Crkveno graditeljstvo

PREDROMANIKO I RANOROMANIKO CRKVENO GRADITELJSTVO U HRVATSKOJ

(UVODNI LANAK)
Uvod
Predromaniko i ranoromaniko crkveno graditeljstvo u Hrvatskoj uvjerljivo svjedoi o gospodarskoj i kulturnoj snazi srednjovjekovne Hrvatske za vladavine tzv. hrvatskih narodnih vladara od 8. do kraja 11. st. Ujedno upuuje i na gospodarsku i kulturnu snagu susjednih drava koje
su tijekom srednjeg vijeka veim ili
manjim dijelom bile na dananjem
hrvatskome dravnom prostoru. Predromaniko i ranoromaniko graditeljstvo upuuje i na visoku kulturnu
razinu u ranome srednjem vijeku na
tom prostoru, ali potvruje i veze tih
drava, najprije Kneevine, a poslije
Kraljevine Hrvatske i Dalmacije, s
ondanjim europskim kulturnim sreditima, ponajprije na kulturne utjecaje koji su u Hrvatsku dolazili iz
Franakoga i Bizantskog Carstva.
Brojni su se istraivai hrvatske kulturne batine bavili predromanikim
i ranoromanikim crkvenim graditeljstvom u Hrvatskoj, a namjera nam je
u seriji napisa itateljima asopisa
Graevinar cjelovito prikazati predromaniko i ranoromaniko crkveno
graditeljstvo na cjelokupnom hrvatskome prostoru. Seriju emo zapoeti
obradom tih graevina na krajnjem
jugu hrvatskoga dravnog prostora,
u Konavlima, a zavriti u sredinjoj
i istonoj Hrvatskoj u Hrvatskome
zagorju i Slavoniji. U obradi staroga
crkvenog graditeljstva prikazat emo
sve znaajnije hrvatske predromanike i ranoromanike crkvene graevine, objasniti uporabljivost i namjenu pojedinih graditeljskih dijelova, prikazati tipoloko odreenje te
navesti sva njihova bitna obiljeja.
U obradi predromanikoga i ranoromanikoga crkvenoga graditeljstva
nastojat emo odgovoriti na nekoliko pitanja o:
GRAEVINAR 58 (2006) 1

PRE-ROMANESQUE AND EARLY ROMANESQUE CHURCH

ARCHITECTURE IN CROATIA (Introductory article)
The pre-Romanesque and Early Romanesque church architecture in
Croatia will be described in the series of articles, which starts with this
contribution. The territorial disposition of churches, their state of repair,
typological properties, construction times and their builders, will be presented in
some detail. The presentation will start with the southernmost areas of Croatia.
The pre-Romanesque and Early Romanesque church architecture bears witness
of the medieval Croatia's economic and cultural strength in the period from the
late 8th to the end of the 11th century. This article describes the historic setting in
which the churches were built, the current level of investigation of these
buildings, cultural development, and various interpretations regarding their
construction, which can sometimes be quite unexpected and confusing. The
littoral area of Croatia ranks among the European regions with the greatest
number of discovered and highly preserved sacral buildings dating back to preRomanesque and Early Romanesque periods. In the very beginning, various
ancient and early Christian buildings are remodelled to make them suitable for
religious ceremonies, then monumental church buildings are built and, finally,
buildings with Early Romanesque properties are erected under the influence of
Benedictines. Two powerful neighbours - Frankish and Byzantine empires exerted quite a strong influence on the pre-Romanesque and Early Romanesque
church architecture in Croatia.

x prostornoj rasprostranjenosti predromanikih i ranoromanikih crkvenih graevina u Hrvatskoj

x stanju uuvanosti
x tipolokim znaajkama
x tome tko ih je i kada izgradio.
Stanje istraenosti
Politiki uspon hrvatske ranosrednjovjekovne drave za kneeva i kraljeva iz dinastije Trpimirovi, a posebno za vladavine kraljeva Petra Kreimira IV. i Dmitra Zvonimira, bio
je praen snanim kulturnim razvitkom koje se oituje i u mnotvu predromanikih i ranoromanikih crkvenih graevina podignutih irom dananjega hrvatskog prostora, od kojih je dio pod krovom, a vei dio poruen i u arheolokim ostacima. O
snanom kulturnom usponu ranosrednjovjekovne hrvatske drave dodatno nam svjedoe i sauvani dijelovi
crkvenoga namjetaja ukraenog ti-

pinim predromanikim kompozicijama i motivima u plitkom i plonom

reljefu. Njima dominiraju geometrijski likovi u raznim kombinacijama
dvoprutnih i troprutnih vrpca te sloene kompozicije ikonografskog sadraja. Najvea zbirka predromanikoga crkvenog namjetaja pohranjena je u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu i sadri vie
od 3000 primjeraka kamene skulpture.
Starohrvatska je sakralna batina
davno privukla panju istraivaa
hrvatske kulturne batine. Brojni su
se autori time bavili, a ovdje se ukratko prikazuju neki znaajniji radovi i
autori. Meu prvima koji je istraivao to graditeljstvo i znanstveno ga
valorizirao bio je arheolog, epigrafiar, povjesniar i konzervator starina don Frane Buli (1846.-1934.)
koji je rezultate svojih istraivanja
(Riinice 1891., Otok u Solinu 1989.)
objavio u djelima Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvre51

Crkveno graditeljstvo
mene dalmatinske iz doba hrvatske
narodne dinastije [1] i Stopama hrvatskih narodnih vladara [2] koje je
objavio u suradnji s povjesniarom i
arheologom Lovrom Katiem (1887.1961.).
Bulievo istraivanje predromanikoga crkvenog graditeljstva u Hrvatskoj nastavio je povjesniar umjetnosti i konzervator Ljubo Karaman
(1886.-1971.) koji je u djelu Iz kolijevke hrvatske prolosti [3] postavio
prve temelje hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj arheologiji. Ujedno je tvrdio da predromaniko graditeljstvo
na hrvatskome prostoru ima izvorne

oblike i da je niklo u rubnome podruju bez vanjskih utjecaja. Karaman

je predromaniko crkveno graditeljstvo ponovno obradio u djelu Dalmacija kroz vjekove u historiji i umjetnosti. Rad na istraivanju hrvatskoga predromanikog i ranoromanikoga crkvenoga graditeljstva nastavili su nakon II. svjetskog rata Duan
Jelovina, Stipe Gunjaa, Janko Beloevi, Toni Buri, Mladen Pejakovi, Nenad Gatin, Duan Jelovina,
Vladimir Gvozdanovi (Goss), Tomislav Marasovi, Ivo Petricioli,
eljko Tomii, eljko Rapani,
Igor Fiskovi, Nikola Jaki, Ante
Miloevi, Miljenko Jurkovi i mnogi

drugi. Veliku je ulogu u istraivanju

i u populariziranju staroga crkvenog
graditeljstva imao Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika (MHAS).
Pokrenuto je izdavanje kulturnopovijesnih vodia u kojima je dosad
obraena arheoloka, politika i kulturna povijest vie od dvadeset hrvatskih gradova ili regija u ranosrednjovjekovno doba.
Povijesno stanje ranoga srednjeg
vijeka
Neposredno prije doseljenja prvih
slavenskih i avarskih plemena na
ove prostore bjesnio je dugogodinji
rat izmeu drave Istonih Gota i

Tipologija crkava u Dalmaciji i dijelu Hrvatskog primorja (T. Marasovi, 1987.)

52

GRAEVINAR 58 (2006) 1

Crkveno graditeljstvo
Bizantskoga Carstva (535.-555.) koji je zavrio potpunim gotskim slomom. Tada je biva rimska i gotska
provincija Dalmacija ula u sastav
Bizantskoga Carstva, a s negdanjim
su rimskim provincijama u Panoniji
u meuvremenu zavladali Langobardi
(germansko pleme koje je osnovalo
dravu u sjevernoj Italiji). Njih su
potkraj 6. st. s toga podruja potisnuli Slaveni i Avari. Bizantsko Carstvo ih je jo neko vrijeme uspjeno
zadravalo na svojim granicama, ali
taj je napor ipak bio uzaludan. Novi
su doljaci tijekom prvih triju desetljea 7. st. zaposjeli sav teritorij do
Jadranskog mora te sveli bizantski
posjed na nekoliko primorskih gradova i otoka ukljuenih u sastav bizantske Dalmatinske teme. Na podruju bivih rimskih provincija u
Panoniji, Avari i Slaveni 567. uspostavljaju samostalnu dravu (Avarski Kaganat), a Hrvati i Slaveni na
podruju bizantske provincije Dalmacije, u zaleima starih urbanih
obalnih sredita, stvaraju prve samostalne kneevine. Od nekoliko slavenskih kneevina na podruju bizantske provincije Dalmacije u dananjoj
primorskoj i planinskoj Hrvatskoj
nastale su Hrvatska, Neretvanska,
Zahumska i Travunijska kneevina.
Prekretnicu u povijesti Hrvatske predstavljalo je Franako Carstvo koje se
za vladavine Karla I. Velikog (kraj
8. i poetak 9. st.) najprije zaratilo s
Avarima te neto poslije s Bizantskim Carstvom. Poto je Karlo I. Veliki 788. godine osvojio Istru i 796.
Avarski Kaganat, zapoeo je rat s
Bizantskim Carstvom. Rat je zavrio
Aachenskim mirom 812. i podjelom
dananjega hrvatskog prostora na
dvije politiko-kulturne sfere. Gradovi Zadar, Split, Trogir i Dubrovnik
te otoci Krk, Cres, Osor (Loinj), Rab
i Pag ostali su pod Bizantom, a cijelo je jadransko zalee i Panonija do
Dunava pripalo Franakom Carstvu.
Na podruju dananje primorske i
planinske Hrvatske bila je pod politikim pokroviteljstvom Franaka
GRAEVINAR 58 (2006) 1

osnovana Kneevina Hrvatska, kao

jedna od nekoliko franakih maraka
ili slavenskih kneevina koje su s jugoistoka trebale braniti mono Carstvo. Da je Hrvatska pod franakom
vlau u 9. st. ustrojena kao tipina
pogranina pokrajina, jasno svjedoi
njezin hijerarhijski ustroj na elu s
knezom kojega su birali hrvatski ratniki stalei, a potvrivali franaki
vladari. O tome ipak jo vie svjedoe ostatci brojnih sakralnih graevina razasutih irom hrvatskoga teritorija, koje su kao svoje zadubine i
mauzoleje gradili hrvatski knezovi i
velikodostojnici od polovice 9. pa
do kraja 10. st., prema uzorima u
franakome crkvenom graditeljstvu.
Kao prvoga poznatog vladara povijesni izvori spominju kneza Vieslava (oko 800.- oko 810.) za ije su
vladavine Hrvati (barem prema stajalitima starije historiografije) prihvatili kranstvo. Nakon Vieslava
na prijestolje je stupio gaanski1 knez
Borna (810.-821.), koji je vladao
Hrvatima kao knez Dalmacije (819.)
i potom kao knez Dalmacije i Liburnije (821.). Slabljenje Franakog Carstva zbog dinastikih borbi nasljednika cara Karla I. Velikog iskoristili
su Bornini nasljednici na hrvatskome prijestolju. No dok su knezovi
Vladislav (oko 821.- oko 835.), Mislav (oko 835.-845.), Trpimir (oko
845.-864.), Domagoj (864.-878.) i
Zdeslav (878.-879.) jo za suverene
priznavali karolinke vladare, knez
je Branimir (879.- oko 892.) raskinuo sve veze s Franakim Carstvom
i zavladao Hrvatskom kao samostal-

Gaani su bili hrvatsko pleme koje je

poetkom 9. st. nastanilo podruje dananje
Like i imalo svog kneza. Njihov je knez
Borna 818. poslao izaslanstvo rimskonjemakom caru Ludvigu I. Pobonom, a ve
je 819. kao knez Dalmacije i franaki
saveznik ratovao protiv Ljudevita, kneza
Donje Panonije. Tada su Bornu napustili
Gaani, ali on ih je ubrzo opet pokorio.
Ukljuivanjem u iru teritorijalno-politiku
zajednicu, Gaani su izgubili svoje ime, ali su
jo polovicom 10. st. uvali posebnost u
okviru hrvatske drave.

nom dravom. Hrvatska se za njegove vladavine i teritorijalno proirila

u dinarsko zalee jadranske obale.
Istodobno sa irenjem jaala je uloga banova i upana kao najviih hrvatskih velikodostojnika, dovoljno
bogatih da u svojim upanijama,
poput kninskoga upana Gastike,
grade privatne (posjednike) crkve.
U ranome srednjem vijeku Hrvatska
je upravno bila podijeljena na etrnaest teritorijalnih jedinica upanija.
Pod upravom hrvatskog vladara nalazilo se jedanaest upanija (Hlivanjska, Cetinska, Imotska, Plivska, Psetska, Primorska, Bribirska, Ninska,
Nonska, Sidraka i Kninska), a pod
upravom hrvatskoga bana su tri upanije (Lika, Krbava i Gacka). Tijekom 11. st. njihov se broj poveao.
Tako su se od zapada prema istoku
oblikovale jo Vinodolska, Modruka, Buanska, Unska, Dridska i Sminjska upanija. Za vladavine hrvatskih knezova jedno se od politikih
sredita Hrvatske nalazilo i u Kninu,
o emu svjedoe ostatci benediktinskog samostana i crkve Sv. Marije
na lokalitetu Crkvini u Biskupiji pokraj Knina, u ijem su westwerku
(monumentalno predzdanje na zapadnom ulazu u crkvu, tipino za karolinko graditeljstvo) pronaeni sarkofazi koji upuuju na to da je crkva
bila mauzolej hrvatskih knezova u 9.
st. [4], [5].
Za Branimirovih se nasljednika, kneza
Muncimira (oko 892.- oko 910.) i
kralja Tomislava (910.-928.), nastavio drutveno-politiki i teritorijalni
razvoj Hrvatske. Tomislav je, nakon
sukoba s Maarima izmeu 914. i
921., pripojio Hrvatskoj Panonsku
Kneevinu, poslije znanu kao Slavonija. Zbog saveznitva s Bizantom u
sukobu s Bugarskom, Tomislav je
od bizantskog cara za nagradu dobio
naslov prokonzula i upravu nad gradovima i otocima Donjodalmatinske
teme. Za njegove je vladavine provedena velika crkvena reforma kojom
je ukinuta Ninska biskupija (osnovana za kneza Trpimira), a njezino
53

Crkveno graditeljstvo
podruje razdijeljeno dalmatinskim
biskupijama podreenima Splitskoj
mitropoliji.
Ulazak Hrvatske u crkvenu jurisdikciju dalmatinskih biskupa doveo je
do jaeg kulturnoga i narodnosnog
povezivanja Hrvatske i Donjodalmatinske teme, ali i do politikog i kulturnog utjecaja Bizantskoga Carstva
na prilike u Hrvatskome Kraljevstvu.
Osim to se za nasljednika Tomislavova prijestolja Trpimira (928.-935.),
Kreimira I. (oko 935.-945.), Miroslava (945.-969.), Kreimira II. (949.969.) i Stjepana Drislava (969.-997.)
Hrvatska nastavlja drutveno-politiki razvijati te vre povezivati s
Dalmacijom, politiko je sredite
hrvatskoga kraljevstva prebaeno iz
okolice Knina u blizinu Solina. Taj
je proces okonan za vladavine kralja Stjepana Drislava, o emu svjedoi crkva Sv. Stjepana na Otoku
kraj Solina koja je (najvjerojatnije
za njegove vladavine) zamijenila
staru crkvu Sv. Marije u Biskupiji
kraj Knina kao grobnica (mauzolej)
hrvatskih vladara. Nakon smrti Stjepana Drislava, u Hrvatskoj je izbio

rat oko prijestolja meu njegovim

sinovima Svetoslavom, Kreimirom i Gojslavom. To je zakljueno
mletakim osvajanjem Donjodalmatinske teme i ugarskim zauzimanjem
Slavonije 1027. Pobjednik sukoba
bio je Kreimir III. (oko 1000.-1035.).
Oporavak Hrvatske zapoeo je za
Kreimirova sina Stjepana I. (nakon
1035.- oko 1058.), koji je ponovno
zavladao gotovo cijelom Donjodalmatinskom temom (jedino se Zadar
1050. stavio pod mletaku zatitu).
Uspjenu je politiku nastavio Petar
Kreimir IV. (oko 1058.-1075.) koji
je, poto je prije 1070. uzeo slavonskog bana Zvonimira (hrvatski kralj
1075.-1089.) za suvladara i nasljednia, ponovno sjedinio Slavoniju s
Hrvatskom. Za njegove je vladavine
bila i Neretvanska kneevina u sastavu Hrvatske. Uz politiku, drutvenu i gospodarsku stabilizaciju Hrvatske, za vladavine Kreimira III.,
Stjepana I., Petra Kreimira IV. i
Zvonimira ostvarena je i velika crkvena reforma (pokrenuta u drugoj
polovici 10. st.) koja se oitovala u
prijelazu s liturgije istone crkve na

liturgiju zapadne. Tada je predromanika procesijska istona liturgija

zamijenjena zapadnom ranoromanikom, koju posebno odreuje koncentracija liturgijskog obreda na oltaru u svetitu crkve [4]. Sve je to
omoguilo nov kulturni procvat Hrvatskoga Kraljevstva, posebno graditeljstva i kiparstva, i tada su u ranoromanikome stilu podignute
mnogobrojne crkve s bogato ureenim kamenim namjetajem [6], [7].
Povjesniar umjetnosti Igor Fiskovi dri da je red sv. Benedikta (benediktinci) imao presudnu ulogu u
provedbi crkvene reforme nakon
konanoga crkvenog raskola 1054.
na zapadnu ili katoliku i istonu ili
ortodoksnu (pravoslavnu) kransku
crkvu.
Ipak svekoliki je drutveni, gospodarski i kulturni procvat bio naglo prekinut burnim dogaajima nakon kratkotrajne vladavine Stjepana II. (1089.1091.). Ponovno je zapoeo rat oko
prijestolja u kojemu su, izmeu ostalih, pravo na hrvatsku krunu polagali
i ugarski kraljevi iz dinastije Arpadovi, rodbinski povezani sa Zvonimirom. Rat je okonan raspadom
Hrvatske na tri politike cjeline Slavonijom je zagospodario ugarski kralj
Ladislav (1077.-1095.), uom Hrvatskom kralj Petar (nakon 1091.-1097.)
a Donjodalmatinskom temom Mletaka Republika (1091.-1105.) [13].
Tada je zapoeo raspad jedinstvenoga hrvatskoga dravnog teritorija, a
svoju je kulminaciju doivio 1260.
kada je hrvatsko-ugarski kralj Bela
IV. podijelio hrvatski politiki prostor na dvije zasebne zemlje Kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju te Kraljevinu Slavoniju.
Kulturni razvoj u ranom
srednjem vijeku

Hrvatska kneevina s pridruenom pie Neretvanskom u 9. st.

54

Graditeljstvo kranskih vjerskih

graevina na hrvatskome prostoru
zapoinje jo u vrijeme rimskih careva Konstantina I. Velikog (oko
306.-337.) i Valerija Licinija (308.GRAEVINAR 58 (2006) 1

Crkveno graditeljstvo

Prilagodba starih graevina i

Sv. Donat
Predromaniko i ranoromaniko crkveno graditeljstvo ranosrednjovjekovne Hrvatske moe se podijeliti u
tri razdoblja [14]. Prvome pripada
vrijeme od poetka 7. do poetka 9.
st., kada se za liturgijske potrebe
prilagoavaju antike i starokranske graevine. Tako se preureuje
Dioklecijanov mauzolej u splitsku
katedralu Sv. Dujma, stara bazilika
na zadarskome forumu u sadanju
katedralu Sv. Stoije, obrambeni
hodnici nad sjevernim i zapadnim
vratima Dioklecijanove palae u Splitu u crkve Sv. Martina i Sv. Teodora, antika cisterna na Puntamiki u
Zadru u crkvu Sv. Stoije te mnogobrojne antike graevine na hrvatskim otocima u male crkvice (Sv. Ivan
u Bolu, Sv. Tudor kraj Nereia i
Sv. Duh u kripu na Brau, Sv. Nikola u Povljani na Pagu, Sv. Marija
na Oljaku kraj Zadra te Sv. Andrija
na Vrgadi) [15], [16].
Rekonstrukcija izvornog izgleda nekih predromanikih crkava u Dalmaciji. 1. Sv. Juraj u
Splitu, 2. Sv. Pelegrin na Dugom otoku, 3. Sv. Trojica u Splitu, 4. Sv. Juraj u Patel Starom,
5. Sv. Spas na vrelu Cetine, 6. Sv. Petar u Omiu, 7. Sv. Stjepan u Solinu, 8. Sv. Eufemija u
Splitu

324.), za ije je vladavine 313. Milanskim ediktom kranstvo izjednaeno s rimskom vjerom. Osobito se
razvija za cara Teodozija Velikog
(379.-395.), za ije je vladavine 380.
kranstvo proglaeno dravnom
religijom. Ti su dogaaji potaknuli
veliku graditeljsku aktivnost krana
irom Rimskoga Carstva, pa i na podruju dananjega hrvatskoga dravnog prostora. Razdoblje prve polovice 4. st. na tom prostoru obiljeavaju kranski oratoriji podignuti u
privatnim kuama (poput tzv. oratorija A u Saloni), a drugo razdoblje
kranskoga graditeljstva koje je, uz
prekide, nastavljeno do druge polovice 6. st., obiljeavaju velike kranske bazilike. Najpoznatiji su
sklop tzv. gradske bazilike (ukljuuje episkopij, katekumenij i baptisterij) u antikoj Saloni, ostatci triju
GRAEVINAR 58 (2006) 1

bazilika u dananjoj Novalji, bazilika u Povljima na otoku Brau, Sv.

Marija Formoza u Puli, kompleks
Eufrazijeve bazilike u Poreu i dr.
Velika je graditeljska aktivnost na
sadanjem hrvatskome dravnom
prostoru naglo prekinuta nasilnim
doseljavanjem Avara i Slavena (tijekom 6. i 7. st.) te Hrvata (najkasnije
u 8. st.)
Aachenskim mirom zakljuen je dugogodinji rat izmeu Franaka i Bizanta, a hrvatski je prostor podijeljen
u dva dijela. Politika je podijeljenost pridonijela razvoju razliitih
tipova predromanike arhitekture
jednoga pod utjecajem franakoga
crkvenog graditeljstva i zapadne liturgije te drugoga koji je bio pod utjecajem bizantskoga crkvenog graditeljstva i istone liturgije.

Osim preureenja starih graevina

za liturgijske potrebe preivjeloga
rimskog stanovnitva i tek pokrtenih Hrvata, u tom se razdoblju gradi
jedna od najveih hrvatskih predromanikih crkava, ujedno i najbolje

Crkva Sv. Donata (prije Sv. Trojice) u

Zadru

55

Crkveno graditeljstvo
ouvana na cijelome podruju Hrvatske crkva Sv. Donata u zadarskome katedralnom sklopu. Tu je rotondu, izvorno posveenu Sv. Trojici,
izgradio zadarski biskup Donat na
prijelazu iz 8. u 9. st., barem kako
tvrdi tradicionalna hrvatska historiografija.2 Crkva svjedoi o gospodarskoj snazi tadanje zadarske komune
i njezine kranske zajednice, dovoljno bogate da izgradi takvo monumentalno crkveno zdanje, ali stilskim i
graditeljskim znaajkama ukazuje
na mogunost da je tijekom gradnje
(najvjerojatnije za dugogodinjega
franako-bizantskoga rata) Zadar
bio i pod franakom vlau. Iako o

Pogled na unutranjost i rotondu crkve Sv.

Donata u Zadru

tome nema pisanih tragova, svetite

crkve s tri apside ukazuje na njihov
velik kulturni utjecaj jer, kako tvrdi
Miljenko Jurkovi, bizantsko crkveno graditeljstvo 9. st. ne poznaje troapsidalnost [4].

Preureenje te gradnja
monumentalnih i malih crkava
Drugom razdoblju predromanikoga
crkvenog graditeljstva pripada ono
od poetka 9. do poetka 11. st., vrijeme u kojem se Hrvatska konstituirala kao franaka pogranina pokrajina, a potom kao samostalna drava.
Za vladavine Vladislava i Mislava, a
dijelom i Trpimira, za vjerske se potrebe preureuju prijanje crkvene
graevine (poput crkve Sv. Marije
na Crkvini, samostanskog kompleksa u Riinicama i crkve u aviu),
a za vladavine kneza Trpimira zapoinje, za ondanje prilike, gradnja
monumentalnih crkvenih graevina.
Njima glavno obiljeje daju jaki zaobljeni potpornji naslonjeni na plohu
vanjskog zida, potom westwerki i
aksijalni zvonici, troapsidalna svetita
te bogati crkveni namjetaj s imenima darovatelja, na temelju kojih je
utvrena kronologija gradnje [14],
[15], [16]. Zajednika stilska obiljeja, drutveno podrijetlo investitora
(uglavnom hrvatski vladari i drugi
visoki hrvatski dostojanstvenici, poput banova i upana) te smjetaj u
politiko sredite hrvatske ranosrednjovjekovne drave (okolica Knina i
Zadra), te su crkve istraivai ranosrednjovjekovne kulturne batine
nazvali "vladarskom predromanikom skupinom" [18] ili "vladarskom
predromanikom" [14].

Pogled iz zraka na ostatke crkve u

Biskupiji kraj Knina

Za vladavine kneza Mislava gradi se

crkva Sv. Jurja u Putalju, Sv. Marte
u Bijaima, a starokranska se crkva
Sv. Marije na lokalitetu Crkvina u
Biskupiji kraj Knina obnavlja i proiruje dogradnjom westwerka na glavno crkveno proelje [4], [16], [19].
Kako su u westwerku pronaeni grobovi s bogatim inventarom (nakit,
maevi, ostruge i kope), pretpostavlja
se da je ta crkva bila prvi mauzolej
hrvatskih vladara [4], [16]. Ostatke
crkve u Koljanima teko je pouzdano datirali, a slinost tlocrta s tlocrtom crkve Sv. Marte u Bijaima ukazuje na mogunost da je i ta graevina podignuta u doba kneza Mislava
[21] [22].

Inae Tomislav Marasovi dri da

se cijelo to razdoblje hrvatske predromanike arhitekture "vremenski i
stilski uklapa u merovinku umjetnost
zapadne Europe" [14].
2
Tradicionalno datiranje gradnje crkve Sv.
Donata na prijelazu iz 8. u 9. st. u suprotnosti
je s rezultatima radiokarbonske analize
njezine drvene grae. Prema toj analizi, crkva
Sv. Donata bila je izgraena polovicom 8. st.
[14], [15].

56

Oltarna pregrada s pleterom iz Biskupije kraj Knina

GRAEVINAR 58 (2006) 1

Crkveno graditeljstvo
Tijekom vladavine Mislavova nasljednika, kneza Trpimira, grade se
ili obnavljaju tri graevine. Najpoznatiji je samostanski kompleks benediktinskoga reda u Riinicama,
podignut na ostatcima starokranskog zdanja, gdje je pronaen znameniti natpis s imenom i titulom kneza. Tada se preureuje i stara bizantska crkva u aviu kojoj se dograuje na glavnome proelju aksijalni
zvonik, a po svojoj prilici i preureuje narteks (usko predvorje ) nadogradnjom kata u westwerk. No najznaajnija crkva iz Trpimirova doba
jest ona iji su ostatci pronaeni na
lokalitetu Lopuka glavica u Biskupiji kraj Knina. To je prva crkva na
podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske s oblim kontraforima, to je potaknulo M. Jurkovia da ju proglasi
rodonaelnikom "vladarske predromanike skupine" predromanikih
crkava [4], [15]. Osim oblih kontrafora, crkva jo ima westwerk, aksijalni zvonik i troapsidalno svetite.
No crkva na Lopukoj glavici je manjih dimenzija, a veina drugih crkava te skupine, posebno onih podignutih za kneza Branimira, ide u red
najveih predromanikih crkava ranosrednjovjekovne Hrvatske. Najbolje
sauvana graevina jest crkva Sv.
Spasa, iji se ostatci, sauvani gotovo do krovne konstrukcije, nalaze na
izvoru rijeke Cetine, u sreditu srednjovjekovnoga naselja Vrh Rike [18],
[20], [21], [22] [23], [24], [25]. Od
ostalih su crkava, od Sv. Cecilije i
"etvrte crkve" u Biskupiji kraj Knina te biogradske katedrale (jedine
koja nema westwerk ve samo aksijalni zvonik) sauvani tek ostatci temelja [4].
Osim tih velikih crkava, koje podiu
knezovi, kraljevi i drugi dostojanstvenici, na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske u 9. st. grade se i
brojne male crkve raznolikog tlocrta. Meu njima su po originalnosti
oblika najdojmljivije crkve peterolisnog, esterolisnog i osmerolisnog tlocrta, iji je sredinji prostor pokriven
GRAEVINAR 58 (2006) 1

Ruevine crkve Sv. Petra i Mojsije (tzv. uplja crkva) krunidbena crkva kralja Zvonimira

kupolom [14]. Iz te skupine predromanikih crkvica najbolje su ouvane tek crkva Sv. Trojstva u Splitu,
Sv. Marije u Trogiru i Sv. Marije
(Stomorice) u Zadru, a u Olju, Pridrazi, Kaiu, kabrnji, Kakmi, Bribiru i Brnazama sauvani su tek
skromni ostatci temelja [18], [21],
[23], [25], [27].
Za razliku od predromanikoga graditeljstva, koje je tijekom 9. st. pod
izravnim utjecajem franakoga, na
podruju june i dijelu srednje Dalmacije, koje su bile u sastavu bizantske Dalmatinske teme te slavenskih
jadranskih kneevina (Neretvanske,
Zahumske i Travunijske) s formalnom bizantskom vlau, grade se
brojne crkvice. Glavna su im obiljeja male dimenzije, longitudinalni
tlocrt, apsida koja je izvana pravokutna a iznutra polukruna, ralanjenost ploha vanjskih zidova plitkim
niama, ralanjenost ploha unutranjih zidova lezenama (istakama) te
male kupole iznad srednjeg polja
crkvice u obliku kalote, izvana uklopljene u niski kvadratni toranj pokriven etveroslivnim krovom [14].
Meu najbolje ouvanim crkvama te
skupine jesu crkva Sv. Petra u Omiu, crkva Sv. Mihajla kraj Stona, Sv.
Nikole i Sigurate u Dubrovniku, Sv.
Dmitra u Konavlima, Sv. Ivana na
Lopudu, Sv. Petra i Sv. Mihovila na
ipanu te mnoge druge [16].

U 10. st. uoljivo je mijeanje franakoga i bizantskoga graditeljskog

stila na hrvatskome prostoru. O snanom franakome kulturnom utjecaju
na gradnju predromanikih crkvica
u bizantskim kneevinama (Neretvanskoj, Zahumskoj i Travunijskoj)
svjedoe i adaptacije starijih crkvica
kojima se prigrauju aksijalni zvonici i westwerki, a o bizantskom utjecaju svjedoi pojava kupola iznad
uzdunih brodova. Postojanje "franakoga" westwerka i aksijalnog zvonika na crkvicama slavenskih jadranskih kneevina, kao to je sluaj s
crkvom Sv. Mihajla pokraj Stona ili
s crkvom u oblinjem Olju [18], te
"bizantskih" kupola na crkvama Hrvatskoga Kraljevstva, kao to je to
sluaj s mauzolejom hrvatskih kraljeva crkvi Sv. Petra i Mojsija u

Crkva Sv. Kria u Ninu

57

Crkveno graditeljstvo
Solinu te crkvama Sv. Lovre u Zadru i
Sv. Eufemije u Splitu, ne samo da
prema T. Marasoviu simboliziraju
sintezu zapadnog i istonoga arhitektonskog izraza [14], ve jasno potvruju snane politike i kulturne veze
Hrvatskoga Kraljevstva s Bizantskim
Carstvom u 10. st. Poznato je da je
Tomislav kao bizantinski inovnik
dobio Dalmatinsku temu na upravljanje, dok je Stjepan Drislav primio
krunu od bizantskoga cara.
Osim velikih crkava grade se i male
crkve, a najpoznatija je crkva Sv.
Kria u Ninu, koju je potkraj 10. ili
poetkom 11. st. izgradio ninski upan Godeaj [16]. To se razdoblje
hrvatskoga predromanikog graditeljstva prema T. Marasoviu vremenski i stilski uklapa u karolinku
umjetnost zapadne Europe [14].

Rana romanika i utjecaj

benediktinaca
Treemu razdoblju ranosrednjovjekovnoga crkvenog graditeljstva, koje je zapravo prijelaz iz predromanike u ranoromaniko stilsko razdoblje,
pripada razdoblje od poetka 11. pa
do poetka 12. st. To je vrijeme u
kojem je Hrvatska samostalna drava pod vlau kraljeva iz dinastije
Trpimirovi i Svetoslavi i kada doivljava pun politiki, gospodarski i
kulturni prosperitet. Pod utjecajem
benediktinaca grade se crkve s ranoromanikim obiljejima, a na predromanikoj tradiciji crkve koje pripadaju regionalnom dalmatinskom
ranoromanikom graditeljstvu [4],
[6], [7]. Prvu skupinu, koju pripadaju crkve Sv. Petra u Osoru, Sv. Marije u Ninu, Sv. Marije u Zadru, Sv.
Ivana u Biogradu i Sv. Petra u Supetarskoj Dragi na Rabu [4], [6], [7],
karakteriziraju tri broda, tri apside,
istaknuti zvonik i pojava skulpture
na proelju, druga skupina, u koju
pripadaju crkve Sv. Petra i Mojsija u
Solinu, Sv. Nediljice te Sv. Lovre u
Zadru, Sv. Eufemije i Sv. Nikole u
Splitu [4], [17], uza sve graditeljske
58

Crkva Sv. Nikole pokraj Nina

znaajke prve skupine zadrava i

brojne znaajke iz doba predromanike, poput westwerka, zvonika u
osi proelja, kupole nad srednjim
poljem uzdunog broda, ralanjenost plohe vanjskih zidova plitkim
niama te ralanjenost ploha unut-

ranjih zidova lezenama. Osim velikih trobrodnih crkava, u to se vrijeme grade i brojne crkvice, poput Sv.
Nikole kraj Nina i Sv. Lucije na Krku [27]. U crkvi u Jurandvoru pokraj
Bake pronaena je znamenita Baanska ploa, vjerojatno prvi zapis
na hrvatskome jeziku. To se razdoblje hrvatskoga predromanikog graditeljstva, prema esto spominjanom
Tomislavu Marasoviu, vremenski i
stilski uklapa u otonsku umjetnost
zapadne Europe, koju su na ovo podruje prenijeli redovnici benediktinskog reda iz francuskog samostana
Clunya [14].
Interpretacije ranoga crkvenog
graditeljstva
Velika brojnost predromanikoga i
ranoromanikoga crkvenog graditeljstva na podruju dananje Hrvatske,
uglavnom na obali, otocima i nepo-

Ostaci crkve Sv. Spasa na vrelu Cetine

GRAEVINAR 58 (2006) 1

Crkveno graditeljstvo
srednom jadranskom zaleu, po gustoi i tipolokoj raznolikosti svrstava tu regiju meu najbogatije europske regije toga razdoblja. To je bogatstvo izazivalo brojne teze i teorije o njegovu nastanku i znaenju. Ta
su stajalita veoma raznolika, nerijetko polemina, a ponekad i suprotstavljena.
Zanimanje za predromaniko graditeljstvo nastaje tijekom tridesetih
godina 19. st., u vrijeme kada se u
cijeloj Europi pojavljuje izraena
tenja partikularizmu kod svih europskih naroda. Jaanjem nacionalne
svijesti pojavljuje se potreba za istraivanjem nacionalne batine. Tako
srednjovjekovna umjetnost postaje
glavna tema istraivanja. To se posebno oituje kod tzv. "barbarskih"
naroda (Slavena i Germana) koji su
na povijesnu pozornicu stupili raspadom Zapadnoga Rimskog Carstva.
Takva je tenja bila izraena i u Hrvatskoj, a tu je predromanika dobila
jo veu vanost jer se poklapala s
najslavnijim razdobljem hrvatske
povijesti, prvom neovisnom hrvatskom kneevinom, pa potom kraljevinom. Valja rei da je to potaknuto
naim i stranim (preteno talijanskim) istraivanjima antikih spomenika, koji su na ovim prostorima poeli jo u vrijeme renesanse.
Ipak temeljitija su istraivanja zapoela krajem 19. st. kada se osnivaju
brojne institucije za istraivanje i
odravanje spomenika. Tako je 1887.
fra Lujo Marun osnovao Hrvatsko
starinarsko drutvo u Kninu, a don
Frane Buli 1894. drutvo Biha u
Splitu. S velikim se povijesnim i
patriotskim zanosom tada istrauju
najstariji spomenici hrvatskog graditeljstva i kiparstva. Valja rei da je
neto prije toga (1878.), na poticaj
dr. Ise Krnjavoga, na Sveuilitu u
Zagrebu osnovana "Stolica za poviest umjetnosti i klasinu umjetniku
archeologiju".
Na teorije i povijest umjetnosti znaajno su utjecali teoretiari tzv. "beke
GRAEVINAR 58 (2006) 1

Crkva Sv. Jurja u Rovanjskoj

kole", poput Aloisa Riegla, Maxa

Dvoaka i Josepha Strzygowskog,
profesora kod kojih su uili brojni
nai povjesniari umjetnosti. Dvoak
je istraivao umjetnost Dalmacije,
posebno Splita, a Strzygowski je
objavio i posebnu studiju te iznio
niz neobinih teza o "starohrvatskoj
umjetnosti" [3], [28].
Najee se teze o bogatstvu i stilskoj raznolikosti predromanike i rane romanike temelje na stranim utjecajima, ponajprije bizantskim (svi
stariji istraivai do Hausera i Radia), langobardskim (U. Monnoret de
Villard), antikim (. M. Ivekovi),
sirijskim (J. Strzykowski), perzijskim (L. Jeli), nordijskim (opet J.
Strzykowski) i dr. [28].
Najzanimljivije su potpuno oprene
teze nastale izmeu dva svjetska rata u 20. st. Jedna je "barbarska" Strzygowskog (1926.) koja se temelji
na potpunoj propasti antike i formiranju ranosrednjovjekovne umjetnosti
prapovijesnog stvaralatva i znanju
pridologa slavenskoga i germanskog etnosa. Potpuno je suprotna teza
danskog arheologa Ejnara Dyggvea

(1930.), koji je godinama istraivao

Salonu, a uzore ranosrednjovjekovne umjetnosti, posebno crkvene graditeljske batine, pronalazio u kontinuitetu i tradiciji antike umjetnosti.
Izmeu tih je suprotnosti Ljubo Karaman [3] koji sve tumai relativnom
slobodom stvaralatva nastalom u
jednoj periferijskoj sredini. Karaman
je inae kritiki pobio sve jednoznane izvore dalmatinske predromanike: bizantsku, italsku, maloazijsku
ili perzijsku, ali je najotrije i najus
pjenije napao svog biveg profeso

Crkva Sv. Mikule u Splitu

59

Crkveno graditeljstvo
ra Strzykowskog i njegovu tezu da
se staro crkveno graditeljstvo razvilo
iz drvene gradnje poznate na nordijskom prostoru.

se smjelu tezu, koja domaim graditeljima moda pridaje preveliko graditeljsko i astronomsko znanje, osvrnuti u nekim buduim napisima.

Pogled iz zraka na episkopalni crkveni kompleks u Solinu

Iako je njegova kritika Strzykowskog bila izrazito otra i temeljita,

posebno tamo gdje ismijava njegovu
usporedbu norveke crkve s 12
jarbola (iz 17. st.) i crkve na Gradini
u Solinu (9. st.), do danas se u strunim europskim krugovima vuku neki njezini izdanci. Ipak sada se uglavnom svi slau da je najstarije graditeljstvo na hrvatskome prostoru potaknuto kontinuitetom i primjerima iz antike, iako u tim stajalitima i dalje ima
raznovrsnih gledanja i suprotstavljanja.
Najosebujnija je teza Mladena Pejakovia [29], koji odreenu grubost,
nespretnost i jednostavnost veine
starih sakralnih graevina ne tumai
neukou graditelja, ve promiljenom i do kraja proporcijski razraenom geometrijskom koncepcijom.
ak je na temelju sloenih analiza
ustvrdio kako su te crkvice, osobito
sa svojim nesimetrinim otvorima,
zapravo svojevrsni "mjerai vremena" koji raznovrsne efekte sunca i
odreenim danima iskoritavaju za
sakralizaciju prostora. Na tu emo
60

Slian je sluaj s predromanikim i

ranoromanikim pleternim reljefima.
Nekako se udomailo miljenje kako su oni neka hrvatska posebnost,
neto kao nacionalni potpis, a tu su
tezu nekad zastupali i mnogi strunjaci. Plitki je pleterni reljef naslijeen iz antike i susree se u cijeloj
Europi na prostoru koje je bilo u
sklopu Rimskoga Carstva. injenica
je ipak da je ga najvie ima u Hrvatskoj, gdje je najvie sauvanih predromanikih i ranoromanikih graevina, ali to nije nikakva naa nacionalna specifinost. Iako je na pleter
poneto drugaiji (preteu dvoprutne, troprutne i vieprutne trake, nerijetko s drugaijim rezom, a neki su
motivi uestaliji), ipak je po neznatnim ostacima boje utvreno da su
veinom bili kolorirani istim bojama
kao i antiki reljefi grkih hramova:
crvenom, modrom i zlatnom [28].
Iako se odlikuje nesumnjivim bogatstvom i raznolikou, hrvatsko je
predromaniko i ranoromaniko crkveno graditeljstvo relativno nepoz-

nato na kulturnoj karti Europe. A to

je, dri Radovan Ivanevi [28], zaista nepravedno jer ta batina nije
beznaajna ni kakvoom ni koliinom. Osim toga neki dijelovi nae
batine zasluuju svoje mjesto meu
antologijskim djelima predromanike
i bez njih je povijest ranosrednjovjekovne umjetnosti i nemogue zamisliti. To se ponajprije odnosi na crkvu
Sv. Trojice (poslije Sv. Donata) u
Zadru. Svi uvijek istiu oktogonalnu
kapelu Karla Velikog u Aachenu (na
tromei Njemake, Belgije i Nizozemske) koja je kopija poligonalne crkve
San Vitale u Raveni, izgraene za
cara Justinijana u 6. st. No mnogi ne
znaju da je zadarska crkva druga po
veliini i vanosti u tom 9. st. (ako
Sv. Donat nije i stariji), koja je i originalnija zbog krunog tlocrta s tri
apside i prstenastog broda na kat.
Isti je sluaj s predromanikim reljefom, posebno pojavi ljudskog lika
nakon nekoliko stoljea dominacije
ornamenta i simbolikih prikaza. Budui bi prikazi pojave monumentalne ranoromanike skulpture u Europi morali svakako ukljuivati lik
hrvatskog vladara iz Splita ili dvije
oltarne pregrade iz crkve Sv. Nediljice u Zadru iz druge polovice 11.
st. Na te je pregrade prvi u svojoj
antologiji svjetske skulpture (Imaginarni muzej) upozorio i slavni Andr
Malraux. esto te ploe usporeuju
s nadvratnikom crkve u Saint-Genis
Fontaines u Francuskoj iz istoga doba, ali taj je reljef na nadvratniku
portala visok tridesetak centimetara,
a zadarski reljef je znatno vei, vei
i od svih dosad poznatih. Svaka je
ploa visoka gotovo jedan metar, a
duga dva metra. Usto su i izuzetno
kvalitetno i originalno oblikovani.
Valja rei da su za teorijsko promiljanje rane starohrvatske umjetnosti
vane i dvije velike izlobe u Parizu
na kojima ju je zapadna Europa imala priliku upoznati. Rije je o izlobi
Srednjovjekovna umjetnost Jugoslavije (1950.), s predgovorom Miroslava
Krlee i Umjetnost na tlu JugoslavGRAEVINAR 58 (2006) 1

Crkveno graditeljstvo
ije (1971.), gdje je predromaniku i
romaniku prikazao Milan Prelog.
Zakljuak
Sve u svemu, predromaniko i ranoromaniko crkveno graditeljstvo na
hrvatskome prostoru, s vie od stotinu graevina raznolikih tipova i oblika, sauvanih u cijelosti ili u skromnim arheolokim ostatcima, nastalo
je pod snanim kulturnim utjecajem
Franakoga i Bizantskog Carstva te
redovnika benediktinskoga reda. Trajanje tih stilskih razdoblja na hrvatskome prostoru od 8. pa sve do kraja
11. st. poklapa se s razdobljem politiko-teritorijalnog konstituiranja i
egzistiranja Hrvatske kao neovisne
drave pod vodstvom knezova i kraljeva iz dinastije Trpimirovi. Kako
se predromaniko i ranoromaniko
crkveno graditeljstvo, zajedno s drugim oblicima umjetnosti toga doba,
razvijalo u neovisnoj Hrvatskoj, sta

gubitak dravne neovisnosti i kraj

jednoga stilskog razdoblja.
Pripremili: mr. sc. Kreimir Regan,
Branko Nadilo
IZVORI
[1]

Buli, F.: Hrvatski spomenici u kninskoj okolici 1888., pretisak Dom i

svijet, Zagreb, 1995.

[2]

Buli, F.: Stopama hrvatskih narodnih

vladara, Hrvatsko knjievno drutvo
sv. Jeronima, Zagreb, 1929.

[3]

Karaman, Lj.: Iz kolijevke hrvatske

prolosti, Matica hrvatska, Zagreb,
1930.

[4]

Jurkovi, M.: Crkvena reforma i ranoromanika arhitektura na istonom

Jadranu, Starohrvatska prosvjeta, III.
(1992.) 20, 191-211

[5]

Jaki, N.: Knin hrvatska srednjovjekovna prijestolnica, Dominovi,

Zagreb, 1996.

[6]

Fiskovi, I.: Prilozi ikonografiji reljefa

hrvatskog kralja iz 11. stoljea, Institut
za povijest umjetnosti, Zagreb, 2001.

[7]

Fiskovi, I.: Povijesni okviri nastanka

reljefa, zbornik: Reljef kralja Petra
Kreimira IV., MHAS, Split, 2002.

[8]

Budak, N.: Prva stoljea Hrvatske,

Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb,
1994.

[9]

Goldstein, I.: Bizant na Jadranu, Latina

et Graeca, Zagreb, 1992.

[10] Goldstein, I.: Hrvatski rani srednji

vijek, Naklada Ljevak, Zagreb, 1995.
[11] Gunjaa, S.: Ispravci i dopune starijoj
hrvatskoj historiji, I.-IV., JAZU, Zagreb,
1973.-1978.
Crkva Sv. Mihajla u Stonu

riji su istraivai hrvatsku ranosrednjovjekovnu umjetnost nazivali

starohrvatskom umjetnosti. Ulazak
Hrvatske 1102. u personalnu uniju s
Ugarskom simbolino je oznaio

GRAEVINAR 58 (2006) 1

[13] Ladi, Z., Nazor, A.: Povijest Hrvata:

ilustrirana kronologija, Multigraf,
Zagreb, 2003.
[14] Marasovi, T.: Predromaniko graditeljstvo. Ciklus Hrvatska i Europa
kultura, znanost i umjetnost, I., Srednji
vijek (VII.-XII. stoljee): Rano doba hrvatske kulture, HAZU i AGM, Zagreb, 1997.

[15] Marasovi, T.: Prilog kronologiji predromanike arhitekture u Dalmaciji,

Radovi Instituta za povijest umjetnosti
(1991.) 12-13
[16] Jaki, N.: Nin prva hrvatska
biskupija, Dominovi, Zagreb. 1997.
[17] Rapani, eljko: Klis: hrvatska srednjovjekovna utvrda, MHAS, Split, 1996.
[18] Jurkovi, M.: Sv. Spas na vrelu Cetine
i problem westwerka u hrvatskoj
predromanici, Starohrvatska prosvjeta,
III. (1995.), 22, 71-72
[19] Jelovina, D.: Starohrvatska crkva sv.
Marte u Bijaima, Starohrvatska prosvjeta, III. (1999.) 26, 97-107
[20] Jurkovi, M.: O arhitekturi hrvatske
drave 9. stoljea, Institut hrvatskog
arheolokog drutva, Zagreb, 1992.
[21] Miloevi, A.: Sinj i Cetina u starohrvatsko doba, MHAS, Split, 1996.
[22] Miloevi, A,:Vrlika - starohrvatska
upa Vrh Rika, MHAS, Split, 1997.
[23] Miloevi, A.: Arheoloka topografija
Cetine, MHAS, Split, 1998.
[24] Petricioli, I.: Crkva Sv. Spasa na vrelu
Cetine, Starohrvatska prosvjeta, III.
(1995.) 22, 19-28
[25] Buri T.: Bribir - srednjovjekovno
sijelo ubia, kulturnopovijesni vodi,
Split, 1997.
[26] Marasovi, T.: Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Knjievni
krug, Split, 1994.
[27] Petricioli, I.: Osvrt na ninske graevine i umjetnike spomenike srednjeg i
novog vijeka, Radovi JAZU u Zadru
(1969.) 326-327
[28] Ivanevi, R.: Interpretacije predromanike umjetnosti. Ciklus Hrvatska i
Europa kultura, znanost i umjetnost,
I., Srednji vijek (VII.-XII. stoljee):
Rano doba hrvatske kulture, HAZU i
AGM, Zagreb, 1997.
[29] Gattin, N., Pejakovi, M.: Starohrvatska sakralna arhitektura, Matica hrvatska i Kranska sadanjost, Zagreb, 1982.

61