10/27/2014

Slobodna Dalmacija
Mali oglasnik

Portal SD

Trafika

Marketing

Grafika djelatnost

Izdanja

ponedjeljak, 12.8.2002.
novosti
teme dana
ekonomija
sport
kultura
crna kronika
dalmacija
split
zadar
ibenik
dubrovnik
bih
stella
feljton
kolumne
osmrtnice
zadnje vijesti
impresum
prometni vodi
kretanje brodova
kontakt
linkovi
arhiv
e-mail adresar

strana 1 od

NEKIM SLUBENICIMA CRKVE U HRVATA BLAGOSLOVI, DRUGIMA PROKLETSTVA

Misa za "raspete" sveenike

Don Branko Sbutega doslovno je ostraciziran iz katolikih krugova u Hrvatskoj zbog "manjka hrvatstva"; don Ivan Grubii je izguran u ulogu
osamljenoga jahaa iji se glas razuma gubi u pustinji jednoumlja; teolog Zvonimir Bono agi sklonjen je na marginu i izoliran u svojim pozivima na
razdvajanje vjere i politike, a pokojni don Luka Vinceti do smrti je u Crkvi nosio stigmu ljeviara (i) zato to je godinama sudjelovao na skupovima
za povratak imena Trga rtava faizma u Zagrebu
Pie Tomislav KLAUKI
Vrh Katolike crkve u Hrvatskoj godinama je utke prelazio preko primitivnih ispada don Ante Bakovia, postojano preuivao mise za
poglavnika Antu Pavelia u reiji patera Vjekoslava Lasia ili, pak, njegovo solidariziranje s faistoidnim desniarima na Trgu rtava faizma
u Zagrebu. Kaptol ni pisnuo nije kad su sveenici i upnici diljem Hrvatske otvoreno agitirali za jednu politiku opciju i pozivali na borbu protiv
one druge, "nenarodne i komunistike". Vjerska glasila pretvorila su se u gnijezda netolerancije i agitpropa, a ta piramida nacionalistike
propagande sezala je sve do biskupskih vrhova. Gotovo pola hrvatskih biskupa otvoreno je podralo desniarsku histeriju oko izruenja
hrvatskih generala Haagu, poistovjeujui osamdeset posto hrvatskih katolika sa aicom proraunatih manipulatora. Crkveni redovi u
otvorenim su pismima pozivali na ruenje demokratski izabrane vlasti, a pola biskupa nije se odazvalo pozivu Predsjednika Republike na
tradicionalni boini domjenak na Pantovaku.
Sve to prolazilo je bez ikakve ograde ili osude slubenoga Kaptola koji trenutano utjelovljuje zagrebaki nadbiskup Josip Bozani.
No, zato se sveenstvo uzbueno dizalo na noge svaki put kad se iz crkvenih krugova zauo ijedan, pa i najmanji glasi podignut protiv
takvoga, najblae reeno, neprilinog ponaanja crkvenih krugova. Tako je don Branko Sbutega doslovno ostraciziran iz katolikih krugova u
Hrvatskoj, a don Ivan Grubii preputen ulozi osamljenog jahaa iji se glas razuma gubi u pustinji jednoumlja. Zbog toga je teolog Zvonimir Bono agi gurnut
na marginu i izoliran u svojim rijetkim pozivima na razdvajanje vjere i politike, dok je pokojni upnik Luka Vinceti do smrti nosio stigmu ljeviara zato to je
godinama sudjelovao na skupovima za povratak imena Trga rtava faizma u Zagrebu.
Imajui sve to na umu, ne treba nas previe uditi najnoviji sluaj s don Brankom Sbutegom, sveenikom iz Boke kotorske, kojemu je zbog
navodnog jugoslavenstva, dakle i antihrvatstva, nedavno iz politikih krugova porueno da zaobilazi Dubrovnik. Bio je to tek jedan od sasvim
uobiajenih brutalnih napada na sveenstvo koje se usudilo zaplivati protiv prevladavajue struje Crkve u Hrvata, institucije koja se posljednje
desetljee nerijetko poistovjeuje s rigidnim nacionalizmom i brigu za ovjeka mijenja brigom za (istoga, neiskvarenoga, podobnoga) Hrvata.

Devijacije od evanelja
Don Ivan Grubii lijepo je jednom rekao opisujui poloaj Katolike crkve i vjere u Hrvatskoj: "Mi smo u kontrapunktu Papinskih gesta i nae
stvarnosti. Do devijacije od duha evanelja dolo je zbog prihvaanja etiri M monizma, monologa, monopola i monolita."
"Pogreka je u opredjeljenjima s poetka devedesetih to se nismo opredijelili za graansku, demokratsku, pravnu i pravednu dravu, a u tom
vidu ne moe se preutjeti da su odreeni ljudi iz Crkve posebno u pastoralnoj emigraciji, a neki i u domaoj Crkvi imali udjela u stvaranju takvog
scenarija", izjavio je jednom prilikom don Grubii ocjenjujui ponaanje Katolike crkve od hrvatskog osamostaljenja do danas.
Podsjetivi da su visoki dunosnici HDZ-a uporno ponavljali da je ak 95 posto ljudi iz Crkve mislei i na kler i na vjernike opredijeljeno za politiku Franje
Tumana i HDZ-a, Grubii je kritizirao crkvene dostojanstvenike to su utke prelazili preko takvih ocjena.
Naravno, iz svega toga krio se jasan dogovor Crkve i drave, u kojem je Crkva agitirala za jednu politiku opciju ili utke prelazila preko
otvorenih krenja ljudskih, graanskih prava od strane iste te opcije, dok je zauzvrat dobivala povlateni poloaj u drutvu, osiguran
provedbom triju ugovora s Vatikanom.
Grubii je esto znao govoriti da je retorika Crkve u tranzicijskim godinama bila jedino u "doboljubnoj i rodoljubnoj opciji, tonije nacionalnom
diskursu". "Izostao je", kae on, "poziv o ovjekoljublju kao bitnoj evaneoskoj vrijednosti."
Iako te Grubiieve izjave paraju ui visokim crkvenim dunosnicima, one se raspruju u orkestriranoj buci crkvenih krugova koji sve ee
nacionalno pretpostavljaju ljudskom, a ono vjersko u sebi proimaju jednostranim politikantstvom. Grubii se, meutim, izborio za neovisnu
poziciju, prilino osamljenu i daleko od bilo kakve sfere utjecaja, te zato neovisnu od stege crkvenih vrhova.
S te pozicije Grubii je tako mogao slobodno ralanjivati odnos prema Domovinskom ratu, govoriti kako izjave Biskupske konferencije
"posuuju" stereotip iz komunistikih vremena o sprezi vanjskih i unutarnjih neprijatelja, ime je amenovala podjele u drutvu i naznaila
politike krivce; bez ikakvog ustruavanja mogao je kritizirati Radio Vatikan i ustvrditi da "onaj tko govori o masovnim prosvjedima, priziva anarhiju u Hrvatskoj"
ne ustruujui se ni otii korak dalje i zakljuiti kako se "iza vatikanskih ocjena krije smiljeni scenarij grupa iz Hrvatske, kojima je primarni cilj destabiliziranje
aktualne vlasti". Nije oklijevao ni naglasiti kako je "dio klera jo uvijek konspirativan s dijelom bive vlasti".
U svojim kritikama don Grubii nije uvijek bio osamljen. Podrku mu je esto davao varadinski teolog Zvonimir Bono agi za kojeg je don Anto Bakovi
jednom prigodom rekao da mu je mjesto u zatvoru. I to zato to je jednom prilikom zamjerio predsjedniku Tumanu to upotrebljava uzreicu "Uz Boju pomo"
uz komentar "Ne izusti ime gospodina Boga uzalud".

Kritika crkvene retorike

Za Bakovia to je bilo pokvareno jer Tuman je te rijei navodno izgovarao s potovanjem i oduevljenjem, onako kako su to stari Hrvati govorili, a Bono agi je
zbog svoje kritike proglaen masonom, kojeg treba zatvoriti jer zakljuuje Bakovi "on nije bio u zatvoru za vrijeme druga Tita, a svi su pravi sveenici za
vrijeme komunista bili proganjani i zatvarani".
Bono agi vrlo se otvoreno uputao u ralanjivanje uloge Crkve u modernome hrvatskom drutvu, posebno kritizirajui njezinu retoriku u kojoj dominiraju
sintagme o "povratku komunista, neomarksista, liberalnih komunista". "Ne prijeti nam nikakav komunizam jer je on kao sustav i u svijetu propao. Nema i ne
moe biti povratka na komunizam", naglasio je u jednom intervjuu agi, a onda biskupima poruio da "moraju promijeniti retoriku i pronai crkvenu, teoloku
retoriku koja je primjerena pluralnoj situaciji, a ne retoriku koja koincidira ili je previe slina retorici kojom su se sluili neki ljudi iz politike prije 2000. godine".
I dok biskupi, sveenici i crkveni redovi na javnim tribinama, u radikalnim glasilima ili otvorenim pismima kritiziraju aktualnu koalicijsku vlast
s nacionalistikih pozicija, sluei se stoerakim vokabularom i jednostranim politikim ocjenama, agi se uputa u kritiku crkvenih
krugova.
"Javni govor Crkve ne bi smio biti takav da slui kao pokrie nekoj politikoj stranci. im se neki politiki voe suvie pozivaju na biskupe, to
je loe", istie agi te zakljuuje kako "crkveni krugovi moraju nai dobar govor da bi bili jedino na Isusovoj strani, a ne na strani ni desnih ni
lijevih".
U trenutku kad se veliki dio crkvene hijerarhije stavio u slubu tobonje zatite interesa branitelja Domovinskog rata i njegova, navodno
ugroenog digniteta, polemizirajui ak i o takvim stvarima kao to su haake optunice, Zvonimir Bono agi izlazi izvan struje i tvrdi: "Nema
rata koji bismo mogli proglasiti svetinjom, neim nedodirljivim." I nastavlja: "Mora se razdijeliti dobro i zlo, vidjeti tko je Domovinski rat
iskoristio za parcijalne ciljeve, tko za osobno bogaenje, a tko je uinio pogreke, primjerice, nepotrebnog razaranja civilnih objekata, ubijanja staraca i djece, te
drugih osoba koje nisu bile u ratu."
Zagazio je agi i u vrlo osjetljivo podruje definiranja stupnja krivnje hrvatskih generala optuenih po zapovjednoj odgovornosti. "Ne moe se zatakati
zapovjedna odgovornost! Vie su krivi kreatori rata. Ja esto znam rei da je rat racionalna zloupotreba ljudske iracionalnosti. Najprije ljude uvjeri kako smo
ugroeni, kako nam sve oduzimaju, animira ih da mrze neprijatelja, i onda gospodari rata zapovijedaju. Jasno je da ni jedan od velikih nije ubijao, ali je ipak
mnogo toga pokrenuo. Zato se rat mora i etiki prosuditi. Obrambeni rat je doputen, ponekad i obavezan, ali taktika mora biti pravedna. Nesankcioniranje
zloina takoer je krivnja."
agijeve rijei teko su se probijale kroz domoljubnu kakofoniju koja je zasipala vjernike s propovjedaonica, javnih skupova, poslanica, uvodnika Glasa koncila,
otvorenih pisama. Varadinski teolog usprotivio se mijeanju Crkve u politiku te ustvrdio kako sveenici ne mogu prosuivati politiku kao politiku. "Oni to mogu
initi samo s etikog stajalita", upozorava agi. "Jer mi smo kao Crkva pozvani za dobro ovjeka. Mi moramo gledati je li zatieno dostojanstvo svakog
ovjeka, bez obzira na to je li on Hrvat, Srbin ili neto drugo. Da ga niim ne diskriminiramo."
Iz zagluujue buke izdizao se i slabaan, ali postojan glas pokojnog upnika Luke Vincetia, koji je godinama pohodio skup za povratak imena Trga rtava
faizma u Zagrebu, prkosei pateru Vjekoslavu Lasiu i desecima desniarskih provokatora. Govorei na trgu s kojeg je ustaka vlast NDH neprijatelje reima
odvodila u logore i smrt, Vinceti je upozorio da "svaku rtvu tek ivi mogu do kraja osmisliti". "Ako se politikantski govori o prolosti u kojoj su ove rtve pale,
ako se zatakava istina o zloinakom karakteru ustakog reima za NDH, ako se ideolozima rasnih zakona te marionetske drave daju u dananjoj Hrvatskoj
imena ulica ili se pojedinci iz tog razdoblja uzdiu u zaslune Hrvate itd., onda se, iz kranske perspektive, ini teki grijeh jer se ismijava Boja ljubav, iji je
odraz ovjek u svom dostojanstvu", govorio je Vinceti s podija Metrovieva mauzoleja, praen uvredama i zviducima, zakljuujui kako je uzvanike
antifaiste okupio strah od budunosti. "Stoga je imperativ da se bude estit spram prolosti."
I posljednji u etverolistu sveenika koji izlaze iz okvira prevladavajueg stava Katolike crkve jest don Branko Sbutega, najnovija rtva politike harange. On je
ujedno bio i gotovo jedini sveenik koji je javno rekao, komentirajui ugovore Hrvatske i Vatikana, da institucionalizirani vjeronauk moe biti opasan instrument
politike. Nije stao samo na toj ocjeni. Upozorio je da su nacionalizam i klerikalizam, u bilo kojem kontekstu, potpuno identinih dimenzija, a onda uinio neto
gotovo blasfemino: javno je priznao da se postidio stotine tisua ljudi na splitskoj Rivi, u uvenom prosvjedu stoera za zatitu digniteta Domovinskog rata.

Obrana interesa
file:///D:/My%20document%202/Misa%20za%20Raspete%20svecenike,%20Tomislav%20Klau%C5%A1ki%20-%20SD,%2012%2008%202002.htm

1/2

10/27/2014

Slobodna Dalmacija
"Stidio sam se autoritarnog iskaza onih koji su te ljude pozivali, u ime autoriteta koji im apsolutno nije dan ni od Boga ni od ljudi, da utvruju neto kao to je
mjera Haakoga suda, meunarodne pravde i svega to pod tim sudom stoji. Odakle sveeniku, popu, papi, biskupu, kompetencija da se petlja u ono za to ga
nije ni Bog, ni strukovnost delegirala", kazao je Sbutega, usprotivivi se tvrdnjama nekih crkvenih dostojanstvenika da je Katolika crkva bila braniteljica
nacionalnih tenji i ideja o samostalnosti hrvatskog naroda.
"To nije istina! Crkva u Hrvatskoj nije se uvijek ponaala kao braniteljica nacionalnosti hrvatskog naroda, nego kao braniteljica kranskih
interesa, esto i po cijenu nacionalnih interesa. Besmislica je govoriti o katolianstvu kao o mjestu referencijalnog braniteljstva hrvatskih
nacionalnih interesa. Ono to nije bilo, niti je ta tvrdnja povijesno utemeljena, a ni injenino dokazana. Prema tome, prodavanje takvih zasluga
je nepoteno, neistinito i sumnjivo po svojim intencijama."
I onda je Sbutega poentirao: "Sigurno je jedno: hrabrost Crkve u Hrvatskoj 2001. godine neprimjerena je njezinoj hrabrosti od prije dvadeset
godina. Nemogue je da se ona u jednom puno liberalnijem okruju pokazuje hrabrijom i agresivnijom nego kad je bila mnogo ugroenija."
Slutei da njegove rijei nee naii na odobravanje dobrog dijela Katolike crkve, don Sbutega mogao je tek prkosno zakljuiti: "Samo u
jedno kazati: ne dam se nadmaiti u ljubavi prema Katolikoj crkvi!"
Ni jedan od navedenih sveenika i teologa nije uspio prodrijeti u hijerarhiju Katolike crkve u Hrvata, ve su uporno ili protiv struje i stoga
zavravali na marginama. Grubii se sklonio u svoj splitski intelektualni kruok, koketirajui ak i s politikim ambicijama, Bono agi se tek
povremeno oglaava iz Varadina, Luka Vinceti je preminuo prije nekoliko godina, a don Sbutega doekao da bude ak proglaen nepoeljnom osobom u
Dubrovniku. Za to vrijeme, vjernici su i dalje izloeni vatrenim prodikama s propovjedaonica i iz vjerskog tiska, iz poslanica i otvorenih pisama...
Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrka: Sistemi.hr
Sva prava pridrana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2007.

1/3

file:///D:/My%20document%202/Misa%20za%20Raspete%20svecenike,%20Tomislav%20Klau%C5%A1ki%20-%20SD,%2012%2008%202002.htm

2/2