Koji stremi nekoj daljini Stoji vodenica stara Prkosi vremenu i tiini. Lagano je vreme rui Svaki kamen govori sam za sebe, godinama se prolaznosti rogui, Privlai radoznale poglede. Vodena struja toak pokree U nedogled ga napred gura, Bilo je tu svega pa i sree mnotvo tajni ljubomorno uva. ablji hor tiinu naruava, A takmienje uda stvara, Bilo je tu suza i plaa I ponekog putnika da se posle napornog puta odmara... Pored pranjavog puta ,u zarasloj travi Krije se davno sagraena klupa, Tu se odmarao vodeniar stari, tresui brano sa starog kaputa. Vodeniara odavno nema, Punih dakova brana,rakije i meze, Samo po koji vrabac ispod nastrenice drema Dok vetar njie kronju breze. Pored pranjavog puta na kraju sela Vodenica stara nedaama prkosi, Vremenu nije odolela Iako joj svaki talas jo po neko iznenaenje nosi... olkotovi Sneana