You are on page 1of 158

Nepoznata autorica

DNEVNIK JEDNE NARKOMANKE

Go Ask Alice preuzeto iz pjesme "White Rabbit" koju je napisala Grace


Slick

Knjiga

GO

ASK

ALICE

temelji

se

na

stvarnom

dnevniku

petnaestogodinje narkomanke.
Ova knjiga nije studija narkomana tinejdera iz srednjeg stalea.
Ne nudi rjeenja.
Ali, jest vrlo osobna i specifina kronika. Nadamo se da e, kao
takva, baciti svjetlo na neke dijelove sve sloenijeg svijeta u kojem
ivimo.
Imena, datumi i neki dogaaji promijenjeni su u skladu sa eljama
onih kojih se tiu.
Urednici

16. rujna

Sjeam se kako sam juer mislila da sam najsretnija osoba na


cijelom svijetu, u cijeloj galaksiji, u svemu to je Bog stvorio. Je li to
doista bilo jo juer ili se dogodilo prije bezbroj svjetlosnih godina?
Mislila sam kako trava nikada nije mirisala tako opojno, a nebo nikada
nije bilo tako visoko. Sad mi se sve to razbilo o glavu i najradije bih se
stopila u taj bljakasti svemir i prestala postojati. Zato, zato, zato to
ne mogu? Kako u pogledati u oi Sharon i Debbie i ostalima? Kako?
Sad ve zna cijela kola, sto posto! Juer sam kupila ovaj dnevnik
mislei kako u napokon moi rei neto prekrasno, neto super, neto
tako osobno da to neu moi podijeliti ni sa kim ivim, samo sa sobom.
A sada se i to, kao i sve u mojem ivotu, pretvorilo u veliku niticu.
Stvarno ne razumijem kako mi je Roger to mogao uiniti kad ga
volim otkad znam za sebe i cijeli ivot ekam da izaem s njim. Kad mi
je juer zakazao sudar mislila sam da u doslovce umrijeti od sree.
Stvarno sam tako mislila! A sad je cijeli svijet hladan i siv i
bezosjeajan, a mama me gnjavi da pospremim sobu. Kako me moe
tako gnjaviti kad bih najradije umrla? Zar ne mogu biti nasamo ni s
vlastitom duom?
Dnevnie, morat e priekati do sutra jer u inae opet morati
sluati cijelu onu istu prodiku o tome kako se ponaam i kako sam
nezrela.
Vidimo se.

17. rujna

kola je bila ista nona mora. Bojala sam se da u naletjeti na Rogera


svaki put kad sam zala za neki ugao, a istodobno sam se oajniki
bojala da ga neu vidjeti. Stalno sam si ponavljala: "Moda se neto
dogodilo i on e mi objasniti." Na ruku sam morala rei curama da nije
doao. Pretvarala sam se da mi nije stalo, ali, dragi dnevnie, i te kako
mi je stalo! Toliko mi je stalo da mi se ini kako se sve u meni razbilo
na tisuu komada. Kako je mogue da sam tako oajna, posramljena i
poniena a da ipak funkcioniram, govorim i smijeim se i mislim? Ja
nikoga na svijetu ne bih namjerno povrijedila. Ni tjelesno, ni osjeajno.
Zato onda meni drugi to stalno rade? ak se i moji roditelji ponaaju
prema meni kao da sam glupa i manje vrijedna i ak niska. ini mi se da
nikad neu zadovoljiti niija oekivanja. Sigurno je da nisam onakva
kakva bih sama eljela biti.

19. rujna
Tatin roendan. Nita naroito.

20. rujna
Moj roendan. Sad mi je petnaest. Nita.

25. rujna
Dragi dnevnie,
Nisam pisala gotovo cijeli tjedan jer se nije dogaalo nita zanimljivo.
Isti glupi nastavnici predaju iste glupe predmete u istoj glupoj koli.
Kao da za sve gubim zanimanje. U poetku sam mislila da je gimnazija
fora, ali zapravo je dosadna. Sve je dosadno. Moda je to samo zato to

odrastam i ivot postaje bezvezniji. Julie Brown je priredila tulum ali


nisam otila. Dobila sam etiri rune, debele, masne kile i nemam to
obui. Poinjem izgledati onako kako se i osjeam.

30. rujna
Sjajne vijesti, dnevnie! Selimo se. Tata je dobio mjesto proelnika
katedre politikih znanosti u ......... Nije li to uzbudljivo! Moda e biti
kao kad sam bila mala. Moda e opet svakog ljeta predavati u Europi i
mi emo ii s njim kao onda. Kako su to bila dobra vremena! Jo danas
idem na dijetu. Bit u nova osoba kad stignemo u na novi dom. Neu
progutati ni komadi okolade, ni jedan preni krumpiri dok ne skinem
pet odvratnih kila masnog sala. I kupit u si novu garderobu. Koga je
briga za Runog Rogera? U povjerenju, dnevnie, meni je jo uvijek
stalo. Valjda u ga uvijek voljeti, ali moda me dan-dva prije nego to
odemo, kad budem vitka, kad mi ten bude besprijekoran i ist i gladak,
kad budem imala odjeu kao fotomodel, ponovno pozvati van. Hou li
ga odbiti ili se ne pojaviti ili u a bojim se da hou popustiti i izii s
njim?
Molim te, dnevnie, pomozi mi da budem jaka i uporna. Pomozi
mi da vjebam svakog jutra i veeri, da istim lice i ostanem na dijeti i
budem optimistina i ugodna i pozitivna i vedra. Tako elim biti netko
vaan, ili da me barem katkad neki deko pozove van. Moda u nova ja
biti drukija.

10. listopada
Dragi dnevnie,

skinula sam kilu i pol i napola se pripremamo za selidbu. Naa se kua


prodaje, a mama i tata su otili potraiti novu u ...... Ja sam ostala
ovdje s Timom i Alexandrijom i, nee vjerovati, uope mi ne idu na
ivce. Svi smo uzbueni zbog selidbe i oni me u svemu sluaju i pomau
u kui i s hranom i slino no dobro, gotovo u svemu. Mislim da e
tata prei na novi posao polovicom semestra. Uzbuen je kao djeai i
sve je gotovo kao nekada. Sjedimo za stolom i smijemo se i alimo i
zajedno planiramo. Super je! Tim i Alex ele ponijeti sve svoje igrake i
ostale drangulije. A ja bih najradije imala sve novo, dakako osim mojih
knjiga, one su sastavni dio mojeg ivota. Kad me u petom razredu
udario auto i kad sam onako dugo bila u gipsu, umrla bih da ih nisam
imala. Ni sad nisam sasvim sigurna to je u meni stvarno a to iz knjiga.
Ali, nema veze, jer ovo je super! ivot je prekrasan i uzbudljiv i jedva
ekam to me eka iza sljedeeg ugla i svih uglova poslije.

16. listopada
Mama i tata su se danas vratili. Hura, imamo novu kuu! Veliku, u
panjolskom stilu koji se mami toliko svia. Jedva ekam da se
preselimo! Jedva ekam! Jedva ekam! Fotografirali su je i fotografije
e biti gotove za tri-etiri dana. Jedva ekam, jedva ekam jesam li to
ve rekla najmanje milijun puta?

17. listopada
ak je i u koli opet uzbudljivo. Dobila sam peticu na testu iz algebre, a
i sve ostalu su same petice i etvorke. Algebra mi je najtea. Ako nju
mogu proi, onda mogu sve to poelim! Obino sam sretna ako dobijem

trojku, ak i kad se ubijem od uenja. Nije li to udno, kad jedna stvar


ide dobro, onda kao da i sve ostalo takoer ide dobro. ak se i s
mamom bolje slaem. Vie me toliko ne gnjavi. Nije mi jasno koja se od
nas promijenila, stvarno ne znam. Jesam li ja vie onakva kakva ona eli
da budem pa me ne mora stalno daviti, ili je ona manje zahtjevna?
ak sam srela Rogera u hodniku i uope me nije bilo briga.
Pozdravio me i zastao da razgovaramo, ali ja sam samo prola. Nee me
taj vie okrenuti naglavake! Ah, jo samo neto vie od tri mjeseca!

22. listopada
Scott Lossee me pozvao da u petak idem s njim u kino. Skinula sam pet
kila. Sad imam 52, to je u redu, ali voljela bih skinuti jo pet. Mama
kae da ne bih trebala biti tako mrava, ali to ona zna! elim to! Tako
dugo nisam pojela nita slasno da sam ve zaboravila okus mojih
omiljenih

jela.

Moda

petak

popustim

pojedem

nekoliko

krumpiria... mmmm....

26. listopada
Bilo je zgodno u kinu sa Scottom. Poslije smo izili i ja sam pojela est
prekrasnih, zanosnih, slasnih, rajskih prenih krumpiria. Koji uitak!
Za Scotta ne osjeam ono to sam nekada osjeala za Rogera. On mi je
valjda bio jedina prava ljubav, ali drago mi je to je prola. Zamisli, tek
sam u prvom gimnazije, imam petnaest godina, a moja jedina ivotna
ljubav je prola. To mi se ini pomalo tragino. Moda se opet sretnemo
jednog dana kad budemo na fakultetu. Nadam se da e biti tako.
Stvarno se nadam. Prolog ljeta na pidama-partiju kod Marion Hill

netko je donio Playboy u kojem je bila pria o djevojci koja prvi put
spava s dekom, a ja sam mogla misliti samo na Rogera. Ne elim
nikada spavati s nekim drugim dekom, nikada... Kunem se da u
umrijeti kao djevica ako Roger i ja ne budemo zajedno. Ne bih podnijela
da me netko drugi makar i dotakne. Nisam ak sigurna ni za Rogera.
Moda u drukije misliti kad budem malo starija. Mama kae da kad
djevojke odrastu u njihov krvotok navale hormoni i jaaju spolne elje.
Valjda sam ja zaostala u razvoju. ula sam nevjerojatne prie o nekima
iz kole, ali ja nisam oni, ja sam ja, a osim toga, seks mi se ini tako
udnim i nespretnim i neugodnim.
Stalno mislim na nau nastavnicu tjelovjebe koja nas ui
modernim plesovima i uvijek ponavlja kako e to ojaati nae tijelo za
raanje, a

onda

tupi kako

sve mora

biti graciozno,

graciozno,

graciozno. Nikako ne mogu zamisliti seks ili raanje kao neto


graciozno.
Jurim. Vidimo se.

10. studenog
Oh, dragi dnevnie, tako mi je ao to sam te zanemarila, ali bila sam
tako zauzeta. Ve se spremamo za Dan zahvalnosti, a onda i Boi.
Proli tjedan smo prodali kuu Dulburrowsovima koji imaju sedmoro
djece. Voljela bih da smo je mogli prodati nekoj manjoj obitelji. Muka
mi je od pomisli kako e onih est djeaka trkarati po naim
prekrasnim stubama i prljavim, ljepljivim prstima dodirivati zidove a
prljavim nogama gaziti po maminim bijelim sagovima. Zna, kad se
sjetim takvih stvari, uope mi se ne odlazi! Bojim se! U ovoj sam sobi

provela svih svojih petnaest godina, svih 5530 dana. Tu sam se smijala i
plakala, stenjala i mrmljala. Voljela sam ljude i stvari i mrzila ih. To je
velik dio mojeg ivota, mene same. Hoemo li biti isti kad oko nas budu
drugi zidovi? Hoemo li misliti drukije misli i osjeati drukije
osjeaje? Oh, mama, tata, moda je ovo greka, moda za sobom
ostavljamo prevelik dio sebe!
Dragi moj dnevnie, krstim te svojim suzama. Znam da moramo
ii i da u jednog dana ak morati otii od mame i tate u vlastiti dom.
Ali, tebe u uvijek nositi sa sobom.

30. studenog
Dragi dnevnie,
oprosti to nisam razgovarala s tobom na Dan zahvalnosti. Bilo je tako
lijepo, baka i djed su doli na dva dana i priali smo o starim vremenima
i izleavali se po dnevnoj sobi. Tata ak uope nije otiao u ured. Baka
je s nama pravila karamele kao kad smo bili mali, ak nam se i tata
pridruio. Mnogo smo se smijali, Alex su karamele dospjele u kosu a
djedu su se slijepile umjetne vilice, valjali smo se od smijeha. ao im je
to se selimo tako daleko od njih, a i nama je ao. Nee biti isto kad
baka i djed ne budu mogli navratiti. Stvarno se nadam da je tata u pravo
to se odluio za ovo.

4. prosinca
Dragi dnevnie,
mama mi vie ne doputa da drim dijetu. Meu nama, nije mi jasno to
se to nje tie. Istina je da sam ve nekoliko tjedana prehlaena, ali znam

da to nije zbog dijete. Kako moe biti tako glupa i nerazumna? Jutros
sam za doruak htjela pojesti uobiajenu polovicu grejpa, a ona me
natjerala da pojedem kriku bijelog kruha i jaje i komadi slanine. To je
vjerojatno najmanje 400 kalorija, moda ak i petsto ili esto ili
sedamsto. Ne znam zato mi ne doputa da ivim svoj ivot. Ne voli kad
izgledam kao krava, nitko to ne voli, ak se ni ja sama sebi tad ne
sviam. Pitam se bih li mogla gurnuti prst u grlo i povratiti nakon
svakog obroka. Rekla je da u morati ponovno poeti jesti veeru, i to
upravo sad kad sam se pribliila cilju i kad me vie ne mui glad.
Roditelji su takva muka! Ti se, dragi dnevnie, barem zbog toga ne
mora brinuti. Ja sam ti jedina briga. Ali, tu ti se ba i nije posreilo, jer
nisam ba laka.

10. prosinca
Kad sam te kupila, dnevnie, namjeravala sam svakoga dana neto
zapisati u tebe, ali nekih se dana ne dogodi nita vrijedno spomena, a
nekih sam tako zauzeta ili mi je dosadno ili sam ljuta ili razdraena ili
jednostavno odve ja da bih radila ita to ne moram. Nisam ba neka
prijateljica, ak ni tebi. Ali, ti si mi blii nego Debbie, Marie i Sharon,
koje su mi najbolje prijateljice. ak ni s njima nisam prava ja. Djelomice
sam netko drugi tko se eli uklopiti i rei pravu stvar i biti na pravom
mjestu i nositi isto to i svi ostali. Katkad mi se ini da svi elimo jedni
drugima biti sjene, stalno kupujemo iste ploe i takve stvari, ak i ako
nam se ne sviaju. Klinci su kao roboti, kao s tekue vrpce, a ja ne
elim biti robot!

14. prosinca
Upravo sam kupila prekrasan bro s biserom mami za Boi. Stajao me
devet i pol dolara, ali isplatilo se. To je uzgojeni biser to znai da je
pravi i izgleda ba kao moja mama. Mekan i sjajan, ali ispod toga vrst i
otporan pa se nee tek tako raspasti. Oh, tako se nadam da e joj se
svidjeti! Tako elim da joj se svidi i da joj se ja sviam! Jo ne znam to
u kupiti Timu i tati, ali s njima je lake. Voljela bih tati kupiti zlatni
dra za olovke da ga stavi na radni stol u novoj, velikoj sobi na
sveuilitu tako da me se sjeti svaki put kad ga pogleda, ak i usred
nekog silno vanog sastanka s najveim umovima na svijetu, ali kao i
obino, nemam novca ni za djeli onoga to elim.

17. prosinca
Lucy Martin prireuje boini domjenak i ja trebam donijeti ele-salatu.
Mislim da e biti lijepo. (Barem se nadam.) Saila sam si novu bijelu
haljinu od meke vune. Mama mi je pomogla i haljina je stvarno
prekrasna. Nadam se da u jednog dana znati tako dobro ivati kao ona.
Zapravo, nadam se da u jednog dana biti kao ona. Pitam se je li se ona
u mojoj dobi bojala da se ne svia dekima i da su joj cure samo napola
prijateljice. Pitam se jesu li deki tada bili isto tako vjeno uspaljeni
kao sada. Kad mi cure priamo o izlascima, zvui kao da su svi isti.
Nijedna od mojih prijateljica nikada ne ide do kraja, ali vjerojatno
mnoge cure u koli idu. Voljela bih da mogu s mamom razgovarati o
takvim stvarima jer ne vjerujem da neki u koli znaju o emu govore, ili
barem ne mogu vjerovati da je sve to ujem istina.

22. prosinca
Bilo je zgodno na domjenku kod Martinovih. Dick Hill me dovezao
kui. Imao je oev automobil pa smo se vozali po cijelom gradu i gledali
ukrase i pjevali boine pjesme. Znam da to zvui malo otrcano, ali nije
bilo. Kad smo stigli pred moju kuu, poljubio me za laku no, ali to je
bilo sve. Bila sam malo nesigurna jer mi nije bilo jasno da li mu se ne
sviam ili me samo potuje ili to? Izgleda da nisam samopouzdana to
god se dogodilo. Katkad poelim da s nekim hodam jer bih onda uvijek
znala da imam s kim izai i stvarno razgovarati, ali mojim se roditeljima
to ne bi svidjelo, a osim toga, u povjerenju, nitko se nikad nije toliko
zanimao za mene. Ponekad mi se ini da nikad i nee. Deki mi se
stvarno jako sviaju, katkad mi se ini i previe, ali nisam osobito
popularna. Da sam barem popularna, lijepa, bogata i darovita! Ne bi li
bilo lijepo biti takav?

25. prosinca
Boi je! Prekrasni, udesni, sretni, sveti Boi! Tako sam sretna da
jedva vladam sobom. Dobila sam knjige i ploe i suknju koja mi se jako
svia i jo neke sitnice. A mami se jako svidio bro. Stvarno joj se
svidio! Odmah ga je stavila na spavaicu i nosila ga cijeli dan. Tako sam
sretna to joj se svidio! Doli su baka i djed i stric Arthur i strina
Jeannie i njihova djeca. Bilo je ba super. Boi je valjda najljepi dan u
godini. Svi se osjeaju toplo i sigurno i eljeno. (ak i ja.) Voljela bih
da stalno moe biti tako. Bilo mi je tako ao to je dan zavrio. Ne
samo zato to je dan bio tako lijep nego i zato to nam je ovo posljednji
veliki blagdan u ovoj kui.

Zbogom, draga kuo odjevena u blagdansku odoru od sjajnog


papira, boikovine i arenih svjetalaca. Volim te! Nedostajat e mi!

1. sijenja
Sino sam bila na novogodinjem tulumu kod Scotta. Neki su se prilino
otkaili, a deki su poeli prostaiti. Rano sam otila kui rekavi da mi
nije dobro, ali zapravo sam samo tako uzbuena jer se selimo za dva
dana da sam izvan sebe. Uvjerena sam da sljedee dvije noi uope neu
spavati. Zamisli, selimo se istodobno u novu kuu i novi grad i novi
okrug i novu dravu. Mama i tata poznaju nekoliko profesora i barem su
bili u naoj novoj kui. Ja sam vidjela fotografije, ali jo mi izgleda kao
veliki, hladni, prijetei stranac. Nadam se da e nam se svidjeti i da e
nam se prilagoditi.
Iskreno govorei, a to ne bih mogla rei nikome osim tebi,
dnevnie, nisam sigurna da u uspjeti u novom gradu. Jedva sam se
odravala i ovdje gdje sve poznajem i svi poznaju mene. Dosad si nisam
doputala ni misliti o tome, ali nemam bogzna to za ponuditi u novoj
situaciji. O, dragi Boe, pomozi mi da se prilagodim, pomozi mi da
budem prihvaena, pomozi mi da pripadam, ne daj da budem izopenica
iz drutva i na teret svojoj obitelji. Eto, opet cmizdrim, ba sam gupaa,
ali tu ne mogu nita ba kao to ne mogu promijeniti injenicu da se
selimo. I tako si opet vlaan! Sva srea to se dnevnici ne mogu
prehladiti!

4. sijenja

Stigli smo! 4. sijenja je tek poeo, tek je jedan i deset. Tim i Alex se
svaaju a mama ili ima eluanu virozu ili se samo uzrujala zbog tolikog
uzbuenja; bilo kako bilo, tata je dvaput morao stati jer joj se
povraalo. Dolo je do zabune i nisu nam ukljuili struju i mislim da je
ak i tata na rubu da se okrene i vrati kui. Mama je izradila nacrt gdje
eli da nam prijevoznik ostavi stvari, a oni su sve uinili naopako. I
tako emo se svi samo umotati u posteljinu i zaspati u najbliem
krevetu. Drago mi je to sam ponijela malu depnu bateriju, barem
vidim pisati. U povjerenju, kua izgleda kao da u njoj ima duhova, ali
moda je to samo zato to nema zavjesa ni niega. Moda e sutra sve
bolje izgledati. Gore sigurno ne moe.

6. sijenja
Oprosti to dva dana nisam stigla pisati, ali nismo imali vremena
odahnuti. Jo uvijek vjeamo zavjese, otvaramo kutije i raspremamo.
Kua je prekrasna. Na zidovima je oplata od debelog, tamnog drva, a u
veliki dnevni boravak silazi se niz dvije stube. Ispriala sam se svakoj
sobi zbog onoga to sam sino mislila.
Jo sam zabrinuta zbog kole a DANAS moram ii. Da je barem i
Tim u gimnaziji. Bilo bi bolje imati makar i mlaeg brata a ne nikoga,
ali on je jo u osmom razredu. Ve je upoznao vrnjaka u naoj ulici i
trebala bih biti sretna zbog njega, ali nisam tuna sam zbog sebe.
Alexandria je jo mala, a jedan profesor ivi blizu i ima ker njezine
dobi pa e poslije kole ii k njoj. Neki ba imaju sree, dobiju i
ugraene prijatelje i to sve ne! Za mene, kao i obino, nema nita.
Veliko, debelo nita, a to sam vjerojatno i zasluila. Pitam se nosi li se

ovdje ista odjea kao kod kue. Uh, nadam se da neu biti toliko
drukija da e svi zuriti u mene! Da barem imam prijateljicu! Ali, bit e
najbolje da sad namjestim onaj iroki, lani smijeak, jer mama mezove i
moram regirati "dranjem koje e odrediti moju budunost".
Jedan, dva, tri, evo muenice.

Veer, 6. sijenja
Oh, dnevnie, bilo je grozno! kola je najosamljenije, najhladnije mjesto
na svijetu. Cijelog beskrajno dugog dana nitko mi ni rije nije uputio.
Za vrijeme ruka pobjegla sam medicinskoj sestri i rekla da me boli
glava. Onda sam zbrisala sa zadnjeg sata i svratila u mljeni restoran i
popila frape od okolade, pojela dvije porcije prenih krumpiria i
divovsku okoladu. Morala sam nai neto lijepo u ivotu. A dok sam
jela, mrzila sam sebe to sam tako djetinjasta. Koliko god sam
povrijeena, vjerojatno sam se isto tako ponaala prema svim novim
uenicima u mojoj koli ili sam se pravila da ih nevidim, ili sam
radoznalo piljila u njih. I tako mi se samo vraa ono to sam i sama
inila, ali to me tako boli! Bole me ak i nokti na rukama i nogama i
kosa.

7. sijenja
Veera je sino bila pravo muenje. Alex oboava novu kolu i novu
prijateljicu Triciju. Tim je iao u kolu autobusom s onim dekom iz
susjedstva i kae da su djevojice slae nego kod kue i da su se sve
motale oko njega, ali uvijek je tako kad doe novi deko. Mama je bila
kod nekoga na aju i kae da su svi bili "draesni, krasni i ugodni".

(Nije li to krasno?) Kao ulje u vodi, ja se ne mogu uklopiti. Ponekad mi


se ini kao da izvana gledam i vlastitu obitelj. Kako mogu biti tako
bezvezna kad potjeem iz te vedre, srdane, fleksibilne obitelji? Djed je
bio politiar i uvijek je bio omiljeni kandidat, a baka je putovala s njim.
to je to sa mnom? Jesam li ja neki mutant? Ja sam obina greka!

14. sijenja
Proao je cijeli tjedan, a svi samo zure u mene nekim radoznalim,
neprijateljskim pogledom koji kao da me pita: "to e ti ovdje?"
Pokuala sam se zakopati u knjige i uenje i glazbu i pretvarati se da me
nije briga. Moda me zapravo i nije briga, a osim toga, to i da jest?
Dobila sam dvije i pol kile i ak me ni za to nije briga. Mama se brine
zbog mene. Znam, zato to sam postala tako tiha, ali o emu bih
govorila? Kad bih se drala njezinog pravila "ako ne moe rei neto
lijepo, radije nemoj rei nita", ne bih ni otvarala usta osim kad jedem,
a jedem poprilino!

8. veljae
E pa, dobila sam osam kila otkako smo se doselili, ten mi je grozan a
kosa masna. Morala bih je prati svake veeri da izgleda pristojno. Tate
nikad nema kod kue, a mama me stalno gnjavi. "Budi vesela, uredi
kosu, budi optimistina, smijei se, pokai malo duha, budi srdana", a
ako mi jo jednom kau da se ponaam negativno i nezrelo, povratit u.
Ne mogu nositi nita od odjee koju sam saila prije dolaska i znam da
se Tim srami to sam mu sestra. Kad mu dou prijatelji, ponaa se
prema meni kao prema nekoj glupai, vrijea me i spominje moju

"hipijevsku frizuru". Dovde mi je doao ovaj grad i kola, a osobito


moja obitelj i ja sama.

18. oujka
No, napokon sam nala prijateljicu u koli. Nezgrapna je i neprilagoena
ba kao i ja. Ali, valjda je tona ona izreka svaka ptica svome jatu.
Jedne veeri je Gerta dola po mene da idemo u kino i moji su prema
njoj bili gotovo nepristojni. Zamisli kako moja slatkorjeiva mama neto
komentira o mojoj bezveznoj prijateljici! Trebala bi malo bolje pogledati
svoju bezveznu ker, ali moda bi to bilo previe za njegovanu, vitku,
armantnu suprugu velikog profesora koji bi za koju godinu mogao
postati dekan.
Vidjela sam kako se svi nelagodno mekolje, onako kako se ja
mekoljim otkad smo doli u ovu groznu rupu.

10. travnja
Oh, kakva srea i radost! Mama mi je obeala da ljeto mogu provesti
kod bake. Jo danas idem na dijetu, iz ovih stopa. Naravno, postavila je
uvjet, kao i uvijek moram popraviti ocjene.

20. travnja
kolska godina je pri kraju, jo samo dva mjeseca. Jedva ekam. Tim je
nesnosan, a mama me stalno, stalno gnjavi. "Nemoj ovo, nemoj ono,
uini ovo, uini ono, zato nisi ovako, zato nisi onako... a sad se opet
ponaa djetinjasto i nezrelo." Znam da me uvijek usporeuje s Timom i
Alexandrijom, a ja se jednostavno ne mogu mjeriti s njima. Kao da

svaka obitelj mora imati jednu nakazu, a pogodi tko je to u ovoj kui?
Prirodno je da se braa i sestre malo meusobno natjeu, ali kod nas je
to prevrilo svaku mjeru. Stvarno volim Tima i Alex, ali i oni imaju
mana i teko mi je odluiti volim li ih vie nego to ih mrzim ili ih
mrzim vie nego to ih volim. To vrijedi i za mamu i tatu. Ali, iskreno
govorei, najvie vrijedi za mene samu.

5. svibnja
Svi nastavnici koje imam ove godine su idioti i davitelji. Jednom sam
proitala da je ovjek sretan ako naie na dva dobra nastavnika koji ga
potiu i motiviraju u cijelom ivotu. Ja sam na svoje valjda naila u
vrtiu i prvom razredu.

13. svibnja
Na povratku iz kole upoznala sam jo jednu curu. ivi samo tri ugla od
nas i zove se Beth Baum. Stvarno je draga. I ona je pomalo srameljiva
i drae su joj knjige nego ljudi. Otac joj je lijenik i gotovo nikad nije
kod kue kao ni moj tata, a mama je gnjavi, ali to valjda rade sve mame.
Da to ne ine, kako bi samo izgledale kue i dvorita i cijeli svijet. Uh,
nadam se da ja neu morati biti takva majka, ali vjerojatno hou, ne
znam kako bi se drukije ita obavilo.

19. svibnja
Danas sam poslije kole otila k Beth. Imaju lijepu kuu i kunu
pomonicu koja stanuje kod njih. Beth je idovka. Nikad prije nisam
imala prijateljicu idovku i zbog neega sam mislila da su oni drukiji.

Ne znam kako, jer svi smo ljudi, ali jednostavno sam mislila da su oni...
pa, vie kao... kao i obino, nemam pojma o emu lupetam.
Beth je vrlo savjesna pa smo najprije uile, a onda smo sluale
ploe i pile dijetnu kolu (i ona eli smraviti). Stvarno mi se svia i
lijepo je imati pravu prijateljicu, jer, iskreno govorei, s Gertom se
nikad nisam osjeala posve sigurno, stalno sam joj htjela ispravljati
gramatike greke i govoriti da pripazi na odjeu i dranje. Slinija sam
mami nego to sam mislila! Nije da sam snob stvarno nisam. Ali, pravo
prijateljstvo se ne moe temeljiti na saaljenju i dranju za nekoga samo
zato da ne potone. Mora se temeljiti na zajednikim sklonostima i
sposobnostima i da, ak i slinom porijeklu. Uh, to bi mama danas bila
ponosna na mene! Prava je teta to vie ne moemo komunicirati.
Sjeam se da sam, kad sam bila mala, mogla razgovarati s njom, ali sad
kao da govorimo razliite jezike i jednostavno se ne razumijemo. Ona
eli rei jedno, ja to shvatim drukije ili ona neto kae a ja mislim da
me ispravlja ili "oraspolouje" ili propovijeda, a vjerojatno ne ini nita
od toga nego se samo mui i jednako je izgubljena u rijeima kao ja. Ha,
valjda je ivot takav.

22. svibnja
Beth je danas dola k meni da uimo, i svidjela se i mami i tati! ak su
joj rekli neka nazove doma i pita moe li ostati na veeri, a onda e nas
mama povesti u kupovinu jer je etvrtak naveer i sve su trgovine
otvorene. Otrala sam se presvui, a Beth je otila kui po svoje stvari.
Pokupit emo je kad krenemo, ali jednostavno sam morala sjesti i

zapisati cijelo to udesno iskustvo. Odve je nevjerojatno i prekrasno


da ga zadrim u sebi.

24. svibnja
Beth je odlina prijateljica. Ona je valjda jedina "najbolja" prijateljica
koju sam imala jo od vrtia. O svemu moemo razgovarati. ak
razgovaramo i o vjeri. idovska vjera je vrlo razliita od nae. Oni se
sastaju subotom i jo ekaju Krista ili Mesiju. Beth voli baku i djeda i
eli da ih upoznam. Kae da su oni ortodoksni idovi i jedu meso s
jednih tanjura a mljene proizvode s drugih. Voljela bih da znam neto
vie o vlastitoj vjeri kako bih imala to ispriati Beth.

3. lipnja
Danas smo Beth i ja razgovarale o seksu. Baka joj je rekla da kad se
idovski mladi i djevojka vjenavaju, ako netko kae da djevojka nije
djevica i moe to dokazati, mladi se ne mora oeniti s njom. Pitale smo
se kako bi se to dokazalo, ali ne znamo. Rekla je da bi ona radije pitala
baku nego mamu, ali ja bih radije pitala mamu kad bih ikog pitala, to
naravno ne dolazi u obzir. Osim toga, moja mama ionako ne poznaje
idovske obiaje.
Beth kae da ima none more o tome kako hoda u prekrasnoj
bijeloj vjenanici izmeu stotina ljudi koji su joj doli na vjenanje a
onda netko apne rabinu da ona nije djevica i mladi se okrene i ostavi
je. Razumijem je i ja bih se tako osjeala. Jednog dana kad skupi
hrabrost pitat e baku ili nekoga o tome. Nadam se da e mi rei jer i
mene to stvarno zanima.

10. lipnja
Dragi dnevnie,
kolska godina uskoro zavrava a ja to ne elim. Beth i ja se tako dobro
provodimo. Ni za nju ni za mene se deki ne zanimaju osobito, ali Beth
katkad mora izai sa sinovima majinih prijateljica. Kae da je to obino
grozno dosadno i ona se dekima ne svia nita vie nego oni njoj, ali
idovske obitelji su takve, ele da se njihova djeca vjenaju sa
idovima. Jednom e mi Beth srediti "sudar na slijepo" s jednim "finim
idovskim dekom", kako to kae njena mama. Beth kae da e se njemu
to jako svidjeti jer ja nisam idovka pa e imati osjeaj da je preveslao
svoju mamu. Mislim da mi se ve svia.

13. lipnja
Hura! kola je gotova! Ali, malo sam i tuna.

15. lipnja
Beth mi je sredila sudar s dekom koji se zove Sammy Green. Bio je
nevjerojatno pristojan i uljudan prema mojim roditeljima, zbog ega im
se svidio, ali kad smo jednom sjeli u auto, ruke su mu bile posvuda.
Roditelji uope ne znaju procijeniti karakter. Katkad se pitam kako su
dogurali do svojih godina. Uglavnom, veer je prola ba glupo. Sam mi
nije dao ni da u miru pogledam film. Osim toga, film je bio tako prost
da smo Beth i ja ostale u zahodu dugo nakon to je zavrio. Objema
nam je bilo neugodno izii, ali budui da nismo mogle tamo ostati cijelu
no, napokon smo "dostojanstveno" izile u predvorje drei se kao da

se nita nije dogodilo. Deki su htjeli razgovarati o filmu, ali smo ih mi


ignorirale.

18. lipnja
Danas me doekala grozna vijest da Beth mora ii u ljetni kamp na est
tjedana. Njeni idu u Europu pa su joj rezervirali mjesto u kampu koji je
samo za idove. Obje smo oajne. Pokuale smo razgovarati s
roditeljima, ali to je kao da razgovara sa zidom. Ne uju nas, ak ni ne
sluaju. Valjda u onda provesti ljeto kod bake kao to sam planirala, ali
ni to mi vie nije osobito zanimljivo.

23. lipnja
Beth i meni preostala su jo samo dva dana zajedno. Kad pomislim na to
da e nas razdvojiti, osjeam se gotovo kao da me eka smrt. ini mi se
kao da je oduvijek poznajem, jer ona me razumije. Moram priznati da
sam katkad bila i ljubomorna kad bi joj majka dogovorila sudar. Nadam
se da nije udno osjeati takvo to prema drugoj curi. Uh, nadam se da
nije! Je li mogue da sam zaljubljena u nju? Ma ne, to bi ak i od mene
bilo glupo. Stvar je samo u tome to je ona najbolja prijateljica koju
sam ikad imala ili u imati.

25. lipnja
Svreno je! Beth odlazi u podne. Sino smo se oprostile i obje smo
plakale i drale se jedna za drugu kao uplaena djeca. Beth je isto tako
osamljena kao ja. Njena majka stalno vie i govori joj da je djetinjasta i
aava. Moji barem suosjeaju i razumiju kako u biti osamljena.

tovie, mama me odvela u kupovinu i dopustila mi da potroim pet


dolara na malu zlatnu ogrlicu s osobnom posvetom s unutranje strane,
a tata mi je rekao da je smijem dvaput nazvati jer je u drugoj dravi. To
je prilino uviavno i lijepo od njih. Izgleda da imam sree.

1. srpnja
Dragi dnevnie,
kod bake sam i nikad mi u ivotu nije bilo dosadnije. Pravo dugo, toplo
ljeto... a pravo ljeto jo nije ni poelo! Mislim da u poludjeti! itam
knjigu na dan otkako sam dola i ve umirem od dosade. udno je to,
jer dok je trajala kolska godina jedva sam ekala da se mogu satima
izleavati i itati, itati, itati i gledati televiziju i raditi to elim, ali
sad vie nita ne elim. Uas. Sharon se odselila, Debbie izlazi s nekim
tipom a Marie je sa svojima otila na ljetovanje. Tu sam tek pet dana.
Moram se prisiliti da ostanem barem cijeli tjedan prije nego to zamolim
da me vrate kui. Hou li to moi podnijeti a da ne poludim?

7. srpnja
Danas se dogodilo neto vrlo neobino ili se barem nadam da e se
dogoditi. Oh, da se barem dogodi! Djed i ja smo otili u grad da kupimo
Alex roendanski dar i dok smo bili u robnoj kui, naila je Jill Peters.
Pozdravila me i malo smo popriale. Nisam je vidjela otkako sam se
odselila, a nikada nisam ni spadala u njezino drutvo, koje je bilo
kolska elita, ali rekla mi je da se eli upisati na tatino sveuilite kad
maturira i da jedva eka da ode iz ove selendre i preseli se nekamo gdje
se stvarno ivi. Pokuala sam se pretvarati da smo svi mi tamo silno

otmjeni i sofisticirani iako zapravo ne vidim neku razliku izmeu ta dva


grada. Ali, valjda sam dobro odglumila, jer mi je rekla da e sutra
pozvati drutvo k sebi i da e me nazvati. Oh, nadam se da hoe!

8. srpnja
O, dnevnie, tako sam sretna da bih se najradije rasplakala! Dogodilo
se! Jill me nazvala tono u 10 i 32. To znam zato to sam sjedila kraj
telefona sa satom u ruci i pokuavala joj slati telepatske poruke.
Pozvala je drutvo na potpisivanje kolskog godinjaka sva srea da
sam ponijela svoj. Nije isti kao njihov i u mome nee biti njihovih slika,
ali ni u njihovom nee biti moje. Odjenut u novi bijeli kostim s hlaama
i sad moram ii oprati kosu i urediti je. Stvarno je jako narasla, ali ako
umjesto uvijaa stavim limenke od soka izgleda dobro i na dnu ima
lijepe velike uvojke. Nadam se da imamo dovoljno limenki moramo ih
imati! Jednostavno moramo!

10. srpnja
Dragi dnevnie,
ne znam bih li se sramila ili bila sretna. Znam samo da sam sino
doivjela najnevjerojatnije iskustvo u svom ivotu. Kad ga pokuam
opisati, zvui morbidno, ali zapravo je bilo nevjerojatno, prekrasno,
udesno.
Drutvo koje se okupilo kod Jill bilo je tako srdano i oputeno
da sam se i ja odmah opustila. Prihvatili su me kao da sam oduvijek
pripadala njihovom drutvu i svi su se doimali sretno i bez urbe.
Ugoaj je bio sjajan. Super, super, super! Uglavnom, ubrzo nakon to

smo se okupili, Jill i jedan od mladia donijeli su pladanj coca cole i svi
su odmah sjeli na pod, na jastuke, ili na kaue i naslonjae.
Jill mi je namignula i rekla: "Veeras se igramo 'Gumbi, gumbi,
kod koga je gumbi?' Zna, kao kad smo bili mali." Bill Thompson, koji
se ispruio kraj mene, nasmijao se i rekao: "Samo je teta to sad neki
moraju biti dadilje."
Pogledala sam ga i nasmijeila se. Nisam se htjela doimati glupo.
Svi su polako pijuckali kolu i kao da su svi promatrali sve druge.
Ja sam gledala Jill zakljuila sam da e biti najbolje budem li radila
sve to i ona.
Odjednom sam u sebi osjetila neto udno, kao oluju. Sjeam se
da smo posluali dvije-tri ploe otkako smo popili kolu, a onda kao da
su svi gledali mene. Dlanovi su mi se oznojili i osjetila sam kapi znoja
na potiljku i vratu. inilo mi se da je u sobi neobino tiho, a kad je Jill
ustala i zatvorila rebrenice, pomislila sam: "Hoe me otrovati! Zato bi
me eljeli otrovati, zato?"
Cijelo mi je tijelo bilo napeto i obuzeo me udan strah. Davio me
i guio. Kad sam otvorila oi, shvatila sam da mi je to samo Bill stavio
ruku oko ramena. "Ba si sretnica", govorio je tako sporo kao kad
pusti plou pogrenom brzinom. "Ali, ne brini se. Ja u ti biti dadilja.
Ovo e biti dobar trip. Hajde, opusti se, uivaj." Njeno mi je
pomilovao lice i vrat i rekao: "Ozbiljno, neu dopustiti da ti se dogodi
ita loe." Odjednom kao da se poeo ponavljati u beskraj, usporeno,
kao jeka. Poela sam se luaki smijati. inilo mi se da nikad u ivotu
nisam ula nita smjenije. Onda sam primijetila neobine pomine sjene
na stropu. Bill me spustio tako da mi je glava poivala u njegovom krilu

dok sam gledala kako se sjene pretvaraju u ive boje, velike povrine
crvenog, plavog i utog. Pokuala sam tu ljepotu opisati ostalima, ali
rijei su mi izlazile iz usta vlane, cijedile su se ili su imale okus boje.
Ustala sam i poela hodati. Pritom sam osjetila neku hladnou i iznutra i
izvana i htjela sam to rei Billu, ali nisam mogla, mogla sam se samo
smijati.
Domalo su mi se izmeu svake rijei poeli pojavljivati cijeli
vlakovi misli. Otkrila sam savreni, pravi, izvorni jezik kojim su
govorili Adam i Eva, ali kad sam to pokuala objasniti, rijei koje sam
upotrijebila nisu imale nikakve veze s onim to sam mislila. Poela mi se
gubiti, izmicati iz domaaja, ta udesna, neprocjenjiva, prava stvar koju
treba sauvati za sljedee narataje. Osjeala sam se grozno i na kraju
vie nisam mogla govoriti pa sam se spustila na pod, sklopila oi a onda
me glazba poela tjelesno uvlaiti u sebe. Mogla sam osjetiti njezin
miris i dotaknuti je, a ne samo uti. Nikad na svijetu nije bilo niega
ljepeg. Bila sam dio svakog pojedinog instrumenta, doslovce njihov
dio. Svaka je nota imala vlastitu osobnost, oblik i boju i kao da je bila
posve odvojena od ostalih tako da sam mogla vidjeti njezin odnos prema
njima i prema cijeloj skladbi, sve dok ne bih zaula sljedeu notu. U moj
se um slila mudrost cijele povijesti a nije bilo rijei kojima bih to mogla
opisati.
Pogledala sam asopis na stolu i vidjela ga u stotinu dimenzija.
Bio je tako lijep da nisam mogla podnijeti taj prizor pa sam zatvorila
oi. Odmah sam odlebdjela u drugu sferu, drugi svijet, drugo stanje.
Stvari su jurile prema meni i od mene, oduzimale mi dah. Osjeala sam
se kao kap vode u brzom dizalu. Nisam znala to je stvarno a to

nestvarno. Jesam li ja stol ili knjiga ili glazba ili sam dio svega toga...
ali, nije ni bilo vano, jer to god da sam bila, bila sam udesna. Prvi
put otkad pamtim u cijelom svom ivotu bila sam posve neinhibirana.
Plesala sam pred svima, izvodila, pravila se vana i uivala u svakom
trenutku.
Osjetila su mi bila tako pojaana da sam ula kako netko die u
susjednoj

kui

namirisala

kako

netko

kilometrima

dalje

pravi

naranasti, crveni i zeleni ele.


inilo mi se da je prola cijela vjenost prije nego to sam se
poela sputati a drutvo se poelo razilaziti. Nekako sam uspjela pitati
Jill to se dogodilo, a ona mi je rekla da je u deset od etrnaest boca
bio LSD, i "gumbi, gumbi...", nitko nije znao tko e ih dobiti. Uh, ba
sam sretnica to sam ga ja dobila.
Djedova kua bila je u mraku kad smo stigli kui i Jill me ispratila
do sobe, pomogla mi se svui i lei pa sam utonula u nekakav mamurni
san. Openito sam se dobro osjeala, osim to me malo boljela glava,
vjerojatno zato to sam se toliko dugo i jako smijala. Bilo je super!
Fantastino! Prekrasno! Ali, ne vjerujem da u to ikad vie uiniti. ula
sam previe zastraujuih pria o drogama.
Sad mi je jasno da sam trebala znati to se dogaa. Svaka bi
budala znala, ali meni je tulum bio tako neobian i uzbudljiv da
vjerojatno nisam dobro sluala ili nisam eljela uti bilo bi me uasno
strah da sam znala. Zato mi je drago to su mi oni to uinili jer se sad
mogu osjeati slobodno i iskreno i poteno jer nisam sama donijela
odluku. Osim toga, cijelo je to iskustvo sad iza mene i nikad vie neu
misliti na njega.

13. srpnja
Dragi dnevnie,
ve se dva dana pokuavam uvjeriti da me uzimanje LSD-a pretvara u
"narkomanku" i sve ostale prljave, odvratne stvari koje spadaju u niu
klasu o kojima sam ula kad se prialo o klincima koji uzimaju LSD i
ostale droge; ali, tako sam silno radoznala da jedva ekam da kuam
travu, samo jednom, asna rije! Jednostavno moram vidjeti je li onakva
kakva tvrde da nije! Sve to sam ula o LSD-u oigledno su napisale
neobavijetene neznalice poput mojih roditelja koji nemaju pojma o
emu govore; moda je isto s travom. Uglavnom, Jill me jutros nazvala i
rekla da ide kod prijatelja preko vikenda i da e me nazvati odmah u
ponedjeljak ujutro.
Rekla sam joj kako sam se sjajno provela i ini mi se da joj je bilo
drago. Sigurna sam da e se, ako neto nabacim, pobrinuti da kuam
travu samo jednom, a onda u se odmah vratiti kui i zaboraviti cijelu
priu o drogama, ali dobro je biti obavijeten i znati kakvo je neto
zapravo. Naravno, ne bih voljela da itko dozna da sam ih probala i bit
e najbolje da kupim jednu od onih metalnih kutija s kljuiem u koji u
te spremiti. Ne mogu riskirati da te netko proita, osobito sad!
Zapravo, bit e najbolje da te ponesem sa sobom u knjinicu jer idem
neto pogledati u vezi s drogama. Hvala Bogu to postoji katalog, ne
bih se nikoga usudila pitati. Osim toga, ako odem sada kad se knjinica
tek otvara, vjerojatno u biti sama.

14. srpnja

Na putu u knjinicu srela sam Billa. Veeras idemo van. Jedva ekam da
vidim to e se dogoditi. Istraujem posve novi svijet i ti ne moe ni
zamisliti kakva se velika nova vrata otvaraju preda mnom. Osjeam se
kao Alica u zemlji uda. Moda se i Lewis G. Carroll drogirao.

20. srpnja
Dragi bliski, topli, prisni dnevnie,
kakav sam nevjerojatan, uzbudljiv tjedan provela! Nikad mi se nije
dogodilo nita slino. Sjea se da sam ti rekla kako u izii s Billom? E
pa, on me u petak upoznao s torpedima, a u nedjelju sa spidom. I jedno
i drugo je kao da jae zvijezdu repaticu kroz Mlijenu stazu, samo
milijun, bilijun puta bolje! Spid me najprije malo plaio jer mi ga je Bill
morao ubrizgati direktno u ilu. Sjetila sam se koliko sam mrzila
injekcije kad sam bila u bolnici, ali ovo je drukije, sad jedva ekam,
doslovce jedva ekam da ga ponovno kuam. Nije ni udo da ga zovu
spid! Jedva sam vladala sobom, zapravo ne bih to mogla ni da sam
htjela, a nisam htjela. Plesala sam onako kako nisam mislila da moe
plesati bezbojan mali mi poput mene. Osjeala sam se sjajno, slobodno,
otkaeno, kao drukiji, usavreni primjerak drukije, usavrene vrste.
Bilo je ludo! Bilo je prekrasno! Stvarno.

23. srpnja
Dragi dnevnie,
djed je sino imao blagi infarkt. Sreom, dogodio se upravo kad sam se
spremala van i nije bio ozbiljan. Jadna baka je prilino izvan sebe ali se
izvana dri smireno. Uope me nisu gnjavili otkako sam dola i tako im

je bilo drago to se dobro provodim i to sam srela toliko prijatelja da


me ni u emu nisu ometali. Dragi staromodni ljudi. Da samo znaju to se
zapravo dogaa! Od oka bi im se obrve podigle do sredine ela.
Djed e samo nekoliko tjedana morati ostati u krevetu, ali morat
u paziti da ne izazovem dodatne probleme da me ne bi vratili kui. Ako
ponem malo vie pomagati po kui, moda ak pomisle da sam im
potrebna.
Nadam se da se djedu nee dogoditi nita loe. Toliko ga volim.
Znam da i on i baka jednom moraju umrijeti, ali nadam se da se to jo
dugo, dugo nee dogoditi. udno, ali nikad dosad nisam mnogo
razmiljala o umiranju. Valjda u i ja jednog dana morati umrijeti. Pitam
se postoji li doista ivot poslije smrti. Oh, nadam se da postoji! Ali, nije
to ono to me zapravo brine. Znam da e se nae due vratiti Bogu, ali
kad se sjetim da e nam tijela zakopati u tamnu, hladnu zemlju gdje e
ih pojesti crvi, jedva to mogu podnijeti. Mislim da bi mi bilo drae kad
bi me kremirali. Da, tako je. Zamolit u mamu i tatu i klince im se
vratim kui da me kremiraju ako umrem. Uinit e oni to, oni su draga,
dobra, krasna obitelj i volim ih i sretna sam to ih imam. Ne smijem
zaboraviti da im jo danas ponovno piem. Nisam ba bila dobra u tom
pogledu i jednostavno se moram popraviti! I mislim da u im napisati da
se elim odmah vratiti kui! elim se maknuti od Billa i Jill i ostalih. Ne
znam zato ne bih trebala uzimati droge jer su lude, prekrasne i
udesne, ali znam da ne bih trebala i neu! Nikad vie. Ovime se
sveano obvezujem da u od danas nadalje ivjeti tako da svi mogu biti
ponosni na mene i da i sama mogu biti ponosna na sebe!

25. srpnja
Djedu je dobro. Ja sam preuzela kuhanje i spremanje i sve ostalo tako
da baka moe stalno biti s njim. Jako to cijene, a i ja njih cijenim.

6:30
Jill me nazvala i pozvala na tulum, ali rekla sam joj da se moram brinuti
za djeda i baku dok se stanje ne popravi. Drago mi je to sam imala
izliku.

28. srpnja
Mama i tata nazivaju svaki dan otkako je djed imao infarkt. Pitali su me
elim li se vratiti kui i zapravo elim, ali mislim da moram ostati tu
barem do sljedeeg tjedna i pomagati baki.

2. kolovoza
Uasno mi je dosadno ali barem baki dajem moralnu podrku, a nakon
svega to je ona za mene uinila u ivotu, to je najmanje to mogu
uiniti da joj uzvratim. Bill me opet nazvao i pozvao van, a baka eli da
malo iziem pa u se valjda nai s njim, ali samo u mu biti dadilja ako
eli uzeti trip.

3. kolovoza
Kod Billa nas je sino bilo osmoro. Njegovi su otili u grad pa smo
znali da se nee vratiti prije jedan ili dva. Svi su odluili uzeti trip, a
budui da sam tako dugo sjedila u kui, zakljuila sam da mogu i ja
uzeti taj jedan posljednji trip. Kad se vratim kui, sigurno neu uzimati

nita od toga. Bilo je super, jo bolje nego prije. Nije mi jasno kako
svaki trip moe biti jo bolji od prethodnih, ali jest. Satima sam sjedila i
prouavala egzotinost i udesnost moje desne ruke. Vidjela sam miie,
stanice i pore. Svaka je ila bila zasebno udo i um mi jo treperi od
pomisli na sve to.

6. kolovoza
E pa, napokon se dogodilo. Vie nisam djevica. Na neki nain mi je ao
jer sam uvijek eljela da Roger bude prvi i jedini deko u mojem ivotu,
ali on nije tu, nisam ga ni vidjela otkako sam dola, a osim toga, moda
se ionako pretvorio u nespretnog, glupog kretena.
Pitam se je li seks bez tripa tako uzbudljiv, prekrasan, neopisiv.
Uvijek sam mislila da to traje samo minutu ili da je kao kad se psi pare,
ali uope nije bilo tako. Zapravo, sino je trebalo prilino dugo da trip
pone djelovati. Sjedila sam u kutu i osjeala se izostavljeno i nekako
zlovoljno, a onda se odjednom dogodilo i htjela sam ludo plesati i voditi
ljubav. Nisam ni znala da prema Billu tako neto osjeam. Mislila sam o
njemu kao o dragoj, mirnoj osobi koja se brine za mene kad mi treba
podrka, ali odjedanput mi uope nije bilo neugodno to ga pokuavam
zavesti, a i nije ga trebalo puno nagovarati. Zapravo, sve mi se to jo ne
ini posve stvarnim.
Cijeli sam ivot mislila da e prvi put kad s nekim budem spavala
to biti neto posebno, moda i bolno, ali zapravo je bilo samo dio
bljetavog, otkaenog, nevjerojatnog doivljaja. Jo to dvoje ne mogu
razdvojiti.

Pitam se jesu li svi iz drutva s nekim spavali ali ne, to bi ipak


bilo odve ivotinjski i nepristojno! Pitam se koliko bi se Roger okirao
kad bi znao, ili moji roditelji i Tim i Alex i djed i baka? Mislim da bi se
zgraali, ali ne vie nego to se ja sama zgraam!
Moda ak i volim Billa, ali u ovom trenutku ne mogu se sjetiti ni
kako izgleda. Uh, tako sam uasno, grozno smuena i to ako sam
trudna? Da barem imam nekoga, bilo koga, s kim bih mogla razgovarati,
tko zna o emu govori.
Dosad mi trudnoa nije pala na pamet. Moe li se dogoditi prvi
put? Hoe li se Bill oeniti sa mnom ako jesam ili e samo misliti da
sam obina glupaa koja to radi sa svakim? Naravno da se nee oeniti
sa mnom, pa tek mu je petnaest godina. Valjda u jednostavno morati
pobaciti. Ne bih mogla podnijeti da se moram ispisati iz kole
kao ......... prole godine. U koli se tjednima nije prialo ni o emu
drugom. O, Boe, molim te, molim te, daj da nisam trudna!
Idem odmah nazvati mamu. Zamolit u baku da mi kupi kartu i
sutra idem kui. Mrzim ovo prokleto mjesto i mrzim Billa Thompsona i
cijelo ono drutvo. Ne znam kako sam se uope spetljala s njima, ali
bilo mi je tako drago i osjeala sam se tako pametno kad su me
prihvatili, a sad se osjeam bijedno i posramljeno. Kao da mi to moe
pomoi.

7. kolovoza
Mama i tata misle da bih trebala ostati jo do sljedeeg tjedna. Nisam se
mogla usprotiviti jer me baka stvarno treba. Ali, dotad se neu javljati
na telefon ni izii iz kue.

Kasnije
Jill me nazvala, ali rekla sam baki neka joj kae da mi nije dobro.
Prilino je oigledno, ak i baki, da mi doista nije dobro. ivim u sumnji
i strahu kakav prije nisam mogla ni zamisliti.

9. kolovoza
Zemlja se doslovce prestala okretati. S mojim je ivotom svreno.
Poslije veere, kad smo baka i ja sjedili u vrtu, ule smo da netko kuca
na stranja vrata i pogodi tko je svratio? Roger i njegovi roditelji.
Vratili su se poslijepodne, uli da se djed razbolio i navratili da ga
posjete.
Bila sam izvan sebe. Roger je jo nevjerojatnije zgodan nego ikad
i najradije bih mu se bila bacila u zagrljaj i isplakala se. Umjesto toga,
rukovali smo se i ja sam brzo otila svima donijeti neko pie. Poslije,
kad smo malo popriali, baka me poslala po ips i umak, a Roger je
poao za mnom! Moe li zamisliti kako Roger ide za mnom? ak me
pozvao van! Najradije bih bila propala u zemlju. Poslije, kad smo sjedili
u vrtu, priao mi je da ide na godinu i pol u vojnu kolu, a onda na
sveuilite. ak je rekao da se malo boji da e biti osamljen kad ode,
prvi put sam, i rekao mi je da eli postati aeronautiki inenjer i raditi
na novim modelima zrakoplova. Ima izvrsne ideje! To je kao da ita
Julesa Vernea, i ima toliko planova, i vojsku i sve to.
Onda me poljubio i bilo je onako kako sam oduvijek sanjala da e
biti, jo otkako smo bili u vrtiu. I drugi su me deki ljubili, ali uope
nije bilo tako. U ovom je poljupcu bilo i dragosti i naklonosti i elje i

potovanja i divljenja i osjeajnosti i njenosti i pripadnosti i udnje.


Bilo je to neto najljepe to mi se ikad dogodilo. Ali, sada tu sjedim i
zlo mi je. to ako dozna to sam radila otkako sam dola? Kako bi mi
ikad mogao oprostiti? Kako bi mogao shvatiti? Bi li svhatio? Da sam
barem katolikinja, moda bih mogla odraditi neku groznu pokoru i
platiti za svoje prijestupe. Odgojena sam u uvjerenju da Bog prata
ljudske grijehe, ali kako da oprostim sama sebi? Kako mi Roger moe
oprostiti?
Uh, groza i uas!

10. kolovoza
Roger me danas etiri puta zvao ali nisam htjela razgovarati s njim.
Baka i djed hoe da ostanem jo nekoliko dana dok mi ne bude bolje, ali
ne mogu, jednostavno se ne mogu suoiti s Rogerom dok mi se misli ne
razbistre. Kako sam se uope upetljala u sve ovo? Zamisli, izgubim
nevinost etiri dana prije ponovnog susreta s Rogerom! Kakva ironija.
Ali, i bez toga, bi li razumio to sam uzimala tripove? Bi li me elio
poslije toga? Prije me nije bilo briga za to, ali sada jest! A prekasno je!
Moram razgovarati s nekim. Moram nai nekoga tko zna o
drogama i razgovarati. Pitam se bih li mogla razgovarati s nekim na
tatinom sveuilitu? Ma ne, ne, ne, oni bi mu sigurno rekli i tek bih se
onda nala u govnima. Moda bih mogla rei da piem referat o drogama
ili tako neto, ali to ne mogu dok ne pone kola. Bit e najbolje da
uzmem nekoliko djedovih pilula za spavanje jer bez njih nikako neu
moi zaspati. Zapravo, jo bolje da ih uzmem malo vie. On ih ima

dosta, a sigurna sam da u kod kue provesti nekoliko gadnih noi dok
se ne sredim. Uh, nadam se da e ih biti samo nekoliko!

13. kolovoza
Na rubu sam suza. Mama i tata su upravo nazvali da mi kau kako su
ponosni to sam im ja ki. Nema rijei kojima bih izrazila to osjeam.

14. kolovoza
Baka me odvezla na aerodrom. Misli da smo se Roger i ja posvaali.
Stalno mi je ponavljala da e sve biti u redu i da ene moraju biti
strpljive i tolerantne i pune razumijevanja. Kad bi samo znala! Doekali
su me mama, tata, Tim i Alex i rekli da sam blijeda i mrava i bili su
njeni i dragi prema meni. Dobro je biti kod kue.
Moram sve zaboraviti. Moram se pokajati i oprostiti sebi i krenuti
od poetka; na kraju krajeva, tek mi je petnaest godina i ne mogu
zaustaviti ivot i sii. Osim toga, otkako sam razmiljala o djedovoj
moguoj smrti, ne elim umrijeti. Bojim se. Nije li to sablasno i
ironino? Bojim se ivjeti i bojim se umrijeti, kao u onoj staroj crnakoj
duhovnoj pjesmi. Pitam se to je njih muilo.

16. kolovoza
Majka me tjera da jedem. Pripravlja sva moja omiljena jela, ali meni
nemaju osobitog okusa. Roger mi je napisao dugo pismo i pitao jesam li
dobro, ali nemam energije ni snage ni elje da mu odgovorim. Svi su
silno zabrinuti za mene, a i ja sam zabrinuta za sebe. Jo ne znam jesam
li trudna i neu znati jo deset-dvanaest dana. Oh, daj Boe da nisam.

Stalno se pitam kako sam mogla biti takva glupaa, a nema drugog
odgovora nego da sam glupaa. Blesava, maloumna, glupa neznalica!

17. kolovoza
Potroila sam zadnju djedovu tabletu za spavanje i uasno sam ivana.
Ne mogu spavati, sva sam sjebana i mama me tjera da odem doktoru
Langleyju. Moda mi to pomogne. Spremna sam uiniti bilo to.

18. kolovoza
Jutros sam bila kod doktora Langleyja i rasprela cijelu priu o tome
kako ne mogu spavati. Postavljao mi je mnoga pitanja o tome zato ne
mogu, ali ja sam samo ponavljala da ne znam, ne znam, ne znam. Na
kraju se slomio i dao mi pilule. Zapravo mi san nije toliko potreban
koliko mi je potreban bijeg. Prekrasno je pobjei. Pomisli da to vie ne
mogu podnijeti i onda samo uzmem pilulu i ekam da me obuzme
nitavilo. U ovom trenutku je nitavilo mnogo bolje od netavila.

20. kolovoza
ini mi se da pilule koje mi je dao doktor Langley nisu tako jake kao
djedove jer moram uzeti dvije, katkad i tri. Moda je to zato to sam
tako ivana. Ne znam koliko vie mogu izdrati; ako se ubrzo neto ne
dogodi, opalit u si metak u glavu.

22. kolovoza

Rekla sam mami da nazove doktora Langleyja i trait u da mi da


sedative. Ne mogu po itav dan spavati, a ne mogu ni hodati naokolo u
ovakvom stanju, pa se nadam da e mi ih dati. Jednostavno mora!

23. kolovoza
Sedativi su super. Danas sam uzela jedan netom prije nego to je potar
donio jo jedno pismo od Rogera. Umjesto da se uzrujam kao obino,
sjela sam i izlila mu duu, dakako nita o tripovima i spidu, a jo manje
o Billu i moguoj trudnoi, nego sve o vanim stvarima koje nas se
oboje tiu. ak sam se poela pitati bih li mogla Rogeru samo jednom
dati trip tako da shvati. Bih li to mogla? Bih li ga mogla navesti da prvi
trip uzme nesvjesno, kao ja? Kad bih se barem usudila! Moda je to zato
to sam tako dugo potitena, moda od pilula za spavanje i sedativa, ali
ima trenutaka kad bih se jednostavno eljela osloboditi i poletjeti, ali ti
su dani za mene proli zauvijek! Stvarno sam zbunjena. Da barem imam
s kim razgovarati!

26. kolovoza
Kakav aroban, prekrasan, sretan dan! Dobila sam mjesenicu! Nikad u
ivotu ni zbog ega nisam bila tako sretna. Sad mogu baciti pilule za
spavanje i sedative. Ja ponovno mogu biti ja! Uh, super!

6. rujna
Beth se vratila iz kampa, ali vie nije ista i upoznala je nekog idovskog
kretena s kojim hoda. Stalno e biti zajedno, i danju i nou. Moda sam
malo ljubomorna jer Roger ivi tako daleko i kola je poela i Alex i

njezine bune male prijateljice me izluuju a i mama me opet poela


gnjaviti.
Danas sam svratila u odlian mali butik i nala zgodan par
mokasinki i prsluk s resama i super hlae. Chris, djevojka koja tamo
radi, pokazala mi je kako mogu izglaati kosu (to sam veeras i
uinila) tako da je sad posve ravna. Izgleda super! Super, osim to se
mami nimalo ne svia. Sila sam da joj pokaem, a ona mi je rekla da
izgledam kao hipi i da ona, tata i ja jedne veeri moramo popriati.
Mogla bih im i ja poneto rei, jer pretpostavljam da seks bez droge nije
ni slian onom ludom, otkaenom udu kad leti. Uglavnom, izgleda da
nita ne radim kako treba i to god uinila, ne mogu zadovoljiti Sistem.

7. rujna
Sino je bio kraj. Mama i tata su lili suze u potocima o tome koliko me
vole i koliko su zabrinuti za mene otkako sam se vratila od bake. Mrze
moju kosu oni misle da bih jo uvijek trebala nositi pletenice kao mala
djeca. Priali su i priali, ali nisu uli ni jednu jedinu stvar koju sam im
eljela rei. U poetku, kad su mi govorili koliko su zabrinuti, obuzela
me silna elja da se slomim i sve im kaem. eljela sam im rei! Vie
nego ita na svijetu eljela sam znati da razumiju, ali naravno, oni su
samo nastavili govoriti i govoriti jer zapravo nisu kadri nita shvatiti.
Kad bi roditelji samo sluali! Kad bi nam samo dopustili da govorimo
umjesto to samo vjeito i beskrajno gnjave i propovijedaju i dave i
ispravljaju i blebeu, blebeu, blebeu! Ali, ne sluaju! Jednostavno
nee ili ne mogu ili ne ele sluati, a mi klinci uvijek zavrimo u istom
osamljenom kutu, izgubljeni i frustrirani, bez ikoga s kim bismo

komunicirali, verbalno ili tjelesno. Meutim, imam sree to imam


Rogera... ako ga doista imam.

9. rujna
Danas jo jedan udarac. Roger definitvino ide u onu vojnu kolu i nee
dolaziti kui do Boia a moda ni tada! Tata mu je iao u tu kolu,
djed isto, pa praktiki mora i on, ali ja ga trebam ovdje, a ne tamo u
nekoj idiotskoj koli gdje e cijelu godinu marirati naokolo. Sad e nas
razdvajati cijeli kontinent. Napisala sam mu pismo od deset stranica i
rekla da u ga ekati iako mi je u posljednjem pismu napisao da oekuje
da u izlaziti i zabavljati se. Ali, kako se mogu zabavljati u ovoj
rupetini???

10. rujna
Bila sam tako u komi zbog Rogera da sam otila razgledati odjeu u
onaj butik u kojem radi Chris. Dola sam ba prije njezine pauze, pa
smo otile u susjedni kafi na kolu i ispriala sam joj kako se osjeam
zbog Rogera. Odmah me shvatila. Bilo je sjajno opet moi s nekim
priati. Kad smo se vratile u butik, dala mi je neki mali crveni bombon i
rekla neka odem kui, uzmem ga i sluam dobru glazbu. Rekla je: "Ovo
srce e te razvedriti onako kako te sedativi usporavaju", i imala je
pravo! Uzimala sam previe pilula za spavanje i sedativa. Ne znam zato
mi onaj glupi lijenik nije dao neto od ega e mi biti bolje a ne neto
od ega sam se osjeala jo gore. Cijelo se poslijepodne sjajno osjeam,
kao da sam ponovno oivjela. Oprala sam kosu i pospremila sobu i
glaala i radila sve ono to me mama gnjavi da uinim ve danima.

Jedini je problem to je sad veer a ja ne mogu iskljuiti tu energiju.


Pisala bih Rogeru, ali juer sam mu napisala ogromno pismo pa bi
pomislio da sam prolupala. Morat u potratiti jednu od pilula za
spavanje da zaustavim ovo. Takav ti je ivot.
Vidimo se.

12. rujna
Tata i mama mi stalno prigovaraju zbog izgleda. Ponavljaju da znaju
kako sam ja dobra i draga djevojka, ali sam se poela ponaati kao hipi i
boje se da u time privui pogreno drutvo. Sve u svemu, toliko su
konzervativni da nemaju pojma to se dogaa. Chris i ja mnogo priamo
o roditeljima i Sistemu. Njezin tata je direktor u nekoj tvornici
prehrambenih proizvoda i mnogo putuje, "esto u drutvu drugih ena",
kako mi je povjerila. A mama joj je takva velika dobroiniteljica i vana
pripadnica visokog drutva da bi vjerojatno cijeli grad pao u nesvijest
kad bi jednu veer odvojila da saslua svoju ker. "Mama je u ovom
gradu 'stup drutva'", tako mi je Chris rekla. "Podrava sve i svakoga
osim mene i, ovjee, kako sam zbog toga pala!"
Chris ne mora raditi ali mrzi biti kod kue. Rekla sam joj da sam
se i ja poela tako osjeati pa e mi pokuati srediti posao kod sebe,
nije li to super?

13. rujna
Uh, ovo je pravi ivot! Imam posao. Chris je sino pitala efa i on je
rekao da moe. Nije li to super? Radit u s Chris etvrtkom i petkom
naveer i cijeli dan u subotu i moi u si kupiti sve to moje

nekonformistiko srce poeli. Chris je godinu starija od mene i u koli


je godinu ispred mene, ali je super cura i volim je i s njom imam bolji
odnos nego i s kim u ivotu, ak bolji nego s Beth. Mislim da poneto
zna o drogama jer mi je nekoliko puta kad sam bila loe volje dala srce.
Jednog dana moram s njom porazgovarati o tome.

21. rujna
Dragi moj dnevnie,
oprosti to sam te zapostavila, ali stvarno sam bila zauzeta sad kad
radim i poela je kola i sve to, ali ti si i dalje moj najdrai prijatelj i
povjerenik, iako se i s Chris odlino razumijem. Nikad nismo umorne i u
koli smo najpopularnije djevojke. Znam da odlino izgledam, i dalje
imam 46,5 kg i svaki put kad ogladnim samo uzmem Bennyja. Imamo
energije koliko hoe i nevjerojatnu garderobu. Kosa mi je prekrasna.
Perem je majonezom i tako je sjajna i meka da se mora svakome
svidjeti.
Jo nisam srela frajera koji bi mi se sviao, ali to je vjerojatno u
redu jer ionako ekam Rogera.

23. rujna
Dnevnie,
moji e me roditelji naisto izludjeti. Moram uzimati Dexije da imam
energije u koli i na poslu i na sudarima i kad piem zadae, a onda
moram uzimati sedative da podnesem ivot kod kue. Tata misli da mu
kvarim ugled kao dekanu. ak je sino vikao na mene za stolom zato
to sam rekla "ovjee". On ima svoje izraze kad neto eli naglasiti i to

je u redu, a ako ja samo kaem "ovjee", to je kao da sam poinila


smrtni grijeh.
Chris

i ja smo

manje-vie spremne

za

odlazak.

Ona

ima

prijateljicu u San Franciscu koja bi nam pomogla nai posao, a budui


da obje imamo iskustvo u butiku, to ne bi trebao biti problem. Osim
toga, roditelji e joj se razvesti. Samo se svaaju kad su zajedno i njoj
je stvarno dosta. Ja barem to ne moram podnositi.
Osim toga, Roger kae da je odve zauzet da bi esto pisao, to
ba nije vjerojatno. Kao to Chris kae, "mukarcu se krv brzo ohladi
kad nisi blizu da mu je zagrije".

26. rujna
Prijatelju moj, sino je bila prava veer! Napokon sam puila travu i jo
je bolja nego to sam oekivala! Chris mi je poslije posla dogovorila
sudar s njenim prijateljem s fakulteta koji zna da sam uzimala tripove
itd., ali je htio da probam hai.
Rekao je neka ne oekujem da u se osjeati kao kad pijem
alkohol, a ja sam mu rekla da nikad nisam popila nita osim malo
pjenuca na roendanima i ostataka poslije koktela. To nam je svima
bilo strano smijeno i Ted, s kojim je Chris izila, je rekao da mnogi
klinci nikad ne kuaju cugu, ne samo zato to je to stvar koju troe
njihovi starci, nego zato to ju je tee nabaviti nego travu. Ted je rekao
da je, kad je tek poeo eksperimentirati, otkrio da moe ukrasti mnogo
novca od roditelja i da oni nita ne bi primijetili, ali ako je popio samo
gutljaj nekog njihvog pia, ispalo je kao da su ga izmjerili na mililitar.

Onda mi je Richie pokazao kako se pui. A ja nikad ni cigaretu


nisam zapalila! Dao mi je neke upute, recimo, da oslukujem sitne stvari
koje inae ne bih ula i da se samo opustim. Najprije sam prejako
povukla i zagrcnula se, pa mi je Richie rekao neka uvlaim otvorenih
usta tako da ue to vie zraka. Ali, ni to ba nije uspjelo, pa je Ted
nakon nekog vremena donio nargilu. Izgledala mi je smijeno i
egzotino, ali u poetku nisam mogla povui dim i osjeala sam se
prevareno jer su ostali ve oito bili ulagirani. Na kraju je ipak
profunkcioniralo, upravo kad sam ve pomislila da ni nee, i stvarno
sam se poela osjeati sretno i slobodno kao kanarinac koji cvrkue na
otvorenom, beskrajnom nebu. I bila sam tako oputena! ini mi se da
cijeli ivot nisam bila tako oputena! Bilo je prekrasno. Poslije je Rich
iz svoje sobe donio prostirku od ovjeg runa pa smo hodali po njoj i
uope ne mogu opisati osjeaj koji sam imala u stopalima, neto mekano
mi je obavilo cijelo tijelo i odjednom sam mogla uti neobian, gotovo
neujan zvuk dugih, svilenkastih vlasi kako se traljaju jedna o drugu i o
moja stopala. Takav zvuk nikad prije nisam ula i oajniki sam
pokuala odrati predavanje o fenomenu da svaka pojedina vlas ima
vlastiti ton. Ali, dakako, nisam mogla bilo je odve savreno.
Onda sam uzela slani kikiriki i primijetila da nikad prije nisam
okusila nita tako slano. Kao kad sam bila mala i pokuavala plivati u
Velikom slanom jezeru. Samo to je kikiriki bio jo slaniji. Jetra,
slezena i crijeva su mi bili izjedeni slanoom. eznula sam za svjeom
breskvom ili jagodom, da me i njihov okus tako posve obuzme. Bilo je
super i poela sam se luaki smijati. Bila sam oduevljena to sam
toliko drukija. Svi su na svijetu bili ludi osim mene. Ja sam bila jedino

razumno i savreno bie. Sjetila sam se da sam negdje proitala kako je


tisuu dana za ovjeka samo jedan dan za Boga, i pomislila sam da sam
otkrila klju za to. U tom svojem novom vremenu ivjela sam ivote
tisuu ljudi u samo nekoliko sati.
Poslije smo svi bili jako edni i umirali za neim slatkim. Otili
smo do slastiarnice smijui se nevjerojatno visokom ploniku i udnom
obliku mjeseca koji je stalno mijenjao boje. Ne znam jesmo li svi bili ba
tako lagirani kako smo tvrdili, ali bilo je zabavno. A u slastiarnici smo
se alili i smijali kao da samo mi poznajemo sve tajne ovoga svijeta. Kad
me Richie oko ponoi dovezao doma, moji roditelji (a oboje su bili
budni) su bili vrlo zadovoljni tim uljudnim i urednim mladiem s kojim
sam izila. ak mi nisu prigovarali da je kasno! Da ne povjeruje!
P. S. Richie mi je dao nekoliko dointova da ih popuim kad sam sama a
elim u raj. Nije li to lijepo?

5. listopada
Chris i ja razmiljamo o tome da damo otkaz jer od posla ne stiemo
raditi ono to elimo.
Jako sam zaljubljena u Richieja, a Chris je zaljubljena u Teda i
elimo to vie vremena provoditi s njima. Vrag je u tome to nitko od
nas nema dovoljno love, pa smo Chris i ja morale malo dilati travu.
Naravno, prodajemo samo klincima koji su odavno korisnici i koji bi je
kupili od nekoga drugog kad im je mi ne bi prodale.
Ted i Richie su na fakultetu i moraju uiti mnogo vie nego mi u
gimnaziji, pa nemaju vremena prodavati. Osim toga, deke puno lake
ulove nego cure. U poetku mi je bilo prilino teko ostati mirna kad

sam sa Sistemom, ali sad kad sam Richiejev komad srcem i duom
moram initi sve to mogu da mu pomognem.

8. listopada
Uvjerila sam Richa da bi bilo lake dilati tripove nego travu, njih barem
moemo staviti na marke i vakae ili peperminte i nositi ih sa sobom
bez straha da nam je murija za leima i da e neki kreten otkriti gdje
nam je torba i to je u njoj.
Richie je prema meni tako dobar a seks s njim je kao munje i duge
i proljee. S drogama se samo poigravam, ali o tom sam deku stvarno
postala ovisna. Sve bismo uinili jedno za drugo. Ii e na medicinu i ja
mu moram pomoi kako znam i umijem. Dugo e trajati, ali mi emo ve
nekako progurati. Zamisli, on e studirati jo osam ili deset godina, a
ve je na drugoj godini fakulteta! Mama i tata misle da je jo u
gimnaziji. Mislim da ja neu na fakultet. Tata e biti strano pogoen,
ali meni je vanije raditi i pomoi Richu. im zavrim gimnaziju,
zaposlit u se za stalno i onda emo se srediti. On je odlian student, ali
kae da je u posljednje vrijeme malo popustio.
Stvarno volim tog ovjeka. Stvarno ga volim. Jedva ekam da
budem s njim. Zadirkuje me i kae da sam seksualni manijak jer ga
moljakam da mi dopusti doivjeti seks bez droge. Obeao je da hoe. To
e za mene biti posve novo iskustvo. Jedva ekam.

(?)

Richie i ja nikad nikamo ne idemo. Ve se pretvorilo u ritual da doe po


mene, provede nekoliko minuta s mojim rodieljima i onda odjurimo u
stan koji dijeli s Tedom. Htjela bih da smo zajedno i ulagirani svake
veeri, ali on mi doputa da doem samo kad mi obnavlja zalihu tripova
za prodaju i da mi dovoljno trave i barbiturata dok se opet ne vidimo.
Znam da mnogo ui pa se pokuavam zadovoljiti onim to mi daje, ali to
je sve manje i manje. Moda stvarno imam pretjeranu potrebu za
seksom. Oito je da me seks vie zanima nego njega. Ali, to je samo
zato to se toliko brine zbog mene. Voljela bih da mi dopusti uzimati
pilulu i da ne mora toliko raditi i uiti. Ali, ono to imam tako je super
da ne znam kako bih mogla poeljeti neto vie.

17. listopada
Danas sam opet bila u osnovnoj koli. Ne smeta mi dilati u gimnaziji jer
je robu katkad teko nabaviti i ljudi mi obino sami prilaze i pitaju.
Chris i ja samo donosim od Richieja. On moe nabaviti to god ele,
barbiturate ili amfetamine, LSD ili DMT, met ili bilo to. Klinci u
gimnaziji su jedna stvar, ak i oni mlai, ali danas sam prodala deset
markica s LSD-em nekom klincu koji jo nema ni devet godina, uvjerena
sam. Sigurna sam da on prodaje dalje, a ta su djeca jednostavno
premala! Pomisao da se devetogodinjaci i desetogodinjaci unitavaju
tako mi je odbojna da vie neu ii tamo! Znam da e nabaviti od
nekoga drugog, ali od mene bome nee! Evo, leim na krevetu i
razmiljam o tome otkako sam se vratila kui i zakljuila sam da Richie
mora doi i porazgovarati s tatom o nekoj stipendiji, s onakvim
ocjenama sigurno se neto moe srediti. Sigurno.

18. listopada
Da postoje medalje i nagrade za glupost i lakovjernost, ja bih sigurno
osvojila najveu. Chris i ja otile smo u Richijev i Tedov stan i nali ih
ulagirane kako vode ljubav jedan s drugim. Nije ni udo da Richie nije
bio zainteresiran za mene! A ja za to vrijeme dilam drogu za bijednog
pedera iji tata vjerojatno uope nije bolestan. Pitam se koliko jo
glupaa radi za njega. Tako se sramim! Ne mogu vjerovati da sam
prodavala

jedanaestogodinjacima

dvanaestogodinjacima,

ak

devetogodinjacima i desetogodinjacima. Kakva sam ja sramota za sebe


i svoju obitelj i sve ostale. Nisam nita bolja od onog kurvinog sina
Richieja.

19. listopada
Chris i ja smo cijeli dan sjedile u parku i razmiljale. Ona uzima drogu
vie od godinu dana, a ja tono od 10. srpnja. Zakljuile smo da se ne
bismo mogle promijenii dok smo tu, pa emo otii u San Francisco. I
jednostavno

moram

Richieja

prijaviti

policiji.

Nije

to

zbog

osvetoljubivosti, prkosa ili ljubomore, stvarno nije, nego jednostavno


moram nekako zatiti onu djecu u osnovnoj koli.
Sva ta sranja koja mi je Richie priao o tome kako e oni samo
kupiti drogu drugdje obine su bljezgarije. Njemu nije stalo ni do koga
na svijetu osim njega samoga i jedini nain da se iskupim za ono to sam
inila jest da ga sprijeim da ne navue jo djece. To je jedna od
najgorih stvari u cijeloj toj prii s drogom. Gotovo svatko tko uzima
istodobno i prodaje i to je kao krug koji se sve vie iri dok ne zavri ne

znam ni ja gdje! Stvarno ne znam! Da barem nikad nisam ni poela. A


sad smo se Chris i ja zaklele jedna drugoj da vie neemo nita uzimati.
I stvarno neemo! Dale smo asnu rije i obeale. U San Franciscu
neemo poznavati ni ivu duu koja se drogira pa e biti lako.

(?)
Vrlo je tuno iskrasti se usred noi, ali Chris i ja nismo mogle smisliti
nijedan drugi nain. Autobus kree u 4:30 ujutro i mi moramo biti u
njemu. Prvo emo na neko vrijeme u Salt Lake City, a onda emo se
vratiti i otii u San Francisco. Stvarno me strah to bi mi Richie uinio
kad bi me ulovio. Gotovo sigurno e znati tko ga je prijavio jer sam u
pismu policiji opisala onih nekoliko mjesta gdje uva zalihe. Da barem
zatvore sve dilere!
Zbogom, dragi dome, zbogom, dobra obitelji. Zapravo odlazim
najvie zato to vas toliko volim i ne elim da ikada doznate kakva sam
slaba i loa osoba bila. I mrsko mi je to u prekinuti kolovanje, ali ne
usuujem se pisati i traiti papire da se mogu upisati drugdje jer znam
da biste ih i vi i Richie slijedili. Dragi moji, ostavljam vam pismo, ali
nikad vam ne mogu rei koliko ste mi zapravo sveti.

26. listopada
U San Franciscu smo, u prljavom, smrdljivom, zaguljivom malom
jednosobnom stanu. Obje smo prljave nakon toliko groznih sati u
autobusu i dok se Chris kupa u kupaonici koja je vani na hodniku, malo
u pisati dok ja ne doem na red. Sigurna sam da emo imati dovoljno
novca dok ne naemo posao jer sam zadrala onih sto trideset dolara

koje sam trebala dati onom odvratnom Richieju, a Chris e moi podii
etiristo i neto dolara koje ima u banci. Ova odvratna mala rupa u
kojoj smo kota devedeset dolara mjeseno, ali barem emo imati
dovoljno vremena da se zaposlimo i naemo neki pristojan stan.
Grozno se osjeam zbog roditelja, ali barem e znati da sam s
Chris, a oni misle da je ona draga i pristojna djevojka koja me nee
odvesti na stranputicu. Kao da bih uope mogla zastraniti vie nego to
ve jesam!

27. listopada
Chris i ja smo cijeli dan traile posao. Javile smo se na sve oglase u
novinama, ali ili smo premlade, ili nemamo dovoljno iskustva, ili
nemamo preporuke, ili trae nekoga tko ve ima muterije ili e nas
nazvati. Nikad u ivotu nisam bila tako iscrpljena. Veeras nam nee
trebati nikakva tableta da nas uspava, ak ni na kvrgastoj, odvratnoj
napravi koja se ovdje zove krevet.

28. listopada
Ovdje je sve uvijek vlano i ljepljivo. U ormaru ak raste nekakva
zelena plijesan, ali sreom neemo morati dugo ostati tu, barem se tako
nadam! Ali, danas nismo imale nita vie uspjeha nego juer u traenju
posla. Nismo mogli nai ni Chrisinu prijateljicu.

29. listopada
Zaposlila sam se u jednoj bezveznoj maloj prodavaonici donjeg rublja.
Plaa nije neto, ali barem emo imati za hranu itd. Chris e nastaviti

traiti bolji posao i kad ga nae, ja u dati otkaz i potraiti neto bolje.
Chris se nada da bismo za godinu dana moda mogle otvoriti vlastiti
butik. Ne bi li to bilo super? I kad budemo uspjene, moda emo moi
pozvati svoje da nas vide i uivaju u naem uspjehu.

31. listopada
Chris jo nije nala posao. Svaki ga dan trai, ali odluile smo da nee
uzeti bilo to, nego neto u nekoj prvorazrednoj trgovini gdje e moi
nauiti sve to e nam trebati za na butik. Ja sam svake veeri tako
umorna da se jedva dovuem do kreveta. Nisam znala da te stajanje po
cijeli dan i posluivanje zlovoljnih bezveznjaka moe tako iscrpiti.

1. studenog
Chris i ja smo provele dan obilazei Chinatown i park Golden Gate i
odvezle smo se autobusom preko mosta. Grad je lijep, uzbudljiv i
prekrasan, ali najradije bih se vratila doma. Naravno, nisam to mogla
rei Chris.

3. studenog
Chris je napokon nala posao! U najljepoj maloj trgovini koju sam ikad
vidjela! Poslije posla sam otila tamo i kupila sandale. Tu moe nauiti
sve to treba o nabavljanju i izlaganju i prodaji jer ih je samo dvije u
trgovini. Sheila je vlasnica i nedvojbeno najzanosnija ena koju sam ikad
vidjela. Put joj je bijela i ista poput snijega i ima nevjerojatno duge
trepavice, naravno, lane. Kosa joj je crna poput ebanovine, a visoka je
sigurno 180. Nije mi jasno zato nije fotomodel ili glumica. Njezina

trgovina je u ekskluzivnoj etvrti. Cijene su nevjerojatno visoke, ak i s


Chrisinim popustom, ali jednostavno sam morala malo uivati nakon to
tako dugo tedimo, a i dalje emo morati.

5. studenog
Svaki dan sve vie eznem za domom umjesto da bude obrnuto. Pitam se
kako se Chris osjea. Ne usuujem se nita rei da ona ne bi pomislila
kako sam djetinjasta, to vjerojatno i jesam. Mislim da bih se i vratila
kui da se toliko ne bojim Richieja. Sigurna sam da bi me pokuao
uplesti ako bi ikako mogao. On je takav osvetoljubivi slabi. Sad kod
njega vidim toliko odbojnih osobina da mi nije jasno kako sam si onako
dala isprati mozak. Valjda sam samo bila glupa klinka koja je jedva
ekala da je netko nasanjka. I, ovjee, kako sam se samo nasanjkala!
Ali, sljedei put neu biti tako glupa, a osim toga nee ni biti nikakvog
drugog puta. Nikada vie nipoto neu uzeti drogu! Ona je kriva za sva
ova govna u kojima sam se nala i voljela bih da nikad nisam ni ula za
nju. I voljela bih da na pisma ne stavljaju ig jer bih onda mogla pisati
mami i tati i klincima i baki i djedu i moda ak Rogeru. Toliko bih im
toga eljela rei. teta to to nisam na vrijeme shvatila.

8. studenog
Ustani, radi, jedi, radi i srui se u krevet mrtva umorna. ak se vie ni
ne kupam svaki dan, prenaporno mi je ekati da se zajednika kupaonica
u hodniku isprazni.

10. studenog

Dala sam otkaz i sad u potraiti zanimljiviji posao. Sheila mi je dala


popis mjesta na kojima mogu pogledati i rekla da se mogu pozvati na
nju.
P. S. Kupile smo rabljeni televizor za 15 dolara. Ne radi ba dobro, ali
je s njim ipak ljepe.

11. studenog
E pa, dnevnie,
to veli na ovo? Dobila sam posao u prvih sat vremena traenja,
zapravo u drugoj trgovini u koju sam otila. Mario Mellani izrauje
prekrasan nakit po narudbi. Mnogi komadi su prepuni dragulja. Htio je
nekoga mladog i svjeeg da mu slui pomalo kao ukras. Laska mi to je
izabrao mene! Gospodin Mellani je visok i debeo i vedar i kae da ima
enu i osmoro djece koji ive u Sausalitu i ve me pozvao da u jednu
nedjelju doem na ruak i upoznam ih.

13. studenog
Oboavam novi posao. Gospodin Mellani mi je kao drugi otac. Ima
ekskluzivnu trgovinu u predvorju vrlo skupog hotela, a ipak svaki dan
donosi ruak u papirnatoj vreici i dijeli ga sa mnom. Kae da to radi
kako se ne bi previe udebljao. A Chris i ja u nedjelju idemo k
njegovima na ruak! Nije li to super? Bit e ba krasno opet vidjeti malu
djecu. Njegov sin Roberto je Timove dobi, a drugi mu je sin samo tri
dana mlai od Alexandrije. Misli da sam ja siroe i na neki nain i
jesam. No, dobro.

Zna, mogla bih esto izlaziti da nisam izbirljiva. Nae predvorje


je prepuno bogatih debelih staraca i njihovih bogatih starih ena u nercu
i hermelinu. Mukarci strpaju ene u apartmane a onda mi se dou
upucavati. A ima i bezbroj trgovakih putnika koji prou kroz trgovinu i
pokuavaju me dotaknuti. Nije mi trebalo dugo da ih nauim prepoznati
im se pojave na vratima.

(?)
Chris i ja imamo sree to su i njezina i moja trgovina zatvorene
nedjeljom i ponedjeljkom pa moemo zajedno provoditi slobodne dane.
Nismo srele mnogo mladih ljudi naih godina. Sheila je vjerojatno
tridesetogodinjakinja koja se izvrsno dri, a gospodin Mellani je,
dakako, dovoljno star da mi bude otac, to sve bre i postaje. Sutra
idemo k njemu.

16. studenog
Kod gospodina Mellanija je bilo odlino. ive u brdovitom predjelu,
izgleda gotovo kao da si na selu. To je na samom kraju autobusne linije
i sve je prepuno prastarih stabala. Gospoa Mellani i djeca su ba kao
talijanske obitelji iz filmova, a nikad nisam vidjela da netko tako dobro
kuha. Djeca, ak i ona starija, stalno se maze s roditeljima. Tako neto
nikad nisam vidjela. Mario, veliki sedamnaestogodinjak, iao je na
nekakav izlet i izljubio je i izgrlio oca i sve ostale kao da odlazi
zauvijek. I poslije su se stalno uzajamno pljeskali,cmakali i dodirivali.
Prekrasno iskustvo od kojeg se osjeam samo jo osamljenije.

19. studenog
Chris je s posla dola sva u oblacima. Da je gospodin Mellani ne bi
nadmaio, Sheila nas je pozvala na tulum u subotu naveer poslije posla.
Poet e prilino kasno jer svi radimo do devet, ali drago mi je jer zvui
jako glamurozno i sofisticirano ii na tulum koji poinje u pola
jedanaest.

20. studenog
Chris i ja smo se najprije zabrinule to emo odjenuti kad bude ile k
Sheili. Ali, ona nam je rekla neka samo odjenemo neto udobno, to je
odlino jer smo od kue ponijele samo po jedan koveg, a ne elimo
troiti ako ba ne moramo. Mislim da emo ostati u ovom stanu jo
nekih est mjeseci, a onda emo vjerojatno imati dovoljno novca da
krenemo svojim putom. Nadam se da e nam Sheila dati svoj blagoslov i
pomoi nam. Moda bi nam i gospodin Mellani dao da prodajemo neke
od njegovih jeftinijih komada. Mario e doi raditi u trgovinu im
maturira, pa me moda ionako vie nee trebati.

21. studenog
Sheilin tulum je sutra. Pitam se tko e jo doi. Chris mi uvijek pria o
ljudima s filma i televizije koji navraaju i koje Sheila osobno poznaje.
Ili se barem svi ljube i govore jedno drugome "dragi" i "draga".
Zamisli kako bi to bilo osobno poznavati filmske i televizijske
zvijezde! ....... je jednom dola u trgovinu gospodina Mellanija i kupila
veliki prsten, ali ona je tako stara da sam je vidjela samo u jednom filmu

na televiziji, u kojem je glumila ne osobito uzbudljivu ni glamuroznu


luakinju.

22. studenog
Oh, sretne li subote! Danas je veer sofisticiranosti. Pitam se hoe li me
smatrati jako naivnom ako budem pila kolu a ne pjenuac ili to ve oni
budu pili. Moda nitko nee ni primijetiti. Moram juriti na posao,
tramvaj je katkad pretrpan u ovo doba dana, a ne elim visjeti kroz
vrata. Pokvarila bi mi se frizura.

23. studenog
Opet se dogodilo i ne znam bih li plakala ili se veselila. Ali, ovaj put
smo barem svi bili odrasli i nismo kvarili djecu. Istina, mene neki ne bi
smatrali sasvim odraslom, ali svi misle da i ja i Chris imamo osamnaest
godina i to je najvanije. Uglavnom, Sheila stanuje u nevjerojatno
lijepom stanu s prekrasnim pogledom. Imaju portira koji izgleda jo
otmjenije nego portiri u hotelu u kojem radim a oni su prilino
impresivni. Odvezle smo se dizalom do njezinog stana nastojei se
drati kao svjetske ene kojih se nita ne moe dojmiti, a zapravo smo
obje ostale bez daha nakon one nae rupe. ak je i dizalo bilo
impresivno, sa zlatnim vinilpapirom na dvije strane i crnom oplatom na
druge dvije.
Sheilin stan izgleda kao da si uao u asopis za unutranji dizajn.
Cijela dva zida su od stakla i gledaju na svjetla grada. Morala sam se
napinjati da ne zinem od uda, ali to je bilo kao da smo u filmu.

Sheila nas je obje blago poljubila u obraz i uvela nas u sobu u


kojoj su, oko velikog stolia ukraenog zlatom i zrcalima, bili razbacani
jastuci ivih boja. Kraj kamina je golemi upavi smei naslonja i sve je
to skupa stvarno bilo nevjerojatno.
Onda je zazvonilo zvonce i poela su dolaziti najljepa ljudska
bia koja sam ikad vidjela. Mukarci su bili prekrasni, kao suncem
opaljeni kipovi rimskih bogova, a ene tako zanosne da sam istodobno
bila i sretna i uplaena. Ali, nakon nekog vremena mi je sinulo da smo
mi mlade i blistave i zdrave, a te su ene stare, stare, stare. Vjerojatno
ujutro ne mogu izii iz kue bez pola tone minke. Tako da se zapravo
nismo trebale brinuti.
Onda sam je namirisala. Gotovo sam se prekinula upola reenice,
miris je bio tako jak. Chris je bila na drugoj strani sobe, ali vidjela sam
da se i ona ogleda i znala da ju je i ona namirisala. Zrak kao da se
zgusnuo i dio moga uma je preklinjao da i ja malo dobijem. Nisam znala
bih li pobjegla, ostala ili to. Onda sam se okrenula i neki mukarac mi
je dodao doint i to je bilo to. Htjela sam se ulagirati vie nego ita
drugo na svijetu. To je bio pravi svijet, tu su bili pravi ljudi i ja sam
eljela biti dio svega toga.
Ostatak veeri protekao je sjajno. Svjetla, glazba, zvukovi i San
Francisco bili su dio mene a ja dio njih. Bilo je to jo jedno nevjerojatno
putovanje i ne znam kako je dugo trajalo. I Chris i ja smo ostale spavati
kod Sheile i tek smo poslijepodne dovoljno dole k sebi da se pokupimo
i vratimo u naa bijedna etiri zida.
Malo me brine jer ne znam to se zapravo dogodilo. Ne znam
jesmo li puili hai, koji je sada prilino teko nabaviti, ili neto drugo.

Ali, nadam se da neu opet morati prolaziti ono "jesam li ili nisam" do
sljedeeg mjeseca. Ako se vraamo na isti stari vrtuljak, barem u
nabaviti kontracepcijske pilule. Ne mogu podnijeti tu neizvjesnost, a
samo mi jo nedostaje da ostanem... Ne elim ni misliti o tome.

(?)
Kod Sheile je tulum gotovo svake veeri i mi smo uvijek pozvane.
Nisam jo srela nekoga tko bi mi se doista sviao, ali ludo je i zabavno i
gotovo uvijek prespavamo kod nje, to je mnogo bolje nego vratiti se u
nau rupu. Chris je doznala da je Sheila bila udana za ....... i da joj je
alimentacija tako velika da i ona i njezini prijatelji mogu raditi to god
ele. Uh, kako bi bilo super imati toliko love! Mislim da bih ivjela isto
kao ona, samo jo bolje.

3. prosinca
Prola je no bila najgora no u cijelom mom usranom, trulom,
smrdljivom, sjebanom ivotu. Bilo nas je samo etvoro, i Sheila i Rod,
njezin sadanji "deko", dali su nam heroin. Isprva smo se malo bojale,
ali oni su nas uvjerili da su sve prie o njemu samo obino mitovi ha,
ha! Ali, bila sam i prilino uzbuena i zapravo sam jedva ekala dok sam
ih gledala kako se pripremaju. Heroin je fantastian, posve drukiji od
svega to sam dosad probala. Osjeala sam se njeno i pospano i
nevjerojatno

mekano,

kao

da

lebdim

iznad

stvarnosti

da

su

svakodnevni problemi zauvijek izgubljeni u svemiru. Ali, upravo prije


nego to sam otila predaleko da bih znala to se dogaa, vidjela sam
kako Sheila i onaj kurvin sin uzimaju spid. Sjeam se da sam se upitala

zato oni ubrzavaju kad su nas tako lijepo usporili, i tek sam poslije
shvatila da su nas gadovi naizmjence silovali i to surovo i sadistiki. To
su sve vrijeme i planirali, govnari obini.
Kad smo se Chris i ja napokon spustile, nekako smo se odvukle
do stana i dugo razgovarale. Dosta nam je! Sranje koje ide uz drogu
jednostavno je previsoka cijena. Ovaj put emo zaista uvati jedna
drugu i pomagati si. Osuivala sam Richieja to je jebeni homi, ali
moda ne bih smjela biti tako stroga. Sa svime to je svaki dan uzimao,
nije ni udo da je izgubio vlast nad sobom.

Jo uvijek 3. prosinca
Chris i ja smo ponovno razgovarale i odluile smo se izvui iz ovog
sranja. S jueranjom plaom imamo sedamsto dolara pa moda moemo
otvoriti butik u nekoj ne tako otmjenoj etvrti. A sigurno je da se vie
neemo drogirati. Toga nam je objema dosta!
ao mi je to u otii od gospodina Mellanija. Bio je prema meni
tako dobar i ljubazan, ali ni Chris ni ja ne moemo podnijeti pomisao da
ikad vie vidimo onu sadistiku gaduru Sheilu... I tako u jo jednom
morati napisati "hvala" i "volim vas".

5. prosinca
Deset sati na dan traimo neko zgodno mjesto, ali zasad nismo imale
sree pa smo zakljuile da bismo moda trebale otvoriti trgovinu u
blizini Berkeleyja. Tamo svi studenti nose mnogo nakita, a Chris je
barem uspjela zapisati imena nekih nabavljaa prije nego to je otila, a
mislim da bih ja znala izraditi neke originalne stvari nakon to sam

promatrala gospodina Mellanija. Bilo bi ba super kad bismo imale


trgovinu u kojoj bi Chris obavljala nabavku i prodaju,a ja radila neto
kreativno.

6. prosinca
E pa, danas smo ga nale na novi dom. Mali stani u prizemlju blizu
Berkeleyja koji je sad postao komercijalna etvrt pa moemo koristiti
spavau sobu i kuhinju za ivot, a dnevnu sobu i siunu blagovaonicu
za izlaganje i rad. Sutra se selimo i poinjemo liiti. Imamo lijep veliki
prozor samo oko metar iznad ulice pa e nam to biti odlian izlog, a ako
popravimo i obojimo namjetaj, sve skupa nee izgledati tako loe.
Radit emo svakakve ludorije, na primjer, stare stolove emo prekriti
pustom, koji nije skup, i staviti imitaciju leopardove koe na stolce i na
dio zida ako budemo imale dovoljno novca. Bit e tako lijepo opet imati
mjesto koje moe nazvati svojim domom, a mi emo ga urediti tako da
izgleda kao da ga netko voli i ivi u njemu. Na prijanji stan nismo
potroile ni novia.

9. prosinca
Imala sam previe posla da bih pisala. Radimo dvadeset sati na dan.
Obje se smijemo i kaemo kako bi nam dobro dola neka tabletica, ali ni
jedna ni druga nikad vie neemo popustiti iskuenju. U prostorijama za
ivot nismo nita radile, ali trgovina izgleda prekrasno. Ve je navratilo
nekoliko studenata i reklo nam kako sjajno izgleda i pitalo kad
otvaramo. Nismo imale novca za sag pa smo pod obojile ruiasto,
zidove ruiasto i bijelo, a ukrase crveno i purpurno. Super izgleda.

Umjesto imitacije leoparda odluile smo se za umjetno bijelo krzno i


izgleda fenomenalno. Chris je cijeli dan u veletrgovinama, a sutra
otvaramo, spavale noas ili ne.

10. prosinca
Izgleda da je Chris tono znala to treba kupiti jer smo danas prodale
robe za dvadeset dolara. Sutra e morati otii kupiti jo.

12. prosinca
Vodovod proputa i zahod se zaepljuje, a toplu vodu imamo samo
ponekad, ali ni to nam nije vano. Studenti navraaju gledati nau
televiziju koju smo stavile u trgovinu ili samo sjediti i priati. Skratile
smo noge na stolcima tako da su samo tridesetak centimetara od poda, a
budui da ih imamo pet (jedan je bio slomljen), sad imamo zgodan
prostor za druenje. Netko nam je predloio da napunimo hladionik
osvjeavajuim napicima i onda naplaujemo 50 centi uz mogunost
gledanja televizije. Mislim da emo i to pokuati. Razmiljamo i o tome
da za nekoliko tjedana kupimo neki jeftini rabljeni gramofon ako stvari i
dalje budu ile tako dobro. Trgovina nam je prilino velika i samo nam
polovica prostora treba za posao.
Veina studenata izgleda ima prilino love, a dovoljno kupuju da
zasluuju malo sjediti i priati ako ele.

13. prosinca
Danas nam je jedan deko koji je dolazio ve nekoliko puta ponudio
svoj gramofon za dvadeset pet dolara jer e si on napraviti novi. Bile

smo oduevljene i veeras emo ga ukrasiti crvenim barunom i zlatnim


poklopcima za gumbe. Kako e se sutra svi iznenaditi! Drago mi je to
sam stalno tako umorna da zaspim im dotaknem krevet jer ne elim
razmiljati, osobito ne o Boiu.

15. prosinca
Chris je danas ustala rano jer je ila u veletrgovine, a ja sam sluala
radio dok sam istila trgovinu. Onda su pustili "She's Leaving Home" i
dok se nisam ni snala, potekle su mi suze kao da je netko otvorio dvije
slavine u mojoj glavi. Oh, ta je pjesma napisana za mene i za tisue
djevojaka poput mene koje pokuavaju pobjei. Moda se nakon Boia
vratim kui, moda ak i prije Boia. Ona zbrka s Richiejem se dosad
valjda sredila pa se mogu vratiti i na polugoditu krenuti u kolu. Chris
moe zadrati cijelu trgovinu, a dotad emo ve biti na vrstim nogama,
ili e se moda i ona htjeti vratiti kui sa mnom, ali neu joj to jo
spominjati.

17. prosinca
Postalo nam je pomalo monotono. Svi samo ele razgovarati o drogi
koju uzimaju i o tome kako se osjeaju kad je uzmu. Sjeam se kako je
tatin tata prije nego to je umro priao samo o tome to ga i koliko
boli. Ovo drutvo poinje na mene djelovati na isti nain. Nikad ne
govore o tome to ele u ivotu ili o obitelji nego samo o tome tko
prodaje, koliko e idue godine dobiti love i tko ima najmanje i hoe li
spojiti kraj s krajem. A i mene je poelo hvatati "ludilo". Pitam se hoe
li se ove godine stvarno dogoditi revolucija u ovoj zemlji. Kad oni o

tome govore, sve zvui prilino razumno i uzbudljivo unititi sve i


krenuti iz poetka, nova zemlja, nova ljubav, zajednitvo i mir. Ali, kad
sam sama, sve mi to izgleda kao samo jo jedno ludo drutvo drogeraa.
Tako sam zbunjena. Teko mi je povjerovati da e se uskoro majke
boriti protiv keri i oevi protiv sinova kako bi se stvorio novi svijet.
Ali, moda me uvjere u svoja stajalita kad doem na fakultet ako
ikada uope dospijem do fakulteta.

18. prosinca
Danas smo jednostavno zakljuale trgovinu i otile. To je prvi put u
nekoliko tjedana da smo zajedno izile, a klinci i njihovi problemi
stvarno su nam dojadili. Dugo smo se vozile autobusom, a onda spiskale
lovu na veeru u francuskom restoranu. ak je bilo ugodno ponovno biti
dotjerana nakon tolikih tjedana u starim hlaama i radnoj odjei. Ali,
kad gledamo sve te boine ukrase po ulicama i trgovinama, obje se
osjeamo pomalo osamljeno iako ni jedna ni druga nita ne kaemo. ak
sam i samoj sebi pokuala odglumiti da me nije briga, ali tebi, dragi
dnevnie, mogu priznati istinu. Osamljena sam, boli me srce, mrzim
ovakav ivot, imam osjeaj da u potratiti ivot. elim se vratiti svojoj
obitelji i koli. Ne elim samo sjediti i sluati klince koji mogu doma za
Boi i mogu pisati i telefonirati kad god ele. Zato ja ne mogu?
Vjerojatno nisam uinila nita to nisu i oni. Svi narkomani dio vremena
provedu u kanalizaciji svijeta, to dvoje je nerazdvojno.

22. prosinca

Nazvala sam mamu. Bila je tako sretna to me uje da sam je jedva


razumjela, toliko je plakala. Ponudila je da e mi poslati novac ili da e
tata doi po mene, ali rekla sam joj da imamo dovoljno i da emo se
vratiti veeras, prvim zrakoplovom. Zato to nismo uinile prije
nekoliko tjedana, mjeseci, svjetlosnih godina? Ba smo glupe!

23. prosinca
Sino je bilo kao da sam stigla u raj. Zrakoplov je kasnio, ali mama,
tata, Tim i Alexandria su me doekali i svi smo bez srama plakali kao
djeca. Baka i djed e danas doletjeti da me vide i ostat e za Boi.
Ljepi doek ne mogu ni zamisliti. Osjeam se kao razmetni sin kojeg
primaju natrag u obitelj i nikad vie neu otii.
Chris su doekali mama i tata i takoer su svi plakali. Chrisin
odlazak imao je jednu dobru posljedicu. Njezini su opet bliski kao to,
kau, odavno nisu bili.

Kasnije
Tako mi je drago to smo Chris i ja bile uspjene u naem malom
pothvatu. Mark, jedan od mladia koji su navraali u trgovinu, napravio
je nekoliko polaroid snimki i nai su bili zadivljeni. Naravno, ispustili
smo iz prie sve one pustolovine u San Franciscu i mami je bilo drago
to nismo ni otile na Haight-Ashbury, koji sad ionako vie nije nita.
Poslijepodne sam nazvala informacije i traila Richiejev i Tedov
broj telefona, ali nisu ih imali. Pretpostavljam da su se jednostavno
izgubili i od toga mi je lake. Sad svi misle da smo pobjegle samo zato

to smo htjele biti samostalne. Provjerit u jesu li jo upisani na


fakultet, za svaki sluaj.

24. prosinca
Cijela kua mirie. Ispekli smo hrpu torti, pita i kolaia. Baka je
odlina kuharica i znam da od nje mnogo toga mogu nauiti i doista u
se potruditi. Okitili smo bor i ukrasili cijelu kuu i Boi e ove godine
biti jo ljepi nego ikad prije.
Danas sam nazvala Chris. Odlino se osjea. Njezini roditelji i
teta Doris koja je invalid i ivi s njima jako se trude da budu dobri
prema njoj. Oh, tako je dobro biti kod kue. Mama je valjda imala
pravo, Chris i ja smo razmiljale samo o loim stvarima. Ali, vie
neemo!

25. prosinca
Dnevnie, danas je Boi i ekam da se moji probude da odemo
isprazniti arape i razmotati darove. Ali, najprije sam htjela imati
vlastiti sveti dio ovog posebnog svetog dana. Htjela sam se osvrnuti na
sve to sam uinila i pokajati se i obeati da u biti dobra. Sad mogu s
ostalima pjevati "O, doite svi vi vjerni, veseli i pobjedonosni" jer ovaj
put se stvarno osjeam pobjedniki!

26. prosinca
Dan poslije Boia obino je pomalo tuan, ali ove godine sam uivala
pomagati mami i baki, prati, pospremati i istiti. Osjeam se odraslo.
Vie ne spadam s djecom, sad pripadam meu odrasle! I to mi se silno

svia! Prihvatili su me kao osobu, kao individuu. Pripadam! Vana sam!


Netko sam!
Adolescenti prolaze teko razdoblje. Odrasli se prema njima
ponaaju kao prema djeci, ali oekuju da se oni ponaaju kao odrasli.
Zapovijedaju im kao da su male ivotinje, a onda oekuju da reagiraju
kao zrele, uvijek racionalne i samopouzdane osobe. Teko je to vrijeme
izgubljenosti i traenja. Moda je najgore sad iza mene. Barem se tako
nadam, jer znam da nemam ni snage ni otpornosti da jo jednom proem
tako neto.

27. prosinca
Posvuda se osjea boino raspoloenje. Ono prekrasno, posebno doba
godine kad se sve to je dobro ponovno raa na zemlji. Uivam! Kao da
nikad nisam ni odlazila.

28. prosinca
Pregledala sam boine estitke i nala estitku od Rogerovih roditelja.
Grozno se osjeam zbog toga. Ne bi li bilo lijepo da su nae obitelji u
rodu? Ali, to sad vie nije mogue i ne smijem se muiti razmiljajui o
tome. Osim toga, to je vjerojatno bila samo djeja ljubav.

29. prosinca
Mama i tata prireuju novogodinji domjenak za sve ljude povezane s
tatinim odsjekom. Moglo bi biti zabavno. Baka e pripraviti onaj svoj
nabujak od prokule i piletine i kolaie s naranom. Mljac! Obeala mi
je da mogu pomoi, a doi e i Chris.

30. prosinca
Jo su blagdani a ja se dan i no osjeam blaeno!

31. prosinca
Ova veer donijet e mi prekrasnu novu godinu. Kako sam skrueno
zahvalna to sam se rijeila stare. Kao da nije stvarna! Voljela bih da je
mogu jednostavno istrgnuti iz svojeg ivota kao stranicu kalendara,
barem posljednjih est mjeseci. Kako mi se samo to moglo dogoditi?
Meni, koja sam iz ove dobre, drage, ugledne obitelji! Ali, nova e
godina biti drukija, puna ivota i novih mogunosti. Voljela bih da
postoji nain da doslovno, trajno i potpuno izbriem stvarne none more
koje sam proivjela, ali budui da ne postoji, moram ih gurnuti natrag u
najmranije i najnedostupnije kutke

mozga gdje e se moda s

vremenom izgubiti ili e ih prekriti novi slojevi. Ali, dosta ovog


brbljanja i piskaranja. Moram dolje, pomoi mami i baki. Moramo jo
obaviti milijun sitnica prije domjenka. Jurim.

1. sijenja
Domjenak je stvarno bio zabavan. Nisam mislila da tatini prijatelji mogu
biti tako zanimljivi i duhoviti. Neki mukarci su priali o nevjerojatnim
sudskim sluajevima i jo nevjerojatnijim presudama. Neka stara bogata
ekscentriarka ostavila je cijelo svoje bogatstvo

dvjema obinim

makama koje su nosile ogrlice s dijamantima dok su se motale po kui i


zavijale po ulici. U oporuci je pisalo i da se makama ne smije nametati
nita to bi se protivilo njihovim prirodnim nagonima. I tako je sud

unajmio etiri maje dadilje s punim radnim vremenom koje su ih


neprestano drale na oku. Moda su ti ljudi koji su to priali malo
pretjerali jer je bilo tako smijeno, ali nisam sigurna. Moda su samo
bili dobri pripovijedai.
Neki roditelji su priali o otkaenim stvarima koje su uinila
njihova djeca, a tata je ak s ponosom ispriao neke dobre stvari o
meni... zamisli!
U pono su svi stavili papirnate kape i zvonili zvoncima i udarali
o gongove itd., a onda je bila ponona veera i baka, Chris, Tim i ja
smo posluivali.
Nismo legli sve do etiri, ali taj dio je jo bio najzabavniji. Kad
su gosti otili, moji i Chris i ja smo se presvukli u pidame i oprali sue
i spremili kuu, a bili smo nevjerojatno oputeni i sretni. Djed je prao
sue. Pjena od deterdenta mu je bila do lakata, a pjevao je na sav glas.
Tvrdio je da je perilica za sue prespora kad ima toliko posla, a tata je
donosio posue i lizao prste. Stvarno je bilo super! Ne znam je li
pravim gostima bilo tako lijepo kao mami, tati, baki, djedu, Timu i meni.
Bi li Chris radije bila sa svojima da nisu otili na neki drugi domjenak?
Valjda su to samo neka od pitanja na koja nikada neu znati odgovor, a
nisu ni osobito vana.

2. sijenja
Sutra ponovno kreem u kolu. Osjeam se kao da me nije bilo
stoljeima, a ne samo dio polugodita. Ali, sad u je znati cijeniti, vjeruj
mi. Nauit u hablati Espanol kao prava panjolka. Prije sam mislila da

je glupo uiti strane jezike, ali sad shvaam koliko je vano moi
komunicirati s ljudima, sa svim ljudima.

3. sijenja
Chris ide u etvrti razred, ali i dalje moemo ruati zajedno. Malo je
gadno ponovno se prilagoditi.

4. sijenja
Kakav ok! Danas mi je priao Joe Driggs i pitao imam li robe. Stvarno
sam zaboravila da sam jo do nedavno bila dilerica. Uh, nadam se da se
pria nee iriti i da u to progurati. Joe isprva nije vjerovao da sam sad
ista. Bila mu je frka i molio me da mu nabavim bilo to. Nadam se da
George nee nita uti o tome.

5. sijenja
Danas nitko nije spominjao drogu. Nadam se da je Joe rekao ostalima.

6. sijenja
I Chris i meni su rekli za neki tulum ovaj vikend, ali pitala sam mamu
moe li Chris vikend provesti kod nas. Sigurna sam da ne bih dola u
iskuenje, ali jednostavno ne elim riskirati. Osim toga, iskreno sam (ili
barem djelomice iskreno) rekla mami da nas u koli gnjavi loe drutvo i
da nam sljedeih nekoliko tjedana treba podrka obitelji. Mama je bila
gotovo zahvalna to sam joj se povjerila i rekla je da e tata i ona
pokuati isplanirati neto posebno za sljedea dva vikenda i vidjeti s
Chrisinima mogu li oni uiniti isto ona dva iza toga. Bio je tako ugodan,

topao osjeaj znati da komuniciramo, i to ne samo rijeima. Sjajno je


imati obitelj!

11. sijenja
Moja obitelj i Chris proveli smo vikend u planinama. Bilo je onako kako
sam se i nadala. Tata je posudio kuu od nekoga s posla i kad smo
otkrili kako ukljuiti vodovod i upaliti pe i sve ostalo, bilo je super.
Nou je padao snijeg i svi smo naizmjence istili auto, ali i to je bilo
krasno. Tata kae da e sad ee posuivati ili unajmljivati planinsku
kuu. Izvrsna je za odmor. udno kako uvijek moe dobiti slobodne
dane kad smatra da doista mora.

13. sijenja
George me pozvao da iziemo u petak naveer. Prilino je bezvezan, ali
takvi su valjda najbezopasniji.

14. sijenja
Lane mi je priao za vrijeme ruka i navaljivao da ga spojim s nekim
drugim. Njegovog dilera su ulovili i sad mu je gadno. Izvrtao mi je ruku
dok nije pomodrjela i natjerao me da mu obeam da u mu za veeras
nabaviti barem malo ita. Nemam pojma to da radim. Chris mi je
predloila da ga nabavim od Joea, ali ne elim imati posla ni s kim od
njih. Tako me strah da sam se gotovo razboljela. Zapravo, i jesam
bolesna.

15. sijenja

Draga naivna mama! Lane me sino dvaput zvao i zahtijevao da


razgovara sa mnom, ali ona je osjetila da neto nije u redu i rekla mu je
da sam bolesna i da mi nipoto ne moe smetati. ak mi je rekla neka
danas izostanem iz kole zamisli da mi ONA to predloi, a uvijek je
bila protiv toga da ikad izostajem. Uglavnom, stvarno cijenim to to joj
je stalo i voljela bih da joj se mogu povjeriti. Pitam se koliko Lane zna
o Richu i meni???

17. sijenja
George me odveo na kolski ples, ali sve su pokvarili Joe i Lane, koji su
me neprestano gnjavili. George je elio znati to se dogaa pa sam mu
rekla da je Lane ljubomoran jer me on pozvao van a ja sam ga odbila.
Hvala Bogu to je glazba bila tako glasna da nismo mogli mnogo
razgovarati. Kad bi me barem ostavili na miru!

20. sijenja
Tata ima puno obveza pa sljedei vikend ne moemo nikamo, ali barem
moemo neto raditi. Mama je rekla da e mi pomoi saiti novi kostim
od vinila, koji izgleda kao koa.

21. sijenja
Gloria i Babs su me doekale poslije kole i otpratile me dio puta do
kue. Nisam znala kako ih se otarasiti a da ne budem potpuno gruba, ali
voljela bih da me ostave na miru. Mama je naila u autu ba kad smo
doli do ugla Ulice Elm pa sam je zaustavila. Nevjerojatno! Cijelim
putem do kue priala je kako su Gloria i Babs drage djevojke i kako bi

bilo dobro da imam mnogo prijateljica a ne samo Chris. Kad bi samo


znala!

24. sijenja
Oh, k vragu, k vragu, opet se dogodilo. Ne znam bih li vriskala od sree
ili se posula pepelom i navukla vreu, to god to znailo. Svi koji kau
da trava i tripovi ne stvaraju ovisnost proklete su, glupe budale! Pojma
nemaju! Uzimam ih od 10. srpnja, a kad nisam uzimala bojala sam se i
pomisliti na ita to na bilo koji nain podsjea na drogu. I sve sam se
vrijeme pretvarala pred samom sobom da je mogu ostaviti kad god hou.
Svi glupi, kretenski klinci koji misle da se samo poigravaju
zapravo ive samo za sljedee iskustvo. Kad ih jednom kua, ne moe
vie ivjeti bez droge. Sve ostalo je dosadno, prazno, besmisleno
postojanje. Odvratno je. I drago mi je to sam se vratila! Drago, drago,
drago! Nikad mi nije bilo bolje nego sino. Svaki sljedei put je najbolji
put. I Chris se slae. Kad me sino nazvala i zamolila da doem k njoj,
znala sam da se dogodilo neto strano. Zvuala je kao da ne zna to da
radi. Ali, kad sam dola tamo i osjetila onaj nevjerojatni miris, samo
sam sjela na pod u njezinoj sobi i plakala i puila. Bilo je divno i krasno
i predugo smo bile bez iega. Nikada neu moi opisati kako je to
super.
Poslije sam nazvala mamu i rekla joj da u prenoiti kod Chris jer
je malo potitena. Potitena! Nitko osim narkomana ne zna pravu
suprotnost potitenosti.

26. sijenja

Chris se osjea pomalo krivom, ali meni je drago to opet uzimamo i


pripadamo svijetu! I svijet pripada nama! Jadni dobri stari George morat
e otii onamo kamo odlaze svi staromodnjaci. Svratio je da me poveze
u kolu, ali mene to uope nije zanimalo. Vie mi ne treba ni kao voza.

30. sijenja
Danas sam razgovarala s Laneom i on je stvarno nevjerojatan. Ima novi
kontakt i moe mi nabaviti to god elim. I tako sam mu rekla da
najvie volim spid. Tko bi se iv elio usporavati kad se moe ubrzati,
nije li tako?

6. veljae
ivot je sad stvarno nevjerojatan. Vrijeme kao da je beskrajno, a ipak
sve tee tako brzo. Uivam!
P. S. Mami je drago to sam se opet "snala". Drago joj je uti da me
ljudi nazivaju. Nije li to nevjerojatno?

13. veljae
Lanea su sino ulovili. Ne znam kako su doznali za njega, ali valjda je
previe prodavao onim svojim klincima. Samo mi je drago to nisam bila
tamo. Moji dragi, nevini i naivni roditelji ne doputaju mi da vikendom
ostajem do kasna vani. Pokuavaju me zatititi od Baba Roge. Nisam
previe zabrinuta za Lanea. Ima samo esnaest godina i vjerojatno ga
nee puno gnjaviti, samo mu dati packu.

18. veljae

Zalihe su nam presuile sad kad se Lane mora uzorno ponaati, ali Chris
i ja smo snalaljive. Uglavnom, snalazimo se.
Mislim da u poeti uzimati pilulu. To je mnogo lake nego se
stalno brinuti. Kladim se da je do pilule tee doi nego do droge po
emu se vidi kako je ovaj svijet zapravo sjeban.

23. veljae
Dragi dnevnie,
uh, ovjee! Sino su napravili raciju kod Chris dok su joj teta i
roditelji bili vani, ali Chris i ja smo glumatale. Murjak je samo stajao i
odmahivao glavom dok smo se mi klele roditeljima da nam je to bio prvi
put i da se zapravo nita nije dogodilo. Hvala Bogu to su doli dok
smo jo bile pribrane. Pitam se kako su znali da smo tamo???

24. veljae
Ovo je neto najsmjenije to sam ikad ula: mama je zabrinuta da se
njezinoj curici moda dogodilo neto o emu se ne moe prisliti ni
govoriti. Hoe da odem dr. Langleyju na pregled, nije li to komino?
Trebalo mi je neko vrijeme da uvjerljivo odglumim nevinost i
neznanje. Gledala sam je kao da nemam pojma na to misli pa ju je na
kraju ak bilo sram to je uope tako neto pomislila.
(?)
Svi smo dobili uvjetnu i ne smijemo se druiti, a mama i tata me od
ponedjeljka alju psihijatru. To je valjda dio uvjeta da ne zavrimo na
sudu. Pria se da su Lanea poslali u neku kolu za oporavak gdje e
ivjeti pod kljuem. To je bio trei put da su ga ulovili. Nisam to znala.

Pa, barem nee misliti da sam ja s tim imala neke veze budui da su i
mene ulovili. Meni je to barem prvi put. Zapravo sam imala sree.

27. veljae
Po tome kako se mama i tata ponaaju prema meni ovjek bi pomislio da
mi je est godina. Moram poslije kole ravno kui kao da sam mala
beba. Kad sam jutros odlazila, mama mi je rekla: "Poslije kole odmah
doi kui." Kao da u se ulagirati u pola etiri poslijepodne to,
uostalom, i ne zvui tako loe.

Kasnije
Poslije veere sam krenula u papirnicu da kupim bojice kako bih zavrila
mapu i kad sam krenula kroz vrata, mama je rekla Timu neka ide sa
mnom. Stvarno pretjeruje! Da me uva moj mlai brat! Njemu se to nije
svidjelo nita vie nego meni. Zamalo sam mu rekla zato je traila da
ide sa mnom. Tako im i treba. Znam to bih trebala uiniti, trebala bih i
njemu dati da neto proba! Moda i hou! Moda ga iznenadim tripom
na bombonu. Ha! Kad bih barem mogla biti sigurna da bi uspjelo.

1. oujka
Dosta mi je. Sve me ovo toliko ivcira da u poludjeti. Praktiki ni u
zahod ne mogu sama.

2. oujka
Danas sam bila kod psihijatra, debelog, runog ovjeuljka koji nema
muda ni smraviti. ovjee, zamalo sam mu preporuila amfetamine

smanjili bi mu apetit i istodobo dali energiju. To bi mu ba i trebalo.


Samo je sjedio i gledao me preko naoala i ekao da mu ispriam sone
pojedinosti. On je gotovo neto najgore to mi se ikad dogodilo.

5. oujka
Jackie mi je na engleskom doturila nekoliko kopilota kad je dijelila
testove. Veeras kad svi legnuli ulagirat u se sama. Jedva ekam.

(?)* /Kod sljedeih unosa nema nadnevaka. Zapisani su na komadiima


papira, papirnati vreicama itd./
I eto mene u Denveru. Dok sam bila ulagirana jednostavno sam izila i
dola ovamo autostopom, ali sad je sve suludo tiho i nestvarno, moda
zato to je jo tako rano. Nadam se, jer imam samo dvadeset dolara koje
sam uzela iz tatinih hlaa, a nemam nikakvih kontakata.

(?)
Stanujem s nekim drutvom koje sam srela, ali oni misle da je ovdje
dosadno pa emo otii u Oregon i vidjeti to se dogaa u Coos Bayu.
Imamo dovoljno tripova da nam potraju sljedea dva tjedna ili zauvijek,
a to je jedino vano.

Oujak...
Nemam odjee osim ove u kojoj sam bila kad sam otila od kue i tako
sam prljava da imam osjeaj da mi je srasla s tijelom. U Denveru je
padao snijeg, ali ovdje u Oregonu je tako vlano da je jo gore.

Prehladila sam se i sva sam nikakva, i mjesenica mi je poela a nemam


tampona. Uh, da mi je barem malo heroina.

(?)
Sino sam spavala u parku ispod nekog grma, a danas pada kia i ne
mogu nai drutvo s kojim sam dola iz Denvera. Na kraju sam otila u
crkvu i pitala istaa, ili to je ve bio, to da radim. On mi je rekao
neka ostanem tamo dok ne prestane kia, a onda neka odem kod Vojske
spasa. Nemam izbora jer znam da imam vruicu i sva sam mokra i tako
prljava i smrdljiva da se jedva i sama mogu podnijeti. Pokuala sam
upotrijebiti toaletni papir umjesto uloka, to je prilino neudobno. Uh,
da mi je barem malo spida.
Crkva je lijepa. Mala je i mirna i ista. Ja tu nikako ne pripadam,
a poela sam se osjeati tako osamljeno da se moram maknuti. Pokuat
u tu misiju ili to ve jest nai po kii. Samo se nadam da mi onaj
krvavi papir nee ispasti negdje na ulici.

Kasnije
Ovdje je stvarno super! Stvarno! Dopustili su mi da se istuiram i dali
mi istu staromodnu odjeu i uloke i nahranili me iako sam im rekla da
se neu pridravati njihovih strogih pravila. Htjeli su da ostanem
nekoliko dana i dopustim im da nazovu moje roditelje kako bismo se
dogovorili i nali nain da premostimo nae nesuglasice. Ali, roditelji mi
sigurno nee dopustiti da uzimam travu i tripove, a ja ne namjeravam
prestati! Taj ovjek je stvarno bio ljubazan. ak e me odvesti u
ambulantu da mi daju neto protiv prehlade. Stvarno se osjeam bijedno,

moda mi dobri doktor da neto od ega e mi biti bolje. Bilo to! Kad
bi se samo onaj drugi stari kreten pourio i obavio to to radi tako da
moemo krenuti.
Jo je... ne znam koji datum. U ekaonici kod lijenika upoznala
sam jednu djevojku, Doris, i ona mi je rekla da mogu doi u njezin stan
jer su njezin deko i par s kojim su dijelili stan zbrisali tijekom noi.
Onda mi je lijenik dao injekciju i bocu vitamina. Zamisli, vitamina!
Rekao mi je da mi je tijelo ispaeno i neuhranjeno kao i kod veine
mladih ljudi koje via. Ali, bio je zapavo vrlo ljubazan. Ponaao se kao
da mu je stalo i rekao neka se vratim za nekoliko dana. Rekla sam mu
da nemam love, a on se nasmijao i rekao da bi ga zaudilo da imam.

(?)
Barem je prestala ona odvratna kia. Doris i ja smo se proetale Coos
Bayom. Imaju odlinih trgovina! Priala sam joj o onoj koju smo Chris i
ja otvorile i Doris bi htjela da i mi to uinimo kad skupimo lovu, ali
meni to nekako vie nije vano. Doris ima cijelu limenku trave pa
moemo smotati doint kad god hoemo. Ulagirale smo se i sve je
izgledalo dobro iako sam jo uvijek bolesna.

(?)
Dovoljno je i samo biti iv. Oboavam Coos Bay i oboavam tripove!
Ljudi su ovdje, barem u naem dijelu grada, prekrasni. Razumiju ivot i
razumiju mene. Mogu govoriti kako elim i odijevati se kako elim i to
nikome ne smeta. Super je ak i gledati plakate u izlozima i proi kraj
autobusne stanice da vidim tko dolazi. Svratili smo u jednu trgovinu

gdje izrauju plakate i pomoi u Doris prekriti zidove kad skupimo


malo love. Svratile smo u Coffee House i Digger Free Store i
Psychedelic Shop . Sutra emo razgledati ostalo. Doris je tu ve
nekoliko mjeseci i zna sva mjesta i ljude. Zapanjila sam se kad sam ula
da ima samo etrnaest godina. Mislila sam da je samo sitna i nezrela
osamnaestogodinjakinja ili devetnaestogodinjakinja.

(?)
Doris je sino bila jako potitena. Ponestalo nam je trave i love i gladne
smo a prokleta kia sve jae pada. U ovom sobiku imamo samo kaljevu
pe koja kao da uope ne grije. Moje ui i sinusi (eto vidi, znam ja
svata, gledam televiziju, ili sam je barem gledala) su kao da ih je netko
napunio betonom, a prsa kao da su mi utegnuta elinom vrpcom. Otile
bismo nekamo i pokuale dobiti besplatnu hranu, ali po kii se ne isplati
truditi pa emo opet jesti tjesteninu i suhe itne pahuljice. Govorile smo
kako mrzimo turiste i lanjake i prosjake, ali mislim da u im se sutra i
ja pridruiti. Pokuat u isprositi malo novca za hranu i drogu. Doris i
meni doista je potrebno i jedno i drugo.

(?)
Oh, da i je biti ulagirana, kad bi mi samo netko dao bilo to! ula sam
da je paregoric izvrstan. Ma, voljela bih da imam dovoljno bilo ega da
okonam cijelo ovo sranje.
Spavala sam i ne znam je li isti dan, tjedan ili godina, ali koga je
za to briga?

Kia je jo gora nego juer. Kao da cijelo nebo pia na nas.


Pokuala sam jednom izii, ali tako sam prehlaena da sam se smrzla
prije nego to sam uope stigla do prvog ugla pa sam se vratila i legla
odjevena i pokuala se skvriti da mi bude toplo i da ne umrem.
Vjerojatno imam visoku temperaturu jer se stalno gubim a to je jo
jedino zbog ega nisam pukla. Tako mi treba bilo to! Najradije bih
vritala i lupala glavom o zid i penjala se uz one proklete pranjave i
razderane zavjese. Moram otii odavde. Moram se izvui dok potpuno
ne odem k vragu.
Trudila sam se da ne mislim o mojima dok mi Doris nije poela
priati cijelu svoju usranu ivotnu priu i sad pucam po avovima. Kad
bih imala love, vratila bih se odakle sam dola, ili bih barem nazvala.
Sutra u se vratiti u crkvu i zamoliti ih da nazovu moje. Ne znam zato
sam se ponijela tako glupo kad mi je uvijek bilo dobro. Jadna Doris od
desete godine ivi u paklu. Do njezinog desetog roendana mama joj se
udavala etiri puta, a izmeu brakova je imala tko zna koliko veza. A
kad je Doris napunila jedanaest godina, njezin tadanji ouh ju je poeo
eviti i to redovito, a ona nije znala to da radi jer je prijetio da e je
ubiti ako ita kae majci ili bilo kome drugom. I tako je to trpjela do
dvanaeste godine. Onda je jednog dana, kad ju je prilino ozlijedio,
rekla nastavnici tjelesnog zato ne moe vjebati. Nastavnica je
organizirala da je odvedu u dom dok joj ne nau obitelj s kojom e
ivjeti. Ali, ni to nije bilo mnogo bolje jer jer su je evila oba sina
obitelji, a poslije ju je neka starija djevojka uvela u svijet droge i poela
s njom lezbijski odnos. Otad je lijegala sa svakim tko je razgrnuo
posteljinu ili je odvukao u grmlje. Oh, Oe, moram se izvui iz ove

movare. Usisava me i gui! Moram se izvui odavde dok jo mogu.


Sutra! Sigurno sutra! im prestane prokleta kia!

(?)
Ma, koga je briga? Barem je prestala prokleta kia! Nebo je intenzivno
plavo, to je, izgleda, ovdje neobino. Doris i ja briemo odavde.
Odrat e se neki festival u junoj Kaliforniji. Hura! Eto nas!

(?)
Tako mi je zlo da to ne mogu ni opisati. Najradije bih povraala po
cijelom

svijetu.

Veinu

puta

vozile

smo

se

nekim

debelim

kamiondijom koji je uivao u tome da tue Doris i gleda je kako plae.


Kad je stao da natanka gorivo, pobjegle smo iako nam je prijetio. Uh,
koji govnar... Napokon su nas povezli neki klinci poput nas. Dali su nam
malo svoje trave, ali mora da je domaeg uzgoja jer je bila tako slaba da
nas je jedva malo digla.

(?)
Festival je bio super, trave, cuge i tripova koliko hoe, sve besplatno.
Na mene se jo slijevaju nove boje, a pukotina na prozoru je prekrasna.
ivot je prekrasan. Tako je lijep da to gotovo ne mogu podnijeti. A ja
sam njegov prekrasni dio! Svi ostali samo zauzimaju prostor. Prokleti
glupi ljudi. Voljela bih im gurnuti ivot niz grlo pa mi onda moda znali
o emu se radi.
Pokraj vrata neka debela djevojka duge masne plave kose sputa
se na koljena na prostirku koja je zelena i zelena i purpurna. S njom je

neki tip s prstenom u nosu i arama na izbrijanoj glavi. Govore jedno


drugom "ljubav". Prekrasno je to gledati. Boje se mijeaju s bojama.
Ljudi se mijeaju s ljudima. Boje i ljudi u snoaju.

(?)
Ne znam to je ni kada ni gdje ni tko. Znam samo da sam sad Sotonina
sveenica i pokuavam se odrati nakon testa koji je trebao pokazati
koliko smo slobodni da bismo poloili zakletvu.

Dragi dnevnie,
grozno sam nadrkana i bijesna na sve. Strano sam zbunjena. Svialo mi
se ovdje, ali sada kad pogledam neku djevojku isto mi je kao da gledam
mladia. Uzbuuje me. elim poeviti djevojku, a onda me uhvate
napetost i strah. Na jedan se nain osjeam super, a na drugi grozno.
elim se udati i imati djecu, ali se bojim. Drae mi je da se sviam
deku nego curi. Radije bih se evila s dekom, ali ne mogu. Valjda mi
se neto dogodilo. Katkad elim da me ljubi neka od djevojaka. elim
da me dodiruje, da spava poda mnom, ali onda se osjeam grozno.
Osjeam krivicu i zlo mi je. Onda se sjetim svoje majke. elim vikati na
nju i rei joj neka mi oslobodi prostor jer se vraam kui i osjeam se
kao mukarac. Onda mi pozli i elim bilo koga i trebala bih ii kopati.
Stvarno sam bolesna. Prolupala sam.

Dragi dnevnie,
Sad je tisuu svjetlosnih godina kasnije, po mjeseevom vremenu.

Svi priaju prie osim mene. Nemam nijednu priu koju bi


vrijedilo ispriati. Znam samo crtati udovita i unutranje organe i
mrnju.

(?)
Jo jedan dan, jo jedna puiona. Murja nas je pritisla i grad je potpuno
presuio. Ako ne popuim Debelom, nee mi nita dati. Tresem se
iznutra ak vie nego izvana. Svijet nita ne vrijedi bez droge. Prljavi
gad koji hoe da mu puim zna da sam bolesna, ali on jo jedini ima
robu. Bila bih se u stanju uhvatiti u kotac s Debelim Maorima ili
Bogatim Filistrima ili cijelim svijetom samo za jo jedan ut. Prokleti
Debeli me tjera da mu to radim prije nego to mi da robu. Ovdje svi
samo lee kao da su mrtvi. Mali Jacon vie: "Mama, tata sad ne moe
doi, evi Carlu." Moram se izvui iz ovih govana.

(?)
Ne znam koliko je sati ni koji je dan ili godina ni u kojem sam gradu.
Valjda sam se onesvijestila ili su nam dali loe pilule. Djevojka koja lei
na travi pokraj mene ima bijelo lice i nalikuje na Mona Lisu i trudna je.
Pitala sam je to e s bebom, a ona mi je odgovorila: "Pripadat e
svima. Svi emo je dijeliti."
Htjela sam otii potraiti nekoga tko jo neto ima, ali to s bebom
me ukomiralo. Pitala sam je ima li spida, a ona je samo odmahnula
glavom praznog pogleda i shvatila sam da je potpuno izgorjela. Iza tog
lijepog ulagiranog lica je samo hrpa pepela i ona lei kao glupo govno
nesposobno za bilo to.

Ja barem nisam izgorjela i nisam trudna. Ili moda jesam. Ne bih


mogla uzimati pilule ni da ih imam. Nijedna narkomanka ne moe
uzimati pilule jer ne zna koji je dan. I tako sam moda trudna. Pa to
onda. Ima tu jedan bivi student medicine koji e se pobrinuti za to. Ili
bi me moda neki idiot zgazio dok sam izvan sebe pa bih ionako
izgubila dijete. Ili moda sutra eksplodira bomba. Tko zna?
Kad pogledam sve ove seratore oko sebe, stvarno pomislim da
smo hrpa kretena. Poludimo kad nam netko govori to da radimo, ali ne
znamo to da radimo osim ako nam ne kae neki debeli gad. Neka netko
drugi misli za nas i djeluje umjesto nas. Neka oni grade ceste i prave
automobile i kue i struju i plin i vodu i kanalizaciju. Mi emo samo
sjediti na guzici dok nam um luta i pruati ruke da nam neto daju. Uh,
zvuim kao da sam iz Sistema, a nemam pilulu koja bi mi popravila okus
u ustima i otjerala te glupe misli.

Kada?
Upravo mi je na elo pala kap kie, kao suza s neba. Plau li to oblaci i
nebo doista nada mnom? Jesam li stvarno potpuno sama u cijelom ovom
sivom svijetu? Je li mogue da ak Bog plae zbog mene? O, ne... ne...
ne... Gubim razum. Molim te, Boe, pomozi mi.

(?)
Prema nebu vidim da je rano jutro. itala sam neki papir koji je vjetar
donio do mene. Pie da je neka djevojka rodila u parku, druga imala
spontani pobaaj, a dvoje ljudi naeni su mrtvi od prevelike doze. Da
sam barem ja jedna od to dvoje!

Jo jedan dan
Napokon sam razgovarala s nekim starim sveenikom koji doista
razumije mlade. Beskrajno smo dugo razgovarali o tome zato klinci
bjee od kue, a onda je nazvao mamu i tatu. Dok sam ekala da dobije
vezu, pogledala sam se u zrcalu. Ne mogu vjerovati da sam se tako malo
promijenila. Oekivala sam da u izgledati staro, prazno i sivo, ali
valjda sam propala samo iznutra. Mama se javila iz dnevne sobe, a tata
je otrao na kat da se tamo javi i nas smo troje zamalo suzama potopili
vezu. Ne razumijem kako me mogu jo voljeti i htjeti, ali me hoe!
Hoe! Hoe! Bilo im je drago to sam se javila i to sam dobro. Nisu me
prekorijevali ni drali prodike ni nita. udno je to kako tata, kad se
meni neto dogodi, uvijek sve ostavi i doe. Mislim da bi i da je na
nekoj svjetskoj misiji koja se tie cijelog ovjeanstva i svih zvijea,
on otiao i doao po mene. On me voli! On me voli! On me voli!
Stvarno me voli! Kad bih barem i ja samu sebe mogla voljeti. Ne znam
kako sam se prema svojoj obitelji mogla tako ponaati. Ali, nadoknadit
u im to. Gotovo je sa svim ovim sranjem. Vie o tome neu ni govoriti
ni misliti ni pisati. Odsad u samo nastojati da im ugodim.

Dragi dnevnie,
ne mogu spavati pa sam malo lutala ulicama. Izgledam malo staromodno
jer ne elim izgledati otkaeno kad mi dou roditelji. Svezala sam kosu
u rep i zamijenila se za odjeu s najkonzervativnijom djevojkom koju
sam uspjela nai. Na nogama imam bijele tenisice koje sam nala u
jarku. Klinci s kojima sam priala u kafiu isprva su bili malo suzdrani

zbog mojeg izgleda, ali kad sam im rekla da sam nazvala svoje da dou
po mene, bilo im je drago.
Neshvatljivo mi je da Chris i ja dok smo bile u Berkeleyju nismo
nita doznale o ostalima. Tamo je bila samo praznina i elja da se sve
srui. Veeras sam doznala poneto o Mikeu i Marie i Heidi i Lilac i jo
mnogima. Vjerojatno u potroiti preostale stranice priajui o njima,
ali to je dobro, jer ionako elim nabaviti nov, ist dnevnik kad doem
kui. Ti e, dragi dnevnie, biti moja prolost. Onaj koji u kupiti kad
doem kui bit e moja budunost. Sad se moram pouriti i pisati o
ljudima koje sam noas upoznala. Zapanjila sam se koliko se roditelji i
djeca svaaju zbog kose! I mene su moji uvijek gnjavili zbog moje.
Htjeli su da napravim uvojke ili se oiam ili je maknem s oiju ili
sveem itd. itd. itd. Katkad mi se ini da nam je to bio najvei kamen
razdora. Mikea sam upoznala u kafiu i kad sam mu objasnila svoju
situaciju i rekla da me zanima zato klinci bjee od kue, postao je vrlo
razgovorljiv i rekao mi da je i njemu kosa bila jedan od najveih
problema. Njegov tata se toliko naljutio da mu je dvaput silom obrijao
glavu i zulufe. Kae da su mu roditelji oduzeli svu slobodu i pravo
odluivanja. Postao je dehumaniziran, mehanian, gurali su ga u kalup
da bude isti kao otac. ak nije smio birati koje e predmete sluati u
koli! Htio je na likovni, ali njegovi su smatrali da se samo slabii i
propalice bave slikanjem. Na kraju je pobjegao da bi sauvao svoju
osobnost i duevno zdravlje. Ispriala sam mu o crkvi i o tome kako oni
pokuavaju stvoriti nove odnose izmeu mojih roditelja i mene. Nadam
se da e i on otii k njima.

Onda sam razgovarala s Alice koju sam nala kako

sjedi

ulagirana na rubu plonika. Nije bila sigurna bjei li od neega ili tri
prema neemu, ali mi je priznala da bi najradije otila kui.
Ostali s kojima sam razgovarala, oni koji imaju dom, svi su eljeli
natrag ali su smatrali da ne mogu jer bi to znailo odrei se svoje
osobnosti. Pomislila sam na stotine tisua klinaca koji su pobjegli i
lutaju po cijeloj zemlji. Odakle su doli? Gdje uope spavaju? Veina
nema novca i nema kamo otii.
Mislim da u kad zavrim kolovanje postati savjetnica za djecu.
Ili moda psihologinja. Barem u moi shvatiti to se dogaa s mladima
i moda u tako moi nadoknaditi sve to sam uinila svojoj obitelji i
sebi. Moda sam ak i morala sve to propatiti kako bih imala vie
razumijevanja i tolerancije za druge ljude.
O, mili, dragi prijatelju dnevnie, upravo u to uiniti. Cijeli u
ivot pomagati ljudima koji su kao ja! Osjeam se tako dobro i sretno.
Napokon imam neto to elim raditi cijeli ivot. I s drogama je gotovo!
One najjae sam uzela samo nekoliko puta i ne sviaju mi se. Nita mi
se od toga ne svia. Ni apere ni daunere. Zavrila sam sa svim tim.
Stvarno jesam.

Kasnije
Upravo sam proitala sve to sam pisala prolih nekoliko tjedana i ini
mi se da u se utopiti u vlastitim suzama, guim se, davim, utapam. Sve
su to lai! Odvratne, proklete lai! Tako neto ja nisam mogla napisati!
Tako neto nisam mogla initi! Bio je to netko drugi! Morao je biti!
Morao je! Neka zla, odvratna, nastrana osoba pisala je u mom dnevniku,

preuzela moj ivot. Sigurno! Ali, i dok ovo piem, znam da je to jo


vea la! Ili moda nije? Je li mi um oteen? Je li to doista sve bila
nona mora koja mi se inila stvarnom? Mislim da sam pobrkala stvarne
i nestvarne stvari. Ne moe sve to biti istina. Zacijelo sam luda.
Plakala sam sve dok nisam dehidrirala, ali to to se nazivam
bijednom glupaom, bezvrijednom, jadnom, oajnom, zlom, nesretnom,
izgubljenom, izmuenom, bolesnom... nee mi pomoi. Imam dvije
mogunosti: ili u se ubiti ili pokuati ispraviti svoj ivot pomaui
drugima. Tim putom moram krenuti, jer ne mogu vie sramotiti i muiti
svoju obitelj. Nemam vie to rei, dragi dnevnie, osim da te volim i da
volim ivot i Boga. Stvarno vas volim.

DRUGI DNEVNIK
6. travnja
Kako krasan dan za poetak novog dnevnika i novog ivota.
Proljee je. Opet sam kod kue sa svojima. Baka i djed e opet doi da
zagrle razmetnu ker. Tim i Alexandria su ono to jesu, a nita ne moe
biti bolje! Ne sjeam se vie tko je napisao: "Bog je na nebu i sve je na
svijetu dobro", ali upravo se tako osjeam.
Svatko tko je ikad oajniki elio doi kui zna kako je
nevjerojatan osjeaj leati u vlastitom krevetu! Moj jastuk! Moj madrac!
Moje staro srebrno zrcalo. Sve se doima tako trajnim, istodobno novim i
starim. Ali, pitam se hou li se ja ikad vie osjeati novom. Ili u se do
kraja ivota osjeati kao bolest???
Kad postanem savjetnica, stvarno u pokuati objasniti mladima
da se petljanje s drogom jednostavno ne isplati! Da, lijepo je, super biti

na tripu, nikad neu moi rei da nije. Uzbudljivo je i aroliko i opasno,


ali nije vrijedno muka koje donosi. Jednostavno nije! Svaki u se dan do
kraja ivota bojati da opet ne popustim i ne postanem neto to uope
ne elim biti. Morat u se boriti protiv toga iz dana u dan i nadam se da
e mi Bog pomoi. Nadam se da nisam svima pokvarila ivot time to
sam se vratila kui. Nadam se da Timu i Alex ne bi bilo bolje da nisam
tu.

7. travnja
Danas smo se Tim i ja dugo etali po parku. Otvoreno sam
razgovarala s njim o drogi jer njemu je sad trinaest godina i poznaje
klince koji pue travu. Naravno, nisam mu ispriala pojedinosti o mojoj
prolosti, ali razgovarali smo o vanim stvarima u ivotu kao to su
religija i Bog i nai roditelji i budunost i rat i sve ono o emu klinci
priaju kad su ulagirani. Bilo je neobino i vrlo lijepo. Tim ima tako
jasna, pristojna i asna stajalita o ivotu. Drago mi je to mi je on brat.
Drago mi je to e ga viati sa mnom. Njemu e to sigurno biti
neugodno jer svi znaju da me murija ulovila i da sam pobjegla. Uh, kako
sam samo uprskala! Tim i ja dobro komuniciramo i on kae da uspijeva
premostiti jaz s mamom i tatom. Tolerantan je prema njihovoj ulozi
roditelja i pokuava vidjeti stvari i s njihovog stajalita. Stvarno je vrlo
poseban. Pitam se koliko sam ja odgovorna za tu njegovu zrelost.
Sigurno je mnogo razmiljao dok me nije bilo a mama i tata oajavali od
brige i straha. Ba sam bila idiot.

8. travnja

Danas su stigli baka i djed. Otili smo po njih na aerodrom i ja sam


plakala kao velika beba. Toliko su ostarjeli, a znam da sam za to dobrim
dijelom ja odgovorna. Djed je posve osijedio, a baka ima duboke bore
koje proli put nije imala. Je li mogue da sam sve to izazvala za samo
mjesec dana? U autu, dok smo se vozili kui, djed mi je ekao lea kao
kad sam bila mala i apnuo mi da samo moram oprostiti sebi. Tako je
drag i pokuat u, iako znam da nee biti lako. Moram se potruditi da
opet budu ponosni na mene.

Kasnije
Nisam mogla spavati pa sam ustala i proetala se po kui. Alexina
maka se upravo omacila. Sjedila sam na trijemu i gledala maie. To je
bilo pravo otkrivenje! I to bez droge! Bez iega osim maia ije je
krzno tako mekano kao da se skupila sva mekoa svijeta. Tako je
mekano da, kad sam zatvorila oi, nisam bila sigurna da ga uope
dodirujem. Stavila sam onog malog sivog koji se zove Sreko uz uho i
osjetila toplinu njegovog siunog tijela i sluala kako prede. Onda mi
je pokuao oprati uho i tako su me ispunili osjeaji da sam mislila da u
se raspasti. To je bilo bolje nego trip, tisuu puta bolje, milijun puta
bolje, bilijun puta. Jer to je bilo stvarno! Mekoa nije bila halucinacija,
kao ni noni zvukovi, automobili koji su prolazili, cvrci. Stvarno sam
bila tu, ula to i vidjela, i elim da ivot uvijek bude takav! I takav e i
biti!

2. travnja

Danas sam se vratila u kolu i odmah su me pozvali direktoru.


Obavijestio me da ima dosje o mojem ponaanju i da sam odvratan
primjer mlade Amerikanke. Onda mi je rekao da sam neizmjerno sebina,
nedisciplinirana i nezrela i da ne namjerava tolerirati nikakve moje
prijestupe. Onda me poslao na nastavu kao da je bacio smee u kantu.
Koji kreten!
Ako sam ikad imalo sumnjala u to hou li se baviti psihijatrijom i
biti savjetnica, sad vie ne sumnjam. Mladima su potrebni ljudi koji ih
razumiju, koji ih sluaju, kojima je stalo do njih. Potrebna sam im ja!
Novim sam naratajima potrebna ja! A taj glupi jadnik koji je vjerojatno
stotine klinaca otjerao iz kole kao da mi je bacio rukavicu izazova.
Moda moe otjerati druge, ali mene nee! Veeras sam uila etiri sata
i nastavit u uiti dok ne nadoknadim zaostatke. ak i ako mi za to
bude trebalo sedam ili osam sati na dan!
Vidimo se.

3. travnja
Sad kad imam cilj, osjeam se mnogo jae. Zapravo, iz dana u dan sam
sve jaa. Moda se sada doista mogu oduprijeti drogama, moda se vie
ne zavaravam kao prije.

4. travnja
Dragi dnevnie,
najradije ovo ne bih ni napisala jer to elim zauvijek izbrisati iz
pamenja, ali tako sam se uplaila da e mi moda biti malo lake ako

tebi sve ispriam. Oh, dnevnie, pomozi mi, molim te. Bojim se. Tako se
bojim da su mi se oznojili dlanovi i tresem se.
Valjda sam imala flashback jer sjedila sam na krevetu i pravila
planove za mamin roendan, razmiljala o tome to da joj kupim i kako
da je iznenadim kad su mi se misli odjednom pobrkale. Ne mogu to ba
dobro objasniti, ali kao da su mi misli tekle natrake, kao da mi se um
vrti u krug, a ja to nikako nisam mogla zaustaviti. Soba je postala
zadimljena i inilo mi se da sam u nekoj psihodelinoj trgovini. Svi smo
stajali i itali oglase za prodaju rabljene robe i sve mogue seksualne
ponude. Poela sam se smijati. Osjeala sam se super! Bila sam najvia
osoba na svijetu i sve ostale sam gledala s visine i cijeli je svijet bio
udan i sjenovit.
Onda se odjednom sve pretvorilo u pornografski film. Sve je bilo
sporo i lijeno, a munje su stvarno bile udne. Gole djevojke su plesale
unaokolo i vodile ljubav s kipovima. Sjeam se da je jedna djevojka
liznula kip i on je oivio i odveo je u visoku plavu travu. Nisam tono
vidjela to se dogaa, ali oigledno ju je evio. Osjetila sam takvu
pohotu da bih najradije bila potrala za njima. Ali, u sljedeem trenutku
nala sam se opet na ulici i prosjaila i svi smo vikali na turiste: "Ba
lijepo od vas, nadam se da ete veeras doivjeti lijep orgazam sa
svojim psom."
Onda mi se uinilo da se guim a oko mene su se ludo vrtjela
nekakva svjetla. Sve se okretalo. Bila sam zvijezda repatica, komet koji
se probija kroz nebo. Kad sam se napokon pribrala, leala sam na podu,
gola.

Jo uvijek ne mogu povjerovati. to mi se to dogaa? Samo sam


leala na krevetu, razmiljala o maminom roendanu i sluala ploe, a
onda tres!
Moda to i nije bio flashback. Moda sam shizofrenina. To se
tinejderima esto dogaa kad izgube dodir sa stvarnou, zar ne? to
god bilo, sva sam spetljana. Ne vladam ni vlastitim mislima. Rijei koje
sam zapisala dok mi se to dogaalo samo su nekakve vrljotine i staze i
kojekakve gadosti i simboli. to da radim? Moram s nekim razgovarati.
To mi je oajniki potrebno. O, Boe, molim te, pomozi mi. Tako sam
uplaena i osamljena, tako mi je hladno. Imam samo tebe, dnevnie. Ti i
ja, kakav smo mi samo par!

Kasnije
Rijeila sam nekoliko matematikih zadataka i ak proitala nekoliko
stranica. Barem jo mogu itati. Nekoliko redaka sam nauila napamet i
izgleda da mi mozak sad dobro radi. Malo sam i vjebala i izgleda da
vladam svojim tijelom. Ali, voljela bih da imam nekog tko zna to se
dogaa i to e se dogoditi. Ali ga nemam, pa moram sve to zaboraviti.
Zaboraviti, zaboraviti i ne osvrtati se. Nastavit u planirati mamin
roendan. Moda mogu zamoliti Tima i Alex da je poslije kole odvedu
u kino, a ja za to vrijeme mogu skuhati neto dobro da ih doeka kad se
vrate. Pretvarat u se da je sve ovo bila nona mora i zaboraviti. Molim
te, Boe, daj da zaboravim i da se vie ne ponovi. Molim te, molim,
molim!

5. travnja

Danas sam imala puno posla i uope nisam mislila na to. Mislim da u
sutra napraviti onu frizuru koja se mami svia. To e joj sigurno biti
drago.

6. travnja
Roendanska proslava je bila vrlo lijepa. Tim i Alex su odveli mamu u
kino i mislim da joj se film svidio i vie nego njima. Tata je morao
dokasna raditi, ali to mi je bilo drago jer bih se osjeala vrlo nesigurno
da sam morala pred njim kuhati, ali sve je ispalo super. Piletina je
izgledala kao iz asopisa, jo i bolje jer je i mirisala, a paroge su bile
mekane a pecivo ba kao to ga baka pravi. Zapravo, voljela bih da je
ona bila tu, bila bi tako ponosna na mene. Napravila sam svjeu vonu
salatu i zelenu salatu s preljevom od slanine koja je bila malo
prepeena, zapravo jako prepeena, ali su se svi pretvarali da ne
primjeuju i tata me zafrkavao i rekao da u jednog dana nekome biti
dobra ena. Nadam se da nije primijetio suze u mojim oima jer silno
elim upravo to.
Za

desert

smo

imali svje

sladoled

od

bresaka

prekriven

polovicama bresaka i sve skupa je bilo odlino, osobito budui da je to


prvi kompletan obrok koji sam ikad pripravila sama. Alex je mami
napravila keramiku posudicu za bombone u obliku njene ruke. Stvarno
je draesna, utoliko vie to ju je Alex i ispekla, pomogla joj je
voditeljica skauta, a mama to nije znala. Nekada sam bila pomalo
ljubomorna na Alex i vjerojatno sam se neprijateljski drala prema njoj
iako sam je voljela. Ali, sad je sve drukije. Stvarno osjeam da je u
meni poelo rasti neto novo i lijepo i uzbudljivo. Moda na taj nain

ljudi stvaraju novu ljubav tako da je imaju dovoljno za svako svoje


dijete?
Oh, stvarno se nadam da e se jednog dana netko htjeti oeniti sa
mnom.

7. travnja
Jutros sam rano ustala kako bih se mogla oputeno okupati prije nego
to Alex i Tim ponu lupati po vratima. Bilo je krasno. Volim raditi
stvari polako i uivati u njima. Kad sam obrijala noge i pazuha, prvi put
u ivotu sam stvarno kritiki promotrila svoje tijelo. Nije loe, samo su
mi grudi vrlo male. Bi li pomoglo kad bih vjebala? Ali, ne bih htjela na
kraju izgledati kao krava muzara. Drago mi je to sam ensko. ak mi
je drago to imam mjesenicu. Valjda nikad nisam ni eljela biti deko.
Mnoge djevojke to ele, ali ja ne. Teko mi je povjerovati da sam u
jednom trenutku bila tako smotana da nisam znala to sam. Oh, kad bih
samo mogla zbrisati tu trulu prolost. Znam da djed ima pravo. Moram
si oprostiti i zaboraviti, ali ne mogu. Jednostavno ne mogu! I kad
razmiljam o neemu najljepem, crna runa prolost obuzme me kao
nona mora. I ve mi je pokvarila itav dan.

(?)
Pogodi to se dogodilo? Tvoja genijalna prijateljica napisala je sve
tono na testu iz engleskog. Znam da jesam jer je bilo tako lako, a
mislim da sam i na matematici napisala gotovo jednako dobro. Moda
imam dvije-tri greke, ali ne vie. Nije li to uzbudljivo?

19. travnja
K vragu! Opet je poelo! Srela sam Jan u gradu i pozvala me veeras na
"tulum". Nitko ne vjeruje da se doista vie neu drogirati jer veina
onih koje je policija ulovila sad samo vie pazi. Kad sam rekla Jan: "Ne,
hvala", ona se samo nasmijeila! To me na smrt prepalo. Nita nije
rekla. Samo se nasmijeila kao da kae: "Znamo mi da e se vratiti."
Oh, nadam se da neu. Stvarno se nadam.

21. travnja
Kad se sretnemo, George mi samo vrlo hladno kae "zdravo". Svakome
je jasno da je on ist i da ne eli imati posla ni sa kakvim narkomanima.
Svi u koli uglavnom znaju tko uzima a tko ne i ja se elim pridruiti
onima koji ne uzimaju, ali ne znam kako e mi to uspjeti s obzirom na
lo glas koji me prati. Ne mogu to rei mami i tati, ali doista bih voljela
izlaziti s dekima. Ne s onima iz drogerakog drutva, nego s pristojnim
dekima. Voljela bih da me u kinu netko zagrli. Ali, to nikad ne bih
mogla imati s nekim od drogeraa. Svi znaju da seks i it idu zajedno, i
to se mene tie oni su drutveni gubavci, a tako misle i svi pristojni
uenici.
Tuno je to to i mene jo uvijek smatraju jednom od njih i
vjerojatno e uvijek biti tako! Stvarno je udno da imam toliko
seksualnog iskustva, a istodobno mi se ini da ga uope nemam. Jo
uvijek elim da netko bude pristojan i samo me poljubi za laku no pred
vratima. Nije li to smijeno? Oprosti mi, dnevnie, doista se trudim biti
pozitivna, ali ne ide mi. Ne mogu. Ti si jedini kojem doista mogu
otvoriti duu. Da se barem mogu vratiti kroz vrijeme i sve izbrisati i

poeti iz poetka. Ali, iznutra sam stara i tvrda i vjerojatno sam


odgovorna to ne znam ni ja koliko klinaca iz osnovne kole sad uzima
drogu, a oni su vjerojatno navukli druge. Kako mi Bog ikada moe
oprostiti? Zato bi mi uope htio oprostiti?
Bit e bolje da se odem okupati prije nego to moji roditelji uju
ove glupe, blesave jecaje koje vie ne mogu suspregnuti.
Hvala ti to si me sasluao.

24. travnja
U koli su me stvarno poeli gnjaviti. Danas se Jan dvaput zaletjela u
mene u hodniku i nazvala me istunkom i slino. Ali, sad mi je dosta.
Ovaj put mi je stvarno dosta i ako se to nastavi, zamolit u mamu i tatu
da me prebace u drugu kolu. Samo, pitanje je kamo mogu otii a da se
ne dozna za mene? I kako mogu mami i tati sve rei kako bi mi dopustili
da prijeem u drugu kolu? Ne znam to da radim. ak sam se svake
veeri poela moliti kao kad sam bila mala, ali sad to vie nije samo
izgovaranje rijei. Sad molim. Preklinjem.
Laku no, dnevnie.

27. travnja
Grozno je kad nema prijatelja. Tako sam osamljena i sama. ini mi se
da je vikendom jo gore nego tijekom tjedna, ali nisam sigurna. I jedno i
drugo je uasno.

28. travnja

Danas su nam vratili neke testove i ni jedna mi ocijena nije manja od 4+.
Poela sam i skupljati statistike podatke o mladima i drogi. Ispriat u
ti o tome jednom kad ne budem stalno morala uiti.

1. svibnja
Djed je dobio modani udar. Dogodio se nou i mama i tata danas idu
tamo. Kad mi doemo iz kole, vie ih nee biti. Tako su dragi. Vie ih
je brinulo to mene ostavljaju nego ita drugo. Sigurno znaju kako sam
osamljena i frustrirana i sigurno im je jednako teko zbog djeda kao i
meni. Prije sam mislila da samo ja imam osjeaje. Ali, zapravo sam samo
siuan djeli ovjeanstva koje pati. Srea je to veina ljudi krvari
iznutra jer bi svijet inae doista izgledao strano.
Baka e biti tako osamljena ako djed umre. Jednostavno je ne
mogu zamisliti bez njega. To je kao da jednu osobu presijee na pola.
Dragi djed, kad sam bila mala zvao me je svojom "generalicom s pet
zvijezda". Mislim da u mu napisati pismo prije nego to odem u kolu i
potpisati se kao "djedova generalica s pet zvijezda". Nitko drugi nee
znati o emu je rije, ali on hoe.
Vidimo se poslije.

(?)
Tata je upravo nazvao da vidi kako smo i da nam kae da se djedu stanje
pogoralo. Sad je u komi i svi smo strano potreseni, posebno Alex. Kad
sam je uukala u krevet kao to mama uvijek ini i poljubila je za laku
no, pitala me moe li doi k meni u krevet ako se tijekom noi uplai.

Slatkica mala. Ali, to moe rei nekome kad se grozno osjea a nema
pravih odgovora?
Onda sam otila u Timovu sobu i njega poljubila. I on je prilino
potresen. Svi smo loe, ak i tata.

4.svibnja
Tim, Alex i ja smo svi ustali u isto vrijeme, spremili sobe, napravili
doruak i zajedno oprali sue. Bili smo jako djelotvorni, ako to moe
zamisliti.
Moram u kolu, ali pisat u jo veeras ako se dogodi ita lijepo
ili grozno.

21:50
Tata je nazvao, ali situacija je ista. Djedu je malo gore, ali se jo dri.
Lijenici ne mogu predvidjeti to e se dogoditi. Ali, mislim da je stanje
prilino kritino. Alex se drala za mene i plakala. I ja bih se najradije
bila rasplakala. Kua je bez mame i tate tako velika, samotna i tiha.

5. svibnja
Djed je noas umro. Doktor ....... sa sveuilita e prekosutra odvesti
Tima, Alex i mene na aerodrom. Idemo na sprovod. Ne mogu vjerovati
da vie nikad neu vidjeti djeda. Pitam se to mu se dogodilo. Nadam se
da nije samo mrtav i hladan. Ne mogu ni misliti o tome kako njegovo
tijelo jedu crvi. Ne mogu to podnijeti. Moda se tijelo zbog one
tekuine za balzamiranje samo raspadne u prah. Nadam se da je tako.

8. svibnja
Nisam mogla vjerovati da to djed lei u lijesu. Bio je to samo umorni,
izmodeni kostur prevuen koom. Vidjela sam mrtve abe i ptice i
gutere i pilie, ali ovo mi je bio takav ok! inilo mi se nestvarno.
Skoro kao lo trip. Imala sam sree to se meni nikad nije dogodio neki
jako lo. Dodue, da mi je prvi bio lo, moda nikad ne bih uzela drugi.
U tom smislu bi mi bilo drae da je bilo tako. Baka se doimala tako
smireno i puno ljubavi. Jednom je rukom zagrlila Alexandriju a drugom
mene. Draga, snana baka, nije ni jednom zaplakala za vrijeme cijelog
dugog, dugog sprovoda. Samo je sjedila sputene glave. Imala sam
udan, gotovo sablastan osjeaj da je djed uz nju. Poslije sam
razgovarala s Timom i on je imao isti dojam.
Najgore je bilo kad su lijes spustili u zemlju. To je neto najgore
na svijetu! Alexandria i ja smo plakale iako nitko drugi iz obitelji nije.
Trudila sam se biti tako jaka i suzdrana kao oni, ali jednostavno nisam
mogla. Mama, baka i tata su povremeno rupiima brisali oi a Tim je
mrcao, a Alex je, naravno, mala djevojica, ali ja, ja sam, naravno, opet
napravila scenu.

9. svibnja
Baka se veeras vraa kui s nama i ostat e do kraja kolske godine.
Onda u se ja vratiti s njom i pomoi joj da se organizira i preseli k
nama dok ne nae neki stani u blizini.
Ne pamtim da sam ikad u ivotu bila tako umorna. Nije mi jasno
kako se baka uspijeva odrati jer se ja jedva pomiem. Svi izgledamo
kao da smo vrlo dugo bili bolesni. ak i mala Alex. Pitam se kako e

nam dugo trebati da se naviknemo na ivot bez djeda. Hoe li ikada vie
biti isto? Kako e se draga baka snai? Kad se preseli u novi stan, esto
u odlaziti k njoj i voditi je u kino i u etnju i slino.

12. svibnja
Jutros sam pogledala kroz prozor i vidjela da nie nova trava i opet sam
poela neobuzdano plakati. Zapravo ne razumijem uskrsnue. Ne mogu
zamisliti kako e se djedovo tijelo koje e istrunuti i biti pokriveno
plijesni i raspasti se u prah ponovno spojiti? Ali, ne znam ni kako
smea, isuena lukovica gladiole moe ponovno procvasti. Valjda Bog
moe ponovno spojiti atome, molekule i tijela kad to moe gladiola koja
ak nema ni mozak. Od toga se bolje osjeam i ne znam kako mogu
oekivati da shvatim smrt kad ne shvaam ni kako funkcioniraju
televizija, struja ili gramofon. Zapravo, razumijem tako malo da mi nije
jasno kako preivljavam.
Jednom sam negdje proitala da se ljudi slue s manje od deset
(ini mi se) posto kapaciteta svoga mozga. Zamisli kako bi bilo imati 90
posto vie sposobnosti razmiljanja i svu je iskoristiti. To bi bilo
fantastino! Kako bi ovo bio udesan planet kad bi nai mozgovi bili 90
posto djelotvorniji nego sada.

14. svibnja
Noas sam imala nonu moru o djedovu tijelu prekrivenom crvima i
mislila sam o tome to bi se dogodilo kad bih ja umrla. Crvi pod
zemljom ne prave razlike. Ne bi ih bilo briga to sam mlada i to je moje
meso vrsto. Na svu sreu, mama je ula kako jauem pa je dola i

pomogla mi da se priberem. Onda smo otile i popile malo toplog


mlijeka, ali jo sam se grozno osjeala, a nisam joj mogla rei to je.
Ona je sigurno mislila da to ima neke veze s vremenom kad sam bila
pobjegla, a nisam joj mogla rei istinu jer je ona jo groznija.
Jo sam se tresla kad sam popila mlijeko pa smo obule cipele i
etale se vrtom. Bilo nam je malo hladno iako smo navukle kune
ogrtae preko spavaica, ali razgovarale smo o mnogim stvarima, meu
ostalim i o tome kako u postati socijalna radnica ili neto slino i mami
je vrlo drago to elim pomagati drugima. Stvarno ima razumijevanja za
mene. Svi bi trebali imati sree kao ja.

2. svibnja
Teko mi se usredotoiti u koli. Nisam znala da smrt tako pogaa.
Osjeam se iscijeeno i na sve se jo uvijek moram prisiljavati.

3. svibnja
Danas me tata odveo na proturatne demonstracije na sveuilitu. Jako je
zabrinut i uzrujan zbog studenata i razgovarao je sa mnom kao da sam
odrasla. Ba sam uivala. Tata nije tako zabrinut zbog militantnih
studenata, s kojima bi, prema njegovom miljenju, trebalo postupati
otro, nego vie zbog onih koje je lako zavesti na krivi put. I ja sam
zabrinuta zbog njih. Zabrinuta sam zbog sebe!
Poslije smo otili posjetiti doktora ........ koji je takoer veoma
zabrinut za mlai narataj. Mnogo je govorio o tome kamo sve to vodi,
a onda je naveo neke statistike podatke koji su me doista iznenadili.
Nisam zapamtila ni polovicu jer je tako brzo govorio, ali npr.: svake se

godine ubije tisuu studenata, a jo devet tisua pokua. Spolne bolesti


su porasle 25 posto meu mladima moje dobi, a trudnoa jo vie,
unato piluli. Rekao je i da je strano porastao broj zloina i duevnih
oboljenja mladih. Zapravo, govorio je same strane stvari.
Kad smo otili, ne znam je li mi bilo bolje jer je tolikim drugima
kao i meni ili loije jer su svi odjednom poludjeli. Ali, iskreno govorei,
ne mislim da su mladi za to krivi, barem ne sasvim. Ni odraslima ne ide
mnogo

bolje.

Zapravo,

ne

znam

nikoga

koga

bih

poeljela

za

predsjednika drave osim tate kojeg nikad ne bi izabrali jer sam mu ja


ki.

19. svibnja
Danas sam opet imala paniku. Netko mi je u torbicu stavio doint i
strano sam se prepala. Morala sam izostati sa sljedeeg sata i odvesti
se taksijem k tati.
Jednostavno ne razumijem zato me ne ostave na miru! Zato me
ovako mue? Je li im muka zato to sam tu? Mislim da je tako. Mislim
da me ele zbrisati s lica zemlje ili me poslati u ludnicu. Kao da sam
otkrila golemi pijunski krug i sad vie ne smijem ostati iva!
Tata kae da moram biti jaka i zrela. Dugo je razgovarao sa mnom
i zahvalna sam to mu je stalo, ali znam da ne razumije njihovu
motivaciju nita bolje nego ja. Osim toga, on ne zna za Richieja i Lanea
i ostale. Rekao mi je da me cijela obitelj podrava. Ali, kako mi to moe
pomoi kad je cijeli svijet protiv mene? To je kao djedova smrt. Svi se
grozno osjeaju, ali nitko nita ne moe poduzeti, ak ni ja!

20. svibnja
Uspjela sam se natjerati da ponovno uim pa mi je lake. Barem ne
razmiljam o zna ve emu.

21. svibnja
Baka je bolesna, ali mama misli da je to samo od tuge. Nadam se da ima
pravo, jer baka stvarno grozno izgleda. Uh, zamalo sam zaboravila. Tata
mi je nabavio propusnicu za sveuilinu knjinicu i danas sam prvi put
otila. Stvarno je zabavno. Osjeala sam se tako odraslo i mnogi su
mislili da sam studentica. Nije li to smijeno?

22. svibnja
Danas sam u knjinici upoznala jednog deka. Zove se Joel Reems i na
prvoj je godini. Uili smo zajedno, a onda me otpratio do tatinog ureda.
Tata je imao posla pa smo sjedili na stubama pred zgradom i ekali ga.
Odluila sam ne pretvarati se pred Joelom nego mu rei istinu o sebi i
dopustiti da sam odlui (no dobro, gotovo cijelu istinu). Rekla sam mu
da imam samo esnaest godina i da smijem dolaziti u knjinicu zbog
tate.
Vrlo je drag. Samo se nasmijao i rekao da je to u redu jer me
ionako nije mislio zaprositi jo ovaj semestar. Kad je tata iziao, sjedio
je neko vrijeme s nama na stubama i razgovarali smo kao da se svi
oduvijek poznajemo. Bilo je super! Prije nego to je otiao, Joel me
pitao kada u opet doi uiti, a ja sam mu rekla da uim po cijele dane.
ini mi se da mu je to bilo drago.

23. svibnja
Dragi tata, vjerojatno bih se trebala ljutiti na njega, ali se ne ljutim.
Otiao je i pogledao Joelove podatke i rekao mi sve o njemu. Ba me
nasmijala pomisao na to

kako tata

pijunira da bi mi pribavio

informacije. Uglavnom, Joel ubrzano studira jer ve je na sveuilitu


iako je tek navrio osamnaest godina. Tata mu je umro a mama mu radi
u tvornici a on radi smjenu od sedam sati svaki dan kao kolski ista.
Radi od ponoi do sedam ujutro, a onda ponedjeljkom, srijedom i
petkom ima predavanja ve u devet. Kakav raspored!
Tata me upozorio da ga ne ometam u uenju i obeala sam da
neu. Ali, ako me eli svako poslijepodne otpratiti od knjinice do
tatinog ureda (ak i subotom), ne vidim to tu ne valja, a ti?

Naveer
Joel me stvarno otpratio do tatinog ureda. I bilo je gotovo kao da smo
na sudaru! Oboje smo bili zbunjeni i smijali smo se i avrljali i govori u
isto vrijeme. (Bilo je vrlo zbrkano i divno.) Joel kae da nikad nije imao
mnogo vremena za djevojke i nije mu jasno odakle tako mnogo znam o
njemu. Rekla sam da je to samo enska intuicija. Nisam li dosjetljiva?

25. svibnja
Joel me opet otpratio do tatinog ureda i nisam ja to predloila, ali tata
ga je pozvao da sutra doe na veeru. Mama je rekla da njoj odgovara,
a znam da jedva eka da ga upozna jer me tata zadirkuje.

26. svibnja

Odjurila sam kui iz kole i pomogla mami pospremiti kuu kao da


dolazi kralj svijeta i provjerila sam imamo li sve sastojke za kolaie s
naranama, moj jedini specijalitet. Jedva ekam!

Kasnije
Joel je upravo otiao. Veer je protekla fantastino. Ne znam zato to
kaem jer su on i tata veinu vremena proveli zajedno. Valjda zato to je
njegov tata umro kad mu je bilo sedam godina, ali imali su dobar odnos.
ak je i Tim bio zadivljen dok su razgovarali, osobito o Joelovim
mogunostima za kolovanje. (MIslim da je Tim poeo razmiljati o
fakultetu. Ve!)
Moji kolaii su bili savreni, ak je i baka rekla da ih ni ona ne
bi bolje napravila, a Joel ih je pojeo sedam! Sedam! I rekao je da bi ih
ponio u depu za doruak da je koji ostao. Naravno, da je ostao, on to
sigurno ne bi rekao. Prilino je suzdran. Pitat u mamu smijem li ispei
pleh samo za njega i ostaviti mu ih kod tate.

29. svibnja
Oh, dnevnie, zamisli to se dogodilo! Tata nam je za veerom rekao
prekrasnu vijest! (I to jako leerno.) Pokuat e Joelu pomoi da dobije
stipendiju. Kae da je prilino siguran da e uspjeti, ali e za to trebati
vremena i ja nita ne smijem rei dok sve ne bude sreeno. Nadam se da
se neu izlanuti. uvanje tajni mi ba ne ide.
P. S. ini se da je u koli sad sve u redu. Nitko ne razgovara sa
mnom, ali me nitko ni ne gnjavi. Ha, valjda ne moe imati sve.

1. lipnja
Danas je prodana bakina kua. Odluili su da jednostavno daju sve
zapakirati i staviti u skladite. Rasplakala se kad je ula. Prvi put sam je
vidjela kako plae. Djeda nema, a sad kad vie nema ni kue u kojoj je
provela gotovo cijeli ivot, valjda joj sve izgleda tako konano.

Kasnije
Pitam se sviam li se ja stvarno Joelu. Misli li da sam slatka ili zgodna
ili privlana? Jesam li tip djevojke koja bi mu mogla neto ozbiljno
znaiti? Nadam se da mu se sviam jer se on meni jako svia. Zapravo,
mislim da ga volim...
Ga Joela Reemsa
GA JOELA REEMSA
Gospodin i gospoa Reems
Doktor i gospoa Reems
Ne izgleda li to super?

2. lipnja
Upravo je nazvala gospoa Larsen i rekla mi da je Jan obeala da e joj
priuvati dijete, ali je u posljednjem trenutku otkazala, to joj je i
slino. No dobro, mogu i tamo uiti. Moram skupiti stvari.
Vidimo se.

Poslijepodne
Dragi dnevnie,
tako sam izmuena i umorna i tuna i iscrpljena i sita.

Jan je svratila pola sata nakon to je gospoa Larsen otila i rekla


da ona eli uvati dijete jer joj treba lova. Ali, nisam je mogla pustiti jer
je bila ulagirana, a dijete ima tek etiri mjeseca. Ali, nije htjela otii pa
sam na kraju morala nazvati njezine roditelje da dou po nju. Rekla sam
im da joj nije dobro, ali do vremena kad su stigli, ona se posve otkaila.
Sluala je ploe tako glasno da bi probudile bebu koja je ionako bila
mokra i uplakana, a ja ju se nisam usudila ni presvui jer sam se bojala
to bi Jan mogla uiniti. Bila je toliko razvaljena da su je mama i tata
morali odvui do auta i oboje su plakali i molili me da ne kaem
njezinom socijalnom radniku.
Nadam se da sam ispravno postupila. Vjerojatno nisam trebala
zvati njene roditelje, ali stvarno je se nisam mogla osloboditi, a s bebom
je nikako nisam mogla ostaviti. Mogu ve zamisliti kako e biti sutra
kad se to prouje u koli. Mene nitko nee htjeti ni sluati. Osim toga,
narkomani ne razumiju strah za bebu. Nita oni ne razumiju.

3. lipnja
Mama i tata kau da sam sino postupila upravo onako kako treba i ao
im je to nisu bili dostupni da mi pomognu. Ali, to bi mogli uiniti osim
da nazovu Janine roditelje? Zapravo, moda bi bilo jo gore da su i oni
bili tamo. Tko zna? Sad moram ii.

Poslijepodne
Srela sam Jan u hodniku i pogledala me s takvom gorinom i mrnjom
kao nikad prije. "Osvetit u se ja tebi, gospoice istunko", rekla je,

zapravo viknula pred svima. Pokuala sam joj objasniti, ali ona se
okrenula i otila kao da ja ni ne postojim.
Poslije sam otila u knjinicu. Joel je primijetio da neto nije u
redu pa sam mu na kraju rekla da me hvata prehlada i da se grozno
osjeam. (To posljednje je bilo tono.) Rekao mi je neka uzmem aspirin
i legnem. ivot je tako jednostavan za pristojne ljude.

(?)
Ne znam to je Jan rekla ostalima, ali mora da je neto stvarno gadno
jer mi se sad rugaju i hihou, to je mnogo gore nego kad su me
ignorirali. Voljela bih da mogu razgovarati s Joelom, ali neu ak ni
otii u knjinicu, previe sam napeta. Ponijet u knjige kui i uiti u
svojoj sobi. (Moja soba e biti itav moj svijet.)

(?)
Joel me upravo nazvao iz knjinice jer se zabrinuo za mene. Razgovarao
je s tatinom tajnicom, a ona mu nita nije mogla rei. Tako mi je drago
to je nazvao, ali rekla sam mu da sam bolesna i da ovaj tjedan neu
dolaziti u knjinicu. (Stvarno sam bolesna, zlo mi je od tih sjebanih
narkomana i dilera koji me progone.) Uglavnom, Joel me pitao bi li mi
smetalo da me nazove svaku veer i ja mu nisam rekla da u sjediti kraj
telefona i ekati, ali hou! Ali, ti si to ve ionako znao, zar ne?

7. lipnja
Baki je noas pozlilo. Mislim da jednostavno ne eli ivjeti bez djeda.
Nije sila na doruak. Odnijela sam joj pladanj, ali samo se poigravala

hranom. Poslije kole u otii i malo sjediti s njom umjesto da odem u


knjinicu kao to sam napokon odluila uiniti. Joel e shvatiti.
Vidimo se poslije.

8. lipnja
Tako su me pritisli da ne znam to da radim. Jan mi je prila kad sam
izlazila iz kole i prosiktala: "Reci onoj svojoj sestrici da ne uzima
bombone od neznanaca pa ni od prijatelja, osobito tvojih prijatelja." Ali,
ne bi to Jan uinila! Ne moe! to god mislila o meni, sigurno mi se ne
bi osvetila preko Alexandrije. Ili bi? Da joj barem mogu objasniti, ali ne
znam kako.
Voljela bih da o tome mogu razgovarati s mamom ili tatom ili
Joelom ili Timom, ali to god ja poduzmem kao da samo jo pogora
stvari. Pokuat u jednom za veerom, onako, kao usput, rei da
osvetoljubivi klinci znaju staviti LSD na bombone ili vakae i daju ih
nekom. Moda e me ozbiljnije shvatiti ako kaem da nam je nastavnik
priao o klincu koji je u Detroitu od toga umro. Moraju paziti!

9. lipnja
Vraala sam se iz trgovine kad se neki auto pun klinaca zaustavio pokraj
mene i poeli su vikati stvari kao to su:
"Vidi, vidi, eno one radodajke gospoice istunke!"
"Ne, to je gospoica Lajavica."
"Gospoica superlajavica!"
"to mislite, to bi se dogodilo kad bismo stavili malo ita u auto
njezinog starog?"

"Ne bi li bilo super kad bi murije pokupila njezinog starog, gospodina


profesora?"
Onda su mi dobacivali sve pogrdne nadimke kojih su se mogli
sjetiti i odjurili smijui se kao ludi, a ja sam ostala kao zdrobljena ili
premlaena. Mislim da me samo ele izludjeti prijetnjama. Ali, tko zna?
Prolog ljeta sam itala o nekim drogiranim klincima koji su stavili
maku u perilicu i ukljuili je da vide to e se dogoditi. Moda bi ovi
stvarno voljeli vidjeti kako bi tata reagirao. Kakva je to gomila glupih,
ludih gadova! Nisu oni iznad tako neega. Ali, ipak mislim da nee otii
tako daleko. Moda odustanu ako ih budem ignorirala.

10. lipnja
Prvi put sam sasvim sigurna da bih i kad bi me zakljuali u prostoriju
prepunu tripova, spida i svih drugih droga osjetila samo gaenje, jer
vidim to droga radi ljudima koji su mi nekada bili prijatelji. Sigurno me
ne bi tako muili da nisu drogirani, zar ne?
Danas mi je netko u kolski ormari stavio zapaljeni doint i ak
je i direktor, koji me pozvao, znao da ne bih uinila neto tako glupo.
Imam veliku rupu na novoj jakni, neki su se papiri zapalili i sve se
zadimilo. Pitao me da mu kaem imena onih koji su to mogli uiniti i,
premda sumnjam na Jan, ne bih ju se usudila tuiti, a ne elim nabrojati
sve narkomane u koli. Tko sam ja da upirem prstom u druge? Osim
toga, vjerojatno bi me ubili. Stvarno me strah.

11. lipnja

Tako mi je drago to je kolska godina skoro gotova, a idue godine


moda mogu ii u kolu u Seattleu i stanovati kod tete Jeannie i strica
Arthura. Voljela bih da baka nije prodala kuu, ali kad je ovako bolesna,
ionako ne bih mogla biti tamo.

P. S. Otila sam u sveuilinu knjinicu i Joel i ja smo neko vrijeme


sjedili na travnjaku, ali to vie nije isto. Kao da je svakog dana sve
gore. Da je barem Joel tatin sin, da se barem ja nikad nisam ni rodila.

12. lipnja
Veeras je kolski ples, ali ja, naravno, ne idem. ak me i George, s
kojim sam prije izlazila, sad gleda s prezirom ili se pravi da me nije ni
vidio. Oigledno me svi sve vie ogovaraju. Ne mogu ni zamisliti to
govore o meni ni kako da ih zaustavim.

(?)
Mislim da me staro drogerako drutvo pokuava potpuno izludjeti, a
jo malo pa e i uspjeti. Mama i ja smo danas bile na trnici i srele smo
Marcie i njenu mamu. Dok su one razgovarale, Marcie se okrenula
prema meni i, sve se vrijeme draesno smijeei, rekla: "Danas imamo
tulum i to ti je posljednja prilika."
Rekla sam "ne, hvala" to sam mirnije mogla, ali inilo mi se da
u se uguiti. Stajala je samo pet centimetara od svoje mame! Onda se
opet onako nasmijeila i rekla: "Bolje ti je da doe i utedi si trud jer
emo te ionako srediti." Moe li to vjerovati? Petnaestogodinjakinja
iz obrazovane, ugledne obitelji ne bi valjda javno prijetila drugoj

djevojci, ne u onoj lijepoj, istoj voarni. Mislila sam da u izgubiti


razum, da e mi na licu mjesta mozak ispasti i rastopiti se.
Dok smo se vraale kui, mama je primijetila da sam vrlo tiha.
Onda me pitala zato ne zamolim onu simpatinu Marcie Green da mi
povremeno sredi neki sudar. Simpatina Marcie Green, ha ha! Moda
stvarno ludim. Moda se sve to zapravo ne dogaa.

16. lipnja
Baka je sino umrla u snu. Pokuala sam si rei da je otila djedu, ali
tako sam potitena da mogu misliti samo o tome kako joj crvi prodiru
tijelo. Prazne one duplje i u njima cijele kolonije crva. Vie ne mogu
jesti. U kui je ludnica zbog sprovoda. Jadna mama, oboje roditelja za
dva mjeseca! Kako to moe podnijeti? ini mi se da bih ja umrla kad bih
sad ostala bez roditelja. Pokuavam joj pomoi i olakati, ali tako sam
iscrpljena da se na sve moram prisiljavati.

17. lipnja
Joel je uo da je baka umrla i nazvao me da mi izrazi suut. Stvarno me
je ohrabrio i ponudio da svrati sutra poslije pogreba. Tako mi drago to
e doi. Trebat u ga.

19. lipnja
Mislim da me danas spasilo samo to to sam znala da e me Joel ekati.
Svaki put kad sam bila na rubu da se rasplaem, pomislila bih na njega
kako sjedi u naem dnevnom boravku i odmah mi je bilo lake. Da je
barem i mama imala na to misliti. Bila je strano potresena. Nikad je

nisam vidjela u takvom stanju. Tata se trudio koliko je god mogao, ali
mislim da ona toga nije bila ni svjesna.
Kad smo se vratili kui, Joel i ja smo sjedili u vrtu iza kue i
dugo priali. Njemu je tata umro kad je imao sedam godina i otad je
esto razmiljao o smrti i ivotu. Tako je zreo da ne mogu vjerovati da
nema ve sto tisua godina! Osim toga, vrlo je duhovan, ne religiozan
nego ba duhovan i vrlo osjeajan. Mislim da je cijela naa generacija
takva. ak i na tripovima mnogi misle da su vidjeli Boga ili doli u
dodir s neim nebeskim. Uglavnom, kad je odlazio, Joel me njeno
poljubio u usta, prvi put. Tako je dobar i drag da se nadam da emo
jednoga dana imati jedno drugo. Stvarno se nadam.
Najgore je danas bilo vidjeti kako blagu, dragu baku sputaju u
onu mranu, beskrajnu rupu. Kao da ju je progutala. inilo mi se da u
poeti vritati kad su bacali zemlju na njezin lijes. Ali, Joel mi je rekao
neka ne mislim na to jer smrt zapravo ne znai to i vjerojatno ima
pravo. Uope ne mogu razmiljati o tome.

20. lipnja
Sad kad je kola zavrila ima mnogo drutvenih dogaaja i trudim se da
me ne boli to mene nitko ne poziva. Osim toga vjerojatno je
nepristojno eljeti izai sad kad je baka umrla. Ali, iskreno govorei,
dragi dnevnie, dojadilo mi je to me stalno zaobilaze a ja se moram
pretvarati da me to ne boli. Tako sam umorna od toga da katkad
poelim opet pobjei i vie se nikad ne vratiti.

22. lipnja

Sino je policija na nekom tulumu pokupila nekoliko klinaca, a danas


svi za to okrivljuju mene. Jan mi je, kad je prola pokraj mene, rekla da
se ovaj put neu izvui s otkucavanjem. Pokuala sam joj rei da ne
znam nita o tome, ali kao i obino, nije me htjela sluati.
Ne znam to u ako me opet ponu gnjaviti. Stvarno mislim da to
vie ne mogu podnijeti, ak ni uz podrku koju mi daju Joel i moja
obitelj. Jednostavno je preteko.

23. lipnja
Sve je polo po zlu i ja vie ne mogu. Stvarno ne mogu! Danas sam ila
ulicom uz park kad me neki deko kojeg nikad prije nisam vidjela
zgrabio i prijetio mi. Savijao mi je ruku i vrijeao me. Prolazili su
mnogi drugi ljudi i htjela sam vritati ali nisam mogla. Tko bi mi
pomogao? Pristojni klinci ni ne znaju da postojim. Onda me gurnuo iza
nekog grma i poljubio me. To je bilo nevjerojatno poniavajue i
odvratno. Gurnuo mi je jezik u usta i kruio njime sve dok se nisam
zagrcnula i poela plakati. Onda mi je rekao da me samo treba dobro
pojebati i da mi je bolje da nikome nita ne kaem jer e se inae vratiti
i ozbiljno porazgovarati sa mnom.
Tako sam se uplaila da sam otrala u odvjetniku kancelariju
gospodina ...... i zamolila ga da me odveze kui. On i mama su mislili da
mi je pozlilo pa me mama odvela u krevet. I jest mi zlo. Jo uvijek ne
mogu prestati povraati i ne mogu se usredotoiti. to da radim? to?
Ne mogu rei mami, nakon djeda i bake to bi joj bila posljednja kap. to
da radim?

Upravo je proao neki automobil koji je palio i gasio svjetla i


trubio i cijela je obitelj istrala da vidi to je osim mene. Jednostavno
mi vie ni do ega nije stalo.

24. lipnja
Jutros sam za dorukom rekla svojima da me staro drutvo opet jako
gnjavi. Tata je ponudio da e razgovarati s njihovim roditeljima, ali ja
sam ga molila da to ne ini jer bi sve bilo samo jo gore. ak sam rekla
tati da zakljuava auto jer je netko zaprijetio da e mu podmetnuti
marihuanu. Naravno, ponovno sam morala upozoriti Tima i Alex da se
uvaju, ali nita ne pomae. Kao da smo pod opsadom a nitko drugi to
ne shvaa osobito ozbiljno. Tata misli da me oni samo zezaju i da mi ne
bi zapravo nita uinili. Nisam mu mogla rei to se juer dogodilo, pa
u ga morati pustiti da i dalje misli kako je sve u redu.

Kasnije
Draga mama me danas odvezla na sveuilite da vidim Joela. Rekla je da
mora neto uzeti u tatinom uredu, ali znam da je samo htjela biti
paljiva. Stvarno je tako draga.
Nakon to sam malo popriala s Joelom, ne znam zato, ali
zamolila sam ga da se proeta sa mnom i dok mi se srce raspadalo rekla
sam mu djelominu istinu. Nisam mu namjeravala rei, ali sad mi je
drago to jesam. Reagirao je onako kako sam oduvijek znala da e
reagirati. Rekao je da mu je stvarno stalo do mene i da je uvjeren da u
ja s tim izii na kraj jer sam u biti dobra i jaka. Moda je to rekao samo
zato to odlazi kui sad kad je gotovo renoviranje sveuilita, ali dao mi

je zlatni sat koji je njemu dao otac, a ja njemu bakin prsten. Bilo je
grozno. I sad se osjeam kao da se u meni nakupilo sivilo svih sivih
dana na svijetu.

25. lipnja
Danas je u naoj etvrti bila ludnica, svi su trali i spremali se za
veeranju proslavu svretka kolske godine. Nitko od drogeraa me
nije ni pogledao i to mi je drago. Moda imaju neki drugi projekt.
udno je da tako velika gimnazija moe biti podijeljena na dva posve
razliita svijeta koji kao da nita ne znaju jedan o drugom. Ili moda
ima mnogo svjetova? Je li kola zapravo kao malo zvijee i svaka
manjinska skupina ima vlastiti svijet, svijet za siromane, svijet za
bogate i svijet za narkie, moda ak zaseban svijet za bogate narkie a
zaseban za siromane? A svi smo nesvjesni ostalih svjetova sve dok
netko ne pokua prijei iz jednoga u drugi. Je li to grijeh? Ili je najvei
problem vratiti se na svijet iz kojeg si doao? Nije mogue da svi koji
su kuali drogu imaju ovakve probleme. Ili ih moda ipak imaju? Valjda
u to otkriti u budunosti, ili u barem pokuati. Chris je imala sree,
njezini su se jednostavno preselili u grad u kojem je nitko ne poznaje.

P. S. Danas sam srela troje pristojnih uenika i pitali su me hou li doi


na proslavu i sve tako. Moda se led ipak probija. Nadam se, nadam se.

27. lipnja
Probudila sam se tek u pola dvanaest i osjeam se odlino. Ptice pjevaju
pred mojim prozorom. Ljeto je, dragi prijatelju, i ja sam iva i sretna u

svojem dobrom starom krevetu. Hura! Mislim da u se upisati u ljetnu


kolu i ii na predavanja. Onda moda sljedee godine mogu ii u
sveuilinu ljetnu kolu. To bi ba bilo super.

1. srpnja
Zamisli, prvi dan srpnja. Da je barem Joel tu da vidi kako je sve lijepo.
Iz njegovih pisama vidim da je ve jako osamljen. ini mi se da je
njegova mama draga, ali nije neka intelektualka, a njemu nedostaje
netko za razgovor kao to su moji roditelji. Napisao je neka mu obeam
da u uivati u njima i za sebe i za njega. Prestala sam odlaziti na
satove klavira jo davno, ali danas sam opet poela. Uiteljica mi je
dala strano teak koncert, ali valjda u ga svladati. elim da Joel bude
ponosan na moju glazbenu nadarenost kao i sve drugo!

P. S. Tim i ja smo juer otili u dugu etnju i sreli smo Jan u trgovini i
Marcie u parku i ni jedna ni druga nisu obraale pozornost na mene.
Super! Valjda su odustale od mene sad kad su praznici. Odustale su od
mene i napokon mogu biti slobodna. Nije li to najljepi osjeaj na
svijetu? Tako sam sretna da bih mogla umrijeti od sree.

3. srpnja
Danas je jo jedan krasan, krasan dan osim to je tata dobio fotografije
bakinog groba i nadgrobnog spomenika koji je napokon podignut. Lijep
je, ali se stalno pitam u kakvom je stanju sad njezino tijelo, a tek
djedovo, njegovo je sigurno grozno! Jednom u u knjinici uzeti knjigu
o balzamiranju i otkriti kako se sve to odvija. Razmiljaju li i mama i

tata i Tim o takvim stvarima, ili samo ja? Jesam li morbidna zbog moje
prolosti? Valjda ipak nisam, jer Joel mi je rekao da je i on razmiljao o
takvim stvarima kad mu je tata umro, a njemu je bilo samo sedam
godina.

7. srpnja
Gospoa Larsen je slomila nogu u prometnoj nesrei i ja odlazim k njoj
svaki dan i spremam i kuham i brinem se za bebu dok ne doe njezina
mama. (Dobro e mi doi u budunosti!) Mala Lu Ann je slatka. Uivat
u. Sad moram ii na svoj novi posao. (Nadam se da gospodin Larsen
nee stalno jesti u bolnici jer elim vjebati kuhanje.)
Vidimo se

(?)
Dragi moj prijatelju,
tako sam zahvalna to su dopustili mami da te donese u tvojoj
zakljuanoj kutiji. Bilo mi je uasno neugodno kad me sestra natjerala
da je otkljuam i izvadim tebe i rezervne olovke i kemijske. Ali, valjda
su samo htjeli provjeriti da nisi pun droge. Ne osjeam se stvarno, kao
da sam netko drugi. Jo uvijek ne mogu povjerovati da mi se ovo
dogodilo. Na prozoru je debela ica. To je valjda ipak bolje nego
reetke, ali znam da sam u nekoj vrsti zatvorske bolnice.
Pokuala sam sloiti sliku onoga to se dogodilo, ali ne mogu.
Lijenici i sestre mi stalno ponavljaju da e mi biti bolje, ali nita mi
nije jasno. Ne mogu zatvoriti oi jer crvi jo gmiu po meni. Prodiru
me. Puu mi kroz nos i usta i... o, Boe, moram te vratiti u tvoju kutiju

jer crvi s mojih krvavih ruku puu na tvoje stranice. Zakljuat u te.
Tako e biti na sigurnom.

(?)
Danas mi je malo bolje. Skinuli su mi povoje s ruku i promijenili ih. Nije
ni udo da me tako bole. Vrhovi prstiju su mi otrgnuti, dva nokta su
potpuno iupana a ostali su prelomljeni napola. Boli kad piem, ali
poludjet u ako ne budem pisala. Voljela bih da mogu pisati Joelu, ali
to bih mu rekla? Osim toga, nitko ne bi mogao proitati ove vrljotine
jer su mi obje ruke tako zamotane da izgledaju kao boksake rukavice.
Jo uvijek sam prekrivena crvima, ali poela sam se navikavati na njih,
ili sam moda zapravo mrtva a oni iskuavaju moju duu?

(?)
Crvi najprije prodiru moje enske dijelove. Skoro su mi potpuno pojeli
vaginu i grudi i sad su se bacili na usta i grlo. Voljela bih da lijenici
puste moju duu da umre, ali jo eksperimentiraju i pokuavaju povezati
duu i tijelo.

(?)
Danas sam se probudila zdravog razuma. Valjda je lo trip proao.
Sestra kae da sam tu ve deset dana, a kad sam proitala to sam
zapisala, vidim da sam stvarno bila prolupala.

(?)

Danas

su

mi

stavljali

ruke

pod

nekakvu

svjetiljku

da

ubrzaju

ozdravljenje. Jo mi nisu dali zrcalo, ali osjeam da mi je i lice


razderano, a isto tako i koljena i stopala i laktovi, zapravo gotovo
cijelo tijelo mi je izgrebano i izudarano. Pitam se hoe li moje ruke ikad
vie izgledati kao ruke. Vrhovi mojih prstiju izgledaju kao hrenovke
koje se peku pod onom svjetiljkom. Dali su mi neki sprej protiv bolova.
Ruke mi vie nisu u zavojima, ali gotovo bi mi bilo drae da jesu jer ih
stalno moram gledati i provjeravati ima li crva.

(?)
Danas je u moju sobu uletjela muha i ja nisam mogla prestati vritati.
Tako sam se bojala da e poloiti jo jajaaca na moje lice, ruke i tijelo.
Sestra je morala pozvati drugu da joj je pomogne ubiti. Ne mogu
dopustiti da me dotakne muha. Moda je najbolje da uope ne spavam.

(?)
Ustala sam i otila do zrcala. etiri nona prsta su mi slomljena. Jedva
sam se prepoznala. Lice mi je podbulo i nateeno, crno i plavo i
izgrebano, a kosa mi je iupana u pramenovima tako da ima posve
elavih dijelova. Moda to i nisam ja.

(?)
Ponovno sam slomila dva nona prsta kad sam ustala pa su mi sad obje
noge u longetama. Mama i tata me svaki dan dou vidjeti, ali ne ostaju
dugo nema se bogzna to za rei dok mi se mozak ne sredi.

(?)
Mui me vrtoglavica, ali sestra kae da je to samo posljedica potresa
mozga. Crvi su gotovo posve nestali. Valjda ih onaj sprej ubija.

(?)
Doznala sam kako su mi podmetnuli trip. Tata kae da ga je netko
stavio na okoladu s kikirikijem i valjda je tako jer sjeam se da sam je
pojela nakon to sam okupala bebu. Tada sam mislila da mi ju je ostavio
gospodin Larsen kao iznenaenje. Ali, kad sad razmiljam o tome, ne
znam zato sam mislila da je gospodin Larsen doao i otiao bez rijei.
Tu mi je praznina u glavi. Zapravo, udi me da se iega sjeam. Ali,
izgleda da mi mozak nastavlja raditi ma to si uinila. Lijenik kae da
je to normalno i da je doista potrebno neto vrlo jako da ti mozak
potpuno prestane raditi. Nadam se da je to tono, jer mi se ini da sam
ve podnijela dosta toga.
Uglavnom, sjeam se da me okoladica podsjetila na djeda jer je
on uvijek jeo takve. I sjeam se da me poela hvatati vrtoglavica i
munina. Pokuala sam nazvati mamu i zamoliti je da doe po mene i
bebu kad sam shvatila da mi je netko nekako podmetnuo trip. Sve mi je
to nejasno jer kad se pokuam prisjetiti kao da gledam kroz mutna,
arena svjetla, ali sjeam se da sam pokuala nazvati mamu i da je
trebala cijela vjenost da se pojedini broj okrene do kraja. ini mi se da
je bilo zauzeto i ne sjeam se to se zatim dogodilo osim da sam vritala
i da mi je djed doao pomoi, ali je njegovo tijelo bilo cijelo prekriveno
bljetavim arenim crvima koji su padali po podu. Pokuao me podii,
ali od ruku i aka ostale su mu samo kosti. Sve ostalo pojeli su

migoljavi, sluzavi crvi koji su bili posvuda. derali su i derali. One


duplje su mu bile prepune bijelih, mekunih ivotinjica koje su ulazile i
izlazile, a bile su fosforescentne i zalijetale su se jedne u druge. Crvi i
paraziti su poeli puzati i juriti prema djejoj sobi i ja sam ih
pokuavala zgaziti i izudarati rukama, ali razmnoavali su se bre nego
to sam ih ja uspijevala ubiti. Onda su poeli puzati po mojim rukama i
licu i tijelu. Bili su mi u nosu i oima i ustima i grlu, guili su me,
davili. Trakavice, larve i crvi unitavali su mi tkivo i prodirali me.
Djed me dozivao ali nisam mogla ostaviti bebu, a nisam ni mogla
otii s njim jer me plaio i gadio mi se. Toliko su ga ve pojeli da sam
ga jedva mogla prepoznati. Pokazivao mi je lijes pokraj svojeg i
pokuala sam pobjei ali su me tisue drugih mrtvih stvorenja i ljudi
gurali unutra i silom zatvarali poklopac. Vritala sam i vritala i
pokuala izgrebati poklopac da izaem, ali me nisu putali.
Po tome kako sad izgledam vidim da sam zderala komade mesa i
iupala kosu kad sam pokuavala skinuti crve sa sebe. Ne znam kako
sam razbila glavu. Moda sam pokuavala izbiti trip iz glave, stvarno se
ne sjeam, kao da je sve to bilo tako davno, a ovo me pisanje silno
umorilo. Nikad u ivotu nisam bila tako umorna.

(?)
Mama i tata mi vjeruju da mi je netko podmetnuo trip! Stvarno mi
vjeruju! Mogu zamisliti tko je to bio, ali nikad neu moi tono doznati.
Moram se samo odmarati i nastojati oporaviti kako su mi rekli. Ne elim
misliti o onome to se dogodilo. Hvala Bogu to nisam ozlijedila bebu.
Hvala ti Boe.

(?)
Za nekoliko dana prebacit e me u drugu bolnicu. Nadala sam se da e
me pustiti kui jer mi ruke zacjeljuju i ogrebotine pomalo blijede.
Lijenik je rekao da e mi se ruke posve oporaviti i ona dva nokta
narasti tek za godinu dana, ali ve za nekoliko tjedana nee vie biti
tako odvratni.
Lice mi je ve gotovo posve normalno, a na elavim mjestima
poela mi je rasti kosa. Mama je donijela kare i ona i sestra su me
oiali vrlo kratko. Frizura ba nije neka, ali mama kae da mogu otii
frizeru za tjedan-dva, odnosno kad me puste iz bolnice. Ionako ne bih
htjela da me itko vidi u ovakvom stanju.
Jo uvijek imam none more o crvima, ali pokuavam se svladati i
vie ne govorim o njima. Koja je korist od toga? Znam da nisu stvarni i
svi ostali znaju da nisu stvarni, ali katkad se doimaju tako stvarnima da
osjeam njihova topla, ljigava tjeleca po sebi. I svaki put kad me
zasvrbi nos ili neki od oiljaka, moram se suzdrati da ne ponem
dozivati u pomo.

(?)
Mama mi je donijela cijeli kup Joelovih pisama. Pisala mu je i rekla da
sam u bolnici, da sam jako bolesna, a on je otad pisao svaki dan. ak je
jedne veeri nazvao, a ona se nije htjela upletati pa mu je rekla da sam
imala neku vrstu sloma ivaca.
Pa, moe se to i tako nazvati!

22. srpnja
Kad je mama danas dola, vidjela sam da je plakala pa sam se trudila biti
jaka i izgledati veselo. I dobro da jesam, jer alju me u ludnicu gdje u
moi bauljati naokolo s ostalim idiotima i luacima. Toliko me strah da
ne mogu ni disati. Tata je sve to pokuao struno objasniti, ali
oigledno je da je i on potresen. Ali, ne toliko kao ja. To nitko ne moe
biti.
Rekao je da su, kad je sluaj doao na sud za maloljetnike, Jan i
Marcie svjedoile i rekle da sam im tjednima pokuavala prodati LSD i
da sam u koli poznata narkomanka i dilerica.
Sve su okolnosti stvarno bile protiv mene. Ve imam dosje i tata
kae da je susjeda gospoe Larsen, kad je ula kako vritim, dola s
vrtlarom pa su me zatvorili u mali ormar mislei da sam poludjela, onda
su pogledali bebu koja se isto probudila od mojih vriskova i nazvali su
policiju. Do vremena kad je policija stigla ja sam se ve teko ozlijedila
i pokuavala sam izgrebati tvrdi gips sa zidova kako bih izila i udarala
glavom o vrata dok nisam dobila potres mozga i prijelom lubanje.
I sad me alju u ludnicu kamo vjerojatno i spadam. Tata kae da
vjerojatno neu morati dugo ostati i da e odmah pokrenuti postupak da
me puste i stave u ruke dobrog psihijatra.
Tata i mama stalno nazivaju mjesto kamo idem "centrom za
mlade", ali to me ne moe zavarati. A ni njih same. alju me u ludnicu!
Ne shvaam kako je to mogue. I drugi su imali loe tripove pa nisu
zato zavrili u ludnici. Kau da moji crvi nisu stvarni, a alju me na
mjesto koje je gore od svih lijesova i crva zajedno. Ne shvaam zato mi
se ovo dogaa. Kao da sam odletjela s planeta i nikad neu prestati

padati. Molim te, molim te, ne daj da me odvedu. Ne daj da me strpaju


zajedno s luacima. Bojim ih se. Molim te neka me puste kui u moju
sobu da spavam. Molim te Boe.

23. srpnja
Doao je moj socijalni radnik i odveo me u Dravnu psihijatrijsku
bolnicu gdje su me upisali i katalogizirali i ispitivali i samo to mi nisu
uzeli otiske prstiju. Onda su me odveli k psihijatru i on je malo
razgovarao sa mnom. Ali, nisam mu nita mogla rei jer nisam mogla ni
misliti. Kroz glavu mi je samo prolazilo koliko se bojim, bojim, bojim.
Onda su me odveli niz smrdljivi, runi hodnik u kojem se gule
zidovi pa kroz vrata koja su pod kljuem morali su ih otkljuati i onda
opet zakljuati za mnom. Srce mi je tako tuklo da sam mislila da e se
svaki as raspasti i poprskati cijeli hodnik. ula sam kako mi tue u
uima i jedva sam stavljala nogu pred nogu.
Ili smo niz beskrajno dug mraan hodnik i vidjela sam neke od
ljudi koji su tu i sad znam da ne pripadam ovamo. Ne mogu se naviknuti
na pomisao da sam u svijetu ludih ljudi. I vani i unutra sami ludi ljudi.
Ne spadam ovamo, ali sam tu. Pa zar to nije ludo? I tako, moj dragi
prijatelju, moj jedini prijatelju, nemam kamo otii jer je cijeli svijet
poludio.

24. srpnja
No je bila beskrajna. Ovdje bi se moglo bilo to dogoditi i nitko o
tome ne bi nita znao.

25. srpnja
Jutros su me probudili u pola sedam i odveli na doruak koji nisam
mogla pojesti, a onda su me onako pospanu i uplaenu odveli niz dugi,
mrani hodnik do onih velikih metalnih vrata s reetkama. Otkljuali su
ih pa smo izili, a onda su ih opet zakljuali. Ljudi iz dnevne smjene
mnogo su priali ali ih ja zapravo nisam sluala. Ui su mi zaepljene,
vjerojatno od straha. Onda su me odveli u centar za mlade, dvije zgrade
dalje. Proli smo kraj dva mukarca koji su slinili i pometali lie a
uvao ih je drugi uvar.
U centru za mlade bilo je pedeset, ezdeset, moda i sedamdeset
klinaca koji su se etkarali i spremali za nastavu ili kamo su ve ili. Svi
su se doimali prilino normalno osim jedne djevojke koja je otprilike
moje dobi ali je dvadesetak centimetara via i najmanje dvadeset pet kila
tea. Ona je glupavo leala ispod flipera u dnevnom boravku, a bio je
tamo i neki deko koji je trzao glavom i mrmljao besmislice.
Zazvonilo je zvono i svi su otili osim tih dvoje. Mene su ostavili
s njima. Na kraju je neka krupna ena (kolska medicinska sestra) dola
i rekla da ako elim imati povlasticu da idem u kolu, moram otii
doktoru Milleru i potpisati da sam spremna ivjeti u skladu s pravilima i
propisima centra.
Rekla sam da sam spremna, ali doktora Millera nije bilo, pa sam
prijepodne provela u dnevnom boravku i gledala ono dvoje, nju kako
spava i njega kako se trza. Upitala sam se kako li ja njima izgledam s
izubijanim licem i frizurom kao da me iala kosilica za travu.
Tijekom cijelog beskrajnog prijepodneva zvonilo je zvono i ljudi
su dolazili i odlazili. Na malom okruglom stoliu u hodniku bila je hrpa

asopisa, ali ih nisam mogla itati. Misli su mi jurile tisuu kilometara


na sat ali nikamo nisu stizale.
U pola dvanaest mi je Marj, medicinska sestra, pokazala gdje je
blagovaonica. Klinaca je bilo posvuda i nitko od njih nije izgledao lud,
ali zacijelo jesu kad su tu. Za ruak smo imali makarone sa sirom i malo
nasjeckanog parizera i mahune iz konzerve i nekakav vodnjikavi puding.
Samo sam tratila vrijeme pokuavajui jesti. Nisam nita mogla
progutati jer mi je knedla u grlu.
Mnogi su se smijali i zafrkavali i oito i nastavnike i terapeute i
socijalne radnike nazivaju po imenu. Valjda sve osim lijenika. Nitko od
njih ne izgleda uplaen kao ja. Jesu li se bojali kad su tek doli? Ili se
moda jo uvijek boje ali se trude da to ne pokau? Ne shvaam kako
mogu ivjeti ovdje. Dodue, moram priznati da centar za mlade nije
tako straan kao psihijatrijski odjel. Izgleda gotovo kao neka mala
kola, ali bolnica je nepodnoljiva. Smrdljivi hodnici, sumorni ljudi,
zakljuana vrata s reetkama. Sve je to grozna nona mora, lo trip, sve
najgore ega se mogu sjetiti.
Doktor Miller se poslijepodne napokon vratio pa sam razgovarala
s njim. Rekao mi je da mi ne mogu pomoi ni bolnica, ni osoblje, ni
nastavnici, ni program koji se pokazao vrlo uspjenim, ako ja sama ne
elim da mi pomognu! Rekao mi je da najprije moram priznati da imam
problem ako ga elim rijeiti, ali kako da to uinim kad zapravo nemam
problem? Sada znam da me droga ne bi dovela u iskuenje ni da se
utapam u njoj. Ali, kako da uvjerim ikoga osim mame, tate, Tima i,
nadam se, Joela, da nisam nita namjerno uzela taj posljednji put? Zvui
nevjerojatno da sam i prvi trip i taj posljednji zbog kojeg sam zavrila u

ludnici uzela nesvjesno. Nitko ne bi povjerovao da netko moe biti tako


glup. I samoj mi je to teko povjerovati iako znam da je istina.
Osim toga, kako da ita priznam kad me toliko strah da jedva
govorim? Samo sam sjedila i kimala glavom kod doktora Millera kako
ne bih morala otvoriti usta. Ionako iz njih nita ne bi izilo.
U pola tri je nastava zavrila i neki su klinci otili igrati nogomet,
a drugi su ostali na grupnoj terapiji.
Sad se prisjeam to su mi rekli onaj prvi lijenik i socijalni
radnik. Klinci su podijeljeni na dvije skupine. U prvu spadaju svi oni
koji se pridravaju pravila i koje poslije puste van. Oni uivaju sve
povlastice.

drugoj

su

oni

kojima

tota

nije

doputeno.

Ne

pridravaju se pravila ili prave scene ili psuju, kradu, seksaju se i


slino, pa su u svemu ogranieni. Nadam se da ovdje nema trave. Znam
da mogu odoljeti, ali ne bih mogla podnijeti vie ni jedan problem,
poludjela bih. Valjda lijenici znaju to rade, ali tako sam osamljena i
izgubljena i uplaena. Mislim da stvarno gubim razum.
U pola pet smo se svi morali vratiti na odjel kako bi nas
zakljuali kao ivotinje u zoolokom vrtu. Na mojem odjelu ima jo est
cura i pet deki, hvala Bogu, jer se sama ne bih mogla vratiti.
Primijetila sam da su svi malo ustuknuli (kao i ja) kad su se za nama
zatvorila vrata.
Dok smo prolazili, neka je ena rekla kako je dosad bilo mirno, a
najsitnija djevojka se okrenula i rekla "jebi se". Tako sam se iznenadila
da sam mislila da e se strop sruiti na nju, ali nitko nije obratio
pozornost osim mene.

26. srpnja
Ona sitna djevojka koju sam juer spomenula spava u sobi do moje. Ima
trinaest godina i stalno je na rubu suza. Kad sam je pitala kako je dugo
tu, odgovorila je: "Cijelu vjenost, cijelu vjenost."
Kad smo ili na veeru, ila je sa mnom i zajedno smo sjele za
jedan od dugakih stolova i nismo jele. Ostatak veeri bili smo slobodni
da se eemo po odjelu. Nismo imali to raditi. Strano sam poeljela
rei mami i tati kako je ovdje, ali neu. Samo bi se jo vie brinuli.
Jedna starija ena na odjelu je pohotna alkoholiarka i bojim je
se, ali se jo vie bojim zbog Babbie. to tu kreaturu moe sprijeiti da
nam se upucava? Kad smo veeras prole kraj nje napravila je neke
udne pokrete i pitala sam Babbie moemo li neto poduzeti. Ali, Babbie
je samo slegnula ramenima i rekla da je moemo prijaviti uvaru, ali da
je bolje jednostavno ne obraati pozornost na nju.
Onda se dogodilo neto stvarno udno i zastraujue. Sjedili smo
u jednoj od soba za "rekreaciju" i gledali ostale kako gledaju nas. To je
bilo kao da majmuni gledaju majmune pa sam pitala Babbie ne bi li
radije razgovarala u mojoj sobi, a ona mi je rekla da se ne smijemo
eviti u sobama, ali bismo mogle sutra u skladitu! Nisam znala to bih
joj rekla. Mislila je da je elim zavesti i to me tako zapanjilo da nisam
nita rekla. Poslije sam joj pokuala objasniti, ali ona se raspriala o
sebi kao da mene ni nema.
Rekla je da ima trinaest godina i da se drogira dvije godine.
Roditelji su joj se razveli kad je imala deset godina i nju su poslali da
ivi s ocem koji je graevinski poduzetnik i koji se ponovno oenio.
Neko je vrijeme sve bilo u redu, ali bila je ljubomorna na maehinu

djecu i osjeala se kao izopenica. Onda je poela sve vie i vie


vremena provoditi izvan kue. Maehi bi rekla da ima problema s
uenjem i da ide u knjinicu i slino. Uobiajene izlike, a zapravo je
samo pola vremena provodila u koli. Ali, i dalje je imala dobre ocjene
pa joj roditelji nisu nita posumnjali. Na kraju su ih nazvali iz kole jer
je toliko izostajala. Ali, ona je rekla ocu da je kola tako velika da ni ne
znaju tko je tamo a tko nije. Ne znam zato joj je otac to povjerovao,
ali oito jest. Valjda mu je tako bilo lake.
A zapravo je neki 32-godinjak kojeg je upoznala na matineji u
kinu poeo davati Babbie drogu. Nije mi ispriala pojedinosti, ali
pretpostavljam da ju je upoznao i s drogama i sa ivotom uope. Nakon
nekoliko mjeseci on se izgubio, a ona je otkrila da je vrlo lako nai
nove mukarce. S dvanaest godina je ve bila prostitutka. Sve mi je to
ispriala tako mirno da sam mislila da e mi srce prepui. Ali, mislim da
ona ne bi primijetila ni da sam se rasplakala (to nisam), toliko je bila u
svojoj prii.
Kad se drogirala ve godinu dana, njezini su naivni roditelji
poeli neto sumnjati. Ali, ni tad se nisu sasvim suoili s problemom.
Samo su joj postavljali niz pitanja i gnjavili je pa je pokrala sljedeeg
mukarca u kinu i sjela na autobus za L. A. Neka prijateljica joj je rekla
da se djeje prostitutke svugdje mogu snai i Babbie kae da je imala
pravo. Ve drugog dana u Los Angelesu srela je "prijateljicu", prekrasno
odjevenu enu koja ju je odvela u veliki stan u Bulevaru .......... Kad je
stigla tamo, u dnevnoj sobi je bilo nekoliko djevojica njezine dobi, a
posvuda su u posudama za bombone bile tablete. Za pola sata bila je ve
totalno lagirana.

Kad se spustila, ona joj je ena rekla da moe tu stanovati i ii u


kolu. Rekla je da za nju mora raditi samo dva sata na dan uglavnom
poslijepodne. I tako se sljedeeg dana upisala u kolu kao neakinja te
ene i poela ivjeti kao skupa djeja prostitutka. S njima su ivjele jo
etiri "neakinje" dok je Babbie bila tamo. Voza ih je vozio u kolu i
dolazio po njih, a nikad nisu vidjele novac koji su zaradile. Babbie kae
da su samo sjedile u stanu kao majmuni, nisu ni razgovarale i nikada
nikamo nisu ile.
To mi je zvualo tako nevjerojatno da sam joj pokuala postavljati
pitanja, ali ona je samo nastavila priati i bila je tako tuna i daleka da
mislim da je govorila istinu. Osim toga, nakon svega to se meni
dogodilo, mislim da sve mogu povjerovati. Nije li to tuno, biti na
mjestu gdje je sve tako nevjerojatno da moe povjerovati bilo to? Ja
mislim da jest, dragi prijatelju, stvarno tako mislim.
Uglavnom, nakon nekoliko tjedana, Babbie je pobjegla i otila
autostopom u San Francisco. Ali, tamo su je etvorica silovala i
pretukla. Kad je pokuala isprositi malo novca da nazove roditelje,
nitko joj nita nije htio dati. Rekla je da je bila spremna otpuzati kui i
dopustiti da je veu lancem u ormar, ali kad sam je pitala zato nije
otila na policiju ili u bolnicu, poela je vikati i pljuvati po podu.
Poslije je ipak nazvala roditelje, ali dok su oni stigli u San
Francisco, ona je ve odlutala s nekim ovjekom koji je sam proizvodio
LSD. Oboje su upali u nevolje i na kraju je zavrila ovdje, kao i ja.
Dnevnie, tako sam zahvalna to imam tebe jer u ovom kavezu
nemam to raditi i svi su tako ludi da mislim da ne bih preivjela bez
tebe.

Negdje u hodniku je neka ena koja stenje i jaue i isputa


nezemaljske zvukove. ujem je i kad svojim slomljenim rukama
pokrijem ui i stavim jastuk preko glave. Hou li ikad vie u ivotu
moi spavati a da ne drim jezik meu zubima da ne bi cvokotali i da me
ne obuzima ivi uas kad mislim o ovom mjestu? To ne moe biti
stvarno. Jo sam na onom loem tripu. Sigurno. Mislim da e sutra
dovesti nekoliko autobusa kolske djece koja e nam kroz reetke davati
kikiriki.

27. srpnja
Dragi dnevnie,
zacijelo sam posve izgubila razum ili barem vlast nad njim jer upravo
sam se pokuala moliti. Htjela sam zamoliti Boga da mi pomogne, ali iz
mene su izlazile samo rijei, mrane, beskorisne rijei koje su padale na
pod kraj mene i kotrljale se po podu. Pokuala sam, doista sam se
pokuala sjetiti to ide poslije "Sad kad lijeem na poinak...", ali to su
samo rijei, beskorisne, lane, teke rijei bez znaenja i snage. Iste su
kao blebetanje one lude ene koja je sad dio moje bolnike obitelji.
Samo blebetanje, beskorisno i nevano, bez moi i sjaja. Katkad mi se
ini da je smrt jedini izlaz iz ove sobe.

29. srpnja
Danas su mi dopustili da idem u kolu, a ovdje je kola doista
povlastica. Nita ne moe biti gore nego sjediti sate i sate i nemati to
raditi.

Izgleda da sam plakala u snu jer mi je jutros jastuk bio vlaan a


osjeala sam se posve iscrpljeno.

Mlai klinci imaju svoja dva

nastavnika, a mi iz gimnazije svoja dva. Obojica su prilino ljubazni, a i


veina klinaca se ponaa pristojno. Valjda zato to se boje da ih opet ne
poalju u niiju zemlju, u svijet lutanja i samoe.
ovjek se izgleda na sve moe naviknuti, ak i na to da bude
zakljuan u ludnici. Kad su veeras zakljuavali ona velika vrata, to me
nije osobito pogodilo, ili sam se moda jednostavno isplakala do kraja.
Babbie i ja smo neko vrijeme priale i ja sam joj napravila frizuru,
ali u ovakvom ivotu nema nimalo radosti i spontanosti. Poela sam se
vui i jedva preivljavati ba kao i ona.
Druge djevojke na odjelu priaju i ale se i gledaju televiziju i
iskradaju se u zahod kako bi puile, ali Babbie i ja se samo nastojimo ne
raspasti.
Ovdje svi pue i hodnici su prepuni sivog dima koji nema kamo
izii. I on je uhvaen i zbunjen kao i pacijenti.
Svi uvari nose teke zveketave kljueve na pregaama. Njihovo
neprestano zveketanje stalno me podsjea gdje sam.

30. srpnja
Babbie je danas otila u dnevni boravak gledati televiziju a ja sam
ljubomorna. Hou li zavriti kao lezbijka koja se ljuti na dijete jer se
umiljava nekoj starici koja ima cigarete?
To nije mogue. Nije mogue da mi se to dogaa!

31. srpnja

Danas smo poslije nastave imali grupnu terapiju u dnevnom boravku


centra za mlade. Bilo je vrlo zanimljivo sluati ostale. Silno sam ih
eljela pitati kako su se osjeali kad su tek doli, ali nisam se usudila ni
zucnuti. Rosie je bila nesretna jer joj se ini da je ostali ignoriraju, a
onda su joj svi rekli zato

je s njom teko: jer eli svakoga

monopolizirati i ponaa se kao priljepak. Najprije se naljutila i psovala,


ali mislim da je na kraju ipak neto vie doznala o sebi, ili je barem
trebala.
Onda se razgovaralo o tome kako ostali "hrane vlastite probleme"
i to je bilo zanimljivo. Moda u nakon vremena provedenog ovdje ak
postati pametnija.
Poslije terapije, Carter, koji je trenutano predsjednik grupe
(svakih est tjedana biraju novog), je sjeo i priao sa mnom. Rekao mi
je da slobodno iznesem svoje misli, ljutnje i strahove na otvoreno kako
bih ih preispitala. Kae da se, kad ih zadrava u sebi, ine mnogo
veima nego to jesu. I rekao je da se, kad je tek doao, toliko bojao da
je tri dana doslovce bio nijem.

Nije mogao govoriti! Poslali su ga

ovamo jer nitko s njim nije mogao izii na kraj. Bio je u toliko domova i
porpavnih domova i ivio kod staratelja da im ne zna ni broj, ali
pomisao da je u psihijatrijskoj bolnici stvarno ga je zdrmala.
Rekao mi je da se moemo izvui iz druge grupe kad pokaemo
da smo napredovali i da vladamo sobom. On je ve nekoliko puta bio u
prvoj grupi, ali su ga uvijek vraali jer je pravio scene. Rekao je i da za
dva tjedna prva grupa ide na izletu neku spilju u planinama. Tako elim
ii na taj izlet! Moram se nekako izvui odavde. Jednostavno moram.

1. kolovoza
Danas su me posjetili mama i tata. Jo uvijek mi vjeruju i tata je
razgovarao s Jan i kae da misli da e je uskoro moi nagovoriti da
barem povue izjavu da sam joj pokuavala prodati drogu.
Tako mi je drago to postoji grupna terapija. Moda u sad neto
dobiti time to sam tu umjesto da me ovo mjesto slomi.

2. kolovoza
Bila sam kod doktora Millera i mislim da mi i on vjeruje! Bio je
oduevljen kad je uo da se elim baviti socijalnim radom i kae da
postoji velika potreba za ljudima koji razumiju to se zapravo dogaa.
Predloio mi je da pitam neke klince ovdje o njihovom ivotu jer u ih
tako bolje razumjeti, ali me upozorio da se ne okiram nekim stvarima
koje u uti. On oigledno misli da na ovom svijetu jo ima stvari koje
me mogu okirati. Sva srea da ne zna sve o meni, ili ja barem mislim da
ne zna?
U poetku mi se inilo da e mi biti neugodno izravno pitati
klince da mi priaju o sebi. Ali, on je rekao neka im kaem zato me to
zanima pa e mi onda sigurno htjeti pomoi. Jo nisam sigurna elim li
njukati po tuim ivotima. Nisam nimalo sigurna da bih ja nekome
htjela ispriati o mojem. Ali, vjerojatno ipak bih osim, moda,
najgorih dijelova.
Veeras sam malo gledala televiziju, ali na ovom odjelu ima samo
est mladih pacijenata i tridesetak starijih ena, a budui da moramo
glasati koju emo emisiju gledati, one, naravno, uvijek pobijede.
Uostalom, ionako bih radije pisala ili itala. Pokuavam nagovoriti

Babbie da pone itati i sutra e moda uzeti neku knjigu iz knjinice


ako je malo poguram. To e joj ipak odvui misli od njezinih problema,
samo ako se uspije usredotoiti. Njezina socijalna radnica joj pokuava
nai obitelj s kojom bi ivjela, ali s njezinim dosjeom to nije lako, a
njezini je roditelji izgleda vie ne ele. Kako je to tuno!

3. kolovoza
Danas je krasan, topao, lijen dan. Izleavali smo se na travnjaku i onda
sam skupila hrabrost i pitala Toma ........, koji je u mukom dijelu mog
odjela, zato je ovdje.
Tom je zgodan, simpatian i vrlo rjeit. Ima petnaest godina i tip
je s kojim se svatko odmah osjea ugodno. Kae da je njegova obitelj
dobra i pristojna, a u prvom razredu gimnazije izabrali su ga za
najsimpatinijeg uenika kole. Mene bi sigurno izabrali za najveeg
idiota da u naoj koli rade takve stvari.
Uglavnom, prolog proljea on i njegova tri prijatelja uli su za
snifanje ljepila i to im je zvualo uzbudljivo pa su kupili ljepilo i
pokuali. Kae da ih je sve diglo i bilo im je super. Vidjela sam mu po
oima da jo uvijek misli kako je to super.
Kae da su bili vrlo buni, vikali i valjali se po podu pa im je otac
deka kod kojeg su bili doviknuo da se stiaju. Nije ni posumnjao u
pravi razlog njihovog divljanja. Mislio je da se zafrkavaju kao i obino.
Tjedan poslije isto drutvo je kualo ljepilo koje je imao njegov
otac, ali nije im se toliko svidjelo, a otkrili su da ga je tee nabaviti
nego travu ili tablete. Rekao mi je ono isto to sam ve ula, da
roditelji nikad ne primijete da im nestaju dijetne pilule, sedativi, lijekovi

protiv prehlade, tablete za spavanje ni nita drugo to klincima


"pomae" kad ne mogu nabaviti nita drugo. On je poeo postupno, ali
kae da mu je nakon est mjeseci trebalo toliko novca da se morao
zaposliti. I tako je pokuao na najloginijem mjestu u apoteci.
Njegovom efu trebalo je prilino dugo da otkrije to mu se dogaa sa
zalihama. Kad je otkrio, dao je Tommyju otkaz kako bi obitelj potedio
sramote. Nitko nita nije rekao i samo su ef i Tommy znali to se
dogodilo. Ali, Tommyju nije smetalo to je dobio otkaz jer je sad ve
bio na tekim drogama i uope ga nije bilo briga to mu se dogaa. Neki
mu je prijatelj dao heroin i onda je poeo dilati u koli da bi imao love.
Onda je zavrio ovdje i, po mojem nestrunom miljenju, jo je u loem
stanju jer gotovo doivi kontaktno dizanje / contact high/ samo od
razgovora o drogi. Primijetila sam da je Julie, koja je sjedila blizu nas i
sluala, reagirala na isti nain. To je slino kao kad vidi da netko
zijeva. I ti pone zijevati. Tako sam sretna to ja nisam nita osjetila,
ali gotovo mi je ao to sam ga sve to pitala jer me je rastuilo kad sam
vidjela kako on i Julie jedva ekaju da iziu i vrate se drogi.
Ovdje je tako odvratno. Zahod koji smrdi na mokrau. Mali
kavezi u koje te zatvore ako se ne ponaa kako treba. Jedna starija
ena koja je posve luda gotovo je stalno u kavezu i ja to ne mogu
podnijeti. Nema niega goreg od ljudi.

4. kolovoza
Danas smo ili na plivanje. Kad smo se vraali autobusom, sjedila sam s
Margie Ann, koja kae da nikad ne eli izii. Kae da e je, im izie,
klinci opet poeti gnjaviti da se vrati drogi, a u ovom trenutku ne bi

imala snage odbiti. Onda me pogledala i rekla: "Zato ne bismo


pobjegle, samo ti i ja? Znam mjesto gdje odmah moemo dobiti to god
elimo."

5. kolovoza
Mama i tata su danas opet doli i donijeli mi pismo od Joela dugo deset
stranica. Mama je htjela da ga odmah proitam, ali ja sam htjela
priekati dok ne budem sama. To mi je neto posebno i ne elim ga
dijeliti ni s kim osim tebe. Osim toga, malo se bojim jer je tata Joelu
rekao istinu o meni, odnosno onoliko koliko on zna. Zato u jo malo
priekati da otvorim pismo.
Tata je rekao i da je napokon nagovorio Jan da potpie izjavu u
kojoj pie da nisam prodavala drogu u koli. Sad i ona i tata pokuavaju
nagovoriti Marcie da i ona to uini. Tata kae da e me, ako uspiju, za
tili as izvui odavde.
Ne usuujem se nadati ali si ne mogu pomoi, a pomisao o nadi u
ovom najbeznadnijem mjestu na svijetu tjera me na suze.

Kasnije
Joelovo pismo je prekrasno. Stvarno sam ga se bojala proitati, ali sad
mi je drago to jesam. On je najtopliji, najsuosjeajniji, najdrai ovjek
na svijetu koji zna pratati i shvatiti i voljeti i jedva ekam jesen kad
emo opet biti zajedno. Znam da vie neu imati problema s drogom, ali
takva sam glupaa, tako nezrela, djetinjasta i nepraktina da u doista
morati jako potruditi da Joel bude ponosan na mene. Kako bih voljela
da je sada tu i da sam jaka kao ostali u mojoj obitelji!

8. kolovoza
Kakav prekrasan, udesan, fantastian, nevjerojatan dan! Dan pun ptica
koje pjevaju i sunca i cvijea! Ne mogu ti rei koliko sam sretna.
Odlazim odavde! Idem KUI! Danas e srediti sve papire i tata i mama
e sutra doi po mene. Oh, daleko, daleko sutra! Doe mi da vritim od
uzbuenja, ali onda bi doli i opet me zakljuali. Zapravo, nepravedna
sam prema ovom mjestu. Koliko god bilo grozno, bolje je od popravnog
doma. Kay kae da bi, da su je tamo poslali, nauila sve mogue prljave
trikove. Ovdje se barem dri onih koje ve zna. To bi se vjerojatno
moglo rei za sve nas.
Ne mogu vjerovati da stvarno, stvarno idem kui. Netko se na
nebu valjda zaloio za mene. Vjerojatno moj dragi djed.

Kasnije
Nisam mogla spavati pa sam se razbudila i poela razmiljati o Babbie.
Grize me savjest to ja odlazim a ona ostaje. Kad stvarno ojaam i kad
none more u mom ivotu malo izblijede, moda moemo doi po nju.
Ali, vjerojatno sam djetinjasta. Takve se stvari u pravom ivotu ne
dogaaju, to je teta. Ali, ne mogu vie misliti o tome.

9. kolovoza
Napokon sam konano i zauvijek kod kue. Tim i Alex su se tako
radovali to me vide da me uasno grizla savjest to sam napravila
takvo sranje. A kad je doao Sreko i polizao mi lice i ruke, mama se

zamalo rasplakala, i samo mi je bilo drago to nema bake i djeda da vide


to se dogodilo.
Tata je oigledno znao kako se osjeam jer je bio tako drag i
obziran. Dragi, dragi tata, on uvijek zna. Nakon to smo svi zajedno
malo popriali, predloio mi je da odem gore i naspavam se, to je bilo
izvrsno jer sam doista eljela biti sama u svojoj sobi sa svojim
prekrasnim zavjesama i svojim tapetama i svojim krevetom i osjetiti
svoju kuu svuda oko sebe i znati da je moja divna obitelj u prizemlju.
Tako mi je drago to me ne mrze, jer na mnogo naina mrzim samu sebe.

10. kolovoza
Dragi dnevnie,
sada je dva ujutro. Upravo sam doivjela neto prekrasno. Opet sam se
pokuala moliti. Zapravo, pokuavala sam se zahvaliti Bogu to me
pustio odande i doveo me kui, a onda sam poela misliti na Jan i
Marcie i prvi sam put poeljela da Bog i njima pomogne. Stvarno sam
poeljela da ozdrave i ne moraju zavriti u psihijatrijskoj bolnici. Molim
te, Boe, daj da ozdrave. Molim te, pomozi im, a i meni.

12. kolovoza
Tata je dobio priliku da se vrati na istonu obalu na dva tjedna i dri
predavanja.

Nije

li

to

sjajno?

Dakako,

nije

ba

sjajno

za

doktora ........... koji je imao sranu kap i nadam se da e se oporaviti.


Uglavnom, tata e ga zamjenjivati i svi emo stanovati u njegovoj
prekrasnoj kui. Nije li to super?

14. kolovoza
U motelu su imali samo jo jednu dvokrevetnu sobu, pa Alex i ja
spavamo u jednom krevetu, mama i tata u drugom, a Tim mora spavati
na podu jer ak nemaju ni pomonih leajeva. Ali, njemu to ne smeta,
kae da je to kao na logorovanju. Vuemo ibice da vidimo tko e prvi u
kupaonicu. Ja sam posljednja, ali nema veze, jer ionako sam htjela sve
to zapisati.
Sve bi bilo savreno da je samo Joel tu. On je jedino dobro koje
nam jo nedostaje, ali vjerojatno bi bilo nezgodno biti u istoj sobi i sve
to, a nismo ni vjenani. Moda bi bilo jo nezgodnije da jesmo ali, o
tome ne elim ni razmiljati. U mom ivotu vie nee biti seksa dok ne
uzmem mukarca u dobru i u zlu dok nas smrt ne razdvoji, ali mislim da
emo i poslije toga biti zajedno. Ne mogu zamisliti da bi Bog natjerao
ljude koji se vole da u raju budu samci. Baka i djed ili mama i tata ne bi
mogli biti sretni kad ne bi bili zajedno. Uvjerena sam da je baka umrla
samo zato to nije mogla podnijeti razdvojenost od djeda. Bila je
potpuno zdrava, samo nije htjela dalje ivjeti bez djeda.
Pitam se je li mama ikad poljubila ikoga osim tate. Ma sigurno je,
jer je tata ponekad zadirkuje zbog nekog Humphreyja, ali sigurna sam
da nije spavala s tim Humphreyjem. Mislim da je to malo koja djevojka
radila kad su mama ili baka bile mlade. Voljela bih da je i sad tako. Bilo
bi mnogo bolje biti djevica, onda se udati za nekoga i otkriti tajne
ivota. Pitam se kako e to biti sa mnom. Moglo bi biti odlino jer ja i
jesam djevica kad je rije o seksu bez droge i bez droge u sigurno biti
uasno uplaena. Samo se nadam da u sve to moi zaboraviti kad se

udam za nekoga koga u voljeti. Kako je to lijepa pomisao! Otii u


krevet s nekim koga voli.
Sad je moj red za kupaonicu pa moram ii.
Vidimo se.

2. kolovoza
Smjestili smo se. Tata danas poinje predavati, a mi emo poslijepodne
malo razgledati grad. Bio je mrak kad smo stigli, ali ova je etvrt
nevjerojatna, sve je zeleno i mirisno. Tako sam sretna to smo tu. Ali,
svi smo strano umorni jer su mama i tata naizmjenice vozili cijela dva
dana i jednu no. Od toga smo svi pomalo razdraljivi, i premda je bilo
zabavno i zanimljivo vidjeti razne dijelove zemlje, drago nam je to smo
se napokon skrasili. Tata kae da emo se vraati sporije, moda ak
svratiti u Chicago i posjetiti Joela. To bi bilo fantastino!!! Drim
paleve i ne usuujem ih se pustiti ni da bih jela ili pisala.

20. kolovoza
Zamisli mene na sveuilinoj ajanki! I to je jo nevjerojatnije, zamisli,
svidjelo mi se iako je bilo pomalo utogljeno. Valjda odrastam.
Vidimo se.

22. kolovoza
E pa, superena vie nee u istraivanje. Ugazila sam juer u otrovni
brljan i udesila se. Ovdje ga i nema mnogo, ali pogodi tko e ga
sigurno nai!

Sva sam oteena i crvena i sve me svrbi i oi su mi natekle i


gotovo se zatvorile. Izgledam super! Doao je lijenik i dao mi
injekciju, ali po onome to je rekao zakljuujem da mi nee ba mnogo
pomoi. Fuj!

24. kolovoza
Nisam znala da je otrovni brljan zarazan, ali sad se i Alex zarazila,
valjda s moje odjee. Nije joj tako grozno kao meni, ali ipak je sve
svrbi. Neki ljudi sa sveuilita doli su me pitati gdje sam ga nala kako
bi ga iupali, ali ja ak ne znam ni kako izgleda.

27. kolovoza
Hura! Idemo u New York na vikend. Mama, Tim, Alex i ja sutra idemo
vlakom i neemo se vratiti do ponedjeljka. Nije li to prekrasno? Svi oni
duani i sve ostalo. Jedva ekam! Od otrovnog brljana ostale su mi
samo ruiaste mrlje koje sigurno mogu prikriti minkom. Barem se
nadam! Vlak nam polazi sutra u 7:15 i tata je rekao da smijem kupiti
mnogo novih svari za kolu. Hura! Hura!

29. kolovoza
Na Manhattanu je nevjerojatno vrue i zaguljivo. Dobro je dok smo u
velikim trgovinama, ali kad iziemo na ulicu, to je kao da smo uli u
penicu. Vruina se die s plonika u velikim oblacima i nije mi jasno
kako to podnose ljudi koji ovdje ive. Joel kae da je u Chicagu isto, ali
to mi je teko povjerovati. Uglavnom, gotovo cijelo prijepodne smo

proveli u kupnji u Bloomingdaleu a onda smo otili pogledati film u


Radio Cityju, samo da pobjegnemo od vruine.
Najvea nam je greka bila to smo se ili voziti podzemnom. Bila
je tako pretrpana da smo se osjeali kao sardine, a tako smo i mirisali.
Neka debela stara ena drala se za ruku pokraj moje i imala je haljinu
bez rukava pa sam joj pod pazuhom vidjela najnevjerojatniju praumu.
Nikad u ivotu nisam vidjela nita smrdljivije. Nadam se da Tim to nije
vidio jer bi mu se ene zauvijek zgadile.
Sutra idemo u Muzej suvremene umjetnosti i na jo neka mjesta.
Mislim da se u nedjelju neemo dugo zadravati jer se mama ne osjea
nita bolje nego ja.

1. rujna
Ipak ne idemo preko Chicaga. Na sveuilitu uvode neke promjene
osoblja i tata se jednostavno mora vratiti. Ponudio je da nakratko
svratimo u Chicago jer me nije htio razoarati, ali ne mogu biti tako
djetinjasta osim toga, vidjet u Joela za samo nekoliko tjedana, a osim
toga, nismo ni zarueni ni nita. Da barem jesmo!

1. rujna
Stvarno je grozno voziti se cijeli dan i gotovo cijelu no. Tata samo to
nije poeo gledati u kri, a Alex vie ne moe mirno sjediti. Voljela bih
da mogu pomoi i malo voziti, ali tata kae da vonja bez vozake ne
dolazi u obzir. Poloit u ga im budem mogla.
Ako vidim jo samo jedan putokaz, poludjet u!

1. rujna
Napokon kod kue. Jadni tata mora na sveuilite, a znam da je mrtav
umoran. Ako sam ja u svojim godinama tako umorna, ne znam kako
njemu uspijeva staviti nogu pred nogu. Mama jurca po kui vesela kao
ptiica, ali to samo zato to je DOMA, DOMA, DOMA. Kakva
prekrasna, udesna, boanstvena rije.
ak se i ja poinjem osjeati bolje. Prije samo nekoliko sati
mislili smo da ne moemo izdrati vie ni minutu, ali sad smo opet doli
do daha. Alex je odjurila k Triciji po Honey i njezine maie i Sreka, a
Tim neto radi u svojoj "smrdionici", kako je zove Alex, a ja radim ono
to mi je najdrae, uivam u svojoj sobi i svojim stvarima. Ne mogu
odluiti to da prvo uinim, sviram glasovir ili neto itam ili odspavam.
Mislim da u ipak odspavati.

2. rujna
Danas sam u trgovini srela Fawn ....... i pozvala me da naveer doem k
njoj pa emo plivati u njezinom bazenu. Nije li to krasno? Moda se ove
godine uspijem ponovno uklopiti s pristojnim uenicima pa me narkii
vie nee gnjaviti. Ne bi li to bilo savreno? Uglavnom, Fawn i njezine
sestre vjebaju balet pod vodom a ja nisam neka plivaica, ali je obeala
da e me nauiti. Nadam se da se neu utopiti ili pasti na glavu u
plitkom dijelu bazena.

10. rujna
Ne znam zato sam uvijek tako nesigurna i uplaena. Tek to sam
upoznala Fawn, a ve sam ljubomorna na njezine druge prijateljice. ini

mi se da su ljepe i pametnije od mene i da me zapravo nitko ne eli u


drutvu to je glupo jer me stalno pozivaju. Ja sam obian kreten. Samo
se nadam da nitko od njih nije uo sve one rune prie o meni. Stvarno
ne znam s kim su Jan i Marcie i ostali razgovarali, ali nadam se da ipak
nisu sa cijelom kolom. Tako se nadam da me nee opet povrijediti.
Pitam se jesu li sve djevojke tako plaljive kao ja. Kad pomislim da bi
me neki deko mogao pozvati van, uasno se bojim da ipak nee, a ako
me pozove, bojim se otii.
Na primjer, sino smo plivale kad su se neki deki dovezli autom
a Fawnin tata, koji je stvarno simpatian, pozvao ih je na pun. I tako
smo se neko vrijeme zafrkavali i onda smo pustili vodu kroz crijevo na
terasi i plesali na mokrom cementu. Bilo je zabavno i valjda sam dobro
izgledala jer me Frank ......... pozvao van. Zapravo, htio me odvesti
kui, ali ja sam eljela ostati i pomoi Fawn pospremati. Ali, zapravo se
vie ne osjeam ugodno u mukom drutvu. Mama kae da je to samo
zato to sam uplaena i nesigurna, i nadam se da ima pravo!

11. rujna
Fawn me nazvala odmah ujutro. eli u petak prirediti tulum i pozvati
deke. Poslijepodne idem k njoj da joj pomognem planirati, ali zapravo
se radije ne bih upletala. Nju je sino Wally pozvao van pa veeras ide s
njim u kino. Nekako bih radije da ne ide. Ne znam zato se toliko
brinem za nju, nekoliko je mjeseci starija od mene, ali mislim da svi
problemi poinju s dekima. Barem je sa mnom bilo tako. Ili je to
moda velika la. Uglavnom, jutros sam proitala lanak o identitetu i
odgovornosti i pie da djeca kojoj nikad ne doputaju donositi vlastite

odluke nikad ne odrastu, a djeca koja stalno moraju o svemu odluivati


dok za to jo nisu spremna isto nikad ne odrastu. Mislim da ja ne
spadam ni u jednu od te dvije kategorije, ali zamisao je zanimljiva.
Vidimo se.

16. rujna
Pogodi to se dogodilo? Gospoa ........, moja stara uiteljica glasovira
nazvala me i zamolila me da budem solistica na koncertu najboljih
uenika. ak eli unajmiti malu dvoranu na sveuilitu i za reklamu
upotrijebiti program na kojem e biti moja slika. Naravno, zna za moje
ruke pa bi to bilo tek kasnije ove jeseni, ali nije li to uzbudljivo? Nisam
znala da sam tako dobra! Stvarno nisam!
eli se uskoro nai s mojima i razgovarati o tome, ali ja jo
lebdim. Ne mogu vjerovati da je to istina. Mislim, vjebam svaki dan i
katkad sjednem i sviram iz guta kad nemam to drugo raditi, ali to je
uglavnom zato to ne volim televiziju, barem ne ono to ele gledati
Tim i Alex, a ne mogu uvijek samo itati. Stvarno nisam znala da sam
tako dobra. Pitam se hoe li moje drutvo misliti da je to glupo. Stvarno
ne elim pokvariti odnose s njima, osobito sad kad mi je tako dobro
krenulo. Mislim da u priekati i porazgovarati s Fawn o tome, ali
priekat u do poslije njezinog tuluma. Znam da sad misli samo na to.

P. S. Dobila sam prekrasno pismo od Joela, kae da jedva eka da me


vidi. Nisam mu rekla da se i ja tako osjeam, ali sigurna sam da zna.

17. rujna

Kakve sam sree, naravno da sam morala ba sad dobiti mjesenicu. Sad
u jo i zbog toga biti nesigurna! Pitam se bi li se mama uzrujala kad
bih umjesto uloaka kupila tampone. Vjerojatno bi pa mi je bolje da ne
riskiram, ali to mi je stvarno pokvarilo planove za sutra naveer.
Uostalom, moda to i nije vano. Mogu odjenuti nove karirne hlae i
novu bluzu, ali ba mi ide na ivce. No dobro, to ne mogu promijenti pa
mi je najbolje da se prestanem uzrujavati. Jel' tako?
Laku no.

18. rujna
Jutros sam pogledala nebo i shvatila da je ljeto gotovo prolo i to me
rastuilo jer mi se ini kao da ga nije ni bilo. Tako bih voljela da jo nije
zavrilo. Ne elim ostariti. Hvata me strah, dragi dnevnie, da u jednog
dana biti stara a da nikada nisam ni bila mlada. Moe li se to dogoditi
tako brzo? Jesam li ve upropastila svoj ivot? Moe li ivot proletjeti
kraj tebe a da ti to i ne primijeti? Grozno mi je od te pomisli.

(?)
Koja sam ja glupaa! Sutra je tatin roendan, a ja sam potpuno
zaboravila. Tim i mama su isplanirali izlet samo za obitelj, ali ja sam
toliko bila s Fawn i ostalima da me nisu htjeli gnjaviti pojedinostima, po
emu se vidi tko je kreten u ovoj obitelji. No dobro, nema smisla da se
sad optuujem zbog toga. Jednostavno u morati smisliti neto posebno
za tatu i sve iznenaditi.
Vidimo se.

19. rujna
Mama je imala pravo. Moji strahovi u vezi s Fawninim tulumom bili su
posve neopravdani. Bilo je super, super, super! Fawnini roditelji su
stvarno simpatini i klinci koji su doli isto tako. Jess ........... e biti
predsjednik uenikog vijea sljedee godine, a Tess e biti predsjednica
za uenice. I Judy je super, a i svi ostali. Sjeam se kako sam prije
godinu dana mislila kako su oni obini dosadnjakovii, ali sad se samo
nadam da e mi dati jo jednu priliku i da me nee odbaciti.
Da sam stvarno odrasla, prihvatila bih injenicu da e prije ili
poslije netko nekome ispriati da me policija pokupila iako je to bilo
prije sto godina, a onda e svim pristojnim uenicima roditelji zabraniti
da se drue sa mnom da im ne bih pokvarila ugled. A klinci e se pitati
kakva sam zapravo. A ako doznaju da sam bila u psihijatrijskoj bolnici,
mogu si misliti to e pomisliti i govoriti. ovjek bi pomislio da u koli
koja ima 900 uenika mogu prijei s jedne strane na drugu, a i mogu
ako mi dopuste! Molim te, Boe, daj da mi dopuste!
Moda bih trebala biti iskrena i rei Fawn i njezinim roditeljima.
to misli, bi li shvatili ili bi nam samo svima bilo neugodno. Znam da
u prije ili poslije jednostavno morati rei Fawn za bolnicu. Ve me
pitala za ruke i neugodno mi je to joj laem. Kad bih samo znala to je
najbolje. Da imam nekoga tko zna kako treba postupiti u takvoj situaciji
ne bih morala sjediti i uzrujavati tebe i sebe. Ta bi osoba jednostavno
rekla: "Uini ovako" ili "Uini onako". Uvjerena sam da su mama i tata
jo zbunjeniji po tom pitanju nego ja. Trudili su se da sve proe to tie
i mislim da ni njihovi najbolji prijatelji ne znaju to se dogodilo. Zato
je ivot tako kompliciran? Zato svi ne moemo biti onakvi kakvi smo i

zato nas takve ne mogu prihvatiti? Zato ja ne mogu biti ja, onakva
kakva sam sada? Onda se ne bih morala muiti i pjeniti zbog prolosti i
budunosti. Grozno mi je to nikad ne znam hoe li se sutra Jan, Lane i
Marcie opet okomiti na mene. Ponekad poelim da se nikad nisam ni
rodila.
Pitam se to bi pristojni Frank mislio kad bi znao to je sve u
meni? Vjerojatno bi pobjegao kao uplaeni zec ili bi odmah pomislio da
moe od mene dobiti to god hoe, a htio bi samo jedno!
Da barem mogu spavati. Nije li udno kako vrijeme katkada leti
tako brzo da ne moe uhvatiti korak, kao posljednja dva-tri tjedna?
Sati i minute, dani i tjedni i mjeseci stope se za tren oka u jedno. Danas
je tatin roendan, a sutra moj. Prije sto godina do sad bih ve bila
udana i ivjela na nekoj farmi i raala djecu. Ipak imam sree to se
danas to ne dogaa tako brzo. Ali, u svakom sluaju, moram se poeti
ponaati vie kao odrasla osoba.

Kasnije
Danas poslijepodne otrala sam i kupila tati pleteni prsluk. Sigurna sam
da e mu se svidjeti jer je vidio neto slino u izlogu kod gospodina
Taylora i rekao je da bi mu bilo savreno za ured kad ne eli nositi
sako. Sad samo jo moram dovriti pjesmu koju mu piem. Barem sam
neto obavila kako valja. Pitam se je li i drugim ljudima ivot tako
eksplozivan i zbunjujui. Nadam se da nije jer ovakvu zbrku nikome ne
bih poeljela.

Ne znam hoe li se i moj roendan slaviti danas, s tatinim, ili u


ja imati zasebnu proslavu. Od dvije roendanske torte u istom tjednu
moglo bi svima pozliti.
Zamisli, jo jedan roendan! Bit u gotovo starica. U svakom
sluaju, prevalila sam vie od polovice tinejderskih godina. ini mi se
da sam jo juer bila mala djevojica.

20. rujna
Tek to sam otvorila oi nazvao me Frank i pozvao van, ali rekla sam
mu da u cijeli vikend biti zauzeta s obitelji. Zvuao je razoarano, ali
mislim da mi je povjerovao. Osjeam miris slanine koja se pee u kuhinji
a tako sam gladna da bih mogla pojesti vlastiti pokriva.
Vidimo se.

P. S. Tatin roendan je bio super! Svi smo se osjeali blisko i toplo i


krasno smo se proveli, ali priat u ti vie o tome poslije.
P. P. S. Strano su mu se svidjeli prsluk i moja pjesma. Mislim da mu se
osobito svidjela pjesma jer sam je napisala samo za njega. ak je
ispuhao nos dok ju je itao.

Kasnije
Svi su dolje i ponaaju se kao urotnici, a cijela kua mirie na jela koja
bi se mogla posluiti i na kraljevskom dvoru. Pitam se to rade. Mama,
Tim i Alex me ak nisu pustili u dnevni boravak. Rekli su mi neka odem
gore i okupam se i sredim kosu i neka ne silazim dok ne budem naljepa

djevojka na svijetu. Ne znam kako oekuju da to postignem, ali bit e


zabavno pokuati.

Kasnije
Nikad nee pogoditi to se dogodilo! Doao je Joel! Znala sam da e se
kasno upisivati na fakultet zbog posla koji je imao, ali... Jo uvijek ne
mogu vjerovati. Pokvarenjak jedan! Tu je ve itava etiri dana i ak je
bio u dnevnom boravku kad sam danas dola kui u starim odrezanim
trapericama i tatinoj staroj majici zamrljanoj bojom. Rekao je da je, kad
me vidio kako prilazim kui, zamalo pobjegao natrag u Chicago; sva
srea da sam poslije odjenula novu bijelu haljinu i bijele sandale. Nije
mogao vjerovati da sam ista osoba. Tim i tata su se smijali i rekli da su
ga morali zavezati za stolac da bi ostao nakon to me prvi put vidio.
Veer je bila prekrasna i sigurna sam da su se alili. Uglavnom,
kad me Joel vidio, poljubio me u usta pred cijelom mojom obitelji i tako
me dugo grlio da mi se inilo da e mi se kosti zdrobiti. Bilo je lijepo,
iako mi je bilo malo neugodno.
Oni su to planirali cijelo ljeto, a ja sam mislila da e za moj
roendan biti samo ostaci od tatinog. Umjesto toga, bio je to najljepi
roendan koji sam ikad imala. Joel mi je dao bijeli prsten prijateljstva s
cvjetiima i nosit u ga dok sam iva. I sad ga nosim i prekrasan je.
Mama i tata su mi kupili onu konu jaknu koju sam eljela, Tim mi je
darovao al, a Alex mi je napravila kekse s kikirikijem koje su pojeli
tata, Joel i Tim da mi se osvete to sam ja pojela veinu tatinih za
njegov roendan. Slatka mala Alex, pravi bolje kekse s kikirikijem nego

mama ili ja i zna to i nee nam rei u emu je tajna. Moda je to samo
zato to je tako slatka da se dio nje otopi u kolaie.
Provela sam s Joelom samo desetak minuta na trijemu, a onda ga
je tata odvezao tamo gdje stanuje. Zaboravila sam ga pitati gdje je to
jer smo imali toliko tema za razgovor. Uvjerena sam da mu se sviam na
miran, njean, blag, trajan nain. Gotovo cijelu veer smo se drali za
ruke ali to nije znailo neto posebno jer ga je Alex drala za drugu
ruku, a Tim ga je stalno pokuavao odvui da mu pokae to je sve
skupio preko ljeta.
E pa, ako mislim ustati u est i vjebati i suoiti se sa sutranjim
danom, moram spavati. Osim toga, elim sanjariti o ovom prekrasnom
danu i o tome kako e lijepi biti svi dani poslije njega.

21. rujna
Probudila sam se i prije nego to je zazvonila budilica. Tek je pet i pet i
sumnjam da je itko drugi u ovoj etvrti budan, ali ja sam tako potpuno
budna da to ne mogu podnijeti. Iskreno govorei, mislim da se smrtno
bojim povratka u kolu, ali u sebi znam da e sve biti u redu jer imam
Joela i nove dobre prijatelje i oni e mi pomoi. Osim toga, sad sam
mnogo jaa. Znam da jesam.
Mislila sam da u nabaviti novi dnevnik kad tebe potroim, ak da
u cijeli ivot pisati dnevnik. Ali, sad mislim da neu. Dnevnici su
odlini dok si mlad. Ti si mi spasio zdrav razum stotinu, tisuu, milijun
puta. Ali, mislim da kad netko odraste treba o svojim problemima i
mislima razgovarati s drugim ljudima a ne samo s drugim dijelom sebe,
jer to si ti meni bio. Slae se? Nadam se da se slae jer ti si mi

najdrai prijatelj i uvijek u ti biti zahvalna to sam s tobom mogla


podijeliti suze i bol i borbu i radost i sreu. Sve je to na svoj osobit
nain bilo dobro.
Vidimo se.

Epilog
Djevojka koja je napisala ovaj dnevnik umrla je tri tjedna nakon to je
donijela odluku da vie nee pisati dnevnik.
Njezini su roditelji doli iz kina i nali je mrtvu. Pozvali su
policiju i hitnu pomo, ali vie nije bilo pomoi.
Je li prevelika doza bila sluajna ili namjerna? Nitko ne zna, i u
odreenom smislu to i nije vano. Vano je to da je umrla i da je bila
samo jedna od tisua mladih koji su te godine umrli od droge.

/ovitak, stranja strana, u sluaju da se zadri naslov "Pitaj Alicu/Alisu"

ALICU VIE NITA NE MOETE PITATI


Ali, moete uiniti neto drugo. Moete proitati njezin dnevnik.
Snaan, iskren do boli, posve otvoren, on je stvarna pria oajne
djevojke koja je uzimala drogu i pokuavala pobjei od nje. Zamalo je
uspjela.

"Izvanredno djelo... Dokument o uasavajuoj stvarnosti."


The New York Times

You might also like