UDK 111.852 Nietasche Struéni élanak Primjeno 1U/01. Friedrich Nietzsche 0 umjetnosti Slavko PLATZ Sazetak Izmnogostruke problematike Friedricha Nietzschea ovdje se izdvaja samo njegovo shvaéanje umjetnosti. On polazi od gréke tradicije, dijeli predsokratovsku filozofi- ju na dionizijski i apolonski element, a tragediji nalazi izvor u duhu glazbe grékog ora. Buduéi da je Zivot previse okrutan i besmislen, on se okreée u vjeénom vraca- ju svega na isto, tako da se zapravo ne dosize prava istina. A to vracanje je ujedno ilijek protiv okrutne istine Zivota. Umjetnost i kultura ée najbolje uljepSati Zivot da se ne propadne zbog istine. Kijucne rijeci: umjetnost, kultura, tragedija, vracanje istog, vjecno. Uvod Godine 2000. navréilo se stotinu godina od smrti filozofa Friedricha Nietz- schea (1844.-1900.). Njegova pojava i djelo Zestoko su uzdrmali duhovni vidokrug Europe. Od prihvaéanja do osporavanja i odbacivanja, od odobravanja i avangar- dnih gledi8ta do osude zbog nazadnih i konzervativnih stavova, od slavijenja do pogrde, od uzdizanja i zanosa za njim do sazaljenja zbog psihopatskog Zivotnog zavisetka. To — i jo’ vise! Poku8ajmo nabrojiti samo nekoliko oznaka koje mu pripisuju: obesvetitelj vrednota, imoralist, iracionalist, ateist i antikrist, zagovara- telj politi¢kog nasilja i preteda socijalnih darvinista, protukrs¢anin, propovjednik nove religije i povijesti, pjesnik-filozof, veliki mislilac ili samo sprije’eni pjesnik, aristokrat duha, prorok i heroj koji se usudio pokrenuti nove ideje za koje ni sam nije znao dokle doseZu, propagator filozofije Zivota, kritiéar kulture bez opravda- nja svoga smjera, estet i glazbenik koji se kritiéki odvojio od kompozitora Wagne- ra, psovaé i pogrditelj tradicionalnih moralnih vrijednosti, osobito kr8¢anstva, pre- tea faSizma, vrlo bujne i Sarolike maite te osebujnog i snaZnog stila u pisanju neo- bignim aforistigkim subjektivnim i velo impulzivnim natinom ispucavanja svojih misli sve do apokalipti¢kih rijegi i poruka, vie éuvstven i strastven negoli logitki doreéen, vige gonjen voljom za Zivotom negoli odredenos¢u svojih stavova. Trazio je svijetle vrhunce umjetnosti i kulture, a potonuo u pomragenju viastitog uma. Gorka ironija osobne sudbine! Od napona do raspona! Uz njegove rijedi koje kao da su ga unaprijed boljele: svi o meni govore, nitko na mene ne misli...! Ideje su mu usko povezane s njegovom liéno8éu i ne daju se od nje odijeliti. Kao 8to neki kadu: lignost se moze voljeti ili mrziti, ali se ne moZe pobijati. Ostao je strsiti usam- Ijen na horizontu filozofije i kulture. Ideje mu mozemo usvajati ili gaziti, ali jedva 91S, Platz: Nietzsche o umjetnosti Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 91-103 da ih mogemo pobijati, Suvige su osobne. Iz toga i razliciti pristupi njegovoj misli iraznolikost tumagenja! No u nepostojanosti njegova filozofskog tkiva neki naziru ipak nesto zajed- nigkih crta koje se odnose na problem umjetnosti i kulture. Cini se da se ta os pruza od poéetka do kraja njegove radne sposobnosti. Pokuat Gemo nesto o tome ovdje reéi u kontekstu njegova shva¢anja. Dakako, i to je ostalo kod njega nedo- reéeno, ali osobno duboko zacrtano jo u poéecima njegova filozofiranja. 1. Umjetnost i kultura — iz grékog konteksta Poznato je da je Nietzsche imao klasiénu naobrazbu i da je bio veliki lubitelj gttke kulture. Ve¢ je u 24. godini Zivota, formalno jo8 ne dovrSivai studije, bio poz~ van za profesora klasiéne filologije u Basel. Svoje prve ideje upravija tom Klasié- nom izvoru razmatrajuci gréke filozofe prvog razdoblja u odnosu na bitak j priro- du te kulturu u doba nastanka i razvoja gréke tragedije. Medu prvima ozbiljno je upozorio na Nietzscheovu aforisti¢ku i misaonu ba’- tinu Martin Heidegger, a onda i drugi.! Ovdje Gemo se osvrnuti na rana djela u kojima je zastupljena ta misao 0 izvorima umjetnosti i kulture.? Kasnije ona dobi va zavréni oblik u djelu Tako je govorio Zaratustra, s idejom o vjeénom vracanju i bivanju kao spasu protiv Zivotne krutosti. Nietzsche je krenuo prometejskom snagom u pohod protiy éitave dvoliéne kul- ture, amoralnog morala, idola i bogova, protiv samozadovoljne sreée gradanina, njegovog blazenog mira i ustaljenih shvaCanja tradicije, a od potetka ga je nosila vizija umjetni¢ke transpozicije besmislenog i bijednog svijeta. No na kraju tog pu- ta, s ludilom u o&ima i rezignacijom u klonulu sreu, na kraju usijanog hoda medu sitnim bogobojaz\jivim du8ama i filistarskim filozofima, medu posljednjim ljudi- ma, osjetio je da je kao Sovjek i kao umjetnik posve sam. Postao je simbol za teme- jitu sumnju u put europskog Zovjeka, smatrao je da je taj na stranputici zabludio u Sumi gluposti i predrasuda, ali da je obrat neizbjeZan u samom iskonu Zivota i misljenja, samo se treba odre¢i definitivno svega Sto je dosad vrijedilo kao sveto, dobro i istinito i izvriti prevrednovanje svih vrednota, I na tom putu ru’enja eu- ropske lati i dekadencije posve se umorio.3 Veligina zadatka i sicuSnost suvreme- nika pokazali su veliki nerazmjer, pa je dalje Zelio Zivjeti na svoj raéun. Shva¢ajuci sebe na ekstreman naéin nepostedno u svakom djelu priga o svom Zivoty, iskustvi- ma, samotnosti, prokletstvima i sumnjama. To je samoprikazivanje umjetnika, da svoj vlastiti bitak i bitak svijeta dovede do estetske teme na rang fumdamentalnog ontologijskog nagela. U njegovom osnovnom stavu umjetnost predstavija zdrava 1 Vidi M. HEIDEGGER, Was heisst denken?, Tabingen 1954., 58; zatim E. FINK, Nietesches Phi- losophie, Stuttgart 19 BISER, »Goit ist tot«, Nietzsches Destruktion des christlichen Bewus- stseins, Miinchen 1962. Svi priruénici povijesti filozofije vrlo iscrpno govore o njemu. Inate bibli- ografija iznosi do sada veé vise od &etiri tisuée naslova, 2. Vidi F. NIETZSCHE, Filozofija w tragiénom dobu Grka, Zagreb, Jes—Turk, 2001.; zatim F. NIETZSCHE, Rodenje tragedije, Zagreb, Zora~GZH, 1983. 3. Usp. D. GRLIC, Ko je Nice?, Beograd, Zodijak, 1969., 74. 92Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 91-103 S. Platz: Nietzsche o umjetnosti teZnju za afirmacijom Zivota i reakciju na bolesni moral, religiju i filozofiju. Nje- gova filozofija je sva upravljena da potvrdi, vrati i rehabilitira puni, pijani, tjelesni, smjeli, dionizijski, erotski, pravi Zivot jakog éovjeka. Na tom rasponu se kreée i umjetnost. Naime, svijet je u svoj svojoj realnosti vjeéno vra¢anje istog i zbog toga je ne- izdrZiv. Zato umjetnost mora afirmirati Zivot i biti najbolje sredstvo da se takav svijet izdrZi. Umjetnost je dakle vaznija i vrednija od istine, ona se postavlja posve dijametralno suprotno prema istini. »Nije dostojno jednog filozofa da su dobro i lijepo jedno te isto: ako bi dodao i ’istinito’, trebalo bi ga iSibati. A istina je ruéna. Mi imamo umjetnost da ne bismo propali zbog istine.«? Umjetnost potvrduje osjetni privid, za razliku od Platona gdje to nije istinski svijet, a taj i platonovsko- krS¢anski nazor Nietzsche nijeée. On Zeli umjetnost kao stimulans Zivota, zbiljsku, vrijednu, temeljitu i »biéevitu« (seiender) —za razliku od onog nadosjetilnog, ide- alnog, apsolutnog i istinitog, jer je umjetnost vrednija od istine, a Zivot od ideala Zivota. Jedino po umjetnosti mogu se shvatiti i filozofija i znanost, ne obrnuto. Nietzsche smatra da postoji samo realni svijet koji je do kraja okrutan, protur- jeéan, besmislen, sablaznjiv. Stoga nam je nuZna laz da bismo pobijedili ovakvu zbilju (paradoksalno!) i stvarnu »istinu«. Laz je ujedno i imperativ Zivota i sastavni dio ove strahovite i dvosmislene prirode Zivota. Tako nas zapravo njegova »este- tika« vodi do njegove gnoseoloske i ontoloske problematike. I sad odmah pitanja: je li on rezignirao od moguénosti aktivnog zabvata u svijet koji ga okruzZuje ustvrdivéi da istinu ne smatra najvisim mjerilom vrijednosti? Sto onda od nje ogekuje? Zato daje primarni zadatak umjetnosti i umjetniékom na- stojanju da budu stimulans Zivota, da ga afirmiraju i usavrse i da ga uéine podno’- Ijivijim i moguéim jer Zivot umjetnika vredniji je od bilo kakvog spekulativnog tu- magenja istine Zivota. Odreéi se platonovskog privida? Koju ulogu konkretno dati umjetnosti, a da ne bude niti imitacija niti privid; kako na¢i put? Ili se vratiti grékoj tradiciji? Nietzsche istiée razliku izmedu estetiéara koji tumadi umjetnost, koji prima po- putZene, i umjetnika koji Zivi svoju umjetnost, koji daje stvaraju¢i, koji je nesvjesni branitelj Zivota, iracionalan i intuitivan. Estetiéar kao racionalist dostize vrhunac uzbudenja pri primanju dojmova, a umjetnik pri davanju, jer umjetnik nema mo- guénost introspekcije, on samo daje i stvara. Tu je razlika; éak je i antagonizam izmedu ova dva talenta ne samo prirodan nego i pozeljan. Stoga je i sam Nietzsche sve vise ponirao u sama sebe, bivao sve usamljeniji, a nakon nekog vremena nije mogao niti najprisnije prijatelje ni sluSati ni Gitati. Suvi8e se okrenuo samome sebi i svojoj samosvojnosti, duboko prozivljavajuéi vlastitu umjetnost, grade¢i svoj svi- jet samo je njemu i za njega Zivio. Zato je dozivio to da vise nije Zelio ni uti ni Gitati drugoga. Ni njega vige nisu razumjeli. Postao je umjetnik samotnik koji ni- koga ne éuje i kojega takoder nitko ne éuje. U kontekstu gréke kulture Nietzsche nalazi neka opravdana polaziita koja su tu kultura oblikovala u pravom omjeru. U stvari, éitajuéi Schopenhauera (Svijet 4. NIBTZSCHE, Volja za moé, afor. 828. 93S, Plat: Nietzsche o wmjetnosti Obnov, Zivot (57) 1 (2002) str. 91-103 kao volja i predodzba), bio je odusevijen tim stavovima, kao u ogledalu pred njim je stajao svijet, Zivot i njegov viastiti duh. Kao sunce zapljusnulo ga je veliko oko umjetnosti odvojene od svega drugog: tu je vidio bolest i ozdravijenje, progonstvo i utoti8te, pakao i raj. Zivot je, misli Nietzsche, okrutan i slijepo iracionalan, bol i razaranje. Samo umjetnost mode individuumu pruiiti moé i sposobnost da se su- protstavi bolima Zivota izriéuéi Zivotu »da!«. I tu nastaje njegovo djelo Rodenje tragedije 1872. u kojem pokuSava sagledati kako je gréka predsokratska tradicija eksplodirala u snazan tragi¢ki smisao koji je bio opojno prihvaéanje Zivota, hra- brost pred sudbinom, uzdizanje Zivotnih vrijednosti. Tragitka umjetnost je odvaz- no i uzviseno shvaéanje Zivota. Time Nietzsche preokreée romantitku sliku gréke civilizacije. Ipak, Gréka 0 kojoj Nietzsche govori nije ona klasiéne skulpture niti Sokratove, Platonove ili Aristotelove filozofije, nego ona predsokratska iz VI. sto- Ije¢a prije Krista, ona antikne tragedije u kojoj je tragi¢ki kor bio bitni sastavni dio, gotovo sve. Tajnu toga grékog svijeta raspoznaje on u dionizijskom duhu. Dioniz je slika instinktivne snage i zdravlja, kreativna opojenost i osjetna strast, preobilje ivota, orgijsko praznitno pijanstvo, simbol Eovjeanstva u punom skladu s pri dom. Osim dionizijskog razvoj gréke umjetnosti vezan je i uz apolonski duh koji je vizija obmane, pokuSaj da se izrazi smisao stvari po trijeznoj mjeri i koji se o¢ituje po uravnoteZenim i providnim figurama, miru. Razvoj umjetnosti povezan je s ‘ovom dihotomijom dionizijskog i apolonskog na isti nagin kao Sto i radanje nastaje iz dvojnosti osjetila u stalnom medusobnom sukobu i disto perioditnom pomire- nju. Na ovim dvama grékim umjetniékim bozanstvima, Dionizu i Apolonu, Nietz- sche temelji svoju teoriju da u grékom svijetu postoji ogroman kontrast, norman glede podrijetla i svrhe, izmedu figurativne umjetnosti — one Apolonove — i ne- figurativne — Dionizove u glazbi. Ova dva ishodi8ta i nagona, toliko medusobno razliéita, teku jedan pored drugog, ak i u otvorenoj neslozi i sukobu, sve dok se konaéno snagom metafiziékog éuda i helenske »volje« ukazu spareni jedan s dru- gim iu tom krajnjem parenju rode djela umjetnosti, isto toliko dionizijska i apo- lonska — antitku tragediju. No, kad je Euripid pokuSao izgurati iz tragedije dionizijske elemente u korist moralnih i intelektualnih oznaka, onda se jasan svjetlosni krug preoblikovao u si- logistitku povrnost. Javlja se Sokrat sa svojom ludom pretpostavkom da se razu- mom moze dominirati i razumjeti Zivot, a s time dolazi do prave dekadencije, misli Nietzsche. Sokrat i Platon su simptomi propadanja, instrumenti grékog rasula, pseudogrci, antigrci. A prava istina je da filozofi i moralisti zavaravaju sami sebe, vjerujuéi da se iz dekadencije moze izi¢i borbom protiy nje, borbom koju oni iza- biru kao lijek i spas, a ona nije ni8ta drugo nego opet samo novi oblik dekadencije; oni preoblikuju izraz, ali ne i stvarnost. Sokrat je bio dvoznaéan, smatra Nietzsche; éitav moral usavrSavanja (pa i onaj kr¢anski) bio je dvoznaéan. Najgrublja dnevna syjetlost, racionalnost pod svaku cijenu, Zivot jasan, razborit i svjestan, bez instin- kta, éak u kontrastu s instinktom — pa to je bila samo raznolika bolest, a nina koji natin povratak prema kreposti, zdraviju, sreci, Sokrat je jednostavno bio bolestan nadugo i nagiroko. Bio je neprijatelj Zivota, htio je umrijeti, otkazao je Zivot i tako otvorio razdoblje dekadencije koje i nas priti8ée. On je suzbijao dionizijsku draz. No ta dionizijska arolija ne uspostavlja samo veze izmedu Sovjeka i Zovjeka nego 94Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 91-103 S. Platz: Nietzsche 0 wmjetnasti i priroda, otudena, nesnosna i podjarmljena, slavi blagdan pomirenja sa svojim rasipnim sinom, s éovjekom. Tragedija je tako daleko od toga da dokaze stogod 0 pesimizmu Helena u Schopenhauerovom smislu. Naprotiv, ona vrijedi kao od- lugno otklanjanje pesimizma, afirmaciju Zivota u najstranijim i najtvrdim proble- mima, radujuéi se Zrtvi svojih najvi8ih tipova pologenoj za vlastitu neiserpivost i individualnost — u uzvigenom dionizijskom smistu. Zato umjetnost mora biti op- timistiéna, pa ak i onda kad je tragiéna!S Jedistvena ocjena gréke filozofske tradicije i Sokrata! Koliko je to novo toliko je toi sporo tumatenje gréke umjetnosti i kulture — na opée zgrazanje Klasignih filologa, a iznio ga je ba’ klasitni filolog!® Ali i Nietzsche je jedinstven i komotan u sudovima! Iako je vrlo interesantan, ne obvezuje! 2. Vjecno bivanje i vraéanje svega Umjetnost za Nietzschea nije nikakav fenomen koji je jednostavno prisutan u zbilji pa niti tako kako je prisutan umjetnik i njegovo djelo. Umjetnost je, osobito usvom najvisem obliku kao tragiéna umjetnost, ona koja najplauzibilnije ukazuje na vjeéno vra¢anje istog, ona je najpotpuniji, najaktivniji prodor kroz sav vanjski privid stvari kroz izgled i prigin; ona je duboki pogled u samu unutra’njost, u samo stce svijeta, ali je ujedno i garancija toga samoga privida. I u tome je upravo para- doks umjetnosti! U prividu umjetnosti Zivot se opravdava, ali upravo tako i omo- guéava, Stvarajuéi, u bezvremenskoj se igri umjetnika zrcali istodobno i sama iz vorna igra svijeta i to izvanjska igra, djetinja, heraklitovska igra kamigcima;’ to vjetno vra¢anje istog pokazuje ujedno duboku tragiku Zivota, kao i jedinu mogué- nost da se ona izdrZi u sjaju privida, u sjaju ljepote ivjetnosti, u umjetnosti. Oprav- danje samog Zivota kao estetskog fenomena stoga nije spekulativno-logicki zak- Ijuéak, nego egzistencijalni imperativ opstanka. Stoga je umjetnost uvjet opstanka samog Zivota, ona ga opravdava. Kao bitno i presudno vlastito misljenje nalazi Nietzsche u filozofiji bivanja. U svom ranom djelu Filozofija u tragi¢kom dobu Grka raspravija on o pretsokratskoj filozofiji i dolazi do Parmenida i njegova poimanja bitka, oznagujuéi ga kao »kruti, mrtvatki mir najhladnijeg, ni’ta govoreéeg pojma, bitka.... Misljenje i onaj gruda- sto okrugli, u cjelosti mrtvo masivni i kruto nepokretni bitak moraju se prema par- menidovskom imperativu, na uzas fantazije, u jedno poklopiti i sasvim isto bitie’, Takvu svoju filozofiju nazvat ée on najmladom i najradikalnijom filozofijom do sada, a to je filozofija bivanja — suprotno Parmenidovu ukogenom bitku. Na mje- 5 Usp. G. REALE-D. ANTISERI, I! pensiero occidentale dalle origini ad oggi,, Brescia 1983, v. 3., 328-330. 6 Usp. U, von WILAMOWITZ-MOLLENDORE, Zukunfispfilologie! Eine Erwiderung auf Frie- drich Nietzsches »Geburt der Tragédie«, Berlin 1872. 7 HERAKLIT, fragm, 52: »Vrijeme je dijete koje se kamiécima igra: djetje carstvos, 8 F.NIETZSCHE, nav dj, odsjek 11, str. 52; odsjek 12, str. 57. 95S. Platz: Nietzsche 0 umjetnosti Obnov, Zivot (57) 1 (2002) str. 91-103 sto toga mrskog bitka stavlja on sredi8nji i sveutemeljujuci pojam Zivota, Njemu je ostao vjeran do smrti. Nabujalost Zivota bila je za njega zamamna jer ono Zivuée je bitak, dalje nema nikakva bitka. Jedina predodzba koju bitak nudi je«Zivjeti«. Ta kako bi nesto mrtvo moglo »biti« kad je Zivot najpoznatija forma bitka? No zapravo je i Zivot samo neko zanijekano isto bivanje jer je on po sebi sila i »volja za moé«, a to je iskonska dinamiéna snaga koja stalno izgraduje sloZene tvorbe ne ba velike traj- nosti unutar samog bivanja. Ono 8to Zivot uspije asimilirati (zapravo podvesti) pod bitak, to on kao vlastitu filozofsku temu oznaéava razli¢itim nazivima: ¢isto bive nje, isto gibanje, tijek, apsolutni tijek bivanja, kontinuum zbivanja. Ali takvo isku- stvo Cistog bivanja ne moze se ni zamisliti, ni izgovoriti, ni zamijetiti. Osjetnost koja se nad njim razvija, pokazuje se mnogostruko: kao subjekt ili objekt stvar, uzrok ili jedno, uéinak, svrha, dua, um i volja, i to sve zapravo falsificira disto biva- nje koje kao jedina realnost protjeée u osnovi svega. Komplicirano! Stvarno zamreno! Jesmo li sada tu kod glavnog problema nje- gove ojelokupne filozofije gdje je » izvori’te njene duboke i neuklonjive, gotovo samounistavajuce demonignosti, taj da on s jedne strane vjeru u bitak, kao izvornu zabludu, prepoznaje i prihvaéa kao nuinost naprosto, ne samo za moguénost mi8- Ijenja ili govorenja ve¢ i samoga Zivota kao takvog, a da, s druge strane, ustrajava na tome da uvijek iznova iskuSava je li i u kojoj mjeri moguée ipak — u velikoj Sutnji, u imoralisti¢koj nevinosti bivanja te u djetinjoj igri, s onu stranu dobra i zla i 5 onu stranu sredista Zivota — nekako usvojiti... onu jedinu pravu istinu nepresta- nog apsolutnoga bivanja, je li dakle moguée Zivjeti na neki nagin protivno viastitoj izvjesnoj spoznaji da zadnja istina o tijeku stvari ne podnosi utjelovijenje i da su nasi organi (za Zivot) ustrojeni u zabludi«?? Svakako veliku poteSko¢u pri izlaganju stvara Nietzscheov pojam istine koji je dvoznaéan. $ jedne strane istina je za njega samo ovo opisivano éisto bivanje (upu- 6uje li se on time Parmenidu ili Heraklitu?), i to bivanje u krajnjoj nedohvatljivosti i nemislivosti, as druge strane izriée i zadrZava tradicionalni pojam istine kao sla- ganja suda s predmetom, misli s onim migljenim. Cjelina ove druge istine misli i sudenja, bez obzira na konkretnu pojedinaénu istinitost ili laznost svakog iskaza, po njemu poéiva na praizvornoj lai ili zabludi Sto je doslovno izvedeno u njegovoj formulaciji: »Istina je vrsta zablude, bez koje odredena vista Zivih biéa ne bi mogla Zivjeti.«!0 No, podimo jo dalje u pokuSaju dohvaéanja veze bivanja i umjetnosti. Struk- tura kozmosa (na pogetku Zaratustrinih govora) reflektira igru o tri preobrazbe koje iskazuju vrijednost umjetnosti: duh najprije postaje devom koji je (jer je Bog mrtay) voljan nositi i primiti sve najteze. Nema natprirodnih izvora morala i tra- dicije; Zovjek sam mora to sve primiti na svoja leda i kao deva podnijeti teret cje- lokupne transcendencije, U drugoj preobrazbi deva postaje grabeZijivim lavom koji poput evropskog nihilizma rusi sve vrijednosti, a ne moze stvoriti nove. Me- dutim, kao inkarnacija vole za moé moi stvoriti slobodu za stvaranje. Covjek 9 0. ZUNEC, Suvremena filozofija I, Zagreb, SK, 1996., 10 Nav. dj. 361. v7, 362. 96Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 91-103 S, Platz: Nietesche 0 umjetnosti lien zadnjeg gospodara Boga tek tako moze slobodu pojedinca staviti iznad mo¢i tradicije. Umjesto »treba da« dolazi »ja ho¢u«. Lavovi ne podnose nikakva mjerila tradicije ni heteronomnog morala. No lav na koncu postaje dijete koje oznaéava nevinost i zaboray, igra, kotat koji samog sebe okreée. Ono u nevinoj igri ine zna- juéi otkriva strukturu kozmosa, vieéno vra¢anje istog — sto izrazava u svojoj be- zazlenosti i prividu sam bitak svijeta. I to je upravo funkcija i misija umjetnika. Dijete Zivi u posebnoj dimenziji vremena, nije optere¢eno prosloSéu, ne misli na buduénost, ono ta dva vremena sabire u sada. Umjetnik u sebi sadrzi i previadava obje ranije preobrazbe. On je viki od duha koji je na sebe primio teret odgovorno- sti umrloga Boga kao teret slobode i evropskog ranog nihilizma — uni8tavajuée modi lava, da bi konagno u djetinjoj igri otkrio smisao kozmitkog opstanka i naj- dublje opravdanje viastite sudbine umjetnika. Zato je umjetnikova sloboda stva- ralaéka igra bez svrhe, puninom formi, razaranjem bez muke. Umjetnik se lako igra i s vrijednosnim mjerilima kao igra¢kama. Stoga ta igra nije vezana uz veé postojeée vrijednosti. Umjetnik sve prima na sebe, ali je od svega slobodan jer stvara iz sebe. Stoga je umjetnik kao dijete, istina deve i lava, deva u lavu. Nastajanje i nestajanje, gradenje i ru’enje bez ikakvog moralnog okrivljavanja u yjetno istoj nevinosti, to u ovom svijetu pokazuje jedino igra umjetnika i djeteta. I umjetnost u biti ostaje nevino tragiéna, tj. bez krivnje kriva, i samo tragiéna um- jetnost ima moguénost otkriti tragiéni bitak svijeta. Suprotno kr8éanskom spase- nju, u tragiéno-dionizijskom svijetu sudbine nema izbavljenja. No tragitno niu kom sluéaju nije isto Sto i pesimistiéno. Tragiéni osjeéaj vjetnog vracanja istog je ujedno i potvrdivanje, veliki Da Zivotu kakav on doista jest, a ne kakav mi zamis- Jjamo u nagim etikim imperativima i osiromasujemo u spoznajnim shemama. Tu misao vjeénog vraéanja izriée Zaratustra samome sebi i time ujedno predstavlja vrijednosnu ljestvicu osnovne Nietzscheove filozofije. Kad bi ta igra vjetnog vraéa- nja bila samo neka teoretska shema ili slika neke umjetnitke predodzbe, neka sim- boligna metafora, aforizam ili naéin promatranja svijeta i Zivota, kad bi vjeéno vra- éanje bila estetska ili spoznajna kategorija ili nesto metafiziéko (kao npr. Schopen- hauerova volja), tada bi Nietzsche stajao jo na thu filozofske tradicije. Ali, ukoliko tim vraéanjem svega pokuSava izreéi i samu ontologku strukturu svijeta— kao igru u umjetnosti i kao stanje kozmitkog poretka — onda to ulazi u podrudje koje je te8ko vie nazvati estetskim. Vjeéno vraéanje kao umjetnitka teZnja da se misaono izrazi struktura samog svijeta ukida dimenzije vremena, provlosti daje oznaku ot- vorene potencijalne buduénosti, a buducnosti neizmjenjivost prodlosti. Sve jest i nije ovdje, svako mjesto i situacija nestaje, ali se opet javija i duga prevladava i negira svaku prostornu omedenost i vremenitost. U ovako ontologki zasnovanoj umjetnosti ona je natovarena kategorijama i mislima koje stalno iskrivljuju njenu bit. Po Nietzscheu to upravo éini ovjek kad pojmovno misli o svijetu te ga nekako stalno slaZe i konstruira i name¢e mu svoje kategorije, pa tako zapravo izmislja gradu stvari i predodreduje razvoj cjelokupne stvarnosti i iskustva. A ona bi zapra- vo trebala biti samo prozirna igra vjeénog vra¢anja, obrtanja i sveukupne, leprsa- ve, utje&ne prisutnosti — zbog grubosti Zivota! Dok éovjek svojim kategorijalnim na¢inom spoznavanja ostaje primjeren samo sebi, dijeli se i odvaja od zbiljnosti i uvijek se iznova svakim spoznajno-teoretskim 97S. Platz: Nietasche 0 umjetnosti Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 91-103, aktom od zbilje otuduje. Cilj je da svijet i Zoyjek postanu jedno, tj. da ontologija, antropologija i estetika poénu govoriti o istom, tj. da se bitak biéa predstavi Sovje- ku kao vjeéno vracanje istog, da ovjek nalazi i nadilazi samoga sebe. Tek tada moze prije¢i preko mosta i moze lebdjeti iznad stvari i ponora te, svladavajuéi »duh teZine«, moze plesati kao umjetnik igraé, dionizijski opijen; tek tada se moze osloboditi duha osvete (kome bi se i za8to stalno osvecivao u stalnom vra¢anju svega), tada moze biti onaj koji prelazi, moze biti nad&ovjek. A to neobitno ime je ime za ljudsko biée koje odgovara samom bitku, tj. vjeénom vraéanju istog. Nad- Govjek se rjeava proslosti i tradicije, dok se, nasuprot tome, vjeénim vra¢anjem stvara u proglosti moguénost iza ono buduée, pa se proflost tako ne uni8tava, nego upravo potvrduje ponavljajuéi se. Nadéovjek je umjetnik koji stvara ex nihilo. Nakon smrti Boga on je sam svoje vlastito biée i svoj svijet kome sve postaje igra. On kao moéan Sovjek svladava svjetsku nudu tako da je prima i potvrduje jer s rado8¢u odobrava Zivot i ljubi sudbinu kao vjetno vraéanje. Nadéovjek samo kao umjetnik moge izdréati svijet, njega ne muéi i ne lomi vjegno vraéanje jer on strukturu kozmosa — tu tragiénu i istodobno vjeénu radosnu igru — intuitivno osjeéa kao prirodnost svoje viastite prirode. Umjetnik kad je doista umjetnik stvara svojim djelom za vjetnost, uvijek komunicira s bezvremenskim ili, bolje, s nadvremenskim. A ako se pokaze da je za njega ili za svijet njegovo umjetni&ko djelo to samo u odredenom vremenskom periodu, tada se smatra da to zapravo nije umjetnitko djelo, nego pscudoumjet- niéko ida se i umjetnik prevario. Prava umjetnost naprosto ne moze nikad propa- sti jer njeno vrijeme ne prolazi. Umjetnost je samo vjeéno vra¢anje, dakle umjet- nigko u umjetnosti; ono nema povijesti, ono se poput Feniksa uvijek nanovo dize iz viastitog pepela, ono se uvijek vraca samome sebi. No, na podrugju pojmovnog razrjeSenja umjetnosti istaknimo jo bitmu ulogu umjetnigkog kao igre. Igra, kao ovozemaljska i stvarna, a opet iznad zbiljskog svi- jeta, ima svoj viastiti logos, vrijeme i prostor. Ritmitka igra koja leZi u samim teme- ijima svijeta, vjetna je igra koja se lifava svega empirijskoga i svakodnevnoga. Ta omamljenost umjetnitke igre, dionizijska opojnost, kakogod izvan realnosti nad- vladava 2biljsko, tako istodobno ostaje kao vjeéno vracanje istog, ostaje za isku- stvenu stvarnost »Sizifov posao«, ostaje ontoloski temelj i bitak sveukupnog biéa. Od nje treba polaziti kao od umjetniékog nadahnuéa i stvaralaéke igre duha koja sve prisiljava da se javlja u umjetni¢kom obliku, Ona éak dopusta Ijubiti »erkve i grobove bogova«, smijati se i Klicati nad tim »spomenicima starih Klevetnika«, »kockanje s bogovima« i strastveni vapaj za vjetno¥¢u, te lagani ples u kolu koji nas ligava duha tedine, svladava sve muéno i ljudsko u dnevnom bivovanju. Vjec- nost u igri, to je ono Sto Nietzsche ljubi, to je jedina Zena koju ljubi, to vjetno vraCanje istog, dah stvaranja koji je umjetnost, to je ta igra. Samo je igra vjetna i samo takvu vjetnost se moze ljubiti. Svaka druga vjeénost moze bit samo predmet negacije i mrinje, nikako ne ljubavi. Tako se umjetnik uvijek iznova vraca u svoj viastiti umjetniéki svijet te »male i velike stvari« gleda samo otima umjetnika jer je za njega sve predmet umjetnosti i tako uéi vjetno vraéanje istog i put prema nadéoyjeku. Zato su igra umjetnika i njegovo vjeéno vraéanje upravo bit i jedina moguénost njegova Zivota, a nadéovjek 98Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 91-103 S. Platz: Nietzsche o umjetnosti kao jedino autentigno postojanje u neautentiénom svijetu posljednjih Ijudi kao smisao i sol zemlje, te iskazuju svijet u svojoj zbiljskoj opstojnosti, a ne laznoj i prividnoj, otudenoj od stvarnosti malih sitnih dua, kramara, propovjednika smrti, tarantula, samilosnih i kreposnih, laznih pjesnika, filistara i bogomoljaca, »éuve- nih i obrazovanih mudraca«, blijedih dvorjanina, sajamskih muha, polutana duha. Taj, tzv. realni svijet je ljudski i kozmi¢ki irealan, bez logosa ismisla. Tako je Nietz- sche u umjetnosti, u vjegnom vraéanju kao igri, naSao novu dimenziju vremena — a to vrijeme nije povijesno vrijeme, ali nije ni u klasiénom smislu transcendental- no. Covjek je éovjek kao umjetnik, a njegova istinska Ijudska proizvodnja ima um- jetnigki karakter! Neéu dalje problematizirati ovu temu bez opasnosti ponavljanja. Ona ni kod Nietzschea nije cjelovita ni sustavna, ali je izazovna. Samo je njegova snazna pje- sniéka intuicija bila u stanju nagomilano izbaciti i ispucati nizove mugnih aforiza- mai propitivanja, Prepustimo se radije nekim kriti¢kim pitanjima i promi8ijanjima koliko je to uopée moguée s obzirom na njegov nagin izraZavanja. 3. Kriticka pitanja i promisljanja In genere: Kako god je Nietzscheova filozofija jo8 za njegova Zivota uzvitlala veliku buru, tako se to nastavilo i poslije smrti, pa i do danas — uz veliku podije- Ijenost sudova, mi’ljenja i kritika. Aforisti¢ki naéin pisanja ostaje nuzno nesusta- van i zato necjelovit, tematski i problemski nedoraden. Vie djeluje prorotki (bez garancije ostvarenja proroganstva) negoli povijesno! Tomu je pridonijela jo’ i bo- lest i prerana smrt! »Oko Nietzschea se uopée pravi previge teatra. Nietzscheova literatura dobrim dijelom nije puno drugaéija od rakije, artizma i pravijenja vaznim... Dokle god se- %e Njemaéka on kvari filozofiju. Mlad éovjek koji preko Nietzschea tradi prvi dodir s filozofijom nikada neée nauditi misliti trijezno, jasno, kritiki, a prije svega ob- jektivno, nego ée uskoro poéeti forsirati jednostranost i subjektivnost, davati jake izjave i izdavati diktate. To je suprotnost filozofiji... Cinjenica je da je Nietzsche naao golem broj sljedbenika te da gotovo moZemo govoriti o nietzscheovskom pokretu.«!! U biljesci navedeni H. Kiing smatra da se na Nietzschea mode i tako gledati, alije istina da postoje mnogi pokreti koji se inspiriraju na njemu, ali prema njima valja biti skepti¢an i rezerviran. Ne zadovoljava ga ni filozofsko-egzistenci- jalistiéko tumaéenje Karla Jaspersa jer je ono navodno jednostrano. King se ne zadovoljava ni Heideggerovom interpretacijom Nietzschea. Heidegger, koji je za Kiinga posljednji zastupnik metafizike vjeénog vra¢anja, interpretira ga naime u svjetlu viastitog razumijevanja bitka.!2 11 Usp. H. KUNG, Postoji li Bog?, Zagreb, Naprijed, 1987., 362. Kiing navodi povjesnitara filozofije Johannesa Hirschbergera i to izdanje iz 1952. godine. Medutim, u preradenom 7. izdanju (Herder 1965.) iste Povijesti filozofije nema ovog tako o8trog suda, osim prve i zadnje retenice. 12. Mismo u 1. biljeSci ovog teksta spomenuli kako je upravo Heidegger svrnuo ozbiljnu znanstvenu pozornost na Nietzscheowu filozofiju, a ovdje vidimo odstupanje i od toga suda. Usp. H. KUNG, nav. dj., 363. 99S, Platz: Nietzsche 0 umjetnosti Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 91-103, Upravo ovako veliko razila%enje poznatih autora ukazuju na to da je ovdje rijek o uistinu spornom filozofu i njegovim idejama koje su na mnogim mjestima ostale nedoreéene. Nietzscheu se mogu prigovoriti i psiholoske i filozofsko-teolo’ke ne- totnosti, nedostatak metodignosti, odvi8e ograni¢eno znanje iz prirodnih znano- sti, pa éak i iz filozofije (osobito u po’etnim djelima), mogu se napokon na razne nagine pokazati mnoge proturjeénosti, osobito ako se usporeduju njegovi aforizmi i sentencije. U cjelokupnoj ostavstini prevladavaju samo destruktivne silnice, ap- solutna besmislenost svijeta, volja za ni’ta, a volja za moé bila bi »smuseni izv- je8taj«!3, Medutim, smatra Kiing, Nietzsche je mnoge svoje nedostatke nadokna- dio svojom genijalnom i o8troumnom kriti¢kom intuicijom.!4 No i dalje ostaje pi- tanje je li odgovorio zadovaljavajuée na svoje izazovne ideje? Ako se oko nekih tekstova i autora toliko lome koplja, bit 6e da nije sasvim bez razloga. Tako npr. Wilhelm Weischedel, naprotiy, istiée da Nietzsche ne ustrajava posve u besmislu, ideju vjetnog vraéanja uévrStuje kao posljednji smisao, a vjetno postajanje izjed- naduje s vjetnim smislom. Tako zapravo izmite nihilizmu umjesto da ga previada- va. No ipak »misao o vjeénom vraéanju moée biti krajnji izraz nihilizma, ukoliko se naime kao potpuna besciljnost i besmisao opstanka izrite ‘da se s postajanjem ni’ta ne doseze, nista ne postize’ (XV 149), ’Opstanak takav kakav jest, bez smisla icilja, ali neizostavno povratan, bez finala u nigemu: yjetno vra¢anje. To je najek- stremniji oblik nihilizma: nista (besmislenost) vjeéno.« »Po njegova viastitom od- redenju pojma nihilizam bi bio kao i gubitak smisla, No tada postaje odito da je on opet na8ao jedan smisao. Vjeéno vraéanje treba, doduse, predstavljati krajnji be- smisao. Ali to bi ono moglo samo kad bi besmisao dréao u neizvjesnosti, No éini se da ideja vjetnog vracanja postaje kao ono posljednje fiksirano i stabilizirano. Ako je to sluéaj, tada bi Nietzsche ipak izbjegao radikalnosti do kraja mi8ljenog nihilizma.«!5 Sto 0 Nietzscheu treba misliti, neka kade i ovaj krititko-znanstveni stav (uko- liko je netko za to spreman): »Upravo je tako kako K, Léwith u svojoj knjizi o Nietzscheu kaze. On pita: “Je li Nietzsche doista veliki mislilac ili sprijegeni pje- snik? [...] U odnosu na Aristotela i Hegela on je vatreni diletant... U odnosu na Sofokla i Hélderlina Nietzscheove pjesme i usporedbe, s malim dragocjenim izu- zecima, odijevanje su zamisli dozivljajima. Nietzsche je.... filozofski pisac, kao Sto je i Kierkegaard religiozni, ali bez &kolovanog pojmovnog misljenja ovoga poto- njeg. Dubinski u pozadini Nietzsche je ipak istinski Ijubitelj mudrosti koji je kao takav trazio svebice ili vjetno i zato je htio prevladati svoje vrijeme i vremenitost uopée’. No, kod te volje je i ostao, ali ipak ne i njegovo djelo. Trijezna kriti¢ka misao ne moze drugatije suditi.«!6 13. Tako npr. sudi K. Schletchta u djelu Der Fall Nietzsche. Aufsditze und Vortrége, Miinchen 1958, 92. Suprotno ovom sudu mnogo ozbilnije ga uzima poznati struénjak za fundamentalnu teologiju E. Biser u svom djelu navedenom gore u biljesci br. 1. 14 Usp. H. KUNG, nav. dj., 363-364, 15 W. WEISCHEDEL, Der Gout der Philosophen, Darmstadt, (2)1985., Bd. 1, 450-451. 16 Usp. J. HIRSCHBERGER, Geschichte der Philosophie, Freiburg-Basel-Wien, Herder, (7)1965., Bd. I, 526-527. 100Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 91-103 S. Platz: Nietesche o umjetnosti In specie: Zanimljivo je da Nietzsche u svojoj zanosnoj apologiji umjetnosti za- pravo malo spominje rije¢ umjetnost i jo8 manje rijeé esterika. Tih rijeci nema oso- bito mnogo u Gitavom Zaratustri gdje je pogotovo u gitavom trecem dijelu dana tako misaono i snaZno umjetni¢ki dojmljiva slika umjetnitkog stvaralastva. Izme- du neba i zemlje u kockanju s bogovima, u prevladavanju svega kroz vjetnost vra- éanja, biva opojen vjeéno8éu. U neposrednom posthegelovskom vremenu nema tu npr. ni spomena ni oslonca na jaku Hegelovu estetiku, makar kao na informaciju, idejy, filozofsku obradu i razradu, slaganje ili neslaganje s Hegelom, kritiku i svoje vlastito ishodi8te; kao da ona uopée nije ni postojala. Ignoriranje ili neznanje, ne- moé da se stane uz bok Hegelu i prozre njegovu snaZnu misao, pogotovo da pro- dubi pokoju ideju odande, ili jo vise, da razvije viastitu teorijsku, estetsku? Ili je pod svaku cijenu bilo vazno ostati originalnim? Sto se tiée kulture, impresionira njegova teZnjaza novom kulturom. U nju ulazi Zivotno veselje, optimizam koji joj donosi toplinu svjetla. Nutarnja aktivnost koja ima stca i pokazuje dionizijski clement, protivi se ne samo duhu nego i hladnom razumskom formalizmu, be8¢utnosti, neistinitosti, djelovanju bez volje. Kultura, naprotiv, mora kljuéati iz vrela due, po izvoru originalna i u oblicima osebujna. Takva kultura e nametnuti peéat svoje due u cijelom svom izrazaju. No, gdje je ta kultura bila prije Nietzschea i poslije njega, u emu je ona posebna u smjeru etiénosti? Npr., zar je samilost plaéljivo sazalijevanje ili u tome ima nesto vise od gazenja nogom onih koji su slabi? Pristaje li uopée uz takve navjeStaje izraz kultu- ra? Zar je priliéno sirova instinktivna Zivotna energija, podgrijavana dionizijskom vatrom, smjerokaz u kulturu? Sto ée ta energija postiéi bez trijeznih racionalnih uvida i ocjena? Niveliranje svega u vjetno vraéanje istoga ne rjeSava nixta! Ako se Zivot kao estetski fenomen ne moze opravdati samo spekulativno-lo- gitki, nego ga treba gledati kao egzistencijalni imperativ, pitamo se treba li ga gle- dati iskljucivo ili barem preteZno osjetno, afektivno, kako je to Nietzsche zami8- Ijao? Mode li se Zivot Zivjeti (ili o njemu razmi8ljati) samo na toj osnovi ili je to reéeno veé nekako preuzetno? Nije li to veé racionalno shva¢anje afektivnoga? I moie |i se to uopée izbjeéi i za8to bi to bilo nedostatno u sebi kad se Zivot Zivii duhom i tijelom? I Nietzsche ga je tako Zivio io njemu filozofirao! ‘Vjeéno vraéanje za Nietzschea leZi u temelju umjetnosti, a ova je lijek protiv 4ivotnih nevolja. Moie li se to cikliéno vra¢anje i shva¢anje dokazati? Nije li ga Nietzsche preuzeo iz istotnih tradicija, predleZi li tu zapravo mitska predodzba? Mi zapravo prema tom vra¢anju moZemo biti i ravnodugni. Bili mi tu jednom ili beskrajno mnogo puta na isti nagin, to nam ne dopire do svijesti; zapravo uvijek smo aktualni, isti, pa nam to onda niti ne dopire do svijesti i ne donosi neko od- redenje — u stvari je beznaéajno. Dakako, ne sumnjamo u sveopéu periodiénost u prirodi s obzirom na kretanje nebeskih tjelesa. Ali pri tom se ne ponavljaju niti vra¢aju upravo konkretni isti detalji. U sveukupnoj kozmitkoj povezanosti cjelo- kupno vra¢anje je neprovjerljivo. Nije li moZda Nietzsche nakon gubitka osobne igije u tom mitoloskom shvaéanju naSao neki nadomjestak za religiju, ne8to sto je izvan njegova dosega, na neki nagin transcendentno?!7 17 M. CAPEK, Eternal Return, u The Encyclopedia of Philosophy, New York-London, 1967., 1, 61- 63, nav. u stupcu 63; vidi u H. KUNG, nav. dj. 366. 101S, Platz: Nietzsche 0 umjetnosti Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 91-103 Sto se tige same ideje vjeénog i neprolaznog koju je Nietzsche jako naglaSavao kao u izvjesnom smislu transcendentalnog sa Gitavim dionizijskim zanosnim sta- njem koje nas uzdize iznad trijeznog racionalnog prosudivanja stvarnosti, éini se da je ona u te8koj proturjetnosti s njegovom osnovnom teZnjom koja je radikalno protiv svake onostranosti. Onaj komu je to uzdizanje idealisti€ki otvoreno, nema pote’koéa. Ali kako Nietzsche moze ostati vjeran zemilji i ne bjeZati od stvarnosti, ne svoditi Zivot na sjenu transcendentnog Zivota ideja, a opet opravdavati u onom 8to mu je najblize, u umjetnosti, u zbiru svih njegovih napora, u prevladavanju istinske zbilje? Zar time opet nekako ne otvara na drugi nagin svojoj nauci put u transcendenciju, ili zapravo usmjerava li on time svoju doktrinu prema krS¢anstvu ili barem prema metafizitkoj transcendenciji koju je inaée tako strastveno odba- cio? Zar se tu ne pojavljuje novi problem: uzdi¢i umjetnost kao lijek iznad svakod- nevice, ali istodobno time ne izgraditi novi svijet transcendencije? Ipitanje tragedije kao umjetnitkog ishodi8ta na kojem Nietzsche toliko inzisti- ra ima svojih upitnika. Po njemu se tragitko umjetniéko djelo rada iz duha glazbe i smatra da gréki pjesnici, pogotovo filozofi, nisu nikada pojmovno proniknuli u utvrdeni znaéaj tragi¢kog mita.!8 Dakako da su nakon njegove smrti studije o gré- koj tragediji uznapredovale, ali on je iu ovom sluéaju ostao sebi vjeran te na pje- sniéki osebujan naéin tumagi svoju misao i ulogu grékog kora u tragediji. No tra- gedija je bila povezana sa svije3cu 0 pravdi koja postoji negdje u kozmosu, a ne samo kao mistitni osje¢aj jedinstva sa svemirom. To je sliéno indijskom uéenju 0 atmanu u Giti, Tragiéno zbivanje ne moze se posve shvatiti bez neke veze s nad- zemaliskim, a to nije bilo ni filozofski ni teolo8ki definirano. To je misterij, ali do- voljno realno da se tragi¢ka radnja ne moze svesti samo na dru&tvene sukobe i utjecaj prirodne okoline. Bitnom komponentom tragi¢noga mozemo smatrati ne- izgladivi sukob suprotnosti.!® Nietzsche smatra da tragi¢ki junaci inzistiraju na svojoj individualnosti sve do stvaranja veliéine (valjda puta prema nadéovjeku). No, tu je u pitanju mnogo vise. Ni sami klasiéni pisci o toj temi, Platon i pogotovo Aristotel, nisu bili jedinstveni ni potpuno jasni. Cak se i sami klasici tragedije Eshil, Sofoklo i Euripid razilaze u izradi tragiékih likova. Svakako je tragitki Covjek dio misterija, on nije mjerilo kozmosu, on postoji kroz patnju. A samo svjesna tragiéna patnja koja dovodi do spoznaje 0 mjestu éov- jeka u svemiru, o postojanju nekog nadredenog smisla stvarnosti, o viSem moral- nom poretku — opravdava smislenost svoga odigravanja. Ta spoznaja je svrha tra- gitke radnje. Moze se re¢i da je gréka tragedija sa svojim kazalistem postala prijestolje pravde. Meni se éini da Nietzsche u svom pjesniékom zanosu i govoru nije dosegao ove korijene i ovaj smisao. Tu se otvara horizont transcendencije ko- jemu je on bio toliko nesklon. 18 Usp. F. NIETZSCHE, Rodenje tragedije, Zagreb, Zora 1983., odsjek 17, str. 102. 19 Usp. Z. DUKAT, Gréka tragedija, Zagreb, Demetra, 1996,, 174, 102Obnov. Zivot (57) 1 (2002) str. 91-103 S. Platz: Nietesche 0 umjetnosti Zakljucak Izvodeéi temu umjetnosti, Nietzsche na pogetku podlijeze utjecaju Richarda Wagnera, dréeci da umjetnost potjete iz glazbe kora gréke tragedije. Zato tema- tizira predsokratsku filozofiju i dijeli je na dionizijski i apolonski mentalitet. Dio- nizijski je blizi Zivotu i opojenosti njime, a apolonski je Sokratov koji je previse racionalizirao i bio protivnik Zivota. U prirodi sve ima svojstvo vjetnog vra¢anja istoga Sto je dobro kao lijek protiv tvrde zivotne istine. Cini se da Nietzsche ne moze dokazati takav izvor umjetnosti i kulture jer vjetno vraéanje je uvijek isto i time postaje beznaéajno, ne donosi nove konstruktivne momente. F. NIETZSCHE ON ART Slavko PLATZ Summary From the manifold aspects dealt with by Friedrich Nietzsche, here we are dealing with only his understanding of art. Commencing with Greek tradition he divides pre- Socratic philosophy into Dionese and Apollonic elements, and finds that tragedy has its origin in the spirit of the music of Greek choirs. He concludes that life is much too cruel and senseless, and that life consists in an eternal returning to the starting point and therefore we never truly attain the truth. This returning is at the same time a rem- edy for the cruelty of truth in life. Art and culture will best embellish our lives and thus prevent us from breaking down because of the truth, Key words: art, culture and tragedy returning to the same point, eternal. 103