kao veliki. Ali, nedavno, dogodilo mi se veliko
zlo. Ba na ovoj cesti, prema apljini, skrenuo sam s ceste
u provaliju i dva putnika koji su se vozili na stranjim sjeda
lima ostali su na mjestu mrtvi, a ja sam zadobio teke ozljede.
Sada se vodi spor protiv mene i ovaj me advokat doveo da
vas vozim, kako bi mogao provjeriti jesam li sposoban za
vonju ili ne. Ako ne bude sve u redu, morat u napustiti
slubu.
Pa, nije ba ugodno da mi sada posluimo kao pokusni
kunii za provjeru vae vozake sposobnosti, zato u teme
ljito pregledati vozilo prije nego to odluim sjesti u nj.
Vidite, ovaj auto jako zrai sa svih strana, imate sjedala od
skaja i kad na to stavite ovaj plastini jastui od najlona,
dolazi do jakog zraenja, jer sjedalo ima jednu vrstu naboja,
a jastui drugu, pa kad se to meusobno spoji, stvara se
statiki elektricitet koji tetno djeluje na cijeli organizam.
Ovaj jastui, kad sjedite na njemu, u dodiru sa skajem zrai
vas odozdo, nabijate se statikim elektricitetom, i kada nai
ete velikom brzinom na mjesto gdje pod zemljom tee voda
koso preko ceste, onda to podzemno strujanje koje ima jednu
vrstu naboja, u dodiru s vaim nabojem druge vrijednosti
okrene volan isto tako kao to okree ralje u mojim rukama.
Za vrijeme dok se vozite, ovaj vas jastuk nabija strujom isto
109

kao to se za vrijeme vonje puni akumulator, neprestano ste

nad naponom i tako u susretu s podzemnom vodom odletite
s ceste kao da ste zakoili na ledu. Pa dobro, kad se ve vri
pokus, onda u i ja sudjelovati u tome, jer i mene zanimaju
neke stvari. Ali najprije van s tim jastuiem.
Voza bez rijei uze jastui i baci ga u ko za smee.
Eto, vie ga nikada nee bit u m o m automobilu. Imate
pravo, dok nije bilo tog jastuia, nikad mi se nita nije do
godilo, a im sam ga stavio u onaj auto odletio sam u pro
valiju.
Sad vi lijepo nas vozite, i nekoliko kilometara prije
onog mjesta gdje ste sletjeli s ceste upozorite me, pa u uzeti
ralje i tono u pokazati gdje ste stradali.
Kad me voza upozorio, uzeo sam ralje i ekao da naiemo na podzemnu vodu. Nakon nekog vremena javi se prvi
signal, pa drugi i trei.
Stop! Tu je mjesto gdje ste imali nesreu. Sad se
malo vratite, pa onda polako naprijed i pokazat u vam tono
kojim ste smjerom skrenuli s ceste.
Tono! Ba na tome mjestu mi se dogodila nesrea i
ovako sam ukoso otiao dolje kao to ste pokazali. Dakle,
te podzemne vode i struje su krive, nikako mi nije bilo jasno
to se zapravo zbilo.
Upozorio sam nadlene da je to vrlo opasno mjesto i da bi
trebalo postaviti znak upozorenja. To vjerojatno nije nikad
uinjeno.
Provjerio sam mnoga mjesta na kojima esto dolazi do
neobjanjivih prometnih nesrea i gdje uvijek pogiba po
nekoliko osoba. Brzina, neopreznost i umor vozaa samo su
usputne pojave i dodatni elementi tih nesrea. Kad se vozilo
nae nad izvorom podzemnih zraenja, nevidljiva sila okree
volan u smjeru toka vode koja prolazi ispod ceste. Ako je
u tom trenutku prisutna velika brzina i oputenost ili premorenost vozaa nesrea je neizbjena. Tu se uglavnom radi
o dobro preglednim dionicama i vozai ne oekuju nikakvu
opasnost, pa ih zbog toga iznenadno skretanje volana zatekne
sasvim nespremne za bilo kakvu intervenciju.

110

IZ MOJE INSPEKTORSKE PRAKSE

Moja sposobnost pronalaenja podzemnih voda, bole
snih mjesta na tijelu i najrazliitijih izvora zraenja stati
kog elektriciteta, omoguila mi je da to svojstvo iskoristim
i u svom redovitom poslu graevinskog inspektora Skuptine
grada Zagreba. Pomou te svoje sposobnosti sada sam mogao
otkriti graevinske nedostatke, svjesne ili nehotine, koji su
prije ne samo meni ve i ostalima kolegama bili potpuno ne
dostupni. Visak i ralje nepogreivo su me upozoravale na
propuste i prijevare.

Neispravan var isto je to i bolestan organ

Prilikom pregleda varova na nosivim konstrukcijama
zgrada, visak se jednakom brzinom okree ondje, gdje su svi
dijelovi ispravni. Meutim, im visak naie na mjesto gdje
je kod zavarivanja ostala mrvica nekog materijala, pa var nije
izveden po propisu, visak odmah uspori vrtnju ili se sasvim
zaustavi, ako se radi o veoj smetnji, dakle kao kad prilikom
pregleda tijela naiemo na bolesno mjesto.
Pregledavao sam tako nosivu eljeznu cjevastu krovnu
konstrukciju jednog paviljona na Zagrebakom velesajmu, jer
se radilo o velikoj teini, pa bi u sluaju loe izvedbe nosivog
dijela moglo doi do nesree. Popeo sam se do dvanaest me
tara visoke krovne konstrukcije i poput akrobata, bez zatitne
mree, verao sam se po reetkastom nosau do petorostrukog
spoja zavarenih cijevi, nogama sam se uvrstio za nosa, tako
da su mi ruke ostale slobodne, pa sam u jednoj ruci drao
visak, a u drugoj kredu. Kaiprstom sam prelazio preko zava
renih dijelova i gdje bi god visak stao, obiljeio sam to mjesto
111

kredom. Kada sam pregledao tri najvanija spoja, dao sam

da se oznaena mjesta rendgenski snime, kako bi se vidjelo
to se nalazi ispod minijem premazanih cijevi. Kada smo
dobili fotografiju tih mjesta, pokazalo se da je visak nepogre
ivo utvrdio opasne nedostatke.
Prije nego to sam uao u halu da pregledam krovnu kon
strukciju, po obiaju sam najprije s raljama u rukama pro
etao prostorijom da vidim ima li gdje zraenja. Sve je bilo
u redu. Meutim, kad sam za vrijeme snimanja varova ponov
no uao u halu, osjeao sam se nelagodno, odnekuda je dopiralo zraenje. Poeo sam raljama provjeravati i odjednom
ih je nevidljiva sila snano trznula prema gore. Pogledao sam
iznad sebe, ondje su upravo bili namjeteni aparati za snima
nje varova. Inenjer koji je bio u slubi rekao mi je da su
aparati izolirani olovnim platem, j e r se snimanje vri izoto
pima, pa postoji opasnost po okolinu, zato se svi moraju uklo
niti s mjesta na kojem se snima. Meutim, ini se da je una
to svim mjerama sigurnosti zraenje negdje probilo izolaciju.
Kad su nakon snimanja skinuli aparate, pronaao sam po
mou viska da je izolacija bila slabo provedena na spoju po
klopca i ostalog dijela olovne zatite aparata i ta gotovo nevid
ljiva pukotina bila je dovoljna da izotopi pronau izlaz.

Instrumenti, meutim, nisu otkrili nikakve promjene, pa

je zato komisija odredila da se pokua dodati jo optereenja.
Kad se radnik popeo ljestvama na krov da stavi jo dvije ope
ke, svojom je teinom stvorio toliko optereenje da su kazalj
ke na instrumentima poele pokazivati poputanje konstruk
cije, pa je krov odmah rastereen. Svi su bili silno iznenaeni
mojim nalazom i pravovremenim upozorenjem da je postig
nuta maksimalna nosivost, dok su instrumenti poeli reagirati
tek kad je stup bio preoptereen, tj. kada se eljezo poelo
drobiti.
Velika bi opasnost bila zaprijetila buduim stanarima
jedne novogradnje i prolaznicima u uem sreditu grada da u
toku gradnje nisam redovito nadgledao radove. Budui da se
radilo o ugaonoj viekatnici, djelomice predvienoj za drut
vene prostorije, posebnu sam panju posvetio stupovima-nosaima koji su imali podnijeti najveu teinu. Zbog toga sam
vrlo pomno pratio sve faze podizanja nosivih stupova. Osobito
sam se zanimao za ugaoni stup, upozoravajui rukovodioca
gradnje inenjera da osobno nadgleda armiranje stupova.

Prije ispitivanja pokuao sam viskom odrediti krivulju

eljeza ugraenog u beton da vidim kako e se to eljezo
ponaati prilikom optereivanja. K r o v je postepeno optere
ivan opekama, a specijalni instrumenti biljeili su kako
stup podnosi teinu. Ja sam opet pregledavao stup viskom.
Primijetio sam da prilikom svakog novog optereenja visak
pokazuje sve manju krunicu, a onda se sasvim zaustavio.

Jeste li se drali tono kako je predvieno za ovaj

ugaoni stup?
Jesam, sve je izvedeno prema projektu.
Zamolio sam vas da osobno nadgledate armiranje stu
pova, osobito ovog ugaonog. Jeste li stavili sva vertikalna i
horizontalna eljeza?
Ja sam osobno nadgledao radove i prije betoniranja
zatraio sam da odgovorni projektant izvri pregled i izda
odobrenje za betoniranje. Jamim da je sve u redu. I beton
smo maksimalno nabili.
Dobro, vjerujem vam, ali vidjet emo hoe li se ralje
s time sloiti.
Uzeo sam ralje i poeo pregledavati je li sve na mjestu.
Vertikalne eljezne ipke bile su sve na broju i ispravno po
stavljene. Ali to je s obruima! Sve do dna stupa nigdje ni
jedne eljezne karike koja meusobno dri okomite ipke, a
trebalo bi ih biti trinaest.

Pogledajte, visak je stao, kao kad pregledavam ovje

ka, pa kad naiem na bolesno mjesto visak stane. Prema
tome, usporedivi ispitivanje ovjeka i ovog eljeza, mislim
da je sada dostignuta krajnja granica nosivosti, j e r eljezo
je pod ovim teretom u stanju bolesti. Kohezija eljeza jed
naka je sada nuli i zato nema elektriciteta. Ako se stup jo
vie optereti, doi e do drobljenja eljeza.

ovjee, pa ovdje sve do dna nema ni jedne jedine

karike! Vi ste rekli da ste osobno nadzirali i da jamite za
ovaj stup.
Ponavljam vam da sam osobno nadzirao obru po ob
ru, svih trinaest komada i oni su tu unutra, dajem glavu
znam to sam radio. Glavu dajem, kaem vam, da je sve u
redu.

112

g 7urdtta:

Prisustvovao sam jednom po slubenoj dunosti ispitiva

nju nosivosti montanih zidnih ploha za novogradnju kole
nedaleko od Zagreba. Trebalo je da predstavnici investitora,
izvoaa radova i graevinskog instituta ispitaju stabilnost
tankih armirano betonskih stupica koji su imali nositi stropne i krovne konstrukcije velikih uionica.

R a l j e i visak ivota

113

 Bolje bi bilo da s glavom malo priekate dok ne pro

vjerimo o emu se radi. Ali da znate, vi se moete prevariti,
ja se mogu prevariti, svi moemo pogrijeiti ali ralje su
nepogreive. Odmah emo vidjeti tko je u pravu. Na moju
odgovornost poet ete razbijati stup odozgora. Ako nisu na
mjestu dvije karike, onda, kolega, stup ide dalje na vau duu.
Ne dvije, ako ne naemo prvu kariku ja preuzimam
svu odgovornost.
Prije otvaranja stupa, moj kolega je doveo poslovou i
savijaa eljeza koji su takoer jamili da su sve vilice (ka
rike) propisno postavljene.
Poelo je razbijanje armiranog stupa od vrha. Na mjestu,
gdje je trebalo da se nalazi prvi eljezni prsten nije ga bilo!
Samo uspravne ipke niim meusobno povezane. Gledao sam
ispod oka prisutne. Otvorenih ustiju i razrogaenih oiju tupo
su gledali kako sa svakim udarcem ekia i sjekaa nestaje
njihova jamstva. I trinaesti poloaj predvien za kariku bio
je prazan. Tek dalje, pri samom dnu stupa, bile su uredno
nanizane sve karike, jedna na drugoj. Kosa mi se digla na
glavi pri pomisli to bi se dogodilo da se povjerovalo izjavi
prisutnih i da ralje nisu otkrile propust. K a k o se to moglo
dogoditi? Rekonstruirajui cijeli postupak, otkrili smo u emu
je bila greka. Drei se mog upozorenja i pazei da stupovi
budu to ispravnije i to bolje izvedeni, poslovoa je zaista
sam stavio svih trinaest kolutova, zato je i bio toliko siguran
da je i glavu bio spreman dati. Meutim, zavarivanje karika
nije bilo propisno izvedeno. Ili je materijal bio lo ili varilac
nepaljiv, tek dogodilo se da su se prilikom nabijan ja betona
nakon zalijevanja pojedinih sektora slupa karike pod udarci
ma nabijaa jedna po jedna olkvaile i uslijed vlastite teine i
udaraca polako tonule kroz itku masu i dospjele do dna
stupa. Zbog toga sam izdao nalog da se oko stupa postavi
spiralna armatura s deset centimetara debelim slojem betona,
ime je bio osiguran stabilitet zgrade.
Kad je jedna zagrebaka kulturna ustanova gradila svoje
spremite i radionice, najpovoljniju ponudu poslao je neki
privatni poduzetnik, pa je njemu bila povjerena izvedba ra
dova. Sve je bilo dovreno u roku i sagraeno prema predvi
enom projektu, vrlo savjesno i uredno. Preuzimanju dovre
ne gradnje prisustvovao sam kao gradski graevinski inspek
tor i dunost mi je bila da provjerim ispravnost poduzetnikova trokovnika u odnosu na samu kvalitetu izvedbe radova
i utroku materijala. I ovdje su ralje imale presudnu ulogu.
114

Budui da je u vrijeme kad se to odigravalo, najtee bilo

nabaviti eljezo za armaturu, posvetio sam prvenstvenu pa
nju armiranim dijelovima, jer nosivi elementi gradnje bez
propisane koliine graevinskog eljeza predstavljaju vrlo
veliku opasnost za samu graevinu i ljude u njoj i oko nje.
Nedovoljno eljezom ojaani nosai s vremenom se deformi
raju i takva nepromiljena gradnja neminovno mora zavriti
iznenadnim ruenjem objekta. Kad sam raljama pregledao
neke nasumce odabrane nosive povrine i nalaze usporeivao
s odobrenim projektom, otkrio sam da eljezo nije propisno
ugraeno, da ga nema u propisanoj koliini ili nije postavlje
no kako treba. Premda se graditelj zaklinjao svim i svaim da
se drao projekta kao pijan plota, pokazalo se, kad smo iz
vrili pokusno kopanje zidova, da se ralje nisu prevarile i
da je nesavjesni graditelj pokuao ne samo naplatiti materijal
koji nije ugradio ve je doveo u opasnost cijeli objekt i ljud
ske ivote.
Vrlo lijepa stambena petorokatnica u Remetincu blista
la je na suncu kao da se dobrostivo osmjehuje svojim budu
im stanarima koji su s nestrpljenjem oekivali trenutak ka
da e ostvariti najvei ivotni san. Meutim, do zveketa ras
podjele kljueva preostala je jo jedna prepreka izdava
nje uporabne dozvole. A da bi se za zgradu mogla dobiti ta
kva dozvola, trebalo je temeljito pregledati objekt da se
utvrdi je li sve izvedeno po propisu, kako zbog propusta iz
voaa radova ili projektanta ne bi bili ugroeni ivoti sta
nara. Dunost pregleda te stambene zgrade zapala je mene.
Koristei se raljama, ubrzo sam otkrio da na vie mjesta nema eljeza na sastavima pojedinih montanih elemenata
i zatraio sam da struna organizacija izvri pokusno ispiti
vanje, j e r se ne moe izdati uporabna dozvola za objekt na
kojem sam utvrdio vrlo opasne nedostatke. Izvoa radova
bunio se protiv takvog provjeravanja i alio se predsjedni
tvu grada, pa je odreeno da se to ispitivanje povjeri stru
njacima jednog fakulteta na elu s veleuenim doktorom-inen jcrom-profesorom.
Taj mi je gospodin telefonirao da odmah doem u Remetinec, gdje e se vriti pokusna istraivanja ugraenih veznih eljeza u zidovima, na mjestima na kojima sam ja ralja
ma pronaao da nema eljeza. Oni e svojim modernim in
strumentima utvrditi pravo stanje, jer ralje ne mogu biti
mjerodavne, budui da se nalaze u rukama ovjeka i njihovo
reagiranje ovisi o subjektivnom osjeaju raljara, a to zna115

nost ne smatra legalnim nainom dokazivanja istinitosti, dok

rad instrumentima jami nepogreive i objektivne rezultate.
Zamoljen sam da pred studentima pokaem raljama
mjesta za koja drim da su nepropisno izvedena, pa e onda
oni specijalnim instrumentom za ispitivanje prisustva metala
provjeriti moje navode i usporediti rezultate. Pokazali su
mi kako instrument na betonskoj ploi bez eljeza pokazuje
nulu, a kad se priblii eljezna ipka, kazaljka pokazuje sve
vei otklon to je eljezo blie, odnosno deblje. Uzeli su za
primjer komad betonskog zida od etrnaest centimetara deb
ljine bez eljeza i instrument je mirovao, a kad su iza toga
betonskoga komada stavili eljezo, kazaljka je odmah reagi
rala. Nakon ove demonstracije, prof-dr-ing. pobjedonosno je
uzeo instrument i poeo provjeravati sastave zidnih eleme
nata u kojima se moralo nalaziti eljezo.
Evo, kolega, instrument pokazuje da na primjer u
ovom spoju nema eljeza i to dokazuje da ste bili u pravu,
jer ovdje bi moralo biti eljezo.
Uinilo mi se da ja nisam provjeravao to mjesto i zato
sam uzeo ralje da jo jednom ispitam spojeve. Iznenadio
sam se kad su ralje pokazivale sasvim suprotno, tj. da je
eljezo prisutno. Dao sam otvoriti taj dio zida i zaista je
eljezo bilo unutra. Dakle, ralje su bile preciznije i sigurnije
nego toliko hvaljeni instrument.
Pa to je nemogue, ovaj instrument ne moe pogri
jeiti!
Uzbueni profesor pribliio je instrument ogoljelom e
ljezu ali je kazaljka mirovala. Nakon toga morao sam u
graevinski dnevnik upisati da nain ispitivanja instrumen
tom nije pouzdan, dokazano je da aparat grijei, pa je prema
tome takvo ispitivanje moralo biti otkazano, j e r nije pokazalo
odreenu sigurnost za stabilitet objekta.
Nakon nekog vremena pozvali su me s fakulteta i upitali
bih li pristao da izvre neka struna ispitivanja mojih spo
sobnosti. S veseljem sam pristao da se osnuje komisija stru
njaka koji e mi dati zadatke za ispitivanje bilo raljama bilo
viskom, pa da se utvrdi hou li gdje pogrijeiti.
Na fakultetu me doekala komisija inenjera graevinske
struke i strojara. Prvi zadatak koji je trebalo rijeiti bi
lo je provjeravanje varova na eljeznim ploama koje su
prethodno bile prepiljene, a zatim zavarene u specijalnom
laboratoriju. Kad se po ploama udarilo, zvonile su kristalno
116

isto i po zvuku se nije moglo zakljuiti da bi postojala kakva

greka. Sve su oi bile uprte u mene i u visak kad sam pre
lazio prstom preko vara. Odmah na poetku visak je odjed
nom stao. Oznaio sam to mjesto kredom i nastavio pregle
davati. Na sredini visak opet ni makac. Oznaim i krenem
dalje, pa negdje pri dnu opet upotrijebim kredu. Na drugoj
ploi visak je na dva krajnja poloaja slabije reagirao, na
istim mjestima gdje je na prvoj ploi stao, a na treem, sred
njem poloaju se zaustavio. Dakle, prva je ploa imala neis
pravan var na tri mjesta, druga je bila donekle dobra osim
na sredini, gdje je var takoer bio lo, dok je trea ploa bila
ispravna, samo se visak sporije okretao, to je znailo da var
nije ba najbolji. Upravo kad sam zaustio da predloim
provjeru rendgenom ili izotopima, prekinue me.
Hvala, gotovi smo, inenjeru Jurdanu, nije potreb
no dalje istraivati, sve ste tono pokazali ali to vam je
uspjelo zbog toga to ste itali" nae misli.
Bio bih sretan da mogu itati misli, ali nemam tu
sposobnost, moje tijelo je sposobno da pronalazi vodu, me
tale, oboljela mjesta i stotinu drugih stvari ali da itam
neije misli, tu sposobnost nemam. Radije mi recite to ste
napravili s ploama, to mene zanima.
Sve tri ploe dali smo razrezati tono po polovici i
zatim su one ponovno zavarene. Nakon toga varilac je svrd
lom izbuio po tri jednake rupe na svim ploama, i to na
istim mjestima, vjerujui da ete se zbuniti, j e r neete po
vjerovati da su iste greke na sve tri ploe na istim mjesti
ma. Kad su izraene jednake buotine, ali ne kroz cijelu
plou, ve samo do osam milimetara (ploe su bile debele
deset milimetara), postavili smo razliite zamke na svakoj
ploi. Buotine na prvoj ploi ispunjene su talogom, zatim
su rupe zatvorene i sve je ponovno zavareno. Vi ste pokazali
jednake greke na sva tri mjesta. K o d druge ploe rekli smo
variocu da umjesto taloga u dvije buotine ubaci malo pregorenog vara i neka rupe slabije zavari, a u srednju rupu
neka ubaci talog i ponovno dobro zavari. Vi ste sasvim is
pravno pokazali da je var na prve dvije toke malo slabiji,
dok je na srednjoj vrlo lo. K o d tree ploe izvreno je pod
jednako zavarivanje i zato ste utvrdili da su sve greke na
istim mjestima.
Budui da mislite kako ja umijem itati misli, pred
laem vam da donesete kakav zavareni komad za koji nitko
od nas ne zna gdje je kvar, pa poslije ispitajte mjesto koje u
oznaiti.
117

Nali su na dvoritu meu otpadnim materijalom zava

reni komad i ja sam kredom oznaio loe mjesto. Sreom su
na tom komadu pronali broj pod kojim je bio u arhivu
zaveden film rendgenskog snimanja tog elementa, i na snimci
se jasno vidjelo da je greka tono na mjestu koje sam bio
pokazao.
Ali kako ni to jo nije bilo dovoljan dokaz, odveli su me
u laboratorij do stola na kojem se nalazila betonska ploa
sa eljeznim ipkama na krajevima. Zadatak je bio da pro
naem gdje je zavretak koje ipke unutar betona. Nije to bio
nikakav problem i tono sam oznaio na betonu gdje je pre
kid pojedinih sipki. Kad su razbili betonsku plou, ipke su
prcstajale ondje, gdje sam stavio oznaku.
ini se da su o v o prema njihovu miljenju bili suvie
laki zadaci, pa su me postavili pred zid od opeka.
Ovaj zid upravo ispitujemo, izraen je sa eljeznim
pojaanjem za potresne zone, pa sada pokuajte utvrditi ko
liko ima u tom zidu vodoravnih eljeznih sipki i na kojoj
visini, zatim koliko je vertikalnih, da vidimo hoe li se va
nalaz slagati s izvedbenim projektom.
Poao sam najprije raljama odozdola prema gore i na
brojao trinaest vodoravno poloenih sipki i svaku dao ozna
iti. Nakon toga sam proao zidom od lijeva prema desnom
kraju i utvrdio da se eljezo nalazi samo na uglovima i u sre
dini. Najvea koliina eljeza bila je u sredini.
Najednom se javi slavodobitni glas predsjednika ko
misije.
Ipak ste pogrijeili! Pogledajte projekt, vidite, ovdje
u sredini nema uope okomitog eljeza, a vi tvrdite da ga ima
najvie.
Cijela komisija bila je uvjerena da sam pogrijeio. Me
utim, ponovno sam uzeo ralje i opet sam osjetio da je na
krajevima malo, a u sredini vie okomitog eljeza. Prisutni su
se nasmijali i uvjeravali me da se uzalud trudim, j e r u sredi
ni nema okomitog eljeza. Ja sam opet bio uvjeren da se
ne varam i zatraio sam da pogledamo to se nalazi u susjed
noj prostoriji, sa stranje strane zida, na udaljenosti 130 cm
od raalja. Da vam je bilo vidjeti ta lica, kad su na zidu ugle
dali na avlu objeen kolotur s lancima koji su visili do poda
i tako stvarali dojam okomitih eljeznih ipaka u zidu. Bilo
je to otkrie daleko znaajnije nego da su u zidu bile ipke.

tvrdu. Odbio je, obrazloivi da mi takvu svjedodbu ne moe

izdati, jer na fakultetu ne postoji katedra za takav predmet.
Bio sam povrijeen tim odbijanjem, j e r mi je taj isti fakultet
ski autoritet prije pokusa bio obeao da e mi, ako se sve
zavri u moju korist, izdati slubenu potvrdu. Otiao sam
stoga odmah u urednitvo Vjesnika, ispriao im cijeli sluaj
i zamolio da poalju reportera na lice mjesta da snimi sve one
ploe i zid, pa da se sve to u novinama opie. Bila je to jedina
zadovoljtina za toliki napor kojom sam na kraju nagraen
dokazavi istinu.

Podzemna voda ugroava zgrade

Bio sam pozvan na pregled novogradnje u jugoistonom
dijelu grada, gdje se prilikom gradnje etverokatnice jedan
zid poeo opasno nagibati. Mislili su najprije da je projek
tant pogrijeio u statikom proraunu, ne uzevi u obzir opte
reenje koje e nastati ugradnjom balkona. Pokazalo se da je
s te strane sve u redu i da pogreku treba traiti drugdje. Pre
gledao sam raljama teren i utvrdio da sporni zid lei na sa
moj podzemnoj vodi. Kopajui temelje, radnici su iskopali
zemlju do dvadesetak centimetara iznad podzemnog toka, pa
kako je teren do te dubine bio vrlo vrst, nisu ni pomiljali
da bi na veoj dubini moglo biti drugaije. To vie to su geo
lozi prije poetka gradnje ispitali teren i o tome izdali atest
da je sve u redu. Pokazali su mi oznake mjesta provjere gradi
lita koje su izvrile geoloke ekipe, ali se igrom sluaja
dogodilo da su sva pokusna buenja izvrena oko podzemne
vode, tako da je nalaz stabilnosti zemljita bio u potpunom
redu. Pozvali smo odmah projektanta s kojim smo na licu
mjesta zakljuili da se zgrada mora hitno uvrstiti podmeta
njem eljeznih traverza na dodatnim temeljima u vrstom
zemljitu. T i m e je opasnost od daljnjeg naginjanja zida bila
zaustavljena, ali se dotadanji nagib nije vie mogao otkloniti
i zgrada jo danas stoji s vrlo uoljivom kosinom cijele
fronte.

Tako sam apsolutno dokazao da su ralje u mojim ru

kama nepogreive. Zamolio sam tada uvaenog doktora-inenjera-profesora da mi o izvedenom pokusu izda slubenu po118

119

OTOCI VIE NE BI MORALI 2EATI

Bijes sue ide ove godine u sunane satove ljetne po
luci i po selima. Otjerao je sve ptice, uutkao cvrke,
ispio i posljednju kapljicu vode, osuio loze, utukao mazge i ovce, a sada zaluuje eljad.
Oe, rekoh a ime se tjera bijes sue?
jim

Vodom, sinko, odgovori on smijeei se

rijeima. A majka klikne proeta opet nadom:
Voda nam ve dolazi. Otjerat emo
I ona se ne prevari.

Toga istog dana stigne

-lada doploviti sjutradan

s
u

kopna
luku.

vijest,

(Vladimir Nazor:

da

mo

i tu neman.
e

bunar-

Sua na otoku)

Ovakvih potresnih stranica o eanju na otocima napi

sano je u naoj knjievnosti mnogo. Sreom, sve je manje
eljnog iekivanja broda vodonoe, sve se rjee susreu teki
lokoti na javnim bunarima naih otonih naselja, ali jo uvi
jek ima otoka i otoia, naselja i gradia u kojima je voda
vrlo dragocjena. Svake godine itamo izvjetaje da su iz ne
kih turistikih mjesta usred sezone gosti odlazili zbog nes
taice vode. A tako ne bi moralo biti. Jer vode ima svugdje,
samo je treba pronai. I da je malo vie povjerenja u radiesteziju i ralje, nitko ne bi morao patiti zbog vode. Ni otoci
vie ne bi morali eati.
Sjeam se kako su strunjaci za jedan goletni i negostoIjubivi otoi podno Velebita kategoriki tvrdili da na njemu
nema vode. A ondje su postojala industrijska postrojenja
za koja je bilo potrebno mnogo vode. I ljudi su se muili,

dopremali vodu s kopna uz velike trokove, a imali su do

voljno vode pod vlastitim nogama.
Kad sam se vozio brodom traei pod morem vodu za
onaj otoi, jedva sam pronaao mjesto gdje mi uslijed tre
nja broda i mora statiki naboj nije okretao ralje. Stajao
sam tako oekujui da mi voda pod morem najavi svoje
prisustvo, jer ralje se u tom sluaju okreu isto kao na kop
nu. Kad smo doli na sredinu kanala izmeu kopna i otoka,
ralje se stadoe okretati. Upozorih svoje suputnike da je to
ona ista voda koju smo bili pronali na kopnu i tee odande
pod morem prema onoj otroj najvioj stijeni na otoku. Stao
sam tada na pramae i rekao kapetanu da prati gdje se ralje
okreu i tim smjerom da vozi. Kako podzemna voda nije tek
la ravno, ve je krivudala, kapetan je pratio kamo se ralje
koje sam drao okomito pomiu i tako je okretao kormilo.
Vodena struja s kopna tekla je pod morem u prilinoj irini
i velikom snagom, pa sam utvrdio da je ona podrovala one
stijene na otoku i prilikom nekog potresa potonuo je cijeli dio
brijega, ostala je samo strati otra stijena. Budui da je taj
urueni dio stijene bio duboko dolje kao noem odrezan, pod
zemna se voda odbijala i tekla prema susjednom manjem
otoku, dok je jedan slabiji ogranak s dubine od est metara
izvirao kraj jednog od pogona na ovom veem otoku.
Vraajui se s tog otoia brodom na kopno, opet sam
stajao na pramcu i raljama pokazivao kapetanu smjer. Na iz
nenaenje svih prisutnih, a osobito kapetana, doplovili smo
tono na mjesto gdje sam na kopnu oznaio da tee podzem
na voda koju smo slijedili morem do otoia, u duljini od
o k o osam kilometara.
E, svaka vam ast, inenjeru, ja koji tolike godine
navigavam ne bih bio kadar ovako dovesti brod na oznaku
kao to ste to vi uinili. Vi treba da nosite kapetansku kapu,
a ne ja!
Za najjuniji, a ujedno i najistoniji od veih dalmatin
skih otoka, Mljet, mogli smo uvijek proitati: Krako lio
ima dosta golih stijena i spilja, ponikava i ponora; ima i Iz
vora, ali ne dola, le itelji hvataju kinieu u cisterne. arko
ljeto uglavnom prolazi bez kie, a snijeg padne jednom u
pelnaestak godina, pa su cisterne ponajeeee prazne.
Nakon moga dolaska na Mjet, taj se opis moe slobodno
izmijenili, jer Mljet ima vode, na mnogo mjesta ima vode,
samo je treba pronai, pa nitko vie nee eati.
Kako sam traio vodu na Mjetu? Vrlo jednostavno: vo
zili su me brodicom oko otoka, u ruci sam drao ralje,
122

drao sam ih vrsto da mi se pokrenu samo kad naiemo na

jau podzemnu ilu, dok je geometar biljeio na katastarskim
mapama mjesta gdje voda s otoka utjee u more. Ondje
gdje su se ralje zaista snano okretale, prilazili smo obali i
ostavljali oznaku odakle emo kasnije krenuti po kopnu uz
vodno smjerom podzemne vode. Najjae signale davala je
voda koja je utjecala u more kod mjesta Govedari, pa sam
odluio istraiti njezin tok za eventualno pokusno buenje.
Tako je i bilo. Za najpodesnije mjesto na toj podzemnoj ili
odredio sam lokaciju iznad slanog jezera i biveg samostana,
sadanjeg ugostiteljskog objekta. 0 tome smo sastavili deta
ljan zapisnik s podacima prisutnoga geometra.
Nekoliko mjeseci kasnije, angairali su pod najpovolj
nijim uvjetima sarajevsko poduzee za ispitivanje podzemnih
voda s buaom garniturom. Hitno su me pozvali na Mljet da
prije poetka buenja jo jednom detaljno pregledam odre
enu lokaciju, kako ne bi dolo do kakve zabune i da stroj
za buenje bude postavljen tono ondje, gdje ja odredim.
Poziv je imao nekakav panian prizvuk, to mi je bilo udno,
ali sve se objasnilo kad sam stigao na otok. Naime, geolozi
iz Sarajeva unaprijed su tvrdili da na takvu terenu i jo k
tome na brijegu, ne moe biti vode, a trokovi buenja izno
se svotu od koje se obinom ovjeku to ivi samo od plae
naprosto ledi krv u ilama. Sasvim je razumljivo da su mje
tani, nakon to su im sarajevski strunjaci utjerali strah u
kosti, eljeli biti nacistu to e se dogoditi ako se izvri bue
nje, a vode ne bude. T k o e snositi trokove dopreme stroja
i buaeg pribora kamionom i brodom? T k o e platiti dovla
enje sedamnaest i pol tona tekog stroja na brijeg, po str
mu i stjenovitu tlu, jedva prohodnu i za ovjeka bez ikakva
tereta? T k o e financirati izgradnju privremenog puta, jer je
trebalo u ivoj stijeni usjeci prolaz za dovlaenje stroja.
Samo ti pripremni radovi, jo prije poetka buenja, iznosili
su toliko da se od silnih brojki sve maglilo pred oima. A
onda dolazi buenje, pa sve istim redom natrag do broda,
brodom na kopno, pretovar u kamione i otprema u Sarajevo.
A cijeli je otok vrlo siromaan i njegovih osam stotina sta
novnika morali bi u toku nekoliko pokoljenja otplaivati dug.
Pogledi svih prisutnih bili su uprli u mene. Osjeao sam se
kao osuenik na stratitu kojem je doputeno da izgovori
svoju posljednju elju. Mozak mi je grozniavo radio. Znao
sam da e svaka rije koju izgovorim pred tolikim svjedo
cima biti dokazni materijal protiv mene.
123

 Ja sam skromni slubenik i svojom plaom ne bih ni

da ivim i radim stotinu godina mogao nadoknaditi trokove.
Ali, prema dosadanjim iskustvima, jamim s vie od deve
deset posto sigurnosti da emo na oznaenome mjestu nai
vodu.
Nakon toga sam pregledao lokaciju i pronaao da su
radnici postavili builicu dva metra podalje od sredita koje
sam bio oznaio. Mjetani su se morali okupiti u golemom
broju i jedva smo uspjeli pomaknuti onu grdosiju za dva
metra. Rekao sam tada da se ima buiti do dubine od dvade
set i est metara. Nakon toga sam se vratio u Zagreb, j e r su
pripreme za buenje dugotrajne i nisam htio gubiti vrijeme,
a nije mi pogodovala ni ona naelektrizirana atmosfera, po
kojoj sam osjeao da moje rijei nisu nimalo smirile mjetane.
Poziv koji sam poslije nekog vremena primio, bio je la
konski i odisao je pravom pitijskom tajnovitou: GOTOVO
JE STOP DOITE. to je gotovo? To g o t o v o moe znaiti
sve: propalo, dovreno, upropateno, izgubljeno! Sve jedan
smisao ljepi od drugog. Premda sam bio siguran u sebe,
drao sam se one narodne da vrag nikada ne spava.
Brod se pribliavao Mljetu. Ve izdaleka zapazio sam
na obali mnotvo ljudi. ekaju li me zbog linovanja ili da
zajedno proslavimo pronalaenje vode? to se brod vie
pribliavao obali, to je u meni rasla neizvjesnost i nemir.
Ali kad je u jednom trenutku blagi povjetarac donio s obale
pjesmu i vesele poklike, znao sam da jc postignut uspjeh. I
zaista, im su me mjetani ugledali na palubi, poeli su
klicati i pljeskati.
Na obali sam saznao da je voda pronaena tono ondje
gdje sam pokazao i vlastitim je pritiskom potekla iz buotine
u koliini od 0,4 litre u sekundi. Mjetani su pomou pla
stinog crijeva doveli vodu od buotine na obalu i ondje su
se polijevali kao djeca, nazdravljali i estitali jedni drugima
i ispijali ae iste i bistre vode koja im je tog trenutka bila
slaa i milija od najboljeg vina.
T o g sam se dana od srca nasmijao anegdoti koju su mi
ispriali mjetani. Strunjak koji je bio doao iz Sarajeva da
rukovodi buenjem, nije se mogao nauditi opinskim ruko
vodiocima i stanovnicima Mljeta koji su mene pozvali da im
naem vodu.
Kako ste se samo dali zavesti od inenjera Jurdane
da raljama traite vodu. Tolika ete sredstva utroiti, a ja
vam mogu rei da mi geolozi dobro znamo da u takvom sa124

stavu zemlje, na tom kamenitom terenu nema niti moe biti

pitke vode. I jo ste se toliko muili da pomaknete ovaj teki
stroj za dva metra. K a o da nekakva dva metra imaju pre
sudnu ulogu. Ja vam kaem da ovdje nema vode, ni tu gdje
je sada builica, ni dva metra lijevo i desno, taman da izbusite cijeli otok, vodu neete nai.
uli smo da ste isto tako tvrdili da u kazneno-popravnom
domu u Zenici nema vode, a inenjer Jurdana je ipak uspio
raljama pronai vodu i oni sad imaju vodovod.
Ja se mogu s vama okladiti da ovdje neete nai vodu,
na visini od pedeset metara iznad mora nema vode i nema!
Ako naete ovdje i jednu jedinu kap pitke vode ja u
obrijati ove svoje brkove koji su mi drai od svega! Ali se
ovdje neu sramotiti da traim vodu gdje mi odredi nekakav
raljar. Samo vi buite ali bez mene.
Oklada je prihvaena. Kad je dobivena voda, odluili su
naaliti se malo sa sarajevskim geologom, pa su ga obavije
stili da su radovi obustavljeni i da se dalje ne isplati buiti
j e r vode nema. Na tu vijest inenjer je hitno doputovao da
obrauna izvrene usluge.
Vidite da vode nema, ja sam vas bio upozorio. Neka
vam sada va raljar plati ove milijune!
Mjetani su ga tada poveli do buotine i pokazali mu
kako voda sama izvire. A kad je prueno gumena cijev do ne
koliko stotina metara udaljene obale, gdje je upravo zapoi
njalo slavlje, inenjeru nije preostalo nita drugo, nego da se
vrati u Sarajevo ali bez brkova!
Mislim da su te veeri vodenoga slavlja mjetani Mljeta
poli na poinak bezbriniji nego ikada prije i da u toku
milenijske povijesti tog otoka, nikada ljudi na njemu nisu
okusili takvo boansko pie koje se zove izvorska pitka
voda.
Jednom sam se prilikom naao na zadatku u Istri, gdje
sam traio vodu za odgojno-popravnu ustanovu. Krenuli smo
automobilom u obilazak podruja na kojem je trebalo pro
nai vodu i ja sam drao ralje da vidim gdje e se javiti
signal kad naiemo na podzemnu vodu koja presijeca cestu.
K a d smo doli do takvoga mjesta, stavili smo papirnatu oz
naku na bori da poslije pregleda terena znamo odakle emo
krenuti smjerom podzemnog toka do najpogodnije lokacije
za kaptiranje. Odvezli smo se dalje vijugavom cestom, dok
nismo doli do onog istog toka koji je, kreui se nizvodno
125

prema moru, ponovno presijecao cestu. Tu smo se zaustavili,

jer je voda odlazila dalje izvan podruja koja je bilo pred
vieno za eksploataciju. Donijeli su kolie za oznaivanje
trase i krenuli smo svi uzvodno da pronaemo najbolje mje
sto za buenje. Udaljenost odavde do one prve nae oznake
iznosila je nekih pet kilometara. Vodena struja bila je iroka
osamnaest metara i ja sam se kretao rubom toga pojasa, od
reujui raljama smjer, dok su radnici zabijali kolie gdje
sam im pokazao. Meni slijeva, dakle izvan podruja podzem
nih zraenja, kretali su se radnici s koleieima dok su upravi
telj ustanove i inenjer agronom bili meni zdesna, na samoj
podzemnoj struji. Kad smo tako preli nekih dva kilometra,
zamole me upravitelj i inenjer da malo zastanemo, jer su se
umorili. Nisu se mogli nauditi da ja s takvom lakoom pre
valjujem tolike kilometre, a tako i oni to su nosili koliee,
dok su njih dvojica najednom posustali. Objasnio sam im da
je to zbog toga to su oni bili izloeni zraenju podzemne
vode, a mi nismo. To moje objanjenje ponukalo je inenje
ra da pokua rijeiti zagonetku koje se upravo tada pri
sjetio.

Odredio sam tada lokaciju za pokusno buenje na naj

pogodnijem poloaju. Rekao sam da e vodu dobiti na dubini
od nekih sedamdeset metara. Nakon ovoga zamolio me upra
vitelj da na toj istoj podzemnoj struji odredim jo dvije
lokacije, na meusobnoj udaljenosti od kilometar i pol do
dva, pa e na tim mjestima izvriti pokusna buenja. Sasta
vili smo o tome i zapisnik u prisustvu dvojice inenjera geo
loga iz susjednog ugljenokopa koji su trebali biti supotpisnici. Meutim, oni su to odbili, obrazloivi da ne vjeruju
raljama, jer ovdje se radi o poroznom krakom terenu na
kojem uope ne moe biti vode, u to su se ve uvjerili pri
likom pokusnih buenja. A osim svega, dodali su, oni se bave
iskljuivo znanstvenim ispitivanjima, a ne arlatanijom. Na
tu njihovu izjavu upravitelj je planuo i naredio inenjerima
da imaju potpisati zapisnik, jer e to biti dokument na te
melju kojeg e me moi pozvati na odgovornost, ako na lo
kacijama koje sam odredio ne bude vode. Kad su uli da je
taj zapisnik zapravo optunica protiv mene, strunjaci su sa
zluradim zadovoljstvom stavili svoje potpise, uvjereni da e
time stati na rep meni i mojim raljama.

ini mi se da je dananje nae ispitivanje rijeilo

zagonetku koja me mui ve nekoliko godina. Nisam nikako
mogao sebi objasniti zato su pojedine brigade naih kosaca
koje su radile na ovom podruju pokazivale neobine rezul
tate u radu. Rasporedili smo etiri brigade na ovom pod
ruju i uvijek je podbacila ona skupina koja je radila na
ovom sektoru, gdje smo se mi danas lako brzo umorili. Kad
smo kasnije promijenili raspored, pa je na ovo podruje do
la brigada koja je prije toga bila najbolja, ovdje je potpuno
podbacila, a ona loa je na drugome mjestu postigla izvan
redne rezultate. Sad mi je jasno zato je tako neobjanjivo
dolazilo do tolikih radnih uspona i padova.

Vratio sam se u Zagreb, a nedugo nakon toga stigao je

brzojav kojim me upravitelj obavijestio da su dobili vodu
na dubini od ezdeset i osam metara, i to stupac visine pede
set metara. Pozvali su me da doem opet k njima i da se sam
uvjerim u preciznost svojih istraivanja. Kad sam stigao
dolje, voda se ve uvelike crpla iz moje buotine koja je
davala tisuu esto litara vode u minuti.

Nakon toga upravitelj i inenjer preli su na podruje

izvan zraenja i s lakoom su prevalili preostali put do onog
oznaenog boria. Tada se javi upravitelj.
Inenjeru Jurdana, vidite, ja sam ovdje tolike godine
upravitelj i nebrojeno sam puta hodao ovim podrujem,
vrlo ga dobro poznajem, ali da dobijem zadatak da od toke
gdje smo poeli iskolavati doem do ovoga kraja, to ne bih
mogao izvesti. A vi ste ovdje prvi put i pet kilometara ste
bili udaljeni od ovog mjesta, pa ipak ste zahvaljujui tim
svojim raljama nepogreivo ili pravim putem. Sada sam
zaista uvjeren da je to stvarnost, a ne kako to neki nazi
vaju arlatanija.
126

A to su rekli oni moji vajni kolege koji su se onako

nedrugarski ponijeli prema meni i nisu hjeli potpisati zapi
snik, ve su me jo i vrijeali?
Ah, to vam je pripovijest za sebe. Kad su dospjeli do
etrdeset metara, ozareni od radosti pozvali su me da vidim
kako je svrdlo propalo devet metara u upljinu i da se sada
mogu uvjeriti da u takvom krakom podruju postoje samo
vrtae i upljine kroz koje voda ponire kao kroz reeto. To
potvruje njihovo miljenje da ovdje ne moe biti vode za
vodovod. Ja sam tada pregledao zapisnik i va shematski
prikaz, pa sam im rekao da jo uvijek nisu dospjeli do du
bine koju ste odredili i neka samo bue kako je predvieno.
Oni su na to odgovorili da e buiti dublje, ali da je to samo
nepotrebno razbacivanje novca i da bi mene trebalo pritisnu
ti da platim sve trokove.
Silom su mi htjeli stati na rep, ali im nije uspjelo
A to su rekli kad su ugledali vodu?
127

 Nita! Kad se cijev ispunila vodom, pokupili su svoje

stvari i bez rijei otili.
Nakon ovog uspjeha, upravitelj je dao da se izvre bue
nja i na preostale dvije lokacije, pa se na jednoj buotini do
vode dolo na sedamdeset, a na drugoj na ezdeset i pet
metara, i svaka je davala po tisuu esto litara u minuti. Da
kle, iz tri buotine istovremeno etiri tisue osamsto litara
u minuti! Tu nije bilo ni potrebno kopati bunar, ve su se
izravno iz buotina natapale poljoprivredne povrine i uzima
la voda za pie.

128

dana k meni rudarski tehniar iz Beograda i donio koveg

najrazliitijih metala eljeza, zlata, srebra, platine.
Vidite, inenjeru Jurdana, itao sam o vama u novi
nama, pa sam doao da vas upoznam. Ja godinama radim u
Beogradu na otkrivanju podzemnih voda, minerala, rudae
time se bavim. To mi je profesija, pa me zanima da vidim ko
liko ste vi osjetljivi i htio bih izmjeriti va organizam u odno
su na moj, pa emo vidjeti to e na to rei strune knjige.
Pokazao mi je neku knjigu u kojoj je prikazano kako
se visak stavlja pred ispitanikom negdje izmeu srca i
pleksusa, ruka se dri na miru, pa se onda visak sam od
sebe pone njihati, jer se ili nabija strujom, tj. preuzima
struju od ispitanika ili se prazni, a to njihanje traje tako
dugo dok se ne izjednae naboji statikog elektriciteta izme
u ispitivaa i ispitanika. Tako sam prvi put doao u priliku
da izmjerim svoj statiki naboj i da na isti nain ocijenim
nekog drugog. K o d mene se visak zaustavio na petsto ezde
set a kod njega na trista dvadeset. Prilikom pokusa s drugim
osobama rezultat se kretao izmeu sedamdeset pet i sto de
set otkucaja viska. I kod svih koji su imali vie od stotinu
njihaja, visak se u njihovoj ruci pomicao, sporo, ali se ipak
pomicao kad su pokuali mjeriti druge, a kod onih koji su
imali manje od sto nije bilo nikakve reakcije.
Vidite, Jurdana, vi imate petsto ezdeset otkucaja
prema mojih tristo dvadeset, vi ste daleko jai nego ja, pa
ipak sam i ja irom Jugoslavije pronaao vode i vode. Evo,
pogledajte, sve su o v o potvrde pojedinaca i poduzea koji
ma sam pomogao da dobiju vodu. Ali unato tome napadali
su me po novinama i na sve trane da sam arlatan, i na
sudu sam se ak morao braniti i bio sam osloboen, jer
sam dokazao da sam uspio pronai vodu gdje su strunjaci
rekli da je nema. I zato hou da vas osokolim, da vas ponu
kani na ustrajnost, ne osvrite se na uvrede, vi sa svojom
osjetljivou morate nastaviti pruati pomo ljudima, vi ste im
potrebni, ne smijete ih razoarati i ostaviti na cjedilu.
Bio je to veliki podstrek za mene. Meutim, kad je moj
znanac predloio da osnujemo organizaciju radiestezista Ju
goslavije i da ja budem predsjednik nisam to nikako mo
gao prihvatiti. Prije svega zbog toga to sam tada jo vrlo
malo znao o radiesteziji, a s druge me strane bila obeshrab
rila tolika razlika u sposobnostima izmeu pojedinih ljudi.
Danas mislim da bi se takva organizacija morala osnovati
i da bi trebalo okupiti sve ljude koji posjeduju sposobnost
130

da pronalaze vodu i otkrivaju izvore zraenja statikog elek

triciteta, j e r bi to bilo u interesu zdravlja naeg naroda, a
time bi koristilo stvaralakoj sposobnosti radnih ljudi.
Zanimljiva su ispitivanja vrila na meni dvojica ine
njera elektrotehnike. Htjeli su svojim aparatima i instru
mentima provjeriti i objasniti to je to radiestezija, da se
jednom okonaju nesuglasice i prepriavan ja. Jedan od ine
njera, inae doktor elektrotehnikih znanosti, bio je uvjeren
da e on kao strunjak uspjeti objasniti to je to radieste
zija i kakve su to tajne i neobjanjive sile. I ja sam bio
znatieljan to e pokazati pokusi, elio sam saznati kakva
su to neobina svojstva to se kriju u meni.
Poeli smo upravo one veeri kad je u Dallasu ubijen
predsjednik SAD John F. Kennedy. Uveli su me u veliku
fakultetsku predavaonicu, pogasili sva svjetla i rekli mi da
hodam po dvorani.
Mi emo sada ukljuiti nae aparate, izazvat emo
zraenje, a vi morate u mraku svojim raljama odrediti gdje
je izvor zraenja i koliki je njegov pojas. Pokus je poeo.
Moete upaliti svjetlo, pronaao sam.
Dvorana se rasvijetli.
irina pojasa zraenja je izmeu mojih ruku, a smjer
je ondje.
Nikakva komentara s njihove strane. A onda se javi jedan
od inenjera.
Sad se okrenite, inenjeru Jurdana, pogledajte to
se nalazi ovdje.
Okrenem se i vidim, stoji nekakav aparat.
Iz ovog aparata emitiramo zrake u kojoj irini eli
mo, tono ste pogodili smjer i irinu zraenja. A sada emo
premjestiti aparat i promijeniti irinu vala.
U mraku su to uinili, u mraku sam sve tono pogodio.
Vidite, inenjeru Jurdana, vi imate sposobnost da u
centimetar tono oitate irinu vala i odredite smjer izvora
zraenja. Upravljajui ovim aparatom, mi tono znamo u
kojem smjeru aljemo zrake i u kojoj irini, ali nema in
strumenta koji bi, ako su ti elementi nepoznati, mogao utvr
diti ono to je vama uspjelo. Zaista nam nije jasno to vi to
imate u sebi, kakav je to prirodni instrument u vaem tijelu
koji mi nismo kadri stvoriti.
Do kasno u no vrili su sa mnom pokuse, bio sam bes
krajno umoran, ali nisam htio prekinuti, jer sam i sam elio
131

to vie saznati o tajnim silama u svom tijelu. Kad je sve

bilo gotovo, nali smo se ondje odakle smo i krenuli na
samom poetku.
Sada predstoji veliki zadatak za nas, trebat e razra
diti sve podatke koje smo veeras prikupili, bit e to vraki
posao. Kada to zavrimo i kad sredimo rezultate, ponovno
emo vas pozvati da napravimo najznaajniji pokus: pro
vjerit emo kako ete reagirati u Faradevevu kavezu. Prema
svim zakonima fizike u kavezu ne biste smjeli nita osjetiti.
N o , ostavimo to za kasnije.
ekao sam etrnaest dana, mjesec, etiri mjeseca ni
kakva glasa. Nazovem jednog od onih inenjera, upitam to
je s rezultatima, kada emo nastaviti pokuse kae da
jo nije gotovo, neka se strpim. Kad je prolo godinu dana,
m o m strpljenju doao je kraj, ponovno se javim i dobijem
vrlo udan odgovor inenjer je toliko zauzet da vie nema
vremena baviti se mojim pokusima. Sve zajedno vie nego
udno. Nedavno sam, nakon tolikih godina od onog nedovr
enog pokusa, nazvao drugog inenjera, objasnio sam mu
da izlazi knjiga o m o m radu i da bi mi podaci o onim istra
ivanjima bili v r l o korisni. Pregrt obeanja i nakon toga
muk. Sve do dananjega dana.
Urednitvo beogradske Ilustrovane politike koja je obja
vila niz lanaka o meni i o raljarstvu uope, uredila je da
me podvrgnu ispitivanju strunjaci nuklearnog instituta. Za
njih je susret sa mnom predstavljao pun promaaj.
Dali su mi zadatak da u dvoritu pratim poloaj cijevi
pod zemljom, to sam s lakoom uinio, ali sam do odree
nog mjesta. Naime, bio je to odvod kanalizacije iz zgrade
koja se prostirala preko prostora odreenog za odlaganje za
gaenih radioaktivnih estica. Ja sam tu instalaciju uspio
pratiti samo jednim dijelom, jer su mi se nakon osamdese
tak metara ralje umirile kao da u zemlji nema dalje niega,
a sam sam osjeao strahoviti umor i stao sam da doem do
zraka.
Vidite, inenjeru Jurdana, vae ralje ne vrijede nita.
Na mjestu gdje stojite i gdje vam ralje kazuju da u zemlji
nema dalje instalacije, nai aparati koji otkrivaju radijaciju,
na ovome bi mjestu svom snagom zvonili na uzbunu, j e r
je ovaj prostor oko kolektora pod jakim radioaktivnim zra
enjem. To su mi demonstrirali aparatima i zvonjavom.
Moda je bilo neozbiljno i neodgovorno od strane nuklear
nih strunjaka to su me izloili takvoj opasnosti radijacije, no
132

ja sam unato svemu bio vrlo zadovoljan, jer sam tako po

tvrdio, makar i uz cijenu opasnosti od ozraenja, da moja
sposobnost ne samo to nije opredijeljena za otkrivanje ra
dioaktivnih zraenja, ve dapae, radioaktivno zraenje neu
tralizira moju sposobnost pronalaenja statikog zraenja.
Zato i nisam mogao dalje slijediti kanalizaciju, jer je moj tje
lesni r a d a r bio onemoguen radioaktivnou.
Moj susret s jednim njemakim raljarem takoer je bio
vrlo zanimljiv, pogotovu zbog toga to se i on sluio raljama
kao pomonim sredstvom u svojim redovitim poslovima. Do
ao je, naime, u Jugoslaviju da istrai teren na kojemu je
trebalo izgraditi tvornicu uz ulaganje stranog kapitala s na
dasve povoljnim uvjetima za nas. Njemaki raljar bio je
fenomen svoje vrste. U pogledu statikog naboja nije bio
nita izuzetno, dapae imao je samo sto dvadest jedan otku
caj, gotovo nita prema mojih petsto ezdeset, ali sam prili
kom pregleda njegova tijela utvrdio neto to mi nije bilo
poznato on je bio dvostruko polariziran, tj. jednim dijelom
njegova tijela visak mi se okretao u smjeru kazaljke na satu,
a drugim u suprotnom smjeru. Sto je najzanimljivije, kad
sam mu pregledavao glavu, jedna pola vrtjela je visak desno,
a druga lijevo. K a d je vidio to sam kod njega uspio utvrditi,
estitao mi je.
Moram vam zaista odati priznanje, dragi kolega, jer
vi posjedujete rijetku sposobnost da moete utvrditi neobi
nu polarizaciju kod mene. Vidite, to moje svojstvo omogu
uje mi da inim neto to drugima, a vjerujem ni vama, nije
dostupno. Ja, naime, zatvorim lijevo oko, usredotoim se na
lik svoje supruge i neprestano u sebi ponavljam pitanje,
to ona sada radi. Nakon dvije do najvie pet minuta otvo
rim lijevo oko, zatvorim desno i opet ponavljam ono pitanje.
Najednom se osjeam kao da nisam prisutan na mjestu na
kojem vrim taj pokus, ve kao da su moje oi prenesene
u oi moje supruge i ja tako posredstvom njezinih oiju
gledam to se o k o nje nalazi i odmah mogu rei gdje je
ona i to radi.
Rekao sam tome inenjeru da ja mogu ili ne moram
vjerovati u ono to mi govori, j e r ja nemam tu sposobnost i
ne mogu provjeriti to njegova supruga zaista sada radi i
gdje se nalazi. Kad mi je predloio da mu detaljno opiem
neku osobu za koju bih elio znati to trenutano radi, on
e mi na isti nain to utvrditi, a ja u moi provjeriti kod
te osobe to je ona radila u to vrijeme, pa u vidjeti je li
133

njegova nadnaravna mo istina ili ne. Ja, na alost, nisam

imao vremena za takve pokuse, jer se ve bilo prilino smra
ilo, a trebalo je jo pregledati je li iskolavanje izvreno u
redu. A mislio sam u sebi, je li to ba sretna i korisna spo
sobnost. Zanimljivo bi bilo od vremena do vremena pogle
dati to rade nae ene kad smo na slubenom putu, ili to
snuju nai protivnici, ali vjerujte da se i bez toga moe i
vjeti i to mnogo mirnije.
Kad smo zavrili slubeni dio posla, kolega inenjer iz
geolokog zavoda bio je iznenaen time to se sve raljama
moe istraivati jer do susreta s njemakim raljarem i sa
mnom nije vjerovao u istinitost pria o neobinim svojstvi
ma raljara. Zamolio me da mu pokaem kako se to dre
ralje, da i on osjeti njihovo kretanje. I m a o sam uza se i
ralje od ute vrbe, s oko pola metra dugim krakovima, pa
sam kolegi pokazao kako mora savinuti ralje da mu budu
napete u ruci. Poveo sam ga tada do iskolanog dijela zem
ljita, gdje su bile zone s mineralima i podzemnom vodom,
pa sam svojim rukama obuhvatio njegove stisnute ake i ra
lje su se u inenjerovim rukama okretale da je sve kripalo,
a kako ih je bio grevito stisnuo, na kraju su se i raspukle.
Cilj istraivanja bio je da ja pronaem promjene pod
ruja pozitivnog naboja estice zemljita, za razliku od nega
tivnog. Kada smo usporedili granicu koju sam ja odredio u
roku od sat i pol istraivanja, poklapala se sa zapisnikom
i nacrtom ing. K. kojemu je za taj isti opseg istraivanja bilo
potrebno vrijeme od ak pedesetak dana.
Na sastanku svih graevinskih inspektora SR Hrvatske
u glavnom republikom inspektoratu pred sedamdeset i pet
prisutnih inspektora, republiki podsekretar inenjer E. D.,
moj dragi kolega i prijatelj, izrekao je rijei koje mi i danas,
nakon toliko godina, odzvanjaju u uima.
Drugovi i drugarice, elio bih vas na ovom naem sa
stanku upoznati s nesvakidanjim sposobnostima inenjera
Jurdane koji pomou raalja pronalazi vodu i postigao je ve
izvanredne rezultate, pronaao je vodu gdje su prethodno is
traivali geolozi i izjavili da vode nema. Ja bih molio da isko
ristite ovu priliku i zamolite inenjera Jurdanu neka vam
pokae kako izgledaju ralje i kako se njima rukuje, a vidjet
ete i visak kojim se mogu provjeravati najrazliitiji materi
jali, osobito ugraeno betonsko eljezo, ispravnost zavarenih
eljeznih konstrukcija, dakle stvari koje su u vaem poslu
134

vrlo znaajne. Kolega Jurdana e vas i pregledati svojim vi

skom da vidi ima li tko meu vama takve sposobnosti koje
bi mu mogle biti od velike koristi u poslu.
Kolege su s velikim zanimanjem pratili moje izlaganje
i svi su htjeli okuati svoje sposobnosti za ralje i visak. Bilo
mi je drago kad smo meu inspektorima pronali trojicu ko
jima su se ralje u rukama okretale. Naravno, morao sam ih
i pregledavati pomou viska, tako da vide kako se moe utvr
diti bolest na ljudskom tijelu. Kad se u dvoranu opet vratio
inenjer D., jedan od prisutnih ga upita jesam li i njega
pregledao. Inenjer D. nije znao da viskom mogu provjeravati
zdravlje, niti je to ikada vidio, pa me zamolio da i njega pre
gledam. Pred prisutnim inspektorima poeo sam pregledavati
kolegu. Sve je bilo u redu osim na jednom dijelu glave. Neko
liko sam puta provjerio to mjesto i visak se uvijek zaustavio.
Kolega, ovdje ti neto nije u redu, na ovom dijelu
glave nema struje.
Vrag te dao, Stanko, pa zavrti to, nemoj da mi se ljudi
smiju kako mi u glavi neto nije u redu. Ovo nije ba naj
zgodnije mjesto za takve viceve i neslane ale.
K a d su vidjeli prisutni da se inenjer D. uistinu uvri
jedio, prestali su se smijati.
Sluaj, ovo nije nikakva ala, to je ozbiljno. Da li te
boli glava?
Nikada nemam glavobolje.
Moda si se udario i povrijedio kost?
Ne, nisam se udario otkad pamtim. Pa to bi to
moglo biti?
Moram ti rei, Ernest, iz iskustva znam kad na nekom
mjestu visak stane, znak je da tu nema struje, stvorena je
blokada, a u takvim sluajevima, na alost, esto se radi o
tumoru. Bilo bi najbolje da ti pregledam stan, da vidim gdje
spava ili sjedi, najvanija su mjesta na kojima se dulje zadr
ava. Neto mora da ti zrai ovaj dio glave, vidjet e, im
se makne s toga mjesta, krvotok e opet proraditi.
Nije mu bilo nimalo pravo to sam sve to izgovorio pred
drugima, moda je trebalo da mu to kaem kad smo sami.
B i o se zaista ozbiljno naljutio i uvrijedio.
Zapamtit u ja ovaj tvoj vic, Stanko. Mene nikad nije
boljela glava, ne boli me ni sada, a ti kae da imam tumor.
T o l i k o sam te uvijek cijenio i mnogo sam drao do tebe, hva
lio sam te pred kolegama, branio te od nesposobnih i ljubo135

mornih strunjaka a ti meni u znak zahvalnosti pravi

lijepu reklamu, tako da mi se svi sada mogu rugati. Zaista
si me ozbiljno uvrijedio.
Bilo mi je iskreno ao zbog te moje netaktinosti, premda
nisam to namjerno uinio niti mi je bilo i na kraj pameti da
ga izvrgnem neugodnostima. Ispriao sam mu se pred svima
i obrazloio da sam sve inio u dobroj namjeri. Nita nije
pomoglo. Okrenuo se i otiao bez rijei. Tako se ono vedro
raspoloenje pretvorilo u vrlo muan i neoekivani zavretak
zbog jednog nenamjernog incidenta.
Kada sam ga nekoliko dana kasnije susreo na ulici i po
zdravio, on je demonstrativno okrenuo glavu. Bio sam tako
ljutit na sebe to sam uvrijedio iskrenog prijatelja, premda
nisam smatrao da bi zbog toga trebalo odmah iskopati ratnu
sjekiru.
Prolo je od toga dogaaja godinu i pol dana. Jednog
jutra zazvoni telefon na m o m stolu. Bio je to pravni savjet
nik inenjera D.
Inenjeru Jurdana, je li vam poznato to se dogodilo
s naim ing. D.
Nemam pojma. to se dogodilo?
Javljam vam se zato to mi je poznato kako ste se
porjekali zbog onog pregleda, ja sam onda vodio zapisnik i
gledao kako pokazujete ralje i visak. Vidite, juer smo bili
na sastanku u onoj istoj dvorani gdje ste ga vi pregledavali, ja
sam opet vodio zapisnik. Najednom je neto lupilo o pod.
Bio je to inenjer E. D. Samo se bez glasa sruio, kao stablo
kad se posijee. Priskoili smo, polijevali ga, raskopali, otvo
rili prozore, ali on nije dolazio k svijesti. Hitna pomo ga je
prevezla u bolnicu, a danas je avionom prebaen u vicarsku,
jer su lijenici utvrdili da ima tumor na mozgu, a to u vicar
skoj uspjeno operiraju.
Nekoliko mjeseci kasnije, telefonirala mi je sestra ine
njera D. koja mi je prenijela pozdrav svog brata i njegovu
molbu da se ne ljutim to se prema meni onako grubo ponio
i nije dopustio ni da mu pregledam stan. Sada me moli, on se
jo uvijek nalazi u bolnici, da pregledam njegov stan i upozo
rim obitelj ako otkrijem kakvu opasnost. Jo istoga dana
otiao sam sa doktoricom upi do bratova stana u centru
grada. Najprije sam kuu pregledao izvana i na proelju ozna
io gdje protjee podzemna voda i nastavlja put preko dvori
ta, zatim sam na prvom katu zgrade oznaio protok podzemne
vode, a onda sam uao u stan. im su me uveli u jednu od
136

soba, ralje su me same povele do jastuka na krevetu u kutu.

Kad sam pogledao kroz prozor, na ulinom zidu, tono ispod
uzglavlja kreveta, vidjela se oznaka koja je znaila da ondje
voda ispod zemlje zalazi pod zgradu. K a d sam upitao tko
spava na tom krevetu, rekli su mi da je to leaj ing. D.
Slijedeeg dana doao je po mene ofer Izvrnog vijea
Hrvatske s molbom da doem u bolnicu D r Josip Kajfe u
Ulici Mihovila Pavleka Mikine, gdje me eka inenjer D. da ga
pregledam poslije operacije. Kad sam stigao u bolnicu, pred
vratima pacijentove sobe okupili su se lijenici i ostalo osob
lje bolnice da vide kako u ja pomou viska obaviti pregled.
Ing. D. doekao me kao starog prijatelja.
Oprosti, Stanko, to sam bio onako netaktian prema
tebi. Zaista sam mislio da se ali i nisam vjerovao u ono to
si govorio, ali sam se, na alost, uvjerio da je tvoj nalaz kako
s m o j o m glavom neto nije u redu bio vie u redu nego
moja glava. ujem da si juer bio kod mojih i da su te ralje
dovele tono do mog jastuka. Eto, da sam te onda posluao,
zacijelo danas ne bih ovdje leao. Priao sam o tebi lijenici
ma, zato sam te i pozvao da im pokae svoje sposobnosti, kao
to si to onda uinio pred graevinskim inspektorima.
Pregledao sam pojedinano svakog od prisutnih lijenika
i lanova uprave bolnice i svakome sam rekao gdje ima kakvo
arite na tijelu, kako su nepravilno zarasle kosti nakon frak
ture i si. Sve se tono slagalo sa stvarnim stanjem. Svi su bili
iznenaeni nevjerojatnom preciznou mojih nalaza. Kad sam
ve htio otii, zamolio me kolega E. D. da i njega pregledam,
jer ga je zanimalo to e sada poslije operacije pokazati visak.
Pregledavajui operiranu glavu, utvrdio sam da je cirkulacija
krvotoka u redu, tj. da je operacija ispravno izvedena i uklo
njen onaj tumor koji je stvarao pritisak u glavi i prekid
struje. Sve je pokazivalo da prilikom operacije nije povrije
en nijedan ivac i da e se pacijent bez ikakvih smetnja vrlo
brzo oporaviti.
Samo mora paziti, kolega, da ne doe ponovno pod
kakvo zraenje, jer bi ti se moglo jo jae otetiti o v o osjetlji
vo operirano mjesto. Ovdje u bolnici sve ti je u redu, a kod
kue e spavati na zdravome mjestu, jer smo ti krevet pre
mjestili na sigurno.
Meutim, sudbina je htjela da se sve zavri drugaije nego
to je trebalo. Umjesto da ga poalju kui, lijenici su u naj
boljoj namjeri poslali inenjera D. na oporavak u toplice i pre
poruili mu kupanje u bazenu s vruom izvorskom vodom.
137

Samo nekoliko mjeseci kasnije, u novinama je osvanula vijest

0 smrti inenjera E. D. Tek na pogrebu sam saznao od
pokojnikove sestre da je moj kolega bio upuen u toplice na
rehabilitaciju. Rekao sam doktorici da su lijenici u ovom
sluaju uinili kobnu pogreku, nenamjerno i ne priznavajui i
ne poznavajui radiesteziju. Ispod samog termalnog bazena
prolazi glavna struja tople vode koja stvara snano zraenje,
mnogo jae od onoga to je ing. D. ubijalo kod kue punih
osam godina. Jo svjea rana bila je tako napadnuta novim
zraenjem, pa su stanice koje su bile u fazi obnavljanja stale
naglo bujati da stvore zatitu protiv gubitka struje izazvanog
zraenjem u bazenu, a to je dovelo do naglog rasta novog tu
mora i do neizbjene smrti.
U jednom razdoblju moga istraivanja podzemnih voda i
otkrivanja oboljelih mjesta, kad se o mojim sposobnostima
bilo proulo u znanstvenim krugovima, poeli su sa svih stra
na stizati pozivi da se podvrgnem ovom ili onom ispitivanju
1 provjeravanju neobinih svojstava u mom tijelu, pa sam
se neko vrijeme osjeao kao pravi pokusni kuni. Rado sam
se odazivao, kad god sam imao vremena, ak i onda kad sam
znao da me pozivaju zbog toga da bi me diskreditirali. Bio
sam jai od svih instrumenata, neuhvatljiv kao i zraenje sta
tikog elektriciteta, siguran u sebe i svoje sposobnosti, zato
se i nisam ustruavao prihvatiti nijedan poziv. elio sam po
moi znanstvenicima, nastojao sam im pruiti sve to su od
mene zahtijevali, ak i onda kad sam bio beskrajno umoran,
toliko mi je bilo stalo da i sam saznam struno objanjenje
svega onog to proivljavam i doivljavam. Zato mi je strano
teko padalo kad bi me pojedini eksperimentatori nemilice
iscrpljivali, a onda, nemoni da proniknu u tu tajnu prirode,
dizali ruke od svega i naputali pokuse, uvjeravajui me, na
ravno, da e mi se javiti im srede sve zabiljeke i provjere.
Dakako, nisu se nikada javljali.
U jednom laboratoriju nedaleko Vijenice, dipl. ing. 0. s
kemiarima izvrio je pokus kako ja reagiram na pojedine
otopine metala pomou viska. Poslagali su pred mene posude
s razliitim radioaktivnm otopinama i moj zadatak bio je da
izmjerim koliko e okretaja viska pokazati koja otopina. Oto
pine su prethodno bile vie ili manje podvrgnute radioaktiv
nom zraenju. Kad je to dovreno, izmijeali su boice, tako
da se vie nije znalo koja je koliko ozraena, ali je to bilo
zapisano u kontrolnoj knjizi. Podvrgli su zatim te iste otopine
mjerenju Gcigerovim brojaem. Pokazalo se da su manje ak138

tivne otopine imale vei i jai broj okretaja viska nego one
druge. Jesu li ti rezultati bili od ikakve koristi, ne znam, nitko
me poslije nije o tome obavijestio. Ja sam ipak iz toga izvu
kao vrlo dragocjen zakljuak. Usporedio sam to ispitivanje s
pregledom ljudskog tijela i doao do toga da i zdrav organi
zam snano i dugo vrti visak, dok se kod bolesnog tijela visak
vrti slabo ili nikako, kao kod radioaktivnih otopina, dakle kao
da je tijelo ozraeno. Pokazalo se tom prilikom jo jedno
neobino svojstvo mog organizma: gdje je Geigerov broja po
kazivao vei broj otkucaja, tj. jae zraenje, meni je visak
pokazivao manji broj okretaja i obratno. Dakle, moje tijelo
radi recipronom vrijednou u odnosu na Geigerov broja.
Jedan vrstan strunjak, doktor inenjer, elektrostrojar,
predloio mi je da mu dam za pokus etiri centimetra svoje
koe, jer je prema njegovu miljenju trebalo ispitati vodlji
vost supstanci u mojoj koi, pa bi na osnovi ispitivanja dobi
venih podataka mogao konstruirati instrument koji bi imao
osjetljivost i svojstva kao ja. Budui da nisam bio nimalo
raspoloen da me na ivo rezuckaju i gule mi kou, odbio sam
takve pokuse i tako je znanost ostala bez jednog saznanja,
ali sam zato ja sauvao svoju raljarsku kou. Bilo mi je
sasvim dovoljno da se tom prilikom potvrdilo ono, to sam
ve otprije znao, tj. da moje kosti imaju sedam puta veu vod
ljivost elektriciteta nego drugi ljudi.
S jednim naim atomskim institutom nikako nisam mogao
nai zajedniki jezik. U poetku bi prilikom pokusa sve bilo
u redu, ali im je trebalo dati slubene rezultate ispitivanja
ili rei neto u javnosti o tome, svi bi se odmah panino povla
ili i odricali se svega, kao da je raljarstvo i radiestezija neka kuga koje se treba stidjeti i kloniti. Tako je u tom
institutu bilo i prilikom posljednjih pokusa, dugo je ve tome,
kad sam se bio zakleo da vie neu prekoraiti njihov prag
i nisam. Jedan profesor i dipl. ing. vrlo se pohvalno izraavao
o svemu to je o meni proitao u tampi i zamolio me da,
budui da se on specijalno bavi radiestczijom, izvrimo po
kuse pomou najmodernijih aparata, kako bi se na osnovi
provjerenih i obraenih rezultata mogao napraviti instru
ment koji bi imao ista svojstva kao ja, tj. koji bi bio osjet
ljiv na zraenja statikog elektriciteta. Vrlo sam rado i s
oduevljenjem prihvatio taj prijedlog i otiao u laboratorij
instituta gdje me spomenuti profesor pregledavao i mjerio pu
nih pet sati svim moguim instrumentima i aparatima. Sve
139

dobivene podatke marljivo je zapisivao, razraivao i uspore

ivao. Tako je to ilo od aparata do aparata, a ja sam jedva
ekao da se sve zavri, jer sam ve bio neizmjerno umoran.
Jednom, kad su me novinari upitali to se to dogaalo u in
stitutu, rekao sam im ukratko kako je sve teklo. Novinari su
to objavili, a ubrzo nakon toga onaj je profesor poslao od
govor u kojem je poricao sve moje nade, napominjui da je
on te pokuse vrio sasvim privatno, a ne u ime instituta. Tako
je to uvijek bivalo. U etiri zida svi su sa mnom bili vrlo
uljudni i silno zainteresirani, ali im bih javno spomenuo da
sam s njima vrio pokuse, odmah su se ograivali pravim ob
rambenim zidom i priinjali se kao da nikad nisu ni uli za
mene, a kamoli da bi sa mnom znanstveno suraivali.
Vrlo je zanimljiv bio moj posjet poznatom psihologu dok
toru R. B. koji me testirao pri jednoj parapsiholokoj seansi.
Morao sam zatvoriti oi i ispruiti ruke u visini ramena, a pro
fesor mi je sugerirao da je jedna ruka tea od druge. Bio je
prisutan neki mlai novinar koji je imao potvrditi to sam
sve radio pod snagom profesorove sugestije. T a k o mi je govo
rio ova je ruka laka, laka ova je tea, tea. Nakon ne
kog vremena mogao sam otvoriti oi i doktor B. je tada rekao
novinaru da mi opie to se zbivalo. Profesor je bio iznenaen
kako sam se uspjeno odupirao njegovu utjecaju, i kad mi je
govorio da je ruka laka, kod svih ispitanika obino se ruka
dizala, j e r je sugerirano da je laka, ali ja sam tu ruku upor
no drao u istoj ravnini, a tako i kad mi je govoreno da je
ruka tea, nisam je spustio. Profesor je tada izjavio da imam
natprirodnu sposobnost, jer niti sam se dao hipnotizirati,
niti sam podlegao njegovoj volji.
Jednom sam se prilikom susreo s uglednim naim stru
njakom za onkologiju, pa sam elio pred njim demonstrirati
svoju sposobnost, da vidim to e rei. S njim su bili kolege
lijenici koji su mi u ali, ali s prizvukom zbilje, zaprijetili da
e me strpati u zatvor, zato to se paam u stvari kojima ni
sam dorastao. Na moje veliko udo, profesor je prekorio svo
je suradnike zbog takva tona i odnosa prema meni i odveo
me u svoj laboratorij.
Pogledajte, inenjeru Jurdana, koliki me pacijenti e
kaju, ali ja u vam ipak posvetiti nekoliko trenutaka da vidim
kako vi to radite, to . . . utvrivanje bolesti i traenje vode . . .
to me zanima. Sad imate priliku da se pokaete na djelu. Ja
u vam dati moju kolegicu za koju tono znam to j o j je, a
na vama je da to otkrijete.
140

Pokaem bolesna mjesta i profesor iznenaen potvrdi da

je sve tono. Tada nam pristupi neki mlai lijenik i zamoli
me da i njega pregledam. Ustanovim da mu je dio tijela ozra
en. Lijenici koju sam prije njega pregledao ozraena je jed
na strana, a njemu druga. Napomenuo sam da se izvor zrae
nja moda nalazi na njihovim radnim mjestima, pa sam zatra
io da me odvedu na mjesto gdje provode najvei dio radnog
dana. U njihovoj sobi ralje su me dovele do ormara.
to drite u ovom ormaru?
Radioaktvne igle kojima bolesnicima lijeimo tkivo
ugroeno rakom.
N e m o j t e se ljutiti, profesore, ali ovako opasnu mate
riju niste dobro izolirali, stradat e vam osoblje.
Pa, Geigerov je broja pokazivao da je sve u redu, a
vi ste ipak pronali odakle zrai. Zaista ne razumijem.
Zato vai pomonici imaju ozraena tijela, jer lije
nica sjedi s jedne, a lijenik s druge strane ormara. Ali da
bismo bili sigurni, uklonite igle iz ormara, pa emo vidjeti
to e rei ralje. Uklonili su igle. Eto vidite, ni makac!
Nisam znao da vi moete otkriti i radiaktivno zraenje.
N e , profesore, u tome uvijek dolazi do zabune. Ja ne
otkrivam radioaktivnost, mislim da nema ovjeka s takvim
sposobnostima, nego registriram pomou raalja i viska sta
tiko zraenje one materije koju su u ormaru svojim zrakama
razbile radioaktivne igle. Izdvojene atomske jezgre iz materi
jala to ih je unitila radioaktivnost, to ja otkrivam.
Profesore, nemojte se ljutiti, ali ja vie neu ovdje
sjediti. Sada znam zato neprestano pobolijevam i brzo se
umaram. Nisam ni mislila da bi te igle u ormaru mogle biti
tako opasne.
Bogami i ja u se odavde maknuti, tek sam poeo ra
diti, pa da ve stradam.
Vidite, inenjeru Jurdana, to ste mi napravili, kakvu
ste mi brigu stvorili.
Ja sam pokazao samo ono to postoji. Da pogledam i
vas, profesore, moda ste i vi ozraeni.
Energino je to odbio i nije mi dopustio da ga pregledam,
ali je zato zahtijevao da vrim pokuse s ostalim pacijentima
pred prisutnim lijenicima.
A sada emo napraviti pokus s nekim bolesnicima koje ja
lijeim.
I profesor ode do pacijenta. Dovede neku stariju enu.
Sluajte, gospoo, ovdje emo izvriti pokus s vama,
ali, molim vas, ni jednu jedinu rije da ne ujem od vas dok
141

pokus ne bude gotov, to god da vam ovaj ovjek ovdje kae,

imate utjeti, zaboravite da imate jezik. Jeste li razumjeli?
Gleda ena u udu, gledaju lijenici, ovakve rijei jo nisu
uli od svog profesora. A on ozbiljan, njegovo plemenito i ue
no lice poprimilo je izraz koji ne trpi prigovora. Ponem
pregledavati enu, a visak svaki as stane. N e k o je vrijeme
utke gledala, a onda nije mogla vie izdrati.
Gospon doktor, to je interesantno, gde god je ovom
gosponu kuglica stala tu mene boli i tu vam se navek tuim
da sam bolesna.
Jesam li vam rekao da ne govorite, izaite kad ne
znate utjeti razljutio se profesor.
Zatim dovedoe drugog pacijenta, opet enu. I kod nje
tono pokaem gdje je bolesna.
Dobro, Jurdana, ja na alost nemam vie vremena,
vidite koliki me pacijenti ekaju, ali to, s tim viskom i ra
ljama, to je vrlo zanimljivo. Hoete li meni dati da vidim kako
to radi.
Profesor je uhvatio ralje i one su se stale pokretati u
njegovim rukama. U oduevljenju profesor me zamolio da
mu prodam ralje.
Ja vam ih poklanjam! Meni je drago da ste vi, stru
njak i profesor, uvjereni u ispravnost moga rada.
Da, inenjeru Jurdana, to je zaista zanimljivo, ja se
godinama bavim problemom raka, i o v o to sam danas vidio
dokazuje da imate pravo.
Recite to vaem kolegi lijeniku koji me doveo k
vama, upozorio me da ete me izgrditi na pasja kola, a vi niti
me grdili, niti me izbacili, dapae, ini mi se da smo danas
ak i suraivali.
Ja sam predsjednik naunog drutva i elio bih da za
nae lanove odrite predavanje, da pred svima ispriate i
pokaete to to smo danas vidjeli.
I tako sam doao na to predavanje u dvorani P T T , bilo
je puno i prepuno, prisutni su s najveom panjom pratili
moje izlaganje i prikazivanje rada pomou viska i raalja.
Na kraju se skupu obratio sam profesor.
Vidite, prijatelji, lanovi, uo sam mnogo o tim stvari
ma, ali nisam nikada imao priliku vidjeti to u praksi, sve dok
inenjer Jurdana nije u mom kabinetu pokazao svoju spo
sobnost. To je nadasve zanimljivo. Jurdana tvrdi da vanjska
djelovanja podraaja elektrinih valova izazivaju bujanje tki142

va na mjestu gdje se organizam brani od tih vanjskih nadraaja. To je prvi put da ujem teoriju koja mi se ini isprav
nom. Ja ne poriem ono to tvrdi inenjer Jurdana, jer on
zornim primjerima potvruje svoju teoriju, a na nama je
sada da to sve temeljito ispitamo i da donesemo svoj pra
vedan sud. Da ima neto izmeu elektriciteta i raka, to sam
se uvjerio na primjeru ivotinja u cirkusima koji su gosto
vali kod nas. Pojave raka zabiljeene su iskljuivo kod ivo
tinja, lavova i tigrova, koji su ivjeli u uzemljenim kavezima.
U kavezima koji nisu imali uzemljenja, takvih sluajeva nije
bilo.
Tako se zavrio moj susret s uvaenim profesorom i la
novima njegova drutva. Za uspomenu na taj dan poklonio
sam profesoru jedne ralje. Na kraju sam uo rijei kojih
sam se, iskreno reeno, ve bio dobrano nasluao i koje su
se uvijek pokazale kao isprazna obeanja. Duboko u sebi
gajio sam nadu da su profesorove rijei ipak neto drugo.
Mi emo se opet susresti, vrit emo zajedno pokuse,
ja vas neu zaboraviti. A da ne biste sebi umiljali kako ste
prvi koji zagovara uzronu vezu izmeu raka i nadraajnih
zona, evo vam ovaj njemaki lijeniki asopis, pa pogledajte
to ovdje pie, vidite, nacrtani su i kreveti koji lee na poja
su zraenja. Dakle, jo davno prije vas, prije ovog rata, lju
di su dokazivali ono to i vi danas tvrdite, ali im bi izali u
javnost, doekivala ih je osuda, omalovaavanje, otpor, na
zivali su ih arlatanima koji govore gluposti, kakva to stru
ja moe izazvati rak. A onda je doao rat, u meuvremenu su
ti ljudi umrli, ostala je samo uspomena na njih. Znaajno je
u svemu tome to ste se vi javili s istom teorijom sasvim
samostalno, ne znajui za istraivanja ovih ljudi. Njih vie
nema, a vi ste tu, ivi i zdravi, nastavite samo dalje da doka
emo svijetu kako je vaa teorija tona i da se u svemu sla
e s onim to su postigli vai prethodnici.
Ja sam na onom predavanju prisutnima govorio o tome
da nafta odbija ralje prema gore, znai da je zraenje po
zitivno, plus, dok voda privlai ralje prema dolje, minus.
Dakle, ako netko biva ozraen podzemnom vodom, on dobiva
negativni naboj, a gubi pozitivni, dok nafta opet izbija iz ov
jeka negativni naboj a puni ga pozitivnim. Prema tome, sve
jedno je koji naboj tijelo gubi, j e r i pozitivno i negativno
zraenje svode se na isto izazivaju bujanje tkiva. Izrazio
sam tada miljenje da bi moda kod negativnog zraenja
(podzemne vode) trebalo bolesnike lijeiti pozitivnim zrae
njem i suprotno, kod nafte, negativnim zraenjem.
143

Moj put u Francusku

Proitavi mnogo o sposobnostima francuskih raljara,
otputio sam se jednoga dana s prijateljem u Pariz da posje
tim predsjednika Drutva radiestezista Francuske patera Juriona. Starac me srdano primio i raspitivao se o m o m radu
i pokusima, a zatim mi pokazao kako on lijei ljude. Na
stolu je imao poslagano mnotvo najrazliitijih boica s li
jekovima. Kad mu doe pacijent, on ga pregleda pomou vis
ka, pronae bolno mjesto i zatim, opet pomou viska, trai
lijek koji odgovara karakteru bolesti. Budui da su mene vie
zanimale ralje, zamolio sam ga da mi kae kako on radi s
raljama. Pater Jurion nije pokazivao nikakvo zanimanje za
ralje, napomenuvi da to nije podruje njegova interesa,
ali me zato uputio na ovjeka koji se time bavi i koji slovi
kao najjai raljar u Parizu. Ima u Francuskoj i jaih od
njega, ali u Parizu mu nema premca. Tako sam krenuo u po
sjet poznatom parikom raljaru, inenjeru Jeanu Aucheru.
Iznenadio sam se kad sam stupio u prostorije najjaeg
parikog raljara, kod kojega je sve bilo tako luksuzno na
mjeteno kao u kakvom filmu, za razliku od vrlo skromnoga,
gotovo sirotinjskog ambijenta kod patera Juriona. Djevojka
koja nas je primila upitala me za ime i svrhu posjeta i otila
da nas najavi kod inenjera Auchera. Vratila se s vijeu da
e me ugledni Parianin primiti i da izvolim priekati. Napo
kon sam doekao i taj trenutak.
Izvolite doekao me ugledni gospodin ujem da
elite upoznati najjaeg parikog raljara voila! Pa hajde
da vidimo o emu se radi? Najprije mi recite kako ste uope
doznali da ste osjetljiv ovjek.
Pokazao sam mu izreske iz jugoslavenske tampe, gdje
su bili lanci o meni i fotografije, da vidi kako sam ja ve
poznat kao raljar, ali me inenjer odmah prekine.
Novine mogu pisati svata, znate, mi emo zato sada
izvriti pokus da vidimo koliko ste jaki.
Inenjer Aucher me uhvati za ruku i odvede me do stola
na kojem se nalazio metar.
Vidite, sada u uzeti visak u jednu ruku, a drugom
u drati vaeg prijatelja i vidjet ete koliko daleko mogu
ii viskom po metru, dok se ne zaustavi. Udaljenost na kojoj
visak stane, oznauje jainu moga statikog naboja i udalje
nost sa koje mogu pregledavati ovjeka. Evo, vidite dokle
ide visak kad je moja ruka na ruci vaeg prijatelja. Slabo. A
pogledajte sada kad stavim ruku na sebe. Jeste li vidjeli ko144

liko je daleko otiao visak! A sad emo iskuati vas. Oho, pa

kod vas visak nikako da stane. Priznajem, nadmaili ste me,
jai ste od mene.
Vidite, inenjeru Aucher, ja drugaije mjerim naboj.
Stavim ovako visak i brojim otkucaje. K o d mog prijatelja je
osamdeset. A da vidimo vas. Tristo dvadeset. Pogledajte sada
mene. Petsto ezdeset! I kad uzmemo te omjere na metru,
onda dobijemo tono ono to sam ja izmjerio. A sada u
vam pokazati kako ja pregledavam ljude.
I proem rukom oko njegova tijela, pokaem mu bolna
mjesta, zatim pregledam i njegovu dvorkinju. Oboje su po
tvrdili moje nalaze. Inenjer Aucher bio je vrlo iznenaen
mojom sposobnou. A tek kad sam mu pokazao kako me
sluaju ralje. Nije mogao vjerovati da se ralje mogu takvom
snagom vrtjeti. Upozorio sam ga da je njegova prostorija
ozraena, vjerojatno od podzemne vode, i srea je da nema
ovdje leaj, jer bi inae stradao. Inenjer Aucher mi je rekao
da i on radi s raljama, i to od riblje kosti koja je vrlo os
jetljiva, ali ovakve reakcije kao kod mene, sa icom, to jo
nije vidio. A kako se tek iznenadio kad sam mu dao icu u
ruke i obuhvatio njegove ake svojim rukama, da sam osjeti
kakva je snaga moga naboja. Od toga trenutka postao je
mnogo ljubazniji. Zatim mi je pokazao kako on pregledava
bolesnike pomou viska i anatomskog atlasa.
Nakon toga me inenjer Aucher upitao jesam li ikada po
kuao pogledom pokrenuti kuglice to se zove telekineza.
N e , nikada. Nisam ni vidio da to netko ini.
Rijetki su ljudi kojima to uspijeva, a kako vi posje
dujete izuzetna svojstva i snagu, bit e zanimljivo da vi to
pokuate.
Stavio je na stol stakleno zvono u kojemu se nalazila a
a i na njoj tanjuri s kojega su na tri strane visile o konac
ovjeene kuglice.
Odaberite jednu od ove tri kuglice, usredotoite po
gled na nju i snagom volje naredite j o j da se pokrene. Da
vam ne bih smetao, ja u se ukloniti u drugi kraj sobe.
Razmiljao sam o tome. Budui da je nae oko kao fo
tografski aparat, zrake dolaze kroz leu, zjenicu, na ronicu
i tu se stvara slika, isto naelo kao laterna magica. K a d se
tako na ronici stvori slika, nai ivci, razvodna elektrina
mrea u organizmu, prenose tu struju dalje u mozak i mi
ostvarujemo u svojoj svijesti spoznaju slike. To je isto kao
kad razvijemo film, pa iza negativa postavimo izvor svjetla,
arulju, koja kroz leu projicira sliku s negativa. Tako bi,
10

J u r d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

145

dakle, sada trebalo imati u glavi arulju koja bi kroz nau

leu-zjenicu slala zrake iz glave na predmet koji gledamo.
A naa arulja to je naa snana volja. Prema tome, gle
dajui uporno neki predmet, velikom koncentracijom i sna
gom volje aljemo kroza zjenicu struju, zrake istoimenih
estica, a istoimene estice po zakonu fizike meusobno se
odbijaju i to odbijanje dovodi do pokretanja predmeta, u
o v o m sluaju kuglice. Tako je i bilo. Inenjer Aucher mi je
sav radostan estitao na uspjehu. Meutim, ja nisam bio
uvjeren u to da sam to uspio uiniti svojom voljom, sum
njao sam da moda moj domain na neki nain ne pokree
tu kuglicu i pravi od mene budalu. Zbog toga sam j o jed
nom ponovio pokus. Kuglica se opet pokrenula. Zatim sam
odluio kuglicu pokrenuti i isto tako snagom volje zaustaviti
je, kako bih se uvjerio da se tu nita ne dogaa mimo mene.
Mislio sam, ako inenjer Aucher tu ima svoje prste, on e
kuglicu i dalje tjerati, pa u lako otkriti prijevaru. Na moje
veliko iznenaenje kuglica se zaustavila kad sam j o j to sna
gom volje naredio i tako sam se uvjerio da posjedujem i spo
sobnost za telekinezu, ali se tom napornom disciplinom nisam
vie bavio.

ZRAENJE SVUDA OKO NAS

K a d sam u djeakoj dobi imao tekoa s disanjem, lije
nici su rekli da patim od kroninog bronhitisa. K a o srednjo
kolac bio sam jo bolesniji, esto sam morao traiti lijeni
ku pomo, ali koristi od toga nije bilo. Otpremali su me uvi
jek kao neizljeivog, nasljedno bolesnog i osuenog da cijeli
ivot uzimam lijekove.
Sreom, sve su to bile pogrene dijagnoze i prognoze,
nita se od toga nije obistinilo, j e r im sam promijenio le
aj, nestalo je moje nasljedne bolesti. Zraenje je bilo moj
astmatiki bronhitis. Meutim, u svemu tome zlu nalo se i
neto dobra. Naime, u koli, kad god smo se spremali na
izlet, a to nam je uvijek bila najvea radost, uitelj me pitao
kakvo e biti vrijeme. Jer za lijepa vremena nisam osjeao
nikakve tegobe, a im bi se bliila oluja, odnosno kad se
vrijeme mijenjalo, statiki naboj u atmosferi djelovao je
na moje bronhije, pa sam tako vrio slubu kolskog baro
metra.
Kasnije, kad sam se poeo baviti raljarstvom, uvijek
bih otkrio neki izvor zraenja im sam se na nekom mjestu
osjeao loe. I ne samo to. U vrijeme kad su bile u modi naj
lonske koulje i ja sam htio ii ukorak s vremenom, ali im
bih navukao na sebe takvu koulju i stavio na to kravatu, ta
koer od sintetikog materijala, zapoelo bi moje davnanje
cvilenje u pluima. Spoj koulje i kravate, dvije sintetike
razliita podrijetla, stvarao je zraenje koje se na mojim plu
ima oitovalo isto kao kad sam kao djeak spavao na kre
vetu koji se nalazio u nadraajnom podruju.
Jedne veeri dogodilo mi se slijedee: Kada sam doao
do mjesta na kojem se nalazila trafo-stanica, a bila je zima
i snijeg, spopao me tako estok gr u crijevima i guenje

146

147

u pluima da sam od bolova morao lei na zemlju i traiti

pomo. Odvezli su me u bolnicu, gdje su prema simptomima
utvrdili da imam zapletaj crijeva i rekli su da e me pripre
miti za hitnu operaciju. Dok sam u grevima leao na nosiljci
u hodniku, uslijed velikih bolova jako sam se znojio i oednio
sam. Budui da nije u blizini bilo nikoga da mi donese vode,
nekako sam se uspio pridii na nosiljci i primijetio sam u
hodniku slavinu. Dovukao sam se donde i kad sam se rukom
uhvatio za metalni izlivnik osjetio sam jak strujni udar,
crijeva su mi vrlo umno zakruljila, a istovremeno su prestali
grevi. Nekoliko trenutaka kasnije stigli su lijenici da me
otpreme na operaciju, ali su se iznenadili kad su vidjeli da
mi se vratila boja, ruke mi vie nisu bile hladne, a grevi su
sasvim prestali.
B i o sam edan, ali sreom nije bilo nikoga da mi pru
i au vode, pa sam pokuao sam; im sam se uhvatio za
izlivnik dolo je do pranjenja elektrinog naboja. Kraj trafo-stanice sam se napunio statikim elektricitetom, a to je po
m o m miljenju djelovalo kao na ralje, pa su se crijeva na
motala, a kad je dolo do protivnog naboja, prihvativi se za
vodovod, crijeva su se vratila u normalan poloaj. Sad je sve
u redu, nije potrebna nikakva operacija, mogu poi kui.
Ne moemo vas pustiti kui u ovakvom stanju, jer
ste bili na granici smrti, pa sad moramo bar tri dana pro
vjeravati vae zdravstveno stanje dok se sve ne smiri. Kad
bi vas sada jo jedanput uhvatilo na cesti, ne biste se vie
izvukli.
U bolnici sam imao vremena razmiljati o svemu i rekon
struirao sam cijeli dogaaj. One veeri kad sam imao napa
daj, vraao sam se sa etnje kui na veeru, bio sam gladan,
crijeva su mi bila ispunjena plinovima, i u asu nailaska
na promjenu statikog naboja u blizini trafo-stanice, dio cri
jeva od desne strane prema lijevoj poeo se okretati poput
raalja, crijeva su se sfrkala i to je zaprijeilo prolaz plinovi
ma, pa je nastao veliki pritisak u crijevima tako da je dolo
do greva i bolova, a u isto je vrijeme uslijed podraaja na
bronhije nastalo pitanje u pluima vratio se moj mlade
naki astmaki bronhitis. Zbog svega toga srce je bilo preopte
reeno, problijedio sam i tijelo je izgubilo toplinu. U trenutku
dodira metalnog izlivnika dolo je do protuudara, pranjenjem
preko vodovoda crijeva su se odmotala u prvobitni poloaj,
kao kad se ralje kod suprotnog naboja okrenu unatrag. To
je uvjetovalo da se prolaz u crijevima oslobodio, plinovi su
krenuli normalnim putem, plua su se smirila i cijeli se or148

ganizam vrlo brzo oporavio, na ope iznenaenje, moje i pri

sutnog medicinskog osoblja. Da mi se to dogodilo u vrijeme
kad jo nisam bio svjestan svojih nesvakidanjih svojstava,
vjerojatno nitko nikada ne bi bio kadar objasniti to se to
zapravo zbilo.
Za boravka u bolnici sastao sam se s jednim naim ugled
nim rendgenologom kojeg sam svojevremeno bio upozorio
da e stradati ukoliko se dobro ne zatiti od zraenja. Spome
nuti je lijenik radio u antituberkuloznom dispanzeru i prili
kom nekog tehnikog pregleda u toj zgradi osjetio sam na
sebi da odnekle dopire snano zraenje. Pronaavi da zra
enje dopire iz ambulante zbog nedovoljno zatienih i neis
pravnih rendgena, upozorio sam lijenika na tetne posljedice
koje bi ga mogle snai ukoliko se dobro ne zatiti ili ne
otkloni izvore zraenja. Lijenik se samo nasmijao tome
momu upozorenju, izjavivi da ve dugo radi s rendgenima i
nije primijetio nikakve tekoe, pa e vjerojatno izdrati j o
etiri godine koliko mu je bilo ostalo do mirovine. Rekao sam
mu kako to tetno zraenje ne samo da razorno djeluje na
osoblje ambulante ve i na stanare u neposrednoj blizini.
Zraenje neispravnih rendgena sasuilo je okolno drvee, a
jedna je djevojka stradala od toga zraenja u susjednoj ulici
umrla je od leukemije. Zrake iz ambulante irile su se, to sam
ustanovio pomou raalja, tono preko njezina leaja.
Budui da se u bolnici ubrzo bilo proulo da se ovdje
nalazim na lijeenju, doao je k meni sin onoga lijenika iz
ambulante i zamolio me da posjetim njegova oca koji u ovoj
istoj bolnici treba da se podvrgne operaciji. Lijenik se sjetio
mog upozorenja od prije tri godine i sada me zamolio da ga
ponovno pregledam.
Vidite, doktore, visak pokazuje da ste teki bolesnik.
Upozoravao sam Vas da se uvate, ali Vi niste htjeli sluati.
Da, inenjeru Jurdana, nisam Vas onda sluao. Sada
se osjeam v r l o loe i bio sam na svim moguim pregledima,
ali su mi rekli da imam samo mali ir na elucu i da e to
odstraniti operacijom.
Ja ne znam to su oni pronali, ali mogu Vam rei
samo to da moj nalaz nije nimalo pozitivan. Ali budui da
su V a m najvrsniji strunjaci, Vai kolege, rekli da to nije
nita, mogu V a m samo preporuiti da se s punim povjerenjem
prepustite njihovoj strunosti, uostalom i Va je sin lijenik,
imate zaista oko sebe najbolje lijenike, a to to sam V a m ja
rekao, uzmite kao da Vas nisam ni pregledao. Uvjeren sam
da e sve biti u najboljem redu.
149

Narednog sam dana otputen iz bolnice. Nekoliko dana

kasnije saznao sam da je onaj lijenik operiran, ali bez uspje
ha, jer se nije radilo ni o kakvom iru ve o raku u vrlo
poodmaklom stadiju. M o j e se predvianje, na alost, i ovom
prilikom obistinilo.
Pregledavajui esto ljude viskom i pronalazei nedostat
ke na tijelu, doao sam do vrlo zanimljivih otkria.
Primijetio sam, na primjer, da su na prednjem dijelu
tijela i rukama ozraeni najvie elektrovarioci, zatim tehni
ari koji rade na popravljanju televizora i metalci na glodali
cama (Drehbank), jer na tom se stroju obrauju razliiti
metali eljezo, aluminij, bakar pa kad se otpaci razlii
tih elektrinih potencijala spoje na eljeznom stroju i podu,
tada taj stroj emitira jako zraenje i ozrauje onoga koji ra
di za strojem.
Dugo sam godina ivio u roditeljskoj kui u Martievoj
ulici i osim onih tegoba u djetinjstvu, dok nisam promijenio
sobu, osjeao sam se vrlo dobro. A onda su doli televizori. I
moj se astmatiki bronhitis opet javio. Jedne sam noi dobio
takav napadaj i greve u crijevima da sam morao ustati i
raljama potraiti odakle tolike smetnje. K a d sam utvrdio
smjer izvora zraenja, poeo sam slijediti trag i stigao do
nedalekog postrojenja za pogon tramvaja. Pozvonio sam de
urnoj slubi ispravljake stanice i upoznao se s glavnim in
enjerom. Zamolio sam ga da mi dopusti ui, jer bih mu htio
pokazati odakle dopire strahovito zraenje zbog kojeg ne mo
gu vie ivjeti u roditeljskoj kui, sav sam znojan od muke
i bolova, a u pluima mi pisti. Pokazao sam inenjeru koji
od tri stroja zrai i zamolio sam ga ako moe iskljuiti taj
stroz, pa da vidim hoe li prestati zraenje. Kolega me odmah
posluao, oito iznenaen kako sam ja to uspio odrediti
upravo onaj stroj koji zrai i kako sam uope dospio ovamo
pratei zraenje. Ja sam cijelo vrijeme drao ralje koje su se
okretale, ali im je inenjer prekopao stroj na drugi pogon
da se ne bi prekidao tramvajski promet, ralje su stale. Kad
je to vidio, upravitelj pogona me zamolio da mu dam ralje,
jer bi htio pokuati hoe li se i u njegovim rukama okretati.
K a d je ponovno ukljuio onaj stroj, ralje su mirovale, pa
sam ga morao prihvatiti svojim rukama i tako sam mu dao
spoj s mojim elektricitetom da je mogao osjetiti zraenje.
K a o dokaz da je stroj pokvaren, to jest da su neispravni
kontakti na kojima se stvaraju iskre i uzrokuju raspadanje
150

atomskih estica uslijed ega dolazi do zraenja statikog

elektriciteta, tetnog za ljudsko zdravlje, rekao sam inenjeru
da donese u ovu prostoriju radio-aparat, pa e vidjeti kakve
e nastati smetnje kad ukljui stroj. To se i potvrdilo.
Zamolio sam da vie ne stavljaju u pogon taj pokvareni
stroj i obeali su da e me potedjeti daljnjih muka. Kad
sam se malo odmorio od tekog disanja i greva, otiao sam
kui i pomalo smiren legao u krevet. Nije prolo pola sata,
a ja sam ponovno dobio greve i oteano sam disao. Opet sam
uzeo ralje i one su me i ovaj put dovele na vrata ispravljake
stanice. Pozvonio sam i radnik me pustio unutra. U sobi gdje
su se nalazili strojevi zatekao sam inenjera kako drei ra
lje to ih je sam napravio obilazi oko onog neispravnog stro
ja koji je stavio u pogon. Bio sam srdit i htio sam otro rea
girati, ali me kolega inenjer umirio, napomenuvi da je
stroj ukljuio kako bi se uvjerio u ono to sam mu govorio,
jer ako sam u pravu, stroj e uiniti da me ralje ponovno
dovedu ovamo. S druge strane, htio je i sam osjetiti to zra
enje i bio je sav sretan to su se ralje i u njegovim rukama
pomicale kod neispravnih dijelova stroja. Nakon toga defi
nitivno je iskljuio stroj i ja sam se mogao do jutra ipak
malko odmoriti.

Odlazak iz roditeljskog doma

K a k o su pojavom hladnjaka, televizora i razliitih elek
trinih aparata iz stanova u mojoj kui i ulici, a i iz drugih
ulica oko moga stana poela nesnosna zraenja zbog kojih
nisam imao mira ni spokoja, bio sam prisiljen nakon tolikih
neprospavanih noi i bolova napustiti Martievu ulicu i rodi
teljski dom u kojem sam proveo vie od etrdeset godina.
U novom stanu esterokatnice nedaleko od Trenjevakog trga, na vrlo zdravom podruju, proivio sam tri mirne
godine kao u kakvom sanatoriju. A onda je opet poelo. Jedne
veeri uhvatilo me lupanje srca, bronhitis i grevi u crijevi
ma. K a k o se do noi stanje nije smirilo, iskljuio sam sve
osigurae u stanu ali bez rezultata. Zatim sam iskopao
itavo nae stubite, to je donekle smanjilo zraenje, ali ne
toliko da bih se mogao smiriti. Zbog toga sam morao iskljuiti
struju u cijeloj zgradi, na svih pet stubita, tako da sam mo
gao do jutra u miru otpoinuti. T o , dakako, nije moglo biti
trajno rjeenje, jer bilo je nemogue svim stanarima ukinuti
151

elektrinu struju. Poeo sam istraivati to se odjednom do

godilo i odakle preko noi takva pojava zraenja u zgradi
koja je gotovo do juer bila za mene prava oaza mira, od
mora i zdravlja. Rezultat mojih ispitivanja bio je porazan.
Budui da se radilo o stambenom objektu zadrunog tipa, svi
su stanari bili uplatnici i otplatnici svojih stanova, pune tri
godine svi smo stavljali na stranu odreene svote, kako
bismo, im dobijemo rjeenja o otplati, mogli uplatiti rate za
proteklo razdoblje. Meutim, ba tih dana stiglo je rjeenje
da se za protekle tri godine nee nita otplaivati, ve e
prve uplate uslijediti tek za est mjeseci, pa su stanari otvo
rili svoje fondove predviene za otplatu stanova i poeli ku
povati prvenstveno televizore i hladnjake. Nabrojao sam da
je samo u osam dana u nau kuu unijeto trideset i osam te
levizora i petnaest hladnjaka. Bilo je to za moj organizam
isto kao da sam se naao na najjaoj podzemnoj struji vode.
Osim toga, mnogi su dali lakirati parkete i na to staviti mo
derno pokustvo s metalnim elementima i tako je sve bilo
pripremljeno za sveobuhvatno i intenzivno zraenje.
Izvrio sam pokus pred komisijom kunog savjeta i po
kazao kako televizor zrai kroz zid od opeke, debljine etrde
set centimetara, ak stotinu metara daleko. Pomicali su tele
vizor na sve strane, a ja sam uvijek nepogreivo pokazivao
gdje se, meni nevidljiv iza zida, u tom trenutku nalazi apa
rat i pod kojim kutem zrai dok je u pogonu. Upozorio sam
ih da je to zraenje tetno za ljudski organizam i to ne samo
za mene koji osjeam zraenje nego i za one koji ga ne
osjeaju, a kad ga budu osjetili, onda e ve biti teki bo
lesnici.
Nekoliko slijedeih dana stanari su vrlo malo palili tele
vizore, pa sam mogao mirnije spavati, a onda su zaboravili
na opasnost i ponovno se prepustili uivanju prozora u
svijet.

Hladnjak hladi ali polako i sigurno zrai

Iscrpljen od umora i nespavanja morao sam napustiti i
ovaj stan, pa sam poeo lutati u potrazi za mirnim utoitem.
Sreom sam u Dubravi pronaao nedovrenu visoku prizem
nicu koja nije bila izloena nikakvu zraenju. U tom sam se
domu, gdje i danas stanujem, divno odmorio i preporodio.
Pouen steenim iskustvima iz Martieve ulice i s Trenjevke,
152

pomno sam pazio na sve to ulazi u moju kuu i im bih pri

mijetio da neto okree moje ralje to je dobilo trajni iz
gon. Tako je moje novo utoite u Dubravi poelo sluiti ne
samo za miran ivot i odmor ve i kao laboratorij, gdje sam
ispitivao to sve od svakodnevnih stvari koje nas okruuju i u
kojim sluajevima predstavlja potencijalne izvore zraenja
statikog elektriciteta. Ujedno sam provjeravao kako treba ru
kovati kuanskim aparatima i to je sve potrebno poduzeti da
ne postanu opasnost za nae zdravlje i ivote.
K a d sam unio u kuu apsorpcioni hladnjak provjerio
sam njegov rad i utvrdio da je aparat ispravan. Meutim, na
jednom se taj na kuni prijatelj pobunio i poeo emitirati
opasne zrake. Mislio sam da je pokvaren prekida. Nakon
zamjene prekidaa nije vie bilo zraenja nekoliko sati.
Kad sam legao, ponovno sam osjetio da hladnjak zrai. Is
kljuio sam aparat. I dalje zrai. Izvadio sam osigura na
koji je bila prikljuena utinica za hladnjak nikakve pro
mjene. Sada je ve postalo zaista zagonetno. Aparat je sasvim
iskljuen, a ipak zrai! N i j e mi vie bilo do spavanja. Izvadio
sam iz hladnjaka sve i dobro ga obrisao suhom krpom, misle
i da je uslijed vlage nastao kratki spoj. Ali zato bi i kako
taj kratki spoj mogao zraiti kad je hladnjak iskljuen? To
mi nije bilo jasno. Kako bilo da bilo, hladnjak je prestao zra
iti. Ostavio sam ga otvorenog cijelu no da se dobro osui,
a ja da se dobro odmorim. Drugi dan hladnjak je opet pomahnilao i zrai. Uveer spojim uzemljenje hladnjaka na vodo
vod, a ono poelo jo jae zraiti. Nisam vie znao to da ra
dim. Povadio sam sve osigurae na razvodnoj ploi i zrae
nje nije prestalo. Ponovno sam ispraznio hladnjak. Prazan
nije zraio. Sada sam ve bio blie istini. Prilikom uonoenja
stvari u hladnjak provjeravao sam svaki komad pojedinano
da vidim kada e se ralje okrenuti. Sve je ilo dobro dok
nisam stavio bocu s mineralnom vodom. Samo to se staklo
dotaklo plastine termike izolacije, ralje su reagirale. Tu
smo dakle! Tako sam spoznao da staklo u dodiru s plastikom
izaziva zraenje. Budui da nisam na to upozorio svoju su
prugu, ona je stavila zajedno plastine i staklene boce na
policu u smonici i odmah sam to osjetio. Ja sam opet sam
sebi prouzroio veselje kad sam u kuhinji ispod viseeg ele
menta montirao stalak za cvijee na ipke betonskog eljeza
koje sam radi ljepeg izgleda provukao kroz aluminijske
cjevice. Ponovno nisam mogao zaspati i iznenadio sam se
kad su me ralje dovele u kuhinju tono pred moje remek
-djelo za cvijee. U emu sam to pogrijeio? I otkrio sam da
153

aluminij i eljezo nisu ba u najboljem prijateljstvu. One

ukrasne aluminijske cjevice u dodiru s betonskim eljezom
stvarale su statiki elektricitet. im sam to uklonio, ponovno
je nastupio mir.

I tako dalje bez kraja i konca

Jedne veeri stigao sam s posla kui i ponovno osjetio
greve i bronhitis. Ispitao sam uzrok zraenja i otkrio da
je Elektra na stupu pred mojom kuom montirala ivinu
rasvjetu. K a d sam provjerio smjer toga zraenja, utvrdio sam
da je najvie ugroen ba moj leaj. Otiao sam odmah u
Elektru i zamolio poznate inenjere iz deurne slube da na
moj rasvjetni stup montiraju obinu arulju. Izali su mi u
susret i u svoj registar unijeli napomenu da na tom stupu
mora uvijek biti samo arulja sa arnom niti, a nikako ivina
rasvjeta. Sada sam mogao na miru spavati, ali sam morao
leaj malo pomaknuti, jer je iz druge ulice ivina arulja emi
tirala zrake na dio moga stana.
Provjeravajui razliite tekstilne materijale, primijetio
sam da rublje razliitog sintetikog podrijetla u meusobnom
dodiru stvara statiki elektricitet. Pokusima sam doao i do
toga da perlon i najlon ne smiju doi zajedno, zatim da perlon zrai u dodiru sa staklom, a najlon kada se spoji s me
talom. Tako npr. najlonske arape ne smiju biti uvrene
metalnim draima, a tako ni najlonski grudnjak metalnim
kopama.
Jednom sam bio pozvan na neki fakultet da pregledam
slubenice koje su bile oboljele na radnom mjestu otkad su
uselile u novu fakultetsku zgradu. Oboljenja su bila takva
da jadnice nisu mogle drati ni olovku, toliko su im otekli
zglobovi. U prisutnosti profesora, diplomiranih inenjera,
odmah sam utvrdio da zraenje dolazi iz donje prostorije,
ispod radnih mjesta. Kad smo doli dolje, ondje je bio mon
tiran stroj za vjebe studenata, izraen od eljeza s ugrae
nom aluminijskom transmisijom. Da sve bude ljepe, leajevi
osovina bili su bakreni. To je izazivalo strahovito zraenje.
Kad su aluminij i bakar zamijenili eljezom, zraenje je pre
stalo i nakon nekoliko mjeseci slubenice su ozdravile i mogle
su normalno nastaviti rad.
154

Zagonetne smrti
Prilikom useljenja i poetka rada u vrlo lijepoj slube
noj gradskoj zgradi, nitko nije mislio da e se u toj repre
zentativnoj palai u vrlo kratkom vremenu dogoditi brojni
neoekivani, udni i neugodni sluajevi. Ja sam znao da e
biti tekoa, ali ne tako drastinih incidenata. Zgrada je,
naime, podignuta na podzemnoj vodi koja protjee kroz
pjeskoviti materijal i stvara snano zraenje. Na to sam
upozorio odgovorne osobe, neka pripaze kod razmjetaja rad
nih mjesta da ne dou u podruje podzemnih strujanja. Kao
dodatak o v o m zraenju, projektant je predvidio prozore s
aluminijskim okvirima koji su eljeznim vijcima privreni
na armaturu betonskih stupova, sve jedno ljepe od drugog,
tako da spoj eljezne nosive konstrukcije s aluminijskim pro
zorima stvara pojaani statiki elektricitet koji se kroz eljez
nu konstrukciju zgrade prazni u zemlji i pojaava podzemno
zraenje to ga stvara voda. Dakako da je utjecaj takvog po
jaanog zraenja na zdravlje mnogo jai i opasniji nego sa
ma podzemna voda.
A onda je poelo. Prva rtva bio je sudac za prekraje.
Sluaj je htio da se radno mjesto nesretnog ovjeka nalazilo
na smjeru zraenja podzemne vode. U asu voenja rasprave
najednom je klonuo, u bolnici su ustanovili infarkt, i ovjek
je nakon kratkog vremena umro. Poslije ovog sluaja pozvao
me predsjednik ustanove da pregledam njegovo radno mjes
to, j e r osjea da ga neto smeta, a doznao je da podzemna
voda prolazi ba negdje u blizini njegova radnog prostora.
Pokazao sam predsjedniku da zraenje zahvaa dio iza nje
gova radnog mjesta i da on nije ugroen. Nedugo nakon toga
uo sam da je k predsjedniku doao slubenik iz knjinice
ustanove i kad je stao na mjesto gdje sam pokazao da pro
lazi podzemna voda sruio se bez rijei. Kad je stigla slu
ba za spaavanje ovjek je ve bio mrtav od infarkta. Jo
jedan slian sluaj zbio se kad je neki mladi ovjek donio
sekretarici naelnika urbanistikog odjela spis i pruajui ga
samo je jauknuo i sruio se mrtav.
Veliku je uzbunu izazvala i smrt stranke koja je ekala
pred sobom referenta za izdavanje graevinskih dozvola. Dok
se inovnik udio to nema stranke koju je naruio da doe
na potpis, dotle su tu stranku pred njegovim vratima uzalud
polijevali vodom. Lijenik sanitarne inspekcije grada koji je
priskoio da pomogne nesretnom ovjeku, mogao je samo
konstatirati smrt od infarkta. Ispitujui gdje se ovjek
155

nalazio kad mu je pozlilo, utvreno je da se nalazio na mjes

tu zraenja podzemne vode, izmeu stubita i hodnika.
Nema tome dugo kako sam, doavi na posao, zatekao u
predvorju mrtvaca prekrivena tkaninom. Bio je to moj zna
nac, inspektor rada. Prialo se da je poinio samoubojstvo,
skoivi s galerije etvrtog kata. K a d sam upitao lijenicu,
nau slubenicu koja je pregledala pokojnika prije nego to
su ga iznijeli, od ega je umro, odgovorila je od pada, i
dodala da je neka inovnica koja je na galeriji upravo bila
iza unesreenog, vidjela kad je ovaj skoio preko ograde u
dubinu. Pronaao sam i tu inovnicu, dao j o j u ruke ralje,
obuhvatio iza lea svojim rukama njezine ake i rekao j o j
da poe tono onim putem kojim je ila iza inspektora i da
me odvede do mjesta na kojem je on skoio preko ograde.
Ili smo tako desetak metara, najednom su se ralje trznule,
djevojka se uplaila i uz povik poskoila unatrag.
Jesmo li sada na onome mjestu odakle je skoio in
spektor?
Jest, tono s ovoga mjesta skoio je na lea preko
ograde.
Poveo sam tada djevojku i lijenicu u predvorje, gdje je
ovjek bio pao.
Molim vas, doktorice, vi ste pregledali unesreenog.
Je li bio okrvavljen?
N e , nije na njemu bilo

krvi.

Pa kako je mogue da ovjek skoi s tolike visine

i padne na kameni pod, a nigdje ni kapi krvi, ni na kamenu,
ni na ovjeku? Iz uha, iz nosa, iz usta, bar odnekle je morala
potei krv.
Da, zaista, imate pravo, i meni je bilo udno kako
nigdje nema krvi. Samo je bio sav crn, od uha preko vrata
sve do predjela srca i plua.
Vidite, doktorice, o v o je ve esti sluaj kod nas da
ljudi umiru na neobian nain, i stranke i nai slubenici
I kad god sam pregledao mjesto na kojem je nastupila
smrt, u svim se sluajevima radilo o snanom zraenju pod
zemne vode koja protjee ispod nae zgrade. Zato sam mi
ljenja da je naeg inspektora pogodio infarkt u trenutku kad
je stupio u krug nadraajnog podruja, i taj strujni udar,
vidjeli ste kako je i inovnica odskoila, ne samo to ga je
na mjestu usmrtio prekinuvi rad srca ve ga je svojom sili
nom odbacio na ogradu i on se preko lea strovalio u ponor.
156

Uslijed infarkta krv je trenutano prekinula optok i zato nije

bilo nikakvih tragova krvarenja.
Da bih bio siguran to se dogaalo od trenutka kad je
inspektor krenuo iz svoje sobe do asa nesree, otiao sam
u njegov ured. Ondje sam saznao da se inspektor bio upisao
u knjigu izlazaka, j e r je odlazio slubeno na teren kod Velike
Gorice, ali nije poao liftom dolje, ve se popeo na etvrti
kat da potvrdi zdravstvenu knjiicu. Budui da trenutano
nije u sobi bilo inovnice, inspektor je etao na galeriji kraj
ograde, a kad je stupio u podruje zraenja, struja mu je pre
kinula rad srca i on se snano trznuo, uslijed ega je sletio
preko ograde. ovjek je inae bio srani bolesnik.
Toliki broj neobinih smrtnih sluajeva i to iskljuivo
u nadraajnom podruju, najbolji su dokaz da se ne radi o
sluajnostima, ve da je to posljedica strujnog udara od zra
enja statikog elektriciteta nastalog protjecanjem podzemne
vode. Naravno da su i unesreeni imali predispozicije za tak
vu osjetljivost, a uglavnom su to bili srani bolesnici.

I obina kemijska olovka predstavlja opasnost

Istraujui dalje uzronu vezu izmeu zraenja i sranih
oboljenja, doao sam do fatalnih otkria. Opasnost zaista
umije dobro zamesti svoj trag i vreba ondje, gdje bi se o
vjek najmanje mogao nadati da mu prijeti pogibelj. Tako sam
primijetio da mnogo sranih smetnja imaju ljudi koji u vanj
skom depiu ili unutarnjem lijevom depu kaputa nose is
prave u plastinom omotu (ponajee vozaku dozvolu) ili
lisnicu od plastike, kutiju cigareta s plastinim omotom, naliv-pero ili nekoliko takvih pisaljki s metalnim prstenovima
i kvailima, pa na taj nain, dodirom plastike i metala, iza
zivaju statiko zraenje. T o m e osobito pogoduje odijelo, ma
kar i s neznatnim postotkom sintetike, jer se gotovo zanema
rivo zraenje to ga stvaraju metalni dijelovi na plastinom
pisalu sada znatno pojaava, budui da ti metali dolaze isto
vremeno u dodir s plastikom pisala koje ima suprotan naboj
od sintetike u odijelu ili plastinog uloka za isprave i lisnice.
Tako se prvobitni naboj dvostrukim ili trostrukim dodirom
sa suprotno polariziranim materijalima isto toliko puta po
jaava i toliko puta jae utjee svojim zraenjem na ubrzani
rad srca. T a k o u toku vremena dolazi do greke na srcu, pa
kada takvo bolesno srce iznenada biva napadnuto snanim
zraenjem podzemne vode, smrt je esto puta neizbjena.
157

Isto se zbiva kad inovnici ukrase svoje stolove plasti

nim mapama ili ih prekriju plastinim zatitnim slojem, pa
na to odloe metalni upalja, kljueve, dozu za cigarete, plas
tino pisalo s metalnim prstenovima, spajalice, metalna iljila za olovke, staklene vaze ili boice s tintom. Ako takvih
raznorodnih stvari, plastike i metala, ima u ladicama, onda
nastaje snano zraenje koje napada osobito podruje elu
ca, dvanaesterca, prsiju i plua. K o d svakodnevnog sjedenja
za takvim stolom, jo i na stolici od skaja sa sintetikim odi
jelom protivnog naboja, neminovno e nakon osam godina
konstantnog zraenja doi do stvaranja tumora.

Nepotrebna smrt ing. F.

Zavrivi tehniki pregled jedne novogradnje u zapadnom
dijelu Zagreba, zamolio me kolega inenjer da pregledam nje
govo osoblje, jer ga zanima kako to visak otkriva bolest. Bio
je vrlo iznenaen kad je vidio da je visak nepogreivo poga
ao sve nedostatke kod ljudi koje prije toga nisam nikada
vidio. Zamolio me da i njega pregledam. Na veliko iznena
enje, visak je pokazao da postoji arite na njegovoj desnoj
strani, u predjelu trbune upljine, vjerojatno od zraenja.
Rekao sam da bi trebalo pregledati njegovo radno mjesto i
stan da se utvrdi gdje se to ozraio, j e r ako se odmah ne
makne s toga mjesta mogao bi dobiti rak.
Ah, inenjeru Jurdana, ja sam mislio da se nakon
zavretka rada komisije malo zabavimo i vjerovao sam kad
ste pregledavali druge da zaista neto pogaate. Meutim,
vidite, pokazali ste mjesto gdje sam bolestan, a ja nikada ni
sam bio bolestan, niti imam bilo kakve smetnje.
Nije dopustio da mu pregledam ni radno mjesto, ni stan.
Ali, oko pola godine kasnije, posjetila me jednog dana su
pruga tog inenjera i njegov ef gradilita.
Moj suprug je ovih dana operiran od karcinoma i
to na mjestu za koje ste mu vi rekli da je ozraeno. Dola
sam vas zamoliti da pregledate na stan.
U stanu sam otkrio da je jedan krevet strano ozraen.
Kad sam pogledao ispoda nj, dolje je bila smotana plastina
traka televizijske dipol antene i to na lakiranom parketu, to
je stvorilo pojaano statiko zraenje. Kako je ica bila pre
dugaka, inenjerova supruga nije htjela odrezati viak, j e r
su namjeravali mijenjati stan, pa bi im mogla ustrebati du158

lja antena, stoga je nepotrebni dio smotan i gurnut pod

krevet da ne smeta. Zvui paradoksalno, ali taj viak ma
terijala predstavljao je zapravo skraenje jednog ljudskog
ivota.
Otiao sam u bolnicu posjetiti kolegu inenjera i rekao
sam mu to se nalazilo pod njegovim krevetom. Da me po
sluao kad sam ga bio pregledao viskom, danas vjerojatno ne
bi bio u bolnici. Upozorio sam ga da, kad se vrati kui, uklo
ni svu sintetiku, najlonske zostore na metalnoj karnii, j e r
najlon i metal kad se nau zajedno stvaraju zraenje, zatim
da ukloni lak s parketa, j e r dananji sintetiki lakovi u do
diru s bilo kakvim metalnim predmetom zrae, a mi nikad
ne moemo biti sigurni da se togod metalno ne nalazi na
podu igla, avli, klju, metalni dijelovi pokustva a
opasna je i obina najlonska vreica, sintetiko rublje ili
ilim protivnog elektrinog naboja nego to je lak na parke
tima, j e r se i pri takvim dodirima stvara zraenje. Kad se
bolesnik vratio kui, pokazao sam mu to sve mora ukloniti
i on me posluao. Ubrzo se oporavio i vratio se na posao.
Nekoliko mjeseci nakon toga ponovno me pozvao, u meu
vremenu je prmijenio stan, pa me zamolio da mu pregledam
novo obitavalite, j e r bi mu poslije operacije i najmanje zra
enje moglo nakoditi, a on se u novom stanu osjea v r l o
loe. Pregledom sam ustanovio da su zaboravljeni svi savjeti
koje sam bio dao.
Kolega, vi sami sebi kopate grob! Zato ste lakirali
parkete kad sam vas upozorio da to ne smijete initi? Zato
ste na prozor kraj kreveta stavili najlonske zastore i metalnu
karniu? Zato ste na lakirane parkete stavili fotelje s me
talnim kotaima? Zato niste uklonili plastine pokrivae
koji zrae u dodiru s najlonskom pidamom i ugroavaju
najvie mjesto na kojem ste operirani?
Rekao sam supruzi da to ne smijemo initi, ali ona
kae da mi nismo staromodni, da ivimo u moderno vrijeme
i bilo bi smijeno danas latiti parkete kojekakvim pastama.
Ona misli da vi niste u pravu sa svojim tvrdnjama, jer da
je sve to istina, i drugi bi ve prihvatili. Bilo mi je neugodno
da se ja plaim, kad se ona niega ne boji.
Otiao sam alostan, jer toliko sam se bio namuio da
pomognem kolegi, a sve je palo u vodu zbog nerazumijevanja
i inata njegove supruge.
N i j e prolo ni nekoliko mjeseci, a ja sam u novinama
proitao da je taj inenjer umro od raka. Ubrzo se pojavila
159

kod mene njegova udovica i preklinjala me da j o j pokaem

to je opasno u stanu jer se boji da bi i ona mogla dobiti
rak i da mi sada vjeruje.
Gospoo, lijepo sam upozoravao i preporuivao da
uvate svog supruga od svakog zraenja, ali vi kao da ste
eljeli da vam mu umre, navukli ste u stan toliku sintetiku,
lakirali parkete, uinili ste sve da va stan postane grobnica
za vaeg jadnog mua. Otvoreno vam kaem da vam neu
pruiti pomo, j e r takva ena ne zasluuje da j o j se po
mogne!

Smrtonosne plastine gajbe sa staklenim bocama

K o l i k o ovjek sam sebi moe iz neznanja i neupuenosti
biti neprijatelj, najbolje pokazuje sluaj koji se dogodio
mome znancu. Stanovao ovjek mirno u svojoj obiteljskoj
kui, sve dok nije doao na pomisao da nedalekoj trgovini
iznajmi podrumske prostorije za skladite. Jednoga dana po
kuca znanac na moja vrata, sav usplahiren, blijed, s podo
njacima vidi se da je neispavan i bolestan.
Dragi prijatelju pomozite! U zadnje vrijeme u naoj
kui nitko ne moe spavati, svi smo bolesni, im neto poje
demo, odmah povratimo, izmuio nas proljev, a nikakvi nam
lijekovi nisu pomogli. Vi ste nam jo jedina nada.
Otiao sam u tu kuu i odmah na ulazu osjetio straho
vito zraenje. Stan je zraio u cijeloj svojoj povrini, kao da
negdje ispod kue tee prava podzemna rijeka. Meutim, kako
sam taj kraj bio ve temeljito istraio, znao sam da tu nema
podzemnih voda, ve mora da je zraenje rezultat nepanje
samih ukuana.
to

imate

donjim

prostorijama?

Nita, ba nita. Nismo jo dolje ni uredili, nema ni

poda.
Ali neto

sigurno

imate dolje.

Ma nita, kad vam kaemo. Samo smo iznajmili pros

tor duanu za skladite.
A to ima duan u tom skladitu?
Pa kutije sa zalihama namirnica, p i a . . .
Pia u bocama, a boce u plastinim gajbama?
Da, vino, mineralna voda, bezalkoholna pia.
Htio
160

bih

to

vidjeti.

Domaini su se udili zato me to zanima, ali su me bez

rijei odveli dolje. A u tom skladitu prava veleproizvodnja
statikog zraenja same plastine gajbe i u njima staklene
boce, najopasnija kombinacija i smrt za one koji ive iznad
toga. ovjek je bio dovoljno pametan i razborit da shvati
moju opomenu, odmah je dao isprazniti prostorije i ve na
kon nekoliko dana sav sretan mi je doao javiti da je opet
uao mir u njihov dom i da su svi ozdravili.
Nekome tko ne moe shvatiti strahovitu opasnost od zra
enja statikog elektriciteta, teko je objasniti kakvu trage
diju moe izazvati jedna jedina plastina gajba sa staklenim
bocama. A takvih je gajbi po naim kuama sva sila, osobito
u krajevima gdje nema zdrave pitke vode, pa su podrumi
uvijek puni zaliha odakle podmuklo zraenje poput kakva po
lipa prua svoje nevidljive pipke, donosei nam nemiran san
i odnosei zdravlje.

Nemirni snovi djevojice P.

Na vikendu kod prijatelja uo sam kako se ena od koje
su kupovali sir i vrhnje tui da j o j je trinaestogodinja unu
ica teko bolesna, svaki dan sve vie kopni, nita ne jede,
budi se svake noi oko dva sata i vie ne moe zaspati. I ta
ko to ve traje nekoliko godina. Bili su kod svih moguih
lijenika, izvrili mnoge pretrage, slikanja, punktiranja, is
kuali svakojake lijekove, ali napretka nema.
Saalio sam se nad djetetom i otiao pogledati zato so
to dogaa, premda na selu, osim traenja vode, rijetko pre
gledavam ljude, j e r bi me jo i danas neupueni seljaci mogli
smatrati nekakvim udakom ili prijateljem neastivog.
Dijete je zaista izgledalo kako ga je baka opisala boles
no, s dubokim podonjacima, neishranjeno, ali za mene jedno
od onih lica kakvih sam se nagledao u toku svoje prakse
oito izmueno nemirnim snom. Najprije sam pregledao di
jete viskom, struja u tijelu bila je sasvim slabana. Zahvalju
jui tome da je dijete nakon nemirna sna, probudivi se, pre
lazilo u bakin krevet, organizam jo nije bio oteen. Provjerivi leaj na kojem je dijete spavalo, utvrdio sam da se
nalazi na samoj struji podzemne vode ije je djelovanje bilo
jo pospjeeno najlonskim podmetaem da se ne uniti ma
drac ako se dijete pomokri.
11

J u i d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

161

Budui da su se stanari upravo uselili u novu kuu, za

traio sam da mi pokau gdje je dijete spavalo u staroj kui,
jer je i ondje bilo nemirno i bolesno. Pokazali su mi dva
leaja na kojima je djevojica naizmjenino spavala. Nesret
nim sluajem obadva su kreveta bila iznad podzemnog zra
enja, tako da se svake noi u staroj i novoj kui, na sva tri
leaja, dijete muilo i patilo. Djevojici sam promijenio mje
sto leaja te dao ukloniti sintetike koje su zraile.
Nekoliko dana kasnije saznao sam da dijete na novom
mjestu spava mirno cijelu no i da se brzo oporavlja. Bilo
mi je drago da sam mogao pomoi mladom biu koje se na
lazi u razvitku i koje bi moda tragino zavrilo svoj ivot da
nisam sluajno prisustvovao onom razgovoru.

Radije zubalo nego . . .

Zatekavi se na slubenoj dunosti prilikom pregleda
zubne ambulante, nisam se ni izdaleka mogao nadati to e
me ondje doekati. Prolazei sobama, umjesto podzemne vo
de otkrio sam da dva nova novcata aparata opasno zrae.
Premda su mi pokazali tvornike ateste i jamstvo o isprav
nosti svih aparata, ja sam upozorio da moje ralje i visak
otkrivaju prisutnost promjene statikog naboja, to dovodi do
zraenja koje se ne moe utvrditi nikakvim instrumentima,
ve je to dostupno samo specijalno osjetljivim ljudima. Nisu
povjerovali mojim tvrdnjama.
Samo to su prole etiri godine, kad jednoga dana doe
k meni upravitelj one zubne ambulante, s jednim lijenikom,
i zamoli me da ponovno pregledam njegovu ustanovu, jer su
im dva lijenika umrla od raka, a njihove medicinske sestre
nalaze se u bolnici pred operacijom. Takoer rak. Svi su bili
iz onih ordinacija za koje sam upozorio da su opasne zbog
zraenja novih medicinskih aparata. Nijedan stomatolog nije
vie htio preuzeti te ordinacije dok ja tono ne utvrdim zbog
ega aparati zrae. Kad sam dao rasklopiti aparate, pokazalo
se da su bili ukljueni na elektrinu instalaciju sastavom
neizoliranih vijaka iznad kojih su prolazile cijevi za toplu i
hladnu vodu to snabdijevaju aparat za ispiranje zubiju. Te
gumene cijevi, za toplu i hladnu vodu, bile su vezane tako da
se uslijed protoka tople i hladne vode na stijenkama cijevi za
hladnu vodu kondenzirala vlaga i vodene su se kapljice po
toj cijevi sputale do mjesta gdje su obje cijevi bile platne162

nom vrpcom meusobno vezane i s toga je vora voda kapala

na neizoliranu elektrinu icu, pa je na tom ovlaenom sasta
vu dolazilo do kratkog spoja, to je stvaralo zraenje stati
kog elektriciteta. Kad je to bilo ureeno, nestalo je zraenja
i lijenici su se sada mogli nesmetano sluiti tim aparatima.
Da je u poetku bilo vie sluha za moja upozorenja, ne bi pa
le one nedune rtve.
Budui da su zubi na neizbjeni pratilac u toku cijelog
ivota, posvetit emo im malo vie panje. Netko ima lijepe,
netko rune zube, netko vrste i zdrave, netko slabe i boles
ne. I sve je dobro dok ne odluimo urediti svoje zube
da nam zablistaju pri svakom osmijehu. Nikakve brige ako u
svrhu uljepavanja damo sebi namjestiti porculanske navlake
ili zubalo. Ali brige poinju kad poelimo ukrasiti zube me
talom. Izaberemo li skupocjeno zlato, bit emo za nekoliko
grama skuplji i sigurniji. Meutim, kad netko od svojih
usta naini pravu eljeznariju, onda se pomalo moe ve
predbiljeiti za groblje. Odmah emo vidjeti zato.
Zlato ili bilo koja plemenita kovina, ako je jedne vrste,
tj. samo zlato ili sama platina i si. nee nam stvarati nikakve
smetnje. N o , kad pokvareni zub ispunimo amalgamskom-plombom (metalna praina i iva), a pogotovu ako to presvuemo kovinom, stvorit e se zraenje statikog elektrici
teta. To e se dogoditi i pri kombinaciji palador krune i e
line proteze, a tako i pri dodiru zlata i nekog drugog metala.
Na mjestima takvih spojeva ralje i visak vrte se kao kod
strujanja podzemne vode.
Upozorio sam na tu injenicu stomatologe i predloio
da prilikom svojih zahvata izbjegavaju takve opasne kombina
cije, j e r e time pacijentima stvoriti ivane smetnje, prido
nijeti poremeaju rada srca, a u teim sluajevima dovesti
do bujanja tkiva drugim rijeima do raka.
Na jedan od najdrastinijih primjera takve zlosretne
kombinacije naiao sam u Hrvatskom Zagorju, u kui ne
kog veterinara koji je leao teko bolestan i u katastrofal
nom stanju nakon teke operacije raka eljusti. K a d sam
se pribliio bolesniku, ralje su se okretale svom snagom,
toliko je jako bilo zraenje. Objasnio sam ovjeku da je spas
jedino u tome ako povadi sve metalne navlake iz eljusti.
Dao sam odmah pozvati stomatologa koji je popravljao zube
oboljelom doktoru veterine i on se spremno odazvao pozivu,
u elji da pomogne svom dugogodinjem prijatelju.
Stomatolog je i sam elio spoznati kakve se sve opas
nosti kriju u materijalima to ih on ugrauje svojim pacijen
163

tima. Pokazao sam zubaru kako se ralje pokreu na mjesti

ma, gdje je svom prijatelju stavio vie vrsta metala u usta.
Zamolio sam ga da pokua odstraniti te metalne navlake i on
je to uz velike napore uspio uiniti, premda je pacijent zbog
svjeih i bolnih rana jedva mogao koji centimetar otvorili
usta. Kad sam nakon toga ponovno pribliio ralje, nije bilo
vie nikakva znaka da je prisutno zraenje.
Nakon toga smo iskuavali koji se materijali ne smiju
spajati. Prije nego to je stomatolog poeo mijeati amalgamsku plombu, provjerili smo srebrnu prainu i ivu
ralje su mirovale. Ali im je spojio srebro i ivu, ralje su
se stale trzati. Takvi trzajevi zraenja nadrauju ivani su
stav i dvadesetak minuta nakon stavljanja amalgamske plom
be pacijent postaje nervozan i osjetljiv, svadljiv i nezgodan
za sve oko sebe. Kasnije postaje umoran i osjea se kao da
mu je zub jo uvijek bolestan. A kad smo amalgam spojili sa
zlatom, ralje su se okretale kao kod protoka podzemne vo
de. Zatim smo na to spojili metal za krune od paladora, okre
tanje raalja toliko se pojaalo da je opasnost od raka e
ljusti i jezika pri takvim spojevima neminovna.
Najboljim su se pokazale plombe od bijelog cementa koji
ne samo da ne stvara zraenje u dodiru s metalima ve slui
i kao izolator u zubima. Za navlake preko bolesnih zubi vrlo
se dobrim pokazao akrilat koji takoer ne zrai.
Na pacijent, doktor veterine, lijepo se oporavio i vra
tio se svome poslu, premda su svi ve mislili da nee vie
ozdraviti.

Radioaktivni gromobrani
nuklearna bomba nad glavom
Doao k meni neki ovjek i moli me da mu pomognem,
j e r ve nekoliko mjeseci nitko u njegovu stanu ne moe spa
vati i neprestano im je zlo.
A gdje stanujete?
Kraj Botanikog vrta. I ne samo da ja patim, svi sta
nari u naoj kui pobolijevaju. To traje ve nekoliko mjeseci,
prije smo sasvim mirno ivjeli.
Stigao sam te veeri u naznaenu kuu, kad se ralje
stale okretati kao pomahnitale. Potraim smjer odakle do
lazi zraenje i ralje mi usmjere pogled na drvored i javnu
164

zgradu usred parka, a na kupoli antena i na vrhu radio

aktivna gromobranska glava. U smjeru zraenja gromobrana
grane drvoreda prostrijeljene, lie uto, sve suho, a uokolo,
gdje nema zraenja, sve zeleno, svjee.
Direktor ustanove objasnio mi je da su radioaktivni gro
mobran stavili po preporuci strunjaka, j e r kod ovakve vrste
gromobrana nisu potrebne one silne trake za uzemljenje, a
osim toga, radioaktivni gromobran ima svojstvo da na uda
ljenosti u krugu od pet stotina metara privlai gromove.
Morao sam se od srca nasmijati ovakvom objanjenju,
premda bi u tom trenutku bila vie odgovarala posvemanja
ozbiljnost, j e r se radilo o ljudskom zdravlju, o ivotima ne
dunih graana. Taj radioaktivni gromobran nije nita drugo
nego podmukli ubojica ne samo za one koji pod njim borave
ve i u vrlo irokom krugu, na sve strane kamo se prostiru
otrovni pipci njegove kugle. I kakav je to gromobran koji ak
stvara gromove, i to na udaljenosti do pola kilometra! Taj
gromobran u krugu svog djelovanja uslijed raspadanja ma
terije stvara statiki naboj jedne polarizacije, a kad se tome
priblii oblak nabijen elektricitetom druge vrijednosti, do
lazi do groma, odnosno munje. Dakle, umjesto da samo
privlai, takva naprava jo i stvara nove gromove koji uda
raju u zgradu, odakle provodiima odlaze u zemlju i razaraju
atomske jezgre, izazivajui zraenje od kojeg stradaju stanari
okolnih zgrada, drvee, ugibaju ptice, ugroena su djeca to
se igraju u parku, etai, a da i ne govorimo o onima koji
borave u zgradi. Nakon ispitivanja uginulih golubova pokraj
te zgrade Sanitarni inspektorat izdao mi je atest o opasnosti
tetnog zraenja za djecu koja su te igraju.
Prve rtve te nepromiljenosti vjerojatno su ve platile
ivotom svoj boravak pod otrovnom gljivom, a to e se
prije ili kasnije dogoditi svima koji su se dali nagovoriti na
takve pogubne instalacije, umireni slubenim atestom o si
gurnosti takvih ureaja. A taj atest nije nita drugo nego oza
konjeno ugroavanje zdravlja. Kad se jednog dana budu svo
dili rauni pogubnog djelovanja statikog zraenja nastalog
upotrebom izotopa koji razaraju materiju oko sebe i izazivaju
promjenu statikog naboja, vidjet e se koliko je radnika
stradalo u takvim zgradama i stanara u blioj okolici.
Takav radioaktivni gromobran svojevremeno je montiran
i na novogradnji jednog zagrebakog proizvoaa napitaka.
Ondje mi je strunjak, elektroinenjer, objasnio da je sve iz
vedeno po jugoslavenskim propisima. A kad sam ga upitao
165

kako je izvedena zatita od zraenja izotopa, opasnost je do

bila i struno tumaenje.
Ispod glave s izotopima nalazi se olovna ploa koja
odbija radioaktivne zrake, tako da one ne zrae prema dolje,
ve u zrak.
A zato niste stavili eljeznu plou?
Zato to je eljezo dobar vodi struje i zrake bi se
preko takve ploe prenosile dolje i ugroavale ljude.
A bakrena ploa?
Pa bakar je jo bolji vodi, bilo bi jo opasnije.
E, vidite, stavili ste olovnu plou za zatitu, zatim ste
tu zatitu probuili na pet mjesta, u tri ste rupe spojili e
ljezne ipke, a u dvije bakrene, i proveli ih do dolje da odvode
gromove u zemlju. I tako ste lijepo izveli uzemljenje ne gro
mova, ve zraenja izotopa, time to ste probuili zatitno olo
vo. To je isto kao kad bi roniocu stavili zatitnu kacigu, a on
da je probuili. K o l i k o je meni poznato o takvim gromobra
nima je i naa tampa pisala. Neke zemlje, poznato mi je, za
branile su upotrebu takvih gromobrana, pa se pitam zbog
ega ih mi ugraujemo, a s druge strane mnogo se govori o
zatiti ovjekove okoline.
Prilikom novogradnje zagrebakog hotela strunjaci su
bili mnogo elastiniji i razboritiji, nisu se zaklanjali iza
atesta i propisa, ve su posluali dobronamjerni savjet i obu
stavili postavljanje radioaktivnoga gromobrana koje je ve
bilo u toku. Zacijelo bi izgubili mnoge ugledne i unosne ino
zemne goste da to nisu uinili. Na alost, jedno je poduzee
nedaleko od Trga marala Tita, i nakon svih gorkih iskustava
sa tetnim djelovanjem radioaktivnih gromobrana, montiralo
na svoj krov takav gromobran zbog kojeg e mnogi doi
vjeti gorke dane.
Nadasve su opasni i radioaktivni vatrojavljai, daleko opa
sniji od gromobrana, i to zbog tog to se nalaze u samim rad
nim prostorijama, iznad naih glava, i ondje, zatieni atestima i propisima, ire opasno statiko zraenje, na isti nain
kao i gromobrani.
Kad bi postojala statistika o uestalosti bolovanja prije
i poslije postavljanja takvih ureaja, mislim da bi se odgo
vorne osobe dobrano zamislile nad poraznim rezultatima do
kojih bi doli.

166

Zar i obian prijepisni papir?

Uzbueni glas moje znanice na telefonu uinio mi se u
prvi mah pretjeranim, no kad mi je rekla da j o j s oima
neto nije u redu, shvatio sam da je njezina uzbuna bezu
vjetno na mjestu, j e r kao spisateljica oi su joj glavno sred
stvo rada. Otiao sam da vidim to je posrijedi i zbog ega
j o j vid slabi unato odgovarajuim naoalima. I otkrio sam
zagonetni uzrok njezine panike. Okvir naoala bio je izra
en od dvije vrste plastike koja je u dodiru sa metaliziranim
staklima i metalnim vijcima kojima su uvreni drai nao
ala stvarala strujanje i ometala vid. Znanica je tada prela
na kontaktne lee i neko je vrijeme sve bilo u redu. Ali nije
prolo dugo, kad odjednom zaujem ponovno isti uzueni
glas. to je sad? Budui da na naoalama nisam primijetio
nita alarmantno, traio sam dalje. Pogled mi se zaustavio na
pisaem stroju za kojim je spisateljica provodila preteni dio
radnog dana. Primaknem ralje vrte se. Izvadim papir s
valjka ralje miruju. Dakle, papir je krivac. Zar papir?
Ovaj neduni bijeli prijepisni papir koji je dosad sluio kao
izolator da bude zrok zraenja? Stavim na papir kljueve
i ralje se okrenu. Znai da u papiru ima najlona. Pa kako
se to nije ranije ve odrazilo na njezinu zdravlju? Spisateljica
mi ree da je tegobe primijetila otkako j o j je ponestalo uvoz
nog papira, pa je poela upotrebljavati domai (ao nam je
to iz odreenih razloga ne moemo navesti naziv proizvoa
a). Spisateljica je pronala nekoliko listova papira to ga je
prije upotrebljavala i kad sam ga uvukao u pisai stroj zra
enja nije bilo. Kad sam opet za pokus stavio inkriminirani
papir ralje su se vrtjele. Nakon toga sam izmeu dva lista
papira uloio danas vrlo moderan plastini indigo ralje su
se odmah uznemirile, a kad sam sve to provukao preko valjka,
poela je ralja jako okretati. Razmiljajui o tome, doao sam
do zakljuka da je onaj uvozni pisai papir bio izraen od
celuloze, znai drvenog podrijetla, dok se ovaj na proizvodi
od starih krpa meu kojima su uglavnom otpaci tkanina s
odreenim postotkom sintetike. Tu, na alost, nema pomoi.
Jedino to sam mogao predloiti ugroenoj znanici, to je da
pokua pronai papir koji je prije upotrebljavala ili neka pre
stane pisati na stroju s papirima koji stvaraju statiki elektri
citet.

167

uvajte se kanalizacije!
Imao sam nekoliko sluajeva, gdje sam otkrio da i kanalizacione cijevi, ako su nepaljivo postavljene ili se s vie stra
na spajaju u blizini neke zgrade, osobito obiteljske prizem
nice, mogu uzrokovati smetnje. Ne smrt, j e r zraenje iz njih
nije stalno, ali tjelesne smetnje neminovno.
Zbio se tako sluaj da su neku visoku prizemnicu s nekoliko strana opasivale kanalizacione cijevi kojima se otpadna
voda i fekalije iz susjednih zgrada odovode u kolektor. Sta
narima zlo i zlo. Kad sam raljama otkrio da je kua okru
ena kanalizacijom, a sasvim se lijepo ulo kad bi tko pustio
vodu u cijevi, trebalo je samo rijeiti uslijed ega se zraenje
zadrava i onda kad voda otee u kolektor, kad su cijevi praz
ne, dakle kad nema trenja koje stvara strujanje. Dugotrajnim
pokusima doao sam do toga da zraenje nastaje u trenutku
kad se negdje iz kuhinje ili stroja za pranje rublja ispusti
voda ispunjena raznim deterentima za pranje, pa na to onda
doe urin ili fekalije. U tom trenutku dolazi do spoja ki
seline i luine, a to izaziva promjenu statikog naboja. Budu
i da se s prekidima gotovo danonono isputaju u cijevi tak
ve kombinacije, a dovoljno je da u cijevima ostane samo
talog kiseline i luine, zraenje traje sve dotle dok se u cijevi
ne pusti ista voda da to ispere. Uinili smo to u nekoliko
navrata i nakon ispiranja zraenja je odmah nestalo. Zamisli
te sada ako je netko osjetljiv i na najmanje zraenje, a nae
se u ovakvoj situaciji, ne preostaje mu nita drugo nego da
cijelo vrijeme puta vodu ili da razvede kanalizaciju podalje
od svoje kue.

Smrtonosna reklama
Moja majka mi se jednom potuila da se u posljednje
vrijeme vrlo loe osjea i mora da je neto zrai. Napominjem
ovdje da je moja majka bila vrlo osjetljiva ena, imala je
jainu naboja od dvije stotine otkucaja i mogla je raditi s
raljama, a takvi osjetljivi ljudi tee podnose zraenje i reagi
raju na svaki nadraaj koji inae kod drugih ljudi ne izaziva
vidljive smetnje. Pregledavajui maminu sobu, utvrdio sam
neko novo zraenje kojeg prije nije bilo, tako da je sada go
tovo cijela soba bila ozraena, osobito leaj moje majke.
Traei izvor zraenja, otkrio sam da opasnost dolazi od nove
168

svijetlee reklame koja je tada bila postavljena na ulinom

lokalu. Otiao sam odmah dolje i upozorio vlasnika da ne
stavlja tu reklamu, j e r e ubiti moju majku. Predloio sam
da se stavi neto drugo, bezopasno, j e r ova reklama moe biti
pogibeljna ne samo za moju majku ve i za ostale stanare, pa
i za samog obrtnika i njegovu enu koji su preteni dio dana
boravili u lokalu.
Ni to upozorenje nije pomoglo. M o l i o sam ga, preklinjao,
nudio mu novac za pokrie trokova oko postavljenja neke
druge firme ali uzalud. I dok sam ja nastojao na opini
ishoditi zabranu postavljanja te otrovne reklame, on je vec
uspio dobiti odobrenje, platio je propisanu taksu i time
je stvar bila rijeena, to se opine tie, u duhu propisa i
zakona.
U toku te uzaludne borbe za spas moje majke, dogodila
se tragedija. Majka mi je naglo umrla od sranog infarkta. U
bijesu i oaju svata sam izgovorio tom neovjeku. T e k onda,
kad je vidio da je mama mrtva, uplaio se za svoj ivot i ivot
svoje ene, pa je pristao da skine reklamu.
Zraenje je dolazilo otuda, kako sam kasnije utvrdio, to
su svijetlea slova od plastine mase bila lijepljena na podlogu
acetonom, a to je u dodiru s plastikom strahovito zrailo.
Kad je to ljepilo uklonjeno i upotrijebljen drugi premaz,
zraenja je odmah nestalo.
Posljednji sluaj vrijedan panje zbio se kad je rad na
knjizi ve bio dovren. Sportski radio-komentator vratio se iz
vedske s operacije raka crijeva. U vedskoj su ga upozorili
da vjerojatno ivi u vrlo nezdravoj sredini gdje ima mnogo
zraenja i uputili ga da se posavjetuje s kojim radiestezistom.
Bolesnikovi prijatelji, moji znanci, zamolili su me da doem k
njemu. im sam uao u stan osjetio sam muninu od silnog
zraenja koje je dopiralo sa svih strana. Svuda sama sintetika, lakirani parketi, unakrsno zraenje televizora iz susjed
nih stanova. A kad sam izvrio pregled bolesnika, nalaz je
bio naprosto katastrofalan. Samo trideset posto bolesnikova
abdomena davalo je slabe znakove ivota. Sve ostalo bilo je
mrtvo, i to ne samo u predjelu operativnog reza ve daleko
uokrug toga mjesta. U cijeli donji dio pacijentova trupa jedva
da je dopirala tjelesna struja iz zdravih dijelova. B i o sam
potpuno uvjeren da tu nema nikakve nade za ozdravljenje, a
to sam i rekao njegovim prijateljima. Nesretnik je umro mjeces dana kasnije, 16. V I I I 1978.
169

to je sa ivotinjama?
Nisam sc mnogo bavio utjecajem statikog zraenja na
ivotinje, ali sam i iz ono nekoliko sluajeva mogao izvui
odreene zakljuke. Slobodne ivotinje uope ne podlijeu
oboljenjima od podzemnog zraenja zbog toga to su na takvo
zraenje osjetljive i odmah se uklone iz nadraajne zone. Kad
sam jednom prilikom svjeu i sonu travu stavio u podruje
nadraajne zone gdje su pasle krave, nijedna nije htjela ni
okusiti ukusnu hranu, samo bi se pokuale pribliiti travi i
odmah bi trgnule glavu, kao kad se dotaknu ice elektrinog
pastira. im sam maknuo travu izvan nadraajne zone, krave
su je slasno pojele.
Meutim, one ivotinje koje su zatvorene u nastambama,
pogotovu ako su skuene, bez dovoljno prostora da bi mogle
izbjei tetno zraenje, takve ivotinje pokazuju neobine oso
bine. Bio sam svjedokom nevolje nekog seljaka kojemu sam
traio vodu za zdenac. Tuio mi se kako se opet jedva rijeio
jedne krmae koja je bila, kao i prethodne u toj nastambi,
ne samo nesnosno nemirna ve bi, im se oprasila, odmah
prodirala mlade i uope je slabo napredovala, pobolijevala je
i bila vrlo nemirna, dok su svinje u susjednom oboru druga
ije. Pregledavi poloaj svinjca, utvrdio sam da lei na samoj
podzemnoj vodi, dok je onaj drugi, gdje su svinje bile mirne
i lijepo napredovale, bio izvan nadraajne zone. Objasnio sam
prisutnom veterinaru i agronomu odakle potjeu nevolje sa
svinjama i da tu ne pomae nikakvo ienje ni dezinficiranje
svinjca, nego da cijeli obor treba premjestiti na zdravo po
druje.

FOTOGRAFIJE KOJE GOVORE

Ve sam spomenuo kako me moj prijatelj, potanski
slubenik, pouio o raljarstvu na osnovi knjiga i iskustava
francuskih raljara. Zahvaljujui tom prijatelju uao sam u
jo jedan zagonetni svijet tajanstveno carstvo slika koje
govore.
Uzeo on skupnu fotografiju iz mojih kolskih dana, pa
ree da e mi pokazati kako u pomou viska za svaku osobu
s fotografije pogoditi to je s njom, dakako, ukoliko zasigurno
znam koji je od mojih kolskih drugova iv, mrtav ili bole
stan, a moi u saznati ak i to na kakav je nain tko umro.
Znate to, dragi prijatelju, ja ne bih iskuavao te spo
sobnosti. Ja sam diplomirani inenjer i tumaim ljudima to
je to statiki elektricitet, to je zraenje, pokazujem im kako
se pronalazi voda i oboljelo mjesto na tijelu, nastojim svemu
dati znanstvenu podlogu, pa ipak gotovo svakodnevno doiv
ljavam neugodnosti, premda moji rezultati pokazuju istinitost
rada pomou viska i raalja. Pa zamislite sada da ja doem
sa slikama i na tom mrtvom papiru ponem neto otkrivati, a
ne vjeruju mi ni onda kad demonstriram na ivom ovjeku.
Molim vas, bili smo i ostat emo dobri prijatelji, ali uzmite vi
te knjige i neka radi na slikama tko god hoe, ali mene pu
stite na miru, j e r ja se ne bavim mistikom.
Vidite, inenjeru Jurdana, sve o v o to vam govorim,
to su iskustva francuskih raljara, a oni se ne bave misti
kom, kod njih je sve znanstveno objanjeno i razraeno. Ja
nemam sposobnost kao vi i zato ne mogu vriti takve pokuse,
ali vi to moete, zbog toga i elim da vas tome nauim, da
budete najsposobniji, najjai na radiestezist. Pokuajte to
meni za volju.
Dobro, hajde, samo toliko da vas ne razoaram, ali
vjerujte da je to obina glupost.

170

171

Pokuavam tako viskom na profesoru, pa na nekoliko

kolegica i kolega, bili smo mjeoviti razred, ali kod svakog se
visak vrti nekako drugaije.
E, vidite, to i jest ono to sam htio da uoite. Kad
bi se uvijek okretao na isti nain, ne bi bilo zanimljivo. A
ovako, svaka vrsta okreta ima svoje znaenje. K o d mrtvog
ovjeka, koji je umro naravnom smru, visak se kree napri
jed natrag, a kod onoga koji je nasilno umro, visak naj
prije opisuje krunicu, zatim se krug pretvara u elipsu i na
kraju znak smrti naprijed natrag. Ako je osoba iva, visak
se kree u punom i pravilnom krugu. K o d bolesnika opisuje
elipsu, a to je elipsa otrija, to je bolest tea.
Sasluao sam strpljivo prijateljevo tumaenje da ga ne
oneraspoloim, ali sam u sebi mislio svoje. Onda sam, opet
njemu za volju, uzeo visak i krenuo redom po svom nekada
njem razredu. Za mnoge sam znao to je s njima, tako da
sam mogao provjeravati to e pokazati visak. Kad sam tako
proao dobar dio kolaraca, moj prijatelj se poeo smijati.
Mora da sam napravio grimasu koja ga je nagnala na smijeh
a i sam sam osjetio kako mi se lice izduuje od iznenaenja
visak je kod svakoga za koga sam bio potpuno siguran to
je s njim, nepogreivo pokazivao: iv mrtav bolestan.
Eto, drago mi je da ste povjerovali u ono to ste tako
uporno odbijali i poricali. Sada ste bogatiji za jedno veliko
iskustvo koje e vam u ivotu mnogo puta pomoi, ali e vas
i rastuiti kad saznate ono to moda ne biste eljeli znati.
Ali, to ide jedno s drugim i to je cijena koju vaa sposobnost
mora platiti.
Moj prijatelj otiao je sretan i zadovoljan, a ja sam priku
pio sve slike koje sam imao u kui i do sitnih sati neumorno
vrtio i vrtio, tako da sam ujutro otiao na posao neispavan
i jako umoran. Te noi dugo nisam mogao usnuti, nepre
stano mi se javljao pred oima visak i ono njegovo ubitano:
krunicacrtaelipsa.
N e k o sam se vrijeme intenzivno bavio prouavanjem feno
mena fotografija, ali su me takvi pokusi toliko iscrpljivali da
sam ubrzo napustio tu zanimljivu granu radiestezije. Mnogo
sam razmiljao o tome, to se krije iza tog misterija sa
slikama. Bio sam uvjeren da to nije samo materija, papir,
j e r reakcije viska bile su jednako nepogreive kod fotografija
na razliitim papirima, iz novina, knjiga, crno-bijele, kolorira
ne, bez razlike. A dananji uspon parapsihologije? Beino ko
municiranje izmeu dvaju medija, to se uvelike koristi u voj
ne svrhe, pa fenomen blizanaca koje, premda su udaljeni i na
172

raznim stranama svijeta, povezuje neka nevidljiva nit i signa

lizira kad je koji od njih bolestan ili mrtav. Prisjetimo se
samo glasovitih kanadskih petorki koje su tono znale ako
se kojoj od sestara neto dogodilo. Sve to jo uvijek pred
stavlja veliku nepoznanicu za znanost, j e r ni sposobnosti i
tajne ljudskog organizma nisu jo ni izdaleka dokuene. Medi
cina je nainila gigantske korake u tehnikom pogledu, u od
nosu na lijeenje ljudskog organizma, zamjenu bolesnih
dijelova i slino, ali u bit ljudskog tijela, u sutinu toga najsavrenijeg mehanizma to ga je stvorila priroda, jo dugo,
dugo nee proniknuti, pogotovu ako bude i nadalje nonalan
tno otklanjala sve to se protivi ustaljenim normama, a to
otvara nesagledive horizonte u spoznavanju ovjeka.
Do vrlo zanimljivih zakljuaka u vezi s pokusima na sli
kama doao sam traei lijeka svojim tegobama. N e k o sam
se vrijeme, ima tome nekoliko godina, osjeao zdravstveno
vrlo loe. Izgubio sam osjetno na teini, klonuo sam, osjeao
sam trajni umor, sve me boljelo, nisam mogao stajati, hodati,
sjedili, spavati, jesti jednom rijei katastrofa! A onda su
nastupile nove tegobe brdo lijekova. to god bih uzeo, ne
valja. Trovanje eluca, osip, otekline po tijelu, pa su lijenici
morali dii ruke od mene. Moj organizam bio je suvie osjet
ljiv na sve. to drugome koristi, meni je tetilo. Posegnuo
sam opet za iskustvima francuskih kolega. Preporuivali su
lijeenje biljem i to uz prethodnu provjeru odgovarajueg
bilja za odreeni organ. Tako sam se vratio testiranju slika.
Stavio sam visak nad sliku ljekovite biljke i drugom rukom
provjeravao na bolesnom organu hoe li se visak pokrenuti,
znak da mi taj lijek odgovara, odnosno bude li mirovao za
moj organizam lijek ne vrijedi. to se jaom snagom visak
iznad pojedinog lijeka okree, to veu dozu treba uzimati, i
suprotno, kod slabe vrtnje viska mala koliina je dovoljna.
Tako sam uspio ajevima, uz prethodnu provjeru viskom, vra
titi svom organizmu zdravlje, doao sam opet na svoju teinu
i sve sam se bolje osjeao. Napokon sam se sasvim izlijeio,
nestale su sve tegobe, ali sam odluio da se vie ne bavim
ispitivanjem putem fotografija, jer to strahovito iscrpljuje
moj organizam.
Iz te svoje prakse s fotografijama urezao mi se u sjeanje
dogaaj koji mi je pomogao da otkrijem jo neke nepoznani
ce ljudskog organizma.
Prisustvovao sam nemilom dogaaju kad je kamion pri
gnjeio djevojku na biciklu i preao j o j preko donjeg dijela
tijela. Djevojka je bila pri svijesti kad su je unosili u kola
173

hitne pomoi, a kako sam bio neprekidno uz nju, zamolila me

da odem do njezine kue, gdje je eka majka i da j o j kaem
to se dogodilo i kamo je voze, ali da nije nita strano, da se
majka suvie ne uplai, j e r ima slabo srce. Smilovala mi
se ta nesretna lijepa djevojka i obeao sam ispuniti njezinu
molbu, premda mi je bilo strano pri pomisli kako u onoj
jadnoj majci morati rei da joj je dijete stradalo. Osjeao
sam se kao da to idem javiti vlastitoj majci, nisam uope znao
na koji u nain to uiniti. I prije nego to sam uspio neto
smisliti, ve mi je ruka bila na kunom zvoncu. Nekako sam
uspio promucati zbog ega sam doao, umanjujui naravno
pravu istinu, i tjeei jadnu enu kojoj su se oi odmah ispu
nile suzama. Nikako nisam mogao odagnati ispred oiju onu
stravinu sliku udesa, onaj kamion prepun vojnika koji je
pregazio djevojku i one bistre, vedre oi u kojima jo nije
bilo traga strahovitim bolovima koji e tek nastupiti. Imala
je sreu da su se neposredno iza kamiona nalazila kola hitne
pomoi koja su je odmah odvezla u bolnicu. Srea je bila i
u tome to se izmeu tla i tijela isprijeila pedala bicikla,
pa je to bar donekle ublailo nagaz kotaa. Ali su ozljede ipak
morale biti vrlo teke, smrtonosne. Unato tome, djevojka je
smogla snage da mi kae svoje ime i adresu, a kolegicu koja
je sluajno naila, zamolila je da odnese svojoj kui bicikl,
zapravo njegove ostatke, da ga tko ne ukrade.
Vratio sam se u stvarnost i ponovno ugledao uplakano
lice brine majke koja mi je kroz pla neto govorila. Ra
zabrao sam da ima i sina kojemu je stroj prije etrnaestak
dana odrezao prste na jednoj ruci. Tjeio sam je, ukoliko je
to uope neto znailo majci kojoj je stradalo dijete, rekao
sam j o j da c u bolnici moi razgovarati s kerkom i vidjet e
da je iva i da e se sve dobro zavriti. Odgovor na sve bile
su samo majine suze i grcanje. Dohvatila je sa stola fotogra
fiju svoje djevojice, grlila je i ljubila. Pokazao sam joj vi
skom da je dijete ivo i gdje je ozlijeeno, ali ona od svega
toga u svojoj boli nije nita shvaala. Zamolio sam je da mi
posudi sliku, kako bih mogao pratiti kretanje zdravlja nje
zine kerke. Pruila mi je bez rijei.
Ujutro sam kolegama u uredu ispripovjedio to se zbilo
i pokazao sam im gdje je ozlijeena. Ali, na moje zaprepa
tenje, visak je pokazivao smrt! Nazovem bolnicu i pitam
da li je M. G. umrla? Portir se ubrzo vrati s vijeu da djevojka
nije mrtva, dobila je zbog nesnosnih bolova jau dozu morfija
i sada spava. Pomislio sam da bi tu morfij mogao igrati neka
kvu ulogu, pa sam nakon nekoliko sati ponovno pokuao
174

viskom iznad slike i visak se okretao polako, u elipsi.

Drugo jutro opet uzmem visak mrtva. Nazovem portira
ponovno spava pod djelovanjem morfija. Tu smo dakle!
Morfij umrtvljuje organizam, paralizira struju u tijelu, a bez
struje nema ni prijenosa signala. K o j i m se putem i na koji
nain ti signali prenose, danas je to jo uvijek izvan moi
naeg rasuivanja. Jednom e se i to otkriti, pa e moda nai
daleki potomci, itajui ovu knjigu, imati odgovor za sve tajne
radiestezije i ljudskog organizma. Tako sam pratio tok bo
lesti nestretne djevojke, znao sam kad se oporavila, pa sam
se i poblie zainteresirao za njezinu sudbinu. Udala se ka
snije, ali zbog ozljeda na enskim organima nije mogla
imati djece.
Tako sam sasvim sluajno saznao da ovjek pod utjeca
jem morfija gubi tjelesnu struju. Vjerojatno i narkomani po
stepeno gube struju, eliminirajui time i obrambeni sustav
koji titi nae tijelo od napada raznih bakterija i virusa, pa
narkomani umiru vrlo rano, izjedeni kojekakvim bolestima.
Nedugo zatim susreo sam se s jo jednom vrstom ljudi
koji nemaju tjelesne struje. Pregledavao sam tako nekog o
vjeka i iznenadio sam se kad se kod njega visak nije uope
pokrenuo, kao da je sav ozraen. ovjek potpuno zdrav, a vi
sak pokazuje da mu je cijelo tijelo bolesno.
Pa to je to s vama, kako se osjeate?
K a o uvijek, dobro, zdrav sam.
Vi imate u sebi neto to drugi nemaju.
Ne znam ja to bi moglo biti drugaije nego kod osta
lih ljudi.
Zar niste nikad primijetili neto neobino na sebi?
Ja? N e ! Dodue, neto mi je malo udno.
Napregnuo sam uho.
Znate, uvijek kad drugi priaju kako su sanjali ovo
i ono, te taj san z n a i . . . a ovo kazuje da e . . . i te stvari,
ja nikad ne mogu sudjelovati u tim razgovorima jer ja ni
sam nikada nita sanjao.
Tada se umijea njegov prijatelj.
Znate, inenjeru Jurdana, on je mjesear. Kad nou
na njega padnu mjeseevi zraci, ustane i penje se po krovu,
na drvee, a mi ga samo gledamo, ne smijemo ga buditi, jer
bi inae pao i stradao. Pa kad se tako lijepo naeta, vrati
se u krevet i dalje spava kao da nita nije bilo. Priali smo
mu o tome, ali on ne vjeruje, misli da se alimo.
Jo jedan sluaj mi je potvrdio da mjeseari zaista ne
maju struje. Zamolio me bio neki ovjek da pogledam to mu
175

je sa sinom koji se ve dugo ne javlja. Dade mi fotografiju

svojih dvaju sinova, probam viskom, kod jednog ide sve u
redu, a drugi kao da je mrtav, ni makac. Dva dana nakon
toga zove me opet onaj ovjek, vratio mu se sin. Doem ga
pregledati, a on nema struje. Kaem da sam ve jednom imao
takav sluaj i da je ovjek bio mjesear.
Pa i moj sin je mjesear, ree otac, jednom smo ga
nali kako nou sjedi na dimnjaku.
Tako sam dobio potvrdu da mjeseari nemaju tjelesnu
struju kao ostali ljudi. Jo sam ih troje kasnije susreo, meu
njima je bila i jedna profesorica. to se s njima zbiva, ne
znam, ali mora da im je priroda dala umjesto struje neki dru
gi, nama danas jo nepoznat obrambeni sustav, inae bi ve
odavno bili mrtvi.
Jo sam se jednom posluio svojom sposobnou da po
mou slika provjerim je li neka osoba iva i gdje se nalazi.
Doli su k meni zabrinuti roditelji mladia i djevojke koji
su otili od kue i vie se nisu vratili. Pregledom fotografija
utvrdio sam da su djeca iva, samo to je visak pokazivao da
djevojka ima smetnje na nozi, zubu i enskim organima. Sada
je trebalo pronai gdje se nalaze. Ispitivanje na karti Zagreba
i Jugoslavije nije dalo rezultata. Tek nad kartom Italije poka
zali su se prvi znaci njihova prisustva u toj zemlji. Koristei
se iskustvima francuskih radiestezista u takvim sluajevima,
otkrio sam mjesto gdje su se tada nalazila odbjegla djeca, pa
sam ak uspio pratiti i njihovo kretanje od Venecije do Trsta.
Otac je odmah otputovao u Trst i ondje na policiji zaista pro
naao dvoje mladih koje su bili pritvorili zbog toga to nisu
imali isprave. Djevojka je epala uslijed bolova u skonom
zglobu noge, bolio ju je zub i imala je smetnje na enskim
organima.
Prilikom ispitivanja na fotografijama i zemljopisnim kar
tama bila je prisutna i tetka nestale djece, pa me zamolila da
pregledam i fotografiju njezina mua i da kaem to sam
otkrio. Visak je pokazivao da je ovjek smrtno bolestan.
Nakon toga sam pomou karte utvrdio da se ta osoba nalazi
na otoku Rabu. Tri dana kasnije stigla je vijest da se taj ov
jek vratio u Zagreb s Raba i kod kue umro.
Tako se pokazalo da je radiestezija u mogunosti i bez
prisustva neke osobe odrediti njeno zdravstveno stanje i mje
sto gdje se u odreenom trenutku nalazi. Meutim, ti su po
kusi, premda vrlo zanimljivi i privlani, toliko ubitano na
porni da sam se jedva uspio oporaviti i nikada se vie nisam
laao ni fotografija, ni zemljopisnih karata.

MEDICINA I RALJE
Na poziv uprave jedne bolnice u Virovitici otiao sam da
im pronaem vodu za novi bunar, jer dotadanji nisu smjeli
vie upotrebljavati zbog zagaenosti koju su otkrili a nisu
znali od ega potjee. U prisutnosti lijenika i upravitelja
bolnice ispitao sam okoli i ustanovio da u taj bunar dotjee velika koliina vode, ali njezin tok dolazi iz pravca grob
lja kraj kojega podzemna voda prolazi na udaljenosti od ne
punih stotinu metara. Uslijed raspadanja ukopanih leeva,
druge su zagaene vode dospjele u podzemnu pitku vodu koja
napaja bunar i taj zatrovani materijal unitio je bolniki
vodovod. Odredio sam stoga da se izgradi bunar na glavnoj i
nezagaenoj podzemnoj pitkoj vodi na mjestu prije nailaska
u podruje groblja.
U toj sam bolnici imao vrlo zanimljiv susret s jednom bo
lesnicom i pruila mi se prilika da pred lijenicima demonstri
ram vrijednost viska, kao to sam im pokazao to se sve moe
uiniti pomou raalja.
Kola hitne pomoi dovezla su u bolnicu enu koja je cije
lo vrijeme jaukala. Uzaludni su bili svi pokuaji lijenika da
doznaju to joj je, gdje je boli i kako se zove. Odgovor je
bio samo jauk i neartikulirano glasanje.
Vidite, tako mi gotovo svaki dan imamo problema s
pacijentima od kojih se ne moe doznati ni tko su, ni to im
je. Kad vi pronalazite vodu, to nije nita prema ovome.
Kad ve mislite da je to tee nego pronai vodu, do
pustite da je ja pregledam i ispitam, pa ete vidjeti da je to za
mene jednako lako kao i pronai vodu pod zemljom.
Lijenik se nasmijao, ali kad sam priao bolesnici na no
silima i izvadio visak, svi su se okupili oko mene, paljivo
pratei to u uiniti.
12

176

J u r d a n a : R a l j e i visak ivota

177

 Vidite, kad moja ruka doe do tjemena, visak se

zaustavi i signalizira mi da je ovoj eni na tome mjestu ozli
jeena glava. Razmaknite joj kosu i zacijelo ete pronai tra
gove udarca.
Lijenik j o j je zaista razmaknuo kosu na tjemenu i pri
mijetio ranu i krv. Nastavio sam je pregledavati i opet se
visak zaustavio sada u predjelu trbuha. Vjerojatno je po
vrijeena jakim udarcem. I noge su j o j bile ozlijeene. Kada
su skinuli arape, pokazali su se tragovi udaraca na objema
nogama. Zatim sam zamolio da bolesnicu okrenu na trbuh,
kako bih joj mogao pregledati lea. Na dva mjesta kima
je bila ozlijeena. Na kraju sam pronaao i ozljedu na ruci.
Lijenik je bio iznenaen tonou mojih nalaza. Bolesni
ca je prestala jaukati i prstom mi je pokazivala da priem.
Recite mi tko vas je tukao.
M u . . . mu . . .
Mu, mu vas je tukao?
Potvrdno je kimnula glavom.
Ko . . . ko . . . ko . . . dalje se nije razumjelo.
Kolcem?
Opet je potvrdila kimanjem. Tako smo za vrlo kratko
vrijeme saznali ne samo gdje je nesretna ena ozlijeena ve
i tko joj je nanio rane i ime. Lijenici se nisu mogli nadiviti
tako efikasnoj dijagnozi i iskreno su mi odali priznanje.

Sluaj u Kupljenovu
Jo jedan sluaj medicinske zatite pomou radiestezije
zbio se u Hrvatskom Zagorju. Sanitarna inspekcija kotara Za
greb uputila me u mjestance nedaleko od Zagreba da prona
em odakle dolazi voda u javni bunar, jer je sedamnaest
mjetana koji se koriste tom v o d o m oboljelo od tifusa. Una
to svim pretragama, kliconoa nije pronaen. To me uvrstilo
u uvjerenju da e me vjerojatno vodeni tok navesti na pravi
trag. Kreui se od bunara uzvodno, nakon nekih dvije stotine
metara, otkrio sam da podzemna voda tee ispod zahodske
jame jedne stambene zgrade. Bilo je jasno da su na tome
mjestu fekalije prodrle u vodu koju su mjetani uzimali na
javnom bunaru, pa sam predloio da se pregledaju stanovi te
zgrade, j e r se najvjerojatnije meu njima nalazi kliconoa. I
zaista, jedan od stanara koji su se sluili tim nunikom bio
je krivac nevoljama svojih sumjetana.
178

Tako su visak i ralje, osim svih moguih sposobnosti,

pokazale da mogu biti v r l o efikasne i u medicinskoj zatiti sta
novnitva.

Podzemna topla voda ispod Zagreba

Sjeam se jo iz djetinjstva kako se u Zagrebu na Ribnja
ku usred najljue zime i najveeg snijega na nekim mjestima
snijeg otapao kao da ga neto odozdo grije. To se dogaalo i
u nadbiskupskom parku iza katedrale i nitko to nije znao pro
tumaiti, ve su se irile kojekakve prie o udima i slino.
Kasnije, kad sam se poeo baviti radiestezijom, istraujui
podzemne vode to presijecaju Zagreb, naiao sam, voen ra
ljama, na ilu tople vode koja tee negdje od Sljemena, pre
lazi preko parka na Ribnjaku i zatim skree prema Salati.
Nekad je ta voda tekla u poznato zagrebako termalno kupa
lite u Vlakoj 47, ali je kasnije skrenula s toga smjera prema
sjeveroistoku. Ta stara zagrebaka kupelj, nekad su je nazi
vali rudna kupelj, bila je kasnije naputena zbog gubitka tople
vode koja je skrenula sa svoga prijanjeg smjera, jer se teren
ispod zgrade slegnuo uslijed dugogodinjega crpljenja vode
i pijeska, a to je preprijeilo put vodi koja je potraila slobod
niji tok. Pratio sam taj novi vodeni smjer i vidio da kree
prema Salati i loserovim stubama. Kad su kasnije na tome
mjestu podigli novu zgradu, ja sam jednom obavljao tehniki
pregled dizala. Dok smo sastavljali zapisnik u stanu predsjed
nice kunog savjeta, odjednom sam osjetio da mi je zlo. Uzeo
sam ralje i one su se odmah zavrtjele, pa sam preao na dru
go mjesto. Rekao sam tom prilikom predsjednici da upozori
stanare neka pripaze gdje spavaju, j e r bi leei na podzemnoj
vodi mogli stradati od raka. N a t o me predsjednica pozove da
poem s njom dolje u drugi kat. Otvorila nam je ena u cr
nini.
Dovela sam inenjera Jurdanu, naeg poznatog raljara, hoete li mu pokazati gdje je spavao va pokojni mu.
Tu je njegov krevet.
Uzmem ralje krevet se nalazio tono na liniji zraenja,
struja je prelazila sredinom kreveta.
Va mu je umro od raka crijeva.
Da, tono. Kako vi to znate?
Ispod kue prolazi vodena struja i tko lei na ovome
mjestu, dobiva rak u predjelu trbuha.
179

Zatim me predsjednica odvede jo jedan kat nie. Po

novio se isti razgovor. Nakon osam godina, oba ovjeka, leei
na podzemnom strujanju, dobila su rak crijeva. Ralje me od
vedu do djevojake sobe.
Je li netko spavao ovdje?
Jest, tu je naa djevojka umrla od raka.
Tri osobe u istoj kui koje su leale na podzemnoj vodi,
umrle su od raka nakon osam godina spavanja na ugroenim
mjestima.
Objasnim im da je nekadanja kupalina topla voda skre
nula svoj tok pod njihovu kuu. Prije je razveseljavala kupae
i lijeila bolesne, a sada ubija zdrave.
Pa znate, inenjeru Jurdana, nema tome dugo kako
nam se u podrumu pojavila voda, topla. Nije nam bilo jasno
odakle to, mislili smo da je kanalizacija. Pregledali smo sva
mjesta gdje se nalaze odvodne cijevi, ali na tome mjestu nije
bilo nikakva odvoda, imate pravo, to je zacijelo ona topla vo
da koja je nekad napajala staro kupalite.

Od mjetana sam uo da su u luci esto znali udarati

gromovi. Tako je jednom grom pretvorio u iverje jarbol na
brodu, a jednom opet udario u plutau, to je zaista bilo ne
uveno. Od siline udara i vruine plutaa je potonula. Nala
zila se tono na smjeru podzemne vode Orebi Korula. Ta
ko su ralje uspjele objasniti jo jednu zagonetku.

U OVOJ SU K N J I Z I IZ R A Z U M L J I V I H RAZLOGA IZOSTAV

LJENA PUNA I M E N A OSOBA KOJE SU PREGLEDAVANE,
KAO I LOKACIJA. M E U T I M , U N A U N E S V R H E SVA VJE
RODOSTOJNA DOKUMENTACIJA STOJI U SVAKO DOBA
NA RASPOLAGANJU.

Na Koruli
Ralje su mi objasnile jo jednu tajnu koja dugo, dugo
nije imala objanjenja. Sjeam se, kad sam jo davno dolazio
brodom u Korulu, brod bi uvijek, dok je stajao u luci, na
jednom poeo skretati kao da e isploviti. I morali su ga
vrsto vezati uzetima, ali trzanje broda bilo je tako snano
da je znalo iupati i kamenu bitvu za koju je bio vezan. To
mi je bilo neobjanjivo.
Mnogo godina kasnije, pratio sam iz Orebia i Stona na
Peljecu vodenu struju koja je pod morem tekla u korulan
sku luku, zatim odlazila prema groblju i dalje skretala do
mjesta Blato. Pokuali smo ondje buiti, ali je bilo malo pre
visoko, pa se voda po zakonu spojenih posuda, uslijed gubit
ka vakuuma vratila u nie predjele. U luci, gdje podzemna
voda krivuda ispod kua, mora da su ljudi masovno umirali
od raka. To mi je potvrdila tamonja lijenica. U kui, gdje
sam bio ugoen, po navici sam pregledao leaj nalazio
se na samoj podzemnoj vodi. Rekao sam to domainu i za
molio da mogu spavati na drugoj strani.
Znate da je i meni uvijek zlo kad leim na ovome
mjestu. Kad god sam morao ovdje spavati, premjestio bih
leaj.
180

181

SUSRETI S RALJARIMA
Kako je lani raljar dobio Pakraki dekret
Jednog dana primio sam poziv za sasluanje u Sekretari
jatu unutranjih poslova u predmetu izvrenih prijevara nekog
lanog raljara u Pakracu, Lipiku i okolnim selima.
Na provedenoj raspravi u Zagrebu bilo mi je postavljeno
pitanje jesam li kada istraivao raljama podruje oko Pa
kraca i to sam ondje radio?
Na poziv nekolicine mjetana odredio sam oko dva
naest lokacija za gradnje bunara, pa kada sam zavrio istra
ivanje na terenu, sastavio sam s prisutnima detaljne zapi
snike o utvrenim lokacijama.
Jeste li kada prodali nekome ralje pomou kojih se
trai voda?
Ne nikada, jer je to jednostavan komad ice, kakva se
moe kupiti u svakoj trgovini.
Tada su mi proitali zapisnik kriminalistikog odjela
SUP-a u Pakracu, gdje je uhapen neki lani raljar koji je
prevario vie od stotinu mjetana, odreujui ljudima mjesta
za gradnju bunara, pa su ljudi uzalud potroili novac, a vode
nisu uope nali.
Kada su toga lanog raljara upitali gdje je izuio taj
zanat i tko ga je nauio da vara ljude, odgovorio j e :
Vidio sam kako je ing. Jurdana pronalazio vodu, pa
sam od njega kupio ralje za 1600 ondanjih dinara.
Tada sam obrazloio istraitelju da sam primijetio na
zavretku sastavljanja zapisnika u Pakracu, da mi je netko
ukrao ralje sa stola. Prisutni su tada pokuali pronai ralje,
ali nisu u tome uspjeli, pa sam se vratio u Zagreb bez raalja.
Prema proitanom zapisniku istrage nad lanim raljarem iz Pakraca, bilo mi je jasno da je nakon godinu dana
pronaen kradljivac mojih raalja.
183

Nakon toga je proveden kazneni postupak protiv takvog

lanog raljara koji je bio primjerno kanjen.

Na podruju Vukomerikih gorica

Doveli me prevareni ljudi da pregledam mjesto gdje im
je neki tamonji mjetanin raljar zvan eravica odreivao
lokacije za bunare, da vidim ima li uope svrhe da dalje ko
paju.
Pregledavi te lokacije ustanovio sam da nee biti vode
i da je teta dalje troiti novac uzalud.
Nekima se taj raljar predstavljao da je on ing. Jurdana,
pa su mu to ak iz neznanja povjerovali i uzalud kopali. Kad
su vidjeli da vode nema potraili su moju adresu i doznali
da to nisam bio ja ve tamonji eravica.
Jedan me prevareni vikenda odveo u to selo, u kuu
eravice i upitao ga da li me poznaje, eravica je narav
no morao priznati da me uope ne poznaje, a svima je govorio
da sam ga ja nauio raditi raljama.
Takoje i taj lani raljar doao na pravo mjesto.
Bilo je jo nekoliko, istina pristojnijih i da tako kaem
potenijih raljara koji su nakon nekoliko neuspjeha sami
doli k meni i zatraili moju pomo, ali kada sam ustanovio da
nemaju dovoljno osjetljivosti za takav rad, a osim toga nemaju
ni potrebnog strunog znanja, odrekli su se toga posla.
Zbog takvih sluajeva istraivanja s lanim ili nedouenim
raljarima nije nikakvo udo da ljudi automatski sve raljare
nazivaju arlatanima.
Neki su me pozivali da ja osnujem drutvo radiestezista
i da e mene imenovati za predsjednika takvog drutva, ali
kada sam pokuao utvrivati jaine osjetljivosti pojedinih
raljara, doao sam do spoznaje da gotovo svaki od tih osjet
ljivih ljudi imade svoja posebna zapaanja i rezultate koji
nisu u skladu s mojom specijalnom osjetijivou, stoga sam
odbio da vodim drutvo tako heterogenih ljudi za koje ne
mogu preuzimati odgovornost u pogledu tonosti i ispravnosti
njihova rada.
Izuio sam nekolicinu ljudi koji su jae osjetljivi od pro
sjeka, pa sada i oni mogu na nekim mjestima nai vodu, ali
za takav pravilan rad s raljama potrebna je jaa osjetljivost i
poznavanje struke, a ne da samo laiki prema trzajevima
raalja odreuju lokacije na terenu.
184

Dugo sam se vremena borio da dokaem strunjacima svih

struka u emu lei tajna nastanka raka, tvrdio sam isto ono
to i sada govorim i dokazujem da tajna raka ne lei ni u
virusima, ni u bakterijama i bacilima, kao to je sluaj kod
mnogih drugih bolesti, ve u utjecaju elektrinog zraenja, da
kle pojave kojoj se do danas nije poklanjala nikakva panja.
Uslijed gubitka struje, naime, organizam se brani bujanjem
tkiva. Kada tkivo nabuja, ono spreava da struja odlazi iz
tijela, ali u toj borbi za spas ugroenih organa dolazi do ne
kontroliranog mnoenja stanica, nastaje hiperprodukcija tki
va koje se zatim zgruava i pretvara u tumor a takav pro
ces nauka naziva stvaranjem raka. Prema tome, kad je organi
zam izloen dugotrajnom utjecaju elektrovalova na onome
dijelu tijela koje se nalazi pod takvim zraenjem, dolazi do
pojave raka.
Prouivi sve te pojave i provjerivi ih bezbroj puta u
toku svoga dugogodinjeg bavljenja radiestezijom, doao sam
do pouka i zakljuaka koji bi mogli biti vrlo korisni strunja
cima najraznovrsnijih opredjeljenja lijenicima, strujaima,
fiziarima, kemiarima itd.
Kada lijenik definitivno utvrdi da se kod pacijenta radi
o tumoru, onda se pristupa operativnom zahvatu i prilikom
operacije nastoji se odstraniti to vei dio ugroenog tkiva.
Bolesnik se obino nakon operacije vraa na isto mjesto na
kojem je uslijed zraenja obolio, a to je za toga ovjeka po
gubno. Poslije prividnog poboljanja dolazi do ponovnog bu
janja tkiva, sada u jo teem obliku, j e r je ve probijen pri
rodni tjelesni obrambeni sistem, i lijenici onda kau da je
nastupila metastaza. Prema tome, povratak u nadraajnu zonu
neminovno zavrava tragedijom, jer kroz ugroenu i probijenu
tjelesnu obranu tetno zraenje sada napada dijelove tijela
koji prije nisu bili ugroeni, organizam se bori i brani, ali
spasa nema, j e r jedina nada u ozdravljenje moe biti samo to
hitnije uklanjanje s nezdrava mjesta, ili uklanjanje izvora
zraenja, naravno, ukoliko bolest nije ve toliko uznapredo
vala da nesretniku vie nita ne moe pomoi. Dakle, ako
oboljelog od raka poslije operacije vratimo u podruje zra
enja, odnosno ako ga podvrgnemo zraenju rendgenom ili
kobaltom, samo emo mu odmoi.
Moji pokusi, moja istraivanja, moje golemo iskustvo i
nebrojeni sluajevi provjereni u praksi dokazali su da svi oni
koji su posluali moj savjet i promijenili mjesto boravka za
koje sam utvrdio da je izvrgnuto nekom zraenju, ozdravili su
u potpunosti i organizam je uspio sam zalijeiti svoje rane.
185

Vidjeli smo u o v o j knjizi to sve izaziva tetno zraenje i

kakve su strane posljedice tih nezdravih utjecaja na organi
zam. Ve cijeli vijek to dokazujem ali bez dovoljnog oda
ziva.
N o , unato svemu, spreman sam odazvati se i staviti sve
svoje sposobnosti u slubu nauke, elim suraivati sa svakom
slubenom komisijom koja e imati za cilj da nauno potvrdi
moje nepobitne dokaze o postanku raka i da znanstvenom
ozbiljnou zakorai u svijet radiestezije u kojem e nai rje
enja za mnoge nepoznanice o koje se i danas razbijaju nade
mnogih patnika.
Dosada sam se iz humanistikih pobuda odazivao svakom
pozivu za pomo, pregledavao sam danomice desetke i de
setke osoba i zgrada, ne alei svoju snagu i zdravlje.
I ubudue u, u granicama svojih snaga pomagati lju
dima, ali mi je osnovna elja da se mojim istraivanjima ko
risti nauka, koja moe daleko irem broju ljudi pruiti zdrav
stvenu pomo, a to e biti najvee priznanje za moje dvadesetsedmogodinje istraivanje fenomena radiestezije.

Zahvaljujem svima koji su pokazali razumijevanje

i pripomogli mi u mom dugogodinjem radu i istra
ivanjima na bazi radiestezije: sveuilinim profeso
rima najrazlitijih struka,
inenjerima graevinar
stva, elektro-strunjacima,
kemiarima, lijenicima,
novinarima, radio i televizijskim reporterima, ru
darskim tehniarima, geolozima, naftaima, stru
njacima za vodoprivredu i posebice mojim kolega
ma inenjerima u Graevinskom inspektoratu koji
su mi svesrdno pomagali svojim strunim savjetima
i davali mi podstreka da ustrajem u svom radu.

S A D R A J

Umjesto uvoda

Dr Klara Daj-upi: Problem takozvanih raljara

lug. Petar Buani: Moji susreti s ing. Jurdanom

11

Kako sam postao radiestezist ili raljar

15

Prvi uspjesi i neuspjesi, sukobi sa strunjacima

21

Ima vode, ima!

53

Ralje i visak ivota

61

Prolost i snovi budunosti

97

Zato su nam ivci napeti kao strune?

101

I**

Iz moje inspektorske prakse

111

Otoci vie ne bi morali eati

121

Protiv svih nama poznatih zakona fizike

129

Zraenje svuda oko nas

147

Fotografije koje govore

171

Medicina i ralje

177

Susret s raljarima

183

Sadraj

187