UZITAK U TEKSTU ‘S FRANCUSKOGA PREVEO: ZVONIMIR MRKONJIC.=~ Sijesna tnjenic kako utitak suvremenega kuleurnog potvoats prelaziod tlsta nasil, modema 2nanesto kyjideamost nastaji vlastitom revnoitu ispuniti isprainjeno mjesto odréavatelia Kiijige. Prowtevanye tekst tinjeniceoproseaulja se eration ju tragoua patetitne utjelovijenosti pisea u napisanom, ito znatisvim onim izwanknjizeunim idedlogijckim ukjubenosti= ‘aa Sto pokazuj pisca hao osobu koja se nos s potlaéujutims sayjetioaa (cnje) siuacije. Analitihi prikas finkeioniranja tekita, medutim, vidi jpak ru osobu kao nekog ko je napokon pobijedio svaju stuaciju, alii sebesama-~pretoivi se porpu- no w objektionu sastojnest itiva, Ustanovivti to, analitik je neprimietno rio whoa isc, itime heo da jes njim podijelio idealnast njegove samokastracije na vetu slavu Rijeti. Urjeut se naiegled neznansteenom, gotovo sablainjivom pojpmu zadovoljsza (plaisir) teks, vrbouni kritk feanecuske “nove knjge”, Roland Bares, ava bi u zadacu porpuno opuiteno i namjerno nesustarno opicatisvnj dovivljajéitatelja, oslobodenag hriticarske intencionalnosi — na isi natin hao Sto u nesustaunosti vidi i samu pojavnust iilathog ukieha, Za radlie od analittard rekse, kaka je drugim prigodama i sam Barthes, koji promatraju pisca kao wivaru njegove poipune objeksiviranosttlstom, “Udivak u tele” promanra featelja 1 sebi samom ili, jo¥ bolje, u nekom drugom. Ta je osoba mnogo manje idealna, tovite,jedina bi ideologija neidealne 99cesobe idealnogttatelja bila oslobadanje od stare aveti ligithe Aonivadikeije”. Objainjenje njegove beskraine povjeriivosti bio bi xettah nekoge tho w tekst sstanovljava mogutnostxipos- tojanja racitvihjexiké i razina opstajnosti. To pak suposto- janje ne otituje se u sklad, nego u lomovima sorukture, koji “omogucuje icbijanje, pretapanje, mijetanje raeliith slojeva i struja, jednom rijetju u prerazdiobi ito iznasi na vidjelo nes- jesnu namjemost testa, ievor Ctaoteva wkitha. Utitak u tekstu dopuita tada njemu,wtitku, privadene prekide, za vri- jee kojih se moke oshtkivati neta drugo. Ukolito je rijet 0 ‘modernim djelima koja ozakonjuju prevratnas tekst, niitak nastaje ondje gdje se pukotina javija u povratkue Klasinog si- slasja. Osobina je mit witha w teksu pripovijedanie koje, poput striptiza, potpieno ogoljava mot demijurga pisanja—Oca— perspektivi obnaenja njegova mitshog spolovila. Usitak je capsolutan oduct teksta pastogaiskljuduje vrijednosni sud onje- ‘us, a pogotovu drustuene insitucionalne kriteije pricnate vrijednosti ili kakve god oportunosti, Utitak u tekstu subverai- anjespontanoltu ihtjiuéivanja: on ovlaitje itatela da revo- Lucionira svoj pasiomi polotaj, raketi sve ponudene alibije ukit- a. Na isti natin, test nibti suaki metajeaik i hategorje svog -moguceg razurstavanja, navlasite Zanrovskog, usmjeren kraj- jem cj olobaddanja vlatte supstancije jezika, nad svake priopéajne surbe, Na tekst nastalomn u ucishu, i koji izaziva itak, ideologia je poput stidnog ramenila (stoga “jedini je moda Mallarmé gospoddar sje kote"). I dok socio-ideolaike raitlambe ustanovljyju osnowu razazaranja suake knjieenosti ‘kojase bor protv nametnuth joj okvira, one predvidaju snag nnaslade zatvorene 1 tekst, koja prevraimo nastavlja eracti ros stoljeéa. Da bi izmakao druttvenim otudenjima govora lasti, koji se preko sil ustanova i media samoreproducira ao isto, jeziku preostaje tek bjedati naprijed, prema Novom ‘hao lik naslade oslobodene iz stereotipa 100 7 Ureliko pisanje ostoarajeselesnost ijt iputenos jezik, “nema li seksthiudetus format nije li on lik, anagram tijela? Usitaku tekst ne bise onda mogao sve na svoje gramasizo (fernoreksrualno) finkeioniranje, kao to jetcitaktijela nesvadiv nna fiziolotku potrebu’. lemedta zadovoyitea (contentement), Lebdenja na povriini testa, inaslade (jouisance) zaranjanja 1 tekst gdje jezik dokioljava katastrofidne potrese surgrutog bokanstua (apr. Joycea, Artauda i Beckett), uti (plain) jesrednjiizraz uraumotedenag uzajamineg prepoznavania tije- ‘a-zehsta i teksta-tijela, Time ce objainjva neobitwa solidarnost tive i oca: “tekst je fit predet a taj refit Budi”. Tekst Lovi citatelja cijelim sustavor posebno usmjerenib sredstava to uvjeravaju Soca 1 njegovi neslubsjnost. (S druge pak strane, mnoglo bi se dodasi, ako tekst prilegadaveasebi Fiatelja, ne mijenja li tvasel tekst wvijek drugatije rekonstruirajudi sklop njegovih referencia?) ‘Telesnossteksta oFituje se kao weitak 1 maja) svojaj fuonkeijis pretvorbi vrijednost io th promete oxnaseno u gradi oznatitelja, Nije stoga neobitno ito Barthes zakljuuje svoju eijigeo with iva prijedlogom da se “pte na glas”. Njegova je osnovna pojauna razina ho%a, zrno, twarmost glass icijelog ‘ijela, ono puteno tisranje ito se obituje x glasu hao wsitak Zuonimir Mrkonjié 101Utitakcu tekstu: poput Baconova simulatora, on mote ret: ne reba se nikad ipricauati, nitad objainjavati. On niktad nifta ne nije: “Okrenut éu pogled, odsada éu jedino talo nijekcat.” Izmaitajmo pojedinca (nekog g, Testea s naligja) koji bi dokinuo usebi sve pregrade,iskijutivanja, ne izsinkretiama nego zato Sto se otarasio stare utvare: logickog protujeéjas koji bi pomijetao sve jezike, makar se smatrali nespojivis koji bi 3utke podnosio sve optutbe 2a nelogiénost i nevjer- nost; koji se ne bi pokolebao pred sokratovskom ironijom| (iavesti drugog na najveéu sramotu: da sebi promejet) i zakonitom strahovladom (koliko je kaznenih dokazazasno | vvanih na psihologiji jedinstva!). Tog bi se Coyjeka gnufalo nae druitvo: sudovi, tkola, ludnica, razgovor, svi bi ga pproglasili strancem: tko bez stida podnosi proturjetje? Ali, ta) procujunak postojis to je dtatelj esta u Easu dokcosjea} ubicake. Tad se stati biblijski mit preokreée, zbrka jel ni- je vide kazna, subjekt postiie nasladu preko supostojanja raunih govora hofi rade jedan wa drugog: tekst tit jest stetni Babilon. 10s(UsitalNaslada. ovo je jo8 terminolotki kolebljivo, spotitem se, zapliem se. Svakako, bit ée uvijek neki rub olebljivosts to razllcovanje neée biti iavor pouzdanog raz- ‘istavanija, paradigma ée hramati smisao ée biti nesiguran, opoziy, reverzibilan, diskurs ée biti neporpun.) ; Ako Gitam s ulitkom ovu refenicu, ovu pripovijest rij, to je zato So su bile napisane u udites (aj ubitak nije " u proturjedju s piSéevim jadikovkama), Ali, vrijedi li ono suprotno? Ako pier s uZitkom, osigurava li to me ufitake mog &itaoca? Nipoito. Tog ditaoca ja moram traci, (moram ga osvojit), me znajudi gdje je. Tada je stvoren proscor naslade. Nije mi neophodina “osoba” drugog, nego prostor, moguénost dijaletike iudnje, nepredvidanja na- slade: da igre ne bi bile zalejuéene, da bi igre bilo. Dad mi neki tekst. Taj mi je tekst dosadan, Rekdlo bi 1 se da tepa. Tepanje tekst, to je samo ona jeziéna pjena ko- » ja se stvara kao udinak puke potrebe za pisanjem. Ovdje rnismo na podrutju nastranosti, nego potrainje. PiSuti svoj tekst, pisate prouzima jezik dojenéeta: zapovjedan, auto~ smatski, neprividen, sav katastrofalno pucketay (to su oni mnlijeéni fonemi to ih je éudesni isusovac Van Ginneken ‘mjeScao inmedu pisanjei jezik: to su pokretisisanja bez predimeta, neodredene oralnosti koja izaziva while gastro- zofije i jezika. Vi mise obragate s molbom da vas éicam, ali ja za vas nisam nista drugo doli to obraéanje; ja u vasim oofima nisam zamijena ni za Sto, nemam nikakvalika (jedva smoiida lik Maj); ja za vas nisam ni tijelo, pa i predmet (ne bi mi do toga bilo stalo: dua u meni ne zahtjeva da je ptiznaju), vet samo pol, ckspanziona posuda; a taj tekst- 106 -tepanje na kraju krajeva frigidan je tekst, kao S00 je svaka potrainja pri nego se u njoj ne probuai pokuda, neuroza. ‘Neuroza je najlofjishod: ne uodnosu na “dravje”, nego u odnosu na “nemoguée” 0 kojerma govori Bataille (“Neurora je ustraéena slutnja nekog dria nemoguéeg”, itd.); ali, taj, najloSiji ishod jedini omogucuje pisati (i eitati). Odkdle dolazimo do paradoksa: tekstovi kao Sto su oni Bata- illea~ili drugih — koji su napisani protiv neuroze,izsamog ludils, sad, ako hots bit Citani, ono malo neuroze neop- hodne za zavodenje svojih calaca: ti su wasn tekstovi jpak kokemi tekstovi Svaki ée pisae scoga rei: ud ne riogu, zdravorn mi se | ne da, neurotizivan jesam. ‘Tekst koji pigete mora mi, dakle, prutiti dokaz da me udi. Taj dokaz postoji: to je pisanje. Pisanje je znanost 0 uiccima jezka, njegova kamastira (pestoji samo jedna ras- prava o toj znanosti: pisanje simo). Matkiz de Sade: novitih prekidla (ii stanovitih sudara):dalaze u docieajanti- patitki kodovi (naprimjer, plemenitoi trivijalno)s stvaraju_ se pompozni i smijeSni neologizmi; pornogtafske poruke oblikuju se u kalupima refenica tako distin da se mog uuzeti kao gramatitki primjeri. Kao Sto kale teorija ceksta: jezikese prerardijelio. No ta se prenazdicba svagda wri recom. ‘Ocreavaju se dva ruba: jedan jesmiren, suglasan, plagijatski (rije’ je o tome da se jezik prepisuje u ajegovu kanonskom stanju, kako ga je utvedila Scola, pravilna uporaba, knjiev- 107nost, kultura), i jedan drugi ru, pokretan, prazan (kadar poptimit bilo kaleve obrse), koji je uvijek ek mjestonjego- va udinka: tamo gdje se nazire smrt jezka, Ta dva rubs, kompromisito ga oni uprizoruj neophodni su, Ni kultura ‘i njezino unistenjenisu erotskis to postaje pukotinai jed- nog i drugog. Usitak u tekstu sligan je onom neodriivom, nemoguéem, éisto romanesknom trenutku Sto ga uliva slo- bodoumnik kad, na kraju smionog plana za bijeg, uspije dda mu bude presje’eno ue o koje ga vjefaju bau éasu hae dda dodivi uta, Otuda postoji motda naéin da se procijene djela mo- derniteta: njihova vrijednost bila bi w njihovo} avojnosti, verzivnisse rub moie udiniti povlaltenim jer je co rub nasijas | ali utitka se nasilje ne doima; unidtenje ga ne zanima; ono | Sto iitalli jest mjesto gubitka, ro je pukotina, re, splas- nude, fading Sto obuzima subjeeu secu naslade. Kultura s, dail, vraéa kao rub: w bilo kojem obliku | PPod tim valja rzzumjeti da ona uvijek imaju dvaruba. Sub- Osobito, dakao (tu ée sub biti najasniji) u oblitas iste tvarnosti: kao jezik, njegov rjetnik, njegova metrika, njegova prozodija. U Zakonima Philippea Sollesa sve je napadnuto, dekonstruirano:ideolo8ka adanja,intelektualna idarnost,razdvojenost idioma pa éak posvesena ckosnica sintakse (subjeke/predikar):tekstu vie nije uzor reEenicas potesto je to tek moéan mlaz rijeti, vrpca infra-jezika. Pa ipak, sve e to sukobljava s nekim drugim rubom: cubom retra (deseterac), asonance, vjerojatnih kovanica, prozodi- skih titmova,trivijalizama (u navodima). Dekonstrukeiju jeaika presijeca politidki govor obrubljen drevnom kuleu- rom oznatitelja. U Cobri Severa Sarduya (preveo Sollers skupa sauto- rom), izmjenjuju se diva wha « sanju nadmetanja; drugi 108 rub je druga srega: jaf jojo vill Jo8 jedna sje, jo8 jena svefanost.Jezk se ekonstruira drugdjewiurbanom steujom svih utitaka govora. Gdje to drugdje? U seu jedi, Ondje je tekst dois rajski, utopijsi (bez mjesta), heterologija iz punoce: ondje su svi oznatiteljiisvaki pogacas pisac (Citatel)) kao da im kaée: ja §iubim sve vas (jet, ebrate, rence, ptekide: ispremijelanost: znakove i prividenja predmett to ih oni predogavaju); svojevrsno franjevaltvo potiva sve rijeti da se prizemlje, da se zbiju te ponove krenu: tekst je ifaran, Jarolik; govor nas prepunja kao malu djecu kojoj se nikad nigtanebi uslaatilo, prigovoriloili jo gore: “dopusti- 1”, To jezalog neprekidnog veselja, trenuak u kojemu se fjediti uttak guti u presjeranost i prookreée u nasladu, Flaubert: nin kako da se govor presjeke, probuii, ¢ dase ne ubini besmislenim. Retorika, naravno, poznaje konstrukcione prekide (anakolute) i subordinacijske prekide (asindete);alis Flau- bertom prekid po prvi put nije vie izniman, povremen, biistav, uglavljen u prostoj gradi kakva tekuécg izriaja: ne- sma vibe jezika s ovs stranu tih figura (Sto mati, u drugom smislu: ima jo3 samo jezika); poopéena asindera zahvaéa sald iskaz tako da je taj velo Eitki govor poraino jedan od najludih koje je moguée zamislii: sav je logit sitni’ u meduprostorima, To je velo istangano, gotovo ncizdziljve stanje jezik: | pripoyjednost je dekonstruirana pa ipak pripovijest ostaje Giljiva: nikada dva ruba pukotine nisu bila jasnija i finja, niltada utitak bolje podaren éitaocu~ako burem ima smisla za nadzirane prckide, patvorene konformizme i neizravne destrukcije, Stovige bududi da se uspjch oveje moze pripisa- tinckoom autoru, tome se pridcuuje uta: uizvedbi: pot- hhvat se sastoji u tome da se mimesis jezik (jezile koji sam. sebe oponaia), io je izvor velixom uth, odeZava w tako 109keorjenito} dvosmislenosti (dvosmislenoj do korijena) da tekst niked ne pada pod distom savjeSéu((zlonamjernoSu) je (kastracionog smijeha, “komik Sto navodi na smi- par jet”), Nifjelinajerotsije mjesto na tj ondjeedje se adjeda rastvara U perveraiji (koja je viadavina tckstovnog uiitka) sncma “crogenih ona” (tajeizraz, uostalom, prilgno nezgo- dan); upravo je prekid erotigan, kao Sto je to psihoanaliza dobro zamijetila: kota koja blistaizmedu dvaju odjevnib predmeta (hlaéa i majice), zmedu dvaju cubova (rastvorene kkobulje, rukavica i rukava); zavodi barem to syjetlucanje il, bole, uprizorenje pojavjivanje-i8éezavanja. Nije u tome wiitak tjclesnog striptia ili pripovjedne napetosti. U oba sluéaje, nema proderotine, ni rubova; sve jepostupno razotkrivanje: jelokupna se nadraéajnost shiva uunadi da ée se vidjti spolovilo (san svakog stednjoskolca) ili da ée sesaznat kraj pripovijesti (romaneskno zadovolje- * nije). Paradoksalno (jer je rijeto masovnoj potrosnji), taj je ubitak: mnogo intelektualniji od onog drugog: edipovski uditak (ogoljeti, downati, dokutiti podetak ira), ako jeis- tina da je svako pripovijedanje (svako otkrivanje istinc) uuptizorenje Oca (odsutnog, skrivenog ili hipostaziranog) ~ Ho bi moglo objasniti solidamost pripoyjednih oblika, obiteljskih struktura i zabrana golotinje, koji su kod nas svi okupljeni u mitu o Noi &ju golotinju prekrivaju njegovi sinovi. Ipaks, najklasignije pripovijedanje (neki Zolin, Balza- cov, Dickensov, Tolstojev roman) nos! u sebi svojevrsnt oslabljenu tmezu: mine tamo sve sistom usredotozenoSéu Eitanja; uspostavlja se neki nehajni ricam koji slabo postuje integritet testa; sama poblepnost spoznaje navodi nas da 110 preletimo ili preskiogimo nek odlomle (2a koje predosjega- mo da su “dosadni”) ne bismo li se Sto brie nadovezali na ‘rua mjesta anegdote (koja su uvijelenjeziniaglabovi: ono eo pokreée razotkrivanje zagonetkeili aidbine); mi nelcal- njeno preskatemo (nitko nas ne vidi) opise, eumagenja, razmisljanja, rangovore; tada smo nalkegledaocu u kabareu koji bi se popeo na pozornicu da ubrsa striptiz plesadice hito joj skidajué odjeéu, ali po red, 5, postujuei,sjedne strane, a polurujudi, s druge, epizode obreda (poput sve- enka koji bi gutao isu). Tmeza, iavor ili lik uit, ialaze ovdje pogledu dva prozaiéea ruba; ona suprotstalja ono to koristiza upoznavanje tajne onometto je nekorisno; to je pukotina koja proistede iz pukog naéela funkcionalnosts ona ne nastaje u samoj strukturi jezika, nego tek u Easu njihova dovrSenja; autor ga ne mole predvidjeti: on ne moie hijeti napisati ono ito se neve ditati, Pa ipak, uiZitale sto nam ga pritinjaju velike proze sastoji se u ritmu onoga Sto seta i onoga Sto se ne Gta: zar smo ikada Prousta, Balzaca, Pat imir Gali ied po je (Proustova je sreéa u tome to cod jednog &itanja do drugog nikad ne preskaéemo iste od- lomke.) Ono u demu vivam u nekoj prozi nije, dakle, nepo- sredno ni njezin sadréaj, pa ni njezina struktura, nego su to prije ogrebotine Sto ih ostavljam na njezinu lijepom omota- x: jutim, chadem, dizem glava, ponovouranjam. To nema nikaleve veze s dubokim raskidom ito g tekst naslade uti leuje u sam jezik, a ne u puku vremenitost éitanja, ‘Otuda dvije viste ditanja: jedno spaja anegdotu, sagle- ava cijeli prostorteksta, zanemaruje ezine igre (ako Zicam Julesa Vernea, idem brao: gubim diskurs, pa ipak, éitanje mi nije zaokupljeno nikakim gublienfem rijeti — u smisiu to ga ta rijed mote imati u speleologi); drugo Gtanje ne prelazi ni preko Eega; ono vaie, prianje uz tekst, ono éita, un ’ako se mote tako reéi, priljeino i sa zanosom, dohvaga svakoj totki testa asindetu koja prsijecajeike~ane aneg- dotu: nju neoptinja (ogitka) proteznosy ilstavanjeistind, nego raslojavanje procesa znadnja; kao u igt u kojoj seje- dan na drugislazu dlanovi, nadreZenost ne nastaje usvadlji- ‘oj utbi, nego u nekoj vsti okomitog umnebesa (okomitosti jezika i njegova unigtenja); upravo u Gasu kad svaka (razli- Gita) rake kage preko druge (ane jedna za drugom) nastaje rupakoja odnosi subjekigre—subjele tekst, No, paradoke- salno (do te mjeze mnijenje smatra da je dosta if brzo pa se neéemo dosadivati), to drugo Eitanje, u pravom smislu riljeino, odgovara modernom tekstu-granici. Citajtesporo, Giajte swe w kaka Zolinu romanu, page vam knjiga ispasti iz rules Gtajte brzo, u odlomcima neki moderni tekst, pa eta) tekst postati neprovidan, nepristupagan vagem uZitku: i] jvihogete da se neico dogo, ne dogada se nits je ono ii | sto se dogada u jezik ne dogada se w diskursuz ono %o se i} “dogada” ono ito “ide”, pukotinasdvaruba, meduprostor ' aslade, nastaje w obujm jeild, wizicanju ane usted | insigajas ne proddirati, ne gutati, nego brstiti, pomno porkre- ll sivati, te, kako bismo Gta te suvremene pisce, obnovi | dokolicu nekadasnjih Eieanja— biti avsroransi ticateji. Pristanem li prosudivati neki tekst po uZithu, ne mogu se prepustiti do toga da kaéem: ova) je dobar, ongj je 18. Ne- ‘ma nagrada, nema dobrih kritika, jer one wvije uldjuéuju [ neku taktitku vizuru, ncku drustvenu uporabu i vrlo éesto H neku imaginarnu opremu, Ja ne mogu dozirati, zamisl | daje tekst usavrdiv, spreman uéi u igru normativnih predi- kata: previe je 070, nije dosta ono; telat (isto je tko 2a glas koji pjeva) mote izvuciod mene samo ovaj nimalo pid sud: £0 je tol A jo8 vige: to je to 2a mene To “za mene” nije mm 7 nisubjektivno, ni egzistencijatno, negonigeovsko (“..u biti, uvijek je isto pitanje: Sto je to za menz...”). Briotcksta (ber Segazapravo tekstanema) bilabi njego- va volja 24 nasladom: upravo tamo gdje on premabuje po- traénju, nadilar tepanje igimeon pokutava prerasti prevlast pridjeva —koji su vrata jezika kuda ideologijaiimaginarno prodirt u velikim valovima. ‘Tekst utile: onaj koji zadovoljava,ispunja,izazivaeuforijus ‘onaj koji dolazi iz kuleure, ne prekida s njom, vezan je 2a udobmu praksu dicanja, Tekst naslade: onaj koji dovodi stanje gubitka, ona koji onespokojuje(motda ak do stano- vite dosade), potrést eitaoteve povijesne kuleurne, psihotos- ‘keosnove, postojanost negovih ukusa,njogovih vrijednosti i njegovih uspomena, dovodi u ktiau njegov odnos prema jeviku. ‘No anakronigan je subjekt onaj koji dri oba testa u svom polju a u ruci uzde witha i naslede, jer on sudjeluje istodobno i proturjefno u dubokom hedoniamu svake kul- ‘ure (ito ulazi u njega mizno pod krinkom umijeéa Zivora | gdje spadaju i stare knjige) i u dekonstrukeiji te kulture: * con ukiva us Evrstoti svoga ja (to je njegov wbital) i trai svo- ju propast (to mu je naslada). To je dvostruko raseijepljen, dvostruko izopaéen subjekt. Druitvo prijatelja teksta: njegovi danovi ne bi imali niita rajednitko (jer ne postoji nuéno sporizum o tekstovima uitka), osim svojih neprijatelja: svakovsanth dosadnjalca 3koji obznanjuju odbacivanje teksta i utitka u njemu, bilo iz kulturnog konformizma ili iz vrdokomnog racionalizma (kojisumnyjitineku “mistileu”knjidevnost, i iz politigkog moralizma, jalifta krtike oznaditelja, ii iz glupog pragmatizma, ili iz budalastog lakedijattva, ili iz unigtenja diskursa, gubitka rjetice Zudnje. Takvo drustvo ne bi imalo svog mjesta, ono bi se moglo krerati jedino u porpunoj atopij; to bi ipak bila svojevrsna zadruga (Falansteri), jer ise u njoj priznale proturjetnosti (pa bi stoga bila ogranige- ‘na opasnost ideologijske obmane), obraéala bi se pozornost na raaliku, 2 sukob bi se kanjavao time Sto bi se smacrao beznatajnim (jer ne proizvodi uitak) sast “Nekcse na mjesto sukoba kradom uvute razlka.” Raz- lika nije ono Sto zastire ii zasladuje sukob, ona je s on stranuci mimo njega. Sukob ne bi bio nita drugo nego mo- ralto stanje ralike; kad god (ato se dogada poéesto) nije takridan (cezedi preobrazbi nekog stvarnog stjecaja), moze seu njemu ukazatina nedostarak naslade, na neuspjch neke nastranosti to se spla8njava pod vlastitim kodom tenezna sebe inmiiljat:sukob je uvjele kodiran, agresja je tek najisaivlenijiod svih govora. Odbijejudi nasil, ja odbijam ston kéd (a Sadeovu tekst, izvan svakoga kod, jer on ne- prestano iamiilja svoj last’ kéd i jedino svoj kad, nema sukobi: nifta osim pobjeda). Volim tekst jer je on za mene con) ijedd prostor jezik iz kojega je odsutna svaka“scena” (adomaéinskom, supruznigkom smislu te rijeti), svaka lo- gomahija, Tekst nikada nije “dijalog”: nema nikakve opas- nostiod prevraranja, agresje ujene, nit ima kalwvog supar- nieva idiolekata; on usred Ijudskog — tekuéeg — odnosa uspostavlja svojevrstan otodgié, ofituje nedrustvenu narav zadlovoljseva (edna je dokolica druftvena), omoguéuje da se nazre sablainjivaistina naslade: naime, da bi ukinuéern svake imaginarnostirijeéi ona mogle biti neutralna, ma. Na sceni teksta nema rampe: ne posioj ize teksta netko aktivan (pisac), a ispred njega netko pasivan (Gtalac); ne postoji jedan subjekti jedan objeke, Tekst éini zastarjelimn ¢ ¢ on je nediferencirano oko © kojem | sgramatitha stajalik govori jedan auror sklon pretjerivanju (Angelus Silsius): “Oko kroz koje vidim Boga isto je oko kroz koje on vidi mene.” Cini se da govoreéi o tekstu arapski eruditi rabe ovaj ivni izraz: izujesnotijelo. Kaleo tijelo? Lmamo ih vise; tijelo anatomi i fziologi, ono ito ga vidi zaanost ili 0 kojemu raspravija: to je tekst gramatitaa, krtiéaré, komentatora, Glologa. To je fenotekst. Ali miimamotakoder tjelo uzitka stvoreno iskljuivo od erotskih odnodja, a bez ikakve veze sonim prvim: druktija je razdioba i nazivje; rako je s tek stom: on je samo otvoren popis ognjeva jez (oni Zivih ognjeva, onih povremenih svjetala, onl lutajuéih crta ras- poredenih u tekst kao semenje, akoje nam povoljno na~ domjettaju “semina seternitati”, “xopyra”, ope pojmove, osnovne postavke drevne filozofije) Ima li tekse aw oblik, je lion li, anagram sjela? Da, li naleg ertskog ci- jela, Uzialeu tekstu ne bi se mogao svesi na njegovo grama- siéko (Fenotekstualno) funkcioniranje, kao io se tetesat | utitak ne mote svesti na fiiolosku porrebu. Ufitak u teks, to je trenutak u kojem ée mi tijelo ‘krenuutiza vlastitim idejama — jer mojetijelo nema iste ide- je kao ja. ms leoKako dozivjeti utitak u nekom Apripovijedanom vititku (odakle potjetc dosada ispri¢anih snova)? Kako ditati kriti- ‘ku? Postoji jedan jedini nagin: buduei da sam pritoniicalac na kvadrat, moram promijeniti svoj polotaj: umjesto da prihvatim biti povjerenikom tog kritigkog ulitka — Sto je siguran natin da tu ulogu promaiim —_mogu postati njego- vim voajerom: kriomice mottim wiicak drugog, odajem se nastranosti; komentar tada u mojim ogima postaje tekstom, Skcijom, omotoms pukotinama. lzopatenost pisca (njegov jeuditakcu pisanju ber flnkoj) udvostruéyj i utrostnudje izopatenost krititara i njegova Gitaoca w beskaj Tekst o uit ne mote biti nego krata (kao So se bake: to je sve? to je prekrath), jet kako se utitale mote iska- zati samo preko neizravnoga zahtijevanja (ja imam ‘pravo na uiltak), nemoguée je iid iz kratke, dvodobne di- jalectike: dobe dofse, mnijenja, i dobe paredokye, osporava- ja. Nedostaje ted iaraz, drugaéijod utitha i njegovecen- ure. Taj se raz. odgada 2a poslije, i dokle god se bude zapinjalo o simo ime utitka, svaki tekst o uZitku imat ée jedino ulogu odgadanja; bit ée to uvod u ono Sto se nege nikad napisat,Sligan onim prozvodima suvremene umjet- ost koji iserpe svoju nuiznost tek to ih vidimo (er vidjeti ih, znadi smjesta shvatiti u koju su razorau svchu izlozeni uunjima nema vige nikakva kontemplativnog ili zabavnog trajanja), cakav bi se uvod mogao samo ponavijai—nikada nitemu ne sluzedi kao uvod. 116 ‘Ufitalcu tekseu nije nuzino pobjedaitkog; junatkog, misiéa- vog tipa. Nije potrebno osoviti se. Moj wtitak mote lako poprimiti oblik skretanja. Do skretanja dolazi kad god ne _poitujem cjelinu, te inedi se nogen amo-tamo po volji opsje- ‘na, zvod)jvosti i zastrafivana jezika kao éep na valovima, ‘ostajem nepokretan, okretut se naosi ncpokolebhvog uticca koji me vezuje uz test (uz svijet) Skredem lead god mai ne- dostaje drustveni jezik, sociolekt (kao ito se kates nedastaje ami srtanost), Zato bi deugo ime skretarjabilo: Nepokolebhi- vo — ili modda jo’: Ghupost. pak, kad bi se uspjelo edi skretanje, danas bi to bio neki samoubiladld diskurs, Usivak 1s tehstu, tekst witha: ti su iztaai dvoznatni jer nema francuskerijet kojom bise polio ujedno utitak (acovoje-| nije) i naslada (obeznanjenje). “Uditak” se ovdje, dakle (i) bez. moguénosti upozorenja), as poklapa s nasladom, | joj je suproran. Ali jase s tom dvoznaénoiéu moram pomiti- | tis jer meni jes jedne strane potreban neki opéeniti “uZitak”, svaki put kad se moram pozivati na reko prekoraéenje tekstu, na ono ito w njemu preveduje svaku (drustvenu) ulogui svako (struksturaino) funkcioniranjesasdrugestranc, ‘meni je potreban neki pojedinaéni “uti-ak”, puki dio nekog, Sve-uditi, kad god moram radikovatieuforij, previsenje, komfor (osjedaj prepunjenosti amo kulturaslobodno pro- dire), od tezaja, potresa, gubicka, svejsvenih nasladi. Ja sam prinuden na tu dvoznagnost jer nz mogu progistiti ri- jeé “utitak" od smislova koje povrermno ne elim: ja ne n7mogu sprijetii dau fancuskom “uiitak” ne upuéuje ujed- no naneku opéenitost (princip witha) ina nekwu minijacuri- zaciju (*Glupani su na svjetu radi natihsitnih uiitaka”). Prisljen sam, dalle, dopustit da iskaz u mom tekstu dolazi ua proturj ‘Zar uititak nije tek mala naslada? Zar naslada nije tek krajnji utah? Zar uta nije tek naslada oslabljena, pribva- &ena~i skeenuta nizom pomirenja? Nije li naslada tek su- roy, neposredan (neposredovan) utitak? O odgovoru (da iline) ovisi natin na koji éemo ispsitati povijest nateg mo- derniteta, Jerako kaiem da izmedu utitka i naslade postoji samo razikau stupnju, kadem ito da e povijest pacficirana: tekst naslade samo jelogiéni organski, povijesnirazvo) teksta Ubickas avangarda je wvijek samo progresivan, emancipiran oblik protfe kulture: danas ilar ir juder, Robbe-Grillet je veéu Flaubertu, Sollers u Rabelaisu,cijeli Nicolas de Stael u dva Zetvorna centimetra Céannea. Ali ako, naprotiv, mislim da su utitak i naslada usporedne sile, dase oni ne ‘mogu srestii da izmedu nj kacija, onda doisca moram mist da povijest, naka povijest, nije mimna, pa Zak motida ni inteligentna, dase tekst naslade 1 njoj uvijele pofavljuje na naéin sablazni (fepanja), da je oon uvijek trag nekog reza, neke porvrde (@ ne procrata) i da subjekt te povijesti (onaj povijesni subjeke koji jesarn medu drugima), ne samo da se ne smiruje prednjatedi u vvodsevu uleusa proilih djela i podupiranju modernih djela ulijepom dijalektikom pokretu sinteze, nego je wvijek sa- ‘mo “tiva proturjenost”:raskoljeni subject koji ujedno i- a preko teksta u évrstoti njegova jai u njegovu padu. Unstalom, evo neizravnog sredstva podrijetlom iz ps hoanalize da se zasnujeopreka testa utitka i testa naslade ica je iskaviv, naslada nije 8 Naslada je ne-iskaziva,za-branjena, Upuéujem na La- cana (“Ono éega se ceba drat jest da jenaslada zabranjena ‘nome tko govori, kao takvom, ili jofda moze biti izrefena samo izmedu redaka...”)ina Leclaitea(“..onaj tko govori -svojim govorenjem zabranjuje sebi nasladu, il korelativno, ‘onaj tko dozivijava nasladu dini da svako slovo — i svako ‘moguce regeno — nestane u apsolutu ponistenja Sto ga sla- vi), Pisac uditka (i njegov éitalac) prihvaga slovo; odrigudi se naslade, on ima pravo i moé izxetije: slovo je njegov i- tak; on je njime opsjednut kao Sto su svi oni koji vole jezik (nc govor), svi logoili, pisci,epistolarjevikosloveiso teksto vima ufitka moguée je, dakle, govoriti (nema rasprave s ponitenjem naslade): hritike 5 odnasi.na, tekstove, sditha,nikadeenatelotove nade Flaubert, Proust, Stendhal néigcrpno su komentirani; kitika onda kate o tekst kojt podupire ispraznu nasladu, nasladt. prot ili bududus vi ete tat, ja sam protitao: rita je wijek povijesna ili bu- duénosna: konstativi prezent, zabranjena mu jeprezentaci- ja nastade; njezin je omiljeni predmer, dake, kuleura koja je sve u nama osim nae sadaSnjosti. S piscem naslade (i njegovim ditsocer) potinje neodr- ivi, nemoguéi tekst. Taj tekst je zvan uiitka, izvan keitike, sim da bude dosegrut nekim drugim teksom naslade: vi ne mofete govoriti “0” takvom tekstu, motete samo govoriti “u" njernus, na njegou natin, uéi ut bezumni plagijar, hiscerie- no potyrditi prazninu naslade (a ne opsjednuto ponavijati slovo uiicka). a jedna mala mitologija nastofi nas uvjeriti kako je uulitak (@ napose uiitak u tekst) desnitarska ideja. Na desni- | 119Gi, izrudaje se istim pokretom prema ljevici sve Sto je ap- strakino, dosadno, politizko, a za sebe se zadséava uiitale dobrododli medu nas, vi koji napokon dolazite k ubitku w knjidevnost! A na Kjevici, iz Cudoreda (zaboravjajuéi na | Marxove i Brechrove cigare), podozrijeva sei prezite svaki “ostatalhedonizma”. Na desnici, trai seutitak protivinte- | Iekualnosti, Klerikature: to je star reakcionarni mit 0 su- | promnosei izmed sca i uma, osjetarasudbe, (toplog)“zivo- | ta" i (hladne) “apstrakeije": ne mora Ii umjetnik, prema aloskutnom Debussyjeva napudiu, “ponizno nastojti pru- ‘ti uditale"? Na ljevici, suprotstavija se spoznaja, metoda, angziman, borba, “puko nasladi” (paipak, to ako je mo- sie nasladivati se samom spoznajom:). Na obje strane, ta Eadna pomisao da je utitak nelto jednostauna, 2bog dega ga zahtijevau ili preciru, Udtak nije, medutim, sastaomica teksta, on nije naivni preostatak; on ne ovisio logici razbora i osjeta; on znati skrenucosts pravea, nebto Sto je ujedno revolucionamo i nedruSeveno pa ga ne mote uzeti na sebe nijednazajednica, aijedan mentalice,nijedan idiolekt. NeS- to neutraino? Vidi se da je uditak u tekstu sablaznjiv: ne za~ to Sto je amoralan, nego scoga Sto je atupizan. Cemu u tekstu sva ta rjetita rasko’? Ne spada li rasko8 je- ikea u bogatscva suvitka, u nekorisnu rastrosnost bezuyjetni gubitale? Ne sudjelujeli neko veliko djelo uditka (ptimjerice Proustovo) u istu ekonomijut kao i egipatske piramide? Je Ji pisac danas zamjena preastala od Prosjaka, Redovnika, Bonza: neproiavodna, pa ipak pothranjivana? Kakav god bio alibi sto ga sebi daje enjdevna zajednica, analogna bu- distidkoj Sanghi, ne wede¥ava li nju merkantilno druitvo, ne zbog onoga sto pisac proizvodi (on ne proizvodi nista), m0 nego zbog onoga Sto on spaljuje? Kao drustveni vidal, ali niposto suvigan? ‘Modeitet se neprestano trudi da premati raamjenu: ‘on se hoée opirati erZi8tu djela (iskljuujudi se i2 masovnih, komunikacija), znaku (izwzeéem od smisla, udilorn), zdra- vo} spolnosti (nastranoiéu koja oduzima nasladu svtho- vitostireprodukcije). Pa ipake raamjena sve to vrata ksebi prilagodavajuci ono Sto se éini da je nijeée, ona dohvaéa tckst, stavija ga u optjecaj nepotrebnih ali zakonitih trotko- va: Leto ga opet smjeStenog nekoj kolekaivnoj ekonomiji (pa bila ona samo psiholoska): i sama nekorisnost teksta postaje Korisnom u svojstvu potlaés. Drugim rjevima, dru- tvo ivi na natin rascjepa:ovdje je rviSeni, nevainteresitani tekst, a ondje tr2i8ni precmet kojemu je vrijednose... graru- itet toga predimeta. Ali druftvo o tem rascjepu nema pojma: ono ne pozma vlasttu izopatenost: “Dvije strane koje se prepi- ru imaju svaka svoj dio: nagon ima pravo na utitak, stvar- nost dobiva duno pottovanje. Al—dodaje Freud jedino este besplatna, hao lo sei znaju.” Zaekstbi bilo besplatno jedino njegovo vlastito uniitenje: ne pisati, ne pisati ve, ne iskljuujudi moguénost da tekst bude stalno iskupljen. Biti sonime koga voli, a misiti na drugo: cako mi dolaze nnajbolje misli, rk najbolje izmijam ono Sto mi je neop- hhodno za rad. Kao i a tekst: on pobuduje u meni najveti Uitak ako me uspije navesti da ga Zujem neizravno; ako sam, Zitajudi ga, naveden éesto podignuti glavu, 2udi nesco drugo. Nisam nutno zaroblen tckstom utitka; to moie biti neki lagani,slofeni, eanani, otovo omamljeni in: izne- nnadan pokret glave, kao poker price koja ne éuje nigta od nog ito mi sluamo, koja sluBa ono ito mi ne éujemo. mrUzbudenje: 22%to bi ono bilo antipatitno nasladi (ja sam ga nepravedno vidio posve na strani sentimentalnosti, mo- zalneiluzije)? To je smuéenost, na rubu obeznanjenja:neito izopateno pod dobronamjernom vanitinom; to je moda ak najprepredenifi od svih gubitaka jer procurjeti opéem pravilu koje hoée dati naslad rst lie jako, silovito,sicovo: ineito nuino mifiéavo, napeto, faligno. Suprotno opéem pravilu: nikada se ne sreba dati obmamuti slikom naslade, pristati da je prepoznamo gdje god dode do smetnje u Iju- ‘bavnoj regulacifi (preuranjena, zakatnjela, wzbudena nasla- dda, itd): Iubav-serast ao naslada? Naslada kao mudrost (kad joj uspije shatiisebe sam ieuan ula prearasuda)? Nema pomoéi: dosada nije jednostavna. Iz dosade (pred rnckim djelom, nckim tekstom) sene motemo invaci gestom readraenost ili otresanja. Kao Sto uitak u rekstu pretpos- tavija cijelu jednu neizravnu proizvodnju, tako se dosada ne moze pohvaliti nikalevom spontanoSéu: nema irene dosade: ako mi je tekst-tepanjedosadan, to je zato Sto zapra- vvo ne volim potranju 2a njim. Ali da ga volim (da imam ‘avin materinskih Ze)? Dosada nije dalek od malade:| "ona je naslada videna s obala witka Sto je vide neka prita isprigana na pristojan, dobrohotan nagin, bez pakosti, skruSenim tonom, coe ale preokrenuti je 2aceniti je, protitati je naopako (Mme de Ségur kad je m2 ita Sade). Buduéi da je sta proizvodnja, taj peor divno razvija ubitale u tekstu, Citam u Bonarda Pécuchetwovw refenicu u kojoj nalazien uitaks “Stolnjac,plahte, ubrusivertsalno su visjeliprigves- eni drvenim tipalicama za napetu ad.” Ja tu utivam u suvitku tognosti, u svojevrsnoj manijakalnoj preciznosti jezik, t opisivadkom ludilu (koje opetnalazimo u teksto- vima Robbe-Grilleta). Prisustvajerso ovom paradoksu: ‘knjievni je jezik razdrman, premaen, ignoriran, upravo u ‘onoj mjeriu kojojseon prlagoduje “tistom” jezik bitnom jecilea, gramatitkom jel (tj je jes, razumije se, samo ideja). Tognost o kojo jeje ne proizlaiiz nadmetanja brizi, ona nije retort suvi8a, kao da se stvati sve bolje i bolje opisuju — nego iz promjene keda: (daleki) uzor tog ‘opisa nije vie oratorski govor (vise senita ne “slika”), nego. nck vista leksikografskog arcefakta, Tkstje feitki predmet a ey me eit ual. Tekst me izabire cijelim jednim rasporedom nevidljivi zaslona, selecijskih smicalica: setnikcom, referencijama,dljvosu itd. aizgub- Ijcn usred teksta (ne iza njega na natin boga ex machina), postoji uvijek drugi, autor. Kao ustanova, pisac je mrtavy ajegova je gradanske, Euystvena, Zivotopisna osoba nestala;razviatena, ona nad njegovim djelom nema vie straSnu noé oéinstva kojemu su povijest knjiZevnosti, obrazovanje i mnijenje stavili u Sto ja ton bih tvedio): ponavijanje bi simo od sebe moglo proizvesti nasladu, Za to ima obilje etnografikih primjera: ‘opsesivniritmovi ltanije, obredi, budisticki nembutsuitd ponavijati do krajnostianadi udiu gubital, unisticu omate- nog. Samo, eto: da bi ponavljanje bilo erotitno, ono mora biti formalno, doslovno, a u nafoj kulturi to isticano (pretje- ano) ponavljanje postaje opet ckscentrino, pomaknuto BE prema stanovitim rubnim podruéjimaglazbe, Netistioblil } masovne kulture jest stidjivo ponavjanje: ponavljju se sadrigji, ideologijski predlo’ci, brig se proturjeznosti, ali se variraju povsia oblic:uvijelcnovelnjige,emisie, flmo- vi, kronika dogadaja, ali isti smisao, Jednom ret, rjeé mote bit erotiina uz dva suprot- na, toba sluts prerjerana uvjeta: ako se ponavlja do u lgjnost ili ako je neoéelivana, soéna.od novost (u stano- vitim tekstovima sje bliajy ali to su nepriliéne pojave, bez obziraholico su pedanene;tako, meni osobno priginja ufitacova Leibniteovaretenica: “tac da diepne ure ozna- éxju satove zahvaljujudi sanovioj heradeittithoj sposob- ost, a daim kota isu potrebni, ili da mlinovi melj ito zahvaljujuéi nckom ficktomom svojstvs, nemajudi potrebu nod dega to bilidlena mlinseekamenove"). U obasuéa- Ja, to je iata fia naslade sta brazda, ure, sinkopar ono ito je izdubeno, iskopano il tose respisava ili odudara. Stercotip je rijet koja se ponavl, bez ikakve magije, ikakva zanosa, kao da ja naravna, kao da je nekim éudom tarijed to se navraca primjerena svakiputiz nekog drugog razloga, kao da se imitiranje ne moie vige osjetiti kao imita- cija: ona bezobritna rijeé koja polaze pravo na gustocu a ne pomnaje viastitu ustrajnost. Nietzsche je primijetio da je § “ating” tekcukruéenje tarth metafora. Prema tome, stereo | tip je sadainji put “istine”, opipliva sveza koja omoguéuje izumljenom ulrasu da prijede u anon, prinudbeni oblik coznagenog, (Valjalo bi zamislti novujeaiénu znanost koja nebivseispitivala podsijedorijdtili ctimologiju,nitinjtho- ‘vu prosirenost, nego njihovo postupne ovrsnuéeizguinja- ‘vanje tiekom historiskog diskursa;tatiznanost bez sumnje bila podsivaéka, jer bi iznosila na vidjelo mnogo vige od povijesnog podrijeda istine: njesinu retoridcu, jeziénu na- ray.) BSNepovjerenje prema stereotipu (vezano uz nasladu novo) rij neodrdivom govoru) jest naéclo posveratnje nepostojanosti koja ne postuje nigta (nikakav sadriaj, nik kay iabor). Mugnina se javja dim se sveza izmedu dviju vvainih rijeti senna po sebi racumije. A dim se neko simo po sebi razumije, ja to napuStam: u tome se sastoji naslada. U jednoj noveli Edgara Poea, gospodin Valdemar, magnetiz rani samrnik, odrZava se na ivoru, wkataleptignom stanju, ponavijanjem njemu upuéenih pianja("Gospodine Valde- ‘mate, spavate i”); ali to je predivljenje neodtivo: prividna smrt, okzutna smrt, to je ono Sto nije lonac, vet ono fo se ne mote okonéati (“Za ljubav Bodju! — Brie! — Brie! —uspa- vajte me ~ ili me probuditel~ Kem vam da sam urnro!”). Stereotip je muna nemoguénost da se umre. Naintelekcualnom polju, politi je inborzastojjezika —dalde naslada.Jeiéna se djelatnostipak nastavlja w najés- éem oblila (Kao polititki stereotip). Taj jeik onda treba gutati, bez muénine. Drugaéija naslada (drugadije granice): ona se sastoji a depolisizaciji onoga io je prividno politéno, iu polit ‘onoga io prividno nije politiéno,— Aline, budimo ozbiljn, politizira se ono &to morz biti politizitano, i to je sve. Nikilizam: “visi se ciljevi podcjenjuju.” To je nestabilai, uugroteni trenutak, jer druge ve vrijednosti smjesta tele uzeti maha Zak prijeno Sto prve budu unistene; dijaleifea samo povezuje susljedne pozitivnost; oruda gusenje Zale usted anarhizma, Kako, dakle, uposavitinedostata vale vike vrijednosti? Ironija? Ona uvijek polazi od nekog sigur- ‘nog mjesta. Naslje? To je vga vijednost, jédna od najbolje 136 Najdoslednijinihilicam moda je pod maskomt: na stanovit natin on je unutarinstitucja, konformnog govora, oigled- nim svrhovitostima. A. mi povjerava kako ne bi mogao trpjeti da mu majica bu- de raskalaiena ~ ali da biza oca to podnio: dodaje: bizatno jeto,zar ne? ~ Dostajal 1 jeda0 ime da se prestane Guditis Edipl A. je u mojim ofima posve bliau tekst jer taj ne nadijeva imena ~ ili pak ukida posojeéas on ne kaie (ili uukakvojsumnjivoj nakani?): marksam, brehtizam, kapi- talizam, idealizam, zen itd Ime ne dolazi na asta, ono je fragmentirano u prakse, u rijedi koje aisu Imena. Dolazedi do granica kazivanja, u neko mathe jezik koja ne Yeli biti zamijenjena za znanost, tekst unitava imenovanje ito 2 otpadnisivo pribl#zava nasladi. U jednom starom tekstu koji sam upravo protitao (jednoj zgodi iz svedenizkog Yivota koju prenosi Stendhal), imenujesse hrana: mlijeko, pogaéice, irs vrhnjem iz Chan- tillyja, weéereno voce iz Bara, narante s Malte, jagode sa Segerom. Je Iii to utitak u pukom predoavanjs (to ga onda osjea talc sladokusac)?lija uopene volim mije- ko ni tolika ela od Seéera te se labo uiivjavam u pojedinasti ti zakuski. Dogada se neSto drugo, zacjelo veeano zajedan dtrugi smisao rjei “predodiba”. Kada netko u raspravipre- ddoéava nesto sugovornis, on se samo poriva na porhednje stanije2bilje, naono tvrdokomo u njo}.Nasti natin, moda, romanopisac navodedi, imenujudi, ariopéavajudi hranut (postupajudi s njom kao vrijednom govora) podastire ita ‘cu posljednje stanje materije, ono 8t9 u njoj ne moke biti 37prema¥eno, odgodeno (Sto sigurno nije sluéaj s maloprije navedenim imenima: marfsizmom, idealizonom itd.) To je se! Taj se vk ne sti shvatti kao obasjanjeinteligencije, nego kao sama granica imenovanja, imaginacije. Postojala bi, napokon, dva realizma: prvi desifrira “stvarno” (ono Sto se pokanuje ali se ne vidi); drugi kale “stvarnost” (ono koe vidi ali sene pokazuje); roman, koji moze mijeSati ta va ealizma, dod inteligibilnost “stvamnog” fantazmatski rep “stvarnosti”:tudenje dase 1791. jede salata od narana~ as rumom”, kao i danas u nagim restoranima: mamac povijesno inteligibilnog i upornose stvari (naranéa, rum) a bude Cini se da jedan Francuz od dva ne dita; pola Francuske je likeno— lifava se udtka u cekstu. Nikada se ne Za zbog te nacionalne nesteée osim s humanistitkog stajalista, kao da, ducedi se na knjign, Francuz odustaju samo od jednog ‘maoralnog dobra, od jedne plemenite vijednosti. Boje bi bilo ocrrati mraénu, glupu, tragitnu povijestsvih uzitaka kkojima drutora prigovaraju ili od njih odustaju: postoji mratnjaftvo tick. ‘Sve akko smjestimo utitak u tekst na polje njegove teorije, ane na polje njegove sociologije (Sto ovdje vodi k jednom posebnom distarsu otigledno likenom svakog naci onalnogili druftvenog domers),upitanjujedoistapoiticko cotudenje: odbacivanje witka (2 jot vite nasiade) u drusivua kkoje brinu dva morala: jedan, vetinski, moral plitkostis i ddrugi, moral strogost (politi ii znanstveni) koji viada ju malim grupama, Reklo bi se a ideja uitka vie ne godi nikome, NaSe drusevo Gini se ujedno mimo i nasiino; na svaki natin: ftigidno. 338 Smrt Oca oduzet ée knjizeynosti mnoge njezinih utitak. Ako vie nema Oca, éemu pritati pripevijest? Zar svaka priga ne vodi k Edipu? Zar pritadi ne zaadi uvijek tradici svoje podsijelo, kazivatisvoje sporovesaZakonom, ulaziti u dijalektiku raznje¢ivanja i mrénje? Danas se odjednom odbacuje Edip i njegova pra: vie se ne voli, vige se ne strahyje,videsene priga, Kao fikeija, Edipjebarem neem slutio: pisanju dobrih romana, debrom piipovijedanju (ovo je napisano posto sam vidio City Girl Murnaua). ‘Mnoga.su citanja zopatena, jer ubljuuju rascjep. Kao 5to dijetezna da mu maja nema penis, aistodobno vjeruje dda ga ima (ckonomija ju je unosnost dckazao Freud), ta- kko éitatelj mote neprestano govoriti: znam dst to samo rij, ali ipak.. (ucbudujem se kao da ce sijedi ixaavaju rneku stvarost). Od svih itanja, tragitno Gitanje je najizo- pacenije: ja wlivam kad mi prifaju pritu fojoj znarm kos: ja ‘nam i neznam, jase pred sobom ponaiara kao da neznam: ‘nam da ée Ealp biti askrinkan, da ée Daaton biti giljtini- ran, ali ipak... U odnosu na dramsku pripovijest, a co je ‘ona kojoj se nezna ishod, dogada se brisanje uZitka i napre- dovanje naslade (danas, u masovno ulus, velfaje potros- ja “dramskih’ sadrZaja, malo naslade). Bliskost (stovjtnost nasladeistraha, Ono So je edbojno to) usporedbi ofito nije misao da je strah neugodan osjeta} ~ So je banalno — nego da je on asrednje nedolitan osjeas on je ne&to Sto odbijaju sve filozofij inu iznimku. Hobbesa, mislim: “jedina strast mog tivota bio je sah”); 39ludilo ga nege (osim motda demodiranog ludila: Horla), i tobrani strahuda bude moderan:tojeodbijanje prekorase- aja, ludilo koje naputate u punoj svijesti. Po nekoj posljed- njoj fatalnosti, subjeke koji strahuje uvijek ostaje subjekt; nnajike Sto se mote red jest da pati od neuroze (onda se go- vori o seskobi, plemenitojrijeti, znanstvenoj rijeti: ali strah nije gjeskoba), Upravo tirazlozipribliéavaju strah nasladi: on je posve- anja tajnost, ne zato io se ne mote “priznati” (ni danas jo8 nitko nije spreman priznati ga), nego zato Sto, rascjeplju- juci subjeke cake da ostane netaknut, on raspolate samo s onformnim oxnaéiteljima: mahoiti govor ushaéen je ono- sme kojislula kako rasteu njemu. "Pigem dane bih bio ud’, govorio je Bataille Sto je znatilo da je pisao luis ali tko bi mogzo refi: “Piéem da se ne bih boja0”? Tko bi mogao pisati strah (Sto ne bi znatilo priati ga)? Strah ne goni, ne prisiljava, ne obavija pisanje: najnepokretnijim proturjet- jem, oba supostoje ~ razdvojeno. (Da ine govorimo o slutaju kad pisanje izaziva strab,) Jedine veri, poluzaspao na jedinoj barskoj Klupi, pokulavao sam wigti pobrojii sve jee koji mi ulaze u stub: glazbe, razgovore, buku stolica, éa¥a, cjelu stercofoniju kojoj je primjerno mjesto jedan trg u Tangeru (80 ga je opisao Se- vero Surduy). Iu meni je to govorilo (to je dobro paznato), i taj govor nazvan “unutarnjim” jako je nalitio na buku toga mjesta, na ono nizanje mah glasova kojisu mi pri Ii ievana: ja sam i sim bio jedno javao mist, bazar; kroz ‘mene su prolazlesjeti sene sintagme, komadi formula, a nijeseoblikovala nijedna fiaca kao da eto akon tog jails. 140 ‘Taj govor ujedno vilo kulturalan i vrlodivljibijate nadasve leksigan, sporaditan; preko svog otiglednog tijeka, on je proizvodio u meni konaéni diskontiquums ta ne-reenica nije uopée bila new to nei imalo snagu da dode krefenici koja bi bila pie rezenice; bilo je to: aro io je vjetn0, div- no, izuan retenice, Onda je virualno gala cjela ingyistika ‘koja vjeruje samo u revenicu te je uvijekpridavala pretjerano dostojanstvo predikativnoj inca (kao obliku nckelogike, nek racionalnosti); sjeéao sam se ovog znanstvenog skan- dala: nemani jedne lolativne gramatike (gramatike onoga to se govori a ne onog ito se pite; a za podetak: gramatike govornog francuskog). Mi smo izruéeni regenici (@ otud: frazcologiji). Retenica je hijerathijska: ona ukljuduje podredenosti, nadredenosti, unutarnje rekeije. Otuda njezino dovesenje: kako bi jedna hijerarhija mogla ostati otvorena? Reenica je dovi¥ena; ona je Eak upravo: ona jel koji je doveden. Praksaseu tome veoma rxailujeod teosje. Teoria (Chom- sky) kate da je refenica po pravu beskonagina (mote se bes- konagno katalizirati), ali praksa obvezu'c da se regenica uvi- Je za “Svaka se ideologiske danse presale) obliku komporicijski dovitenih iskaza” Urmimo ta rée- nicu Julie Kristeve iu njezinu obracu: wvaki dovreni isha! dolazi wopasnost da bude ideologiski. Teva jedoista mod dovrenosti koja definira reéenidko majtorstvo te oznatyje kao vthovnim, skupo steenim umijeéem agense Refenice. Profesor je netiso tko zavriava svoje retenice. Interyjuirani politiar se ofito jako trudi da zamili nck kraj svoje reke- nice: a Sto ako je ne zavrS? Sva bi njegova politika bila time pogodena! A psac? Vary je govorio: "Ne misle se ij Imislese samo reéenice.” On eto govorio ato Sto je sac. Kae se da je pisac ne onaj kx maiava svoju misao, 14xsvoju strastili svoju maitu retenicama, nego onaj kofi misli relenice. netko Misli-Retenice (to jest: ne posve mislilac i ne posve regeniéar), Usitaleu regenici vio jekulsuralan, Artefakt koji stvara- ju secori, gramatitai,jeaigari, majstori, pisci, roditeljis taj artefakt oponaéa se na vie ili manje ludigan nagins igra se © jednom iznimnom predmenu kojeg je paradoks dobro istalenula lingyistika: nepromjenjivo strukcuriran pa ipak beskrajno obnovijiv: neito poput fahowske igre. Osim ako 2a neke izopatenike reéenica nije sijelo? Usitak 1 tekst, Kasi. Kuleura (io vige bude kulture, 0 vedi, reznolikijibie e util). Incligencija,Lronija. Tanko- Gutnost. Euforitnost, Vladanje sobom. Sigurnost: umijeée ivljenja, Uta u tekstu mode se definiati nekom praksom (bezilkakve opasnostiod represij): majesto i vrijeme Zitanja: kuéa, provincia, bliska prehrana, syetijia, obitelj ondje gdjeje treba, to jest u daljinii ne dalcko (Proust u kabimetu § mirisom perunike), itd. Ievanredno uéviSéenje mog ja (fantazmom); priguieno nesyjesno. Taj uditak mote biti reten: odatle dolar krtia. Telstovi nalade. Utitaleu komadimasjeikcu komadi- sma kultura u komadima. Oni su izopaéeni u tome Sto su ivan svake zamislive surSnosti— dk srino witha (nasiada ne obveauje na ufitaks ak moée ofigledno biti dosedna). ‘Nikakav alibi ne dr, nigtase ponovo ne uspostavlja,nita se ne rekupetira. Tekst naslade apsolutno je neprijelazan, Ipak,izopagenost nije dostatna da se definira nasladas nj definira krajnost izopaéenosti:krajnost uvijek pomaknuta, kkrajnost prazna, pokretna, nepredvidiva. Ta krajnostjamgi gz nasladur prosjeéna zopatenostbrzo se zatrpa igrom podre- aan : ugled, oglas, suparniitvo, diskurs, parada, Svatko tko moe posvjedoditi da utitak u tekstu nije siguran: nitko ne mote reti da 6e namse ovaj ist tekst dru i pucsvidjets to je krhak ubitalckoj astakaju raspolozenjc, navika, okolnost, to je nestalan usitek (postignut thom molitvom koja je upucena Zelji da se dobro osjegamo, a taj ulitak Zelja moze opozvati); otuds nemoguénost da se om tekstu s gledite pozitivae ananosti (njecina cija pripada kritidhoj ananosti- uditake kao keith Naslada u tekstu nije nestalna, ona je gore od toga: prevano sazrela; ona ne dolaziu svoje wijeme, ona ne ovisi nio kakvom sazrijevanju. Sve plane odjednom. To je o&i- gledno u slikarstva kakvosestvara danzs tek Sto jeshvacen, princip gubitka postane nedjelotvoran; treba prijedi na neito drugo. Sve se odigra, sve se utiva u priom pogled. | ‘Tekst je (morao bi biti) ona nehajna csoba koja pokazuje svoju strainjicu Politishom Oc. Zao u povijesnim, romanesknim i tiografskim djelima neki (medu kojima sam po nekima i ja) nalaze ufitake u prikazu “svaleodnevnog Zivota” neke epehe, neke osobnosti? Cemu anatiielja glede sitnih pojedinosti: satnica, navika, ishrane, stanovanja, odjeéeitd.2 Jeli to fantazmatski smnisao 143za “sevarnos.” (cvarmost sama onoga za ito se kaie “to jebi- lo”)? Izar to sam fantazam ne priziva “detalj”, mali privatni ptizor u kojemu se mogu lako smjestic? Zar ukratko nema “malih histrika” (onih Ztalaca) koji bi nalailinasladu neobignom teatru: ne u teatru veligine, nego wonom osred- njosti (zar ne mote biti snova i fantazama osrednjosti ‘Tako, nemoguée je zamisliti upornijeg, beenatajnijeg biljezenja nego “kaleo je vrjeme” (kalo jebilo)s pa ipa. neki dan, Gtajuéi, pokuSavajudi itati Amiela, bio sam irid ran time So je vli naldadnik (8 jedan kojtisldjuduje u2i- tak) smattao da ini dobro izostavijajudi iz tog Dnevnilea svakodnevne pojedinosti, kav je vrijeme bilo na obalarma Zenevskog jezera, da bi saéuvao samo bljutava éudoredna razmatranja:ipak nijeastajclo to vrijeme, nego Amielova filozofija. Unjetnostse ini povijesno i druitveno kompromitiranom. (Otuda i napor samog umjetnika da je uniSti arti Ja vidim ts oblika tog napora, Umjetnik mote prijeéi na neki drug oznazicel: ako je pisac, postatisineast, ska, ili, naprotv, ako jeslikas, sineast, i beskonagno lrg raz- slabatio film, o sikarstwu, hotimice svest umjetnost na svoju kritiku, On se takoder mote oprostiti od pisanja, pod- lei pisoznanstvu?, pretvoriti se uznanstvenila, intelektual- nog tcoretita, ce otada govort jedino s nckog moralnog rjesta o8éeno od svake jaiéne éuiinosti, On sebe mote jednostayno potopiti, prestati pisati, promijenitizvanje, Zu- daju. “ereance (op. pres) 144, Nesteéa je u tome ito je to unistenje uvijek neprikdad- 1no; ise ono viSi izvan umjetnosti, ali od tada postajeimper- tinentno, ii pak pristaje osai u pralai umjetnosti, ali se vilo brzo nudi rekuperacifi(avangarda, 10 je svojeglavijezile koji ée bit rekupetiran), Neudobnost te alternative potjese cod toga co unistenje diskursa nije diulektiki iraz, nego semantich ira: ono se posluno svstava uz veliki semiolo- aisle mic “versusa” (biel versus arg);od tada eunitenje uumjemosti osudeno jedino na paradoksalne forme (one koje} se doslovee suprottajaju don): dulje strane paradigme! iljepljene su jecna o drugu na kontatno ortacki natin: Postojistrukturalni sklad izmedu osporavajuéih obli osporavanih oblika. (Mislim time na inverzno preko suptitne subverzije, one koju izravno ne zanima unistenje, iamige paradigm i tradi neki drugadji ara neld wei wrazkoji, medutim, ne bi bio neki sintezni izraz, nego neki ekscentrigni, netuveni ixaz? Primjer? Bataille, motda, koji izigrava idealistidi tzran neotekivanim materijalizmom, gdje zauzimaju mjesto po- rok, predanost,igra, nemoguéa erotik id. tako Bataille ne suprotstavija stidljivost spolnu sloboru, nego... mijeh,) Tekst ubitka nije nuténo onaj koji priéa o.uditcima, eekst naslade nije nikada onaj koji prita 0 nekoj nasladi, Utitak u predoavanju nije vezan za svoj precmet: pornografija nije sigurna. Zooloskimn rje’nileom, reti ée se da miesto tekscualnog utitke nije odnos oponafaceljai modela (odnos ‘oponaianja), nego jedino nasamarenog i oponafateja (od- nos Zudnje, proizvodnie). Trebalo bi, uostalom, pornavatiraliku izmedu figne racie (oligavanja) i reprecentacje (edletavanja). 1455 Oligavanje bi bio nagin pojavjvanja erosskog tela { (na kojem god stupnju i na koji god natin). Naprimjer: autor se mote pojaviti u svom tekstu (Genet, Prous), ali new obliku izzavne biografije (ono So bi premativalotjelo, davalo smisao fvotu, oblikovalo nek sudbinu). Li joe mote se oseii udnja prema nekom liku iz romana (tre- 3 nuutnim porivima). Li napokon: sam test, dijagramlea a 5 ne imitaivna srukture, mozese ott w obit ijl rasci- 5 jepienogu predmet fete, uerotka mjesa, Svs poked £ posvjedodyjujednu figura cesta, nuinu za nasladu Sitanja, Na sti nin, ijo vile od telata, film ée biti sigurno uvijelc figurativan (ono 2bog Sega je pak vrijedno trl to napa vit) — 2a ako ne predstalja nit »— Predogavanje bi bilo zhbunjeno olitavanje, zaprijegeno ’S smislovima koji su drugatiji od Zudnje: prostor alibija (sevar- nost, moral, vjerojataost, Gdjivost,itina itd). Evo teksta ‘Escog predotavanj: Barbey d’Aurevilly piSeo Memlingovo} djeviei: “Ona je vrlo uspravna, postavijena vrlo okomito. Cista su biéa velo uspravna. Nevine Zene prepoznaju se po stasu i pokretus pohotnice se vuku, venu i naginju se, kao da éezamalo past: Zapazite usput da je predod2beni postu- pak mogao isto tal roditijednu umjetnost (Kdasiéni r0- man) kao i jednu “znanost” (primjerice grafologiju koja po mekodi jednog slova zakdljutuje da je pisac mlitavac) i da je prema tome opravdano, ber ikaleve sofisticiranost, _nazvati je smjestaideologijskom (prema povijesnom prosti- ranju njezina znaéenja). Naravno, vrlo se €esto dogada da predogavanje uzme kao predmet oponaSanja samu fudnju; ali onda ta Hudnja nikada ne ila iz okvira iz slike; ona keufi medu osobama; ako ima primatelj, taj primatelj osa- jeunutarfilkcje (mogiée se prema tome reti da svakasernio- tika koja dri Zudnju zatvorenom w konfiguraciji akeanata, 1, kako god nova ona bila, jest semiotika predogavanja. Predo- ‘| Zavanje— to je ono: kad niita ne izlazi, kad nita ne iskade eee eng 146 Tek ro se negdje kaderjeéo ubitku u teloru, dva pandura vveé su spremna spopasti vas: politidki pancus i psihoanali- titki pandur:ispraznost ili lrivnja, utiteje ili dokon ili isprazan, on je klasna idea ili obmana. ‘Stara, vlo stara tradiija: hedonizam su potiskivale _gotovo sve filozofijes hedonistiti se zahtjev nalazi samo u rubnih pisaca, Sadea, Fouriera; za samog Niewschea hedo- nizam je neka vista pesimizma, Utitak je stalno obmanut, tumanjen, isprainjen,u korist jak, plemeaitih viijednost: Istine, Smart, Napretia, Borbe, Radost itd. Njegov pobje~ donosni supamik je Zudnja: neprestano nam govore o Zaud- nj anikad 0 Utichu; Zudnja bi navodno inala epistemsko doscojanstvo, a Utitak ne. Reklo bise da (nae) deutvo do te mjere odbacuje (i napokon zaboravja) nasladu, da je sposobno proizvesti samo epistemologije Zakona ( njegova ‘ospotavanja), anikad njegove odsutnostili jo blje: njego- ve niftavosti. Zanimljivo, ne oznaéava li motda ta rijed jed- nu “klasnut ideju”? (Nagada se dosta grub, ali ipak znatan dokaz: “puéko” ne 2na za Zudnju, nego jedino 2a utitke.) Kajige nazvane “erotskima” (treba dodati knjige obit- ne vorbe, da bismo iauzali Sadea i nekolicinu drugih) prik- ju ne toliko erotski prizor koliko njegove iktekivanye, pri- premanje, rast; u tome su one “nadrakujuée"; a kad prizor dode, dogada se, naravno, razoéaranje, sphisnuce. Drigim rijegima, to su kajige Zudnje, ane Utitka Ili, da budemo jo8zlobniji, one uprizoruju Utital kekvim za viel psboana- liza, Iti smisao kaie i ovdje i ondje da je sve to vrlo razota- ravajude, (Preko psthoanalitigkog monumenta mora se prijeti —nikeko se ne smije z20biei kao Sto to ine divne promet- 147nice nekog velegrada, prometnice kroz koje se motemo ig- rati, sanjait, itd. to je fkcija.) Postoj, Gini se, neka mistika Teksta, — Sav bi napor, naprotiv, bio u tome da se ufitak utekseu materjalizra, da se od teksta stvori predmee uditka kao to su drug. To jest: | bilo da se tekst pribliti “utitcima” Zivota (jelu, vetu, susrera, | glasu, trenutku itd.) ce mu se pridoda osobi katalog nash scraualnosti bilo da se pomogu testa otvori prodornaslade, velikog subjekivnog gubicka, dime se taj tekst onda poisto- vjeCuje'snajéiiim trenutcima ipotajnim mjestima izopage- nosti, Ono ito je pritom vaino jest uspostavti jednakost polja utitka, ukinutilaénu supromost izmedu prakiénog ikontemplativnog divora. Usitalcu tekstu zahtjevje oprav- dano upravljen protiv odvajanja téksta; jer ono Sto tekst is- leaauje, preko posebnosti svog imena, jest posvudnost uiit- daa, bezmjesnost naslade ‘Valjazamisliiknjigu (ceks) gdjebibila uplerena, uta nna na najboji nagin, veza svih naslada: naslada “Zivora” i naslada teksta, gdje bi ista anamneza obuhvaéala Citanje i pustolovinu. Zamislimo estetilu {ako ta rij nije suvide obezvrijede- 1a) do kraja(potpuno, korjenito,u svakom smislu) zasnova- anu na ubithu potroiaé, ma \akav on bio, kojoj god klasi kkojoj god skxupini pripadao, ne uzimajuéi uobzir kuleur i jezile posiedice bi bile goleme, motda Zac razomne (Brecht jezacttao taku estetik uditka; od svih njegovih prijedloga taj se najée8ée zaboravlja). San doputta, podréava, zadrava, baca jako svjedlo na kraj- njuistanéanost moranih osjaja,gdjckad éak merafizithih, 148 'na najtananijismisao ljudskih odnosa, naprofinjenerazlike, »na poznavanje najvieuljudbe, ukeatko na nck syjesnu sik, artikuliranu nevidenom osjedjivo&%u, koje bi ‘mogao postici rad intenzivne budnosti. Ukratko, san daje sje sven onome tou meni njeGudno itede: to jeneuljucina anegdota napravijena s velo civilizianim osjecajima (san bi bio civilizatoran. Telest naslade Sesto uprizoruje tj diferencijal (Poe); ali on mode takoder dati suprotnu figura (jako isto tako rascijepljent): anegdotu koja je velo éithva s nemoguim osjetajima (Mme Edward Buaillea) Kakav odinos mote bit izmedu utitka u tckstujinsticucifa teksta? Velo neznatan. Teoria teksta zahtjeva nasladu, ali jenjezina insttuciska buduénost mals: or0 So ona zasniva, _jezino toéno ispunjenje, njeina pretpostavka, jest pralcsa (Pisca), a niposo znanost, metoda,istraivanje, pedagoglas po samim svojim naéelima, ta teorija mot proizvoditijedi- no teoreti¢ate ili praktigare (pisatele}, a rikako specijalisee (sitigare,itradivaze, profesore, studente), Pisanju tekstov-| nog uiitka nije prepreka samo neumitno meralingvistitka’, narav svakog institucijskog istralivanja, nego takoder naa ‘sada8nja nesposobnost da zamislimo neku istinsku znanost > postankka (koja bijedina mogla prihvatiti na ulitak a da ga? ne nakinduti moralnim skrbni8tvom): "..nismo dosta tana-) ‘nidazamijetimo po svoj pric’ apsolurno orjecanje pasran- ‘kas ono postojano postoji samo zahwvaljujuci nasim grubim organima to satimlju i svode stvari na zajednitke ravni, dogim nira ne postoji u rom obliu, Stablo je t svalcom trenuthu nova stvar; mi urvrdujemo forme jer nedokutaje- mo tananost nekog apsolutnog kretanja.” (Nietrsche). 149‘Tekscbi takoder bio ono stablo&je(priveemeno) ime novanje dugujemo grubostinaiih organa. Bil bismo, prema tome, znanstveni iz nedostatka istandanosti. Sto je postupak znatenja (signifiance)? To je smnisao ukoliko je proizveden éutlno ‘Ono Sto se nastoji na raznim stranama jest da se ustanovi tcorija materiaisi¢kog subjekta. To istrativanje moe progi ‘kroz tri stanja: ono ponajprije mote, kreéudi se tarim psiho- logijskim putem, nemilosrdno kritizirati obmane kojima se okruuje imaginamni subject (u to} itil isticali su se Masiéni moralis); ono mote zatim ~ il istodobno — igi jo8 dalje, dopustici ncizmjeran rascjep u subjektu, opisan kao sta naizmjeninost nistice i njerina brisanja (to zanima tekst, jer premda se ne mo%e u njemu iskazat, naslada ga protima drhtajem svog ponistenja); ono mote, napokon, poopéitisubjeke (*mnogostruka dusa”, “smrina dusa”) So ne znati omaxoviti ga, kolektivzirati ga; a tu oper pronala- imo tekst, wlitak, nasladu: “Mi nemamo pravo pitati ko Je, dakle, taj koji interpretia? Interpretacja sama, oblik. voljeza modi, postoji (ne kao neko ‘bide’ nego kzo postupak, postanal) uroliko So je strast” (Niewsche). ‘Tada se moida vraca subjekt, ne kao iluzija, nego kao ‘Pieija. Stanovie udtake izvlat sei nadina kako se zamija ao individscon, kako izmilja posljednja kcju, jedi od najgjedih: fktivnost identitera, ‘Ta fikeia nije vie iunija 150 nnekogjedinstva; ona je, naprotiv, druStweniteatar gdje iazi- ‘vamo pojavu naseg plurala: nad je uBita individwalan — ali ne osoban. Kad god pokugam “analizirai” eokst Koji je u meni izazvao ufitale ne nalazim tu svoju “subjektivnost”, nego svoju “jedink”, datos koja éini moju odvojenost od drugih tijela te mu pridaje njegovu patnju ili njegov uditakc: prona- lazim svoje tjelo naslade. A to tjelo maslade takodee je moj ‘istrijski subjels je stom ovladavsi vo istananom korn binatorikom zivotopisnih, povijesnth, socioloskih, neurot- skih podatala (odgoj, drustvenisazzed,infantilna konfigue tacija, id.) mogu ravnati proturjeénom igrom (kuleurnog) uiitha i Gzvankulnurne) naslade, tse ispisvati kao subjekt kojijelose smjesten u sadagnjasti, doSari prekasno ili prera- no (to pre ne pokazuje ni Zaljenje, ni pogredles, ni lot ste~ 4, veé samo poziva na multo mies): anakroni subjekt koji sve vile skrode s pravea. ‘Mogla bi se zamisltitipologija uzitka; ona ne bi bila socioloéka, jer uZitak nije atribut ni proizvoda ni proiaved- ‘je; ona bi jedino mogla biti psihoanlititka, a ubljudivala biodnos neuroze-titateljicess halucinirenim oblikom teksta, Fetisise bi se slagao s izrezanim tekstom, s komadanjem navod4, itifaj, otisaka, s ufitkom u sjeti. Opsesivni tip nasladivao bi se slovom, drugotnim, napustenim jezicima, metajezicima (cj bi razed skupio sve logofile, lingviste, semiotigae,filologe: sve one za koje se jcik ra). Paranoik bi trotio ili proizvodio prepredene tekstove, pripovijesti razvijenc kao razmisljanja, konstrukcjepostavjene kao igre, tajne prinude. Sto sc histeritnog tite (tako suprotnog opse- sivnom), on bi bio onaj koji uzima tekst zdravo za gotovo, koji ulazi u jezignu komediju bez se, istine, u komediju jezika koji nije vige sadréaj nikakva kritiénog pogleda te se 15tdaca kroz tekst (co je sasma drugo nego seu njega projici- rati). / f| Tekst anadi Thanje, ali dok smo do sada to tkanje uvijek {| ueimali kao proizvod, goto veo za kojegn ena ili \ " manje skriven smisao (sting), sada itigemo u tkanju on, \ generation ideju koju test sebisevara, ngraduje krozstalan | preplet; iggubljen u tom tkanju—toj teksturi—subjekt se u |) njemu raspada poput pauka koji bi se i sam raitinio w || konstruktivim iduéevinama voje mre. Da volo neo- [ \ logizme, mogli bismo teoriju teksta odrediti kao hifologje Onphos jest tkanje i paukova mreta). Prema je teorijateksta poimence imenovala proces oznaéavanja (signifance — u smislu 00 ga je tojrjeti dala Julia Kristeva) kao mjesto naslade, premda je potvrdila erot- sku a ujedno kititiu vrijednost tekstualne pralse, te se pretpostavke Zesto zaboravijaju, potiskuju, prigufuju. Pa pale mote lise korjeniti materijalizam kojemu tedi ta teorija zamisiti bez miiljenja 0 utitku i o nasladi? Nisu li rijedi ‘materialist’ protlosti, Epikur, Diderot, Sade, Foutier, bili svaki na svoj naéin izjainjeni eudemonisti? Ipak, mjesto uiitka u teoriji teksta nije sigumo. Jednom ée naprosto doti dan kad ée nckom pasti na um da treba ko prje raxtaraiti teoxiju, pomaknuti diskus,idiolekt koji | se ponavlja dobivajuéi na évstodi, ce ga prodrmatijednim + pitanjem. To je pitanje ulitak. Kao uivijalna, nedostojna imenica (cko bi danas nazvao sebe hedonistom a da se ne nasmije2), on bi mogao ometati povratak teksta moralu, istini: moralu istine: to je neSto neizravno, nedto ito izmize, bbez éega bi teorijateksta ponovo postala usredisten sustav, filozofija sista, 12 Nikada se ne moze dostaitalenuti snaga odgode utiteas to jeistins dpoch, zasto} koji urudujew daljin sve prihvaéene vrijednosti (koje prihva€am sam od sebe), Uticak je neito neutralino (najizopatenija forma demonskog). li, barem, onoto utitak odgada to je oznatena vijed- nnost (dobar) Razlog. “Darmis,laac parketa kome u tom Gasu sude jer je puczo na kralja,ispisuje svoje politi je. ono na Sto najéesée nailazi Dermésovo pero jest aris tolcracija, koju on pise kao haristautrassie? Tako napisana, ta je je dosta grozna..” Hugo (Perr) tivo odobrava ns ekstravagantnost oznaéitelja; on takoder zna da taj mali pravopisni orgazam porjeteod Darmésovi“ideja":njego- vil ideja, to jest njegovih vijednosti. njegove poitidke vere, procjene koju wisti mah vet: pisanfs, imenovanja, nepravo- pisanje i bljuvanj, Ipak, kako mora da je bio dosadan Dar- misov politidki pamflee! Ufitak u tekstu je upravo to: 1a taskoini oznatiteljski polos. ijednose promaknuta Kad bi se mogla zamisiti escetica tckstovnog wlitka, u nj bi trebalo uldjutci: glasuodieanje, To vokalno pismo (koje nipofto nije govor) se ne prakticira,ali njega je bez sumnje preporutivao Arcaud, a zahtijeva g: Salers. Unantci,retorika je ubdjutivala jedan zaboravijeni dio kkojisu cencutrali Klasitni komentatori: acta, seap naputa- 1 Ue rite Dats in aap (op. prev). 153