Roberto Saviano

GOMORRA

Roberto Saviano
Gomorra - Putovanje u camorrin gospodarski imperij i san o dominaciji
Naslov izvornika
Gomorra - Viaggio nell'impero economico e nel sogno di dominio della
camorra

za S, prokletstvo

Razumjeti to znai zvjerstvo, ne nijekati mu postojanje, suoiti se bez

predrasuda sa stvarnou.
HANNAH ARENDT
Kako god izborili pobjedu, pobjednici nikad ne osjeaju stid.
NICCOLO MACHIAVELLI
Ljudi su crvi i takvima trebaju ostati.
snimljeni telefonski razgovor
Svijet je tvoj.
Lice s oiljkom, 1983.

PRVI DIO
LUKA
Kontejner se njihao dok ga je dizalica sputala na brod. Spreader,
mehanizam kojim je kontejner privren za dizalicu, nije uspijevao
savladati ljuljanje te se inilo kao da lebdi u zraku. Loe zatvoreni zaklopci
iznenada su se otvorili i ispustili kiu tjelesa. Izgledala su kao lutke, ali
glave su im se na zemlji lomile kao prave lubanje, to su i bile. Iz
spremnika su ispadali mukarci i ene, ak i pokoje dijete. Mrtvi. Zaleeni,
naslagani jedni povrh drugih. Posloeni i nagurani kao sle u limenci. Bili
su to Kinezi koji nikad ne umiru. Oni vjeni, koji meusobno razmjenjuju
isprave. Evo gdje su zavrili. Tijela koja su nastrani umovi zamiljali
skuhana u restoranima, ukopana u zemljita oko tvornica, baena u grotlo
Vezuva. Bila su tu. Deseci tijela ispadali su iz spremnika, s imenima
zapisanima na ceduljicama zavezanima uzicom oko vrata. Svi su tedjeli
novac da ih se pokopa u njihovim gradovima u Kini. Odricali su se
postotka od plae, a zauzvrat im je zajamen povratak, poto umru. Mjesto
u kontejneru i jama na estici kineskog tla. Kad mi je luki dizaliar
ispriao taj sluaj, pokrio je rukama lice i virio kroz procjep izmeu prstiju,
kao da mu ta maska od ruku daje vie hrabrosti. Vidio je kako tijela padaju
a da nije osjetio potrebu da aktivira alarm, da obavijesti nekoga. Samo je
spustio spremnik na zemlju, a deseci ljudi, koji su se odjednom odnekud
pojavili, pospremili su ih sve natrag i mrkom sprali ostatke. Tako je to
ilo. Jo mu je bilo teko povjerovati, nadao se da je sve to bila halucinacija
uzrokovana prekomjernim prekovremenim radom. Skupio je prste sasvim
zakrivi lice i nastavio govoriti cmizdrei, ali ga vie nisam mogao
razumjeti.
***
Sve to se proizvede prolazi ovuda, kroz napuljsku luku. Nema te
rukotvorine, tkanine, komada plastike, igrake, ekia, cipele, odvijaa,
zakovice, videoigre, jakne, hlaa, builice, sata koji ne proe kroz luku.
Napuljska je luka otvorena rana. Duboka. Zadnja postaja robe u
neprekidnom kolanju. Brodovi pristiu, uplovljavaju u zaljev i primiu se
gatu kao psii sisama, samo to ove nisu za sisanje ve ih, naprotiv, treba
nahraniti. Napuljska je luka rupa u globusu, kako kau kroniari, iz koje
izlazi ono to se proizvodi u Kini, Dalekom istoku. Dalekom. Najdaljem.
Gotovo nepojmljivom. Sklopimo li oi, zamiljamo kimono, bradu Marka

Pola i nogu Brucea Leeja u zraku. Ali zapravo je taj Istok vezan za
napuljsku luku kao ni jedno drugo mjesto. Ovdje u Istoku nema niega
dalekog. Trebalo bi ga nazvati Daleko najbliim istokom ili Minimalnim
istokom. Sve to se proizvede u Kini ovdje se istovari. Poput jame u
pijesku koja se sve vie razgrauje, proiruje i produbljuje svaki put kad se
u nju izlije vjedro vode. Samo napuljskom lukom proe 20 posto
vrijednosti uvoza tekstila iz Kine, ali ovuda prolazi vie od 70 posto
koliine svih proizvoda. Razumjeti taj nesrazmjer nije jednostavno, ali roba
sa sobom donosi razne vrste magije: uspijeva biti tu a ne postojati, dolazi a
nikada ne stie, skupa je kupcu, a loe je kvalitete, neisplativa za
oporezivanje, iako velike vrijednosti. Naime tekstilna roba ima nekoliko
trgovakih kategorija i jedan potez olovkom na carinskoj popratnici
dovoljan je da se radikalno smanje cijena i PDV. U tiini luke crne rupe
molekularna struktura predmeta kao da se razgradi da bi se ponovo
sastavila poto se udalji od obale. Roba mora im prije napustiti luku. Sve
se odvija tako brzo da za tili as nestane. Kao da se nita nije dogodilo, kao
da se radilo tek o gesti. Nepostojee putovanje, lano pristajanje, fantomski
brod, tovar koji nestaje. Kao da ga nikada nije ni bilo. Isparavanje. Roba
mora do naruitelja stii bez ikakva traga za sobom, mora odmah biti
smjetena u njegovo skladite, hitro, prije nego to odbrojavanje i pone,
da se pretekne eventualna kontrola. Tone razne robe prevoze se poput
paketa koje potar pouzeem dostavlja u kuu. U napuljskoj luci s njezinih
1.336.000 kvadratnih metara na 11,5 kilometara obale vrijeme je neobino
relativan pojam. Ono za to bi drugdje trebalo jedan sat, u napuljskoj se
luci, izgleda, obavi za neto vie od minute.
Poslovina sporost koja se pridaje svakom pokretu Napolitanca,
ovdje je ponitena, opovrgnuta, negirana. Carina provodi nadzor u
vremenskoj dimenziji kojoj kineska roba izmie. Bezobzirno brzo. Tu
svaka minuta kao da je umorena. Pokolj minuta, masakr sekunda otetih
dokumentima, tjeranih kamionskim akceleratorima, gonjenih dizalicama,
praenih viliarima koji prazne unutranjost spremnika.
U napuljskoj luci djeluje najvei kineski dravni snabdjeva brodova,
COSCO, s treom najveom flotom na svijetu, koji je preuzeo upravljanje
najveim terminalom za kontejnere u konzorciju s MSC-om, kompanijom
sa sjeditem u enevi, koja pak posjeduje drugu najveu flotu na svijetu.
vicarci i Kinezi su se udruili te odluili najvei dio svojih poslova
obavljati u Napulju. Tu raspolau s vie od devetsto pedeset metara
operativne obale, stotinu trideset tisua etvornih metara spremnikog

terminala i trideset tisua etvornih metara otvorenog prostora, preuzevi

gotovo u potpunosti tranzitni promet Napulja. Da bi se shvatilo kako se
beskrajna kineska proizvodnja oslanja na pristanite u napuljskoj luci, valja
preustrojiti vlastitu matu. Prispodobivo je to biblijskoj slici uice igle kao
luke, a deva koja kroz nju prolazi jesu brodovi. Sudaranje prova, golema
plovila u nizu izvan zaljeva, koja ekaju na ulazak u zbrku uzbibanih krmi,
iznemogla kripa eljeza, oplata i svornjaka koji se polako kreu prema
malenoj napuljskoj rupi. Kao morski mar koji se iri uz velike bolove u
sfinkteru.
Ali ne. Nije tako. Nema nikakve vidljive zbrke. Svi brodovi ulaze i
izlaze u potpunom redu, tako se barem ini promatrau s kopna. Pa ipak,
odavde izae sto pedeset tisua kontejnera. U luci nastaju itavi gradovi
robe da bi kasnije bili odvezeni. Kvaliteta luke je u brzini, svaka
birokratska sporost, svaka temeljita kontrola pretvara transportnog geparda
u troprstog ljenivca, sporog i tromog.
Na molu se uvijek izgubim. Mol Bausan izgleda kao tvorevina od
lego-kocaka. Golema tvorevina koja izgleda kao da ne zauzima prostor, ve
ga stvara. Jedan ugao mola izgleda kao mrea osinjaka. Divlje konice
posve su prekrile jedan zid. Tisue utinica za snabdijevanje reefera ili
spremnika s duboko smrznutom hranom i ica spojenih na taj osinjak. Svi
instant-obroci i riblji prutii na svijetu strpani su u te hladnjae. Na molu
Bausan ini mi se da vidim kamo se slijeva sva roba proizvedena za
ljudsku vrstu. Gdje provede posljednju no prije nego to se proda. Poput
promatranja stvaranja svijeta. U nekoliko sati lukom proe odjea koju e
mjesec dana nositi parika mlade, riblji tapii koji e se tijekom cijele
godine jesti u Bresci, runi satovi koje e nositi Katalonci, svila za sva
engleska odijela za jednu sezonu. Bilo bi zanimljivo kad bi se moglo
proitati ne samo gdje je roba proizvedena, nego i kojim je putovima
dospjela do kupca. Ti proizvodi imaju viestruka dravljanstva, hibridna i
nelegalna. Nastaju napola u sreditu Kine, dovravaju se u nekoj slavenskoj
provinciji, dotjeruju na sjeveru Italije, pakiraju u Apuliji ili sjeverno od
Tirane da bi zavrili u tko zna kojem europskom skladitu. Roba ima
pokretljivost koju nijedno ljudsko bie nikad nee imati. Sve cestovne
dionice, sluajni i slubeni prijelazi zavrnu toku imaju u Napulju. Kad
pristaju uz mol, brodovi, golemi fullcontainers, izgledaju kao okretna bia,
ali na ulazu u zaljev, dok se polako primiu molu, doimaju se kao teki
mamuti od oplata i lanaca s bokovima od zahralih avova, s kojih se cijedi
voda. Oekivalo bi se da takav brod nosi mnogoljudnu posadu, ali s njih

silazi pregrt ovjeuljaka za koje ne vjeruje da su u stanju svladati te

tvrave nasred oceana.
Kad sam prvi put vidio pristajanje kineskog broda, inilo mi se kao
da stojim pred cijelom svjetskom proizvodnjom. Oima nisam uspijevao
prebrojiti, izraunati broj dovezenih kontejnera. Nisam ih uspijevao
brojano pojmiti. Moda se ini nemogue zastati u brojenju, ali gubio sam
se u raunu, brojke su previe narasle, pobrkale su se.
U Napulju se danas gotovo iskljuivo iskrcava roba uvezena iz Kine,
1.600.000 tona godinje. Onih registriranih. Najmanje jo milijun proe ne
ostavljajui nikakva traga. Prema Carinskoj agenciji samo u napuljskoj luci
oko 60 posto robe promakne carinskoj kontroli, 20 posto otpremnica proe
nepregledano, a pedeset tisua ih je krivotvorenih: 99 posto potjee iz
Kine. Rauna se da se polugodinje izbjegne plaanje poreza od oko
dvjesto milijuna eura. Kontejneri koji moraju nestati prije nego to budu
pregledani nalaze se u prvim redovima. Svaki je propisno obrojen, ali ih je
mnogo s istim brojem. Tako pregledani kontejner pokriva sve svoje
ilegalne imenjake. Ono to se u ponedjeljak iskrca, u etvrtak je u prodaji u
Modeni ili Genovi, ili zavri u izlozima Bonna ili Mnchena. Velik dio
robe koja se pojavi na talijanskom tritu trebao bi biti samo u tranzitu, ali
carinskom magijom tranzit postaje konano odredite. Trgovaka
gramatika ima jednu sintaksu za dokumente, a drugu za trite. U etiri
iznenadne uzastopne operacije izvedene gotovo sluajno u travnju 2005.
Nadzorna carinska sluba zaplijenila je dvadeset etiri tisue para traperica
namijenjenih francuskom tritu, pedeset jednu tisuu predmeta
bangladekog porijekla s oznakom Made in Italy; oko etiristo pedeset
tisua lutaka, barbika, spidermana; zatim etrdeset est tisua plastinih
igraaka u ukupnoj vrijednosti od oko trideset est milijuna eura. Mali
ekonomski odrezak od onoga to u nekoliko sati proe napuljskom lukom.
Iz luke dalje u svijet. Ne proe sat, ni minuta, a da se to ne dogaa.
Ekonomski odresci postaju butovi, zatim polovice i na kraju itave
ekonomske peenke.
***
Luka je odvojena od grada. Zaraeni crvuljak koji se nikad nije
razvio u upalu, uvan u trbuhu obale. Pustinjski predio stijenjen izmeu
vode i tla, koji kao da ne pripada ni moru ni kopnu. Nasukana amfibija,
morska metamorfoza. Nova tvorevina sazdana od mulja i smea, otpadaka
to ih plimni valovi godinama nanose na obalu. Brodovi izbacuju fekalije,
iste palube, isputaju utu pjenu to se cijedi u vodu, motorni amci i jahte

iste i ispiru motore, trpajui sve u morski ko za smee. Sve se to skuplja

na obali, isprva kao vlana masa, a zatim kao tvrda kora. Sunce stvara
privid mora koje tvori voda, no zapravo je povrina zaljeva nalik na
svjetlucanje vrea za smee. Onih crnih. More u zaljevu izgleda kao
ogroman bazen kloake. Operativna obala s tisuama raznobojnih kontejnera
izgleda kao nepremostiva granica. Napulj je okruen zidinama robe.
Zidinama koje ne brane grad ve obratno, grad naime brani zidine. Nema
vojske lukih nosaa ni romantine luke svjetine. Luku zamiljamo kao
buno poprite bezglavog vrzmanja, oiljaka i nemoguih jezika, ljudskog
metea. A zapravo tamo vlada tiina mehanizirane tvornice. U luci kao da
vie nema nikoga, kontejner brodovi i kamioni u neprestanom su pokretu.
Brzina bez buke.
***
U luku sam odlazio jesti ribu. Blizina mora ne jami i dobar restoran,
nalazio sam na tanjuru kamenie plovutka, pijesak, ak i poneku kuhanu
algu. koljke su bacali u tavu onako kako su ih uhvatili. Jamstvo svjeine,
ruski rulet zaraze. Ali svi su ve svikli na okus morskih plodova iz
uzgajalita, gdje totanj ima okus piletine. Za neodrediv okus mora treba
malo riskirati. A taj sam rizik rado preuzimao. U lukom restoranu upitah
gdje bih mogao nai smjetaj.
"Ne znam da ima ita, ovdje kue nestaju, preuzimaju ih Kinezi..."
Lik koji se razvalio na sredini prostorije, krupan ali nedovoljno za
glasinu kakvom je zaurlao, dobaci mi pogled: "Moda se jo neto nade."
Samo to je rekao. Kad smo obojica zavrili s rukom, uputili smo se
cestom uz luku. Nije mi ni trebao rei da ga slijedim. Stigli smo u
predvorje gotovo sablasne palae, zajednikog dormitorija. Popesmo se na
trei kat gdje je bila jedina preivjela studentska etaa. Iseljavali su sve i
ostavljali prostor da zjapi. Na etaama nije smjelo biti vie niega, ni
ormara, ni kreveta, ni slika, ni komoda, ak ni zidova. Samo prostor,
prostor za pakete, prostor za kartonske kutije, prostor za robu.
U kui su mi dodijelili neku vrstu sobe. Bolje reeno sobiak,
dovoljan za krevet i ormar. Nije se spominjala stanarina, podjela trokova,
prikljuci, telefonska veza. Predstavili su me etvorici mladia, mojim
sustanarima i to je bilo sve. Objasnili su mi da je to jedini stan u zgradi u
kojem se ivi, da se njime kao boravitem slui Xian, Kinez koji nadgleda
zgrade. Nisam morao plaati nikakvu stanarinu, ali su traili da na kraju
svakog tjedna radim u kui-skladitu. Traio sam sobu, a naoh posao.

Jutrima su se ruili zidovi, veerima se sakupljali komadi betona, tapeta i

opeka. uta se skupljala u obine vree za smee. Ruenje zida stvara
neoekivanu buku. Ne kao udaranje o kamen, ve kao staklovinje
pometeno sa stola. Svaka je kua pretvarana u spremite bez zidova.
Neobjanjivo mi je kako je zgrada u kojoj sam radio ostala stajati. U vie
smo navrata svjesno ruili nosive zidove. Ali za robu je trebalo prostora, a
izmeu uvanja betona i uvanja proizvoda beton gubi bitku.
Projekt trpanja paketa u kue nastao je u umovima odreenih
kineskih trgovaca nakon to su luke vlasti u Napulju jednoj delegaciji
amerikog Kongresa predstavile sigurnosni plan. Planom je predviena
podjela luke na etiri podruja: za krstarenje, za kabotau, za trgovinu i za
kontejnere, s individualiziranim rizicima za svako od tih podruja. Da bi se
izbjegla opasnost policijske intervencije, novinsko piskaranje, pa ak i
poneka televizijska skrivena kamera u potrazi za kakvom sonom scenom,
nakon objave ovoga sigurnosnog plana mnogi su kineski poduzetnici
odluili da sve bude ovijeno potpunom tiinom, a roba je zbog poveanja
trokova morala biti jo neprimjetnija. Morala je nestati u unajmljenim
pojatama zagubljenima meu kotarskim poljima, izmeu smetlita i polja
duhana: ali time nije nestalo kamionskog prometa. Svakoga dana u luku
nije ulazilo niti iz nje izlazilo vie od deset malih dupkom natovarenih
dostavljakih vozila. Nakon nekoliko metara ve su bili u garaama zgrada
nasuprot luci. Trebalo je samo ui i izai, nita vie.
Nepostojei pokreti, nezamjetni, izgubljeni u svakodnevnom kolanju
prometa. Unajmljene kue. Izdubljene. Garae povezane u golem prostor,
podrumi do krova puni robe. Nijedan se vlasnik nije usudio poaliti. Xian
im je sve platio: najam i tetu za ruenje. Tisue paketa dovoze se dizalom,
preraenim u teretno. elini kavez uguran u zgrade, po ijim tranicama
neprestano klizi, penje se i sputa. Rad se obavi u svega nekoliko sati, a
odabir robe nije sluajan. Dopalo me iskrcavati poetkom srpnja. Isplativ
posao, ali ga mogu obavljati samo oni koji su navikli. Vladala je sparina.
Nitko se nije usudio pitati za klimatizacijski ureaj. Nitko. A nije se radilo
o strahu od kanjavanja niti o posebnoj kulturi poslunosti i pokornosti.
Ljudi koji su radili na istovaru doli su sa svih strana svijeta: iz Gane,
Obale Bjelokosti, Kine, Albanije, zatim Napulja, Kalabrije, Lukanije. Nitko
nije pitao, jer svi su znali da robi ne smeta vruina i to je bio dovoljan
razlog da se ne troi novac na klima-ureaje.
Slagali smo pakete s jaknama, kabanicama, vjetrovkama, pamunim
demperima, kiobranima. Bila je sredina ljeta pa se inilo ludim

snabdijevati se jesenskom odjeom umjesto kupaih kostima, ljetne odjee

i japanki. Bio sam svjestan da se u kuama-odlagalitima ne dre proizvodi
kao u skladitu, ve samo roba koja se odmah otprema na trite. No
kineski su poduzetnici predvidjeli oblani kolovoz. Nisam nikad zaboravio
lekciju Johna Maynarda Keynesa o konceptu mare: kako, na primjer,
cijena boce vode varira u pustinji ili uz neki vodopad. Tog su ljeta, dakle,
talijanski poduzetnici primakli boce zdencu, dok su kineski stvarali izvore
u pustinji.
Nakon mojih prvih dana rada u zgradi Xian je doao k nama na
spavanje. Govorio je savrenim talijanskim, umekavajui glas r tako da
zvui kao v. Kao i propali aristokrati, kako ih je Toto oponaao u svojim
filmovima. Xian Zhu prekrstio se u Nino. Gotovo svi Kinezi u Napulju koji
ive u dodiru s domaim stanovnitvom, uzimaju napolitanska imena. Ta je
praksa toliko rairena da ne pobuuje nikakvo uenje uti Kineza kako se
predstavlja kao Tonino, Nino, Pino. Pasquale. Umjesto da spava, Xian
Nino je proveo no za stolom u kuhinji telefonirajui i zirkajui u televizor.
Leao sam ispruen na krevetu, ali zaspati je bilo nemogue. Xian nije
prestajao govoriti. Reetao je jezikom kroza zube kao mitraljezom. Govorio
je ne udiui kroz nos, kao da boluje od neke verbalne apneje. Vjetrovi koje
su isputali njegovi tjelohranitelji ispunjali su kuu slatkastim vonjem koji
je usmrdio i moju sobu. Nije mi sam smrad izazivao gaenje, koliko slike
koje je taj smrad pobuivao u mojim mislima. Proljetne rolice to im trunu
u elucima i ria na kantonski raskvaena eluanim sokovima. Ostali su
stanari bili navikli. Kad bi zatvorili vrata, nije bilo niega do njihova sna.
Za mene, meutim, nije bilo niega osim onoga to se dogaalo izvan
mojih vrata. Tako sam se smjestio u kuhinji. Zajedniki prostor. Dijelom,
dakle, i moj, barem bi trebao biti. Xian zavri razgovore i zapone kuhati.
Pekao je piletinu. Htio sam mu postaviti na desetke pitanja, o
zanimljivostima, o predrasudama koje sam elio razvrgnuti. Naeo sam
temu triada, kineske mafije. Xian je i dalje pekao. Htio sam da mi ispria
pojedinosti, makar simbolino. Nisam oekivao da mi prizna svoju
pripadnost. Pokazao sam svoju upoznatost s opim crtama kineskog
mafijakog svijeta, pretpostavivi da je podastiranje istranih injenica
izvrstan nain nasluivanja stvarnosti. Xian je poloio tavu na stol i sjeo, ne
rekavi nita. Ne znam je li to o emu sam govorio smatrao zanimljivim.
Nisam nikada saznao ni je li pripadao organizaciji. Popio je pivo, pridigao
se sa stolice, maio se novarke iz depa hlaa, proeprkao po njoj prstima

i bez gledanja izbacio tri novanice. Rasprostro ih je na stolu i pritisnuo o

stolnjak okrenutom aom. "Euro, dolar i yuan. To je moja triada."
Zvuao je iskreno. Nikakva druga ideologija, nikakvi simboli ni
hijerarhijska strast. Dobit, poslovanje, kapital. Nita drugo. Skloni smo silu
koja odreuje stanovitu dinaminost smatrati mranom pa joj stoga
pridajemo opskuran prizvuk: kineska mafija. Sinteza okrenuta dokidanju
svih posrednih razina, financijskih tokova i ulaganja, svega onoga to
kriminalistikoj ekonomskoj grupi daje snagu. Ve najmanje pet godina
svako izvjee Protumafijskog povjerenstva ukazuje na "porast opasnosti
od kineske mafije", ali u desetogodinjim istragama policija je zaplijenila
jedva esto tisua eura u mjestu Campi Bisenzio kod Firence. Nekoliko
motora i dio tvornice. Nita, u odnosu na gospodarsku silu kadru da
prebacuje kapital od stotina milijuna eura, sudei po onome to su danima
pisali ameriki analitiari. Poduzetnik mi se smijao.
"Ekonomija ima svoje ispod i iznad. Mi smo uli ispod, a izai emo
iznad."
Prije nego to je otiao na spavanje Nino Xian mi iznese ponudu za
sutradan:
"Ustaje rano?"
"Ovisi..."
"Uspije li ustati do pet, doi s nama u luku. Pomoi e nam."
"U emu?"
"Ako ima jaknu s kapuljaom, bilo bi bolje da je stavi na sebe."
Nita mi vie ne ree, a ja, odve eljan da sudjelujem, nisam ni
inzistirao na tome. Previe zapitkivanja moglo bi Xianov prijedlog dovesti
u pitanje. Preostalo mi je malo sati spavanja, a previe napetosti da
poinem.
Tono u pet bio sam spreman. U veu zgrade pristigli su i drugi
mladii. Osim mene i jo jednog mojeg sustanara bila su tu i dva prosijeda
Sjevernoafrikanaca. Ugurasmo se u dostavno vozilo i uosmo u luku. Ne
znam koliko smo duboko zali ni koliko smo tijesnih uliica proli.
Zadrijemao sam naslonjen na prozor vozila. Siosmo u blizini nekih
grebena, gdje se maleni mol pruao u tjesnac. Tamo je bio privezan
motorni amac s ogromnim motorom koji je, nasuprot vitkoj izduljenoj
konstrukciji plovila, izgledao kao debeli zadak. S kapuljaama navuenima
na glave podsjeali smo na neku smijenu grupu izvoaa rapa. Kapuljae,

za koje sam vjerovao da nas trebaju initi neprepoznatljivima, zapravo su

nas titile od mlazova ledene vode i tjerale glavobolju koja na otvorenom
moru u rano jutro bode sljepooice. Mladi je Napolitanac pokrenuo motor,
a drugi nas je izveo. Izgledali su kao braa, toliko su im lica bila slina.
Xian nije iao s nama. Nakon otprilike pola sata vonje pribliili smo se
jednome brodu. Izgledalo je da emo se sudariti. Bio je pogolem.
Trebalo je dobrano istegnuti vrat da se vidi dokle mu seu bokovi. Na
moru brodovi isputaju eljezne jauke, poput krika drvea kad se obara, i
uplje zvukove zbog kojih mora gutati slinu s okusom soli. S broda je
koloturom u trzajima sputana mrea prepuna kutija. Svaki put kad bi
tovar udario o daske amca, zaljuljalo bi nas tako da sam bio pripravan
zaplivati. Ali nisam zavrio u moru. Kutije nisu bile preteke. No poto
sam ih tridesetak prenio u krmu, ukoili su mi se zglobovi, a podlaktice su
mi bile crvene od neprestanog trenja o bridove kutija. Motorni se amac
zatim otputio prema obali, a iza nas su druga dva amca pristala uz brod da
prihvate daljnje pakete. Ti nisu krenuli s naega mola, ali su iznenada uli
u nau brazdu. Osjeao sam neto u eluanoj upljini svaki put kada bi
amac provom pljesnuo o povrinu vode. Pribliih glavu nekim kutijama.
Pokuavao sam po mirisu naslutiti to sadre, prislonio sam uho nastojei
po zvuku razabrati to bi moglo biti unutra. U meni je nikla klica krivnje.
Tko zna u emu sam sudjelovao, bez odluke, bez stvarnog odabira. Jedno
je srozati se, ali barem to initi svjesno. Ja sam, meutim, zbog znatielje
sudjelovao u iskrcavanju krijumarene robe. Iz nekog razloga vlada glupo
uvjerenje da je kriminalno djelo vema smiljeno i smjerano, suprotno
kakvu bezazlenom inu. U stvarnosti razlike nema. Djela posjeduju
fleksibilnost koju etike prosude zanemaruju. Kad smo stigli na mol,
dvojica su se Sjevernoafrikanaca uspjela iskrcati s po dvije kutije na
ramenima. Ja sam se jedva odravao na nogama. Na grebenima nas je
doekao Xian. Priao je jednoj povelikoj kutiji. U rukama je ve imao
sjeka i rasporio je iroku ljepljivu traku koja je drala dva krila kutije.
Obua. Tenisice. Originali, najpoznatije marke. Najnoviji modeli kojih jo
nije bilo u talijanskim duanima. U strahu od carinske kontrole radije je
obavljao iskrcavanje na otvorenom moru. Dio poiljke tako se moe
ubaciti neoptereen porezima, a veletrgovci je preuzimaju bez carinskih
trokova. Konkurencija se pobjeuje popustima. Ista kakvoa robe, ali uz
etiri, est, deset posto popusta. Postoci koje nijedan trgovaki predstavnik
ne moe ponuditi i postoci popusta od kojih trgovina raste ili zamire, koji
omoguuju otvaranje trgovakih centara, sigurnu zaradu, a s njom i
bankarska jamstva. Cijene moraju padati. Sve mora stii, kretati se

ubrzano, skrovito. Sve vie toga valja ugurati u prostor kupnje i prodaje.
Neoekivani kisik za talijanske i europske trgovce. Taj kisik stizao je iz
napuljske luke.
Ugurali smo sve pakete u razna dostavna vozila. Pristigli su i drugi
motorni amci. Dostavna su vozila krenula prema Rimu, Viterbu, Latini,
Formiji. Xian nas je odveo kui.
Sve se promijenilo posljednjih godina. Sve. Iznenada. Najedanput.
Neki nasluuju promjenu, ali je jo ne doivljavaju. Zaljevom su do prije
deset godina plovili krijumarski amci, jutrima bi se prodavai na malo
snabdijevali cigaretama. Ulice pune svijeta, automobili puni kartona, po
uglovima stolice s klupicom za prodavaa. Odigravali su se tobonji okraji
izmeu obalne strae, carinika i krijumara. U zamjenu za proputeno
uhienje, dobivali su se tovari cigareta ili bi se dobrovoljnom predajom
spaavali tovari cigareta ugurani u dvostruko dno motornog amca u
bijegu. Bdjenja, strae, zviduci koji najavljuju sumnjiva kretanja
automobila, primopredajnici za objavu uzbune i du obale redovi ljudi koji
urno jedni drugima dodaju kutije. Automobili koji s obale Apulije
strelovito voze u zalee, a odatle prema Kampaniji. Sredinja je osovina
bila Napulj-Brindisi, ekonomski ivahna cesta jeftinih cigareta.
Krijumarenje, FIAT juga, sustav skrbi za nepostojee u oima vlade, njih
dvadeset tisua iji je jedini posao bio krijumarenje robe izmeu Apulije i
Kampanije. Krijumarenje je i potaknulo veliki rat camorre poetkom SOih.
Apulijski i kampanijski klanovi snabdijevali su Europu cigaretama
koje nisu potpadale pod dravni monopol. Uvozili su mjeseno na tisue
sanduka iz Crne Gore u vrijednosti od petsto milijuna lira po tovaru. Sada
se sve to raspalo i preobrazilo. Klanovima takav posao vie ne odgovara.
Ali u stvarnosti vrijedi Lavoisierov zakon: nita se ne stvara, nita se ne
gubi, sve se samo pretvara. Tako je u prirodi, ali ponajvie u dinamici
kapitalizma. Novi sadraj krijumarenja postaju svakodnevni proizvodi, a
ne vie porok nikotina. Vodi se rat cijenama, nemilosrdan i bespotedan, u
kojemu popusti znae ivot ili smrt ekonomskih sudionika: zastupnika,
veleprodaje i trgovaca. Profitu tete pristojbe, PDV, najvea doputena
nosivost kamiona, to su tako rei betonske carine za protok robe i novca.
Velike firme premjetaju proizvodnju na istok, u Rumunjsku, Moldaviju,
sve do Kine, zbog jeftine radne snage. Ali to nije dovoljno. Robu
proizvedenu uz mali troak treba prodati na tritima na kojima je sve vie
ljudi s nestalnim prihodima, malim uteevinama i strogom panjom za

sitan novac. Neprodano se poveava i tada originalna, lana, djelomino

lana i djelomino prava roba pristie u tiini. Ne ostavljajui traga. Manje
vidljiva od cigareta, jer nema ilegalne distribucije. Kao da nije ni
dopremljena, kao da je iznikla na poljima i neka ju je neznana ruka
ponjela. Moda novac ne smrdi, no roba mirie. Ali ne mirisom
prijeenog mora, ni ruku koje su je proizvele, niti nosi masne mrlje
mehanikih ruku koje su je sastavile. Roba mirie na sebe. Taj miris nema
drugog porijekla osim onoga s trgoveve tezge, nema odredita do onoga u
kui kupca.
Ostavili smo more za sobom i stigli kui. Imali smo tek toliko
vremena da se iskrcamo iz furgona. Odmah se vratio u luku dopremiti jo,
jo i jo paketa i robe. Gotovo bez svijesti uao sam u dizalo. Svukoh
majicu natopljenu vodom i znojem te se bacih na krevet. Ne znam koliko
sam kutija sloio i prenio. Ali imao sam osjeaj da sam istovario cipela za
noge polovice Italije. Bio sam umoran kao da je zavrio jedan naporan i
ispunjen dan. Drugi su se momci u kui budili. Bilo je tek rano jutro.

ANGELINA JOLIE
Sljedeih sam dana pratio Xiana na poslovnim susretima. Zapravo je
htio da mu pravim drutvo dok obavlja poslove ili rua. Govorio sam ili
previe ili premalo, a njemu je odgovaralo i jedno i drugo. Pratio sam kako
se sije i uzgaja sjeme novca, kako se kosi ekonomska livada. Stigli smo u
Las Vegas. Na sjeveru Napulja. Ovo podruje nazivaju Las Vegasom iz
vie razloga. Kao to je Las Vegas u Nevadi podignut usred pustinje, tako
je i ovo gradsko naselje izniklo niotkud. Ovamo se stie pustim cestama.
Kilometri asfalta, prostranih cesta koje te za nekoliko minuta odvuku s
ovog podruja i izbace na autocestu za Rim, ravno na sjever. Ceste
napravljene ne za automobile ve za kamione, ne da bi sluile prometanju
graana, nego odijela, cipela i torbi. Kad se dolazi iz smjera Napulja, ove
se etvrti ukau iznenada, zabodene u zemlju jedna za drugom. Gromade
cementa. Ulice koje su uvoruju uz stranice pravca na kojem se bez
razmaka niu naselja Casavatore, Caivano, Sant'Antimo, Melito, Arzano,
Piscinola. San Pietro a Patierno, Frattamaggiore, Frattaminore, Grumo
Nevano. Klupko cesta. Naselja toliko nalik jedno na drugo da izgledaju kao
jedinstveni veliki grad. Ceste koje su napola dio jednog, napola drugog
naselja.
Stotinu sam puta uo kako podruje Foggie zovu Califoggia, ili jug
Kalabrije Calafrica ili Saudijska Kalabrija ili kau Sahara Consilina
umjesto Sala Consilina, ili Trei svijet za podruje Secondigliana. Ali ovdje
je Las Vegas uistinu Las Vegas. Godinama se ovdje svatko mogao okuati
u poduzetnitvu. Ostvariti snove. Posudbom, otpremninom, veom
uteevinom, mogao je pokrenuti proizvodnju. Uloio bi u poduzee: ako
bi uspio, dobio bi djelotvornost, produktivnost, brzinu, utnju i posao uz
nisku cijenu. Dobivao bi kao to se dobiva igrajui na crveno ili crno. Ako
bi bio neuspjean, propao bi za nekoliko mjeseci. Las Vegas. Jer nita nije
bilo zadano strogim administrativnim ili ekonomskim planovima.
Proizvodile su se cipele, odijela, potreptine i potajno se ubacivali na
meunarodno trite. Ti se gradovi nisu busali tom pozamanom
proizvodnjom. Proizvodi su bili utoliko uspjeniji to su u veoj tiini i
potaji stvarani. Tu su se desetljeima proizvodili najbolji komadi talijanske,
dakle i svjetske mode. Nije bilo poduzetnikih klubova ni centara za obuku,
niega osim rada, ivaih strojeva, malih radionica, pakiranja i otpreme.
Samo neprestano ponavljanje tih faza. Sve drugo bilo je suvino. Obuka se

vrila za radnim stolom, poduzetnitvo se manifestiralo dobitkom ili

propau. Nikakvog financiranja, projekata, nikakvog staa. Samo trina
arena. Prodaje ili propada. Poveanom zaradom obnavljaju se kue,
nabavljaju najskuplji automobili. To bogatstvo nije kolektivno, nego je
opljakano, silom nekome oduzeto i preneseno u vlastitu jazbinu. Odasvud
se dolazilo ulagati, neuk svijet proizvodio je konfekciju, koulje, suknje,
jakne, kaputie, rukavice, eire, cipele, torbe, novanike za talijanske,
njemake, francuske tvrtke. U tim je podrujima pedesetih godina bilo
nepotrebno imati dozvole, ugovore, prostor. Radionice su smjetane u
garae, prostore pod stubitem, sobike. Posljednjih je godina kineska
konkurencija pomela one ija je proizvodnja bila osrednje kvalitete. Vie
nije bilo prostora za razvoj radne snage. Radi odmah to je bolje mogue ili
e netko drugi jo bre obavljati prosjeni posao. Mnogo je ljudi ostalo bez
posla. Vlasnike radionica unitila su dugovanja lihvarima. Mnogi su se
pritajili.
Jedno je podruje osobito pogoeno zamiranjem te puke industrije,
Parco Verde u Caivanu. Ponestalo mu je daha, zaostao je u rastu, izgubio
sposobnost da preivi te je postao tipino predgrae s vjeno osvijetljenim
kuama krcatima ljudima, dupkom punim dvoritima, parkiranim
automobilima. Nitko odatle ne odlazi. Malo tko onamo zae. Rijetko tko se
zadri. Ni u koje doba dana nema praznih stanova, onih iz kojih se jutrom
uje kako svi odlaze na posao ili u kolu. Ovdje vlada vjeni mete,
neprekidni amor obitavatelja.
Na Parco Verde nabasa se im se side sa sredinje gradske osi,
asfaltne otrice to se usijeca u sam Napulj. Izgleda prije kao nabacana uta
nego kao etvrt, pun betonskih tvorevina s aluminijskim balkonima poput
ireva izniklih iz svake pore. Arhitekti kao da su se prilikom projektiranja
nadahnuli plaom, zamislivi zgrade kao kule od pijeska kakve nastanu kad
se njime napuni kantica i izvrne na tlo. Bezline sive zgrade. U jednome
uglu siuna kapelica. Gotovo nezamjetna. Nije, meutim, oduvijek takva.
Prije je ovdje bila kapela. Velika, bijela. Pravi pravcati mauzolej posveen
djeaku Emanueleu, koji je izgubio ivot na poslu. Ponegdje je takav posao
gori od rada na crno u radionici. Ali i to je posao. Emanuele se bavio
pljakom. Radio je to subotom, svake subote ve neko vrijeme. I uvijek na
istoj cesti. Isto vrijeme, ista cesta, isti dan. Jer subota je bila dan njegovih
rtava. Dan ljubavnih parova. A dravna cesta 87 podruje je na kojem se
osamljuju svi ljubavni parovi toga kraja. Zaputena cesta izmeu asfaltnih
zakrpa i omanjih smetlita. Svaki put kad ovuda proem i vidim parove,

pomislim kako je potrebno dati punog oduka strasti da bi se netko opustio

usred tolike gadosti. Ovdje su se Emanuele i njegovi prijatelji skrivali,
ekajui neki automobil s ljubavnim parom da se parkira i ugasi svjetla.
Pustili bi ih koju minutu da se skinu i u trenutku njihove najvee ranjivosti,
napali bi. Drkom pitolja razbili bi prozori i gurnuli mladiu cijev pod
nos. Opeljeili bi par i odlazili na vikend s obavljenih desetak prepada za
sobom i petsto eura u depu: skroman plijen, ali s okusom blaga.
Dogodilo se, meutim, da ih je jedne noi presrela patrola
karabinjera. Emanuele i njegovi drugovi bili su tako tupavi da nisu
pomislili kako su uvijek ista taktika i prepadi na istom podruju najbolji
nain da budu uhieni. Uslijedila je potjera automobilima, sudar, odjek
hitaca. Zatim sve staje. Emanuele je u vozilu, smrtno ranjen. Drao je
pitolj i okrenuo ga prema karabinjerima. Ubili su ga s jedanaest hitaca
ispaljenih u nekoliko sekundi. Ispaliti jedanaest hitaca iz neposredne
blizine znai drati pitolj spreman i zapucati na najmanji pokret. Zapucati
da najprije ubije, a tek se naknadno uvjeri da je to bilo u samoobrani.
Meci su uletjeli kroz kabinu kao vjetar. Privueni Emanueleovim tijelom
kao magnetom. Druga dvojica zaustavila su automobil. eljeli su spustiti
prozore, ali shvativi da je Emanuele mrtav, zastanu. Otvorili su vrata ne
pruajui otpor udarcima u lice to prethode svakom uhienju. Emanuele je
ostao pognut, s lanim pitoljem u ruci. Jednom od onih reprodukcija koje
su neko nazivali tjera pasa i koristili na selu za tjeranje opora pasa od
kokoinjaca. Igraka koja je rabljena kao da je prava; uostalom, Emanuele
je bio djeak koji se ponaao kao da je odrastao mukarac, preplaena, a
naizgled okrutna pogleda, eljan sitnia kao izraza udnje za bogatstvom.
Bilo mu je petnaest godina. Zvali su ga Manu. Lice mu je bilo mravo,
tamno i etvrtasto, prototip onih kakva elimo dalje od sebe. Emanuele je
potjecao iz onog zakutka svijeta gdje te ne cijene i ne uvaavaju po novcu
koji ima ve po nainu na koji ga stjee. Pripadao je Parcu Verde. A kad
si obiljeen mjestom roenja, nema te pogreke ili nedjela koji e ponititi
injeninost tvoje pripadnosti. Obitelji Parca Verde skupile su priloge i
podigle mali mauzolej. U njega su stavili sliku Madonne dell'Arco i
uokvirenu fotografiju s nasmijeenim Manuovim licem. Emanueleova
kapela bila je jedna od dvadesetak koje su vjernici posvetili svim moguim
madonama, svaka za jednu godinu nezaposlenosti. Gradonaelnik nije
mogao dopustiti da se podigne oltar obinome lupeu te je poslao bager da
ga srui. Beton se zaas smrvio kao da je od gline. Glas se trenutano
pronio Parcom i deki su mopedima i motorima pristigli do bagera. Nitko

nije prozborio ni rijei. Ali svi su gledali bagerista kako upravlja

komandama. Pritisnut pogledima, on zaustavi stroj i pogleda prema
inspektoru. On je bio izdao zapovijed. Tom je gestom svjetini ukazao kamo
da usmjeri svoj gnjev i odvratio ga od sebe. Bio je uplaen. Zarobljen.
Zatvorio se. Uto je izbio sukob. Bagerist je uspio pobjei u policijski
automobil dok su okupljeni akama i nogama udarali po bageru. Ispraznili
su boce s pivom i napunili ih benzinom iz nagnutih motora. Ulijevali su
gorivo u boce ravno iz rezervoara. Kamenjem su porazbijali stakla oblinje
kole. Kad je razorena Emanueleova kapela, treba razoriti i sve ostalo. Iz
kua su bacali sue, vaze, pribor. Na policiju zapaljene boce. Podigli su
barikade od kanti za smee. Palili su to god je moglo gorjeti i proiriti
poar. Pripremali su se za gerilski rat. Bilo ih je na stotine, mogli su dugo
odolijevati. Revolt se irio, gotovo je zahvaao napuljske etvrti.
A onda je pristigao netko iz nevelike udaljenosti. Sve je bilo
okrueno vozilima policije i karabinjera, ali jedan je crni terenac uspio
probiti barikade. Voza je dao znak, netko je otvorio vrata i grupa
buntovnika je ula. U neto vie od dva sata sve je uklonjeno. Skinuti su
rupci s lica, ugaene su gorue barikade od smea. Intervenirao je klan, tko
zna koji. Parco Verde rasadnik je camorrinih pristaa. Kome god zatrebaju
ljudi, unovait e ih ovdje: sljedbenike s dna ljestvice koje plaaju manje i
od nigerijskih i albanskih prodavaa droge. Svi trae mlade iz Parca Verde:
klan Kazalaca, Mallardo iz Giuliana, "tigrii" iz Crispana. Postaju
raspaivai s fiksnom plaom bez postotka na koliinu prodane robe ili
vozai i uvari strae koji uvaju teritorij kilometrima daleko od kue. Da
dobiju posao, ne trae ak ni naknadu za potroeno gorivo. Pouzdana djeca,
savjesna u poslu. Neki zavre na heroinu, drogi jadnika. Ponetko se izvue,
prijavi se u vojsku, ode daleko; pokoja djevojka uspije otii i vie nikad ne
kroi nogom onamo. Gotovo nitko iz novih narataja nije prihvaen kao
lan. Najvei ih dio radi za klan a da nikad ne postanu kamoristi. Klanovi
ih ne ele, ne veu ih, nego ih samo tjeraju da rade, iskoritavajui tu veliku
ponudu. Mladi nemaju iskustva ni trgovakog talenta. Mnogi su kuriri.
Nose u Rim naprtnjae pune haia. Snagu motora koriste do maksimuma i
za sat i pol na ulazu su u glavni grad. Nita ne dobivaju zauzvrat za ta
putovanja, ali im nakon dvadesetak putovanja poklone taj motor. Smatraju
to dragocjenom zaradom, gotovo nedostinom, svakako nedostinom u bilo
kojem drugom zanimanju na ovom podruju. No prenijeli su robu u
vrijednosti deset puta veoj od vrijednosti motora. Ali to ne znaju niti to
mogu zamisliti. Ako ih na blokadi presretnu, dobit e kaznu do deset

godina, a kako nisu pripadnici, nee im se platiti sudski trokovi niti pomo
zajamena lanovima klana. Ali u mislima im je samo brujanje ispuha i
Rim u koji treba stii.
***
Poneka barikada jo odolijeva, ali sve slabije, ovisno o koliini
nakupljenog bijesa. Zatim se sve ispue. Klanovi nemaju straha od pobune
niti od graje. to se njih tie, ubijanje i paljenje mogu trajati danima. Ali
dok traje pobuna, ne radi se. Parco Verde tada gubi ulogu priuvnog
spremnika odakle se po potrebi crpi radna snaga za najniu plau. Sve se
pod hitno mora smiriti. Svi se moraju vratiti na posao, ili jo bolje, u stanje
pripravnosti ukae li se potreba. Pobunjenika igra mora prestati.
***
Bio sam na Emanueleovu pogrebu. Petnaest godina u nekim je
dijelovima svijeta samo broj. Odapeti s petnaest godina na ovoj periferiji
vie je kao odraditi smrtnu kaznu nego biti lien ivota. U crkvi je bilo
veliko mnotvo mladia, listom tamnih lica, koji bi svako toliko ispustili
poneki krik, ak je izvana dopiralo ritmiko pjevanje omanjeg zbora: "'Zauvijek uz nas, bit e zau-vijek uz nas... zauvijek uz nas..." tradicionalni
navijaki napjev kad neka sportska veliina odlazi u mirovinu. Bilo je kao
na stadionu, ali pjevanje je bilo samo izraz bijesa. Policajci u civilu drali
su se podalje od prolaza. Svi su ih prepoznavali, ali nije bilo prostora za
okraj. Ja sam ih odmah prepoznao, tovie, oni su prepoznali mene, ne
nalazei ni traga mojem licu u svojim mentalnim arhivama. Kao da eli
podijeliti moju tronutost, jedan od njih mi prie i ree: "Ovi ovdje su svi
osueni na propast. Raspaavanje, kraa, utaja, otimaina... neki se i
prostituiraju. Nijedan nije ist. to ih ovdje vie umre, bolje je za sve."
Na takve se rijei odgovara udarcem akom ili glavom u nos. Ali bila
je to zapravo misao svih. Moda ak i mudra misao. Gledao sam ih jednog
po jednog. Ovi mladii spremni su zavriti na doivotnoj zbog 200 eura talog, ljudski surogati, raspaivai. Nijedan nije preao dvadesetu. Otac
Mauro, upnik koji je vodio obred, znao je koga ima pred sobom. Znao je i
da ni mladii to su stajali oko njega nisu olienje nedunosti.
"Danas nije umro heroj..."
Nije imao otvorene dlanove kao sveenici kad nedjeljom itaju
evanelje. ake su mu bile stisnute. Bez i prizvuka homilije. Kad je
prozborio, glas mu je bio udno promukao kao kad se dugo govori.
Govorio je ljutitim tonom, nije traio blagu kaznu za to stvorenje, nita.

Izgledao je kao jedan od onih junoamerikih sveenika u vrijeme

gerilskih pokreta u Salvadoru, kad im je dojadilo obavljati sprovode
rtvama masakra i kad su prestali aliti kako bi urlali. Ali ovdje nitko ne
poznaje Romera. Otac Mauro posjeduje rijetku energiju. "Ma koliko
odgovornosti da pripiemo Emanueleu, ostaje nam injenica njegovih
petnaest godina. Sinovi iz obitelji iz drugih dijelova Italije u toj dobi idu na
bazene ili u plesne kole. Ovdje to nije sluaj. Bog Otac vodit e rauna o
tome da je petnaestogodinji djeak poinio pogreku. Ako dob od petnaest
godina na jugu Italije dostaje za rad, za odluku o pljaki, o ubijanju i
pogibiji, onda dostaje i za preuzimanje nekih odgovornosti."
Zatim je kroz nos snano uvukao kuni zrak u crkvi: "Ali petnaest
godina tako je malo, te nam omoguuju da bolje vidimo to stoji iza njih i
obvezuje nas da rasporedimo odgovornost. Dob od petnaest godina kuca na
savjest onih koji se igraju pravde, rada i zaposlenosti. To je dob koja ne
kuca njeno, nego grebe noktima."
***
upnik je zavrio homiliju. Nitko nije sasvim razumio to je htio rei
ni koga treba kriviti. Komeanje mladia silno poraste. Lijes je iznesen iz
crkve na ramenima etvorice mukaraca, ali odjednom se odigne s njih te
zalebdi nad masom. Svi su ga pridravali dlanovima, kao kad neki pjeva
na koncertu skoi s pozornice meu gledatelje. Lijes se ljuljao na moru
ruku. Povorka mladia na motorima pratila je kola, duga mrtvaka kola
koja su Manua vozila na groblje. Turirali su. S pritisnutom konicom. Ta
grmljavina motora bila je zbor na posljednjoj Emanueleovoj vonji.
Cviljele su gume, brujali ispuni priguivai. Izgledalo je kao da ga tim
motorima ele dopratiti sve do vrata drugoga svijeta. Uskoro je zrak
ispunio gust dim i miris benzina te se zavukao u odjeu. Uao sam u
sakristiju. elio sam razgovarati s tim sveenikom koji je izgovorio one
estoke rijei. Ali pretekla me je jedna ena. Htjela mu je rei da je u
osnovi djeak dobio to je zasluio, da ga obitelj nije niemu nauila.
Zatim je ponosno priznala: "Moji unuci nikad ne bi pljakali, iako su
nezaposleni..."
A zatim nervozno:
"A to je taj djeak nauio? Nita?"
Sveenik je gledao u zemlju. Bio je u trenirci. Nije pokuao
odgovoriti, nije ju ni gledao u lice, nego i dalje u tenisice i promrmljao:
"Ovdje se ui jedino umrijeti."

"to, oe?"
"Nita, gospodo, nita."
***
Ali nisu ovdje svi dio podzemlja. Nisu svi zavrili u kaljui poraza.
Zasada. Ima jo uspjenih radionica. Ta su poduzea dovoljno jaka da na
tritu izau na kraj s jeftinom kineskom radnom snagom jer rade za
poznate marke. Brzina i kvaliteta, visoka kvaliteta. Jo uvijek dre
monopol na ljepotu vrhunskih modela. Ovdje nastaje roba Made in Italy.
Caivano, Sant'Antimo, Arzano i cijeli kampanijski Las Vegas. "Lice Italije
prema svijetu" nosi tkaninu navuenu na golu glavu napuljskih predgraa.
Velike se marke ne usude poslati sve na istok, zakupiti orijent. Radionice
se gomilaju ispod stubita, u prizemljima kua u nizu. U upama na
rubovima tih rubnih naselja. iva se, kroji koa, sastavljaju cipele. Serijski.
Leda kolege pred nosom, a vlastita pred nosom onoga iza. Radnik u
tekstilnom sektoru radi dnevno po deset sati. Plae se kreu od petsto do
devetsto eura. Prekovremeni rad esto je dobro plaen. ak i dodatnih
petnaest eura u odnosu na normalnu vrijednost sata rada. Poduzea rijetko
imaju vie od deset zaposlenika. U radnim prostorijama nalazi se stalak s
radijem ili televizorom, slua se glazba, katkad ponetko pjevui. Ali u
trenucima najvee proizvodnje, zavlada muk i uju se samo ubodi igala.
Vie od polovice zaposlenika su ene. Vjete, roene uz ivae strojeve.
Ovdje slubeno nema ni tvornica ni radnika. Kad bi se taj isti
visokokvalitetni rad ozakonio, cijena bi mu narasla i trita bi nestalo, a
posao bi odleprao iz Italije. Ovdanji poduzetnici dobro poznaju tu logiku.
U ovim tvornicama esto nema napetosti izmeu radnika i vlasnika. Klasni
sukob nije tvrdi od namoenog biskvita. Vlasnik je esto bivi radnik, radi
zajedno sa svojim zaposlenicima u istoj prostoriji, za istim stolom. Kad
pogrijei, plaa to osobno, hipotekom ili pozajmicom. Njegov je autoritet
oinski. Za dan dopusta ili koji cent poviice valja se izboriti. Nema
ugovora, nema birokracije. Oi u oi. Tako se ocrtavaju granice ustupaka i
dunosti, koji slute na prava i nadlenost. Poduzetnikova obitelj ivi na
katu iznad radionice. U tim tvornicama radnice esto povjeravaju djecu na
uvanje kerima vlasnika, koje postaju dadilje, ili majkama, koje postaju
zamjenske bake. Tako djeca radnica rastu s obiteljima vlasnika. Takav
zajedniki ivot ostvarenje je horizontalnog sna postfordizma: radnici i
voditelji ruaju zajedno, drue se i osjeaju dijelom iste zajednice.
U tim tvornicama nitko ne obara pogled. Znaju da rade vrhunski i da
za to dobivaju crkavicu. Ali jedno ne ide bez drugog. Radi se na najbolji

mogui nain da se obavi to je potrebno i ukloni svaki razlog za otkaz.

Nema zatitne mree, prava, pravde, dozvola, dopusta. Prava valja
izvojevati. Praznike izmoliti. Nema pritubi. Sve je kako mora biti. Postoje
samo tijelo, vjetina, ivai stroj i plaa. Nitko ne zna toan broj radnika na
crno u ovome kraju. Ni onih registriranih ali prisiljenih da svakog mjeseca
potpiu prijem omotnice s iznosom plae koju nikad nisu primili.
***
Xian je trebao sudjelovati na jednoj drabi. Uli smo u aulu jedne
osnovne kole. Nigdje djeteta, nigdje uiteljice. Samo listovi kartonskog
papira s velikim slovima pribijeni na zidove. U auli je ekalo dvadesetak
osoba, predstavnika poduzea. Xian je bio jedini stranac. Pozdravio je
samo dvoje nazonih, i to ne ba prisno. U dvoritu kole zaustavio se
automobil. Uoe tri osobe: dva mukarca i jedna ena. ena je imala
konu suknju, visoke pete i lakirane cipele. Svi ustadoe da je pozdrave.
Njih troje je zauzelo mjesta i zapoelo licitaciju. Jedan od mukaraca
povukao je na ploi tri okomite crte i poeo pisati po diktatu ene. Prvi
stupac: 800.
Bila je to koliina odijela koja treba proizvesti. ena je izredala vrste
tekstila i kvalitetu primjeraka. Jedan poduzetnik iz Sant'Antima priao je
prozoru i, okrenuvi svima lea, predloio cijenu i rokove:
"etrdeset eura po komadu za dva mjeseca..."
Njegov je prijedlog ispisan na plou.
800 / 40 / 2.
Na licima ostalih poduzetnika nije bilo tragova zabrinutosti. Nije se
usudio svojom ponudom zai u granice nemogueg. To je oito svima
odgovaralo, ali ne i naruiteljima. Ponude su se nastavile.
Velike talijanske marke ovdje provode neobine licitacije. Nitko ne
pobjeuje na natjeaju i nitko ne gubi. Igra se sastoji od toga da li se
sudjeluje u utrci ili ne. Netko iznese ponudu, odreujui vrijeme i cijenu
kojima moe udovoljiti. No budu li njegovi uvjeti prihvaeni, nee biti
jedini pobjednik. Njegov je prijedlog neto poput poticaja koji ostali
pokuavaju slijediti. Kad posrednici prihvate neku cijenu, nazoni
poduzetnici mogu odluiti hoe li sudjelovati ili ne; tko prihvati, dobije
materijal. Tkaninu. alje se ravno u napuljsku luku i tamo je svaki
poduzetnik sam preuzima. Ali samo e se jednome platiti obavljeni posao.
Onome tko prvi dostavi vrhunske kvalitetno izraene modele. Ostali
poduzetnici, sudionici nadmetanja, mogu zadrati materijale, ali im se ne

plati ni cent. Modne kue zarauju toliko da im rtvovanje materijala ne

predstavlja znaajan gubitak. Ukoliko neki poduzetnik u vie navrata ne
obavi isporuku, koristei se nadmetanjem tek da se domogne besplatnog
materijala, iskljuenje iz daljnjih licitacija. Posrednici velikih imena na taj
nain osiguravaju brzinu proizvodnje, jer ako netko pokua zavlaiti, drugi
e zauzeti njegovo mjesto. Kod visoke mode nema nikakvih odgaanja.
Na radost ene za stolom, podigla se jo jedna ruka. Elegantno
odjeven poduzetnik.
"Dvadeset eura za dvadeset pet dana."
Na kraju je prihvaena ova posljednja ponuda. Uz njega su pristala
devetorica od njih dvadeset. Xian se nije usudio prihvatiti. Ne bi za tako
kratko vrijeme i tako nisku cijenu uspio uskladiti brzinu i kvalitetu. Po
zavretku licitacije ena je popisala imena poduzetnika, adrese tvornica i
brojeve telefona. Pobjednik je sve pozvao na ruak u svoju kuu. Radionica
mu je bila u prizemlju, on je stanovao na prvom katu sa enom, a na
drugome je bio sin. S ponosom je govorio:
"Zatraio sam dozvolu da podignem jo jedan kat. I drugi sin mi se
eni."
Dok su silazili, priao im je o svojoj obitelji slino kao o gradnji
svoje vile.
"Nemojte nikada postaviti mukarce da kontroliraju radnice, imat
ete same nevolje. Imam dva sina i obojica su se oenila naim
zaposlenicama. Postavite pedere. Pedere postavite da rukovode smjenom i
nadgledaju posao, kao to se neko radilo..."
Radnice i radnici popeli su se da nazdrave ugovoru. Morat e
odraivati vrlo stroge smjene: prvu od est ujutro do devet naveer, s
odmorom od jednog sata za ruak, a drugu od devet naveer do est ujutro.
Sve su radnice bile dotjerane, s naunicama i s pregaama da se zatite od
ljepila, praine i strojnog ulja. Poput supermana kad skine koulju, a ispod
ve ima plavi kostim, ove su djevojke bile spremne za veernji izlazak im
skinu pregae. Radnici su, meutim, bili otrcaniji, u dugim majicama i
radnim hlaama. Nakon zdravice, gazda kue se s jednim od uzvanika
povukao u stranu, kao i ostali koji su prihvatili izlicitiranu cijenu. Nisu se
skrivali nego su slijedili stari obiaj da se za stolom ne pria o novcu. Xian
mi je detaljno ispriao tko je dotini gost. Bio je slika i prilika bankovnog
blagajnika iz mate. Razgovarali su o potrebnim sredstvima i o kamatnoj
stopi. Ali ovjek nije bio predstavnik banke. Talijanske marke plaaju tek

po zavrenom poslu, tovie tek nakon to je proizvod preuzet. Plae,

trokove proizvodnje pa ak i otpremu: sve to unaprijed plaa proizvoa.
Klanovi tvornicama pozajmljuju novac prema teritorijalnom utjecaju: u
Arzanu djeluje Di Lauro, u Sant'Antimu djeluje Verde, u Crispanu djeluje
Cennamo; na svakom podruju netko. Camorra poduzeima nudi novac s
niskom kamatom. Od 2 do 4 posto. Tim bi poduzeima trebalo biti najlake
dobiti bankarske kredite: proizvode za talijansku izvrsnost, za trite nad
tritima. Ali to su fantomske tvornice, a direktori banaka ne sastaju se sa
sablastima. Novac camorre ujedno je i jedina mogunost da zaposlenici
dobiju kredit. Tako u mjestima gdje preko 40 posto stanovnika ivi od rada
na crno, est od deset obitelji uspije kupiti kuu. ak i oni poduzetnici koji
ne uspiju udovoljiti zahtjevima robe s potpisom, nadu kupca. Prodaju
odjeu klanovima da je ubace na trite lanom robom. Sva moda na
modnim pistama, sve bljetavilo svjetskih modnih premijera dolazi odavde.
Iz Napulja i Salenta. Glavnog sredita tekstila na crno. Gradovi Las Vegasa
i oni "dintra lu Capu"'. Casarano, Tricase, Taviano, Melissano odnosno
Capo di Leuca, podruje donjeg Salenta. Sve dolazi odavde. Iz ove rupe.
Sva roba mutnog je porijekla. To je zakon kapitalizma. Ali gledati tu rupu,
imati je pred sobom, budi udan osjeaj. Tjeskobnu teinu. Poput pritiska
istine na elucu.
***
Meu radnicima pobjednikog poduzetnika upoznao sam jednoga
osobito sposobnog. Pasqualea. Vretenasta stasa. Visok, mrav i pomalo
pogrbljen; pognutih ramena i povijena vrata, kukasta izgleda. Radio je na
modelima i nacrtima dobivenima izravno od stilista. Modeli poslani njemu
u ruke. Plaa mu se nije mijenjala, nego samo zaduenja. Na stanovit je
nain odavao zadovoljna ovjeka. Pasquale mi je na prvi pogled bio
simpatian. im sam mu vidio nosinu. Imao je starako lice iako je jo bio
mlad. Lica vjeno unesenog u kare i dijelove kroja, jagodica izlizanih od
ivanja. Pasquale je bio jedan od rijetkih koji su tkaninu mogli kupovati
neposredno. Neki su mu proizvoai robe s potpisom, oslanjajui se na
njegovu sposobnost, dozvoljavali da materijale naruuje direktno iz Kine i
da sam provjerava njihovu kvalitetu. Tako su se Xian i Pasquale i upoznali,
i to u luci gdje smo jednom prilikom svi zajedno ruali. Nakon ruka Xian i
ja smo se pozdravili s Pasqualeom i urno uli u automobil. Vozili smo
prema Vezuvu. Vulkani se obino prikazuju u mranim bojama. Vezuv je
zelen. Gledan izdaleka izgleda kao nepregledan plat mahovine. Meutim,
prije skretanja na cestu prema vezuvskim naseljima, automobil je skrenuo u

dvorite jedne kue. Tamo nas je ekao Pasquale. Nisam shvaao to se

dogaa. Izaao je iz svojeg automobila i uputio se prema prtljaniku
Xianova. Zatraio sam objanjenje:
"to se dogaa? Zato ide u prtljanik?"
"Ne brini. Idemo u Terzigno u tvornicu."
Za upravlja sjedne neka prilika nalik na minotaura. Izaao je iz
Pasqualeova automobila i izgledalo je kao da i bez razmiljanja zna to
radi. Vozio je natrake, proao kroz vrata i, prije nego je izaao na ulicu,
izvukao pitolj. Poluautomatski. Repetirao ga je i poloio meu noge. Stao
mi je dah, a minotaur u retrovizoru spazi kako ga zabrinuto gledam.
"Jednom su nam prilikom umalo doli glave."
"Ali tko to?"
Traio sam da mi objasne sve od poetka.
"Oni koji ne ele da Kinezi naue izraivati visoku modu. Oni koji iz
Kine ele samo tkanine i gotovo."
Nisam shvatio. Ostao sam zbunjen. Xian se umijeao svojim
uobiajeno umirujuim tonom.
"Pasquale nam pomae nauiti. Nauiti izraivati kvalitetne modele
koje nam jo ne povjeravaju. Uimo od njega kako se izrauje odjea..."
Nakon Xianova objanjenja minotaur pokua objasniti pitolj.
"Dakle... jednom je jedan iskrsnuo ovdje, ba tu, nasred trga, i
zapucao na na auto. Pogodio je motor i brisae. Da su htjeli, mogli su nas
zauvijek izbaciti iz igre. Ali radilo se o upozorenju. Pokuaju li ponovo,
ovoga puta ja sam spreman."
Minotaur mi nadalje objasni da je za vrijeme vonje najbolja tehnika
staviti pitolj meu bedra, jer drati ga na kontrolnoj ploi usporilo bi mu
pokrete i prekasno bi ga zgrabio. Cesta za Terzigno bila je strma i kvailo
je prilino zasmrdjelo. Vie od straha od kakvog mitraljeskog rafala, bojao
sam se da pitolj od poskakivanja automobila ne opali u krilo vozaa. Stigli
smo nesmetano. im smo se zaustavili, Xian je otiao otvoriti prtljanik. I
Pasquale je izaao. Izgledao je kao klupko zguvanih rupia koje se
pokuava izravnati. Prie mi i ree:
"Svaki put ista pria, gore nego da sam bjegunac. Ali bolje da me ne
vide u autu. Inae..."

I naini pokret kao da noem prelazi preko grla. Radionica je bila

velika. Ne prevelika. Xian mi ju je bio ponosno opisao. Bila je njegovo
vlasnitvo, ali sadravala je mikrotvornice povjerene devetorici kineskih
poduzetnika. Izgledale su kao ahovska ploa. Svaka tvornica imala je
zasebnu etvorinu s vlastitim radnicama i radnim stolovima. Svakoj je
tvornici Xian iznajmio prostor jednak onima u Las Vegasu, a narudba se
dobivala licitacijom po istom principu. Nije doputao da u radnom prostoru
borave djeca, a smjene je organizirao po uzoru na talijanske tvornice. K
tome, kad su radili za druge tvrtke, nisu unaprijed traili sredstva. Ukratko,
Xian je postajao pravi poduzetnik visoke talijanske mode.
Kineske tvornice u Kini postale su konkurencija kineskim tvornicama
u Italiji. Tako su Prato, Rim i kineske zajednice diljem Italije poele
alosno propadati: imale su tako brz i nagao rast da je pad bio jo nagliji.
Kineske tvornice u Italiji mogle su se spasiti na jedan jedini nain: tako da
njihovi djelatnici postanu strunjaci u visokoj modi, sposobni za stvaranje
vrhunske kvalitete. Morali su uiti od Talijana, od raznih vlasnika u Las
Vegasu i od proizvoaa loe robe postati dobavljai od povjerenja za
proizvoae robe s potpisom na jugu Italije. Morali su usvojiti mjesto,
logiku, prostor i argon talijanskih tvornica na crno i obavljati isti posao u
neto kraem roku za neto manju zaradu.
***
Pasquale iz jednog koveia izvadi tkaninu. Bilo je to odijelo koje je
trebao skrojiti i saiti u svojoj tvornici. Ali obavio je operaciju na stolu,
sniman televizijskom kamerom, a slika je prenoena na veliko platno
objeeno iza njegovih lea. Jedna je djevojka s mikrofonom u ruci
prevodila na kineski ono to je govorio. Bila je to njegova peta lekcija.
"Morate osobito paziti na avove. av mora biti lagan, a ne nevidljiv."
Kineski trokut. San Giuseppe Vesuviano. Terzigno. Ottaviano. Stoer
kineskog tekstilnog poduzetnitva. Sve to se dogaa u kineskim
zajednicama u Italiji najprije se dogodi u Terzignu. Izrada prototipa,
kvalitetna proizvodnja pa i prva umorstva. Ovdje je ubijen Wang Dingjm,
etrdesetogodinji doseljenik koji se dovezao iz Rima na jednu kinesku
proslavu na koju je bio pozvan i ustrijeljen u glavu. Wang je bio
zmijoglavac, odnosno vodi. Pripadnik pekinkih kriminalnih kartela koji
organiziraju ilegalni ulazak kineskih graana u zemlju. esto se
zmijoglavci sukobe s naruiteljima. Poduzetnicima obeaju stanovite kvote
ljudi, a onda ih ne dostave. Kao to se ubije raspaiva kad za sebe zadri
dio zarade, tako se ubije i zmijoglavac koji vara na svojoj robi, na ljudskim

biima. Ali ne padaju samo mafijake glave. Na vratima jedne radionice

bila je objeena fotografija mlade djevojke. Lijepog lia, rumenih obraza,
oiju crnih kao da su zatamnjene minkom. Bila je privrena tamo gdje bi
se tradicionalno oekivalo uto Maovo lice. Bila je to Zhang Xiangbi,
trudna djevojka, ubijena i baena u bunar prije nekoliko godina. Radila je
ovdje. Zapela je za oko jednom mjesnom mehaniaru ispred ije je
radionice prolazila i svidjela mu se, to je on smatrao dovoljnim razlogom
da je uzme. Kinezi rade kao ivotinje, hodaju kao da lebde, tii su od
gluhonijemih, ne pokazuju nikakvu sklonost otporu ni izraavanju slobodne
volje. To je aksiom u svaijem (ili gotovo svaijem) uvjerenju. Zhang je
meutim pruila otpor, pokuala je pobjei kad joj je mehaniar priao, ali
ga nije mogla prijaviti. Bila je Kineskinja, i svako joj je isticanje bilo
uskraeno. Idui put nije otrpio njezino odbijanje. Izudarao ju je dok se nije
onesvijestila, a zatim joj je prerezao grkljan i bacio tijelo u arteki bunar
gdje se danima nadimalo od vlage i vode. Pasquale je znao za taj sluaj i
silno ga je potresao; svaki put bi prilikom svojih lekcija otiao do Zhangina
brata da ga obzirno pita kako je, treba li mu to i dobivao bi vjeno isti
odgovor: "Nita, hvala."
***
Pasquale i ja veoma smo se zbliili. Kad bi govorio o tkaninama,
doimao se poput proroka. U prodavaonicama je bio sitniav, nemogue je
bilo proetati se s njim jer je zastajao pred svakim izlogom blatei kroj
neke jakne ili se sramio u ime krojaa odgovornog za izgled neke suknje.
Bio je kadar predvidjeti vijek trajanja nekih hlaa, kaputa, haljine. Toan
broj pranja koja e izdrati prije nego to postanu otrcane. Pasquale me
uveo u zamreni svijet tekstila. ak sam poeo zalaziti u njegovu kuu.
Njegova me obitelj veselila: njegovo troje djece i supruga. Bili su ivahni,
ali nikad nisu pretjerivali. I te su veeri najmanja djeca bosa trala po kui.
Ali nisu buala. Pasquale je upalio televizor i poeo mijenjati kanale, kadli
je najednom ostao skamenjen pred ekranom, napinjui oi kao da je
kratkovidan, iako je imao odlian vid. Svi su utjeli pa je tiina bila jo
gua. Njegova supruga Luisa neto je zacijelo naslutila jer je prila
televizoru i rukama prekrila usta, kao da sudjeluje u neemu krajnje
ozbiljnom pa nastoji zatomiti krik. Na TV-u je Angelina Jolie gazila po
crvenom sagu prilikom dodjele Oscara i nosila prekrasan komplet od
bijelog satena. Jedan od onih raenih po mjeri, koji talijanski stilisti svim
silama nude zvijezdama. Taj je komplet Pasquale saio u jednoj tvornici na
crno u Arzanu. Rekli su mu samo: "Ovo ide u Ameriku." Pasquale je radio

na stotinama odjevnih predmeta koji su poslani u SAD, ali je dobro pamtio

taj bijeli enski kostim. Jo uvijek se sjeao mjera, svih mjera. Otvora
vrata, milimetara oko zglobova. I hlaa. Provlaio je bio ruke kroz
nogavice hlaa i jo je mogao zamisliti golo tijelo, kao to svaki kroja
ini. Nije to erotizirana golotinja, nego ona odreena miinim spletom,
kotanom keramikom. Golotinja koju treba odjenuti, posredovati izmeu
miia, kostiju i dranja. Jo se dobro sjeao onoga dana kad je otiao u
luku po materijal. Naruili su tri kompleta a da mu nita nisu rekli. Znali su
kome su namijenjeni, ali ga nitko nije obavijestio.
U Japanu je u ast prijestolonasljedniina krojaa prireen dravni
prijam. Jedne su berlinske novine posvetile est stranica krojau prve
njemake kancelarke. Na stranicama se govori o zanatskoj kvaliteti,
matovitosti, eleganciji. Pasquale je kiptio ljutinom koja se vie nije mogla
stiati. Postoji pravo na priznanje i ako nekome pripadaju zasluge, pripada
mu i priznanje. Duboko u sebi osjeao je da je izvrsno obavio posao i volio
bi da se mogao pohvaliti. Znao je da je zasluio vie. Ali nitko mu nije
rekao ni rijei. Saznao je sluajno, grekom. Njegov je bijes bio sam sebi
svrhom. Izbio je s dobrim razlogom, ali od njega nije bilo nikakve koristi.
Nije nikome mogao nita rei, ak ni priapnuti sutradan uz novine. Nije
mogao rei: "Onaj kostim sam ja napravio." Nitko u to ne bi povjerovao.
Na dodjeli Oscara Angelina Jolie nosi model nainjen u Arzanu, i to
Pasqualeov model. Maksimum i minimum. Milijuni dolara i esto eura na
mjesec. Kad je uinjeno sve mogue, kad se talent, umjenost, majstorstvo
i zalaganje stope u jednu djelatnost, i kad sve to ne urodi nikakvom
promjenom, ovjek poeli dii sve etiri i prepustiti se nitavilu. Nestajati
polako, pustiti minute da prolaze, utonuti u njih kao u ivi pijesak.
Obustaviti sve i samo disati. Nita drugo. Ionako nita ne moe promijeniti
prilike, ak ni kostim nainjen za Angelinu Jolie za dodjelu Oscara.
Pasquale je izaao iz kue, nije ni vrata za sobom zatvorio. Luisa je
znala kamo ide, znala je da e otii u Secondigliano i znala je koga e tamo
sresti. Zatim se bacila na kau i uronila licem u jastuk kao dijete. Ne znam
zato, ali kad je zaplakala, u misli su mi nadoli stihovi iz pjesme Vittorija
Bodinija, koja govori o nainima kojima su se seljaci s juga dovijali da
izbjegnu odlazak u vojsku, da ne pune rovove Prvog svjetskog rata u obrani
granica za koje nisu ni znali. A ide ovako:
U vrijeme onoga rata seljaci i krijumari
stavljali su listove duhana pod pazuha

da hi se razboljeti. Umjetna vruica.

sumnja na malariju od koje drhte i cvokou zubi.
bila je to njihova osuda vlasti i povijesti.
I Luisin je pla zvuao kao osuda vlade i povijesti, a ne kao davanje
oduka ni kao nezadovoljstvo zbog neispunjene sree. Izgledao mi je kao
nadodano poglavlje Marxova Kapitala, kao nadopisani odlomak Bogatstva
naroda Adama Smitha, kao redak iz Ope teorije o zapoljavanju Johna
Maynarda Keynesa, kao biljeka iz Protestantske etike i duha kapitalizma
Maxa Webera. Neka dodana ili izbaena stranica. Nenapisana zbog
zaborava ili moda neprestano pisana, ali nikad stavljena na papir. Nije to
bio beznadan in nego analiza. Otra, detaljna, precizna, argumentirana.
Zamiljao sam Pasqualea na cesti kako grabi tlom kao da trese snijeg sa
cokula. Kao dijete koje se udi to je ivot tako bolan. Dosad je uspijevao.
Uspijevao se suzdrati, raditi svoj posao i voljeti ga, a radio ga je kao nitko
drugi. Ali kad je vidio onaj kostim, ono tijelo kako se giba u tkanini koju je
on milovao, osjetio se osamljeno. Bez igdje ikoga. Jer kad netko neto zna
samo u uskome prostoru vlastite krvi, mesa i glave, to je kao da nita i ne
zna. Tako je i s poslom: ako slui samo zato da bi se odralo na povrini,
da bi se preivjelo, ako je svrha samom sebi, tada postaje najdublja od svih
samoa.
***
Pasqualea sam ponovo vidio nakon dva mjeseca. Bio je voza
kamiona. Prevozio je sve vrste robe - legalne i ilegalne - u ime tvrtki
obitelji Licciardi iz Secondigliana. Tako su barem tvrdili. Najbolji kroja
na svijetu radio je kao camorrin voza kamiona na potezu izmeu
Secondigliana i jezera Garda. Pozvao me na ruak i provozao me u svojem
golemom kamionu. Ruke su mu bile crvene, a zglavci izranjavani. Kod
vozaa kamiona koji satima dre upravlja ruke se hlade a cirkulacija slabi.
Imao je muan izraz na licu; izabrao je taj posao iz prkosa, iz inata zbog
svoje sudbine, noga u stranjicu vlastitog ivota. Ali ne moe se trpjeti
vjeno, pa makar poslati sve k vragu znailo ivjeti loije. Dok smo jeli,
ustao je da pozdravi nekog kolegu. Ostavio je novanik na stolu. Iz konog
pretinca ispala je etverostruko presavinuta novinska stranica. Rastvorili je.
Bila je to naslovnica s fotografijom Angeline Jolie odjevene u bijelo.
Komplet koji je saio Pasquale, kaputi na goloj koi. Treba dara da se
koa odjene a ne sakrije; tkanina mora slijediti tijelo, biti skrojena tako da
prati njegove pokrete.

Siguran sam da kad je sam, moda nakon jela, kad djeca umorna od
igre zaspu na kauu a ena prije pranja suda nazove majku, Pasquale
katkad iz lisnice izvadi onu stranicu i gleda je. I siguran sam da je sretan
dok gleda to majstorsko djelo koje je stvorio vlastitim rukama. Gnjevno
sretan. Ali to nitko nee saznati.

SUSTAV
Sustav je ono to na ivotu dri meunarodno trite odjee, to
nepregledno prostranstvo talijanske elegancije. Tvrtke, ljudi i proizvodi
sustava doprli u svaki kutak svijeta. Sustav je ovdje svima znani pojam, ali
drugdje ga tek treba shvatiti, tamo je nepoznat nekome tko se ne razumije u
dinamiku kriminalistike ekonomije. Camorra je nepostojea, prezriva rije
kojom se slue suci, novinari i scenaristi. To je opi (struni) pojam kojem
su pridane povijesne dimenzije i koji nasmijava njezine pripadnike. Rije
kojom pripadnici klana sebe opisuju glasi Sustav: "Pripadam Sustavu
Secondigliana". Rjeit termin, koji oznaava vie mehanizam nego
strukturu. Kriminalistika organizacija neposredno se podudara s
ekonomijom, a trgovaka dijalektika okosnica je klana.
Sustav Secondigliana preuzeo je sve predionice pletenine te je to
predgrae Napulja postalo prava proizvodna zona i poduzetniko sredite.
Sve to je zbog vrstih odredbi ugovora, zakona i autorskih prava
nemogue postii bilo gdje drugdje, izvedivo je na sjevernoj strani Napulja.
U tom predgrau, izgraenom na poduzetnikoj moi klanova, mogue je
ostvariti kapital astronomskih dimenzija, nezamislivih bilo kojem legalnom
industrijskom konglomeratu. Klanovi su oformili meusobno povezane
industrijske pogone za proizvodnju tekstila, izradu cipela i proizvoda od
koe, s mogunou izrade odijela, kaputa, cipela i koulja identinih
onima velikih talijanskih modnih kua.
Umjeli su iskoristiti pogodnost postojanja visokokvalificirane radne
snage koja se na tom podruju formirala kroz desetljea rada na modelima
visoke mode prema nacrtima talijanskih i europskih stilista. Isti radnici koji
su radili na crno za velike marke, sada su radili za klanove. Ne samo da je
izrada bila savrena, ve su i materijali bili isti: nabavljani su neposredno
na kineskom tritu ili su ih etablirane marke slale u neprijavljene tvornice
koje su sudjelovale u nadmetanjima. Odjea izraivana za sekondiljanske
klanove nije dakle bila klasina krivotvorena roba, slaba imitacija, slino
podmetnuto pod autentino, ve je bila tipa izvorno-lano. Modelu je
nedostajao jedino zavrni potez: potvrda matine kue, njezina oznaka, ali
tu bi potvrdu klanovi uzimali i bez pitanja. Uostalom, kupce svugdje u
svijetu zanimale su jedino kvaliteta i model. Tu je bila marka, a i kvaliteta.
Nikakve razlike, dakle. Sekondiljanski klanovi razvili su obuhvatnu
svjetsku trgovaku mreu kako bi preuzeli sve lance malih duana i

zavladali meunarodnim tritem odjee. Njihova je ekonomska

organizacija ukljuivala i tvornike duane. Proizvodi nie kvalitete imali
su drugo trite, koje se sastoji od afrikih ulinih prodavaa i tezgi uz
ceste. Nita se nije odbacivalo. Iz tvornice u prodavaonicu, od trgovca na
malo do opskrbljivaa, sudjelovale su stotine tvrtki i radnika, tisue ruku i
poduzetnici koji su se trudili ui u golem tekstilni posao Sekondiljanaca.
Svime koordinira i upravlja Direktorij. Taj se termin stalno spominje.
U svakoj raspravi za ankom o poslu ili u uobiajenoj tualjci o
nezaposlenosti i manjku posla: "Tako je htio Direktorij". "Direktorij bi se
trebao potruditi i proiriti poslovanje." Zvue kao ulomci razgovora iz
vremena postrevolucionarne Francuske, kad je ope upravno tijelo bilo
Napoleonov Directoire. Naziv Direktorij nadjenuli su slubenici DDA
(Podrunog protumafijskog ureda) ekonomskoj, financijskoj i operativnoj
strukturi sastavljenoj od poduzetnika, bossova i predstavnika raznih
kamoristikih obitelji s podruja sjevernog Napulja. Struktura strogo
ekonomske uloge. Direktorij je - kao i kolektivni organ francuskog
thermidora - predstavljao stvarnu mo organizacije, a ne topnike bitnice i
vojni odsjeci.
Direktorij se sastojao od klanova Saveza Secondigliana,
kamoristikog kartela u kojem su bile okupljene mnoge obitelji: Licciardi,
Contini, Mallardo, Lo Russo, Bocchetti, Stabile, Prestieri, Bosti te, na vioj
autonomnoj razini, Sarno i Di Lauro. Njihovo podruje obuhvaa
Secondigliano, Scampiju, Piscinolu, Chiaiano, Miano, San Pietro a Paterno
sve do Giugliana i Ponticellija. Zahvaljujui federativnoj strukturi, klanovi
su postajali sve autonomniji sve dok nisu sasvim ralanili strukturu
saveza. Za proizvodni dio u Direktoriju su sjedili poduzetnici raznih tvrtki
kao to su Valent, Vip Moda, Vocos i Vitec koje su u Casoriji, Arzanu i
Melitu izraivale lane proizvode Valentina, Ferrea, Versacea i Armanija,
poslije prodavane diljem svijeta. Istraga koju je 2004. proveo dravni
tuitelj Filippo Beatrice iz napuljskog DDA dovela je do otkria cijelog
ekonomskog carstva napuljske camorre. Sve je krenulo od jedne
pojedinosti kakve inae esto prou nezapaene. Jedna je njemaka
prodavaonica odjee iz Chemnitza, Nenentz Fashion na adresi Dresdenska
46, naime zaposlila sekondiljanskog bossa. Neobian i nesvakidanji potez.
Ispostavilo se da je prodavaonica njegovo vlasnitvo, ali je prijavljena pod
tuim imenom. Slijedei ovaj trag, otkrivena je cijela proizvodno-prodajna
mrea klanova iz Secondigliana. Istragama napuljskog DDA pomou

pokajnika i prislukivanjem razotkriveni su svi trgovaki lanci klanova, od

skladita do prodavaonica.
Imali su duane posvuda. U Njemakoj su imali skladita i
prodavaonice u Hamburgu, Dortmundu i Frankfurtu. U Berlinu su
prodavaonice Laudana bile na adresama Gneisenaustrasse 800 i u
Witzlebenstrasse 15, u panjolskoj u Madridu na adresi Paseo de la Ermita
del Santo 30, u Barceloni takoer; u Belgiji u Bruxellesu, u Portugalu u
Portu i Boavisti; u Austriji u Beu, u Engleskoj su imali prodavaonicu jakni
u Londonu, u Irskoj u Dublinu. U Nizozemskoj u Amsterdamu, zatim u
Finskoj i Danskoj, u Sarajevu i Beogradu. S druge strane Atlantika
sekondiljanski su klanovi investirali u Kanadi i Sjedinjenim Dravama, sve
do June Amerike. U Jevlan Driveu br. 253 u Montrealu i u Woodbridgeu
u Ontariju; mrea u Sjedinjenim Dravama bila je opsena: milijuni
traperica prodani su u prodavaonicama New Yorka, Miami Beacha, New
Jerseya, Chicaga, trite Floride gotovo je posve monopolizirano. Ameriki
trgovci i vlasnici trgovakih centara rado su poslovali izravno sa
sekondiljanskim posrednicima. Odjevni predmeti visoke mode pod egidom
velikih stilista uz prihvatljive cijene napunili su njihove trgovake centre
kupcima. Oznake maraka na tkaninama bile su savrene.
U laboratoriju na periferiji Napulja otkrivena je matrica za tiskanje
Versaceovih gorgona. Secondiglianom se pronio glas da amerikim
tritem dominira odjea Direktorija, to je olakalo ivot mladima koji su
udjeli ii u SAD kao trgovaki putnici. Bili su poneseni uspjehom Vip
mode ije su traperice napunile prodavaonice u Teksasu gdje su prodavane
kao Valentino.
Poslovi su se razgranali i na junoj Zemljinoj polutki. U Australiji je
Moda Italiana Emporio, Ramsey Road br. 28, u Five Docku postala jedna
od najtraenijih adresa za kupnju elegantnih odijela, a prodavaonice i
skladita imali su i u samom Sydneyu. U Brazilu su u Rio de Janeiru i Sao
Paulu Sekondiljanci prevladavali na tritu odjee. Na Kubi su planirali
otvoriti prodavaonicu za europske i amerike turiste, u Saudijskoj Arabiji i
Magrebu odavna su zapoeli ulagati. Mehanizam distribucije koji je
Direktorij primjenjivao temeljio se na skladitima, kako su ih nazivali u
prislukivanim telefonskim razgovorima, koja su bila pravi centri za
rasporeivanje ljudi i robe, depoi u koje su stizale sve vrste odijela.
Skladita su bila trgovaka sredita odakle se roba preuzimala i dostavljala
prodavaonicama klanova i ostalim maloprodajnim jedinicama. Koncept
potjee iz davnina, od napuljskih putujuih trgovaca, torbara, koji su poslije

Drugog svjetskog rata preplavili pola svijeta prelazei kilometre i

kilometre, vukui torbe krcate arapama, kouljama i jaknama.
Primjenjujui svoja drevna iskustva na mnogo irem planu, torbari su sad
postali pravi trgovaki agenti kadri prodavati bilo gdje: od kvartovskih
trnica do trgovakih centara, od parkiralita do benzinskih crpki.
Najsposobniji su torbari umjeli poi korak dalje i maloprodaji izravno
ponuditi velike koliine odjee. Prema istraivanjima neki su poduzetnici
organizirali distribuciju lanih artikala nudei logistiku pomo agentima,
"torbarima". Unaprijed su im podmirivali putne trokove i trokove
noenja, nabavljali im kombije i automobile, u sluaju uhienja ili zapljene
robe jamili su im pravnu pomo i, dakako, naplaivali su se od prodaje.
Zahvaljujui tom poslovanju obitelji su trile oko tristo milijuna eura
godinje.
Talijanski proizvoai robe s potpisom poeli su protestirati protiv
velikog trita krivotvorina sekondiljanskih kartela tek nakon to je
Protumafija razotkrila cijelu operaciju. Prije toga nisu planirali nikakvu
javnu kampanju protiv klanova, nisu podnijeli nikakve tube niti
obavijestili javnost o tetnim mehanizmima usporedne proizvodnje. Teko
je razumjeti zato se marke nisu nikad suprotstavile klanovima. Razloga je
vjerojatno vie. Prijaviti tu veliku trgovinu znailo bi zauvijek se odrei
jeftine radne snage u Kampaniji i Apuliji. Klanovi bi zatvorili pristup
tekstilnim tvornicama u podruju Napulja i sprijeili kontakte s tvornicama
u istonoj Europi i Aziji. Budui da su mnogim trgovakim centrima
upravljali izravno klanovi, prijave bi ugrozile veze s tisuama
prodavaonica. esto distribucijom, agentima i transportom robe rukovode
neposredni izdanci obitelji pa bi njihovo otkucavanje znailo nagli porast
cijena dostave. Uostalom, klanovi nisu poinili prekraj koji bi tetio
ugledu maraka, nego su se samo koristili njihovim publicitetom i
karizmatinom simbolikom. Proizvodili su nimalo loije modele ne kvarei
im kvalitetu ni izgled. Ne samo da su uspijevali ostati nekonkurentni
poznatim markama, nego su dapae pomagali u promidbi proizvoda koji
su zbog svoje trine cijene bili nedostupni iroj javnosti. Ukratko,
promovirali su marke. Ako jedva itko nosi robu s potpisom, ako se vidi
samo na manekenkama na modnim pistama, trite e polako gasnuti, a
ugled marke e slabjeti. Osim toga, iz napuljskih tvornica dolaze lana
odijela i hlae veliina koje velike marke, zbog javnog dojma, ne
proizvode. Klanovi se, meutim, ne optereuju javnim dojmom kad je u
pitanju mogunost zarade. Pomou lano-prave robe i novca od narkotika

sekondiljanski su klanovi uspjeli pokupovati prodavaonice i trgovake

centre u kojima su se originalni i lano-pravi proizvodi sve vie mijeali te
ih je bilo nemogue razlikovati. Sustav je na stanovit nain podupro carstvo
legalne mode u trenutku naglog porasta cijena, tovie kriza trita ila im
je na ruku. Sustav je posvuda po svijetu irio robu Made in Italy, postiui
pri tome golemu zaradu.
Sekondiljanci su shvatili da je njihova gusta meunarodna prodajna
mrea njihov najvredniji ulog, koji ne zaostaje za poslovima s drogom.
Trgovina narkoticima esto se kretala istim kanalima kao i prodaja odjee.
Poduzetnika mo Sustava nije stala samo na odjei nego se ulagalo i u
tehnologiju. Prema objavljenim rezultatima istrage iz 2004. klanovi su iz
Kine u Europu putem svoje trgovake mree dopremali i distribuirali razne
proizvode visoke tehnologije. Europa je imala formu: marke,
prepoznatljivost, publicitet; Kina je imala sadraj: proizvod, jeftinu
proizvodnju i materijale. Sustav camorre objedinio je oboje i postigao
uspjeh na svim tritima. Svjesni da je ekonomski sustav u gru i slijedei
metode tvrtki koje su najprije ulagale u periferiju talijanskog juga, a zatim
se poeli seliti u Kinu, klanovi su se okrenuli industrijskim dijelovima Kine
koji su ve proizvodili za velike kue na zapadu. Naumili su naruiti velike
koliine proizvoda visoke tehnologije, koje e preprodati u Europi pod
oito lanom markom, da budu poeljniji. Ali isprva su bili oprezni: kao
kod poiljke kokaina, najprije su ispitali kvalitetu proizvoda kineskih
tvornica kojima su se obratili. Tek nakon potvrde valjanosti proizvoda na
tritu, oivotvorili su najveu meunarodnu trgovinu u povijesti kriminala.
Digitalni fotografski aparati i videokamere, ali i oprema za brodogradilita:
builice, brusilice, pneumatski ekii, glaalice i strugalice, sve prodavano
pod egidom maraka Bosch, Hammer i Hilti. Sekondiljanski boss Paolo Di
Lauro odluio je ulagati u fotografske aparate stigavi u Kinu deset godina
prije nego to je Confindustria, Nacionalna konfederacija industrijalaca,
uspostavila tjenje veze s Dalekim istokom. Klan Di Lauro prodao je tritu
istone Europe na tisue modela Canona i Hitachija. Proizvodi koje si je
ranije mogla priutiti samo gornja srednja graanska klasa postali su kroz
uvoz napuljske camorre dostupni irokoj publici. Klanovi su tek na kraju
udarali oznaku poznate marke, kako bi zajamili mjesto na tritu, i to na
proizvode koji se zapravo nisu nimalo razlikovali od pravih.
Ulaganja klanova Di Lauro i Contini u Kinu, koja su se 2004. nala u
fokusu istrage napuljskog DDA, pokazuju poduzetniku dalekovidnost
bossova. Doba velikog trgovanja je okonano, pa su propali i

kriminalistiki konglomerati. Nova organizirana camorra koju je 80-tih

osnovao Raffaelo Cutolo, bila je veliko centralizirano poduzee. Slijedila je
Nova obitelj koju su osnivai Carmine Alfieri i Antonio Bardellino vodili
kao federalnu strukturu s ekonomski autonomnim obiteljima okupljenima
zajednikim interesima, ali i to je bio prevelik zalogaj.
Uslijed ekonomske prilagodljivosti pojavila se u ekonomskoj i
drutvenoj areni potreba za malim skupinama bossova-menadera koji
djeluju na stotinama poslova u strogo odreenim sektorima. Takva je
horizontalna struktura kudikamo fleksibilnija od Cosa nostre, mnogo
spremnija za nove saveze od 'ndranghete, sposobna da se popunjava vjeno
novim klanovima, novim strategijama i iri na nova trita. Deseci
policijskih operacija posljednjih su godina pokazali da su i sicilijanska
mafija i "ndrangheta morale pregovarati s napuljskim klanovima za
posredovanje kod velikih poiljki droge. Napuljski i kampanijski karteli
nabavljali su kokain i heroin po povoljnim cijenama, to je u mnogim
prilikama bilo komfornije i ekonominije od izravnih kontakata s
junoamerikim i albanskim dobavljaima.
Unato restrukturiranju klanova, camorra je po broju pripadnika
najvea u Europi. Na svakog sicilijanskog lana pet je kompanijskih, a na
svakog pripadnika 'ndranghete ak osam. Trostruko, etverostruko vie od
ostalih organizacija. U sjeni Cosa nostre koja je vjeno pod povealom, u
stanju opsjednutosti mafijakim bombama, camorra je ostala podalje od
medijske pozornosti i praktiki nepoznata. S postfordovskim
restrukturiranjem kriminalnih skupina, napuljski su klanovi obustavili
davanja masama. Porast sitnog kriminala u gradu posljedica je izostanka
zarade uslijed takve reorganizacije kriminalistikih kartela posljednjih
godina. Klanovima vie ne treba sveobuhvatni vojniki nadzor, barem ne
stalno, jer glavni se poslovi kamoristikih grupa odvijaju izvan Napulja.
Prema istragama napuljskog Protumafijskog tuilatva fleksibilna
federativna struktura kamoristikih skupina posve je promijenila tkivo
obitelji: danas klanove ne treba vie shvaati kao diplomatske saveze s
vrstim dogovorima, nego kao poslovne odbore. Fleksibilnost camorre
odgovor je na njezinu potrebu za kretanjem kapitala, otvaranjem i
zatvaranjem tvrtki, obrtanjem novca, brzim ulaganjem u nekretnine bez
pretjeranog optereivanja s odabirom terena ili politikim posrednitvom.
Klanovi se vie ne trebaju organizirati u makrotijela. Danas se skupina
ljudi moe povezati kako bi otimala, razbijala izloge i krala a da se ne
dovede, kao u prolosti, u opasnost da ih klan pobije ili preuzme. Bande

koje divljaju Napuljem ne tvore iskljuivo kriminalci koji ele podebljati

novanike, kupiti luksuzne automobile i komforno ivjeti. esto su svjesni
toga da si udruivanjem i poveanjem udjela nasilja u svojim akcijama,
mogu poboljati ekonomsko stanje i postati sugovornici klanova ili njihovi
pripadnici. Tkivo camorre tvore skupine koje siu poput prodrljivih ui i
tako koe svaki ekonomski razvoj, ili pak one druge koje se kao hitra
avangarda unose u poslovanje do najvieg stupnja razvoja i trgovine.
Izmeu ovih dviju krajnosti, suprotnih a ipak komplementarnih, razapinje
se i razdire tkivo grada. U Napulju je surovost vrlo prikladna praksa na
putu k uspjenom poduzetnitvu. U gradu se rat osjea u zraku, ulazi u
svaku poru s kiselim vonjem znoja, a ulice kao da su gimnastike dvorane
pod otvorenim nebom, gdje se vjeba deparenje, kraa, otimanje, gdje se
vjeba mo i zadiranje u ekonomski rast.
Sustav je u predgraima rastao kao to raste kruno tijesto. Mjesna i
regionalna vlada vjerovale su da e se klanovima suprotstaviti tako da s
njima ne posluju. Ali to je bilo nedovoljno. Previdjeli su pojavu, podcijenili
snagu obitelji drei ih tipinima za predgraa. Tako je Kampanija postala
najpromatranija regija pod prismotrom po pitanju umijeanosti camorre. Od
1991. do danas rasputena je ak sedamdeset jedna opinska vlast u
Kampaniji. Samo u okolici Napulja rasputena su opinska vijea u
mjestima Pozzuoli, Quarto, Marano, Melito, Portici, Ottaviano, San
Giuseppe Vesuviano, San Gennaro Vesuviano, Terzigno, Calandrino,
Sant'Antimo, Tufino, Crispano, Casamarciano, Nola, Liveri, Boscoreale,
Poggiomarino, Pompei, Ercolano, Pimonte, Casola di Napoli, Sant'Antonio
Abate, Santa Maria la Carita, Torre Annunziata, Torre del Greco, Volla,
Brusciano, Acerra, Casoria, Pomigliano dArco, Frattamaggiore. Velik broj
koji znatno premauje broj rasputenih opina u drugim talijanskim
regijama: etrdeset etiri na Siciliji, trideset etiri u Kalabriji, sedam u
Apuliji. Samo devet opina od devedeset dvije u okolici Napulja nije nikad
imalo nadzornu vlast, istrage i prismotre. Klanska poduzea postavljala su
regulatorne planove, infiltrirala se meu mjesne sanitetske slube, kupovala
zemljita neposredno prije nego to su prenamijenjena u graevinska i
zatim u podzakupu sagradila trgovake centre, odreivala svetkovine
svetaca zatitnika u skladu sa svojim mnogonamjenskim djelatnostima, od
menzi do istoe, od prijevoza do odvoza smea.
Nikad jo nije viena takva tlaiteljska nazonost kriminalistikih
djelatnosti u ekonomskom ivotu nekog podruja kao u Kampaniji u
posljednjih deset godina. Klanovima camorre ne trebaju politiari kao

sicilijanskim mafijakim skupinama, nego je Sustav krajnje potreban

politiarima. U Kampaniji je primijenjena strategija zbog koje su one
politike strukture koje su vidljivije i medijski izloenije formalno
zatiene od sporazuma i susjedstva. Ali izvan gradova, u mjestima gdje je
klanovima potrebna militaristika podrka i sklonite za bjegunce, i gdje su
njihovi ekonomski manevri ranjiviji, savezi izmeu politiara i
kamoristikih obitelji su tjenji. Klanovi camorre stjeu mo preko svojih
poslovnih carstava, a to je dovoljan uvjet da dominiraju i svime ostalim.
***
Zaetnici preobraaja Secondigliana i Scampije u poduzetnikokriminalistika predgraa bili su Licciardi, obitelj ije je operativno
sredite bilo Masseria Cardone, pravi neosvojivi feud. Gennaro Licciardi,
"'a scigna", majmun, boss je koji je pokrenuo preobraaj Secondigliana.
Fiziki je doista sliio gorili ili orangutanu. Krajem 80-ih Licciardi je u
Secondiglianu bio zamjenik Luigija Giuliana, bossa Fercelle, podruja u
srcu Napulja. Predgrae je bilo na zlu glasu, tamo nije bilo prodavaonica,
nisu se gradili trgovaki centri, nije bilo nikakva bogatstva od kojeg bi
pijavice iz bandi iznuditelja sisale postotak. No Licciardi je shvatio da bi se
tu mogla postaviti prodajna lokacija za slanje robe u promet, slobodna luka
za promet i rasadnik jeftine radne snage. Uskoro e tu niknuti skele novih
dijelova grada koji se iri. Gennaro Licciardi nije uspio potpuno ostvariti
svoju strategiju: umro je u zatvoru s trideset osam godina od banalne
pupane kile. Bijedan kraj za jednoga bossa tim vie to je kao mladi
ekajui sasluanje u pritvoru Suda u Napulju, upao u tunjavu izmeu
pripadnika dviju velikih fronta camorre: Cutolove Nove organizirane
camorre i Nove obitelji te zadobio esnaest uboda noem po itavom tijelu,
ali je izvukao ivu glavu.
Podruje koje je dotad bilo puki rezervoar radne snage, obitelj
Licciardi preobrazila je u stroj za trgovinu narkoticima, u meunarodni
kriminalistiki posao. Tisue su osoba privuene, ukljuene, uvuene u
Sustav. Odjea i droga. Ulaganja u trgovinu prije svega. Nakon smrti
Gennara '"a scigne" upravljaku vlast preuzela su njegova braa Pietro i
Vincenzo, ali i Maria, zvana '"a piccerella", malena, u ijim je rukama bila
ekonomska mo klana.
Nakon pada Berlinskog zida Pietro Licciardi je vei dio svojih
investicija, legalnih i ilegalnih, prenio u Prag i Brno. eko su trite posve
zaposjeli Sekondiljanci koji su logikom produktivne periferije poeli s
ulaganjima za osvajanje njemakog trita. Pietro Licciardi imao je profil

voe i njegovi su ga poduzetniki saveznici zbog autoritativnog dranja

zvali "rimskim imperatorom", kao i zbog drskog vjerovanja da je cijeli
globus produetak Secondigliana. Otvorio je prodavaonicu odjee u Kini,
odnosno trgovako uporite na Tajvanu, koje mu je omoguilo da prodre u
unutarnje kinesko trite a ne da samo koristi radnu snagu. Uhien je u
lipnju 1999. u Pragu. Bio je surov, optuen je da je godine 1998. izdao
nalog o podmetanju auto-bombe u ulici Cristallini u etvrti Sanita za
vrijeme sukoba izmeu klanova s periferije i onih iz strogog, povijesnog
centra. Bombom je trebalo kazniti cijelu etvrt, a ne samo odgovorne iz
klana. Kad je automobil odletio u zrak, trinaest je osoba ranjeno
krhotinama lima i stakla. Puten je zbog manjka dokaza. U Italiji je klan
Licciardijevih svoje glavne poduzetnike aktivnosti u sektoru tekstila i
trgovine preselio u Castelnuovo del Garda u pokrajini Veneto. Nedaleko, u
Portogruaru, uhien je Vincenzo Pernice, ogor Pietra Licciardija, a s njime
i nekoliko pomagaa, meu kojima Renato Peluso, stanovnik Castelnuova
del Garda. Trgovci i poduzetnici iz Veneta povezani s klanovima skrivali
su Pietra Licciardija ne vie kao vanjski suradnici, nego posve ukljueni u
poduzetniko-kriminalistiku
organizaciju.
Licciardijevi
su
uz
poduzetnike sposobnosti raspolagali i oruanom snagom. Nakon to su
uhieni Pietro i Maria klanom upravlja Vincenzo, pritajeni boss koji
koordinira oruane i ekonomske aktivnosti.
Klan Licciardi oduvijek je bio osobito osvetoljubiv. Krvavo su
osvetili smrt Vincenza Esposita, neaka Gennara Liccardija, koji je kao
dvadesetjednogodinjak ubijen 1991. u rajonu Monterosa, podruju obitelji
Prestieri, jedne od onih unutar Saveza. Esposita su zvali "il principino",
kraljevi, jer je bio neak vladara Secondigliana. Otiao je na motoru traiti
objanjenje u vezi s nasiljem provedenim nad nekim njegovim prijateljima.
S kacigom na glavi zamijenjen je za ubojicu te je ustrijeljen. Licciardi su
klan Di Lauro, s kojima su Prestieri bili u tijesnom savezu, optuili da su
unajmili ubojice za tu akciju. Prema tvrdnjama pokajnika Luigija Giuliana,
upravo je Di Lauro organizirao ubojstvo "principina" koji se previe
mijeao u neke poslove. Kakav god bio motiv, mo Licciardija bila je tako
nedodirljiva da su klanovi bili prisiljeni iz svojih redova odstraniti sve koji
su bili potencijalno odgovorni za Espositovu smrt. Uslijedio je pokolj u
kojemu je u svega nekoliko dana pobijeno etrnaest osoba vie ili manje
upletenih u ubojstvo mladoga nasljednika.
Sustav je promijenio i klasinu praksu iznude i zelenatva. Znajui da
komercijalistima treba likvidnost i da su banke sve nepristupanije, ubacio

se izmeu dobavljaa i trgovaca. Komercijalisti koji moraju nabavljati

vlastitu robu mogu plaati u gotovini ili mjenicama. Ako plaaju
gotovinom, cijena je upola ili za dvije treine manja od iznosa koji bi platili
mjenicama. Prodavau je u takvoj situaciji u interesu platiti u gotovini, a u
interesu je i dobavljau. Klan nudi gotovinu uz prosjenu kamatu od 10
posto. Tako automatski nastaje drutveni odnos izmeu komercijalista koji
kupuje, prodavaa i pokrovitelja u sjeni, odnosno klana. Prihodi tih
aktivnosti dijele se pola-pola, ali mogue je da zbog zaduenosti
komercijalista u klanske blagajne ponu pritjecati sve vei postoci i da on
na kraju postane obina figura koja prima mjesenu plau. Klanovi nisu
kao banke koje duniku otmu sve, nego ono to vrijedi nastavljaju koristiti,
preputajui voenje iskusnim osobama koje su izgubile svoju imovinu.
Koliko je mogue odrediti iz tvrdnji pokajnika, iznesenih tijekom istrage
koju je 2004. proveo DDA, samo u Napulju camorra posredno vodi 50
posto prodavaonica.
***
Mjesena iznuda, ona kao u filmu alje me Picone, redatelja Nannija
Loya, od vrata do vrata na Boi, Uskrs i na ferragosto, praksa je klanova
odrpanaca, kakvom se slue jo samo skupine koje nastoje preivjeti,
nesposobne za pravo poslovanje. Sve se to promijenilo. Nuvolette iz
Marana, sjevernog predgraa Napulja, primijenili su ralanjeniji i
uspjeniji mehanizam reketa, koji se temelji na uzajamnoj prednosti i na
tereenju opskrbe. Giuseppe Gala zvan "showman" postao je jedan od
najcjenjenijih i najtraenijih agenata u prehrambenom poslovanju. Kao
agent predstavljao je Bauli i Von Holten, a preko Vip Alimentari stekao je
ekskluzivni status za mlijenu industriju Parmalat na podruju Marana. U
jednom telefonskom razgovoru koji su u jesen 2003. uhvatili suci
napuljskog DDA Gala se hvalio svojom sposobnou agenta. "Sve sam ih
sprio, najjai smo na tritu."
Tvrtkama koje je predstavljao doista je jamio prisutnost na cijelome
podruju koje on pokriva, kao i znatan broj narudbi. S druge pak strane,
trgovci i supermarketi vrlo su rado pregovarali s Peppeom Galom jer je
nudio najvei popust na robu, imajui mogunost na poduzea i dobavljae
izvriti pritisak. Kao ovjek Sustava "showman" je, kontrolirajui ak i
prijevoz, mogao zajamiti povoljne cijene i dostavu bez kanjenja.
Proizvode koje odlui "usvojiti" klan ne namee metodom
zastraivanja nego pogodnostima. Poduzea koja je predstavljao Gala
izjavljivala su da su bila rtve reketa camorre i da bile podinjene diktatu

klana. Ali prema trgovakim izvjeima - koja se mogu pratiti iz podataka

Confcommercia - vidljivo je da su tvrtke koje su se obratile Gali u
vremenskom razdoblju od 1998. do 2003. imale porast prodaje od 40 do 80
posto godinje. Svojim ekonomskim strategijama Gala je uspijevao rijeiti i
klanske nevolje s likvidnou. ak je u vrijeme Boia nabio dodatnu
cijenu na boini kola panettone da moe obiteljima zatvorenika iz klana
Nuvoletta isplatiti boinicu. Uspjeh je meutim bio koban za
"showmana". Prema tvrdnjama nekih pokajnika pokuao je stei
ekskluzivnost i na tritu droge. Obitelj Nuvoletta nije htjela ni uti za to.
Naen je 2003. iv spaljen u svojem automobilu.
Nuvolette su jedina obitelj izvan Sicilije koja zasjeda na kupoli Cosa
nostre, ne kao puki saveznik ili podrunica, nego su strukturno vezani za
Korleonce, jednu od najmonijih skupina pod okriljem mafije. Toliko su
moni da su Sicilijanci, kako tvrdi pokajnik Giovanni Brusca - kad su
krajem 90-ih poeli organizirati bombake napade usred Italije - upitali
Marance za miljenje i zamolili ih za suradnju. Nuvolette su zamisao
sijanja bombi smatrali suludom strategijom, vezanom prije za politiku
naklonost nego za uspjene oruane rezultate. Odbili su sudjelovati u
atentatima i pruati logistiku podrku atentatorima. Odbijanje je izraeno
bez ikakvih naznaka odmazde. Toto Riina osobno je preklinjao bossa
Angela Nuvolettu da intervenira i potkupi suce u njegovom prvom
megaprocesu, ali ni u tom sluaju Maranci nisu pritekli u pomo
militaristikom krilu Korleonaca. Za godina unutarnjih sukoba u Novoj
obitelji, nakon pobjede nad Cutolom, Nuvolette su poslali po ubojicu suca
Falconea, Giovannija Bruscu, bossa San Giuseppe Jata da eliminira pet
osoba u Kampaniji, a dvojicu da rastopi u kiselini. Zvali su ga kao to se
zove vodoinstalater. Sam je sucima opisao metodu kojom je rastopio
Luigija i Vittorija Vastarellu:
Zatraili smo nabavku sto litara solne kiseline, a trebali
smo i metalne spremnike od dvjesto litara, u kakvima se obino
dri ulje, s odrezanim gornjim dijelom. Iz iskustvu znamo da u
svaki spremnik treba uliti pedeset litara kiseline, a kako je
predvieno uklanjanje dvojice, pripremili smo dva.
Nuvolette su u savezu s potklanovima Nettuno i Polverino
modernizirali i mehanizam ulaganja u narkopromet, stvarajui pravi puki
dioniki kokainski sustav. U istrazi iz 2004. napuljski je DDA pokazao da
je klan preko posrednika omoguavao svima da sudjeluju u nabavljanju
koke. Umirovljenici, slubenici i mali poduzetnici davali su novac

agentima koji su ga zatim ulagali u nabavljanje droge. Uloiti mirovinu od

esto eura u koku znailo je nakon mjesec dana dobiti dvostruko. Jedino je
jamstvo bila posrednikova rije, ali ulaganje se u pravilu isplatilo. Profit je
znatno premaivao rizik gubitka novca, osobito kad se usporedi s kamatom
koju bi ulagai dobili da su novac poloili u banku. Jedine su mane bile u
organizaciji: paketie koke esto su morali uvati mali ulagai, to je nain
da se zalihe raspodijele i praktiki onemogui zapljena. Kamoristiki su
klanovi tako uspjeli proiriti opseg ulagakog kapitala ukljuivi i nie
srednje klase, inae daleke od kriminalnih mehanizama, ali umorne od
povjeravanja svoje imovine bankama. ak su i do u tanine preobrazili
distribuciju. Nuvoletta-Polverino pretvorili su brijanice i solarije u nove
prodavaonice koke na malo. Profit od narkoprometa figurativno je iznova
ulagan u kupnju stanova, hotela, plaanje uslunih djelatnosti, privatne
kole, ak i umjetnike galerije. ovjek optuen za upravljanje najveim
dijelom kapitala Nuvoletta bio je Pietro Nocera. Uvijek se, kao jedan od
najmonijih upravitelja na tom podruju, vozio u Ferrariju i imao je na
raspolaganju osobni avion. Napuljski je sud 2005. zapovjedio pljenidbu
pokretnina i tvrtki u vrijednosti od vie od trideset milijuna eura, to je
zapravo samo pet posto njegova gospodarskog carstva. Suradnik pravde
Salvatore Speranza odao je da je Nocera administrator sveg novca klana
Nuvoletta i da "u ime organizacije vodi ulaganja u terene i u gradnju
openito". Nuvolette su ulagali u Emiliji Romagni, Venetu, Markama i
Laciju, preko Enee, proizvodno-radnog kooperativa kojim Nocera upravlja
i kao bjegunac. Trili su vrlo visoke cifre budui da je Enea dobivala javne
zakupe na milijune eura u Bologni, Reggiu Emiliji. Modeni, Veneciji,
Ascoli Picenu i Frosinoneu. Poslovanje Nuvoletta odavno se proirilo u
panjolsku. Nocera se otputio u Tenerife da prigovori Armandu Orlandu
kojeg su istraitelji smatrali samim vrhom klana, zbog trokova podnesenih
za gradnju impozantnog graditeljskog kompleksa, Marina Palace. Nocera
mu je prigovorio da se previe troi jer se koriste preskupi materijali.
Marinu Palace vidio sam samo na internetu, opirna stranica, golem
turistiki konglomerat bazena i cementa, koji su Nuvolette izgradili da
sudjeluju u poslovanju i podstreku panjolskog turizma.
Iz maranske kole potekao je i Paolo Di Lauro: svoju kriminalistiku
karijeru zapoeo je kao namjesnik Nuvoletta. Polako se udaljio od njih i
90-ih postao desna ruka Michelea D'Alessandra, bossa Castellammare,
izravno ga zastupajui dok se ovaj skrivao. Njegov je projekt bio voditi
prodajne lokacije istom logikom kojom je vodio lance prodavaonica i

tvornice jakni. Nakon smrti Gennara Licciardija u zatvoru Di Lauro je

shvatio da teritorij sjevernog Napulja moe postati najvee trite droge
pod nebeskim svodom, ikad vieno u Italiji i Europi, a sve pod nadzorom
njegovih ljudi. Paolo Di Lauro oduvijek je djelovao tiho, sposobniji za
financije nego za ratovanje. Nije otvoreno zalazio u podruja drugih
bossova i nikad nije dopustio da istrage i potrage vode do njega.
Meu prvima koji su odali hodogram organizacije bio je pokajnik
Gaetano Conte. Pokajnik izuzetno zanimljive prolosti. Bio je karabinjer,
sluio je u Rimu kao tjelohranitelj Francesca Cossige. Njegove odlike
ovjeka iz pratnje predsjednika Republike promakle su ga u prijatelja bossa
Di Laura. Nakon to je osobno u ime klana vodio iznude i narkopromet,
Conte je odluio suraivati s vlastima, ponudivi obilje informacija i
pojedinosti koje bi samo karabinjer umio dati.
Paolo Di Lauro poznat je kao "Ciruzzo 'o milionario": smijean alias,
ali nadimci i antinadimci imaju preciznu logiku, odmjerenu sedimentaciju.
Uvijek sam sluao kako pripadnike Sustava zovu nadimkom sve dok ime i
prezime u mnogim sluajevima ne izblijede i padnu u zaborav. Ne bira se
vlastiti alias, nego on najednom iskrsne, iz kakvog god razloga, a netko ga
prihvati. Tako se pukim sluajem raaju antinadimci u camorri. Paola Di
Laura je u "Ciruzzo 'o milionario" prekrstio boss Luigi Giuliano koji ga je
jedne veeri vidio kad je sjeo za pokerski stol, a iz depova su mu ispadali
deseci novanica od sto tisua lira. Giuliano je uskliknuo: "Tko je to doao,
Milijuna Ciruzzo?" Ime izreeno jedne pripite veeri, u jednom trenutku,
odlina dosjetka.
Antologija antinadimaka je beskrajna. Boss Nove obitelji Carmine
Alfieri nazvan je "to "ntufato", srditi, zbog mrgodnosti i gnjeva vjeno
prisutnih na njegovu licu. Tu su i antinadimci koji proizlaze iz prezimena
predaka obitelji pa se priivaju i nasljednicima, kao to je boss Mario
Fabbrocino zvan "'o graunar", ugljenar: njegovi su preci prodavali ugljen i
to je bilo dovoljno da tako se tako nazove boss koji je kapitalom iz
vezuvske camorre kolonizirao Argentinu. Postoje nadimci koji proizlaze iz
strasti pojedinih kamorista, kao to je Nicola Luongo zvan '"o wrangler",
lan opsjednut terencem Wrangler, koji je postao omiljeni model meu
mukarcima Sustava. Zatim antinadimci nastali na osnovi odreenih
fizikih osobina: Giovanni Birra "'a mazza", palica, zbog njegova suhoga
dugakoga tijela; Costantino Iacomino "capaianca" zbog prerano
posijedjele kose; Ciro Mazzarella "'o scellone" zbog izboenih lopatica;
Nicola Pianese zvan "to mussuto" odnosno bakalar zbog vrlo blijede puti;

Rosario Privato "mignolino": Dario De Simone "to nano", patuljak. Tu su i

neprotumaivi antinadimci, kao Antonio Di Fraia zvan "'u urpacchiello",
termin koji znai korba, kakav se izrauje suenjem magareeg penisa.
Nadalje Carmine Di Girolamo zvan "to sbirro" zbog sposobnosti da u svoje
operacije uplete policiju i karabinjere. Ciro Monteriso postao je "to mago"
iz tko zna kojeg razloga, Pasquale Gallo di Torre Annunziata zbog pristala
je lica zvan "to bellillo". Drugo su stara obiteljska imena. Lo Russo zvani
"i capitoni" kao i Mallardo "Carlantoni", Belforte "Mazzacane"
psetoubojice, Piccolo su "Quaqquaroni". Vincenzo Mazzarella je "to
pazzo", luak, a Antonio Di Biasi takozvani "pavesino", jer kad je odlazio
u akcije uvijek je sobom nosio istoimene dvopeke iz Pavije za grickanje.
Domenico Russo zvan "Mirni dei cani", boss panjolskih etvrti, nazvan
tako jer je kao djeak prodavao tenad na ulici Toledo. Zatim Antonio
Carlo D'Onofrio "Carlucciello 'o mangiavatt", odnosno Karli makoder
za kojeg predaja kae da je uio pucati gaajui make lutalice. Gennaro
Di Chiara koji bi bijesno planuo svaki put kad bi ga netko dirnuo po licu
nazvan je "file scuperto", gola ica. Zatim su tu antinadimci nastali od
neprevedivih onomatopejskih izraza, kao Agostino Tardi zvan "picc pocc",
Domenico di Ronza "scipp scipp", ili obitelj De Simone zvana "quaglia
quaglia", Aversano zvani "zig zag", Raffaele Giuliano ili "'o zui", Antonio
Bifone "zuzu".
Bilo je dovoljno da Antonio Di Vicino vie puta narui isto pie pa
da postane "lemon"; Vincenzo Benitozzi zbog obla je lica nazvan
"Cicciobello" debeljko; Gennaro Lauro prozvan je "'o diciassette",
sedamnaest, moda zbog broja zgrade u kojoj je stanovao: Giovanni Aprea
je "punt 'e curtiello", uperi no, jer je njegov djed 1974. sudjelovao u filmu
Pasqualea Squitierija I guappi gdje je tumaio ulogu starog kamorista koji
je uvjebavao djeake "guaglione" da poteu no.
Postoje, meutim, proraunati antinadimci koji bossu mogu donijeti
medijsku sreu ili nesreu, kao to je sluaj s Francescom Schiavoneom
zvanim Sandokan, surovi antinadimak odabran zbog slinosti dotinog s
Kabirom Bedijem, glumcem koji je tumaio ulogu Salgarijeva junaka.
Pasquale Tavoletta zvan je Zorro zbog svoje slinosti s glumcem iz
televizijske serije. Ili Luigi Giuliano '"o re", kralj, zvan i Lovigino, jer su
mu njegove amerike ljubavnice u intimnim trenucima aputale "I love
Luigino". Otud Lovigino. Njegov brat Carmine postao je "'o Hone", lav, a
Francesco Verde "'o negus", kao car Etiopije zbog njegove
dostojanstvenosti i dugovjenosti kao bossa. Mario Schiavone zvanje

"Menelik" prema glasovitom etiopskom caru koji se suprotstavio

talijanskim odredima, a Vincenzo Carobene je "Ghedaffi" zbog svoje
nevjerojatne slinosti sa sinom libijskog generala. Boss Francesco
Bidognetti poznat je kao "Cicciotto di Mezzanotte", antinadimak nastao iz
injenice da bi svatko tko bi se preprijeio izmeu njega i njegova posla
vidio kako se na njega sputa pono ak i u zoru. Neki tvrde da mu je
antinadimak priiven jer je kao djeak poeo svoj uspon u klan titei
kurve. Cijeli je njegov klan postao poznat kao "klan ponoi".
Gotovo svaki boss ima po jedan alias: neku apsolutno jedinstvenu
osobinu, identirikator. Alias je za bossa to su stigme za sveca: pokazatelj
pripadnosti Sustavu. Svatko se moe zvati Francesco Schiavone, ali samo
e jedan biti Sandokan, svatko moe nositi ime Carmine Alrieri, ali samo
jedan e se okrenuti kad netko povikne "'o 'ntufato", svatko moe biti
Francesco Verde, no samo e se jedan odazvati na ime "o negus", svi se
mogu upisati u matini ured kao Paolo Di Lauro, ali postoji samo jedan
"Ciruzzo 'o milionario".
***
Ciruzzo se odluio na samozatajnu organizaciju poslova, opsenog
vojnikog profila, ali slabog intenziteta. Dugo je bio boss, nepoznat i
policijskim snagama. Samo su ga jedanput dravni suci pozvali na razgovor
prije nego to je odbjegao, i to zbog izgreda njegova sina Nunzija koji je
napao profesora jer se ovaj drznuo prekoriti ga. Paolo Di Lauro izravno se
povezao s junoamerikim kartelima i stvorio mree distribucije preko
saveznitva s albanskim kartelima. Put narkoprometa posljednjih godina
ima tono odreene rute. Koka kree iz June Amerike, stie u panjolsku,
odakle se odmah preuzima ili se kopnenim putem preusmjeri u Albaniju.
Heroin kree iz Afganistana i dalje drumovima Bugarske, Kosova,
Albanije; hai i marihuana kreu iz Magreba i njima posreduju Turci i
Albanci po Sredozemlju. Di Lauro je uspio stvoriti izravne kontakte za
svaku pristupnu toku tritu droge i mukotrpnom strategijom postao pravi
poduzetnik koe i narkoprometa. Osnovao je 1989. glasovitu tvrtku
Konfekcija Valent di Paolo Di Lauro & Co, koja je prema statutu trebala
2002. godine zakljuiti svoje djelovanje, ali ju je u studenome 2001.
zaplijenio Napuljski sud. Valentu su dodijeljeni razni ugovori za operacije
cash and carry diljem Italije. Tvrtka je imala golem raspon aktivnosti na
drutvenom planu: od trgovine namjetajem do tekstilnog sektora, od
konfekcije do trita mesa i distribucije mineralne vode. Valent je
snabdijevao kolaima razne javne i privatne ustanove i nadzirao obradu

raznih vrsta mesa u mesnicama. Nadalje je, ne odstupajui od drutvenog

plana, Valent Paola Di Laura postavio za cilj konstruiranje ugostiteljskih
objekata, restauracija, lanaca zabave i svega "prikladnog za slobodno
vrijeme". Istovremeno je izjavljivao da "drutvo moe stei terene, graditi
bilo izravno bilo neizravno zgrade, trgovake centre i stambene kue".
Trgovaku mu je dozvolu 1993. izdala opina Napulj, a tvrtkom je
upravljao Di Laurov sin Cosimo. Paolo Di Lauro je iz razloga povezanih s
klanom siao sa scene 1996. predavi svoje udjele svojoj eni Luisi. Di
Lauro su dinastija nastala samoodricanjem. Luisa Di Lauro rodila je
desetero djece i, poput velikih matrona talijanske industrije, progresivno je
poveavala potomstvo u skladu s industrijskim uspjehom. Svi su ubaeni u
klan: Cosimo, Vincenzo, Ciro, Marco, Nunzio i Salvatore a zatim i oni
maleni, jo uvijek maloljetni. Paolo Di Lauro bio je skloniji ulaganjima u
Francuskoj, imao je prodavaonice u Nici, ali i u Parizu u Rue de Charenton
129 i u Lyonu na Quai Perrache 22. Htio je da talijansku modu u
Francuskoj diktiraju njegovi butici, da je prevoze njegovi kamioni, da
Champs Elysees odiu mirisom moi Scampije.
Ali u Secondiglianu je pregolema tvrtka Di Laurovih kripala.
Njezini su brojni krakovi izrasli prebrzo i preautonomno, na prodajnim
lokacijama zrak je postajao teak. U Scampiji je meutim bilo nade da e
se sve rijeiti kao proli put, kad je sva kriza rijeena uz pie, osobito pie
koje se odvilo dok se Domenico, jedan od Di Laurovih sinova u bolnici
borio za ivot nakon teke prometne nesree. Domenico je bio nemiran
djeak. esto djeca bossova zapadnu u neki delirij o apsolutnoj moi i dre
da mogu raspolagati cijelim gradovima i njihovim stanovnicima. Prema
policijskoj istrazi, Domenico je u listopadu 2003. sa svojom pratnjom i
skupinom prijatelja nou napao cijeli jedan gradi, Casoriju. Razbijali su
prozore, garae, automobile, palili spremnike za smee, arali grafite po
vratima te upaljaima rastapali plastina zvonca na portafonima. tetu je
otac umio sanirati u tiini, diplomatskom vjetinom obitelji koje se moraju
iskupljivati za ispade potomaka a da pritom ne nakode svojem autoritetu.
Domenico je jurio motorom kad je u jednom zavoju izgubio ravnoteu, pao
te zadobio teke ozljede, kojima je podlegao nakon to je nekoliko dana u
bolnici proveo u komi. Ta tragina epizoda urodila je jednim susretom na
vrhu, kaznom i oprostom. Svi u Scampiji znaju tu priu, tu legendu, moda
izmiljenu, ali vanu za shvaanje naina na koji se rjeavaju sukobi u
camorri.

Pria se da je Gennaro Marino, zvan McKay, mogui nasljednik

Paola Di Laura, otiao u bolnicu gdje se nalazio djeak na umoru, da utjei
bossa. Njegove su utjene rijei bile prihvaene. Di Lauro ga je potom
povukao u stranu i ponudio mu pie. Popiao se u au i stavio je pred
njega. Do bossovih su uiju naime doprle novosti o nekim potezima
njegova miljenika koje nije odobravao. McKay je bez savjetovanja donio
neke ekonomske odluke, neke su novane svote podignute bez rauna.
Bossu nije promakla elja njegova nasljednika da se osamostali, ali htio mu
je oprostiti, shvatiti to kao prenagljivanje svojstveno onima koji su predobri
u svojemu poslu. Pria se da je McKay popio sve naduak. Tako je jednim
dugim gutljajem pialine rijeena prva kriza u kartelskom rukovodstvu
klana Di Lauro. Zavladalo je krhko primirje koje vie nijedan bubreg ne bi
mogao uspostaviti.

SEKONDILJANSKI RAT
McKay i Angioletto donijeli su odluku. Htjeli su slubeno pokrenuti
vlastitu skupinu, imali su pristanak svi starijih voditelja, jasno su dali do
znanja da ne ele ulaziti u sukob s organizacijom nego da joj ele postati
konkurenti. Lojalna konkurencija na golemu tritu. Rame uz rame, ali
neovisno. I tako su - prema izjavama pokajnika Pietra Esposita - poslali
poruku Cosimu Di Lauru, upravitelju kartela. Htjeli su se sastati s njegovim
ocem Paolom, krovnim voditeljem, brojem jedan, prvim ovjekom
udruenja. Razgovarati s njim uivo, rei mu da ne dijele njegovo miljenje
o restrukturiranju, na koje su se odluili sinovi, htjeli su ga pogledati ravno
u oi, a ne komunicirati doaptavanjem i dovikivanjem pa da se poruke
ulijepe od sline tolikih jezika, budui da su mobiteli neupotrebljivi jer bi
razotkrili njegovo skrovite. Genny McKay htio je susresti Paola Di Laura,
bossa koji je omoguio njegov poslovni uspon.
Cosimo je formalno prihvatio zahtjev za susretom, konano, rije je
o okupljanju kreme organizacije: glaveina, voditelja, podrunih elnika.
Ne odbija se takvo to. Ali Cosimo je sve ve smislio, tako se barem ini.
ini se da doista zna kamo usmjeriti pozornost i kako organizirati zatitu. I
tako, prema tvrdnjama ispitanika i izjavama suradnika pravde, Cosimo na
sastanak nije poslao podreene. Nije poslao "cavallara" Giovannija
Cortesea, slubenog glasnogovornika koji je oduvijek bio zaduen za
odnose obitelji Di Lauro s ostatkom svijeta, nego je poslao svoju brau
Marca i Cira da dobro pregledaju mjesto susreta. Oni odlaze pogledati,
istraiti kakav vjetar pue, ali ne jave nikome o svojem dolasku. Kreu se
bez pratnje, moda automobilom. Brzo, ali ne prebrzo. Zamjeuju
pripremljene putanje bijega, postavljene straare, ali ne upadaju u oi.
Izvjeuju Cosima, iznose mu pojedinosti. Cosimo sve shvaa. Sve je
pripremljeno za zasjedu, za atentat na Paola i svakoga u njegovoj pratnji.
Sastanak je bio stupica sa svrhom potvrde nove ere u voenju kartela.
Uostalom, carstvo se ne dijeli stiskanjem ruke, nego njezinim
odsijecanjem. Tako se pria, tako govore istrage i pokajnici.
Cosimo, sin kojemu je Paolo predao voenje narkoprometa i najveu
odgovornost, mora odluiti. Bit e rata, ali on ga ne objavljuje, dri sve za
sebe dok ne proui poteze suparnika, da ih ne uzbuni. Zna da e zakratko
nasrnuti na njega, da moe uskoro oekivati pande na sebi, ali ne treba
srljati, mora se odluiti na razraenu strategiju, nepogreivu, pobjedniku.

Razmisliti na koga moe raunati, kojim snagama raspolae. Tko je uz

njega, a tko protiv njega. Nema dovoljno mjesta za dvojicu.
Di Laurovi opravdavaju izbivanje oca njegovim oteanim kretanjem
zbog policijske potjere. Za bjeguncem se traga ve vie od deset godina.
Izostati sa sastanka nije ozbiljan prijestup ako si jedan od trideset
najopasnijih bjegunaca u Italiji. Taj najvei poslovni narkotrafikantski
holding, jedan od najveih na nacionalnoj i meunarodnoj razini, uskoro e
zapasti u najkobniju krizu nakon vie desetljea savrenog funkcioniranja.
Klan Di Lauro oduvijek je bio savreno organizirano poduzee. Boss
ga je osmislio kao poslovanje na vierazinskom planu. Organizacija se
sastoji od prve razine promotora i financijaa, koju tvore voditelji klana
zadueni za nadzor aktivnosti prometa i raspaavanja preko svojih
neposrednih lanova, a prema izvjeima napuljskog Protumafijskog
tuilatva tvore je Rosario Pariante, Raffaele Abbinante, Enrico D'Avanzo
i Arcangelo Valentino. Na drugoj se razini vrti konkretna droga: nabavlja
se, prerauje i upravlja se odnosima s raspaivaima, kojima se jami
pravna zatita u sluaju uhienja. Najistaknutiji su na ovoj razini Gennaro
Marino, Lucio De Lucia i Pasquale Gargiulo. Treu razinu tvore elnici
lokacija, odnosno lanovi klana koji su u izravnom kontaktu s
raspaivaima, koordiniraju straare i pravce bijega te vode brigu o tome
da skladita u koja se sprema roba i mjeaonice droge ostanu netaknuti.
etvrta je razina najvidljivija, a sastoji se od samih raspaivaa. Svaka
razina ima podrazine koje se povezuju iskljuivo s vlastitim predvienim
voditeljem, a ne s cijelom strukturom. Takva organizacija omoguuje
profit ravan iznosu od 500 posto poetnog ulaganja.
Model poslovanja obitelji Di Lauro oduvijek me podsjeao na
matematiki koncept fraktala koji se u udbenicima tumai kao ogrozd
banana ija je svaka banana ogrozd banana ije su banane ogrozdi banana i
tako unedogled. Klan Di Lauro samo u narkoprometu utri petsto tisua
eura dnevno. Raspaivai, upravitelji skladita i kuriri esto nisu sastavni
dio organizacije nego obini plaeni slubenici. Protok robe obuhvatna je
djelatnost: ukljuene su tisue ljudi koje ne znaju tko njima upravlja.
Nejasno nasluuju za koju kamoristiku obitelj rade, ali nita vie od toga.
Odlui li se neki uhienik pokajati, njegovo poznavanje strukture bit e
ogranieno na odreeni minimalni krug a da nee uspjeti shvatiti ni
obuhvatiti cijeli hodogram organizacije, enormni opseg ekonomske i
oruane moi organizacije.

Cijeli taj ekonomski i financijski ustroj ima svoj bojni odjel:

beskrupuloznu oruanu skupinu i iroku priuvnu mreu. U manipuli
ubojica djelovali su Emanuele D'Ambra, Ugo De Lucia zvan "Ugariello",
Nando Emolo, zvan "b schizzato", Antonio Ferrara zvan '"o tavano",
Salvatore Tamburino, Salvatore Petriccione, Umberto La Monica i Antonio
Mennetta. Ispod njih su pobonici odnosno glaveine zona Gennaro Aruta,
Ciro Saggese, Fulvio Montanino. Antonio Galeota, Giuseppe Prezioso,
osobni Cosimov tjelohranitelj, te Costantino Sorrentino. Organizacija je
sveukupno raunala barem na tristo osoba, a sve na platnom spisku.
Sloena struktura gdje je sve bilo precizno poredano. Imali su golem vozni
park automobila i motocikala, uvijek na raspolaganju za hitne sluajeve.
Imali su oruarnicu, skrivenu i povezanu s mreom kovaa spremnih da
unite oruje im se upotrijebi za ubojstvo. Imali su logistiku mreu koja
je ubojicama omoguavala da odmah nakon prepada odlaze na vjebu na
pravi streljaki poligon, gdje su se biljeili ulasci, da steknu alibi i da
zametu tragove baruta nakon pucanja zbog eventualnih stub-provjera. Stub
je ono to najvie uznemiruje ubojice: praina baruta koja nikad ne nestane
i koja je najei nepobitan dokaz. Postojala je ak i mrea koja je oruane
skupine snabdijevala odjeom: neupadljivim sportskim trenirkama i
motoristikim kacigama, koje se unite odmah nakon obavljena posla.
Poduzee otporno na napade, savrena, ili gotovo savrena ustroja.
Poinjeno se ne nastoji sakriti, bilo ubojstvo, bilo napad, jednostavno se
uini nedokazivim na sudu.
***
Neko sam zalazio u Secondigliano. Otkad je prestao krojiti odijela.
Pasquale mi je redovito javljao kakav vjetar pue u zoni, a vjetrovi su se
brzo mijenjali, istom brzinom kojom teku kapital i financijska sredstva.
Vozio sam se na Vespi podrujem sjevernog Napulja. Dok se vozim
Secondiglianom i Scampiom, najljepe mi je svjetlo. Beskrajne iroke
ceste, prozrane u usporedbi s guvom koja vlada u povijesnom centru
Napulja, kao da ispod asfalta i zgrada jo ivi otvoreno polje. Uostalom.
Scampia prostor posjeduje u imenu. Scampia je rije iz zaboravljenog
napuljskog dijalekta, a znaila je otvoreno polje, zaraslo u korov, tratina na
kojoj je sredinom 60-ih nikla etvrt i famozne stambene mamutice Vele.
Truli simbol arhitektonskog delirija ili, moda jednostavnije, cementna
utopija o tome da nita ne moe oponirati narkotrafikantskom stroju koji je
u ovome dijelu svijeta urastao u drutveno tkivo. Posvemanja
nezaposlenost i nedostatak projekata drutvenog rasta pretvorili su taj svijet

u skladite droge i laboratorij za pretakanje novca zaraenog od prodaje u

ivo i legalno gospodarstvo. Secondigliano je toka s koje se nezakonite
sile sputaju i udahnjuju svje zrak u legitimno poslovanje. Godine 1989.
Osservatorio sulla Camorra pisao je u jednom svojem izdanju da je na
podruju sjeverno od Napulja zabiljeen jedan od najviih postotaka
raspaivaa u odnosu na broj stanovnika u Italiji. Petnaest godina kasnije
bio je najvii u Europi i meu prvih pet u svijetu.
Moje je lice s vremenom postalo poznato u tom kraju, a ta je
poznatost za straare klana imala neutralnu vrijednost. Na podruju pod
neprestanim vizualnim nadzorom postoje negativne vrijednosti - policajci,
karabinjeri, uhode suparnikih obitelji - i pozitivne veliine: kupci. Sve to
ne zadaje nevolje, to nije smetnja, to je neutralno, bespotrebno. Ui u tu
kategoriju znai ne postojati. Prodajne lokacije oduvijek su me fascinirale
zbog savrene organizacije u neskladu s predrasudama o potpunoj
degradaciji koja tamo toboe vlada. Mehanizam raspaavanja radi kao sat.
Ljudi se kreu ba kao i kotaii koji pokazuju vrijeme: svatko svojim
kretanjem pokree nekoga drugog. Svaki put bih se zanio kad bih to
promatrao. Plae se dijele tjedno: sto eura za izvidnike, petsto za
koordinatora i blagajnika raspaivaa na pojedinoj lokaciji, osamsto
svakom ulinom prodavau i po tisuu onima koji vode skladita i skrivaju
drogu u kui. Smjene traju od tri poslijepodne do ponoi i od ponoi do
etiri ujutro. Ujutro je prodaja oteana jer ima previe policije. Svi imaju
jedan dan odmora, a tko zakasni na prodajnu lokaciju za svaki sat izostanka
gubi pedeset eura od tjedne plae.
U Ulici Baku neprestan je protok robe. Muterije dolaze, plaaju,
preuzimaju robu i odlaze. Katkad se iza raspaivaa ak stvore i repovi
automobila. Pogotovo subotom naveer. Tada se preprodavai prebacuju s
drugih lokacija u to podruje. U Ulici Baku utri se pola milijuna eura
mjeseno. Odjel za narkotike navodi da se ovdje svakoga dana proda
prosjeno etiristo doza marihuane i etiristo doza kokaina. Kad dou
redarstvene snage, raspaivai znaju tono u koje e se kue skloniti i kamo
sakriti robu. Kad policija nakani upasti na prodajnu lokaciju, gotovo se
uvijek pred njihovim vozilima preprijei neki automobil ili motocikl da ih
uspori i omogui izvidnicima da skupe raspaivae i odvezu ih s mjesta
dogaaja. Straari su esto nenaoruani i nemaju dosje pa ako ih
prometnici i zaustave, mali je rizik da e biti optueni. Kad krenu uhienja
preprodavaa, poziva se priuva, odnosno osobe koje su esto ovisnici ili
obini mjesni uivatelji, koji se stavljaju na raspolaganje i u hitnim

sluajevima rade kao raspaivai. Za svakog uhienog preprodavaa

obavijeten je drugi koji dolazi na njegovo mjesto. Trgovina se mora
nastaviti. ak i u kritinim trenucima.
Via Dante druga je toka velikog dotoka kapitala, jedna od najnovijih
lokacija Di Laurovih. Na ovoj su lokaciji preprodavai listom vrlo mladi, a
distribucija cvate. Zatim Viale della Resistenza, stara lokacija za heroin, ali
i za kobret i kokain. Lokacijski koordinatori ovdje imaju prava operativna
sjedita u kojima organiziraju podrune radne skupine. Straari mobitelima
javljaju o stanju tako da koordinator s kartom pred sobom moe u stvarnom
vremenu pratiti kretanje policije i muterija.
Jedna novost koju je klan Di Lauro uveo u Secondigliano jest zatita
kupca. Prije nego to je klan preuzeo lokacije, straari su od uhienja i
legitimiranja titili samo preprodavae. Proteklih su godina kupci mogli biti
zaustavljani, legitimirani i odvoeni u postaje. Di Laurovi su meutim
postavili straare da tite i kupce tako da svatko ima neometan pristup
lokacijama koje dre njegovi ljudi. Najvii stupanj komfora za male
potroae koji su jedna od dua trgovine drogom. U podruju etvrti
Berlingieri mogue je telefonom najaviti dolazak po robu. Zatim ulica
Ghisleri, park Ises, cijela etvrt Don Guanella, odvojak H ulice Labriola i
Sette Palazzi. Podruja pretvorena u unosna trita, u nadzirane ulice, u
mjesta iji su stanari naueni na selektivno gledanje, kao da oi, kad im
pogled sluajno padne na neto stravino, mogu zamraiti predmet ili
situaciju. Stekli su naviku da odluuju to ele vidjeti, nain preivljavanja.
Golemi supermarket droge. Svih, svake vrste. Nema te opojne tvari
unesene u Europu koja najprije nije prola kroz Secondigliano. Kad bi ta
droga bila samo za Napolitance i Kampanijce, statistike bi dale nepojmljive
rezultate. Praktiki u svakoj napuljskoj obitelji barem bi dva lana trebala
biti ovisna o kokainu, a jedan o heroinu. Ne raunajui hai i marihuanu.
Heroin, kobret i blae droge, zatim tablete, koje neki jo zovu ecstasy, a
zapravo postoji sto sedamdeset devet vrsta ecstasyja. Ovdje u
Secondiglianu prodaju se kao alva, zovu ih X file, etoni i bomboni. Na
tabletama se nemilo zarauje. Jedan euro za izradu, tri do pet eura je cijena
na veliko, zatim se preprodaju u Milanu, Rimu i drugim zonama Napulja za
pedeset do ezdeset eura. U Scampiji za petnaest eura.
Sekondiljansko trite preraslo je krutu tradiciju prodaje droge
prepoznavi novi potencijal kokaina. Ta negdanja droga elite danas je
zahvaljujui novoj poslovnoj politici klanova posve dostupna masovnom
uivanju s razliitim stupnjevima kakvoe, ali kadra zadovoljiti svaki

prohtjev. Prema analizama grupe Abele, devedeset posto uivatelja kokaina

jesu radnici ili studenti. Koka je prerasla kategoriju hvalisanja i postala
spoj koji se koristi u svako doba dana, radi oputanja nakon prekovremenih
sati da bi se jo smoglo snage za neku makar naizgled ljudsku i ivu
aktivnost, a ne samo da se svlada umor. Koku uzimaju vozai kamiona da
bi mogli voziti nou, uzima se da se izdre sati provedeni za raunalom, da
se nastavi dalje bez stanke, tjednima bez ikakva predaha. Da se smanji
umor, ublai bol, proteza sree. Da bi se udovoljilo tritu gladnom droge
kao resursa a ne samo kao opojnog sredstva, trebalo je preinaiti
raspaavanje, podati mu fleksibilnost, zbaciti kriminalistiku krutost.
Takav skok kvalitete klan Di Lauro ispunjava. Liberalizacija raspaavanja i
opskrbe drogom. Za talijanske kriminalistike kartele prodaja velikih
koliina tradicionalno se preferira nad prodajom srednjih i malih. Ali Di
Laurovi su prodaju srednjih odabrali radi jaanja manjih raspaivaa kadrih
da stvaraju nove muterije. Malo slobodno autonomno poduzetnitvo koje s
robom moe raditi to eli: odrediti cijenu po elji, razdavati je kako i gdje
eli. Svatko ima pristup tritu za bilo koju koliinu robe. Bez potrebe za
posrednikom klana. Cosa nostra i 'ndrangheta imaju proirenu trgovinu
droge, ali moraju voditi rauna o zapovjednom lancu. Da bi se njihovim
posredstvom kupila droga za raspaavanje, potrebno je za predstavnika
imati lana ili saveznika klana. Vano im je znati u kojoj e se zoni odvijati
raspaavanje, s kojom e se organizacijom provoditi distribucija.
Sekondiljanski Sustav ne djeluje tako. Kod njega vrijedi pravilo laissez
faire, laissez passer. Potpuna i apsolutna sloboda. Teorija glasi da trite
upravlja samo sobom. Tako su u vrlo kratkom roku u Secondigliano
privueni svi oni koji ele uspostaviti mali prodajni posao s drogom meu
prijateljima koji ele kupiti po petnaest i prodati po stotinu i tako si platiti
praznike, otplatiti dug na kartici, pripomoi si u otplati zajma. Apsolutna
liberalizacija trita droge prouzroila je pad cijena.
Osim na nekoliko lokacija, prodaja na malo mogla bi nestati. Sad
postoje takozvani krugovi. Krug lijenika, krug pilota, novinara, dravnih
slubenika. Nii srednji sloj prikladna je ciljna skupina za neformalnu i
hiperliberalnu raspodjelu narkotike robe. Po svemu prijateljsko trgovanje,
prodaja posve udaljena od kriminalnih struktura, poput kuanica pri
demonstraciji krema i usisavaa prijateljicama. Savreno i za iskljuivanje
pretjerane moralne odgovornosti. Nema preprodavaa u trenirci koji po
cijele dane ui na uglu lokacije pod zatitom straara. Niega osim
proizvoda i novca. Dovoljan prostor za trgovinsku razmjenu. Podaci,

dobiveni od najvanijih talijanskih policijskih uprava, pokazuju da je svaki

trei uhienik osumnjien za trgovinu drogom nekanjavan i iskljuen iz
svih kriminalnih tokova. Prema podacima Dravnog zdravstvenog zavoda
potronja kokaina skoila je na povijesno gledano maksimalnih 80 posto
(od 1999. do 2002.). Broj ovisnika koji se obraaju SERT-u udvostruuje
se iz godine u godinu. Proirenje trita je silno, krianje kultura
omoguuje ve etiri berbe godinje, dakle nema problema sa
snabdijevanjem sirovinom, a nepostojanje monopolistike organizacije
otvorilo je put slobodnoj inicijativi. Robbie Williams, poznati pjeva
pomaman za kokainom, godinama je govorio: "Kokain je sredstvo kojim ti
Bog govori da previe zarauje". Ta izjava koju sam proitao u nekim
novinama, vratila mi se u misli kad sam u Nebeskim kuama naiao na
djeake koji su proizvod i mjesto kovali u zvijezde: "Ako postoji koka
Nebeskih kua, to znai da Bog nimalo ne cijeni novac".
Nebeske kue (Case Celesti), tako nazvane zbog nebeskoplaviaste
boje koju su u poetku imale, nalaze se uz ulicu Limitone d'Arzano i
postale su jedna od najboljih kokainskih lokacija u Europi. Nije uvijek bilo
tako. Prema istragama, takvu je povoljnost toj lokaciji priskrbio Gennaro
Marino McKay. On je klanski referent na ovome teritoriju. Ne samo
referent, nego mu je boss Paolo Di Lauro, koji cijeni njegov rad, dao
lokaciju u franizu. Moe sve raditi autonomno, treba samo u klansku
blagajnu uplatiti odreenu mjesenu kvotu. Gennaro i njegov brat Gaetano
zvani su McKay. Duguju to slinosti svojega oca sa erifom Zebom
Macahanom, preimenovanom u McKay, iz serije Kako je osvojen Divlji
zapad. Tako je i cijela obitelj Marino preimenovana u McKay. Gaetano
nema aka. Ima dvije drvene proteze. Od onih negibljivih. Lakirane u crno.
Izgubio je ake u borbama 1991. Rat protiv stare obitelji Puca, od klana
Cutolija. Rukovao je runom bombom koja mu je eksplodirala u rukama
raznijevi mu prste. Gaetano McKay uvijek ima pratitelja, neku vrstu
majordoma, koji mu slui umjesto ruku, ali kad mora neto potpisati,
uspijeva to uiniti tako da protezama zarobi olovku poput kakvog klina i
vrsto je pritisne na stranicu pa uvijajui vrat i zglobove uspije ispisati svoj
potpis tek neznatno iskrivljen.
Prema istrazi koju je provelo napuljsko Protumafijsko tuiteljstvo,
Genny McKay je uspio stvoriti lokaciju s mogunou da skladiti i
prodaje. Povoljna cijena koju nude snabdjevai zasluga je upravo
mogunosti skladitenja i u tome je najvea vrijednost betonske dungle
Secondigliana sa njezinih sto tisua stanovnika. Ljudske mase, njihove

kue, njihova svakodnevica, postaju velike zidine koje opasavaju i zalihe

droge. Upravo je lokacija Nebeskih kua omoguila pad cijene koke.
Obino se kree od pedeset do sedamdeset eura po gramu i dosee sto do
dvjesto eura. Ovdje je pala na dvadeset pet do pedeset, a da joj je kakvoa
ostala vrlo visoka. Iz istrage DDA proizlazi da je Genny McKay jedan od
najsposobnijih talijanskih poduzetnika na podruju koke, koji se uspio
nametnuti na tritu u eksponencijalnom porastu, kojemu nijedno drugo
nije ravno. Prodajne lokacije mogle su se organizirati i u Posillipu, u
rimskom Parioliju ili milanskoj Breri, ali dogodilo se to Secondiglianu.
Svugdje drugdje radna bi snaga imala vrlo visoku cijenu. Ovdje vlada
posvemanja nestaica posla, a nemogunost nalaenja drugog rjeenja za
ivot, ne raunajui iseljenje, srozava plae. Nema nikakve tajne, i ne treba
se utjecati sociologiji bijede, ni metafizici geta. Ne moe biti geto teritorij
koji moe utriti tristo milijuna eura godinje i to djelovanjem jedne jedine
obitelji. Teritorij na kojem djeluju deseci klanova, a s razinom njihove
zarade mogu se mjeriti samo financijske spletke. Posao je zahtjevan, a
proizvodni pogoni stoje neizmjerno mnogo. Kilogram koke proizvoaa
stoji tisuu eura, ali kad je preuzme trgovac na veliko, vrijedi trideset
tisua eura. Trideset kilograma nakon prve mjeavine naraste na sto
pedeset: trina vrijednost od oko petnaest milijuna eura. A ako mjeavine
ima vie, tri kilograma mogu narasti na dvjesto. Mjeavina je temelj:
kofein, glukoza, manitol, paracetamol, lidokain, benzokain, amfetamin. Ali
i talk i kalcij za pse kad nuda to zahtijeva. Mjeavina odreuje kakvou, a
loe izvedena mjeavina priziva smrt, policiju, uhienja. Zatvara arterije
trgovine.
***
I ovdje su klanovi Secondigliana ispred drugih, to je dragocjena
prednost. Imaju naime posjetitelje, odnosno ovisnike o heroinu. Zovu ih
tako prema likovima iz serija 80-ih, koji su prodirali mieve, a ispod
naizgled ljudske koe krili su zelenkaste sluzave krljuti. Posjetitelje
koriste kao zamorce, ljudske zamorce na kojima isprobavaju mjeavine.
Utvruju jesu li opasne, kakve reakcije izazivaju, u kojoj se mjeri prah
smije razrijediti. Kad im zatreba mnogo zamoraca, "mjeatelji" samo snize
cijene. Sa dvadeset eura po dozi, spuste ih ak na deset. Pronese se glas i
ovisnici dolaze ak iz Marka i Lucanije po koju dozu. Trite heroina u
potpunom je kolapsu. Ovisnika je sve manje. Oajni su. Teturajui se
ukrcavaju na autobuse, presjedaju s vlaka na vlak, putuju nou, stopiraju,
pjeae kilometrima. Ali najjeftiniji heroin na kontinentu vrijeanje svakog

napora. Klanski "mjeatelji" okupe posjetitelje, poklone im po jednu dozu i

zatim ekaju. U jednom telefonskom razgovoru zabiljeenom u sklopu
zapovijedi o preventivnom pritvoru u oujku 2005., koji je objavio
Napuljski sud, dvojica razgovaraju o organiziranju eksperimenta na
ljudskim zamorcima radi provjere omjera u mjeavini. Najprije ga
ugovaraju.
"Donese mi pet doza... radi alergijskih ispitivanja?"
Razgovor se poslije nastavlja.
"Jesi isprobao mainu?"
"Jesam..."
Oito ga pita je li testirao:
"Da, majko mila, prelijepo, ovjee mi smo number one, svi drugi
trebali bi zatvoriti."'
Klicali su od radosti to su zamorii ostali ivi, tovie, ba su
uivali. Uspjena mjeavina udvostruuje prodaju, a ako je dobre kakvoe,
odmah postane traena i na nacionalnom tritu i potire konkurenciju.
Tek poto sam proitao ovu telefonsku razmjenu komentara, shvatio
sam prizor kojem sam svjedoio prije nekog vremena. Nisam tad dobro
shvaao to mi se zapravo zbiva pred oima. Bio sam u Mianu, nedaleko
od Scampije, kamo je sazvano desetak posjetitelja. Na jednom trgu ispred
skladita. Nisam se tamo naao sluajno, nego me doveo osjeaj da se
udisanjem daha zbilje, onog vrueg, onog najistinitijeg, moe doprijeti do
sri svega. Nisam siguran je li nuno promatrati i prisustvovati da bi se
neka pojava spoznala, ali presudno je da bude prisutan da pojava spozna
tebe. Bio je tamo neki tip fino odjeven, tovie, rekao bih odlino: u
bijelom kompletu, svijetloplavoj koulji i posve novim tenisicama.
Razgrnuo je na poklopcu prtljanika krpu od jelenje koice. Ukazalo se
nekoliko trcaljki. Posjetitelji su prili, gurajui se. Podsjeali su na jedan
od onih prizora koje prikazuju na vijestima - identinih, jednih te istih, koji
se ve godinama ne mijenjaju - kad u Afriku stigne kamion s vreama
brana. No jedan posjetitelj udari u dreku:
"Ne, neu to uzeti, ni da mi poklonite, neu to uzeti... elite nas
ubiti..."
Dovoljna je bila sumnja jednoga da se drugi zaas povuku. Tip je
samo ekao, nije pokazivao elje da ikoga u ita uvjerava. Svako toliko
otpljunuo bi na tlo prainu koju su podizali posjetitelji i koja mu je

zaostajala meu zubima. Jedan napokon istupi pred njega, zapravo istupi
jedan par. Drhtali su, bili su na izmaku snaga. In rota, kako se obino kae.
Nije vie imao koristi od vena na rukama pa izuje cipele, no ak su mu
tabani bili uniteni. Djevojka uzme trcaljku iz smotuljka i pridri je
zubima dok mu je polako raskopavala koulju, kao da ima stotinu
dugmadi, a zatim mu utjera iglu u grlo. U trcaljki je bila koka. Kad se
pusti u krvotok, ubrzo se vidi djelovanje mjeavine: je li pogrena, teka,
osrednja. Mladi je uskoro zateturao, zapjenio se oko usta i pao. Na tlu se
stao griti. Potom se opruio na leima, sklopio oi i ukoio se. Tip u
bijelom razgovarao je na mobitel: "ini mi se da je mrtav... da, dobro, sad
u ga izmasirati..." Stade cipelom gaziti po mladievim prsima. Podizao je
nogu u koljenu te je divljaki sputao. Tim udarcima masirao mu je srce.
Djevojka uz njega neto je mumljala, rijei su joj se lijepile za usne: "Krivo
radi, krivo radi. Naudit e mu..."
Pokua ga snagom skakavca udaljiti od tijela svojega deka. Ali tip je
bio zgaen, gotovo uplaen njome i openito posjetiteljima:
"Ne dotii me... gadi mi se... da mi se nisi usudila prii... ne diraj me
jer u pucati u tebe!"
Nastavio je mladia nabijati nogom u prsa, a zatim opet nazove
oslonjen na njih istom nogom,:
"Ovaj je gotov. A da, rupi... ek da vidim..."
Izvadi iz depa papirnati rupi, pokropi ga boicom vode i rairi ga
preko mladievih usana. I najslabiji dah probio bi rupi i pokazao da je jo
iv. Tom se predostronou posluio da ne mora dodirnuti tijelo. Nazvao
je jo posljednji put:
"Mrtav je. Morat emo razblaiti..."
Tip se vratio u automobil. Voza nije ni trenutka prestao poskakivati
u sjedalu sluajui neku glazbu iji ni najmanji um nisam uspijevao uti
iako se gibao kao da je pojaana do maksimuma. U nekoliko minuta svi su
se odmaknuli i kretali se po onom pranjavom dvoritu. Mladi je ostao
opruen na zemlji, a njegova djevojka jecala je uz njega. ak joj se i
naricanje lijepilo za usne, kao da je promukla uspavanka jedini oblik
glasovnog izraavanja koji heroin doputa.
Nisam shvatio zato, ali djevojka je spustila hlae trenirke i, unuvi tono
nad glavom momka, popiala mu se po licu. Rupi mu je ostao zalijepljen
za usne i za nos. Nedugo zatim momak je opet pomalo doao k sebi, otro
rukom nos i usta, kao to se brie voda s lica kad se izae iz mora. Taj

Lazar iz Miana kojeg su uskrsnule tko zna kakve tvari sadrane u urinu,
polako se osovi na noge. Kunem se, da nisam bio opinjen trenutkom,
dozivao bih sve da vide udo Boje. Ovako sam samo hodao amo-tamo.
Tako uvijek inim kad osjeam da neto ne razumijem, da ne znam to da
radim. Tada nemirno zauzimam prostor. Zacijelo sam time privukao
pozornost, jer posjetitelji su krenuli prema meni i poeli vikati na mene.
Mislili su da sam povezan s tipom koji je zamalo ubio onog momka.
Vritali su: "Ti... ti... htio si ga ubiti..."
Opkoljavali su me, dovoljno mi je bilo ubrzati korak da ih ostavim za
sobom, ali i dalje su me slijedili, grabili s tla razne gadosti i bacali ih na
mene. Nisam nita uinio, ali ako nisi ovisnik, zacijelo si raspaiva.
Najednom se stvori neki kamion. Iz skladita ih je svakog jutra izlazilo na
desetke. Zakoi uz mene i zauh glas kako me doziva. Bio je to Pasquale.
Otvori vrata i pusti me unutra. Nismo bili aneo uvar i njegov tienik,
nego dva takora koji tre istom kanalizacijom i vuku jedan drugoga za rep.
Pasquale me gledao strogo poput oca koji je sve predvidio.
Podrugljivim izrazom koji je bio dovoljno rjeit, pa emu gubiti rijei da
me kori naglas. Ja sam mu samo gledao ruke. Jo rumenije, jo ispucanije,
raskalanih zglavaka, blijedih dlanova. Teko da bi se te jagodice sroene s
dodirom svile i baruna visoke mode navikle na desetosatnu vonju
kamiona. Pasquale je govorio ali posjetitelji mi nisu izlazili iz glave.
Majmuni. I manje od majmuna. Zamorci. Testirati mjeavinu droge koja e
obii pola Europe i koja ne smije biti smrtonosna. Ljudski zamorci koji su
titili Rimljane, Napolitance, Abrutince, Lukance i Bolonjce da ne zavre
loe, da im ne tee krv kroz nos i pjena ne izbija na zube. Jedan mrtvi
posjetitelj u Secondiglianu tek je tko zna koji ve bijednik o kojem nitko
nee provesti istragu. Ve je mnogo ako ga podignu s tla, oiste mu lice od
bljuvotine i pialine i pokopaju ga. Drugdje bi se obavljale obdukcije,
pretrage, nagaalo bi se o uzrocima smrti. Ovdje samo: predoziranje.
Pasquale je vozio dravnim cestama koje prolaze podrujem
sjevernog Napulja. Skladita, odlagalita, smetlita i rasuta roba, hrava,
razbacana. Nikakvih industrijskih konglomerata. Osjea se smrad
tvornikih dimnjaka, ali tvornica nema. Kue su ratrkane niz ulice, a
trnice se stvaraju oko kafia. Zbrkana i sloena pustinja. Pasquale je
shvatio da ga ne sluam te naglo zakoi. Nije se posve zaustavio, samo je
prikoio da me presijee i trgne. Tad me pogleda i ree: "U Secondiglianu
e stvari krenuti nagore... '"a vicchiarella" je u panjolskoj, s tuim
novcem. Mora se prestati kretati po ovom kraju, osjeam posvuda

napetost. I asfalt bi se odlijepio s ceste da se makne odavde, samo da

moe..."
***
Odluio sam pratiti ono to se imalo dogoditi u Secondiglianu. to je
vie Pasquale ukazivao na opasnost situacije, to sam vre vjerovao da je
nemogue miriti na elemente propasti i ne pokuati ih shvatiti. A shvatiti
ih znailo je sudjelovati. Nema izbora i ne vjerujem da postoji drugi nain
da se shvati bit neega. Neutralnost i objektivna udaljenost pojmovi su koje
nisam nikad uspio spoznati. Raffaele Amato '"a vicchiarella", starica,
zaduen je za panjolske lokacije, voditelj druge razine klana. Pobjegao je
u Barcelonu s novcem iz blagajne Di Laurovih. Tako se govorilo. Zapravo
klanu nije uplatio svoju kvotu pokazavi tako da odbija podaniki odnos
prema poslodavcu koji ga eli drati na plai. Raskol je sad bio sluben.
Zasad je djelovao samo u panjolskoj, podruju na kojem su klanovi
oduvijek vladali hegemonistiki. U Andaluziji su Kazalci iz Caserte, na
otocima Nuvolette iz Marana, a u Barceloni "separatisti". Taj je naziv netko
poeo davati Di Laurovim ljudima koji su se odvojili. Netko od kroniara
koji su prvi poeli pratiti slijed dogaaja. Crnih kroniara. Ali u
Secondiglianu svi su ih zvali panjolci otkako su s vodom u panjolskoj
poeli nadzirati ne samo lokacije nego i promet; jer Madrid je jedno od
temeljnih vorita za promet kokaina iz Kolumbije i Perua. Prema
istragama, ljudi godinama vezani uz Amata pustili su u promet goleme
koliine droge pomou jedne genijalne varke: koristili su se smetlarskim
kamionima. Gore smee, a ispod droga. Besprijekorna metoda za
izbjegavanje kontrole. Nitko ne bi zaustavio smetlarski kamion dok usred
noi utovaruje i istovaruje smee i istovremeno prevozi tone droge.
***
Sudei po rezultatima istrage Cosimo Di Lauro osjetio je da njegovi
upravitelji u blagajnu klana alju sve manje kapitala. Kapitalom Di
Laurovih stvoreni su dodue etoni, ali velik dio prinosa koji je trebao biti
nanovo uloen zadran je. etoni su ulaganja koje svaki upravitelj obavlja
kad kapitalom Di Laurovih kupi neku koliinu droge. Naziv eton dolazi
od nepravilne i hiperliberalne trgovine kokom i tabletama, za koje nema
mjere ni sigurnosti. Zato se gada, kao na ruletu. Ako uloi sto tisua eura i
dobro ti krene, u etrnaest dana dobiva tristo tisua. Kad gledam te
vrtoglave cifre, uvijek se sjetim primjera koji je Giovanni Falcone dao u
jednoj koli, a koji se poslije naao u stotinama kolskih biljenica: "Da
biste shvatili u kakvom je procvatu trgovina droge, zamislite da tisuu lira

koje uloite 1. rujna ove godine naraste na sto milijuna do 1. kolovoza

idue godine".
***
Svote koje su upravitelji uplaivali u blagajne Di Laurovih i dalje su
bile astronomske, ali postupno sve manje. Kroz dulje razdoblje takva bi
praksa neke uvrstila nautrb drugih i polako, im bi organizacijski i
militarno dovoljno ojaala, skupina bi Paolu Di Lauru zadala udarac s lea.
Zavrni udarac, za koji nema lijeka. Onaj koji se zadaje olovom a ne
konkuriranjem. Stoga Cosimo zapovjedi da se svi stave na plau. eli da
mu svi budu krajnje podloni. Takva je odluka bila u suprotnosti s onima
koje je uvijek donosio njegov otac, ali u pitanju je bilo njegovo poslovanje,
njegov autoritet, njegova obitelj. Nee vie biti pridrueni poduzetnici,
slobodni da odluuju o koliini novca koji e se uloiti, kvaliteti i tipu
droge koja e se izbaciti na trite. Nee vie biti slobode i autonomije u
vierazinskom poduzeu, nego e svi ovisiti o bossu. Primat e plau.
Pedeset tisua eura mjeseno, kau neki. Enormna cifra. Ali svejedno
plaa. Svejedno uloga podinjenog. Svejedno kraj poduzetnikog sna
nadomjetenog poslom voditelja. No administrativnoj revoluciji tu nije bio
kraj. Pokajnici priaju da je Cosimo nametnuo i generacijske promjene.
lanovi nisu smjeli imati vie od trideset godina. Trenutano pomlaivanje
najvie uprave. Trite ne pravi ustupke ljudskim vrijednostima. Ne pravi
niemu ustupke. Mora pobjeivati, trgovati. Svaka obaveza, bila to
privrenost, zakoni, prava, ljubav, emocije ili religija, svaka je obaveza
ustupak konkurenciji, prepreka na putu k uspjehu. Ima mjesta za sve, ali
tek nakon to je zadovoljen prioritet gospodarske prevlasti, tek nakon
uspostave vrste dominacije. Stare se bossove slualo i kad su iznosili
zastarjele prijedloge, izdavali nedjelotvorne zapovijedi, a njihove su odluke
esto uzimane u obzir samo iz potovanja prema njihovim godinama. A
godine su predstavljale najveu prepreku mogunosti da djeca Paola Di
Laura preuzmu vodstvo.
No sad su svi bili na ravnoj nozi: nitko se nije mogao pozvati na
mitsku prolost, protekla iskustva i duno potovanje. Svatko se mogao
istaknuti kvalitetom svojeg prijedloga, sposobnou voenja, snagom
karizme. Sekondiljanske su oruane snage poele demonstrirati vojnu
snagu i prije nego to se dogodio raskol. Ali ve je zrio. Jedna od njihovih
prvih meta bio je Ferdinando Bizzarro, "bacchetella" ili "ujak Fester" po
elavom niskom liku iz Obitelji Addams. Bizzarro je bio ras Melita.
Izrazom ras opisuje se osoba snanog autoriteta, ali ne posvemanjeg, jer je

podreen bossu kao vioj instanci. Bizzarro je prestao biti marljivi voa
zone Di Laurovih. Htio je sam upravljati novcem. Htio je donositi kljune
odluke, a ne samo administrativne. Nije to bila klasina pobuna, nego je
samo htio biti promaknut u novog autonomnog sugovornika. Ali promicao
se sam. Klanovi su u Melitu surovi. Dre tvornice na crno u kojima se
proizvode cipele vrlo visoke kvalitete za prodavaonice diljem svijeta. Te su
tvornice kljune u stvaranju gotovine za pozajmljivanje uz lihvarske
kamate. Vlasnici tvornica na crno uglavnom podupiru politiare, koji e im
ponuditi manju kontrolu nad njihovom djelatnou, ili klanskog elnika
zone koji pomae takvom politiaru da pobijedi na izborima.
Sekondiljanski kamoristiki klanovi nikad nisu robovali politiarima i nisu
imali zadovoljstvo uspostavljanja programskih paktova, ali u ovome
podruju kljuno je imati prijatelje.
I upravo je onaj koji je bio Bizzarrov politiki oslonac postao njegov
aneo smrti. Da bi ubio Bizzarra, klan je zamolio jednog politiara za
pomo: Alfreda Cicalu, biveg gradonaelnika Melita i biveg mjesnog
voditelja stranke Margherita. Prema istrazi napuljskog DDA, upravo je
Cicala dao precizne upute o tome gdje pronai Bizzarra. Kad se itaju,
presretnuti razgovori ne zvue kao organiziranje ubojstva, nego kao obina
smjena bossova. Zapravo, nema razlike. Poslovanje ide dalje, a Bizzarrova
odluka o osamostaljenju prijetila je da ugrozi poslovanje. Trebalo se
posluiti svim sredstvima, i svim silama da se to obavi. Kad je umrla
Bizzarrova majka, Di Laurovi su ljudi naumili otii na sprovod i pucati po
svemu i svima. Ukloniti njega, sina mu, roake. Sve. Bili su pripravni. Ali
Bizzarro i njegov sin nisu se pojavili na sprovodu. Organiziranje prepada
svejedno je nastavljeno i to u tolikom opsegu da je klan pomou faksa
javljao svojim podrunicama o tome to se zbiva i to treba initi:
"Nema vie nikoga iz Secondigliana, sve je potjerao... izlazi samo
utorkom i subotom s etiri automobila... preporuuje vam se da se ne
miete ni za ivu glavu. Ujak Fester poslao je poruku da za Uskrs eli
dvjesto pedeset eura po duanu i nikog se ne boji. Ovaj tjedan trebali bi
muiti Siviera."
Tako se preko faksa raa strategija. Muenje se ubacuje u raspored
kao potvrda o plaanju, narudba, rezervacija za avion. I pie se o potezima
izdajnika. Bizzarro je izlazio s etiri automobila u pratnji, iznuivao je 250
eura mjeseno. Siviero, Bizzarrov ovjek, njegov vjerni voza, bit e
stavljen na muke ne bi li propjevao kojim rutama e se njegov elnik zone
ubudue kretati. Ali katalog hipoteza za smaknue Bizzarra tu ne prestaje.

Odlue otii u kuu njegova sina i "ne potedjeti nikoga". A onda

telefonski poziv: jedan je ubojica gotovo oajan zbog proputene prilike jer
je doznao da je Bizzarro promolio nos, izaao je na trg, i opet pokazavi
svoju mo i svoju nepovredivost. Ubojica jadikuje zbog proputene prilike:
"Prokletstvo, sveca mu, to proputamo, ovaj je cijelo jutro bio na
trgu..."
Nita nije skriveno. Sve je jasno, otvoreno, utkano u svakodnevicu.
Ali bivi gradonaelnik Melita odaje u koji se hotel Bizzarro zavukao sa
svojom ljubavnicom gdje e se osloboditi napetosti i neto sperme. Na sve
se ovjek navikne. ivjeti tako s ugaenim svjetlima da nitko ne zna da si
kod kue, izlaziti s etiri automobila u pratnji, ne telefonirati niti primati
pozive, izostati sa sprovoda vlastite majke. Ali ne moi se susresti s
vlastitom ljubavnicom, to ne. To ima podrugljiv prizvuk, poput kraja svake
moi.
Bizzarro je 26. travnja 2004. bio u sobi hotela Villa Giulia, na treem
katu. U krevetu s ljubavnicom. Stiu komandosi. Nose policijske pancirke.
Vratar u auli hotela daje tobonjim policajcima magnetsku karticu za
otvaranje, ne trai ni da mu pokau iskaznicu. Lupaju na vrata sobe.
Bizzarro je jo u gaama. uju ga kako prilazi vratima. Pucaju. Dva praska
iz pitolja. Vrata iskoe, meci probiju i njih i tijelo iza njih. Zatim obore
vrata i dokraje ga pucnjem u glavu.
Izreetan je olovom i iverjem. Tijek ubijanja sad je zacrtan. Bizzarro
je bio prvi. Ili jedan od prvih. Ili barem prvi na kojem je iskuana snaga
klana Di Lauro. Snaga kadra sruiti se na svakoga tko se usudi obustaviti
saveznitvo, kriti poslovni dogovor. Separatisti nemaju sasvim oblikovanu
strategiju, nije odmah jasna. U zraku se osjea napetost, ali kao da se eka
jo neto. Tek koji mjesec nakon ubojstva Bizzarra jedan dogaaj oblikuje
stanje, postavlja sukob na noge, neto slino objavi rata. Dana 20. listopada
2004. Fulvio Montanino i Claudio Salerno - prema istrazi, Cosimovi bliski
pouzdanici odgovorni za neke prodajne lokacije - ubijeni su s etrnaest
pogodaka. Poto je propao sastanak-zasjeda, na kojem su Cosimo i njegov
otac trebali biti ubijeni, ovo dvostruko ubojstvo oznaava poetak
neprijateljstava. Kad zaredaju mrtvi, nema druge nego uzvratiti. Svi su
bossovi odluili pobuniti se protiv Di Laurovih sinova: Rosario Pariante,
Raffaele Abbinante, zatim novi voditelji Raffaele Amato, Gennaro McKay
Marino, Arcangelo Abate i Giacomo Migliaccio. Di Lauru ostaju vjerni De
Lucia, Giovanni Cortese, Enrico DAvanzo i velika skupina pristaa.

Povea. Momci kojima je obean uspon, plijen, ekonomsko i drutveno

napredovanje u klanu. Upravljanje preuzimaju djeca Paola Di Laura:
Cosimo, Marco i Ciro. Cosimo je vrlo vjerojatno naslutio da na kocku
stavlja ivot ili slobodu. Da izaziva uhienja i gospodarsku krizu. Ali nema
mnogo izbora: ili e polako ekati poraz od klana koji jaa pod njegovim
okriljem, ili e pokuati spasiti poslovanje ili barem vlastitu kou.
Ekonomski poraz znai i ivotni.
U tijeku je rat. Nitko ne zna kako e se voditi, ali svakome je
pouzdano jasno da e biti stravian i dug. Najkrvaviji u junoj Italiji u
posljednjih deset godina. Di Laurovi imaju manje ljudstva, slabiji su, loije
organizirani. U prolosti su uvijek silovito reagirali na unutarnje razdore.
Razdore proizale iz liberalnog naina voenja koje su neki doivjeli kao
propusnicu k autonomiji, k osnivanju vlastitog poslovanja. Ali klan Di
Lauro daje slobodu, nju se ne posjeduje. Godine 1992. stara je upravna
skupina sanirala raskol koji je potaknuo Antonio Rocco, voa zone
Mugnano, upadom u kafi Fulmine, sa strojnicom i runim bombama.
Ubijeno je petero ljudi. Da se spasi, Rocco se pokajao, a drava je na
temelju njegove suradnje stavila pod zatitu gotovo dvjesto ljudi koji su se
trebali nai na meti Di Laurovih. Ali to pokajanje nije nita znailo.
Upravno tijelo udruenja nije njime bilo okaljano.
Ali sada se ljudi Cosima Di Laura poinju zabrinjavati, kako
pokazuje zapovijed o privremenom pritvoru u kaznionici, koju je Napuljski
sud izdao 7. prosinca 2004. Dva lana, Luigi Petrone i Salvatore
Tamburino, razgovaraju na telefon i komentiraju objavu rata zbog
smaknua Montanina i Salerna.
Petrone: "Ubili su Fulvija."
Tamburino: "Ah..."
Petrone: "Jesi li shvatio?"
Strategija bitke poinje se oblikovati, prema Tamburinu, a diktira je
Cosimo Di Lauro. Smicati ih jednog po jednog, pobiti ih, ako treba i
bombama.
Tamburino: "Bombama, ba tako, zar ne? Tako je rekao Cosimino,
skidat u ih jednog po jednog... sve u ih... bit e gadno, rekao je... sve do
zadnjeg..."
Petrone: "Oni tamo... Vano je da bude ljudi, da se trude..."

Tamburino: "Gino, ima ih ovdje na milijune. Sve klinadija... sami

klinci... sad e vidjeti to smjera onaj..."
To je nova strategija. Slati mlade djeake u rat, uzdii ih u rang
vojnika, preobraziti podmazani stroj za raspaavanje, ulaganje i teritorijalni
nadzor u vojni aparat. egrti kobasiara i mesara, mehaniari, konobari,
nezaposlena omladina. Svi su trebali postati nova i neoekivana snaga
klana. Nakon Montaninove smrti poinje dugi krvavi niz napada i
protunapada, mrtvi se gomilaju na mrtve: svakoga dana po prepad, dva,
najprije pristae dva klana, zatim roaci, paljenje kua, premlaivanje,
sumnjienje.
Tamburino: "Cosimino je skroz hladnokrvan, rekao je: 'Jedimo,
pijmo, karajmo'. to da radimo... dogodilo se, idemo dalje."
Petrone: "Ali ja ne mogu jesti. Jedem tek toliko da jedem..."
Zapovijed da se ide u boj ne smije biti oajnika. Vano je prikazati
se kao pobjednik, koliko za vojsku, toliko i za posao. Onaj na kome se vidi
da je u krizi, tko bjei, tko se sakrije, tko se uvue u sebe, unaprijed je
izgubio. Jesti, piti, karati. Kao da se nije dogodilo nita, kao da se nita ne
dogaa. Ali dva su sugovornika ispunjena strahom, ne znaju koliko je
lanova prelo panjolcima, a koliko je ostalo uz njih.
Tamburino: "A otkud znamo koliko ih se prebacilo k onima tamo...
ne znamo!"
Petrone: "Ah! Koliko ih je otilo k njima? Ostala ih je hrpa ovdje,
Totore! Nije mi jasno... ovi ovdje... zar ne vole Di Laurove?"
Tamburino: "Da sam ja Cosimino, zna to bih uinio? Poeo bih ih
sve ubijati. Makar samo i sumnjao... sve do zadnjeg. Poeo bih skidati...
shvatio si! Najgori ljam..."
***
Pobiti sve. Sve do zadnjeg. Makar postojale i sumnje. Makar se i ne
znalo na ijoj je tko strani, makar rtva ne bila ni na ijoj strani. Pucaj! Sve
je to ljam. ljam, obian ljam. Uoi rata, uoi opasnosti od poraza,
saveznici i neprijatelji meusobno su zamjenjive uloge. Prestaju biti
pojedinci i postaju elementi na kojima se moe iskuavati i ispoljavati
vlastita snaga. Kasnije se mogu formirati strane, saveznici, neprijatelji. Ali
prije toga treba zapucati.
Dana 30. listopada 2004. stiu u kuu Salvatorea de Magistrisa,
ezdesetogodinjaka koji je oenio majku Biagia Esposita, jednog od

separatista, jednog od panjolaca. ele od njega doznati kamo se sakrio. Di

Laurovi ih ljudi moraju sve pohvatati, prije nego to se organiziraju, prije
nego to shvate da su premoni. Batinom mu polome ruke i noge, zgnjee
mu nos. Svakim udarcem trae ga informacije o sinu njegove ene. On ne
odgovara i svaki put pada novi udarac. Po njemu pljute i udarci nogom.
Mora priznati. Ali nee. Ili moda stvarno ne zna gdje se Esposito skriva.
Umrijet e nakon mjesec dana agonije.
Drugog studenog na jednom je parkiralitu ubijen Massimo Galdiero.
Kanili su zapravo ubiti njegova brata Gennara, navodnog prijatelja
Raffaelea Amata. Dana 6. studenog u ulici Labriola ubijen je Antonio
Landieri, a zbog njega pucaju po cijeloj skupini ljudi s kojima se zatekao.
Teko je ranjeno dodatnih pet osoba, listom preprodavaa na lokaciji za
kokain i vjerojatno ljudi Gennara McKaya. panjolci uzvraaju udarac i 9.
studenog ostavljaju nasred ceste bijeli Fiat Punto. Izbjegavaju barikade i
ostavljaju automobil u ulici Cupa Perrillo. Sredinom poslijepodneva
policija je pronala tri lesa: Stefana Maista, Marija Maista i Stefana
Mauriella. Koja god vrata otvore, policajci nalaze tijela: jedno je bilo
naprijed, jedno otraga, a jedno u prtljaniku. U Mugnanu je 20. studenog
ubijen Biagio Migliaccio. Smaknuli su ga u zastupnitvu u kojem je radio.
Rekli su: "Ovo je pljaka", te mu pucali u prsa. Meta je bio njegov stric
Giacomo. Istoga dana panjolci e uzvratiti ubojstvom Gennara Emola,
oca ovjeka odanog Di Lauru, optuenog za sudjelovanje u militantnom
krilu. Dana 21. studenog Di Laurovi iz igre izbacuju Domenica Riccija i
Salvatorea Gagliardija dok su bili u prodavaonici duhana. Bili su bliski
Raffaeleu Abbinanteu. Jedan sat poslije ubijen je Francesco Tortora.
Ubojice se ne voze na motoru nego automobilom. Priblie se, ustrijele ga,
zatim ga pokupe poput vree. Ukrcaju ga i odvezu u predgrae Casavatore
gdje zapale i automobil i tijelo. Dvije muhe jednim udarcem. U pono 22.
karabinjeri nalaze izgorjeli automobil. Jo jedan.
Uspio sam nabaviti radio koji hvata policijske frekvencije, da mogu
pratiti tijek krvavog pohoda. Svojom sam Vespom tako stizao manje-vie
istovremeno kad i policijski odredi. Ali te sam veeri zaspao. Kretava
monotona vika iz policijskih centrala postala mi je neka vrsta blagotvorne
uspavanke. Taj put me telefonski poziv usred noi upozorio na ono to se
dogodilo. Stigavi na mjesto dogaaja, zatekao sam posve izgorjeli
automobil. Polili su ga benzinom. Litrama benzina. Posvuda. Benzin po
prednjim sjedalima, po stranjima, po gumama, po upravljau. Kad su stigli
vatrogasci, vatra je jo samo tinjala, a stakla su bila naprsla. Ne znam vie

zato sam pohrlio do te olupine. Strano je smrdjelo po nagorjeloj plastici.

Malo je ljudi bilo okolo. Jedan je policajac depnom lampom osvjetljavao
lim. Unutra je bilo tijelo ili neto tome slino. Vatrogasci otvaraju vrata i
vade le, s izrazom gaenja na licu. Jednom je karabinjeru pozlilo te je
oslonjen o zid povratio tjesteninu i krumpir koje je pojeo prije koji sat. Od
tijela je ostao jo samo ukoeni trup, posve crn, od lica tek pougljenjena
lubanja, a kou na nogama izjeo je plamen. Izvadili su ga za ruke i, u
oekivanju mrtvakih kola, poloili na tlo.
Kamionet za prevoenje mrtvih u stalnom je pogonu. Vidi se u
Scampiji i Torre Annunziati. Skuplja, gomila, preuzima leeve ustrijeljenih.
Campania je podruje s najvie ubijenih u Italiji, meu prvima u svijetu.
Gume mrtvakih kola posve su izlizane; bilo bi dovoljno uslikati izvinute
naplatke i sivilo unutranjosti kotaa da se stekne simbolina slika o ovome
kutku svijeta. Iz kamioneta izau ljudi s gumenim rukavicama na rukama,
prljavim, upotrijebljenim tisuu puta, i bace se na posao. Uguraju le u
navlaku, onu crnu, mrtvaku vreu u kakve se obino ulau tijela mrtvih
vojnika. Le izgleda kao jedan od onih pronaenih pod pepelom Vezuva,
oblikovanih tako to su arheolozi ulili gips u prazan prostor preostao iza
tijela. Sad je oko automobila bilo nekoliko desetaka ljudi, ali svi su utjeli.
inilo se da nema ni ive due. Nisu se usuivali preglasno ni disati.
Otkako je izbio rat camorre, mnogi su prestali povlaiti crtu s obzirom na
to koliko jo mogu trpjeti. Doli su vidjeti to bi ih tek moglo ekati.
Svakoga dana doznaju to je jo mogue, to e jo morati trpjeti. Doznaju,
odu kui i nastave ivjeti. Karabinjeri fotografiraju mjesto, kamionet
odvozi tijelo. Odlazim u policijsku postaju. Neto e morati rei o ovoj
smrti. U prostoriji za tisak uobiajeni novinari i pokoji policajac. Uskoro se
zauju komentari: "Ubijaju se meusobno, bolje je tako!" "Eto kako zavri
kad postane kamorist." "Uivao si u zaradi, sada uivaj u smrti, smee
jedno." Uobiajeni komentari, ali sve zgaeniji, ogoreniji. Kao da je le
tamo i svatko mu ima to prigovoriti, zbog upropatene noi, zbog rata koji
ne prestaje, sve brojnijih militantnih skupina to vrebaju iz svakog kutka
Napulja. Lijenicima treba nekoliko sati da identificiraju le. Netko
izgovori ime elnika zone nestalog prije koji dan. Jedan od mnogih, jedno
od tijela pridrueno hrpi u hladnjaama u bolnici Cardarelli, ono najgore se
jo oekuje. Tada slijedi demanti.
Netko prekrije rukama usta, novinari stanu gutati toliko sline da im
se usta osue. Policajci mau glavama zagledavajui se u vrke cipela.
Jetke primjedbe najednom prestanu. Bilo je to tijelo Gelsomine Verde,

dvadesetdvogodinje djevojke. Oteta je, muena, ubijena pucnjem u

potiljak iz takve blizine da joj je metak izbio na elo. Zatim su je ubacili u
automobil, njezin automobil, te ga zapalili. Izlazila je s Gennarom
Notturnom, momkom koji je najprije odluio ostati uz Di Laurove, a zatim
preao panjolcima. Bila je s njim nekoliko mjeseci, prije nekog vremena.
Ali netko ih je vidio zagrljene, moda zajedno na Vespi ili u automobilu.
Gennaro je bio osuen na smrt, ali im je uspio utei, tko zna kamo, moda
u neku garau nedaleko od mjesta gdje je ubijena Gelsomina. Nije osjeao
potrebu da je zatiti jer nije vie bio u vezi s njom. Ali klanovi moraju
napadati, pa pojedinci preko svojih poznanstava, rodbine, pa i ljubavnih
simpatija, postaju listovi. Listovi na kojima se ispisuju poruke. Najstranije
poruke. Kazne mora biti. Kad bi tko proao nekanjeno, bio bi to prevelik
rizik koji bi dao legitimnost moguoj izdaji, poticaj za nove raskole.
Udariti, i to na najgori nain. Tako glasi zapovijed. Nita drugo nije vano.
Di Laurovi poslunici odlaze dakle Gelsomini, pristupe joj s nekom
izlikom. Otmu je, tuku je do krvi, mue, ispituju gdje je Gennaro. Ne daje
im odgovor. Moda ne zna gdje je ili preuzima na sebe ono to bi uinili
njemu. Tad je ubiju. Moda su kamoristi poslani da obave zadatak bili
nakljukani kokainom, ili su moda morali biti prisebni da prepoznaju
najsitniji detalj. Ali zna se kojim se metodama koriste za krenje svakog
otpora, za guenje posljednjeg daha ljudskosti. Pretpostavljam da je tijelo
spaljeno zato da se uklone tragovi muenja. Izmrcvareno tijelo djevojke
pobudilo bi kod svakoga slijepi bijes, pa iako klan od graana ne oekuje
odobravanje, ne eli ni neprijateljstvo. Dakle spaliti, spaliti sve. Ne nagoni
sama njezina smrt na oaj. Nita vei od iije smrti u ratu. Ali boli pomisao
na to kako je ubijena, kako je muena. Snano hraknem i ispljunem sluz
nakupljenu u grudima da zaprijeim te slike u umu.
Gelsomina Verde, Mina, deminutiv kojim su je zvali u susjedstvu.
Zvali su je tako i u novinama kad su joj sutradan poeli tepati s osjeajem
krivnje. Bilo bi lako ne razlikovati je od mesa onih to se meusobno
ubijaju. Ili, da je iva, smatrati je i dalje djevojkom obinog kamorista,
jednom od mnogih koje na to pristaju zbog novca ili osjeaja vanosti koji
im prua. Jo jedna, tko zna koja ve, "gospoa" koja uiva u bogatstvu
supruga kamorista. Ali "Saracino", Saracen, kako zovu Gennara Notturna,
tek je na poetku. Ako, meutim, postane elnik zone i uzme raspaivae
pod svoje, dobivat e tisuu-dvije eura. Ali daleko je to jo. Naknada za
ubojstvo vjerojatno iznosi dvije tisue petsto eura. A ako mora podbrusiti
pete jer su ti karabinjeri za njima, klan e ti platiti mjesec dana na sjeveru

Italije ili u inozemstvu. Moda je i Gennaro matao o tome da postane

boss, da vlada polovicom Napulja i da ulae po cijeloj Europi.
Udahnem li duboko, nije mi teko zamisliti njihov susret, makar i ne
znam njihove crte lica. Upoznali su se moda u najobinijem kafiu,
jednom od onih prokletih kafia s junjake periferije, oko kojih se vrti
svaije bivanje poput vrtloga ivota: od djece do devedesetogodinjaka s
mrenom na oima. Moda su se upoznali u nekoj diskoteci. etnja trgom
Plebiscito, poljubac za rastanak. Zatim zajednike subote, pokoja pizza u
drutvu, zakljuana vrata sobe nedjeljom poslije ruka dok ostali drijemaju
shrvani umorom nakon ruka. I sve tako, kako to ve biva, kao to se
dogaa svima, na svu sreu. Zatim Gennaro ude u Sustav. Vjerojatno je
priao nekom prijatelju kamoristu, traio da ga upozna, a onda poeo
crniti za Di Laurove. Zamiljam da je Gelsomina doznala za to i pokuala
mu potraiti neki drugi posao. To je est sluaj s ovdanjim djevojkama, da
se trgaju za vlastite deke. Ali moda je na kraju prestala razmiljati o
tome ime se Gennaro bavi. Na kraju krajeva, i to je posao kao i svaki
drugi. Vozi automobil, prevozi nekakve pakete, poinje se sa sitnicama.
Beznaajnim poslovima. Ali preivljava pomou njih, omoguuju ti da
radi, a katkad ti prue osjeaj da si uspjean, cijenjen, zadovoljan. Zatim
je pria meu njima zavrila. Tih nekoliko mjeseci bilo je dovoljno.
Dovoljno da Gelsominu poveu s Gennarom. Da ostane "obiljeena"
njime, kao sastavni dio njegovih simpatija. Iako vie nisu bili u vezi, a
moda je nikad nisu ni zapoeli. Nita zato. Samo nagaam i zamiljam, ali
ostaje to da je djevojka muena i da je ubijena jer je viena kako je nekoga
pomilovala ili poljubila, nekoliko mjeseci ranije, negdje u Napulju.
Nemogue mi je to povjerovati. Gelsomina je teko radila, kao i svi ovdje.
Djevojke i supruge esto moraju same izdravati obitelj jer mnogi
mukarci zapadaju u viegodinju depresiju. ak i stanovnici
Secondigliana, ak i graani "Treeg svijeta" imaju psihu. Godine
nezaposlenosti promijene ovjeka, a mori te kad se nadreeni prema tebi
odnose gotovo kao da si govno, bez ugovora, bez potovanja i bez novca.
Ili postane ivotinja, ili si na rubu kraja. Gelsomina je dakle crnila kao i
svi koji imaju barem tri posla da skupe neku plau od koje polovica odlazi
obitelji. K tome je i volontirala pomaui mjesnim starcima, na to su se
novine potrgale od hvale, kao da se nadmeu tko e je bolje rehabilitirati.
Uz reportae o Mini Verde naao se i razgovor sa suprugom Raffaelea
Cutola. Ta bezgrena ena ustvrdila je da camorra, ona prava, ona njezina
mua, nikad ne ubija ene. Imaju vrstu etiku, ljude koji dre do asti.

Moda ju je trebalo podsjetiti da je 80-ih Cutolo zapovjedio da se u glavu

ustrijeli jedna djevojica, ki suca Lambertija, i to pred njezinim ocem. Ali
glasila je sluaju, vjeruju joj, potuju i pridaju autoritet, sve u nadi da e
vlast camorre postati kao neko. Camorra iz prolosti uvijek je bolja od
one kakva jest i kakva e postati.
***
U ratu postaju nemogui ljubavni odnosi i veze, a sve to moe postati
slaba toka. Emocionalni potresi koje doivljavaju mladi lanovi
zabiljeeni su u razgovorima koje su uhvatili karabinjeri, kao onaj izmeu
Francesca Venose i njegove djevojke Anne, iji je transkript u nalogu o
pritvaranju koji je izdalo Protumafijsko tuilatvo u Napulju, veljae 2006.
Posljednji poziv prije nego to je broj promijenjen, prije nego to je
Francesco pobjegao u Lacij. Najprije svojega brata Giovannija SMS-om
upozori da se sluajno ne bi kretao ulicom; dre ga na nianu:
"Bok brate ptv. prepor ti ne izlazi ni za ivu glv. OK?"
Nakon toga Francesco mora objasniti svojoj djevojci da mora otii i
da je ivot pripadnika Sustava sloen:
"Imam osamnaest godina... nema s njima ale... ti te bace... ubiju te,
Anna!"
No Anna je tvrdoglava, eli pohaati teaj za karabinjersku
narednicu, promijeniti ivot i natjerati Francesca da promijeni svoj. Momku
nimalo ne smeta to Anna eli postati karabinjerka, ali osjea se ve
prestarim da mijenja svoj ivot.
Francesco: "Rekao sam ti, drago mi je za tebe... Ali moj ivot je neto
drugo... I svoj ivot neu mijenjati".
Anna: "Ma bravo, ba divno... Budi vjeno takav, dobro?"
Francesco: "Anna, Anna... ne budi takva..."
Anna: "Ima osamnaest godina, itekako se moe promijeniti... Kako
moe biti ve pomiren sa sudbinom? Ne znam..."
Francesco: "Neu mijenjati ivot ni za to na svijetu."
Anna: "Aha, jer ovako ti je dobro."
Francesco: "Ne, Anna, nije mi ovako dobro, ali malo smo pali... i
moramo povratiti izgubljeno dostojanstvo... Prije, kad smo ili ulicama
kvarta ljudi se nisu usuivali gledati nas u oi... a sada svi diu glavu."

Za Francesca, koji je panjolac, najgora je uvreda to nitko ne osjea

strahopotovanje pred njegovom moi. Tolike su gubitke pretrpjeli da ga
svi u njegovoj etvrti gledaju kao pripadnika skupine odrpanih ubojica,
propalih kamorista. To je nepodnoljivo, valja reagirati makar pod cijenu
ivota. Djevojka ga nastoji zaustaviti, sprijeiti ga da se osjea kao da je
ve osuen:
Anna: "Ne mora se paati u tu kau, mislim, moe ivjeti savreno
dobro..."
Francesco: "Ne, ne elim mijenjati svoj ivot..."
Mladi separatist prestravljen je mogunou da je Di Laurovi uzmu
na zub, ali smiruje je govorei joj da je imao mnoge djevojke, dakle nitko
vie ne moe Annu povezivati s njim. Ali tad joj taj romantini adolescent
prizna da mu je ona sad jedina.
"... Imao sam trideset ena u kvartu... ali sada u dui imam samo
tebe..."
Poput djevojice, to i jest, Anna kao da zaboravlja svaki strah od
odmazde. Misli samo na zadnju reenicu koju je Francesco izgovorio.
Anna: "Da barem mogu vjerovati u to."
***
Rat se nastavlja. Dana 24. studenog 2004. ubijen je Salvatore
Abbinante. Pogoen u glavu. On je neak jednog od voditelja panjolaca,
Raffaelea Abbinantea, ovjeka iz Marana. Teritorij Nuvoletta. Da bi se
ukljuili u sekondiljansko trite, Maranci su u etvrt Monterosa preselili
mnogo lanova s obiteljima, a Raffaele Abbinante je, prema optubama,
voditelj te mafijake kolonije u srcu Secondigliana. Bio je jedan od likova s
najveom karizmom u panjolskoj gdje je zapovijedao na podruju Coste
del Sol. U jednoj opsenoj istrazi iz 1997. zaplijenjeno je dvije tisue
petsto kilograma haia, tisuu dvadeset tableta ecstasyja, tisuu petsto
kilograma kokaina. Vlasti su dokazale da su napuljski kartel Abbinante i
Nuvoletta upravljali gotovo cjelokupnim prometom sintetike droge u
panjolskoj i u Italiji. Nakon ubojstva Salvatorea Abbinantea javila se
bojazan da e Nuvolette intervenirati i da e se Cosa nostra ukljuiti u
sekondiljanski krvavi pohod. Nije se dogodilo nita, barem ne vojno
gledano. Nuvolette su granice svojih teritorija otvorili separatistima u
bijegu, to je bila kritika ljudi iz Cosa nostre u Kampaniji prema Cosimovu
ratu. Dana 25. studenog Di Laurovi su ubili Antonija Esposita u njegovu
duanu ivenih namirnica. Kad sam doao na mjesto dogaaja, tijelo mu

je jo lealo meu bocama vode i tetrapacima mlijeka. Dva su ga ovjeka

podigla, drei ga za jaknu i za noge, te ga poloila u metalni sanduk. Kad
su mrtvaka kola otila, u duanu se pojavila neka gospoa te se uhvatila
dizanja tetrapaka s poda i ribanja krvave mrlje na staklu vitrine sa
salamama. Karabinjeri je nisu prijeili. Balistike putanje, otisci i tragovi
ve su bili prikupljeni. Uzaludna kolekcija otisaka bila je ve popunjena.
Cijele noi ena je ureivala duan, kao da e se pospremanjem ponititi
ono to se dogodilo, kao da e vraanje tetrapaka mlijeka na mjesto i
poravnavanje gotovih jela sabiti svu teinu smrti na onih nekoliko minuta u
kojima se prepad odigrao, samo na te minute.
***
Scampiom se proirio glas da je Cosimo Di Lauro ponudio sto
pedeset tisua eura onome tko prui bitne obavijesti kojima bi se ulo u
trag Gennaru Marinu McKayu. Visoka nagrada, ali ne i previsoka za
ekonomsko carstvo kao to je Sustav Secondigliana. I u odreivanju iznosa
svote lukavo se pazilo da se neprijatelja ne precijeni. Ali nagrada nije
pomogla. Policija ga je nala prva. Na trinaestom katu zgrade u Ulici brae
Cervi okupili su se svi voditelji separatista koji su jo ostali u zoni. Kao
mjeru opreza blindirali su odmorite kata. Navrh stubita montirali su
kavez s gustom reetkom, koji je izolirao odmorite. Sastajalite su
osiguravala blindirana vrata. Policija je opkolila zgradu. Ono to je
okupljene titilo od eventualnih neprijateljskih napada sad ih je osudilo na
nemono ekanje dok brusilice ne prereu eljezne reetke i dok blindirana
vrata ne budu oborena. Dok ekaju uhienje, bacaju s prozora naprtnjau sa
strojnicom, pitoljima i runim bombama. Iz strojnice je u padu provalio
rafal. Jedan je metak okrznuo policajca koji je uvao zgradu, gotovo ga
pogladio po zatiljku. ovjek je nervozno poskoio, preznojio se te doivio
napad panike teko diui.
Nije uobiajeno poginuti od zalutalog metka ispaljenog iz strojnice
baene s trinaestog kata. Gotovo u deliriju poeo je razgovarati sam sa
sobom, vrijeati sve oko sebe, frfljati imena i mahati rukama kao da tjera
komarce ispred lica i govorio je:
"Propjevali su. Vidjeli su da ne mogu do njih pa su propjevali i
poslali nas... Mi pleemo kako sviraju i jedni i drugi, spaavamo im ivote,
ovima. Ostavimo ih tamo, neka se kolju meu sobom, neka se svi pokolju,
jebe se nama."

Njegovi mi kolege pokau da se moram udaljiti. Te su noi u kui u

Ulici brae Cervi uhieni Arcangelo Abete i njegova sestra Anna,
Massimiliano Cafasso, Ciro Mauriello, bivi deko Mine Verde Gennaro
Notturno i Raffaele Notturno. Ali glavni je zgoditak uhienja bio Gennaro
McKay, voa separatista. Marinovi su bili glavni cilj krvne osvete. Njihova
je imovina spaljena: restauracija "Orchidea" u ulici Diacono u
Secondiglianu, pekara na etalitu Secondigliana i pizzetteria u ulici Pietro
Nenni u Arzanu. Jednako je prola kua Gennara McKaya, drvena vila u
stilu ruske dae u ulici Limitone dArzano. Meu betonskim kockama,
oteenim ulicama, mranim ahtovima i neurednom rasvjetom boss
Nebeskih kua uspio je oteti jedan dio teritorija i pretvoriti ga u planinski
kutak. Dao je podii skupocjenu drvenu vilu i u vrtu posadio libijske
palme, najskuplje vrste. Kau da je bio poslovno u Rusiji i da je ugoen u
jednoj dai u koju se zaljubio. Tada nitko i nita nije moglo sprijeiti
Gennara Marina da usred Secondigliana podigne dau, simbol moi
njegova poslovanja i k tome obeanje uspjeha njegovim djeacima koji e,
potrude li se ponaati kako valja, prije ili poslije i sami dosei taj stupanj
luksuza, ak i u predgrau Napulja, ak i na najmranijim obalama
Sredozemlja. Sada je od dae ostao jo samo betonski kostur i nagorjele
drvene grede. Karabinjeri su Gennarova brata Gaetana istjerali iz sobe
luksuznog hotela La Certosa u mjestu Massa Lubrense. Da spasi ivot,
zavukao se u sobu na moru, odabrao je neoekivani nain da se povue iz
sukoba. Kad su stigli karabinjeri, majordom koji mu je nadomjetao ruke
pogledao ih je i rekao: "Upropastili ste mi praznike."
Ali uhienje skupine panjolaca nije uspjelo zaustaviti ratno
krvarenje. Giuseppe Bencivenga ubijen je 27. studenog. Dan kasnije
smaknut je Massimo de Felice, a 5. prosinca na redu je Enrico Mazzarella.
***
Napetost postaje neka vrsta paravana izmeu ljudi. U ratu ti nita ne
smije odvui pogled. Svako, ali ba svako lice mora ti neto govoriti.
Mora ga odgonetnuti. Mora ga motriti. Sve se mijenja. Mora znati u koji
duan da ue, odgovarati za svaku rije koju izgovori. Odlui li s kim
izai u etnju, mora znati tko je. Mora biti vie nego vrsto uvjeren,
otkloniti svaku mogunost da si u blizini pijuna na ahovskoj ploi sukoba.
Hodati uz nekog, razmijeniti koju rije znai dijeliti polje. U ratu se
izotravaju sva ula, raste mo poimanja, jasnije se vidi, mirisi su jai.
Premda, sva ta otrina ne slui niemu kad se donese odluka za ubojstvo.
Kad se nasrne, ne gleda se tko e biti poteen a tko osuen na propast. U

uhvaenom telefonskom razgovoru Rosario Fusco, optuen kao elnik

zone za Di Laurove, ima vrlo napet glas i nastoji zvuati uvjerljivo dok se
obraa sinu:
"... Ne smije biti ni s kim, nema tu puno mudrosti, jo sam ti i
napisao: ako eli izai, sluaj tatu, proetati s nekom curom, to moe,
samo dalje od mukih, jer ne znamo s kim su ni iji su. Ako tome s kim jesi
ele neto uiniti, a ti mu se nae u blizini, nastradat e i ti. Jesi li shvatio
u emu je problem, kae ti tata..."
Problem je u tome to se nitko ne moe smatrati iskljuenim. Nije
dovoljno pretpostaviti da ti tvoj nain ivota prua zatitu od svake
opasnosti. Vie ne vrijedi govoriti: "Ubijaju se meusobno". Za vrijeme
sukoba camorre ugroeno je sve to se predano gradilo, pjeani nasip
odnesen udarom vala. Ljudi se nastoje kretati u tiini, nastoje svoju
prisutnost na svijetu svesti na najmanju mjeru. Koristi se malo minke,
neupadljive boje, ali ne samo to. Tko ne moe trati zbog astme zatvara se
u kuu, ali nalazi isprike, izmilja dobar razlog jer priznati da si ostao
zatvoren u kui moglo bi zvuati kao priznanje krivnje, kakva god bila, a
svakako i priznanje straha. ene vie ne nose visoke pete jer su nepodobne
za tranje. Uz neobjavljeni rat, koji vlade ne priznaju, o kojima izvjestitelji
ne javljaju, i strah je neobjavljen, strah koji se zavlai u kosti.
Sav si napuhan kao nakon preobilnog obroka ili ispijanja najgoreg
vina. Strah koji se ne oituje na reklamnim panoima ili u novinama. Nema
najezde ni neba zacrnjenog od bombardera, to je rat koji osjea u utrobi.
Gotovo poput fobije. Ne zna da li da pokae taj strah ili da ga skriva. Ne
uspijeva shvatiti pretjeruje li ili podcjenjuje stanje. Nema sirena za
uzbunu, ali pristiu nepovezane vijesti. Kau da se camorrin rat vodi
izmeu bandi, da se ubijaju meusobno. Ali nitko ne zna gdje je granica
izmeu njih i onih drugih. Karabinjerski kamioneti, policijske prepreke i
helikopteri koji neprestano prelijeu nimalo ne umiruju, nego gotovo
suavaju polje. Otimaju prostor. Ne ulijevaju povjerenje. Svojim
kruenjem jo vie ograniavaju pogubno podruje u kojem se vodi borba.
ovjek se osjea kao u stupici, naguran s drugima, jedva podnosei tuu
blizinu.
***
Prolazio sam Vespom kroz taj pokrov napetosti. Svaki put kad sam za
vrijeme sukoba iao u Secondigliano, pretraili bi me barem deset puta
dnevno. Da su mi nali makar jedan od onih vicarskih izviakih noia,

natjerali bi me da ga progutam. Zaustavljali su me najprije policajci, zatim

karabinjeri, katkad i financijska policija, pa izvidnici Di Laurovih, pa
izvidnici panjolaca. Svi s istim jednostavnim autoritetom, istim
mehanikim kretnjama, identinim rijeima. Snage reda uzele bi isprave, a
zatim bi me pretraili, dok bi me straari najprije pretresli pa postavljali
mnogo pitanja, pomno sluali, vrebali svaku la. Izvidnici su u jeku
najjaih sukoba pretraivali sve. Zavirivali su u svako vozilo, provjeravali
crte lica, traili oruje. Najprije bi doli mopedi, prodrli ti u duu, zatim
motocikli i konano automobili koji bi te slijedili.
Bolniari su prijavili da bi prije nego bi uli da nekome priteknu u
pomo, bilo kome, ne samo ustrijeljenima, nego i starici s prijelomom
bedrene kosti ili sranom bolesniku, morali izai iz ambulantnih kola da ih
pretrae i da bi u kola morali pustiti straara da provjeri je li to doista
bolniko vozilo ili slui skrivanju oruja, ubojica ili bjegunaca. U
kamoristikim je ratovima Crveni kri nepoznat pojam, nijedan klan nije
potpisao enevsku konvenciju. Nisu poteeni ni automobili karabinjera.
Jednom je rafalom izreetano vozilo sa skupinom karabinjera u civilu
zamijenjenih za neprijatelja, ali samo ih je nekoliko lake ranjeno. Za
nekoliko dana u vojarnu je stigao djeak s torbicom u kojoj je nosio rublje;
dobro je znao kako se treba ponaati za vrijeme uhienja. Odmah je sve
priznao, moda jer je kazna koja bi uslijedila zbog pucanja na karabinjere
bila kudikamo gora od zatvora. Ili ga je klan, to je vjerojatnije, da ne bi
stvarao pojedinanu mrnju izmeu odora i kamorista, nagovorio da se
preda, obeavi mu platiti dug i trokove obrane. Djeak je bez oklijevanja
uao u vojarnu i izjavio: "Mislio sam da su panjolci pa sam zapucao."
Dana 17. prosinca telefon me probudio usred noi. Jedan mi je
prijatelj fotograf javljao za blic. Ne bilo koji blic. Nego pravi blic. Onaj
koji su mjesni i dravni politiari zahtijevali kao reakciju na krvoprolie.
Secondigliano opkoljavaju tisue ljudi, to policajci, to karabinjeri.
Ogromna etvrt, iji nadimak Trei svijet zorno opisuje stanje koje tamo
vlada, kao to pie na zidu kod ulaza u glavnu ulicu: "etvrt Trei svijet, ne
ulazite". Operacija ima goleme medijske razmjere. Nakon ovoga blica
Scampiju, Miano, Piscinolu, San Pietro a Paterno i Secondigliano preplavit
e novinari i televizijske ekipe. Camorra se najednom opet pojavila nakon
toliko godina utnje. Ali analitika su pomagala stara, prastara, nije bilo
nikakvog stalnog praenja. Kao da se mozak hiberniran prije dvadeset
godina sada otapa. Kao da se jo bavi camorrom Raffaelea Cutola i
mafijakom logikom kojom su autoceste letjele u zrak i ginuli suci. Danas

se sve promijenilo osim oiju promatraa, strunih i nestrunih. Meu

uhienima je i Ciro Di Lauro, jedan od bossovih sinova. Neki tvrde da je
klanski knjigovoa. Karabinjeri obaraju vrata, pretrauju ljude i okreu
puke djeci u lice. Jedino uspijevam uhvatiti prizor karabinjera kako vie
na djeaka koji dri no okrenut prema njemu:
"Baci ga! Baci ga! Smjesta! Smjesta! Baci ga na zemlju!"
Djeak ga puta iz ruke. Karabinjer nogom odgurne no koji se
odbije od podlone daske te mu se otrica sklopi u natrag u drku. Plastini
je, no ninda kornjaa. Policija osigurava, fotografira, pretrauje.
Razoreni su deseci bunkera. Raskopani su armirani betonski zidovi
sazidani u podrumima zgrada radi skrivanja zaliha droge, sruene su kapije
koje su radi pohrane droge zatvarale cijele dijelove ulica.
Stotine ena preplavile su ulice, pale kante za smee, gaaju
policijska vozila kojeim. Hapse im sinove, unuke, susjede. Njihove
poslodavce. Ipak na tim licima, u tim izrazima bijesa, u tim bokovima
utegnutima u uske trenirke, koje samo to ne prsnu, nisam uspijevao vidjeti
samo kriminalistiku solidarnost. Trite droge izvor je potpore, ali
minimalne, i veini stanovnika Secondigliana ne prua mogunost da se
obogate. Jedino su se klanski poduzetnici njime obilno koristili. Svi koji
rade na prodaji, pohrani, skrivanju i uvanju dobivaju samo obine plae i
mogunost da budu osueni na mjesece i godine zatvora. Na tim su licima
bile grimase bijesa. Bijesa koji ima vonj eluanog soka. Bijesa u znak
obrane svojeg teritorija, i optube protiv onih koji su ga oduvijek smatrali
nepostojeim, izgubljenim, vrijednim zaborava.
Takva opsena operacija snaga reda, tako nagla i tek nakon desetaka
mrtvih, tek nakon spaljenog i izmrcvarenog tijela djevojke iz etvrti,
izgleda inscenirana. Ovdanje ene shvaaju igru povlaenja za nos.
Uhienja i rovokopai ne ostavljaju dojam neega to e promijeniti stanje
stvari, nego e biti od koristi samo onome kome je sad dolo da hapsi i rui
zidove. Kao da je najednom netko promijenio kategorije tumaenja i rekao
im da je njihov ivot pogrean. Vrlo su dobro znale da je sve to pogreno,
nisu im trebali helikopteri i blindirana kola da ih na to podsjeaju, ali do
sada je ta pogreka bila temeljni nain ivota, njihov nain preivljavanja.
K tome se nakon te najezde, koja e im samo zakomplicirati ivot, nitko
nee potruditi da ita promijeni nabolje. Te su ene dakle ljubomorno htjele
sauvati uspomenu na tu izoliranost i na te ivotne pogreke te otjerati one
koji su najednom primijetili mrak.

Novinari su vrebali iz svojih automobila. Pustili su da se sve dogodi,

da se ne bi motali karabinjerima pod izmama, i tek su tada poeli snimati
raciju. Na kraju operacije pedeset tri osobe su odvedene s lisicama na
rukama, a najmlai je bio '85. godite. Svi su odrasli u preporoenom
Napulju, na novome putu koji je trebao promijeniti sudbinu pojedinaca.
Dok ulaze u pritvor i dok im karabinjeri stavljaju lisice, svi znaju to initi:
zovu odreene odvjetnike, ekaju da 28. u mjesecu u kuu stigne plaa od
klana i paketi tjestenine za ene ili majke. Najzabrinutiji su mukarci koji u
kui imaju adolescente pa se pitaju koja e im uloga biti dodijeljena bez
njih. Ali na to nemaju utjecaja.
***
Nakon racije rat ne priznaje primirje. Dana 18. prosinca Pasquale
Galasso, imenjak jednog od najmonijih bossova '90-ih, ubijen je za
ankom jednoga kafia. Zatim je 20. prosinca u jednoj pizzeriji ubijen
Vincenzo Iorio. Dana 24. pogiba Giuseppe Pezzella, trideset etiri godine.
Nastoji se skloniti u kafi, ali isprazne u njega cijeli spremnik. Slijedi
boina stanka. Vatrene baterije zamuknu. Pregrupiraju se redovi. Nastoje
se postaviti pravila i strategija u sukobu bez igdje ikakvih pravila. Dana 27.
prosinca Emanuele Leone ubijen je pogotkom u glavu. Imao je dvadeset
jednu godinu. Dana 30. prosinca ubijaju panjolci: ubijen je Antonio
Scafuro, dvadeset est godina, a sin mu je pogoen u nogu. Bio je roak Di
Laurovog elnika zone Casavatorea.
Najtee je razumjeti. Razumjeti kako je mogue da Di Laurovi uspiju
zapoeti rat i pobijediti. Nasrnuti i nestati. Skloniti se meu ljude, ratrkati
se po etvrtima. Lotto T, le Vele, Parco Postale, Nebeske kue.
trumpfograd i Trei svijet postaju kao kakva dungla, betonska prauma s
kojom se mogue stopiti, gdje je najlake nestati, gdje je najlake pretvoriti
se u duha. Di Laurovi su ostali bez svih svojih voditelja i elnika zona, ali
su izazvali nesmiljeni rat a da nisu pretrpjeli teih gubitaka. Kao kad bi
vlada u dravi koja je doivjela udar i iji je predsjednik zbaen - u elji da
zadri vlast i zatiti svoje interese - naoruala kolarce i regrutirala potare,
javne slubenike i inovnike omoguujui im da udu u novo sredite moi,
ne sputajui ih vie na rang drugorazrednih elemenata.
Buba postavljena u automobil Uga De Lucije, pouzdanika Di
Laurovih kojeg je napuljski DDA optuio za ubojstvo Gelsomine Verde,
uhvatila je razgovor prema nalogu iz prosinca 2004:
"Ne miem se nikamo bez zapovijedi, takav sam ja!"

Savreni vojnik pokazuje punu odanost Cosimu. Dalje govori o

jednom ranjavanju.
"Bio bih ga ubio, ne bih mu pucao u nogu. Da sam ja bio tamo,
prosuo bih mu mozak, zna!... Oslonimo se na moj kvart, miran je,
moemo tamo raditi..."
Ugariello, kako ga zovu u njegovoj etvrti, nikad ne ranjava, nego
ubija.
"Kaem ti, dovoljni smo mi, okupimo se... svi na jednom mjestu...
neka nas bude pet u jednoj kui... pet u drugoj... pet u treoj i pozovete nas
samo kad moramo izai da nekome prospemo mozak!"
Predlae da se organiziraju peterolane oruane skupine, sklone u
sigurne kue i izlaze iz skrovita samo radi ubijanja. Ni zbog ega
drugoga. Oruane skupine nazivaju koama. Ali njegov je sugovornik
Petrone uznemiren:
"Da, ali ako neki od tih gadova negdje pronae skrivenu kou, ako
nas vidi i pone slijediti, skrit e nam glave... daj da im barem ostavimo
neto mrtvaca prije nego to umremo, razumije to ti govorim! Barem mi
daj da ih maknem etvoricu ili petoricu!"
Za Petronea idealno bi bilo ubiti onoga tko ne zna da je otkriven:
"Najlake je kad su ti poznanici, ukrca ih u automobil i odvede ih..."
***
Di Laurovi pobjeuju jer su njihovi napadi tee predvidivi, ali i zato
to ve predviaju svoju sudbinu. No prije kraja moraju neprijatelju zadati
to vee gubitke.
Logika kamikaze, samo bez eksplozija. Jedino to u poloaju
podinjenosti budi nadu u pobjedu. Odmah kreu u napad, prije nego to su
se organizirali u koe.
Dana 2. sijenja 2005. ubijen je Crescenzo Marino, otac McKayevih.
Lice mu je ostalo visjeti naopake u Smartu, neobinom tipu automobila za
sedamdesetogodinjaka. Najskupljem iz serije. Moda je mislio da je to
dovoljno da izvidnicima skrene pozornost. Sva je prilika da su ga ubili
jednim pogotkom u elo. Nije bilo mnogo krvi, samo potoi koji mu je
curio niz lice. Moda je mislio da nije opasno ako izae iz kue na
trenutak, na djeliak minute. Ali bilo je dovoljno. Istoga dana panjolci
uklanjaju Salvatorea Barru u kafiu u Casavatoreu. U Napulj tog dana stie
predsjednik republike Carlo Azeglio Ciampi i moli grad da reagira, da

odaalje slubene rijei ohrabrenja, podrke drave. Tijekom njegova

posjeta izvrena su tri prepada.
Dana 15. sijenja posred lica pogoena je Carmela Attrice, majka
odmetnutog Francesca Baronea, zvanog "'o russo", Rus, koji je u istrazi
zaveden kao bliski suradnik McKayevih. Ve neko vrijeme ena nije
izlazila iz kue, pa su se za njezinu eliminaciju posluili djeakom kao
mamcem. Pozvonio je na portafon. Gospoda ga je prepoznala, dobro ga je
znala, i nije sumnjala ni na kakvu opasnost. Sila je jo u pidami, otvorila
ulazna vrata, netko joj uperio cijev u lice i pucao. Krv i modana tekuina
joj je trcnula iz glave kao iz razlupanog jajeta.
Kad sam stigao na mjesto prepada, u Nebeske kue, nisu joj tijelo jo
prekrili plahtom. Ljudi su gazili po njezinoj krvi, posvuda ostavljajui
tragove. Teko sam progutao, tako smirujem eludac. Carmela Attrice nije
bjeala. Upozoravali su je, znala je da je njezin sin sa panjolcima, ali
neizvjesnost rata camorre je takva. Nita nije odreeno ni jasno. Sve
postaje stvarno tek poto se ispuni. U dinamici apsolutne moi nita ne
vrijedi vie od konkretnog. I tako sklanjanje, ostajanje, bjeanje i
prokazivanje postaju odve neuhvatljivi, neizvjesni pojmovi, svaki savjet
uvijek nalazi suprotni parnjak i samo konkretan dogaaj moe natjerati
ovjeka da donese neku odluku. A kad nadoe, preostaje jedino prepustiti
mu se.
Kad skona na ulici, zavri sa stravinom bukom oko sebe. Nije
istina da umire sam. Zavri s nepoznatim licima tik pred nosom, osobama
koje ti diraju noge i ruke da vide jesi li ve postao le ili jo vrijedi pozvati
ambulantna kola. Sva lica smrtno ranjenih, svi izrazi ljudi na umoru kao da
zbore isti strah. I istu sramotu. ini se neobino, ali trenutak prije kraja
javlja se kao neka vrsta stida. Lo scuorno je lokalni izraz. Pomalo kao da si
gol meu svijetom. Takav se osjeaj javlja kad si smrtno pogoen na ulici.
Nisam se nikad naviknuo gledati ubijene. Bolniari, policajci, svi su mirni,
ravnoduni, redaju svoje kretnje nauene napamet, koga god imali pred
sobom, imamo okorjelo srce i utavljene stijenke eluca," rekao mi je jedan
vrlo mladi voza mrtvakih kola. Kad se na mjesto dogaaja stigne prije
hitne pomoi, teko je odvojiti pogled od ranjenika, makar poelio da ga
nikad nisi vidio. Nikad nisam shvatio da se tako umire. Prvi put kad sam
vidio ubijenu osobu, mogao sam imati trinaest godina. Jasno se sjeam toga
dana. Probudio sam se posramljeno drhturei jer u pidami navuenoj bez
gaa virila mi je vidljiva nehotina erekcija. Ona klasina jutarnja, koju je
nemogue pri kriti. Sjeam se toga jer dok sam iao u kolu, naiao sam na

truplo kojem se dogodilo isto. Bilo nas je pet, s ruksacima punima knjiga.
Na putu za kolu nabasali smo na Alfettu izreetanu mecima. Moji prijatelji
jurnuli su moreni znatieljom. Vidjela su se stopala koja su strala uvis na
sjedalu. Najsmjeliji meu nama upitao je karabinjera kako to da su stopala
tamo gdje se inae stavlja glava. Karabinjer nije oklijevao s odgovorom,
kao da nije primijetio koliko godina ima njegov sugovornik.
"Kia ga je prevrnula..."
Bio sam jo djeak, ali znao sam da se rije odnosi na kiu metaka iz
strojnice. Taj je kamorist pogoen s toliko da mu se tijelo izvrnulo.
Naglavce, s nogama u zraku. Kad su karabinjeri otvorili vrata, tijelo se
stropotalo na tlo poput otkinute sige. Gledali smo neometano a da nam
nitko nije rekao da to nije prizor za djecu.
Nijedne moralne ruke da nam pokrije oi. Mrtvac je imao erekciju. Jasno
se vidjelo ispod pripijenih traperica. To me potreslo. Dugo sam upijao
scenu. Danima sam mislio kako se to moglo dogoditi. Na to li je mislio,
to li je radio prije smrti. Proveo sam popodneva u nagaanjima to je imao
na umu prije nego to je odapeo; to me morilo dok nisam skupio hrabrost
da zatraim objanjenje i reeno mi je da je erekcija uobiajena reakcija
kod leeva. Tog je jutra Linda, djevojica iz nae grupe, vidjela le kako je
kliznuo s vrata automobila, zaplakala i povukla se iza dva djeaka. Grevit
pla. Neki mladi u civilu primio je le za kosu i pljunuo mu u lice.
Obrativi nam se, rekao je:
"No, zato plaete? Ovaj je bio obino smee, nita se nije dogodilo,
sve je u redu. Nita nije bilo. Ne plaite..."
Otad nisam vie uspijevao povjerovati u scene s forenziarskom
ekipom koja se kree u rukavicama tihim korakom da ne poremeti tragove
baruta i pomakne ahure. Kad god stignem do tijela prije ambulantnih kola
i dok gledam posljednje trenutke ivota ovjeka koji shvaa da umire,
uvijek mi se u mislima javi zavrni prizor Srca tame, kad se ena kod
Marlowea, koji se vratio u domovinu, raspituje za ovjeka kojeg je voljela,
pita naime to je rekao Kurtz prije nego to je umro. Marlowe joj tad slae.
Odgovori joj da je pitao za nju, a zapravo nije izgovorio ni jedne njene
rijei, nijedne vrijedne misli. Rekao je samo: "Strahota". Vjeruje se da su
posljednje rijei koje izgovori umirui njegova posljednja misao,
najvanija, ona temeljna. Da se umire izgovarajui ono za to je vrijedilo
ivjeti. Nije tako. Kad umire, iz ovjeka ne izlazi nita osim straha. Svi ili
gotovo svi ponavljaju istu reenicu, banalnu, jednostavnu, izravnu: "Ne

elim umrijeti". Njihova su lica uvijek nalijegala na Kurtzovo, izrazima

koji su izraavali muke, gaenje i odbijanje da zavre u svijetu strave, u
najgorem od svih moguih svjetova. U strahoti.
Poto sam vidio na desetke ubijenih, natopljene njihovom vlastitom
krvlju koja se mijea s prljavtinom, zavijene u smrad od kojeg se die
eludac, okruene znatieljom ili profesionalnim ravnodujem,
izbjegavane poput opasnog otpada ili opisivane grevitim urlicima,
izvukao sam samo jednu sigurnu pouku, misao toliko elementarnu da je
gotovo idiotska: smrt je neto odvratno.
***
U Secondiglianu djearci, dekii, djeca, imaju savreno jasan pojam
o tome kako se umire i kako je bolje umrijeti. Upravo sam se spremao otii
s mjesta prepada na Carmelu Attrice kad sam nekog deka uo kako
razgovara s prijateljem. Ton je bio krajnje ozbiljan:
"Ja hou umrijeti kao gospoda. U glavu, pam pam... i sve je gotovo."
"Ali u lice? Pogodili su je u lice, u lice je gore!" "Ne, nije gore, traje samo
trenutak. Ispred ili iza, i dalje je u glavu!" Umijeao sam se u razgovor,
postavljajui pitanja i elei izrei svoje miljenje pa upitah djeake:
"Bolje je biti ustrijeljen u grudi, zar ne? Pogodak u srce i gotovo..."
Ali djeak je mnogo bolje od mene poznavao dinamiku boli i poe mi u
detalje s profesionalnou strunjaka priati o bolovima od udarca,
odnosno pogotka iz vatrenog oruja.
"Ne, u prsa strahovito boli i umre tek za deset minuta. Plua se
moraju napuniti krvlju, a metak je kao plamena bodlja koja te probode i
onda se okree u tebi. Boli i kad te pogode u ruke ili noge, ali u trbuh je
kao jak ugriz zmije. Ugriz koji te vie ne puta. Bolje je u glavu, tako se ne
upia i ne usere se. Ne gri se pola sata na zemlji..."
***
Vidio je. I to sigurno vie od jednog tijela. Pogodak u glavu rtvi
pritedi drhtanje od straha, upiavanje i putanje smrada, smrada iz
trbunih upljina. Nastavio sam mu postavljati pitanja o smrti, o
prepadima. Sva mogua pitanja osim jedinog koje sam trebao postaviti,
odnosno upitati zato s etrnaest godina razmilja o tome kako umrijeti. Ali
ta misao nije mi sinula ni na trenutak. Djeak se predstavio nadimkom.
Dobio ga je iz Pokemona, japanskih animiranih filmova. Bio je plavokos i
mrav, to je bilo dovoljno da bude prekrten u Pikachu. U masi koja se
okupila oko tijela ubijene ene pokae mi dva tipa koji su htjeli vidjeti le.

Pikachu spusti glas: "Eno oni tamo, vidite ih, oni su ubili Pupettu..."
Carmelu Attrice zvali su Pupetta. Pokuao sam gledati u lice djeake koje
mi je Pikachu pokazao. Izgledali su uzbueno, nemirno, izvijali su glave i
ramena da bolje vide policajce koji su pokrivali tijelo. Ubili su enu
otkrivenih lica, zatim su priekali u blizini, ispod kipa Oca Pija i im se
oko lea okupilo neto svijeta, vratili su se da vide. Nekoliko dana kasnije
ukebali su ih. Skupina uvjebana da zaskoi bezazlenu enu, ubijenu u
papuama i pidami. Njihovo vatreno krtenje, sitni raspaivai pretvoreni
u naoruane vojnike. Najmlaem je bilo esnaest godina, najstarijem
dvadeset osam. Navodnom ubojici dvadeset dvije. Kad su ih uhitili, jedan
od njih vidjevi bljeskalice i kamere prasne u smijeh i namigne novinarima.
Uhitili su i pretpostavljeni mamac, sedamnaestogodinjaka koji je enu
zvao na portafon da side. esnaest godina, kao i ki Carmele Attrice, koja
je uvi pucnje izala na balkon i rasplakala se jer je odmah shvatila to se
dogodilo. Poinitelji su se i prema istrazi vratili na mjesto zloina.
Prevelika znatielja. Kao sudjelovanje u vlastitom filmu. Najprije u
svojstvu glumca, a zatim kao gledatelj, ali unutar istoga filma. Zacijelo je
tono to da onaj tko puca ne uspijeva u tanine zapamtiti izvreni in, i zato
su se oni deki vratili da vide to su uinili i kakvo lice ima njihova rtva.
Upitah Pikachua jesu li oni koa Di Laurovih, ili su barem htjeli to postati.
Djearac prasne u smijeh:
"Ma kakva koa... htjeli bi oni biti koa... ali zapravo su obini
popianci, vidio sam ja kou..."
Nisam znao mulja li mi Pikachu ili je jednostavno skrpao prie koje
je pokupio po Scampiji, ali zvuao je vjerodostojno. Govorio je detaljno,
tako precizno da je svaka sumnja zvuala neprihvatljivo. Bilo mu je drago
vidjeti moje zaprepateno lice dok je pripovijedao. Pikachu mi je ispriao
da je imao psa po imenu Careca, kao brazilski napada Napolija, prvaka
Italije. Taj je pas esto izlazio na odmorite stana. Jednog je dana osjetio
nekoga iza vrata stana nasuprot njihovome, koji je obino bio prazan, te je
poeo pandama grepsti po vratima. Nakon nekoliko sekundi s druge strane
vrata provalio je rafal iz strojnice i pogodio ga u punom naletu. Pikachu mi
je to pripovijedao proizvodei sve zvukove:
"Tratratra... Careca je uginuo na licu mjesta... a vrata tras... otvore
se... trzajem."
Pikachu sjedne na tlo uz jedan zidi na koji poloi noge, a ruke
postavi kao da dri kundak strojnice. Pokazivao mi je poloaj straara koji

mu je ubio psa. Straara koji je stalno iza vrata. Sjedio je, s jastukom iza
lea i nogama poloenima na vrata. Tim je neudobnim poloajem
spreavao da mu doe san na oi, ali to je najvanije, pucanjem odozdo
smaknut e bilo to s druge strane vrata i pritom izbjei da bude pogoen i
sam. Pikachu mi je ispriao da su, poto su ubili psa, u znak isprike obitelji
dali novac, a zatim su ga pozvali u stan. U stan gdje je bila skrivena cijela
koa. Svega se sjeao: praznih soba, niega u njima osim kreveta, stola i
televizora.
Pikachu je govorio brzo, ivahno gestikulirajui dok je opisivao
poloaje, kretnje pripadnika koe. Bili su nemirni, napeti, meu njima je
jedan oko vrata imao "ananase"'. Ananasi su rune bombe koje koari nose
uza se. Pikachu mi je ispriao da je uz prozor bila koara puna ananasa.
Kamoristiki klanovi oduvijek su bili osobito privreni runim bombama.
Svugdje su klanski arsenali uvijek puni runih i protutenkovskih bombi, a
sve su potekle iz istone Europe. Pikachu je ispriao kako su u sobi
provodili sate igrajui PlayStation, i kako je svakog od njih izazvao i
porazio. Stalno je pobjeivao i obeali su mu da e ga "ovih dana povesti
na pravo pucanje".
Kvartovska legenda, jedna od onih koja se jo iri, govori ak kako je
Ugo De Lucia pomamno igrao Winning Eleven, najpopularniju
nogometaku videoigru na PlayStationu. U etiri dana poinio je - prema
optubama - ne samo tri ubojstva, nego je odigrao i cijelo nogometno
videoprvenstvo.
Pripovijest pokajnika Pietra Esposita zvanog "Kojak" po svoj prilici
nije legenda. Uao je u kuu gdje je Ugo De Lucia bio ispruen na krevetu
ispred televizora i komentirao novosti:
"Jo smo dva komada sredili! Ovi drugi sredili su jedan u Treem
svijetu.''
Televizija je bila najbolji nain da se dri korak u realnom vremenu s
ratom, bez potrebe za telefonskim pozivima koji bi mogli koga
kompromitirati. S te toke gledita medijska pozornost koju je rat privukao
u Scampiju pruala je ratnicima strateku prednost. Ali najvie me pogodio
izraz "komad". Komad je bio novi izraz za ubojstvo. I Pikachu, kad je
govorio o mrtvima u sekondiljanskom ratu, govorio je o komadima koje su
sredili Di Laurovi i o komadima koje su sredili oni koji su se odcijepili.
"Srediti komad", izraz posuen iz ugovornog rada, ubojstvo ovjeka
izjednaeno je s proizvodnjom, ega god. Komad.

Poao sam s Pikachuom u etnju i priao mi je o momcima u klanu,

pravoj snazi Di Laurovih. Upitao sam ga gdje se sastaju, a on mi predloi
da me povede do njih, svi su ga poznavali i htio mi je pokazati. Bila je to
neka pizzeria gdje su se naveer nalazili. Najprije smo otili pokupiti
Pikachuova prijatelja, jednog od onih koji ve neko vrijeme pripadaju
Sustavu. Pikachu ga je oboavao, opisivao ga je kao kakvog bossa. Bio je
uzor djearcima Sustava jer je imao dunost hraniti bjegunce, a tvrdio je
ak da obavlja kupnju za obitelj Di Lauro. Zvao se Tonino Kit Kat, jer je
prodirao tone okoladica. Kit Kat je imao dranje maloga bossa, ali ja sam
se pravio sumnjiav. Dojadila su mu moja pitanja te je zadigao majicu.
Cijeli mu je trup bio prekriven okruglim modricama: u sredini ljubiastih
krugova vidjele su se utozelenkasti grumenii zgnjeenih kapilara.
"to ti je bilo?"
"Prsluk..."
"Prsluk?"
"Da, pancirni prsluk..."
"Zar su te ljive od prsluka?"
"Ma ljive su na mjestima gdje sam pogoen..."
Modrice, ljive, ostale su od pogodaka iz pitolja koje je prsluk
zaustavio centimetar prije nego to bi prodro u meso. Da otklone djeacima
strah od oruja, davali su im da nose prsluke a zatim bi pucali u njih. Sam
prsluk ovjeku nije dovoljan da ne bjei od oruja. Prsluk nije cjepivo
protiv straha. Jedini anestetik protiv svakog straha bilo je pokazati kako se
oruje moe neutralizirati. Priali su mi kako su ih nosili u polju, im bi
izali iz Secondigliana. Morali bi nositi pancirne prsluke ispod majica,
zatim bi u jednog po jednog bilo ispaljeno pola spremnika pitolja. "Kad te
pogodi, padne na tlo i prestane disati, zine i uvlai dah, ali nita ne
ulazi. Jednostavno ne ide. Kao da te netko opali nogom u prsa, ini ti se da
e prsnuti... ali onda ustane i to je jedino vano. Nakon pogotka ustaje."
Kit Kat je obuavan da prima pogotke, pogibeljna obuka, tovie, gotovo
pa doslovno pogibeljna.
Novae ih im postanu spremni za vjernost klanu. Imaju od dvanaest
do sedamnaest godina, mnogi su sinovi ili braa drugih lanova, no mnogi
potjeu iz obitelji honoraraca. To je nova vojska klanova napuljske
camorre. Dolaze iz povijesne jezgre, iz etvrti Sanita, Forcella,
Secondigliano, San Gaetano, iz panjolskih etvrti, iz Pallonetta,

regrutirani u razne klanove preko strukturiranih naina primanja. Brojano

su prava vojska. Mnoge su njihove prednosti: djearac uzima manje od
polovice plae u odnosu na odraslog lana nieg ranga, rijetko kad mora
uzdravati roditelje, nema teret obitelji, nema radno vrijeme, ne treba mu
redovita plaa i, to je najvanije, spreman je sve vrijeme provoditi na ulici.
Nudi im se velik raspon dunosti i odgovornosti. Poinje se raspaavanjem
lakih droga, osobito haia. Djeaci se gotovo uvijek postavljaju na
najprometnije ulice, s vremenom poinju prodavati tablete i gotovo uvijek
dobivaju motori na dar. Na kraju kokain, koji nose ravno na fakultete,
pred lokale, hotele, postaje podzemne. Skupine djejih preprodavaa u
prilagodljivoj su ekonomiji temelj raspaavanja jer manje upadaju u oi,
prodaju drogu izmeu nogometa i vonje na mopedu i esto odlaze ravno u
dom muterije. U mnogo sluajeva klan ih ne tjera da rade ujutro, tovie
djeaci nastavljaju pohaati obaveznu kolu, meu ostalim i zato to bi ih,
kad bi izostali, bilo lake otkriti. Nakon prvih mjeseci rada pridrueni
djeaci esto se kreu naoruani, ne samo radi obrane, nego i da se potvrde,
pokau na polju koje obeava mogunost uspona klanskim liticama;
automatskim i poluautomatskim pitoljima naue se sluiti na stovaritima
smea u okolici grada ili u peinama podzemnog Napulja.
Kad se pokau pouzdani i steknu puno povjerenje elnika zone, tad
mogu preuzeti ulogu mnogo odgovorniju od preprodavake i postaju
straari. Nadziru neku gradsku ulicu koja im je povjerena, kamo kamioni
dolaze istovariti robu za supermarkete, prodavaonice i delikatese, bilo one
koje namee klan ili, u suprotnom, javljaju kad se prodavaonica slui
distributorom koji nije od "predodreenih". I kod pokrivanja gradilita
kljuna je prisutnost straara. Tvrtke pod ugovorom esto potpisuju
podugovor s graevinskim poduzeima kamoristikih skupina, ali katkad je
posao dodijeljen "nepreporuljivim" tvrtkama. Da bi otkrili dodjeljuju li
gradilita poslove "vanjskim" tvrtkama, klanovima treba stalan nadzor i to
koji ne budi sumnje. Djeacima je zadano da motre, provjeravaju,
izvjeuju elnike zone i od njih primaju zapovijedi kako da djeluju u
sluaju da gradilite "pogrijei". Ovi se pridrueni djeaci ponaaju i
odgovorni su poput zrelih kamorista. Poinju vrlo rano graditi karijeru,
napreduju brzo, a njihov uspon na odgovorne poloaje unutar camorre
korjenito mijenja genetsku strukturu klanova. Djeaci kao elnici zona i
mladalaki bossovi nepredvidivi su i surovi sugovornici; oni slijede novu
logiku kojom prijee snage reda i Protumafije da pojme njihovu dinamiku.
Sve nova i nepoznata lica. Restrukturiranjem klana prema Cosimovoj

odluci cijele odjele preprodaje droge vode petnaestogodinjaci i

esnaestogodinjaci
koji
zapovijedaju
etrdesetogodinjacima
i
pedesetogodinjacima a da ne osjeaju ni trunku pokornosti ili
neprilinosti. Automobil jednog od tih djeaka, Antonija Galeote Lanze,
karabinjeri su ozvuili bubom. Slua glasnu glazbu dok pria o tome kako
se ivi kao preprodava.
"... Svake nedjelje naveer zaradim osamsto-devetsto eura, iako kao
preprodava zna da ima posla s crackom, kokainom i da ti prijeti petsto
godina zatvora..."
Sve ee djeaci Sustava nastoje svoje elje ostvariti "eljezom",
kako kau za pitolj, pa elja za mobitelom, stereom, automobilom ili
mopedom lako preraste u ubijanje. Nije neobino u Napulju uti djecu
vojnike da na blagajni prodavaonice ili supermarketa kau na primjer:
"Pripadam sekondiljanskom Sustavu" ili "Pripadam Sustavu etvrti".
arobne rijei kojima djeca uzimaju to god poele i nakon kojih nijedan
prodava nee zahtijevati da naplati raun.
U Secondiglianu je ova nova struktura omladine militarizirana.
Pretvoreni su u vojnike. Pikachu i Kit Kat odveli su me do Nella, pekara
pizza iz zone koja je bila zaduena da nahrani djeake Sustava kad zavre
smjenu. Skupina je ula u pizzeriju odmah nakon mene. Bili su nezgrapni,
trapavi, napuhani ispod dempera zbog pancirnih prsluka. Ostavili su
mopede na ploniku i uli bez pozdrava. Svojim pokretima s podstavljenim
grudima podsjeali su na igrae amerikog nogometa. Djeja lica, nekima
su ve na obraze izbijale prve malje, imali su trinaest do sedamnaest
godina. Pikachu i Kit Kat posjeli su me izmeu sebe i nije izgledalo da to
ikome priinja nelagodu. Jeli su, a nadasve pili. Vodu, Coca-Colu, Fantu.
Nevjerojatna e koju su htjeli utaiti i pizzom. Naruili su bocu ulja,
dodavali su ulja i jo ulja na svaku pizzu govorei da su presuhe. Sve im je
u ustima bilo suho, od sline do rijei. Odmah sam shvatio da su doli s
veernje smjene kao straari i da su bili pod tabletama. Davali su im
MDMA u tabletama. Da ne zaspu, da se ne bi zaustavljali i jeli dvaput
dnevno. Uostalom, MDMA je patentirao njemaki laboratorij Merck za
vojnike u rovovima za Prvog svjetskog rata, one njemake vojnike koje su
nazivali Menschenmaterial, ljudski materijal, i koji su tako prevladavali
glad, hladnou i strah. Poslije su je koristili i Amerikanci za pijunske
operacije. Sad su i ovi mali vojnici imali svoju dozu umjetne hrabrosti i
neprirodne otpornosti. Jeli su srui krike pizze koje su izrezivali. Od
stola su se razlijegali zvukovi kao da za njim sjede starci koji licom sru

varivo. Djeaci nastavie razgovarati i naruivati boce s vodom. Tad uinih

neto to je moglo naii na nasilnu reakciju, ali osjetio sam da mogu
pokuati, osjetio sam da sam u blizini djearaca. Moda su okovani u
olovne ploe, ali ipak su djearci. Stavio sam na stol snima i glasno im se
obratio, nastojei susresti sve poglede:
"Samo naprijed, govorite ovamo, recite to god elite..."
Moj se potez nikome ne uini udnim, nitko ne pomisli da pred
sobom ima drota ili novinara. Netko je u snima dobacio neku prostotu, a
tada mi jedan momi potaknut pokojim mojim pitanjem ispria svoju
karijeru. inilo se i da sav gori od elje za tim.
"Prvo sam radio u kafiu, dobivao sam dvjesto eura mjeseno; s
napojnicama moda dvjesto pedeset, a ni posao mi se nije sviao. Htio sam
raditi u radionici s bratom, ali nisu me htjeli. U Sustavu dobijem tristo eura
tjedno, a ako dobro prodam, uzmem i postotak na svaku ciglu haia pa
doem i do tristopedeset-etiristo eura. Pretrgnem se, ali na kraju mi uvijek
daju neto vie."
Nakon podrigivakog rafala koji su dva djeaka htjeli svakako
snimiti, momi kojeg su zvali Satore, ime koje je krianac izmeu Sasa i
Totore, nastavi:
"Prije sam bio stalno na cesti, muilo me to nemam moped i to se
moram kretati pjeice ili autobusima. Svia mi se to radim, svi me potuju
i imam slobodu da radim to elim. Ali sad su mi dali eljezo i moram
stalno biti ovdje: Trei svijet, Kue trumpfova. Stalno zatvoren tu unutra,
simo-tamo. Ne svia mi se to."
Satore mi se osmjehne, a zatim se zadere u snima smijui se:
"Pustite me odavde!... Recite to gazdi!"
Naoruali su ih, dali su im eljezo, pitolje, i dodijelili vrlo skuen
teritorij za rad. Zatim je Kit Kat progovorio u snima stavivi usne na
rupice mikrofona, snimajui i svoj dah.
"elim otvoriti tvrtku za preureenje kua ili skladite ili
prodavaonicu, treba mi novac Sustava da je otvorim, za ostalo u se
pobrinuti sam, i za to s kime u se oeniti. Moram se oeniti ne nekom
odavde nego s manekenkom, crnkinjom ili Njemicom."
Pikachu iz depa izvadi snop karata, etvorica zaigraju. Ostali ustanu i
protegnu se, ali nitko ne skine prsluk. I dalje sam zapitkivao Pikachua o
koama, ali poela ga je ivcirati moja upornost. Ree mi da je neki dan bio

u kui jedne koe i da su sve uklonili, ostao je samo njihov ita MP3 koji
su sluali dok su ili obavljati komade. MP3 koji su koari sluali kad su
odlazili ubijati, izbor glazbenih datoteka, visio je Pikachuu oko vrata.
Zamolih uz neku izliku da mi ga pozajmi na koji dan. On se nasmije kao da
mi kae kako nije uvrijeen to sam ga doivio kao takvu budalu, kao
idiota koji bi neto pozajmio. Tako ga kupili, pljunuli pedeset eura i stekoh
ita. Odmah utaknuh slualice u ui, htio sam shvatiti koja je glazbena
podloga ubijanja. Oekivao sam rap, teki rock, heavy metal, meutim uo
sam neprekidan niz napolitanskih neomelodijskih brojeva i pop-glazbe. U
Americi pucaju opajui se rapom, a ubojice u Secondiglianu ubijaju
sluajui ljubavne pjesme.
Pikachu poe mijeati karte i upita me elim li igrati, ali uvijek sam
bio nevjet s kartama te ustadoh od stola. Konobari u pizzeriji bili su istih
godina kao i djeaci Sustava i gledali su ih zadivljeno, nemajui ni
hrabrosti da ih posluuju. Za to se brinuo vlasnik osobno. Raditi ovdje kao
potrko, konobar, ili radnik na gradilitu neka je vrsta sramote. Pored
vjenih jednih te istih razloga - neprijavljen rad, nepostojanje praznika i
neplaenog bolovanja, desetosatne smjene dnevno - ne postoji ni nada za
poboljanjem. Sustav ovjeku prua barem privid da je njegov rad priznat,
da postoji mogunost za karijeru. Pripadnika nitko nee doivjeti kao
potrka, djevojke nee nikad misliti da im se udvara propalitet. Ovim
nafutranim momiima, tim smijenim izvidnicima nalik na marionete
igraa amerikog nogometa, nije bilo nakraj pameti da postanu Al Capone,
nego Flavio Briatore, ne revolverai, nego poslovni ljudi okrueni
manekenkama, htjeli su postati uspjeni poduzetnici.
***
Dana 19. sijenja ubijen je etrdesetpetogodinji Pasquale Paladini.
Osam hitaca. U grudi i u glavu. Nekoliko sati kasnije devetnaestogodinji
Antonio Auletta pogoen je u noge. Ali 21. sijenja mogao bi biti neka
prekretnica. Glas se brzo pronio, bez pomoi agencija i tiska. Uhien je
Cosimo Di Lauro. Prema optubama Protumafijskog suda u Napulju, kralj
bande, predvodnik ubojstava, prema pokajnicima zapovjednik klana.
Cosimo se krio u rupi od etrdeset etvornih metara, spavao je na dotrajalu
krevetu. Nasljednik kriminalistikog udruenja kadrog utriti petsto tisua
eura dnevno samo prodajom droge i ija je vila vrijedna pet milijuna eura
bila u srcu jedne od najsiromanijih etvrti u Italiji, bio je primoran da se
skutri u smrdljivoj minijaturnoj rupi nedaleko od svoje navodne palae.

Vila nikla niotkud, u ulici Cupa dell'Arco, blizu obiteljske kue Di

Laurovih. Elegantan posjed iz osamnaestog stoljea, preureen kao
pompejska vila. Impluvij, stupovi, tukature, lani stropovi i stubita. Vila
za koju nitko nije znao ni da postoji. Nitko nije znao ija je formalno,
karabinjeri su se raspitivali, ali nitko u etvrti nije imao nikakvih sumnji.
Bila je za Cosima. Karabinjeri su vilu otkrili pukim sluajem. Poto su
savladali debele zidine kojima je bila okruena, unutra su zatekli nekoliko
radnika koji su pobjegli im su vidjeli ljude u odorama. Zbog rata vila nije
mogla biti dovrena, opremljena namjetajem i slikama, nije stigla postati
palaa dostojna vlastodrca, zlatno srce truloga tijela graditeljske industrije
Secondigliana.
Kad je zauo topot izama i kljocanje puaka karabinjera koji su
stigli po njega, Cosimo nije pokuao pobjei. Nije bio ni naoruan. Stao je
pred zrcalo. Namakao ealj, zaeljavao kosu s ela i vezao je u repi na
zatiljku, putajui da mu duga kovrava griva pada niz vrat. Obukao je
crnu dolevitu i crnu kabanicu. Odjeven kao klaun kriminala, kao ratnik
podzemlja, Cosimo Di Lauro se isprsio i tako siao niza stube. Vukao je
nogu jer je prije koju godinu runo pao s motora pa epa za uspomenu na
tu nesreu. Ali dok je silazio stubama, mislio je i na to. Oslanjao se na
podlaktice karabinjera koji su ga pratili i uspio je sakriti svoju manu i
hodati normalnim korakom. Novi militaristiki vladari napuljskih
kriminalistikih udruenja ne prikazuju se kao kvartovski nasilnici, nemaju
izbuljen luaki pogled kao Cutolo, ne misle da se moraju ponaati kao
boss Cosa nostre Luciano Liggio ili kao karikature na kojima su prikazani
Lucky Luciano i Al Capone. Matrix, Vrana i Pakleni und bre i bolje
prikazuju to ele i tko su. Oni su modeli koje svi poznaju i kojima se ne
treba pretjerano optereivati. Prizor nadrasta zagonetni kodeks namigivanja
i mjesnu mitologiju zloglasne etvrti. Cosimo gleda ravno u kamere i
fotografske objektive, sputa bradu, izbacuje elo. Nije dopustio da ga
zateknu kao Giovannija Bruscu, u izlizanim trapericama i koulji umrljanoj
umakom, nije prestraen kao Toto Riina koji je trkom utrpan u helikopter,
niti ima zateen mamurni izraz lica kao Giuseppe Misso, boss etvrti
Sanita. Cosimo je odrastao u svijetu spektakla i zna da ide na pozornicu.
Prikazuje se kao ratnik koji je prvi put posrnuo. Kao da sad plaa samo
zbog prevelike hrabrosti, pretjerane revnosti u ratu koji je vodio. To odaje
njegovo lice. Ne ini se da ga vode u zatvor, nego da jednostavno mijenja
lokaciju svojeg zapovjednog stoera. Kao zaetnik rata znao je da mu
uhienje ne gine. Ali nije imao izbora. Ili rat ili smrt. eli svoje uhienje

prikazati kao demonstraciju svoje pobjede, simbol svoje hrabrosti odricanje

od svakog vida brige za sebe, samo da spasi obiteljski sustav.
Stanovnici etvrti osjeaju mekoljenje u elucu pri samom pogledu
na njega. Diu ustanak, prevru automobile, bacaju molotovljeve koktele.
Taj histerini ispad nije izraz protivljenja uhienju, kako bi se moglo
protumaiti, ve otklanjanju osvete. Ponitenju svake sumnje. Davanju
Cosimu na znanje da ga nitko nije izdao. Nitko ga nije otkucao. Tajna
njegova skrovita nije izala na vidjelo nikakvom pomoi njegovih susjeda.
Rije je o opsenom obredu gotovo poput isprike, metafizikoj kapeli
ispatanja, koju stanovnici etvrti ele sagraditi od zapaljenih
karabinjerskih automobila, barikada od nagomilanih kanta za smee i crnog
dima auto-guma. Ako Cosimo posumnja u njih, nee imati vremena ni
spakirati kovege kad se vojnika sjekira obori na njih poput tko zna koje
ve nesmiljene osude.
Samo koji dan nakon uhienja klanskog izdanka, drsko lice
zagledano u kamere nalo se na mobitelima desetaka djearaca i djevojica
kola u opinama Torre Annunziata, Quarto i Marano. Obino zavitlavanje,
banalno adolescentsko glupiranje. Naravno. Ali Cosimo je znao. Tako se
treba ponaati da bi bio prepoznat kao boss, da se prodre u srca pojedinca.
Treba znati posluiti se ekranima i tintom novina, treba znati svezati kosu u
repi. Cosimo je predstavnik novih poduzetnika Sustava. Slika i prilika
nove buroazije bez ikakvih konica, vodene apsolutnom eljom za
vladanjem svakim podrujem trita, grabljenjem svega. Ni od ega se ne
odustaje. Birati ne znai ograniavati svoje polje djelovanja, liiti se svake
alternative. Ne onome tko ivot smatra prostorom u kojem se moe stei
sve uz rizik da se ostane bez iega. To podrazumijeva mogunost da bude
uhien, zavri loe, umre. Ali ne znai odustati. Htjeti sve, i to odmah, i
domoi se toga to prije. To je privlana snaga koju utjelovljuje Cosimo Di
Lauro.
Svi, pa i oni koji se najvie paze, zavre u umirovljenikom kavezu,
svi prije ili kasnije otkriju da su rogonje, svi e zavriti na brizi neke
poljske bolniarke. Zato svisnuti od depresije traei posao koji ovjeka
ubija, ili honorarno dizati telefone? Postati poduzetnik. Ali pravi. Koji
prodaje sve, a posluje ak i bez iega. Ernst Jiinger rekao bi da je veliina u
izlaganju nepogodi. S tim bi se sloili i bossovi, poduzetnici camorre. Biti
sredite svake akcije, sredite moi. Posluiti se svaim kao sredstvom, a
sobom kao ciljem. Samo onaj tko nije uspio stati na elo kae da je to
nemoralno, da nema ivota bez etike, da u ekonomiji postoje ogranienja i

pravila koja treba slijediti, samo onaj koga je porazilo trite. Etika je
granica gubitnika, paravan poraenog, moralno opravdanje onih koji nisu
uspjeli uloiti sve i osvojiti sve. Pravosue ima svoje ustaljene kodekse, ali
ne i pravda. Ona je neto drugo, apstraktno naelo koje nas zahvaa sve,
koje je prihvatljivo samo s obzirom na to kako se tumai u svrhu oprosta i
osude svakog ljudskog bia: krivi su sveenici, krivi su pape, krivi su sveci
i heretici, krivi su revolucionari i reakcionari. Krivci svi za izdaje, ubojstva,
pogreke. Krivi su to su ostarjeli i umrli. Krivi to su svladani i poraeni.
Svi su do posljednjeg krivi pred sveopim sudom povijesnog morala i
odrijeeni grijeha sudom potrebe. Pravda i nepravda imaju znaenje samo
kad se gledaju u konkretnom smislu. Pobjeda ili poraz, djelovati ili trpjeti.
Ako te tko uvrijedi, ako se prema tebi loe odnosi, ini ti nepravdu, ali ako
ti je sklon, tada je pravedan. Kad se govori o moi klana, valja se zadrati u
tim kategorijama. U tim okvirima prosudbe. Dovoljni su. Moraju biti. To je
jedini realni oblik procjene pravde. Ostatak je samo religija i ispovijedanje.
Po toj se logici ravna ekonomski imperativ. Ne nalaze kamoristi poslove,
nego poslovi nalaze kamoriste. Logika kriminalnog poslovanja,
razmiljanje bossova, podudara se s najagresivnijim neoliberalizmom.
Diktirana, nametnuta pravila pripadaju poslovima, profitu, pobjedi nad
svakom konkurencijom. Sve drugo je nevano. Ostalo ne postoji. Moi
odluivati o ivotu i smrti svih, moi promicati proizvod, monopolizirati
dio trita, ulagati u napredne sektore, to je mo koja se plaa zatvorom ili
ivotom. Imati mo deset godina, jednu godinu, jedan sat, ma koliko da
traje. ivjeti, doista zapovijedati, to se broji. Pobijediti u trinoj areni i
moi gledati ravno u sunce prostim okom, kako je u zatvoru inio Raffaele
Giuliano, boss Forcelle, poraziti ga, pokazati mu da te nee zaslijepiti
svojim sjajem. Raffaele Giuliano bi otricu noa okrutno posuo ljutom
paprikom prije nego to bi je zabio u roaka ili neprijatelja, tako da ga
razdire uarena bol dok mu no prodire u meso, centimetar po centimetar.
U zatvoru su ga se bojali, ali ne zbog te njegove krvave revnosti, nego zbog
poraza pogledom koji nije sputao ni kad je gledao ravno u sunce. Uviati
da si jedan od poslovnih ljudi predodreenih za kraj - smrt ili doivotnu
robiju - a svejedno htjeti bezobzirno dominirati monim i beskonanim
carstvima. Boss moe umrijeti ili zavriti u zatvoru, ali ekonomski sustav
koji je stvorio ostaje i nastavlja se mijenjati, rasti, popravljati i stvarati
dobit. Nain razmiljanja tih samuraja liberalizma, koji znaju da se mo, da
bi se imala, osobito ona apsolutna, plaa, pronaao sam u saetom obliku u
pismu jednoga djearca zatvorenog u maloljetnikom zatvoru, u pismu koje

je predao sveeniku i koje je itano za vrijeme konferencije. Jo ga se

sjeam. Znam ga napamet:
Svi koje poznajem mrtvi su ili su u zatvoru. elim postati
boss. elim imati supermarkete, prodavaonice, tvornice, elim
imati ene. elim tri automobila, elim da me potuju kad
uem u prodavaonicu, elim imati trgovine po cijelome svijetu.
A onda elim umrijeti. Ali onako kako umire pravi ovjek,
netko tko stvarno zapovijeda. elim da me ubiju.
To je novi ritam kriminalistikih poduzetnika, nova snaga ekonomije
glasi vladati njome pod svaku cijenu. Mo prije svega. Ekonomska pobjeda
vrednija je od ivota. Svaijeg ivota, pa i vlastitog.
Djearce Sustava poeli su ak zvati "mrtvacima koji govore". U
uhvaenom telefonskom razgovoru, ukljuenom u nalog za pritvor koji je u
veljai 2006. izdao Protumafijaki sud, djeak objanjava na telefon tko su
elnici zona u Secondiglianu:
"To su klinci, mrtvaci koji govore, ivi mrtvaci, mrtvaci koji se
kreu... Ubiju te bez razmiljanja, ionako si ve mrtav..."
Maloljetni elnici, kamikaze klana koji nee ginuti ni za koju religiju
osim za novac i mo, pod svaku cijenu, u obranu jedinog oblika ivota koji
ita vrijedi.
***
Tijekom noi 21. sijenja, iste noi kad je uhien Cosimo Di Lauro,
pronaeno je tijelo Giulija Ruggiera. Pronali su izgorjeli automobil, tijelo
na vozakom mjestu. Obezglavljeno. Glava je bila na stranjem sjedalu.
Otpiljena. Nije bila odrubljena udarcem sjekire, nego otpiljena cirkularnom
nazubljenom pilom kojom se koriste kovai za bruenje zavarenih spojeva.
Najstravinija alatka, ali upravo zato najoitija. Najprije se ree meso, a
zatim se skri vratna kost. Zacijelo su posao obavili na licu mjesta, jer tlo je
bilo posuto trunkama mesa koje su izgledale kao tripice. Istraga nije jo ni
poela, a svi u zoni bili su uvjereni da je rije o poruci. Simbolu. Cosimo
Di Lauro nije mogao biti uhien bez dojave. Ono prepolovljeno tijelo bio je
u mati svih izdajnik. Samo onaj tko je prodao glaveinu mogao je tako
zavriti. Presuda je izvrena prije nego to je istraga i zapoela. Nevano je
koliko je presuda pravedna ili tek na tragu slutnje. Gledao sam onaj
automobil i onu glavu ostavljene u Ulici Huga Pratta a da nisam siao s
Vespe. Do uiju su mi dopirale pojedinosti o tome kako je tijelo zapaljeno,
a glava otpiljena, o tome kako su mu usta napunili benzinom, meu zube

stavili fitilj, zapalili ga pa ekali da mu lice eksplodira. Upalio sam Vespu i

otiao.
***
Kad sam 24. sijenja 2005. stigao na mjesto dogaaja, leao je na
ploicama, mrtav. Okupilo se mnotvo karabinjera koji su se nemirno
ushodali pred duanom gdje se zbio prepad. Jedan od bezbrojnih. "Svakog
dana jedan mrtvac, to je napuljski napjev", kae u prolazu neki djeak sav
napet. Zastane, skine kapu za mrtvaca kojeg i ne vidi, i ide dalje. Kad su
uli u duan, ubojice su ve stezali drke pitolja u rukama. Bilo je jasno da
nisu doli otimati nego ubiti, kazniti. Attilio se pokuao sakriti iza tezge.
Znao je da od toga nema nikakve koristi, ali nadao se da e barem pokazati
da nije naoruan, da nema veze s tim, da nije nita uinio. Moda je shvatio
da su ona dvojica militaristi camorre, rata Di Laurovih. Pucali su u njega,
ispraznili spremnike i nakon "posla" su izali, kau mirno, kao da su kupili
mobitel a ne pogubili ovjeka. Attilio Romano ostao je leati. Krv na sve
strane. Gotovo kao da mu je dua iscurila kroz rupe od tanadi koja ga je
izreetala po cijelome tijelu. Kad vidi toliku krv na podu, pone se pipati,
provjerava da nisi i sam ranjen, da meu onom krvlju nije i tvoja, pone
zapadati u psihotinu tjeskobu, nastoji se uvjeriti da nema rane po tijelu,
da nisi sluajno pogoen a da nisi ni primijetio. A svejedno ne vjeruje da
u ovjeka moe stati tolika krv, uvjeren si da je u tebi sasvim sigurno ima
mnogo manje. Kad si se uvjerio da ona krv nije istekla iz tebe, nije ti
dovoljno: osjea se prazno premda krvari netko drugi. I sam postane
hemoragija, osjea kako ti noge poputaju, jezik ti se lijepi, osjea ruke
kako ti se tope u onome gustom jezeru, eli da ti netko pogleda oi, da
provjeri jesi li anemian. Htio bi zaustaviti nekog bolniara, zamoliti
transfuziju, htio bi da ti je eludac manje zgren pa da pojede neki
odrezak, ako uspije sprijeiti povraanje. Mora sklopiti oi i ne disati.
buka je ve upila miris zgruane krvi sobe, koji podsjea na zahralo
eljezo. Mora otii, biti vani, izai na zrak prije nego to krv pospu
piljevinom jer takva mjeavina stvara stravian smrad pred kojim poputa
svaki otpor povraanju.
Stvarno si nisam mogao objasniti zato sam opet odluio doi na jo
jedno mjesto prepada. Ali u jedno sam bio siguran: nije vano iscrtati to to
se dogodilo, rekonstruirati stravinu dramu koja se odvila. Nema smisla
pratiti tragove baruta, krugove iscrtane kredom oko ostataka ahura, koji
gotovo podsjeaju na djeju igru pikulama. Naprotiv, treba shvatiti je li ita
preostalo. Moda tome uem u trag. Nastojim shvatiti preivljava li jo to

ljudsko; postoji li staza, tunel prokopan trudom crva postojanja koji bi

mogao zaviriti u rjeenje, u odgovor koji daje stvarni smisao onome to se
dogaa.
Kad su stigli lanovi obitelji, Attilijevo je tijelo jo lealo na podu.
Dvije ene, moda supruga i majka, ne znam. Hodaju zagrljene, vrsto
stisnute, priljubljenih ramena, jo se jedine nadaju da nije ono to su ve
shvatile i dobro znaju da jest. Ali podupiru se jedna o drugu netom prije
suoenja s tragedijom. U tim se trenucima u koracima supruga i majki
prema toki susreta sa skvrenim tijelom osjea iracionalna, suluda, naivna
vjera u ljudsku udnju. Nadaju se, nadaju, nadaju i opet nadaju da je rije o
nekoj pogreci, lanim glasinama, nesporazumu s narednikom karabinjera
koji je javio o prepadu i ubojstvu. Kao da ako stvarno vjeruju u neto, to
doista moe promijeniti tijek dogaaja. U tom trenutku krvni pritisak nade
dosee apsolutni vrhunac. Ali nema pomoi. Krici i jecaji pokazuju snagu
pritiska zbilje. Attilio lei na podu. Radio je u prodavaonici za telefoniju i u
pozivnom centru da popuni prihode. On i njegova supruga Natalia nisu jo
imali djece. Nije jo bilo vremena, moda nije bilo financijskih mogunosti
da ga izdravaju, ili su moda ekali mogunost da ga podiu negdje
drugdje. Dani su prelijetali u satima provedenima u poslu, a kad se nalo
mogunosti i neke utede, Attiliju se uinilo pametnim uloiti u duan u
kojem ga je snala smrt. Drugi je partner naime u dalekom srodstvu s
Parianteom, bossom Bacolijevim, bivim ovjekom Di Laurovih, jednom
od onih koji su mu se suprotstavili. Attilio to ne zna ili tome umanjuje
vanost, pouzdaje se u svojeg partnera, dovoljno mu je znati da je osoba
koja ivi od svojega zanata, koja radi mnogo i previe. Na kraju krajeva,
ovdje se ne odluuje o vlastitoj sudbini, a posao kao da je povlastica, neto
to se ne puta kad se pronae, gotovo kao srea koja ti se osmjehnula,
naklonjena sudbina koja te nije zaobila, makar te taj posao drao izvan
kue trinaest sati dnevno, makar ti ostavljao samo pola nedjelje slobodno i
davao tisuu eura mjeseno, to ti jedva dostaje za otplatu rate zajma. Ma
kako doao do posla, treba na njemu biti zahvalan, a ne postavljati previe
pitanja sebi i sudbini.
Ali netko baci crv sumnje. Tako se tijelo Attilija Romanoa nalo u
situaciji da bude pribrojeno militantima camorre pobijenima ovih mjeseci.
Tijela su ista, ali su uzroci smrti razliiti makar su pala na istom frontu.
Klanovi zakljuuju tko si, koju ulogu ima u riziku ratnog sukoba. Uloge se
odreuju neovisno o volji pojedinca. Kada vojske izau na ulice, nemogue
je slijediti ikakvu dinamiku izvan okvira njihove strategije, a smisao joj

pridaju oni, kao i motive i uzroke. U tom trenutku prodavaonica u kojoj je

Attilio radio bila je odraz ekonomije vezane za panjolce, a tu je
ekonomiju trebalo poraziti.
Natalia, Nata kako ju je zvao Attilio, oamuena je tragedijom. Samo
je etiri mjeseca bila u braku ali neutjena je, na sprovod nije | doao
predsjednik republike, nema ministra ni gradonaelnika da je dre za ruku.
Moda je bolje tako, poteena je institucionalne predstave. Oko Attilijeve
smrti lebdi nepravedna sumnja. Ta je sumnja preutno priznavanje poretka
camorre. Ve tko zna koja suglasnost s potezima klana. Ali kolege iz
Atilina telefonskog centra, kako su ga zvali zbog njegove estoke volje za
ivotom, organiziraju bakljade i prkosne mareve iako se za vrijeme
mimohoda dogaaju novi prepadi i krv opet tee ulicom. Nastavljaju dalje,
pale svijee, daju na znanje, oslobaaju se svakog stida, otklanjaju svaku
sumnju. Atila je ubijen na radnom mjestu i s camorrom nije imao nikakve
veze.
Ali nakon svakog prepada teret sumnje pada na svakoga. Klanski je
stroj presavren. Ne grijei se, samo se kanjava. Tako se vjeruje klanu, a
ne obitelji koja ne razumije, ne kolegama s posla koji ga poznaju, ne
biografiji pojedinca. U ovome ratu ljude se drobi bez i najmanje krivnje,
svrstavaju se meu popratne rtve ili meu mogue krivce.
Dario Scherillo, dvadeset est godina, ubijen je 26. prosinca 2004.,
pogoen u vonji na motociklu u glavu i grudi, ostavljen da umre na cesti u
vlastitoj krvi, koja mu je potpuno natopila koulju. Nevin mladi. Dovoljno
je to je bio iz sela Casavatore koje razdire ovaj sukob. Jo traje utnja,
neshvaanje. Nikakva natpisa, ploe, ni obiljeja. "Kad pogine od ruke
camorre, nikad se ne zna", kae mi jedan starac koji se prekriio kod mjesta
gdje je Dario pao. Nema svaija krv istu boju. Dariova je
crvenkastoljubiasta i ini se da jo tee. Nabacana piljevina ne uspijeva je
upiti. Nakon nekog vremena, automobil iskoristi prazno mjesto i parkira se
na krvavu mrlju. Svemu je kraj. Sve ostaje pokriveno. Ubili su ga da upute
poruku selu, poruku od mesa umetnutu u omotnicu od krvi. Kao u Bosni,
Aliru, Somaliji, kao u bilo kojem neurednom unutarnjem ratu, kad je teko
dokuiti kojoj strani pripada, dovoljno je ubiti susjeda, psa, prijatelja ili
lana obitelji. Slutnja o srodstvu ili slinost dovoljan su razlog da netko
postane meta. Dovoljno je proi nekom ulicom pa da bude legitimiran
olovom. Vano je sabiti to je mogue vie boli, tragedije i uasa. S
jedinim ciljem da se pokae apsolutna mo, neosporna sila, nemogunost
suprotstavljanja pravoj vlasti, zbiljskoj, premonoj. Sve dok ne prijee u

naviku razmiljati kao i oni koji se mogu naljutiti zbog jedne geste ili rijei.
Budite pozorni, oprezni, tihi, da spasite ivu glavu, da ne dirnete
visokonaponsku icu osvete. Dok su me udaljavali, dok su odnosili Attilija
Romanoa, poeo sam shvaati. Shvaati zato zabrinutost ne naputa
pogled moje majke koja ne razumije zato ne odlazim odavde, zato ne
bjeim, zato nastavljam ivjeti u ovim predjelima pakla. Nastojao sam
zabiljeiti koliki su pali, poginuli i strijeljani otkad sam roen.
Ne treba brojiti mrtve da bi se shvatilo poslovanje camorre, tovie
oni ne ukazuju toliko na stvarnu mo, ali su najvidljiviji trag i najbre nas
navode na razmiljanje elucem. Zapoinjem raunicu: godine 1979.
stotinu mrtvih, 1980. sto etrdeset, 1981. sto deset, 1982. dvjesto ezdeset
etiri, 1983. dvjesto etiri. 1984. sto pedeset pet, 1986. sto sedam, 1987.
sto dvadeset sedam, 1988. sto ezdeset osam, 1989. dvjesto dvadeset osam,
1990. dvjesto dvadeset dva, 1991. dvjesto dvadeset tri. 1992. sto ezdeset,
1993. sto dvadeset, 1994. sto petnaest, 1995. sto etrdeset osam, 1996. sto
etrdeset sedam, 1997. sto trideset, 1998. sto trideset dva, 1999. devedeset
jedan, 2000. sto osamnaest, 2001. osamdeset, 2002. ezdeset tri, 2003.
osamdeset tri, 2004. sto etrdeset dva, 2005. devedeset.
Tri tisue esto mrtvih od mojeg roenja. Camorra je pobila vie nego
sicilijska mafija, vie nego 'ndrangheta, vie nego ruska mafija, vie nego
albanske obitelji, vie nego ETA u svim atentatima u panjolskoj i IRA u
Irskoj, vie nego Crvene brigade, nego NAR i vie nego u svim pokoljima
koje je vlast poinila u Italiji. Camorra je pobila vie od svih. Zamiljam
kartu svijeta, kakva se esto vidi u novinama. Uvijek se nade u nekom
broju asopisa "Le Monde Diplomatique", ona karta na kojoj su buktinjom
prikazane sve toke na svijetu gdje se odvija neki sukob. Kurdistan, Sudan,
Kosovo, Istoni Timor. Oko tad zirne prema junoj Italiji da potrai hrpe
mesa koje se gomilaju u svakome ratu kad su u pitanju camorra, mafija,
'ndrangheta. Sacra Corona Unita u Apuliji i Basilischi u Lukaniji. Ali tamo
ni plamika, nije nacrtano nita. Ovo je srce Europe. Ovdje se stvara glavni
dio nacionalne ekonomije. Strategija je sporedna. Vano je da topovsko
meso ostane vezano za predgraa, utrpano meu labirinte od betona i
smea, u tvornice na crno i skladita koke. I da nitko ne die glas, da sve
izgleda kao rat meu gangsterima, meu odrpancima. Tada shvati
podsmijeh prijatelja koji su emigrirali, koji se vraaju iz Milana ili Padove i
ne znaju to si postao. Odmjeravaju te od glave do pete, mjerkaju
specifinu teinu da prosude jesi li chiachiello ili bbuono. Propalica ili

kamorist. Zna koji si smjer odabrao kod ravanja ulica i ne vidi nita
dobro na kraju puta.
Vratio sam se kui, ali nisam nalazio mira. Izaoh i potrah, brzo,
sve bre, koljena su mi se izvrtala, pete su mi se sudarale sa stranjicom,
ruke kao da su se oslobodile i trzale su se kao u kakvog lutka. Trati, trati,
i samo trati. Srce mi je tuklo, slina mi je u ustima potopila jezik i prekrila
zube. Osjeao sam krv kako mi nadima karotide, nakuplja se u grudima,
ostao sam bez daha, kroz nos sam usrkao sav mogui zrak koji sam odmah
zatim izbacio poput bika. Nastavih trati, osjeajui kako mi se ruke lede, a
lice gori. Sklopljenih oiju. Bilo mi je kao da je sva ona krv to je tekla po
zemlji kao iz pokvarene slavine, ula u mene, u moje tijelo.
Napokon stigoh do mora. Skakao sam po hridima, mrak je bio proet
maglom, nisu se vidjela ni svjetla brodova koji su presijecali zaljev. More
se mrekalo, dizali su se valovi. inilo se kao da ne ele dirnuti kaljuu
obalnog pojasa, ali nisu se vraali ni u vrtlog daleke puine. Ostajali su
nepokretni usred gibanja vode, uporno su odolijevali nemoguom
nepokretnou drei se za svoje zapjenjene kreste, ne znajui vie gdje
more prestaje biti more.
***
Nakon nekoliko tjedana poeli su stizati novinari. Odasvud,
nenadano camorra se opet pojavila na podruju gdje se mislilo da postoje
samo jo bande i depari. Secondigliano je u nekoliko sati dospio u sredite
pozornosti. Posebni izvjestitelji, fotoreporteri najvanijih agencija, ak i
stalni tabor BBC-a. Neka se djeca slikaju uz snimatelja koji na ramenu nosi
videokameru na kojoj je istaknut logo CNN-a. "Isti kao i oni kod Sadama",
smijulje se u Scampiji. Dok ih snimaju one kamere, ini im se da su
preneseni u sredite gravitacije svijeta. Pozornost koja kao da tim
prostorima prvi put odaje priznanje stvarnog postojanja. Nakon dvadeset
godina zanemarivanja pokolj u Secondiglianu skree pozornost na
camorru. Sjeverno od Napulja rat ubija brzo, potuje kriterije novinarske
kronike. U neto vie od mjesec dana ostavlja desetke i desetke rtava. Kao
da to ini namjerno, tako da za svakog dopisnika bude po jedan mrtvac.
Uspjeh za sve. Poslana je masa staista da steknu iskustvo. Posvuda su
nicali mikrofoni radi obavljanja razgovora s raspaivaima, da snime
mrani odrezani profil Vela. Poneki ak uspije obaviti razgovor s moguim
preprodavaima, tako da ih snimaju s lea. Ali gotovo svatko daje pokoji
novi ovisnicima voljnima da isfrfljaju svoju priu. Dvije djevojke, dvije
novinarke poziraju svojem snimatelju ispred olupine izgorjelog automobila

koja jo nije uklonjena. Suvenir iz prvog rata s kojeg su izvjetavale. Jedan

francuski novinar telefonirao mi je pitajui me treba li nositi pancirni
prsluk budui da je htio fotografirati vilu Cosima Di Laura. Ekipe su se
vozile u automobilima, slikale, snimale, poput istraivaa praume, sve je
pretvoreno u scenografiju. Neki drugi novinari kretali su se s pratnjom.
Najgore je izvjetavati o Secondiglianu s policijom u pratnji. Scampia nije
nepristupana, mo ove lokacije za preprodaju narkotika upravo i jest u
potpunoj i svakome zajamenoj pristupanosti. Novinari koji se kreu s
pratnjom vide isto ono to bi mogli nai u vijestima dobivenima od
novinskih agencija. Kao da su pred svojim redakcijskim PC-ima, s jedinom
razlikom to se kreu.
Vie od stotinu novinara u neto manje od dva tjedna. Najednom
najvea trnica droge u Europi postoji. ak su i policajci zatrpani
zahtjevima, svi ele sudjelovati u operacijama, vidjeti barem jednog
uhienog raspaivaa, jednu pretraenu kuu. Svi ele u petnaestominutni
prilog ugurati neku sliku zaplijenjenih lisiina ili strojnice. Mnogi se
slubenici nastoje rijeiti raznih izvjestitelja i novopeenih istraivakih
novinara vodei ih da fotografiraju policajce u civilu koji glume da su
preprodavai. I to je nain da im se prui ono to ele a da se ne izgubi
previe vremena. Najgore mogue u to je mogue manje vremena.
Najgore od najgoreg, strahota strahote, prenositi tragediju, krv, utrobu, hice
iz mitraljeza, skrene lubanje i spaljeno meso. Najgore to javljaju samo je
otpad od najgoreg. Mnogi reporteri vjeruju da su u Secondiglianu pronali
europski geto, krajnju bijedu. Ali odole li elji da pobjegnu, primijetit e da
stoje pred stupovima gospodarstva, skrivenim rudnikom, tamom iz koje
ustreptalo srce trita crpi snagu.
Televizijski izvjestitelji upuivali su mi nevjerojatne prijedloge. Neki
su me molili da si na uho montiram minijaturnu kameru i da hodam
ulicama "znam ve kojima", slijedim osobe "znam ve koje". Matali su o
tome da iz Scampije dobiju realistiku emisiju u kojoj e snimiti ubojstvo i
raspaavanje droge. Jedan mi je scenarist pokazao rukopis koji je
sadravao priu o krvi i smrti, u kojoj je vrag novoga doba zaet u etvrti
Trei svijet. Mjesec sam dana svake veeri besplatno jeo na raun
televizijskih ekipa koje su iznosile apsurdne prijedloge da se domognu
podataka. U Secondiglianu i Scampiji za trajanja krvavog pohoda nastala
je prava industrija vodia, slubenih tumaa, uhoda, indijanskih tragaa u
rezervatu camorre. Mnotvo djeaka razvilo je posebnu tehniku. Motali su
se oko novinarskih baza pretvarajui se da raspaavaju ili straare. im bi

netko smogao hrabrosti da im prie, pokazali bi se spremnima da govore,

objanjavaju, putali da ih snimaju. Odmah su redali tarife. Pedeset eura za
priu, sto eura za obilazak prodajnih lokacija, dvjesto za ulazak u kuu
nekog raspaivaa koji stanuje u Velama.
Da bi se razumio zlatni krug, nije dovoljno gledati grumen ili rudnik.
Treba krenuti od Secondigliana i slijediti tragove klanskih carstava.
Camorrini ratovi stavljaju na zemljopisnu kartu sela kojima vladaju obitelji
klana, kampanijsko zalee, krajeve oskudice, podruja koja neki zovu
Daleki zapad Italije i koja su prema jednoj sumornoj legendi bogatija
mitraljezima nego vilicama. Ali osim nasilja koje se javlja u odreenim
trenucima, ovdje se stvara eksponencijalno bogatstvo od kojeg ovi krajevi
vide tek daleki plamsaj. Ali o svemu tome na televiziji ni rijei. Reportae
sadre samo estetiku napuljskog predgraa.
***
Dana 29. sijenja ubijen je Vincenzo De Gennaro, a 31. Vittorio
Bevilacqua u jednoj prodavaonici delikatesa. Dana 1. veljae pobijeni su
Giovanni Orabona, Giuseppe Pizzone i Antonio Patrizio. Pali su na staru ali
uvijek uspjenu varku: ubojice su se prikazali kao policajci. Giovanni
Orabona bio je dvadesettrogodinji napada u nogometnom klubu Real
Casavatore. Hodali su kad ih je zaustavio automobil. Na krovu je imao
sirenu. Izala su dvojica s policijskim iskaznicama. Momci nisu pokuali
pobjei niti su pruili otpor. Znali su kako se moraju ponaati. Putaju ih da
im stave lisice i ulaze u vozilo. Negdje zatim naglo stanu i iskrcaju ih. Njih
trojica moda nisu odmah shvatila, ali kad su vidjeli pitolje, sve je bilo
jasno. Bio je to prepad. Nisu bili policajci, nego panjolci. Pobunjenika
skupina. Dvojica, niice, ustrijeljeni u glavu, na mjestu mrtvi. Trei je,
prema tragovima pronaenima na mjestu dogaaja, pokuao pobjei s
rukama svezanima na lea i glavom kao jedinim utegom za ravnoteu.
Padne. Opet ustane. Opet padne. Stignu ga, stave mu cijev automatskog
oruja u usta. Le je imao polomljene zube, momak je pokuao zagristi
cijev pitolja, nagonski, kao da e je odgristi.
***
Dana 27. veljae iz Barcelone se proula novost o uhienju Raffaelea
Amata. Igrao je u kasinu ajnc, nastojao se rijeiti vika sredstava.
Di Laurovi su uspjeli dohvatiti jedino njegova roaka Rosarija spalivi mu
kuu. Amato je prema optubama napuljskog suda bio karizmatini elnik
panjolaca. Odrastao je upravo u ulici Cupa dell'Arco, ulici Paola Di Laura
i njegove obitelji. Amato je postao kljuni voditelj kad je poeo

posredovati u prometu droge i voditi etonska ulaganja. Prema tvrdnjama

pokajnika i istragama Protumafije, uivao je neogranien kredit kod
meunarodnih trafikanata, i uspijevao je uvoziti na tone kokaina. Kad su ga
policajci s navuenim crnim kapama oborili licem prema podu, Raffaeleu
Amatu to nije bio prvi put. Bio je uhien u hotelu u Casandrinu, zajedno s
jo jednim zamjenikom iz skupine i albanskim trafikantom na veliko,
kojem je u poslovima pomagao tuma par excellence: neak jednog
ministra iz Tirane.
***
Dana 5. veljae na redu je Angelo Romano. Dana 3. oujka Davide
Chiarolanza ubijen je u Melitu. Poznavao je ubojice, moda su mu ak
ugovorili sastanak. Skonao je dok je pokuavao pobjei prema svojem
automobilu. Ali krvavi pohod ne uspijevaju zaustaviti ni sud ni policija ni
karabinjeri. Snage reda slue kao tampon, veu im ruke, ali ne uspijevaju
zaustaviti ratno krvoprolie. Dok tisak prati crnu kroniku spotiui se na
tumaenja i procjene, jedan napuljski dnevnik uspijeva prenijeti vijest o
paktu izmeu panjolaca i Di Laurovih, o mirovnom sporazumu koji
odmah stupa na snagu, zapeaenom posredstvom klana Licciardi. Taj pakt
htjeli su drugi sekondiljanski klanovi, a moda i drugi camorrini karteli,
koji su se bojali da e sukob naruiti desetljetnu utnju o njihovoj moi.
Nuno je iznova omoguiti pravosuu da nastavi zanemarivati podruja
koncentriranog kriminala. Pakt nije sastavio nikakav karizmatini boss u
zatvorskoj eliji u gluho doba noi. Nije potajno razdijeljen nego je
objavljen u novinama, u dnevnom listu. U lanku koji potpisuje Simone Di
Meo, objavljenom u listu "Cronache di Napoli" od 27. lipnja 2005. Mogao
se proitati, razumjeti, shvatiti. Evo objavljenih toaka sporazuma:
1)
Separatisti trae povratak prostorija u Scampiji i
Secondiglianu ispranjenih izmeu studenog i sijenja.
Oko osamsto ljudi bilo je prisiljeno pred oruanom
skupinom Di Laurovih napustiti kue.
2)
Monopol Di Laurovih na tritu droge je razbijen. Nema
povratka. Teritorij mora biti podijeljen na jednake
dijelove. Provincija ide separatistima, a Napulj Di
Laurovima.
3)
Separatisti e se moi sluiti vlastitim kanalima za uvoz
droge bez daljnjeg obaveznog posredstva Di Laurovih.

4)

Osobne osvete odvojene su od poslovanja, odnosno

poslovanje je vanije od osobnih pitanja. Ako se tijekom
iduih godina ostvare kazne vezane za krvnu osvetu, one
nee rasplamsati neprijateljstva nego e ostati u privatnoj
sferi.
Boss sekondiljanskih bossova zacijelo se vratio. Vian je posvuda, od
Apulije do Kanade. Tajne slube mjesecima rade na tome da ga uhvate.
Paolo Di Lauro ostavlja tragove za sobom, sitne, nevidljive, kao to je bila i
njegova mo prije krvne osvete. Po svoj prilici podvrgnuo se operaciji u
klinici u Marseilleu, istoj koja je ugostila bossa Cosa nostre, Bernarda
Provenzana. Vratio se da zapeati mir ili ogranii tetu. Tu je, ve se osjea
njegova blizina, ozraje se promijenilo. Iezli boss nestao na deset godina,
onaj koji se prema telefonskom razgovoru jednoga lana "morao vratiti,
makar riskirao da zavri u zatvoru". Boss sablast, lica nepoznata ak i
lanovima. "Molim te, daj mi da ga vidim, makar na trenutak, samo jedan,
pogledat u ga i otii", molio je jedan lan bossa Maurizija Prestierija.
Paola Di Laura uhvatili su u ulici Canonico Stornaiuolo, 16. rujna
2005. u skromnoj kui Fortunate Liguori, ene jednoga lana nieg ranga.
Anonimna kua kao i ona u kojoj se skrivao njegov sin Cosimo. U
betonskoj praumi najlake je kamuflirati se, u kuama nalik na sve ostale
nitko te ne vidi niti govori o tebi. U urbanoj okolini potpuno si nevidljiv,
grad kao skrovite nudi anonimnost veu od otvora u podu ili dvostrukog
dna. Paolo Di Lauro bio je zamalo uhien na svoj roendan. Najvei mu je
izazov bio vratiti se kui i jesti u krugu obitelji, s policijom polovice
Europe za petama. Ali netko ga je na vrijeme upozorio. Kad su karabinjeri
upali u obiteljsku vilu, zatekli su namjeteni stol s jednim praznim
mjestom. Ali ovoga puta posebne snage karabinjera, ROS, idu na sigurno.
Kad su upali u kuu, karabinjeri su nemirni. etiri su sata ujutro, za njima
je cijela no promatranja. Ali boss ne reagira, tovie, smiruje ih.
"Uite... ja sam miran... nema nikakvih problema."
Dvadeset vozila prati automobil u kojem ga odvoze, k tome etiri "'zeca",
motocikla koji kre put i paze da sve bude mirno. Povorka uri, boss je u
blindiranom vozilu. Mogue su tri rute za njegov prijevoz u vojarnu: ili
preko ulice Capodimonte pa brzo ulicom Pessina i preko Danteova trga, ili
zaprijeiti pristup korzu Secondigliano i poi zaobilaznicom prema
Vomeru, a u sluaju najvee opasnosti predvidjeli su slijetanje helikoptera
koji bi ga prevezao zranim putem. Motocikli javljaju da se uz trasu nalazi
sumnjiv automobil. Svi su oekivali zasjedu. Ali bio je to lani alarm.

Sprovode bossa u karabinjersku vojarnu u ulici Pastrengo, u srcu Napulja.

Helikopter slijee i die prainu i zemlju s lijeha u sreditu trga kovitlajui
ih u zraku zajedno s plastinim vreicama, papirnatim rupiima i
listovima iz novina. Vrtlog smea.
Nema nikakvih incidenata. Ali treba razglasiti uhienje, pokazati da
je uspjelo uhvatiti neuhvatljivog, uhititi bossa. Kad je stigla arena kolona
blindiranih automobila i kad su karabinjeri vidjeli da novinari ve ekaju
na ulazu u vojarnu, zajahali su vrata automobila, sjeli na prozorie kao na
sedla, razmahivali se pitoljima, navlaili maskirne kape na lica i
karabinjerske pancirne prsluke. Nakon uhienja Giovannija Brusce nema
karabinjera i policajca koji ne eli pozirati u tom poloaju. Davali su
oduka noima provedenima na eki, iskazuju zadovoljstvo zbog
uhvaenog plijena. Odjel za odnose s javnou mudro je sauvao prostor na
naslovnim stranicama. Kad je Paolo Di Lauro izaao iz vojarne, nije imao
drsko dranje svojega sina Cosima, nego se grbio, obarao glavu, nudei
kamerama i fotoaparatima samo elu. Moda je to samo nain da se zatiti.
Pustiti da ga iz svakog kuta fotografiraju stotine objektiva i snime deseci
kamera znailo bi pokazati lice cijeloj Italiji, susjedima u kui u kojoj je
stanovao moda razotkriti da su ga vidjeli, da su bili u njegovoj blizini.
Bolje ne olakavati istragu, bolje ne razotkriti vlastite tajnovite staze. Ali
neki njegovu pognutu glavu tumae kao obian pokazatelj da ga smetaju
bljeskalice i kamere, da ga smeta to je sveden na ivotinjicu koja se okolo
pokazuje.
Nakon nekoliko dana Paolo Di Lauro doveden je pred sud, u dvoranu
215. Zauzeo je svoje mjesto pred publikom sastavljenom od rodbine.
Jedina rije koju je boss izrekao bila je "prisutan". Sve je ostalo izraavao
utke. Kretnje, pogledavanja, migovi i smijeci postali su nijema sintaksa
kojom komunicira iz svojega kaveza. Pozdravlja, odgovara, uvjerava. Iza
mojih lea sjeo je neki sjedokosi grmalj. inilo mi se da Paolo Di Lauro
gleda ravno u mene, ali zapravo je fiksirao ovjeka iza mene. Gledali su se
nekoliko trenutaka, a zatim mu boss namigne.
Izgledalo je da su mnogi, douvi vijest o uhienju, doli pozdraviti
bossa kojega godinama nisu mogli susresti zbog njegova skrivanja. Paolo
Di Lauro nosio je traperice i tamni demper. Na nogama cipele Paciotti,
kakve nose svi upravitelji klana na ovim prostorima. Straari su mu
oslobodili ruke, skinuli su lisice i katanac. Ima kavez samo za sebe. U
dvoranu je dovedena sva krema klanova sjevernog Napulja: Raffaele
Abbinante, Enrico D'Avanzo, Giuseppe Criscuoio, Arcangelo Valentino,

Maria Prestieri, Maurizio Prestieri, Salvatore Britti i Vincenzo Di Lauro.

Bossovi ljudi i bivi ljudi, sada podijeljeni u dva kaveza: odani i panjolci.
Najelegantniji je Prestieri, u plavoj jakni i svijetloplavoj oksfordskoj
koulji. On prvi iz kaveza prilazi zatitnom staklu koje ga dijeli od bossa.
Pozdravljaju se. Dolazi i Enrico D'Avanzo, ak si uspijevaju neto
proaptati kroz pukotine neprobojnog stakla. Mnogi ga voditelji nisu vidjeli
godinama. Njegov sin Vincenzo nije ga vidio otkad je 2002. postao
bjegunac i sklonio se u Chivasso u Piemontu gdje je uhien 2004.
Nisam skidao pogled s bossa. Svaki pokret, svaka grimasa dali bi mi
grae da cijele stranice ispunim tumaenjima, da zasnujem nova pravila
gramatike pokreta. Sa sinom je obavio udan nijemi razgovor. Vincenzo je
izbacio prstenjak lijeve ruke kao da pita: "Vjenani prsten?" Boss je preao
rukama sa svake strane glave, zatim je izveo pokret kao da dri upravlja
automobila i vozi. Nisam dobro odgonetavao te kretnje. Tumaenje koje su
mu dale novine bilo je da je Vincenzo oca upitao kako to da ne nosi prsten,
na to je otac odgovorio da su mu karabinjeri oduzeli sve zlato. Nakon
gesta, namigivanja, brzog micanja usana, pogledavanja i ruku priljubljenih
za blindirano staklo, Paolo Di Lauro gledao je sina, smijeei se. Poslae si
poljubac kroz staklo. Bossov odvjetnik na kraju sasluanja zamoli da im se
dopusti zagrljaj. Odobreno je. Nadziralo ih je sedam policajaca.
"Blijed si", ree Vincenzo, a otac mu odgovori, gledajui ga ravno u
oi: "Ovo lice nije dugo vidjelo sunca."
Bjegunci u trenutku uhienja esto budu na izmaku snaga. Stalno skrivanje
pokazatelj je nemogunosti da se uiva u vlastitom bogatstvu, a to bossove
jo vie vee za njihov glavni stoer koji postaje jedino pravo mjerilo
njihova ekonomskog i drutvenog uspjeha. Uz sustave zatite, neprirodnu i
mahnitu potrebu da se planira svaki korak, provodei vei dio vremena
izmeu etiri zida odakle moderiraju poslove i upravljaju njima, odbjegli
bossovi postaju zatoenici vlastitog poslovanja. Jedna mi je gospoda u
sudnici ispriala crticu o skrivanju Di Laura. Izgledom je mogla biti
profesorica, obojena tako da je vie bila utokosa nego plavokosa, s
vidljivim tamnim izrastom na razdjeljku. Kad je progovorila, glas joj je bio
promukao i dubok. Priala je kako se Paolo Di Lauro kree
Secondiglianom prisiljen sluiti se detaljnom strategijom. inilo se gotovo
da joj bossove potekoe zadaju bol. Povjerila mi je da je Di Lauro imao
pet automobila iste boje, modela i tablica. Slao bi svih pet kad je morao
nekamo ii, ali sjedio je dakako samo u jednome. Svih je pet imalo pratnju
i nitko od njegovih ljudi nije zasigurno znao u kojem je automobilu. Kako

bi koji izlazio iz vile, svi bi u koloni poli za njim. Siguran nain da se

izbjegne izdaja, ukljuujui i onu izravnu: javljanje da se boss kree.
Gospoda je to pripovijedala duboko potresena zbog muka i samoe ovjeka
vjeno prisiljenog da misli na to kako bi ga netko mogao ubiti. Nakon
tarantele gesta i zagrljaja, nakon pozdrava i namigivanja pripadnika
najokrutnije sile u Napulju, blindirano staklo koje je razdvajalo bossa od
ostalih bilo je puno otisaka ruku, masnih tragova, obrisa usana.
***
Manje od dvadeset etiri sata nakon uhienja bossa, na krunom toku
Arzana zateen je poljski djeak koji se, drhtei poput pruta, upinjao da u
smee baci golem paket. Poljak je bio sav krvav, a strah mu je oteavao
svaku kretnju. Paket je sadravao tijelo. Izmrcvareno, izmueno,
iznakaeno tako surovo te se inilo nemoguim da se u takvo to ovjek
moe pretvoriti. Manju bi tetu napravila mina da je tko mora progutati pa
da mu eksplodira u trbuhu. Bilo je to tijelo Edoarda La Monice, ali nisu se
vie razaznavale crte lica. Na licu su jo bile samo usne, ostatak je bio sav
smrvljen. Tijelo je bilo prosvrdlano rupama i oblijepljeno krvlju. Svezali su
ga, a zatim ga polako satima obraivali toljagom okovanom avlima. Svaki
udarac bio je rupa, udarci koji nisu samo lomili kosti nego i prodirali u
meso. avli su se zabijali u njega pa su upani van. Odrezali su mu ui,
odsjekli jezik, smrskali zglobove, iskopali oi odvijaem, naivo,
budnome, pri svijesti. Zatim su ga dokrajili stukavi mu lice maljem, a
noem su mu na usne urezali kri. Tijelo je trebalo zavriti na otpadu tako
da bude pronaeno istrunulo na smetlitu. Poruka ispisana u mesu svima je
bila jasna, premda je sadrana samo u tom muenju. Odrezali smo ti ui
kojima si uo gdje se boss skriva, slomili ti zglobove ruku kojima si primio
novac, iskopali smo ti oi kojima si ga vidio, odsjekli ti jezik kojim si
progovorio. Uniten ti je obraz u oima Sustava uinivi to to si uinio.
Usne na koje je urezan kri: zatvorene zauvijek vjerom koju si izdao.
Edoardo La Monica bio je nekanjavan. Ali imao je bremenito prezime.
Pripadao je jednoj od onih obitelji koje su Secondigliano pretvorile u
vlasnitvo camorre i poslovni rudnik. Obitelj s kojom je Paolo Di Lauro
nainio prve korake. Smrt Edoarda La Monice podsjea na smrt Giulija
Ruggiera. Obojica razderani, pedantno mueni samo nekoliko sati nakon
bossova uhienja. Izguljeni, izgaeni, raetvereni, oderani. Godinama nije
vieno vie ubojstava s tako revnom i krvavom simbolikom: od svretka
vladavine Cutola i njegova omiljenog ubojice Pasqualea Barre zvanog "'o
nimale", poznatog po tome to je u zatvoru ubio Francisa Turatella i zube

mu zario u srce nakon to ga je rukama iupao iz njegovih grudi. Ti su

rituali bili izumrli, ali sekondiljanska krvna osveta opet ih je iskopala
pretvorivi svaki pokret, svaki pedalj mesa, svaku rije u sredstvo ratnog
priopavanja.
***
Na tiskovnoj konferenciji slubenici ROS-a objavili su da je uhienje
provedeno nakon to je utvren identitet dobavljaice hrane koja je Di
Lauru nosila omiljenu ribu, morsku deveriku. Pria je zvuala vie nego
prikladno da razbije sliku Di Laura kao svemonoga bossa koji je pod
sobom drao stotine straara, a na kraju je dopustio da ga uhvate zbog
grene prodrljivosti. Nitko u Secondiglianu nije ni na trenutak prihvatio
priu o praenju deverike. Mnogi su prije vjerovali da je za uhienje
odgovorna jedino obavjetajna sluba SISDE. SISDE je doista
intervenirao, potvrdile su to i snage reda, ali prisutnost slube u
Secondiglianu bilo je teko i naslutiti, vrlo teko. U nekim odsjecima
kavanskih razgovora zamijetio sam natruhe neega to je uvelike bilo blizu
pretpostavci koju su slijedili mnogi izvjestitelji, naime da je SISDE stavio
razne osobe iz zone na platnu listu u zamjenu za obavijesti ili nemijeanje.
Ljudi su pijui kavu ili cappuccino s kroasanom izraavali ovakve misli:
"Budui da ti prima novce od Jamesa Bonda..."
Dvaput sam tih dana uo da se potajno ili u prenesenom znaenju
spominje 007, to je odve neznatno i apsurdno da bi se ita odatle
izvlailo, ali istovremeno previe je odstupalo da bi prolo nezamijeeno.
Strategija tajnih slubi pri uhienju Di Laura mogla se sastojati od
identificiranja tehniki odgovornih za izvidnike, potplatiti ih da premjeste
sve straare i nadzornike u druge zone tako da ne oglase alarm kojim bi
upozorili bossa. Obitelj Edoarda La Monice porie svaku njegovu
umijeanost, tvrdei da momak nije nikad bio u Sustavu, da se bojao
klanova i njihova naina poslovanja. Moda je platio glavom umjesto
nekoga drugoga iz svoje obitelji, ali kirurka tortura po svoj je prilici bila
smiljena za njega, a nije bila namijenjena nekome drugome preko njegova
tijela.
Jednoga sam dana vidio grupicu ljudi nedaleko od mjesta gdje je
pronaeno tijelo Edoarda La Monice. Jedan djeak pokazivao je svoj
prstenjak, a zatim je poeo micati ustima dodirujui glavu, ne isputajui
nikakva zvuka. Zaas mi u mislima, poput ibice zapaljene pred oima,
iskrsnu kretnje Vincenza Di Laura u sudnici, ona neobina kretnja,

neuobiajena, ono pitanje o prstenu prije svega ostaloga, nakon to

godinama nije vidio oca. Prstenje na napolitanskom narjeju "aniello".
Poruka je upuivala na Aniella de Monicu, a prstenjak na vjeru. Dakle
izdano povjerenje, kao da ukazuje na obiteljsku lozu izdaje. Gdje lei
odgovornost za uhienje. Tko je progovorio.
Aniello La Monica bio je patrijarh obitelji koju su godinama u etvrti
zvali "Anielli", kao to su obitelj Gionta di Torre Annunziata zvali i
"Valentini" prema bossu Valentinu Gionti. Prema izjavama pokajnika
Ruocca i Luigija Giuliana, Aniella La Monicu uklonilo je upravo njegovo
kume Paolo Di Lauro. Istina je da su svi ljudi iz obitelji La Monica u
redovima Di Laurovih. Ali ovo okrutno ubojstvo mogla bi biti osvetnika
kazna zbog smrti od prije dvadeset godina, osveta servirana hladna, ledena,
prokazivanje snanije od rafala metaka. Dugo pamenje, predugo.
Pamenje prisutno meu sekondiljanskim klanovima koji su se kasnije
uspeli na vlast, i meu stanovnicima same etvrti kojom vladaju, ali koje
ivi u glasinama, pretpostavkama i sumnjama kadrim da moda urode
posljedicama kao to je neko glamurozno uhienje ili izmrcvareno tijelo,
ali se nikad nee uobliiti u istinu. Istinu koja se uvijek uporno mora
protumaiti, hijeroglif koji je, kako te ue, bolje ne deifrirati.
***
Secondigliano se vratio u svoje vjene ekonomske mehanizme. Svi su
voditelji panjolaca i Di Laurovih bili u zatvoru. Na scenu su stupali novi
elnici zona, novi mladoliki voditelji poeli su poduzimati prve korake u
zapovjednikim sferama. Izraz krvavi pohod tijekom nekoliko mjeseci
nestao je i zamijenio ga je "Vijetnam".
"Onaj tamo, bio je u Vijetnamu... sad e valjda biti miran."
"Nakon Vijetnama ovdje svi premiru od straha..."
"Je li Vijetnam gotov ili nije?"
To su ulomci reenica koje su na mobitele izgovorili novi klanski
regruti. Razgovori koje su pratili karabinjeri doveli su do uhienja
Salvatorea Di Laura 8. veljae 2006., osamnaestogodinjeg bossova sina
koji je poeo voditi malu vojsku djearaca raspaivaa. panjolci su
izgubili bitku, ali po svoj su prilici postigli svoj cilj da postanu neovisni, s
vlastitim kartelom pod hegemonistikom vladavinom najmlaih.
Karabinjeri su presreli SMS koji je jedna djevojica poslala vrlo mladom
elniku lokacije uhienom za vrijeme krvavog pohoda, koji se vratio

raspaavanju im je izaao iz zatvora: "estitke na radu i povratku u etvrt,

ganuta sam tvojom pobjedom, estitam!"
Pobjeda je bila vojna, estitke zato to je bio na pravoj strani. Di
Laurovi su u zatvoru, ali sauvali su kou i posao, barem obiteljski.
Stanje se najedanput smirilo nakon pregovora izmeu klanova i
nakon uhienja. Kretao sam se iscrpljenim Secondiglianom, koji je
pregazilo previe ljudi, fotografiralo, snimalo, iskoristilo. Umornim od
svega. Zastao sam pred muralima Felicea Pignatara, pred licima sunaca,
lubanjama pomijeanima s klaunima. Murali koji su armiranom betonu
pridavali blagu i neoekivanu ljepotu. Najednom na nebu prasnu svjetla
vatrometa i gromko beskrajno praskanje. Novinarske ekipe koje su nakon
uhienja bossa demontirale opremu jurnule su da vide to se dogaa.
Dragocjena grada za posljednje javljanje: slavlje koje zahvaa cijele dvije
stambene zgrade. Ukljuili su mikrofone, reflektorima osvijetlili lica,
telefonirali urednicima da najave prilog o proslavama panjolaca zbog
uhienja Paola Di Laura. Priao sam da se raspitam to se dogaa, a jedan
mi djeak odgovori, zadovoljan to mu postavljam pitanje: "To je za
Peppina, probudio se iz kome". Peppino je prije godinu dana iao na posao
kad je njegova trokolica Ape kojom se vozio na trnicu, poela krivudati i
prevrnula se. Napuljske su ulice topive na vodi, i nakon dva sata kie
bazaltne ploe ponu plutati a asfalt se topi kao da je pomijean sa solju.
Ape se prevrnula i Peppino je doivio teak potres mozga. Morali su s
polja dovesti traktor da ga izvuku s nasipa gdje je zavrila Ape. Nakon
godinu dana provedenih u komi probudio se i nakon nekoliko mjeseci
puten je iz bolnice kui. etvrt je slavila njegov povratak. im je izaao iz
automobila, dok su ga jo smjetali u invalidska kolica, odmah je buknuo
vatromet. Djeica su pozirala dok su ga tapala po posve obrijanoj glavi.
Peppina je majka titila od dodira i poljubaca koji su predstavljali prevelik
napor za njegove okopnjele snage. Reporteri na mjestu dogaaja
telefonirali su opet redakcijama, obustavljali su sve. Serenada kalibrom .38
koju su namjeravali snimiti bila je obina proslava za djeaka koji se
probudio iz kome. Otili su natrag u svoje hotele, ali ja sam ostao. Uao
sam u Peppinovu kuu, kao padobranac na zabavi odve veseloj da se
propusti. Cijele sam noi sa svim stanarima zgrade nazdravljao Peppinovu
ozdravljenju. Sveari su bili ratrkani po stubama, na odmoritima i
otvorenim vratima. Stanovi su bili otvoreni, a stolovi puni svega, bez
obzira na to tko su vlasnici. Ispunjen vinom preuzeo sam ulogu kurira na
Vespi izmeu jednoga kafia koji je jo bio otvoren i Peppinova stana

snabdijevajui sve bocama crnog vina i Coca-Cole. Te je noi

Secondigliano bio tih i iscrpljen. Bez novinara i helikoptera. Bez izvidnika
i straara. Tiina od koje je ovjeku dolazila elja za snom, kao za
popodneva na pijesku s rukama pod glavom, daleko od svake misli.

ENE
Osjeao sam na sebi neki neodrediv miris. Poput smrada koji ti se
zavue u kaput kad ue u peenjarnicu, a kad izae, samo malko popusti
mijeajui se s otrovima iz ispunih cijevi. Moe se istuirati bezbroj puta,
satima se namakati u kadi s najmirisnijim solima i balzamima, ali nee ga
se otresti. I to ne zato to ti je uao u tijelo, poput znoja silovatelja, nego jer
shvati da je taj miris koji te proima bio ve prisutan u tebi; kao da je
isputen iz neke dotad jo nepobuene lijezde, uspavane lijezde koja
najedanput pone luiti pod djelovanjem istine prije negoli od straha. Kao
da u tijelu postoji neto kadro javiti nam kad nam pogled padne na istinu.
Pobudi sva ula. Bez posrednitva. Istinu koja nije ispriana, objavljena ni
fotografirana, nego je prisutna i nudi se. Shvatiti kako sve funkcionira,
kojim se tijekom kree sadanjost. Nikakvo razmiljanje ne moe
posvjedoiti istinu prema onome to je vieno vlastitim oima. Sjeanje
svakoga tko se naao licem u lice s camorrinim ratom krcato je premnogim
prizorima koji ne stanu u um pojedinano nego u hrpi, slojeviti i pobrkani.
Ne moe se pouzdati u oi. Camorrini ratovi za sobom ne ostavljaju
poruene zgrade, a piljevina brzo upija krv. Kao da si samo ti sve to vidio i
pretrpio, kao da je netko bio spreman uprijeti u tebe prstom i rei "nije
istina".
Nenormalnost klanskog rata - sukobljeni kapitali, investicije koje se
kolju, financijska nagaanja koja se prodiru - uvijek nalazi povod za
utjehu, osjeaj da se opasnost moe gurnuti drugamo te se sukob ini
dalekim, sasvim dalekim, dok se zapravo odvija u vlastitom predvorju.
Moe sve rasporediti po pretincima razuma koje polako stvara u sebi, ali
ne i mirise, njih se ne moe klasificirati, samo postoje. Tu su. Kao
posljednji tragovi batine minulog doivljaja. Ostali su mi u nosu, ne samo
miris piljevine i krvi, ni losion poslije brijanja militaristikih djeaka
nanesen na gole obraze, nego prije svega vonj enskih pomada. U
nosnicama mi se odrao teak miris dezodoransa, laka i slatkastih parfema.
ene su vjeno prisutne u dinamici klanske moi. Nisu sluajno u
sklopu krvavog sekondiljanskog pohoda smaknute dvije ene i to
surovou obino namijenjenom bossovima. Kao ni to to su stotine ena
izale na ulice da sprijee uhienja raspaivaa i straara, palile kante za
smee i povlaile karabinjere za laktove. Vidio sam djevojice kako tre
svaki put kad bi se na ulici stvorila neka kamera, sjurile bi se pred
objektive, smijeile se, pjevuile neto, nudile se novinarima za razgovor,

obilazile oko snimatelja da vide kakav je logo istaknut na kameri, pa da

znaju koja ih televizija snima. Nikad se ne zna. Netko ih je mogao
primijetiti i pozvati u neku emisiju. Ovdje se prilike ne nude nego se grabe
zubima, kupuju se, za njima se kopa. Moraju se istjerati na vidjelo. Tako je
i s dekima, nita nije preputeno sluaju susreta, mogunosti
zaljubljivanja. Svako je osvajanje strategija. Djevojke koje ne smiljaju
strategije dovode se u opasnost da budu lakoumne, s rukama posvuda i
jezicima dovoljno upornima da im prosvrdlaju stisnute zube. Pripijene
traperice, uske majice: sve mora ljepotu pretvoriti u mamac. Ponegdje je
ljepota zamka, makar i najugodnija zamka. Ali ako popusti, ako krene za
uitkom trenutka, ne zna to e zatei. Djevojka e biti utoliko bolja ako
uspije stei panju najboljeg, a kad joj upadne u zamku, zadrati ga,
odrati, trpjeti ga, progutati ga zaepljena nosa. Ali imati ga za sebe.
Cijelog. Jednom sam prolazio blizu kole. S jednog motora sila je mlada
djevojka. Silazila je polako da svi stignu dobro osmotriti motor, kacigu,
motociklistike rukavice i njezine usiljene izme u kojima je jedva
dosezala tlo. Podvornik, jedan od onih vjenih koji motre narataje djece,
prie joj i ree: "France', ti ve fai ammore? I to s Angelom, ta zna da e
zavriti u Poggiorealeu".
"Fa ammore" ne znai voditi ljubav nego zaruiti se. Taj Angelo
nedavno je uao u Sustav i nije obavljao sasvim nevane zadatke. Po
miljenju podvornika brzo e zavriti u zatvoru Poggioreale. I prije nego
to krene braniti svojeg deka, djevojka ima spreman odgovor.
Jedan od onih odgovora koje kao da ih drimo u rukavu: "Pa to onda ako
mi unato tome stie mjeseni obrok? Stvarno me voli..." Mjeseni obrok.
To je njezin prvi uspjeh. Ako joj deko i zavri u zatvoru, ona e dobivati
plau. Mjeseni obrok je plaa koju klan svaki mjesec daje obiteljima
svojih pripadnika. Uz zaruke, zarunica dobiva i pravo na mjeseni obrok,
premda je poeljno da bude i trudna. Ne nuno udana, dovoljno je imati
dijete, makar i u trbuhu. Ako si samo zaruena, ostavlja otvorenu opasnu
mogunost da se klanu predstavi neka druga djevojka koju je momak
moda dotad skrivao, djevojka za koju se nije ni znalo. U tom je sluaju na
klanskom elniku zone da odlui hoe li mjeseni obrok dijeliti dvije ene,
to je nezgodno jer stvara velike napetosti meu obiteljima, ili pak lanu
moe prepustiti da odlui kojoj ga djevojci dati. On u najveem broju
sluajeva odluuje da se mjeseni obrok ne daje nijednoj, nego se
preusmjeri ravno obitelji zatvorenika i tako se jednostavno rijei problem.
Brak i porodiljstvo elementi su koji jame plau. Novac se gotovo uvijek

predaje na ruke i tako se izbjegava ostavljanje tragova na tekuem raunu

koji se mogu pratiti. Donose ga "podmorniari". Podmorniar je osoba
zaduena za dostavu mjesenog obroka. Zovu ih tako jer se vuku po dnu
ulice. Ne upadaju nikad u oi, ne smije im se lako ui u trag da ne bi bili
meta ucjene, stavljeni pod pritisak, opljakani. Naglo izrone s ulice, u iste
stanove dolaze uvijek drugim putovima. Podmorniar vodi plae najniih
razina u klanu, dok se voditelji radi svota koje im s vremena na vrijeme
zatrebaju obraaju izravno blagajnicima. Podmorniari nisu sastavni dio
Sustava, ne primaju se u lanove da ne bi voenje plaa mogli iskoristiti
kao osnovu i poeljeli se uspinjati u klanu. U pravilu su to umirovljenici,
trgovaki raunovoe, knjigovoe u duanima, koji radei za klan steknu
jo jednu plau popunjavajui tako mirovinu, a prvenstveno nalazei
razloga da izau iz kue umjesto da trunu pred televizorom. Kucaju svakog
28. u mjesecu, polau svoje plastine vreice na stolove, a onda iz
unutranjosti kaputa, iz pretrpanog depa, vade papirnatu omotnicu na
kojoj je napisano prezime mrtvog ili utamnienog lana i predaju je
supruzi, a ako je nema, onda najstarijem djetetu. Gotovo uvijek s
mjesenim obrokom donesu i malo hrane: prut, voe, tjesteninu, jaja,
kruh. Penju se stubama, struui vreicama po zidovima. To vjeno
struganje i teak korak najavljuju podmorniara. Vjeno natovareni poput
magaraca, kupuju hranu u istim duanima i kod istih voara, obave samo
jednu kupnju, a zatim namirnice raznose svim obiteljima. Prema tome
koliko je podmorniar nakrcan vidi se koliko zatvorenika ili udovica
kamorista ivi u nekoj ulici.
Don Ciro jedini je podmorniar kojeg sam uspio upoznati. Iz
povijesnog je, strogog, centra, vodio je plae za klanove ve u zalasku, ali
koji se polako, u novonastalim plodnim prilikama, nastoje reorganizirati, a
ne samo preivljavati. Radio je za klanove u panjolskim etvrtima, a
nekoliko godina i za neke u Forcelli. S vremena na vrijeme radio je i za
klanove etvrti Sanita. Don Ciro tako je vjeto u spletu napuljskih uliica
nalazio kue, podrumske i suterenske stanove, zgrade bez kunog broja i
domove izdubene u kutovima stubita da bi mu potari, koji su se stalno
gubili, predavali potu da je nosi svojim muterijama. Don Ciro imao je
probuene cipele, te mu je noni palac na vrhu bio oteen, poput micine, a
na peti su mu potplati bili pohabani. Te su cipele pravo obiljeje
podmorniara i simbol kilometara propjeaenih uliicama i strminama,
stazama koje su na ulicama ueg Napulja bile jo dulje zbog osjeaja da ga
netko prati ili kani napasti. Hlae don Cira bile su u loem stanju: iste ali

neizglaane. Ostao je bez ene, a nova moldavska druica bila je premlada

da bi mu odravala izgled. Straljiv do sri, stalno je gledao u tlo dok smo
razgovarali. Imao je brkove ute od nikotina, kao i kaiprst i srednji prst
desne ruke. Podmorniar donosi mjeseni obrok i mukarcima ije su ene
zavrile iza reetaka. Njima je ponienje primati mjeseni obrok za ene pa
podmorniari odlaze u kue majki lanica i preputaju njima da novac
mjesenog obroka raspodijele meu lanovima obitelji zatvorenice. Tako
donositelj izbjegava tobonje prijekore, dernjavu po stubitima, prostako
tjeranje iz kue od strane mueva koji meutim nikad ne zaborave najprije
preuzeti omotnicu s novcem. Podmorniari se nasluaju svakakvih tualjki
supruga lanova. Tualjki o preskupim reijama, stanarini, djeci koja
padaju razrede ili pak ele na sveuilite. Sluaju svaki zahtjev, svaki
progunani prigovor o drugim suprugama lanova koje navodno imaju vie
novaca jer su im muevi lukaviji pa su se uspeli vie unutar klana. Dok one
govore, podmorniar ponavlja "znam, znam, znam". Puta gospode da se
ispuu, a na kraju prie daje samo dvije vrste odgovora: "Ne ovisi o meni"
ili "Ja samo nosim novac: nisam ja taj koji odluuje". ene dobro znaju da
podmorniari ne odluuju ni o emu, ali nadaju se da ako ih nakrcaju
tualjkama, prije ili poslije e neto rei pred kojim elnikom zone, pa
moda poveaju plae i omogue vee pogodnosti. Don Ciro bio je toliko
naviknut na to da govori "znam, znam", da je svako toliko, na kakvu god
temu razgovora poput jeke ponavljao "znam, znam". Nosio je mjesene
obroke stotinama ena camorre, mogao bi po sjeanju tono opisati
narataje ena, supruga i zarunica, pa i mukaraca koji su ostali sami,
historiografiju kritika upuenih bossovima i politiarima. Ali don Ciro bio
je utljiv i sjetan podmorniar koji je svoju glavu pretvorio u praznu
komoru u kojoj svaka rije koju uje odjekne a da ne ostavi nikakva traga.
Dok smo razgovarali, odvukao me iz sredita u predgrae Napulja, zatim
me pozdravio i ukrcao se na autobus kojim se vratio na istu toku s koje
smo krenuli. Sve je to bio sastavni dio strategije zametanja traga da ne bih
ni naslutio gdje stanuje.
***
Za mnoge ene udati se za kamorista esto je kao dobiti zajam ili
stei kapital. Ako su sposobne i sudbina im je sklona, taj e kapital uroditi
plodom i ene e postati poduzetnice, voditeljice i generalice neograniene
moi. Pode li po zlu, propadne li klan i obustavi isporuku mjesenog
obroka, enama e preostati samo sati provedeni u ekaonici zatvora i
usrdne molitve za kakav kuni posao ako se izbore za njega meu

Slavenkama, da njime plaaju odvjetnike i nahrane djecu. ene camorre

preko svojih tijela stvaraju temelje za saveznitva, njihova lica i ponaanje
skupljaju i pokazuju mo obitelji. U javnosti se prepoznaju po crnim
velovima na sprovodima, kricima za uhienja, poljupcima odaslanima kroz
reetke za vrijeme sasluanja tijekom suenja.
Vizija tipine kamoristice ulazi u ustaljene zamiljene okvire:
sposobna samo odraavati bol i volju mukaraca: brae, mueva, sinova.
Nije ba tako. Preobraaj kamoristikog svijeta posljednjih je godina doveo
i do promjene uloge ena, od majinske uloge pomagaice u tekim
trenucima do voditeljske uloge, zaposlenice gotovo iskljuivo u
poduzetnikim financijskim aktivnostima, dok drugima preputa
militaristike poslove i ilegalno trgovanje.
Povijesni lik kamoristike voditeljice sasvim je sigurno Anna Mazza,
udovica kuma iz Afragole, jedna od prvih ena u Italiji koja je osuena za
nedjela povezana s mafijakim djelovanjem, kao jedna od najmonijih
efica kriminalistikog i poduzetnikog udruenja. Anna Mazza u poetku
se koristila aurom supruga Gennara Moccie, ubijenog 70-ih. "Crna udovica
camorre", kako je nazvana, bila je vie od dvadeset godina mozak klana
Moccia, uspjela je posvuda rairiti svoju mo do te mjere da se, kad je
odlukom suda 90-ih poslana na prisilni boravak u okolicu Trevisa - prema
raznim istragama - uspjela povezati s mafijom iz Brente, nastojei ojaati
svoju mreu moi ak i u potpunoj izolaciji. Optuena je da je netom nakon
mueve smrti jo niti trinaestogodinjeg sina naoruala da ubije naruitelja
oeva ubojstva. Ali putena je zbog nedostatka dokaza za tu optubu.
Mazza je vladala oligarhijski, poduzetniki i otro se suprotstavljala
oruanim izgredima. Znala je sebi podvrgnuti svaki teritorij kojim je
vladala, kako pokazuje rasputanje opine Afragola 1999. zbog
kamoristike umijeanosti. Politiari su je slijedili, traili su njezinu
podrku. Anna Mazza je pionirka. Prije nje bila je samo Pupetta Maresca,
lijepa neumoljiva osvetnica koja se proslavila diljem Italije sredinom 50-ih,
kad je u estom mjesecu trudnoe odluila osvetiti smrt mua Pascalonea 'e
Nole.
Anna Mazza nije bila samo osvetnica. Raunala je na kulturalnu
konzervativnost kamoristikih bossova koju je koristila uivajui neku
vrstu nekanjivosti rezerviranu za ene. Zbog te kulturalne
konzervativnosti bila je imuna na prepade, zavist i sukobe. Tijekom 80-ih i
90-ih uvela je obitelj u graevinske poslove, uz naglaenu volju za to
boljim poslovanjem i krajnje strpljivom nalaenju svake prilike. Klan

Moccia postao je meu najvanijima u voenju graevinskih ugovora, u

nadzoru kamenoloma i u posredovanju pri kupnji graevinskih terena.
elnici zona vezani za obitelj Moccia nadzirali su cijelo napuljsko
podruje: Frattamaggiore, Crispano, Sant Antimo, zatim Frattaminore i
Caivano. U 90-ima klan je postao jedan od stupova Nove obitelji, golemog
kartela klanova koji se suprotstavio Novoj organiziranoj camorri Raffaelea
Cutola i koji je poslovnom i politikom moi nadmaio kartele Cosa
nostre. Kad su propale stranke koje su profitirale od saveznitva s klanskim
poduzeima, bossovi Nove obitelji ostali su jedini uhieni i osueni na
doivotni zatvor. Nisu htjeli platiti u ime politiara koje su pomagali i
podupirali. Nisu htjeli da ih se smatra rakom sustava koji su drali na
nogama i iji su bili iv i produktivan dio, makar i kriminalni. Odluili su
se pokajati. Tijekom 90-ih Pasquale Galasso, boss Poggiomarina, bio je
prvi poslovno-militaristiki lik veeg kalibra koji je poeo suraivati s
vlastima. Imena, strategije, sredstva, puno pokajanje na koje je Drava
uzvratila skrbnitvom nad imovinom njegove obitelji, a donekle i
njegovom. Galasso je odao sve to je znao. Unutar velike konfederacije
Moccia su bili obitelj koja je na sebe preuzela zadatak da ga zauvijek
uutka. Galassove su rijei mogle razoriti klan udovice za tili as i u
nekoliko izjava. Pokuali su potplatiti njegove uvare da ga otruju,
planirali su ga ukloniti pogotkom iz bazuke. Ali nakon propalih
militaristikih pokuaja uklanjanja koje su organizirali mukarci, umijeala
se Anna Mazza, koja je naslutila da je kucnuo as za novu strategiju:
predloiti odricanje. Taj je koncept prenijela u camorru iz sfere terorizma,
gdje su se militaristi odricali svojih oruanih organizacija, ali se nisu kajali,
nisu otkrivali imena niti iznosili optube na raun bilo naruitelja bilo
izvritelja. Odricanjem se stvarala ideoloka distanca, bio je to in savjesti,
pokuaj delegitimiziranja politikoga stava ije je slubeno moralno
odbacivanje bilo dovoljno za smanjenje kazne. Udovica Mazza smatrala je
to najboljim trikom za otklanjanje svake opasnosti od pokajnika, dok
istovremeno ostaje dojam da su klanovi odvojeni od vlade. Ideolokim
udaljavanjem od camorre klanovi mogu uivati prednosti kao to su
smanjenje kazne i poboljanje zatvorskih uvjeta, a da pri tome ostanu
skriveni mehanizmi, imena, tekui rauni i saveznici. Ono to bi neki
promatrai mogli smatrati ideologijom, i to kamoristikom, za klanove je
bilo puko ekonomsko i militantno djelovanje poslovne grupe. Klanovi su
se transformirali: prekinuta je kriminalna retorika, a Cutolova se manija
ideologiziranja kamoristikih poteza potroila. Odricanje je moglo biti
rjeenje za kobnu mo pokajnika, koja je, unato obilju kontradikcija, pravi

temelj prijetnje za mo camorre. Udovica je shvatila veliki potencijal

ovoga trika. Njezini su sinovi pisali nekom sveeniku tvrdei da se ele
iskupiti. Kao simbol "odricanja" klanova u Acerri je ispred crkve trebao
biti ostavljen automobil pun oruja, kao to IRA ini u Engleskoj.
Polaganje oruja. Ali camorra nije neovisna organizacija, oruana jezgra,
niti njezina stvarna mo poiva na oruju. Automobil nije ostavljen, a
strategija odricanja zaeta u glavi efice, polako je izgubila ar. Nije ju vie
sluao parlament ni sud, niti je vie imala podrku klanova. Pokajnika je
bilo sve vie, koristi od njih sve manje, velika Galassova otkria
opovrgavala su postojanje militantnih aparata klanova, ali su poslovni i
politiki planovi ostali praktiki netaknuti. Anna Mazza nastavila je
izgradnju neke vrste kamoristikog matrijarhata. ene kao pravo sredite
moi, a mukarci kao oruana ruka, posrednici, izvritelji odluka koje
donose ene. Vane odluke, ekonomske i militantne, donosila je crna
udovica.
ene klana jamile su veu poduzetniku sposobnost, manju
opsjednutost iskazivanjem moi i minimalnu elju za sukobom. ene su
bile voditeljice, tjelohraniteljice i poduzetnice klana. Jedna njihova "dama
za drutvo", Immacolata Capone, s godinama je unutar klana stekla cijelo
bogatstvo. Immacolata je bila kuma udoviine keri Terese. Nije izgledala
poput matrone, nije bila frizirana i punih obraza kao Anna Mazza.
Immacolata je bila sitna, plave kratko podiane kose, uvijek poeljana,
umjereno elegantna. Nije na njoj bilo ni traga mranih kamoristikih crta.
Umjesto da traga za mukarcima koji e joj pridati vei autoritet, sami su se
mukarci vezali za nju, traei zatitu. Udala se za Giorgia Salierna,
kamorista angairanog oko uutkivanja pokajnika Galassa, a zatim se
vezala uz ovjeka iz klana Puca iz Sant Antima, obitelji mone prolosti,
bliske Cutolu, klana koji je proslavio brat Immacolatina partnera, Antonio
Puca. U njezinu je depu pronaen notesi s imenom Enza Tortore,
televizijskog voditelja nepravedno optuenog da je kamorist. Kad je
Immacolata dosegla ekonomsku i upravljaku zrelost, klan je bio u krizi.
Zatvor i pokajnici ugrozili su strpljivi rad donne Anne. Ali Immacolata je
sve etone stavila na cement, a vodila je i tvornicu opeka u centru Afragole.
Kao poduzetnica uinila je sve da se povee s monim klanom Kazalaca,
koji u voenju poslova na podruju graditeljstva i izgradnje prednjae na
nacionalnoj i meunarodnoj razini. Prema istrazi napuljskog DDA
Immacolata Capone vratila je tvrtke klana Moccia na elo u podruju
graditeljstva. Na raspolaganju joj je bila tvrtka MOTRER, jedno od

vodeih poduzea na polju zemljanih radova na jugu Italije. Prema istrazi,

uspostavila je besprijekoran mehanizam u suradnji s mjesnim politiarom.
Politiar je davao zakup poduzetniku od kojeg bi ga donna Immacolata
preuzela u podzakup. Mislim da sam je vidio samo jedanput, upravo u
Afragoli dok je ulazila u supermarket. Tjelohraniteljice su joj bile dvije
djevojke. Pratile su je vozei za njom u Smartu, automobiliu dvosjedu
koji ima svaka kamoristica. Sudei po debljini vrata taj je Smart bio
blindiran. Kad zamiljamo tjelohraniteljice, pomislit emo na snagatorice
kojima svaki napeti mii pridaje muki izgled. Stegna u grozdovima, prsni
miii koji su prerasli dojke, hipertrofirani bicepsi, vrat kao panj. Ali
tjelohraniteljice koje sam vidio nisu imale nita mukobanjasto. Jedna je
bila onia, goleme mlohave stranjice, kose pretjerano obojene u crno,
druga mrava, krhka, koata. Iznenadila me pomnja kojom su odabrale
odijela: obje su nosile neto nalik na boje Smarta, fluorescentno uto. Jedna
je imala majicu iste boje kao i automobil, dok je ona za upravljaem imala
ute okvire sunanih naoala. Ta boja nije odabrana sluajno niti je
sluajno noena. Bio je to jedan od profesionalnih dodataka. Istu utu
nijansu motociklistikog kombinezona imala je Uma Thurman u filmu Kill
Bill Quentina Tarantina, gdje su ene prvi put kriminalistiki likovi prvog
reda. Istu utu boju nosi Uma Thurman na plakatu za film, s isukanom
samurajskom sabljom, boju koja plijeni pogled, a moda i okusne pupoljke.
utilo tako nestvarno da je postalo simbol. Pobjedniko poslovanje mora
ostaviti pobjedniki dojam. Nita nije preputeno sluaju, pa ni boja
automobila i odore tjelohranitelja. Caponeova je dala primjer i mnoge su
ene svih naslova i razina u klanovima poeljele ensku pratnju o ijoj
usklaenosti stila i vanjskog dojma vode rauna.
Ali neto nije valjalo. Moda je upala na tui teritorij, moda je
nekoga potajno ucjenjivala: Immacolata Capone ubijena je u oujku 2004.
u Sant Antimu, selu njezina partnera. Bila je bez pratnje. Moda nije
vjerovala da srlja u opasnost. Pogubljenje se zbilo u sreditu sela, ubojice
su se kretali pjeice. im je osjetila da je slijede, Immacolata Capone se
dala u bijeg, ljudi oko nje mislili su da je pokradena i da tri za lopovima,
ali torbica joj je visjela na remenu. Trala je vrsto je steui na grudi
nagonom koji ne poputa i ne doputa da se na tlo baci ono to oteava
tranje, a moe spasiti ivot. Immacolata je ula u prodavaonicu peradi, ali
su je stigli prije nego to se sklonila iza tezge. Prislonili su joj cijev pitolja
na zatiljak. Dva suha pucnja: kulturalni konzervativizam u kojem se ne
diraju ene, a koji je uivala Anna Mazza, time je zakljuen. Lubanja

probijena mecima i lice u lokvi guste krvi pokazivali su novi tijek

militantne politike klanova. Nikakve razlike izmeu mukarca i ena.
Nikakvog kodeksa asti.
Ali matrijarhat Moccia uvijek je djelovao polako, stalno spreman za
velike poslove, nadzirui teritorij pomou paljivih ulaganja i prvoklasnih
financijskih pregovora, monopolizirajui kupovinu terena, izbjegavajui
krvave pohode i saveznitva koji bi mogli poremetiti poslovanje obitelji.
Na podruju koje su monopolizirale njihove tvrtke die se najvei
kompleks Ikee u Italiji, a upravo se iz ove zone iri najvee gradilite
ubrzane gradnje na jugu Italije. Ve tko zna koji put u listopadu 2005.
opina Afragola rasputena je zbog kamoristike umijeanosti. Optube su
teke: skupina savjetnika opine Afragola zatraila je od predsjednika
trgovake strukture da namjesti vie od dvjesto pedeset osoba u tijesnim
roakim vezama s klanom Moccia.
Odluci o rasputanju pridonijele su i ilegalne graevinske koncesije.
Postoje megastrukture na terenima u vlasnitvu bossova, a govorilo se i o
gradnji bolnice na terenima klana Moccia upravo dok su se u opinskom
savjetu vodile rasprave. Tereni su kupljeni jeftino, najjeftinije, a kad su
postali povrine na kojima e se graditi bolnica, prodani su dakako po
astronomskim cijenama. Zarada od 600 posto na poetnu cijenu. Zarada
koju su mogle postii samo ene Moccia.
ene su u rovu branile imovinu i vlasnitvo klana, kao Anna Vollaro,
neakinja bossa klana Portici, Luigija Vollara. Imala je dvadeset devet
godina kad su joj doli policajci da zaplijene tko zna koji ve obiteljski
lokal, pizzeriju. Dohvatila je kanistar s benzinom, polila se i zapalila
upaljaem. Da ne bi tko pokuao ugasiti plamen, istrala je kao luda. Na
kraju se zaletjela u zid, a buka se zacrnila kao kad utinica pregori.
Vollaro se iva spalila u znak prosvjeda protiv zapljene imovine steene
nezakonitim kapitalom koji je ona smatrala samo rezultatom normalnog i
prirodnog poduzetnikog poslovanja.
Skloni smo vjerovanju da militantne dunosti u kriminalnoj praksi,
kad se pokau uspjenima, vode prema ulozi poduzetnika. Nije tako,
barem ne uvijek. Jedan je primjer toga krvavi pohod u Quindiciju, selu u
pokrajini Avellino, koje godinama gui posvemanja prisutnost klanova
Cava i Graziano. Te su dvije obitelji oduvijek zaraene, a ene tvore pravi
ekonomski temelj. Kad je 80-ih Valle di Lauro razorio potres, kia
milijardi lira za obnovu dala je poticaj nastanku srednjeg poduzetnikog

kamoristikog stalea. Ali u Quindiciju se dogaa neto vie i drugaije

nego u drugim zonama Kampanije: nije to samo okraj dvaju ogranaka,
nego krvna osveta koja s godinama biljei etrdesetak surovih prepada koji
su dvije suprotstavljene jezgre zavili u crno. Roena je nezaljeiva mrnja
koja e poput zaraze zahvatiti due svih predstavnika ovih dviju obitelji
kroz niz narataja. Selo nemono stoji po strani u areni u kojoj se dva
ogranka kolju. Obitelj Cava 70-ih je bila odvjetak Graziana. Sukob je
nastao kad je Quindici 80-ih preplavilo sto milijardi lira za obnovu nakon
potresa, svota koja daje povoda sukobu zbog neslaganja oko udjela u
zakupu i mitu koji treba raspodijeliti. Pomou kapitala koji je pritekao obje
su obitelji, uz vodstvo ena obaju klana, stvorile mala graditeljska carstva.
Jednoga dana dok je gradonaelnik sela, kojem su izbor omoguili
Grazianovi, bio u svojem uredu, komandosi obitelji Cava pokucali su mu
na vrata. Nisu odmah zapucali i to je gradonaelniku dalo vremena da
otvori prozor, popne se na krov vijenice i izbjegne prepad preskakujui
krovove kua. Klan Graziano imao je u svojim redovima pet
gradonaelnika, od kojih su dva ubijena a tri je smijenio predsjednik
republike zbog povezanosti s camorrom. Bio je meutim jedan trenutak u
kojem se uinilo da se neto moe promijeniti. Za gradonaelnicu je
izabrana mlada apotekarica, Olga Santaniello. Samo je vrsta ena mogla
parirati vlasti ena Cavinih i Grazianovih. Na sve je naine pokuavala
sprati prljavtinu klanske moi, ali nije joj polo za rukom. estoka
poplava 5. svibnja 1998. preplavila je cijeli Valle di Lauro. Kue su se
natopile vodom i blatom, tlo je postalo movarno, a ulice nesavladivi
kanali. Olga Santaniello se utopila. Blato koje ju je udavilo postalo je
dvostruko unosno za klanove. Potop je donio dodatni novac, a s novim
kapitalom narasla je i mo dviju obitelji. Za gradonaelnika je postavljen
Antonio Siniscalchi, a etiri godine kasnije ponovo je izabran
plebiscitarno. Nakon Siniscalchijeve prve izborne pobjede, gradonaelnik,
njegovi savjetnici i najotvoreniji pristae krenuli su u povorci iz izbornog
stoera. Povorka je stigla do dijela Brosagro i marirala ispred doma
Artura Graziana zvanog "guaglione", ali pozdravi nisu bili upueni njemu,
nego nadasve enama Graziana koje su, poredane na balkonu po starosti,
primale izraze potovanja novoga gradonaelnika poto je smrt uklonila
Olgu Santaniello. Antonio Siniscalchi uhienje u raciji napuljskog DDA u
lipnju 2002. Prema optubama Protumafijskog suda u Napulju, s prvim
fondovima za obnovu sklopio je ugovore za radove na ureenju prilaza i
ograde vile-bunkera Grazianovih.

Vile ratrkane Quindicijem, tajna skrovita, asfaltirane ceste i javnu

rasvjetu platila je opina, javnim radovima koji su pomogli Grazianovima i
zatitili ih od atentata i zasjeda. lanovi dviju obitelji ivjeli su
zabarikadirani iza nesavladivih kapija i nadzirani dvadeset etiri sata na
dan kamerama zatvorenog kruga.
Boss Biagio Cava uhienje na aerodromu u Nici dok se ukrcavao u
zrakoplov za New York. Kad je zavrio u zatvoru, sva je vlast prela u ruke
njegove keri i supruge, klanskih ena. Samo su ene izlazile u grad. Ne
samo da su bile administratorice i mozgovi u sjeni, nego su postale i
slubeni simbol obitelji, lica i oi moi. Kad bi se na ulici susrele
suparnike obitelji, razmjenjivale su otre poglede u sklopu apsurdne igre u
kojoj se gubitnikom smatra onaj tko prvi obori pogled. U selu je zavladala
velika napetost kad su ene Cavinih shvatile da je kucnuo as da prigrle
oruje. Od poduzetnica morale su postati ubojice. Vjebale su u prilazima
kua, uz glasnu muziku da prikriju odjek pranjenja pitolja u vree s
orasima prikupljenima na njihovim posjedima. Za vrijeme opinskih izbora
2002. poele su se selom kretati naoruane, u svojem Audiju 80: Maria
Scibelli, Michelina Cava i njezine keri, esnaestogodinja Clarissa i
devetnaestogodinja Felicetta Cava. U ulici Cassese automobil ena
Cavinih nabasao je na automobil Grazianovih, u kojem su bile Stefania i
Chiara Graziano od dvadeset i dvadeset jedne godine. Iz automobila
Cavinih odjeknuli su pucnji, ali ene Grazianovih naglo su zakoile, kao da
su oekivale zasjedu. Uspjele su skrenuti, ubrzale su, uzmaknule i
pobjegle. Hici su razbili prozore i probili lim, ali nitko nije ozlijeen.
Djevojke u Alfi vratile su se u vilu vritei. Njihova majka, Anna Scibelli, i
boss Luigi Salvatore Graziano, sedamdesetogodinji patrijarh obitelji,
odluili su se vratiti i osvetiti zbog napada. Svi su se ukrcali u njihovu
Alfu, a za njima je ilo blindirano vozilo s etiri osobe naoruane
strojnicama i pukama. Presreli su Audi Cavinih i stali se zalijetati u njega
dok je vozilo iz pratnje blokiralo postranine putove, zatim je preteklo
progonjeni automobil i stalo pred njega preprijeivi svaku mogunost
bijega. U strahu da e ih zaustaviti karabinjeri nakon to je prvi vatreni
sukob proao onako neslavno, ene Cava bile su odbacile oruje, pa kad su
se nale pred zaustavljenim vozilom, skrenule su, otvorile vrata i pokuale
pobjei trei. Grazianove su izale iz automobila i zapucale na ene.
Olovom su im zasule noge, glave, lea, grudi, obraze, oi. U nekoliko
sekundi sve su popadale na tlo pri emu su im poispadale cipele, a noge
ostale u zraku. Grazianove im nisu tedjele tijela, ali nisu primijetile da je

jedna jo iva. Felicetta Cava je preivjela. U torbici jedne od Cavinih

pronaena je boica kiseline. Moda su osim pucanja po njima namjeravale
naruiti neprijateljice tako da ih kiselinom poliju po licu.
ene su veinom sposobne doivjeti kriminal kao neto trenutno,
neiju prosudbu, kao stubu na koju ste stupili nogom i odmah zatim
preskoili. To klanske ene pokazuju vrlo otvoreno. Osjeaju se uvrijeeno
i omalovaeno kad ih se opisuje kao kamoristice, kriminalke. Kao da je
kriminal samo prosudba neijeg djelovanja, a ne objektivni potez,
ponaanje. Uostalom, do danas, za razliku od mukaraca, nijedna ena,
efica camorre, nije se pokajala. Nikada.
Za obranu obiteljske imovine, otro se oduvijek zalagala Erminia
Giuliano, zvana Celeste zbog nebeske boje oiju, lijepa i naoita sestra
Carminea i Luigija, bossova Forcelle, koja je - prema istrazi - bila
apsolutna uporina toka u klanu to se tie upravljanja nekretninama i
kapitalom uloenim u trgovaki sektor. Celeste izgleda kao klasina
Napolitanka, kamoristica iz povijesnog centra, kose obojene platinasto
plavo, svijetlih ledenih oiju, vjeno prekrivenih crnim sjenilom. Vodila je
ekonomske i pravne poslove klana. Godine 2004. Giulianovima je
zaplijenjena imovina steena poslovanjem, dvadeset osam milijuna eura,
ekonomska plua klana. Imali su niz trgovakih lanaca u Napulju i okolici i
vlasnitvo nad markom koja se proula zahvaljujui poduzetnikoj
sposobnosti te oruanoj i ekonomskoj zatiti klanova. Franizna mrea te
marke sastoji se od pedeset est prodajnih toaka u Italiji, Tokiju,
Bukuretu, Lisabonu i Tunisu.
Klan Giuliano, vladari u 80-ima i 90-ima, roen je u mekom trbuhu
Napulja, u Forcelli, etvrti ovijenoj u sve mitske elemente kasabe, svaku
legendu truloga pupka povijesnog centra. Giulianovi su klan koji je krenuo
od dna, polako isplivao iz bijede, bavei se svime, od krijumarenja kurvi i
iznuivanja od vrata do vrata, do otmica, stvorivi golemu dinastiju
bratia, neaka, strieva i roaka. Vrhunac vlasti dosegli su potkraj 80-ih i
sada nose neku vrstu neunitive karizme. Tko eli voditi glavnu rije u
povijesnom centru i danas mora polagati raune Giulianovima, klanu
kojemu za vratom die bijeda i strah od povratka u siromatvo. Izjavu
Luigija Giuliana, kralja Forcelle, koja je najvie pokazivala njegovo
gaenje prema siromatvu zabiljeio je novinar Enzo Perez: "Ja se ne
slaem s Tommasinom, meni su jaslice drage, samo mi se pastiri gade!"

Lice apsolutne moi kamoristikog sustava sve vie poprima enske

crte, ali enskog su spola sve ee i bia koja zavre zdrobljena i
zgnjeena gusjenicama te moi. Annalisa Durante ubijena je u Forcelli 27.
oujka 2004. u unakrsnoj vatri, s etrnaest godina. etrnaest godina.
etrnaest godina. Ponavljati to isto je kao i prelaziti niz lea spuvom
namoenom u ledenoj vodi. Bio sam na sprovodu Annalise Durante. Doao
sam rano u crkvu u Forcelli. Cvijee nije jo bilo stiglo, ali posvuda su
visjeli natpisi, izrazi suuti, suza, znaci sjeanja prijateljica iz razreda, to
paraju srce. Annalisa je ubijena. Jednu vruu veer, moda prvu doista
vruu veer u sezoni u kojoj je napadalo toliko kie, Annalisa je odluila
provesti kod prijateljice. Ve je bila pocrnjela, nosila je lijepu privlanu
haljinu koja joj je prianjala uz napetu gipku figuru. Takve su veeri kao
stvorene za upoznavanja momaka, a etrnaest godina za djevojku iz
Forcelle pogodna je dob da se pone birati potencijalni zarunik kojeg e
dovui sve do oltara. Djevojke iz pukih etvrti Napulja s etrnaest su
godina kao i ene koje su ve sve proivjele. Lica su im obilno
naminkana, grudi pretvorene u napuhane balonie pomou push-up
grudnjaka, nose uiljene izme s petama koje dovode zdravlje listova u
opasnost. Moraju biti vjete artistice da odre ravnoteu dok hodaju po
bazaltu, vulkanskom kamenu koji prekriva napuljske ulice, oduvijek
nesklonom svakoj enskoj vrsti obue. Annalisa je bila lijepa. Vrlo lijepa.
S prijateljicom i jednom roakinjom sluala je glazbu i sve su tri
pogledavale momie koji su prolazili na motoriima, propinjui se, naglo
koei, uputajui se u opasne vratolomije izmeu automobila i ljudi. To je
takva igra udvaranja. Atavistika, uvijek ista. Djevojke iz Forcelle
najradije sluaju neomelodijsku glazbu, popularne pjevae koji se dobro
prodaju u pukim napuljskim etvrtima, ali i u Palermu i Bariju. Gigi
D'Alessio apsolutan je mit. Uspio se probiti i proslaviti diljem Italije, dok
su drugi, stotine njih, ostali mali idoli unutar etvrti, zone, zgrade ili ulice.
Svatko ima svojeg pjevaa. Ali najednom, dok stereo u zrak alje prodornu
neomelodijsku notu, dva motoria, tjerana do maksimuma, jurnu za
nekim. Dotini bjei, nogama guta ulicu. Annalisa, njezina roakinja i
prijateljica ne shvaaju, misle da se ale, moda se izazivaju. Zatim pucnji.
Meci pljute posvuda. Annalisa ostane leati na tlu, dva su je metka
pogodila. Svi se razbjee, prve se glave pomole na balkonima, vjeno
otvorenima radi oslukivanja ulice. Krici, kola hitne pomoi, jurnjava u
bolnicu, ulice cijele etvrti ispunjene znatieljom i strepnjom.

Salvatore Giuliano vano je ime. Nositi takvo ime ve je samo po

sebi dovoljan preduvjet za zapovijedanje. Ali ovdje u Forcelli ovome
djeaku ne pridaje autoritet sjeanje na sicilijanskog bandita. Samo mu
sluajno tako glasi prezime. Giuliano. Situacija se pogorala kad je
Lovigino Giuliano odluio progovoriti. Pokajao se i izdao svoj klan da
izbjegne doivotnu robiju. Ali kao to esto biva u diktaturi, kad je elnik
uklonjen, samo jedan njegov ovjek moe zauzeti njegovo mjesto.
Giulianovi su dakle, makar i s biljegom ozloglaenosti, i dalje jedini bili
kadri odrati odnose s velikim kuririma narkoprometa i nametnuti zakon
zatite. Ali s vremenom se Forcella umorila. Ne eli vie da njome vlada
obitelj ozloglaenih, ne ele vie uhienja i policiju. Tko god htio zauzeti
njihovo mjesto, morao je ukloniti nasljednika, morao se slubeno postaviti
kao suveren i iskorijeniti Giulianove, odnosno novoga nasljednika
Salvatorea Giuliana, Loviginova neaka. Ona je veer bila odabrana za
slubenu potvrdu prevlasti, za uklanjanje izdanka koji je dizao glavu i za
pokazivanje Forcelli poetka nove vladavine. ekaju ga, izdvajaju.
Salvatore mirno hoda, najedanput primjeuje da je na nianu. Bjei, ubojice
ga slijede, tri, eli se ubaciti u neku uliicu. Odjeknu pucnji. Giuliano
vjerojatno protri ispred tri djevojke, koristi ih kao tit i u pometnji vadi
pitolj i zapuca. Nakon koje sekunde opet bjei, ubojice ga ne uspijevaju
uhvatiti. etiri noge utre u veu traei zaklon. Djevojke se osvru, nema
Annalise. Izlaze. Na tlu je, krv na sve strane, metak joj je probio glavu.
U crkvi se uspijevam probiti do podnoja oltara. Tamo je Annalisin
lijes. S etiri strane su redarstvenici u sveanim odorama, posveta pokrajine
Kampanije djevojinoj obitelji. Lijes je prekriven bijelim cvijeem.
Mobitel, njezin mobitel, poloen je na podnoje odra.
Annalisin otac jadikuje. Mekolji se, neto muca, cupka, mie akama u
depovima. Prilazi mi, ali ne obraa se meni, kae: "I to sada? I to sada?"
im je otac provalio u pla, sve ene obitelji glasno zavapie, stanu se
udarati, zibati se prodorno kriei, a im je glava obitelji prestala plakati,
ene iznova umuknu. Iza spazih klupe s djevojkama, prijateljicama,
roakinjama, prostodunim Annalisinim susjedama. Oponaale su pokrete
majki, tresle su glavama, neprestano naricale: "Ne moe biti! Nemogue!''
Osjeaju da im je dodijeljena vana uloga, ona tjeiteljska. Ipak, odiu
ponosom. Sprovod za rtvu camorre za njih je inicijacija, na istoj razini kao
i menstruacija ili prvi spolni odnos. Kao i njihove majke, s ovim
dogaajem aktivno sudjeluju u ivotu svoje etvrti. Kamere ih kadriraju,
zatim fotografi, svi kao da postoje zbog njih. Mnoge od tih djevojaka

uskoro e se udati za kamoriste, vieg ili najnieg ranga. Raspaivaa ili

poduzetnika. Ubojicu ili trgovca. Mnoge e imati sinove koji e poginuti i
stajat e u redu u zatvoru Poggioreale da muevima donesu novosti i novac.
Ali zasad su samo djevojice zavijene u crno, a da pri tome nisu zaboravile
hlae niska struka i tange. Na sprovodu su, ali su odjevene vrlo paljivo.
Savreno. Oplakuju prijateljicu, znajui da e ovom smru postati ene. Ali
unato boli, jedva su ekale na to. Mislim na vjeni povratak zakona ovoga
svijeta. Mislim na to kako su Giulianovi dosegli vrhunac moi dok
Annalisa jo nije bila roena, dok je njezina majka bila tek djevojica koja
se druila s drugim djevojicama koje su zatim postale supruge Giulianovih
i njihovih lanova, koje su odrastale sluajui D'Alessiovu glazbu i klicale
Maradoni koji je s Giulianovima uvijek dijelio kokain i provodio se. Pamti
se slika Diega Armanda Maradone u Loviginovoj kadi u obliku koljke.
Dvadeset godina kasnije Annalisa pogiba dok su lovili i pucali na nekog
Giuliana, dok je neki Giuliano uzvraao na vatru koristei je kao tit, ili
moda samo protravi kraj nje. Isti povijesni put, vjeno isti. Besmrtan,
tragian, vjean.
Crkva je ve prepuna. Ali policija i karabinjeri i dalje su napeti. Ne
razumijem jo. Vrpolje se, gube strpljenje zbog sitnica, nemirno se kreu.
Shvatim nakon to sam napravio nekoliko koraka. Udaljavam se od crkve i
vidim da vozilo karabinjera dijeli oaloeno mnotvo od raskone skupine
na skupim motociklima, u kabrioletima, na snanim motorima. To su
posljednji pripadnici klana Giuliano vjerni Salvatoreu. Karabinjeri se boje
da bi moglo doi do razmjene uvreda izmeu kamorista i mnotva i da bi
mogao izbiti urnebes. Sreom nije se dogodilo nita, ali njihova je
prisutnost krajnje simbolina. Daju na znanje da nitko ne moe bez njihova
doputenja vladati povijesnim centrom Napulja, a jo manje bez njihova
posredstva. Pokazuju svima da jo postoje i da su unato svemu oni glavni.
Bijeli sanduk izlazi iz crkve, mnotvo se nagurava da ga dirne, mnogi
gube svijest, zvjerski krikovi probijaju bubnjie. Kad je lijes proao ispred
Annalisine zgrade, majka, koja se nije mogla natjerati da prisustvuje misi u
crkvi, pokuala se baciti s balkona. Skupina ena je zadri. Vriti, koprca
se, lice joj je podbuhlo i zajapureno. Odvija se uobiajena tragina scena.
Da bude jasno, ritualni pla i alopojne scene nisu la ni himba. Naprotiv.
Ali pokazuju kulturne okvire u kojima jo uvijek ivi velik dio ena u
Napulju, prisiljenih da jo poseu za snanim simbolinim ponaanjem
kako bi posvjedoile svoju bol i iskazale je pred cijelom zajednicom.

Premda potresno iskrena, ova frenetina bol naizgled sadri znaajke

inscenacije.
Novinari se dre podalje. Predsjednik pokrajine Kampanije Antonio
Bassolino i gradonaelnica Napulja Rosa Russo Iervolino prestravljeni su,
boje se da e se etvrt okrenuti protiv njih. Ali to se nije dogodilo, ljudi iz
Forcelle nauili su izvui prednost iz politike i ne ele stei neprijatelje.
Netko zapljee snagama reda. Poneki novinar se uzbudi zbog te geste.
Hvaljeni karabinjeri u etvrti camorre. Kakva naivnost. Taj je aplauz bio
obina provokacija u smislu, bolje karabinjeri nego Giulianovi. Neke
snimateljske ekipe pokuavaju prikupiti izjave, prilaze nekoj starici krhka
izgleda. Ona zaas zgrabi mikrofon i prodere se: "Njihovom krivnjom...
moj sin e odleati pedeset godina u zatvoru! Ubojice!" Mrnja prema
pokajnicima dobro je poznata. Masa vri pritisak, napetost je velika. Od
pomisli da je jedna djevojka mrtva jer je jedne proljetne veeri odluila
sluati glazbu s prijateljicama na ulazu u veu okree mi se eludac. Muka
mi je. Moram ostati miran. Moram shvatiti kako je to uope mogue.
Annalisa je roena i ivjela je u ovome svijetu. Njezine su joj prijateljice
priale o bjeanju na motoru s dekima iz klana, ona sama moda se
zaljubila u nekog zgodnog bogatog momia kojem se smijeila karijera u
Sustavu ili moda u nekog potenjainu koji je cijeli dan grbio lea za
crkavicu. Njezina bi sudbina bila rad u tvornici na crno, na torbicama,
deset sati dnevno za petsto eura mjeseno. Annalisa je bila zadivljena
mrljama na koi radnica koje rade s konom galanterijom. U svoj je
dnevnik zapisala: "Djevojkama koje rade s torbama ruke su stalno crne,
cijeli su dan zatvorene u tvornici. Tu je i moja sestra Manu, ali poslodavac
nju barem ne prisiljava da radi kad joj nije dobro". Annalisa je postala
tragini simbol jer tragedija se odvila u najgorem i najsirovijem obliku:
ubojstvom. Ovdje nema trenutka u kojemu zvanje ivljenja ne slii osudi
na doivotni zatvor, kazni koja se izdrava neukrotivim, ubrzanim i
surovim ivotom prema uzorku. Annalisa je kriva to se rodila u Napulju.
Nita vie, nita manje. Dok na ramenima odnose njezino tijelo u bijelom
sanduku, kolegica iz klupe zove je na mobitel i puta ga da zvoni.
Zvonjava na lijesu, to je novi rekvijem. Najprije trajan zvuk, zatim
melodijski, koji najavljuje ugodnu glazbu. Nitko se ne javlja.

DRUGI DIO
KALANJIKOV
Prelazio sam prstom preko njih. ak sam i oi sklopio. Klizio sam
jagodicom kaiprsta itavom povrinom odozgo prema dolje. Kad bih
prelazio preko udubljenja, vrak prsta upao bi u njega. Iao sam tako po
svim staklima. U neka udubljenja jagodica bi mi ula cijela, a u neke
dopola. Ubrzao sam kretnje i nasumino prelazio preko glatkoga dijela kao
da mi je prst neka vrsta poludjelog crva koji se zavlai u udubljenja i izlazi
iz njih, savladava ih trkarajui po staklu, sve dok se nisam porezao.
Nastavio sam prelaziti prstom po staklu, ostavljajui krvav vodenasti trag.
Otvorih oi. Otra, iznenadna bol. Udubljenje je bilo puno krvi. Prestao
sam se glupirati i posisao sam posjekotinu. Rupe koje ostavlja kalanjikov
savrene su. estoko su utisnute u blindirana stakla, ukopane, zasjeene,
poput crvotoina zaostalih za crvima koji pregrizaju put. Iz daljine pogoci
iz strojnice ostavljaju udan dojam, kao da su deseci mjehuria nabubrili
izmeu raznih blindiranih slojeva stakla. Gotovo nijedan trgovac ne
mijenja stakla zasuta vatrom iz kalanjikova. Neki rupe ispune silikonskom
pastom, neki ih zalijepe crnom ljepljivom trakom, a veina sve ostavi
onako kako jest. Blindirani izlog duana moe stajati i pet tisua eura,
dakle bolje je ostaviti te ukrase nasilja. Uostalom, mogu biti i atrakcija za
kupce koji eventualno zastanu iz znatielje, pitajui se to se dogodilo,
zadre se s vlasnikom lokala i moda na kraju kupe togod vie od
nunoga. Umjesto da se oteeni izlog zamijeni, eka se da se urui pod
iduim rafalom. Tada e osiguranje pokriti tetu, jer ako vlasnik doe rano
ujutro i roba nestane, rafal iz strojnice raunat e se kao pljaka.
Pucanje po izlozima nije uvijek in zastraivanja, poruka prenesena
mecima, nego ee militaristiki zadatak. Naime, nove isporuke
kalanjikova treba isprobati. Vidjeti rade li, provjeriti lee li cijevi dobro,
priviknuti se, uvjeriti se da se spremnici ne zaglavljuju. Mogli bi ih
isprobavati na polju, na staklima starih blindiranih automobila, kupiti
metalne ploe pa ih u miru reetati. Ali ne ine to nego pucaju po izlozima,
po blindiranim vratima i metalnim kapcima, podsjeajui tako svakoga da
bi sve to moglo biti njihovo, da je sve uostalom u trenutnoj koncesiji,
poslovno predstavnitvo kojim upravljaju samo oni. Koncesija, obina
koncesija koja u svakom trenutku moe biti povuena. Tu je i dodatna
korist, naime u tom su podruju staklarnice, s najboljim cijenama za

blindirana stakla, vezane za klanove, dakle to vie unitenih izloga, to

vea zarada za staklarnice.
Prethodne je noi s istoka stiglo tridesetak kalanjikova. Iz
Makedonije. Iz Skoplja u Gricignano d'Aversa, brzim putem, neometanim,
kojim su garae camorre napunjene strojnicama i samaricamapumpericama. Netom to je pala socijalistika zavjesa, camorra se sastala s
voama komunistikih partija u raspadu. Sjeli su za pregovaraki stol
predstavljajui moni Zapad, sposoban i tih. Znajui za njihovu krizu,
klanovi su od istonih zemalja - Rumunjske, Poljske i bive Jugoslavije neslubeno otkupili cijela skladita oruja, godinama dajui plae
uvarima, nadzornicima i slubenicima zaduenima za odravanje njihovih
vojnih resursa. Ukratko, dio obrane tih zemalja preuzeli su klanovi. Na
kraju krajeva, najbolji nain da se sakrije oruje jest drati ga u vojarnama.
Bossovi se tako godinama, unato promjenama u vrhu, unutarnjim
razmiricama i krizama, ne moraju oslanjati na crno trite oruja, jer imaju
na raspolaganju zalihe istonih vojski. Strojnice su ovom prilikom ukrcane
u vojne kamione na ijim se stranicama isticala oznaka NATO. Tegljai
ukradeni iz amerikih garaa mogli su se zahvaljujui oznakama mirno
kretati preko pola Italije. NATO-va baza u Gricignanu dAversa malen je
nepristupaan kolos, poput stupa od armiranog betona postavljenog posred
nizine. Graevina koju su podigli Coppole, kao i sve u tom kraju. Gotovo
se nikad ne vide Amerikanci. Malo je nadzornih toaka. NATO-vi kamioni
imaju potpunu slobodu kretanja, pa kad je oruje stiglo u mjesto, vozai su
se ak zaustavili na trgu, dorukovali, umakali kroasane u cappuccino i
raspitivali se po kafiu gdje mogu unajmiti "kojeg crnca da im istovari
robu, na brzinu". Svi znaju to znai izraz "na brzinu". Sanduci s orujem
samo su malo tei od sanduka s rajicama. Afriki momci koji ele raditi
koji sat prekovremeno poto zavre rad u polju, dobiju dva eura po
sanduku, etiri puta vie nego za kitru rajica ili jabuka.
Jednom sam u NATO-vu asopisu za obitelji vojnika u inozemstvu
proitao kratak tekst namijenjen onima koje zapadne da slue u Gricignanu
dAversa. Preveo sam odlomak i zapisao ga u notes, da ga zapamtim. Glasio
je ovako:
"Da biste shvatili kamo odlazite, zamislite filmove Sergia
Leonea. Kao na Divljem zapadu: netko vodi glavnu rije, ima
pucnjave, vladaju nepisani i nedodirljivi zakoni. Ali ne brinite
se, prema graanima i amerikim vojnicima vlada maksimalno

potovanje i gostoprimstvo. Svejedno, ne izlazite iz vojnog

kompleksa ako ba nije neophodno."
Taj mi je ameriki novinar pomogao da bolje shvatim
gdje ivim.
Mariano je tog jutra u kafiu bio neobino zanesen. Stajao je sav
uzbuen za ankom. U rano jutro ispijao je martini.
"to ti je?"
Svi su ga to pitali. ak mu je i pipniar odbijao natoiti etvrtu au.
Ali on nije odgovarao, kao da je to svakome posve jasno.
"elim ga ii upoznati, kau mi da je jo iv. Je li to istina?"
"Je li istina to?"
"Ali kako je to uspio? Uzet u godinji da ga upoznam..."
"Ma koga to? to?"
"Shvaa li koliko je lagan? I precizan. Ne proe ni koja minuta, a
ve si ispalio dvadeset, trideset metaka... genijalan izum!" Bio je sav
ushien. Pipniar ga je gledao kao to se gleda mladi koji je prvi put sa
enom, s izrazom koji ne ostavlja mjesta sumnji, kao to je zacijelo imao
Adam. Tada sam shvatio razlog tom uzbuenju. Mariano je prvi put pucao
iz kalanjikova i ta ga je naprava toliko oduevila da je htio upoznati
njezina izumitelja Mihaila Kalanjikova. Nije nikad pucao ni u koga, u klan
je uao kako bi distribuirao odreene marke kave po kafiima u zoni. Vrlo
je mlad, diplomirao je ekonomiju i trgovinu, raspolagao je desecima
milijuna eura jer se mnogo kafia i proizvoaa kave htjelo ukljuiti u
trgovaku mreu klana. Ali elnik zone htio je da njegovi ljudi, imali
diplomu ili ne, bili vojnici ili trgovaki voditelji budu sposobni pucati, te
mu je dao strojnicu u ruke. Nou je Mariano ispalio neto metaka u razna
stakla, nasumce birajui kafie. Nije to bilo upozorenje, ali iako ni on sam
nije znao pravi razlog to puca upravo po dotinim staklima, vlasnici su se
svakako domiljali valjanim motivima. ovjek se uvijek ima razloga
osjeati krivim. Mariano je strojnicu zvao profesionalnim i ozbiljnim
tonom: AK-47. Slubeno ime najslavnije strojnice na svijetu. Posve
jednostavno ime, gdje AK znai "Avtomat Kalashnikova ", Kalanjikovljev
automat, a 47 se odnosi na godinu kad je odabran kao oruje sovjetske
vojske. Oruje esto sadri kodirana imena, slova i brojke koji kriju
njihovu razaraku mo, simbole bespotednosti. Zapravo su to banalna
imena koja im dodjeljuje neki doasnik zaduen za razvrstavanje novog

oruja u skladitu poput novih svornjaka. Kalanjikov je lagan, lako se

koristi i jednostavno odrava. Njegova se prednost sastoji u srednjoj
veliini spremnika: nije premalen kao kod revolvera, ime se izbjeglo
smanjenje vatrene moi, niti je prevelik, pa nema prejak trzaj, ali nije ni
glomazan i neprecizan. Tako se jednostavno odrava i sklapa da su djeaci
u bivem Sovjetskom Savezu tu tehniku svladavali u kolskim klupama, uz
prisutnost neke vojne osobe, u prosjeno dvije minute.
Posljednji put sam pucnjeve iz strojnice uo prije nekoliko godina.
Kod Sveuilita Santa Maria Capua Vetere, ne sjeam se tono, ali siguran
sam da je to bilo na raskru. etiri su automobila blokirala vozilo
Sebastiana Caterina, kamorista oduvijek bliskog Antoniju Bardellinu,
bossu bossova kazertanske camorre tijekom 80-ih i 90-ih, i izreetali ga
orkestrom kalanjikova. Kad je Bardellino nestao i vodstvo se promijenilo,
Caterino je uspio pobjei, spasiti ivu glavu. Trinaest godina nije izlazio iz
kue, ivio je skriven, promolio bi nos tek nou, preruavao se, izlazio sa
svojeg imanja u blindiranim automobilima i drao se dalje od svojega sela.
Mislio je da je nakon tolikih godina utnje stekao novi autoritet. Mislio je
da je suparniki klan zaboravio na prolost, da nee napasti staroga vou
poput njega. Tako je poeo sastavljati novi klan u mjestu Santa Maria
Capua Vetere, starome rimskom gradu koji je postao njegov feud. Kad je
zapovjednik karabinjera San Cipriana d'Averse, Caterinova sela, stigao na
mjesto dogaaja, imao je samo jednu reenicu: "Gadno su ga sredili!"
Nain na koji je netko smaknut ovdje se vrednuje na temelju hitaca koji su
mu namijenjeni. Ako te ubiju obzirno, pucnjem u glavu ili trbuh, tumait
e se to kao nuna operacija, kirurka, bez uvrede. Nakrcati automobil s
vie od dvjesto metaka i tijelo s vie od etrdeset je nain da te se u
potpunosti izbrie s lica zemlje. Camorra ima vrlo dugo pamenje i
raspolae beskrajnim strpljenjem. Trinaest godina, sto pedeset est mjeseci,
etiri kalanjikova, dvjesto metaka, jedan za svaki mjesec ekanja. U
odreenim podrujima i oruje uva sjeanja, sadri u sebi mrnju i osudu
koje ispljune u pravom trenutku.
Tog jutra, dok sam prstima prelazio preko ukrasa koje je ostavila
strojnica, imao sam ruksak na leima. Odlazio sam k roaku u Milano.
udno je kako ti, s kime god razgovara, kakva god bila tema, svi estitaju,
upuuju izraze podrke i najbolje elje im kae da odlazi: "Tako treba.
Ima pravo. I ja bih da mogu." Ne treba nita dodavati, objanjavati kojim
poslom ide. Kakav god bio razlog, bolji je od svih zbog kojih bi
eventualno ostao ivjeti u ovome kraju. Kad me pitaju odakle sam, nikad

ne odgovaram. Htio bih rei da sam s juga, ali ini mi se preoitim. Kad me
to upitaju u vlaku, zurim u pod i pravim se da nisam uo, jer prisjetim se
Vittorinijevih Razgovora u Siciliji, i bojim se da u progovoriti glasom
Silvestra Ferrata ako samo zinem. Ali ne isplati se. Vremena se mijenjaju, a
glasovi ostaju isti. Za tog putovanja susreo sam korpulentnu gospou koja
se jedva smjestila u sjedalo brzog vlaka Eurostara. Ukrcala se u Bologni
puna nevjerojatne elje za razgovorom, nainjanjem svake teme osim
svojega tijela. Svim je silama nastojala doznati odakle sam, ime se bavim,
kamo idem. Poelio sam joj odgovoriti tako da joj samo pokaem
posjekotinu na prstu. Ali predomislio sam se. Odgovorio sam: "Iz Napulja
sam." Grad koji izaziva toliku bujicu rijei da je dovoljno izgovoriti mu
ime naglas pa da bude poteen svake vrste odgovora. Grad gdje zlo
postaje krajnje zlo, a dobro krajnje dobro. Zaspao sam.
Idue jutro vrlo rano Mariano me zove sav uzbuen. Trailo se
nekoliko knjigovoa i organizatora za vrlo delikatnu operaciju koju su u
Rimu provodili neki poduzetnici iz nae zone. Papa Ivan Pavao II. teko je
obolio, moda je i umro, ali vijest jo nije slubeno obznanjena. Mariano
me pozvao da mu se pridruim pa sam siao na prvoj postaji i vratio se. U
nekoliko dana prodavaonice, hoteli, restauracije i supermarket trebat e
goleme i neuobiajene koliine svake vrste robe. Spremala se velika
zarada, milijuni ljudi u vrlo e kratkom roku nagrnuti u glavni grad, ivjeti
na ulici, provoditi sate na ulicama, morat e piti, jesti, rijeju kupovati.
Moglo se utrostruiti cijene, prodavati u svako doba dana, ak i nou,
cijediti profit iz svake minute. Mariano je pozvan s tom svrhom, i
predloio mi je da ga pratim a zauzvrat mi obeao neto novca. Sve se
plaa. Marianu je obeano mjesec dana praznika za vrijeme kojih e
ostvariti svoj san: otii u Rusiju i upoznati Mihaila Kalanjikova; ak je
dobio jamstva od ovjeka iz ruskih obitelji koji se zakleo da ga poznaje.
Mariano e ga tako upoznati, pogledati ga oi, dirnuti ruke koje su stvorile
to mono oruje.
Na dan papina sprovoda Rim je bio prepun. Nemogue je bilo
prepoznati ulice, razabrati plonike. Ravnomjerni je sloj ljudstva prekrivao
asfalt, ulaze u zgrade i prozore, bujica koja se slijevala u svaki mogui
prostor. Bujica koja kao da je rasla do te mjere da je probila korita kojima
je tekla. Posvuda ljudska bia. Svugdje. Jedan se prestravljeni pas skutrio
drhturei ispod autobusa. Sav njegov ivotni prostor pregazila su stopala i
noge. Mariano i ja zastali smo na stubi pred jednom zgradom, jedinom
zaklonu od skupine koja se zavjetovala da e est sati bez prestanka pjevati

pjesmu posveenu svetom Franji. Sjeli smo pojesti sendvi. Bio sam
iscrpljen, no Mariano se nije umarao, bio je plaen za svaki uloeni trud te
se trajno osjeao punim energije.
Najednom zauh kako me netko zove. Znao sam tko je i prije nego
to sam se okrenuo. Bio je to moj otac. Nismo se vidjeli dvije godine.
ivjeli smo u istome gradu a da se nikada nismo susreli. Nevjerojatno da
smo jedan na drugog nabasali u kolopletu rimskoga ljudstva. Ocu je bilo
silno neugodno. Nije znao kako da me pozdravi i da li da me pozdravi
onako kako bi to htio. Ali bio je oduevljen, kao na onim izletima gdje zna
da e u kratkom roku doivjeti dosta toga lijepog, to se nee ponoviti
tijekom barem idua tri mjeseca, pa eli sve upiti, osjetiti do sri, ali brzo,
od straha da u ono malo vremena ne propusti druge radosti. Iskoristio je
injenicu da je jedna rumunjska zrana tvrtka zbog papine smrti pojeftinila
letove prema Italiji te je platio kartu cijeloj obitelji svoje druice. Sve ene
u skupini nosile su veo preko kose i krunicu omotanu oko zgloba. Bilo je
nemogue dokuiti u kojoj smo ulici, sjeam se samo goleme plahte
razapete izmeu dvije zgrade. "Jedanaesta zapovijed: Ne guraj se i nee
biti gurnut." Napisano na dvanaest jezika. Nova svojta mojega oca bila je
zadovoljna. Vrlo zadovoljna to sudjeluje u tako vanome dogaaju kao to
je papina smrt. Svi su matali o odobrenju vlasti za ostanak. Za ove
Rumunje patiti iz istog razloga, sudjelovati u tako krupnom i sveopem
dogaaju bio je najbolji nain da steknu sentimentalno i objektivno
talijansko dravljanstvo i prije od onog pravnog. Otac je oboavao Ivana
Pavla II., opinjao ga je taj ovjek koji je svima davao da mu ljube ruku.
Bio je zapanjen time kako je bez otvorenih ucjena i jasnih strategija uspio
stei toliku mo i popularnost. Svi su monici padali niice pred njim.
Mojemu ocu to je bilo dovoljan razlog za divljenje. Vidjeh ga kako je
zajedno s majkom svoje druice kleknuo na ulicu molei krunicu. Iz
grupice rumunjske svojte izvirilo je dijete. Zaas shvatih da je to sin mojeg
oca i Micaele. Znao sam da je roen u Italiji kako bi dobio dravljanstvo,
ali da zbog majine situacije ivi u Rumunjskoj. Nastojao se vrsto drati
maminih skuta. Nisam ga jo nikad vidio, ali znao sam mu ime. Stefano
Nicolae. Stefano prema ocu mojeg oca, Nicolae prema Micaelinu ocu. Moj
ga je otac zvao Stefano, a njegova majka i njegova rumunjska rodbina
Nico. Uskoro e se zvati samo Nico, ali otac jo nije poputao. Nico je po
svoj prilici od oca dobio loptu kao prvi dar kad je stubama siao iz
zrakoplova. Otac je djeaka vidio tek drugi put, ali ga je drao kao da je
stalno bio uz njega. Uhvati ga za ruku i prie mi.

"Nico e sad ivjeti ovdje. U ovoj zemlji. U oevoj zemlji." Ne znam

zato, ali dijete se rastui i pusti loptu da padne na tlo. Uspio sam je naas
zaustaviti nogom dok nije nepovratno nestala u mnotvu.
***
Najednom mi u sjeanje navre mjeovit miris slanoe, praine,
cementa i smea. Vlaan miris. Prisjetih se vremena kad sam imao
dvanaest godina na plai kod Pinetamare. Bio sam se tek probudio kad mi
je otac uao u sobu, vjerojatno jedne nedjelje. "Jesi li svjestan da tvoj brati
ve umije pucati? A ti? Zar si manje vrijedan od njega?"
Poveo me u Villaggio Coppola, na Domicijskoj obali izmeu Napulja
i Caserte. Plaa je bila pravi naputeni rudnik alata nagrizenog solju i
okovanog vapnenom korom. Po cijele bih dane tamo prekopavao, nalazio
zidarske lice, rukavice, iznoene gojzerice, prebijene motike, slomljene
pijuke, ali nisam tamo doveden da se igram sa smeem. Otac je hodao
uokolo traei mete, po mogunosti staklenke. U najboljem sluaju boce
piva Peroni. Stavio ih je na krov jednog izgorjelog Fiata 127; bilo je naime
mnogo olupina automobila. Plae Pinetamare sluile su i kao odlagalite
svih izgorjelih vozila iskoritenih za pljake ili prepade. Jo se sjeam
oeve Berette 92 FS. Bila je tako izgrebena te je ve izgubila boju, stari
gospodin meu pitoljima. Ne znam zato, ali svi ga znaju kao M9. esto
ujem da ga tako zovu: ''Nabit u ti M9 meu oi. Hoe da izvuem M9?
K vragu, moram si nabaviti M9." Otac mi je stavio Berettu u ruke. Bila je
teka. Drak pitolja je hrapav, kao da je od brusnog papira, i lijepi se za
dlan, a kad prijee pitoljem po ruci, ini se gotovo da te grebe zubiima.
Otac mi je pokazao kako otkoiti pa napeti pitolj, ispruiti ruku, zamiriti
na desno oko ako je meta na lijevoj strani i naciljati.
"Robbe', oputeno dri ruku, ali vrsto. Budi miran, ali ne mlohav...
koristi obje ruke."
Zamirio sam i podigao ramena kao da u lopaticama zaepiti ui te
sam konano svom snagom povukao okida kaiprstima koji su upirali
jedan o drugi. Jo mi i danas odjek pucnjave predstavlja stranu smetnju.
Vjerojatno imam nekih problema s bubnjiima, jer nakon svakoga pucnja
ostajem oamuen pola sata.
U mjestu Pinetamare obitelj vrlo monih poduzetnika Coppola
podigla je najvei nelegalni urbani kompleks na Zapadu. Osamsto ezdeset
tri tisue etvornih metara betona: Villaggio Coppola. Nisu traili
odobrenja; nisu ni trebali. Na ovim prostorima natjeaji i ponude vrtoglavo

podiu trokove proizvodnje jer treba podmazati previe birokratskih

kotaia. Zato su Coppole krenuli odmah sa cementom. Tone armiranog
betona zamijenile su jedan od najljepih borika Sredozemlja. Podignute su
zgrade s ijih se portafona uje um mora.
Kad sam konano pogodio prvu metu u ivotu, doivio sam mjeovit
osjeaj ponosa i krivnje.
Umio sam pucati, konano sam umio. Nitko mi vie nee moi
nauditi. Ali ovladao sam stravinim oruem. Jednim od onih koje ne moe
vie zaboraviti koristiti jednom kad naui. Kao voziti bicikl. Boca se nije
posve rasprsnula. Ostala je ak stajati. Desna joj je polovica bila odvaljena.
Otac je otiao do automobila. Ostao sam s pitoljem u ruci, ali, zaudo,
nisam se osjetio sam iako sam bio okruen utvarama od otpadaka i metala.
Pruio sam ruku prema moru i ispalio jo dva pucnja u vodu. Nisam vidio
da su bunuli ili da su i doprli do vode. Ali pogoditi more uinilo mi se
hrabrim djelom. Otac se vratio s konom loptom na kojoj je bila
Maradonina slika. Nagrada za dobro gaanje. Tad mi je, kao i uvijek,
primaknuo lice. U dahu mu se osjetio miris kave. Bio je zadovoljan, sad
barem njegov sin nije manje vrijedan od sina njegova brata. Izrecitirali smo
standardnu pjesmicu, njegov katekizam:
"Robbe', to je ovjek bez diplome a s pitoljem?"
"Govno s pitoljem."
"Odlino. to je ovjek s diplomom a bez pitolja?"
"Govno s diplomom..."
"Odlino. to je ovjek s diplomom i pitoljem?"
"ovjek, tata!"
"Bravo, Robertino!"
***
Nico je jo uio hodati. Otac mu je neprestano neto govorio. Malian
ga nije razumio. Prvi put je uo talijanski, makar mu je mama bila dovoljno
lukava da ga rodi ovdje. "Slii li ti, Roberto?"
Pogledao sam ga pozorno. I bio sam sretan, zbog njega. Nije mi bio
nimalo slian.
"Na sreu, nije mi slian!"
Otac me pogledao uobiajenim razoaranim izrazom, kao da eli rei
da ni kad se alim ne govorim ono to bi volio uti. Oduvijek sam imao

dojam da je otac s nekim u ratu. Kao da mora povesti bitku koja ukljuuje
saveze, mjere opreza, spletke. Ii u hotel s dvije zvjezdice za oca je bilo
ravno gubitku ugleda u neijim oima. Kao da mora polagati raune
neemu to e ga otro kazniti ne bude li ivio u bogatstvu i uz
autoritativno-lakrdijaki stav.
"Najbolji, Robbe', ne ovise ni o kome. Naravno da moraju posjedovati
znanje, ali moraju i ulijevati strah drugima. Ako nikome ne ulijeva strah,
ako te nitko ne gleda s nelagodom, nisu u pravom smislu rijei sposoban."
Kad smo jeli vani, u restoranima ga je smetalo to konobari esto
posluuju neke ljude koji bi uli i sat vremena poslije nas. Bossovi bi sjeli i
za samo nekoliko minuta dobili bi cijeli ruak. Otac ih je pozdravljao. Ali
kroz zube mu je vritala elja za potovanjem koje uivaju oni. Zavist i
elja za potovanjem koje se sastoji od iste moi, istog straha, istog
bogatstva.
"Vidi one tamo? Oni zapravo vode glavnu rije. Oni odluuju o
svemu! Neki vladaju rijeima, a neki stvarima. Mora shvatiti tko vlada
stvarima i pretvarati se da vjeruje onome tko vlada rijeima. Ali u sebi
mora stalno znati istinu. Zapravo vlada samo onaj tko vlada stvarima."
Vladari stvari, kako ih je otac zvao, sjedili su za stolom. Oduvijek su
odluivali o sudbini ovih prostora. Jeli su zajedno, smijeili se. Ali s
godinama su se meusobno poklali, ostavivi za sobom trag tisua mrtvih,
poput ideograma svojih novanih ulaganja. Bossovi su znali kako ublaiti
neumjesnost toga to su poslueni prvi: platili su ruak svima prisutnima u
lokalu. Ali tek na izlasku, ne elei sluati zahvale i ulagivanja. Svima su
platili ruak osim dvjema osobama: profesoru Iannottu i njegovoj eni. Par
ih nije pozdravio pa se nisu usudili poastiti ih rukom. Ali preko
konobara su im poslali dar koji se sastojao od boce limoncella. Kamoristi
znaju da se moraju brinuti i za otvorene neprijatelje jer uvijek su
dragocjeniji od onih potajnih. Kad god se pojavila potreba da mi da lo
primjer, otac bi posezao za profesorom Iannottom. Zajedno su pohaali
kolu. Iannotto je ivio u unajmljenom stanu, otjeran je iz svoje stranke,
nije imao djece, vjeno srdit i loe odjeven. Predavao je dvjema godinama
u gimnaziji, sjeam ga se kako se prepirao s roditeljima koji su ga pitali
kojem njegovu prijatelju poslati djecu na privatne satove kako bi dobili
prolaznu ocjenu. Moj ga je otac smatrao osuenim. Mrtvacem koji hoda.
"To je kao da netko odlui biti filozof, a netko lijenik. to misli, koji e
od njih dvojice odluivati o neijem ivotu?"
"Lijenik!"

"Tako je. Lijenik. Jer moe odluivati o ivotu i smrti drugih.

Odluivati da li ih spasiti ili ne. Jedino tako i moe initi dobro, tek kad si
sposoban i za zlo. Ali ako si propalitet, komedija i neradnik, tada moe
initi samo dobro, ali to je onda dobrovoljni rad, kart od dobra. Pravo je
dobro ono na koje se odlui iako moe initi zlo."
Nisam odgovarao. Nisam nikad uspio shvatiti to mi je zapravo htio
dokazati. A iskreno govorei, ne uspijevam ga shvatiti ni sada. Moda sam
zato diplomirao filozofiju, da ne bih odluivao umjesto ikoga. Kao mladi
lijenik otac je 80-ih obavljao slubu u ambulantnim kolima. etiristo
mrtvih godinje. U zonama gdje se ubijalo i pet ljudi dnevno. Stigli bi
kolima, ali ako bi zatekli ranjenika na tlu prije nego to stigne policija, nisu
ga mogli ukrcati. Jer ako bi ubojice douli, vratili bi se, slijedili hitnu
pomo, preprijeili joj put, uli bi u vozilo i dovrili posao. Dogodilo se to
mnogo puta i znali su i lijenici i bolniari da moraju ostati na mjestu pred
ranjenikom i ekati da se ubojice vrate i dovre zadatak. Ali jednom je moj
otac stigao u Giugliano, selendru izmeu Napulja i Caserte, feud
Mallardovih. Djeak je imao osamnaest godina, moda ni toliko. Pucali su
mu u grudi, ali jedno je rebro skrenulo putanju metka. Ambulantna su kola
odmah stigla. Bila su u blizini. Djeak je hroptao, urlao, gubio krv. Otac ga
je ukrcao. Bolniari su bili prestravljeni. Nastojali su ga odgovoriti, bilo je
oito da su ubojice pucali i ne ciljajui, a u bijeg ih je nagnala neka
ophodnja, ali svakako e se vratiti. Pokuavali su urazumiti mojega oca:
"Priekajmo. Doi e, dovriti posao i onda emo ga odnijeti."
Otac nije htio ekati. I za smrt postoji pravo vrijeme. Osamnaest
godina nije mu se inilo pravo vrijeme za umiranje, ni za camorrina
vojnika. Ukrcao ga je, prevezao ga u bolnicu te je mladi spaen. Te noi,
ubojice koji nisu bili propisno pogodili metu doli su mu u kuu. U oevu
kuu. Mene nije bilo, ivio sam s majkom. Ali toliko sam puta uo tu priu,
uvijek prekinutu na istome mjestu, da je pamtim kao da sam u kui bio i
sam i svjedoio svemu. Oca su, vjerujem, prebili do krvi, barem dva
mjeseca nije izlazio meu ljude. Idua etiri nije uspio nikoga pogledati u
lice. Odabrati da spasi onoga tko mora umrijeti znai htjeti dijeliti njegovu
sudbinu, jer ovdje se samovoljom ne moe nita promijeniti. Odlukama se
nitko ne odmie od problema, savjestan in, razmiljanje i izbor ne daju
ovjeku osjeaj da postupa na najbolji mogui nain. to god uinio, bit e
iz nekog razloga pogreno. U tome je prava samoa.
***

Mali se Nico ponovo smijao. Micaela je bila otprilike mojih godina.

Vjerojatno su i njoj, kad je rekla da odlazi u Italiju, estitali, ne pitajui je
nita, ne znajui ide li se kurvati, udati, raditi kao istaica ili slubenica.
Ne znajui nita nego samo to da odlazi. Dovoljan razlog za sreu. Ali
Nico oito nije mislio ni na to. Zatvorio je usta pred tko zna ve kojim
frapeom koji mu je majka davala da ga nakljuka. Da ga ponuka da popije,
otac mu poloi loptu do nogu, ali Nico je tresne svom snagom. Lopta je
odskoila, odbijala se od koljena, goljenica i vraka cipela desetaka ljudi.
Otac potri za njom. Znajui da ga Nico gleda, glupirao se kao da toboe
dribla neku asnu sestru, ali lopta mu je opet pobjegla. Malian se smijao,
od stotine listova koje je vidio kako mu se steru pred oima osjeao se kao
u umi nogu i sandala. Uivao je gledati oca, naega oca, kako se mui da
dohvati onu loptu. Nastojao sam mu mahnuti rukom da se pozdravim s
njim, ali preprijeio nam se zid ljudstva. Trebat e mu dobrih pola sata da
se iskobelja. Ne isplati se ekati. Bilo je stvarno kasno. Ve su mu se gubili
i obrisi, progutao ih je eludac mnotva.
***
Mariano je uspio upoznati Mihaila Kalanjikova. Bio je na
jednomjesenoj turneji po istonoj Europi, Rusiji, Rumunjskoj i Moldaviji.
Klanovi su mu darovali praznike. Ponovo sam ga vidio upravo u jednom
kafiu u Casalu di Principe. U uobiajenom kafiu. Imao je debeo sveanj
fotografija vezanih gumicom kao da su sliice spremne za "oranje". Bili
su to portreti Mihaila Kalanjikova, potpisani i s posvetom. Uoi povratka,
Mariano je dao otisnuti desetke i desetke fotografija s portretom
Kalanjikova u odori generala Crvene armije, s kaskadom odlija na
grudima: Lenjinov red, odlije asti Velikog domovinskog rata, odlije
Reda Crvene zvijezde, Reda Crvene zastave rada. Uspio je do njega doi
zahvaljujui uputama Rusa koji su poslovali sa skupinama iz Caserte i
upravo su ga oni predstavili generalu.
***
Mihail Timofejevi Kalanjikov ivio je u najmu u udmurtskom
seocetu Ievsk, bivem Ustinovu, u podnoju Urala, koje do 1991. nije bilo
ni ubiljeeno u zemljopisne karte. Bilo je to jedno od mnogih nedostupnih
podruja SSSR-a. Kalanjikov je bio prava atrakcija mjesta. Samo za njega
uspostavili su izravnu vezu s Moskvom. Postao je ve neka vrsta atrakcije
za elitni turizam. Hotel nedaleko od njegove kue, u kojem je Mariano
odsjeo, zaraivao je ugoujui sve generalove oboavatelje koji su u gradu
iekivali njegov povratak s nekog putovanja po Rusiji, ili su samo ekali

da budu primljeni. Mariano je u kuu generala Kalanjikova i njegove ene

uao s kamerom u ruci. General mu je to dopustio, zamolivi ga jedino da
ne objavi snimku i Mariano je oito pristao znajui vrlo dobro da posrednik
izmeu njega i Kalanjikova zna njegovu adresu, broj telefona i njegovo
lice. Mariano je generalu predao stiropornu kutiju oblijepljenu trakom na
kojoj su bile otisnute siluete bivolica. Uspio je u prtljaniku automobila
dopremiti kutiju bivolje mozzarelle iz aversanskog kraja, uronjene u
mlijeko.
Mariano mi je filmi o svojem posjetu Kalanjikovljevoj kui
pokazivao na malome sklopivom monitoru na kameri. Snimka je
poskakivala, lica su se tresla, krupni kadrovi iskrivljavali oi i predmete,
objektiv se sudarao s palcima i zglobovima. Izgledalo je poput videa sa
kolskog izleta koji je sniman trei i skaui. Kalanjikovljeva kua
podsjeala je na dau Gennara Marina, ili je to moda jednostavno bila
klasina daa, ali jedina koju sam ikad vidio bila je upravo ona koja je
pripadala bossu separatista u Arzanu i inila mi se identinom ovoj
graevini. Kua obitelji Kalanjikov imala je zidove obloene
Vermeerovim reprodukcijama, a namjetaj je bio krcat kristalnim i
drvenim drangulijama. Pod je bio potpuno prekriven sagovima. U jednom
trenutku general je rukom poklopio objektiv. Mariano mi je ispriao kako
je tumarao okolo s kamerom i naoruan dobrom dozom nepristojnosti sve
dok nije uao u sobu koju Kalanjikov nije nipoto doputao da se snimi. U
metalnom ormariu na zidu kroz blindirano se staklo vidio prvi model
kalanjikova, prototip izraen po nacrtu koji je - prema legendi - stari
general (tada nepoznati doasnik) narisao na listovima papira dok je bio u
bolnici, ranjen metkom i pun elje da naini oruje kojim e promrzli i
izgladnjeli vojnici Crvene armije postati nepobjedivi. Prvi AK-47 u
povijesti, dran skriven poput prvog centa koji je zaradio Stric Tvrdica,
uveni number one ispod blindiranog pokrova. Broj jedan opsjednuto
dran izvan dohvata apa brae Buldog. Bio je to neprocjenjiv model. Za
takvu vrstu vojne relikvije mnogi bi dali bilo to. Onog trenutka kad
Kalanjikov umre, zavrit e na drabi u Christie's, kao Tizianova platna i
Michelangelovi crtei.
Mariano je toga dana cijelo jutro proveo u kui staroga para
Kalanjikov. Njegov ruski vodi zacijelo je bio doista utjecajan kad ga je
general tako srdano primio. Kamera ih je snimala kako sjede za stolom, a
sitna je starica otvarala stiropornu kutiju s mozzarellom. Jeli su s uitkom.
Votka i mozzarella. Mariano nije htio propustiti ni taj prizor, dapae

postavio je kameru na elo stola i snimao sve. Htio je nepobitni dokaz da je

general Kalanjikov jeo mozzarellu iz sirane bossa za kojeg je radio.
Objektiv postavljen na stol zahvatio je komad pokustva u pozadini, s
uokvirenim fotografijama djece. Premda sam jedva ekao da film zavri,
jer me ve hvatala morska bolest, nisam uspio sprijeiti znatielju:
"Mariano, zar su ono sve Kalanjikovljeva djeca i unuci?" "Kakva
djeca! To ljudi alju slike svoje djece koja se zovu kao i on, ljudi koji su se
moda spasili zahvaljujui nekom njegovu mitraljezu ili koji mu se samo
dive."
***
Poput kirurga koji primaju fotografije djece koju su spasili, izlijeili,
operirali, pa ih uokviruju i stavljaju na police svoje radne sobe za
uspomenu na uspjehe svoje profesije, tako je i general Kalanjikov u
dnevnom boravku svoje kue drao fotografije djece koja su nosila ime
njegova izuma. Jedan je talijanski izvjestitelj iz Angole objavio razgovor s
poznatim ratnikom Pokreta za osloboenje, koji je izjavio: "Nazvao sam
svojega sina Kal jer je to sinonim za slobodu".
Kalanjikov je starac od osamdeset etiri godine, ivahan i krepak.
Posvuda ga pozivaju, neka je vrsta pokretne ikone koja zamjenjuje
najslavniju jurinu puku na svijetu. Kad je kao armijski general otiao u
mirovinu, dobio je mjesenu plau od petsto rubalja, to je tada bilo
otprilike petsto dolara. Da je Kalanjikov svoju strojnicu patentirao na
Zapadu, sada bi zacijelo bio meu najbogatijim ljudima na svijetu. Rauna
se - otprilike, u nedostatku tonih podataka - da je proizvedeno vie od sto
pedeset milijuna komada oruja marke kalanjikov, a svi prema izvornom
generalovu nacrtu. Da je za svaku strojnicu dobio samo jedan dolar, sada bi
se valjao u novcu. Ali taj tragini izostanak novca njega nimalo ne uzrujava
jer dovoljna mu je plaa to je izum donio na svijet i udahnuo mu ivot.
Uostalom, moda je i imao financijske koristi. Mariano mi je ispriao da
mu oboavatelji svako toliko neto poalju: novane izraze divljenja, tisue
dolara na raun, dragocjene darove iz Afrike - govorilo se o zlatnoj
plemenskoj masci koju mu je darovao Mobutu i o baldahinu od slonovae s
intarzijama, koji mu je poslao Bokassa; iz Kine je pak, govorilo se, stigao
pravi vlak, s lokomotivom i vagonima, koji mu je poklonio Deng Xiaoping,
znajui za generalovu nevoljkost da ude u zrakoplov. Ali to su bile samo
legende, glasine zapisane u notese novinara koji su - ne uspjevi obaviti
razgovor s generalom, jer nije primao nikoga bez vanog razloga razgovarali s radnicima tvornice oruja u Ievsku.

Mihail Kalanjikov odgovarao je na pitanja automatski i uvijek isto,

ma kako ona glasila, sluei se tenim engleskim koji je nauio u zrelim
godinama, i kojim se sluio kao odvijaem za okretanje vijka. Mariano mu
je postavljao besmislena i openita pitanja o oruju - da smanji svoju
napetost: "Nisam to oruje izumio zato da ga prodam i obogatim se, nego
samo i jedino radi obrane majke domovine u vrijeme kad joj je pomo bila
najpotrebnija. Kad bih se mogao vratiti u prolost, uinio bih opet sve isto i
ivio bih jednako. Radio sam cijeli ivot, i moj ivot moj je rad." Taj
odgovor daje na svako pitanje u vezi s njegovim izumom.
Na svijetu ne postoji nita, organsko ni neorgansko, metalni predmet
ni kemijski element, koji je posijao vie smrti nego AK-47. Kalanjikov je
pobio vie ljudi nego atomske bombe baene na Hiroimu i Nagasaki, vie
nego virus HIV-a, vie nego kuga, vie nego malarija, vie od svih napada
islamskih fundamentalista, vie od svih potresa koji su uzdrmali Zemljinu
koru. Pregolema koliina ljudskog mesa, broj koji je nemogue i zamisliti.
Samo jedan oglas uspio je na jednome skupu dati uvjerljiv opis: da bi se
zamislilo koliko je ljudi ubijeno tom strojnicom, savjetovao je da se boca
napuni eerom tako da zrnca sipe iz rupe u kutu pakiranja. Svako zrnce
eera je netko ubijen iz kalanjikova.
AK-47 moe pucati u svim uvjetima. Ne moe se zaglaviti, pucat e i
kad je prljav od zemlje, ak i ako je smoen, udobno pristaje u ruke, s
lakim okidaem koji moe pritisnuti i malo dijete. Srea, pogreka,
nepreciznost, svi elementi koji u srazu mogu nekome potedjeti ivot, kod
pouzdanog AK-47 uglavnom su otklonjeni, taj instrument sudbini je
oduzeo ulogu. Lako se koristi, lako se prenosi, puca djelotvornou koja
omoguuje ubijanje bez ikakve obuke. "Sposoban je i od majmuna
napraviti borca", tvrdio je Laurent Kabila, jezivi kongoanski politiki voa.
U posljednjih trideset godina vie od pedeset zemalja sluilo se
kalanjikovim kao orujem svojih vojski. Pokolji izvedeni kalanjikovima koje je potvrdio UN - poinjeni su u Aliru, Angoli, Bosni, Burundiju,
Kambodi, eeniji, Kolumbiji, Kongu, Haitiju, Kamiru, Mozambiku,
Ruandi, Sijera Leoneu, Somaliji, ri Lanki, Sudanu i Ugandi. Vie od
pedeset redovnih vojski posjeduje kalanjikov, a nemogue je statistiki
popisati sve neregularne skupine, paravojske i gerilce koji se njime slue.
Smrt su pod vatrom kalanjikova nali Sadat 1981., general Carlo
Alberto Dalla Chiesa 1982. i Ceausescu 1989. Salvador Allende pronaen
je u palai Moneda s tanadi kalanjikova u tijelu. Te su znamenite smrti
pravi povijesni uvodnici za strojnicu. AK-47 ak se naao na zastavi

Mozambika i meu stotinama simbola politikih skupina, od Al Fataha u

Palestini do MRTA-e u Peruu. Kad se pojavi na videosnimci meu brdima,
Osama bin Laden ga koristi kao jedini simbol prijetnje. AK-47 preuzimao
je razne uloge: osloboditeljsku, tlaiteljsku, ratniku, slubenu, teroristiku,
pljakaku ili kao oruje specijalaca koji uvaju predsjednike. Kalanjikov
je stvorio vie nego djelotvorno oruje sposobno da se razvija s godinama,
oruje koje je imalo osamnaest inaica i dvadeset dva nova modela
oblikovana prema poetnom nacrtu. On je pravi simbol liberalnog trita.
Apsolutna ikona. Moe postati svaiji amblem: nije vano tko si, nije vano
to misli, odakle potjee, koje si vjere, nevano je protiv koga i za koga,
dovoljno je da je ono to radi, radi naim proizvodom. S pedeset milijuna
dolara mogue je kupiti oko dvjesto tisua strojnica. Odnosno, s pedeset
milijuna dolara mogue je stvoriti omanju vojsku. Sve to razara politike
veze i posredovanje, sve to omoguuje golemu konzumaciju i
eksponencijalnu mo osvaja trite; a Mihail Kalanjikov sa svojim je
izumom svakoj vlasti i mikrovlasti omoguio da stvori vojni instrument.
Nitko nakon izuma kalanjikova ne moe rei da je poraen jer nije imao
pristup oruju. Izveo je operaciju izjednaenja: oruje za sve, masakri za
svakoga. Rat vie nije iskljuiva domena vojski. U meunarodnim
razmjerima kalanjikov je postigao ono to su sekondiljanski klanovi
uinili na lokalnoj razini potpunom liberalizacijom kokaina i omoguivi
svakome da postane narkotrafikant, konzumer ili prodava na malo,
oslobodivi trite istog kriminala i hijerarhijskog posredstva. Na isti
nain kalanjikov je omoguio svakome da postane vojnik, ak i goljavim
djeacima i djevojicama; i pretvorio je u armijske generale osobe koje ne
bi znale voditi ni stado od deset ovaca. Kupiti strojnicu, pucati, razarati
ljude i predmete i opet kupovati. Ostalo su samo nijanse. Kalanjikovljevo
je lice mirno na svakoj fotografiji. S etvrtastim slavenskim elom i
mongolskim oima koje s godinama postaju sve sitniji procjepi. Spava
snom pravednika. Odlazi u krevet ne moda sretan, ali miran, s papuama
uredno sloenima ispod kreveta; i kad je ozbiljan, usne su mu zategnute
kao da je Gomer Pyle iz filma Full Metal Jacket ("Pancirni metak").
Smijee se usne, ali ne i lice.
Kad vidim sliku Mihaila Kalanjikova, uvijek se sjetim Alfreda
Nobela, poznatog po istoimenoj nagradi, ali zapravo oca dinamita. Nobel
na fotografijama snimljenima nakon to je izumio dinamit - nakon to je
shvatio kakvu e primjenu imati njegova mjeavina nitroglicerina i gline izgleda kao da je ispunjen tjeskobom dok prstima upa bradu. Moda

previe nagaam, ali kad gledam Nobelove fotografije, obrve uzvinute uvis
i izgubljen pogled, kao da iz njih itam samo jedno: "Nisam htio. Mislio
sam probiti planine, smrviti stijene, prokriti tunele. Nisam htio da se sve
ovo dogodi." Kalanjikov meutim vjeno ima sveano dranje starog
ruskog umirovljenika, glave pune sjeanja. Zamilja ga sa zadahom na
votku kako ti pripovijeda o nekom prijatelju iz ratnih vremena ili dok ti za
stolom apue kako je kao mlad uspijevao satima bez stanke provesti u
krevetu sa enom. Nastavljam svoju djetinjastu igru zamiljanja i lice
Mihaila Kalanjikova kao da kae: "Sve je kako treba, nije to moj problem,
ja sam samo izumio strojnicu. Ne tie me se kako je drugi koriste."
Odgovornost ograniena unutar okvira vlastita tijela, zaokruena djelom.
Ono to vlastita ruka uini nadmee se samo s vlastitom savjeu. To je
jedan od onih elemenata zbog kojih je, vjerujem, stari general postao
nehotina ikona klanova diljem svijeta. Mihail Kalanjikov nije trgovac
orujem, ne predstavlja nita u pregovorima oko kupoprodaje strojnica,
nema politikog utjecaja i ne posjeduje karizmatinu osobnost, ali nosi u
sebi svakodnevni imperativ ovjeka trinoga doba: ini to god je
potrebno da pobijedi, ostalo te se ne tie.
Mariano je preko ramena nosio naprtnjau, a na sebi majicu dugih
rukava s kapuljaom: oboje s potpisom Kalanjikov. General je unio
raznolikost u svoja ulaganja i pretvarao se u darovitog poduzetnika. Niije
ime nije poznatije od njegova, pa kad je jedan njemaki poduzetnik
osnovao robno poduzee s markom Kahlashnikov, generalu se svidjela
ideja distribuiranja svojega prezimena, ak je ulagao u tvrtku aparata za
gaenje poara. Mariano je naglo prekinuo prikazivanje i istrao iz kafia.
Otvorio je prtljanik automobila, izvadio vojniku torbu i stavio je na ank
kafia. Pomislio sam da je posve poludio u svojoj mistifikaciji strojnice.
Uplaio sam se da je preao pola Europe sa strojnicom u prtljaniku i da je
eli pred svima izvaditi iz futrole. Ali iz torbe je izvadio samo mali
kristalni kalanjikov pun votke. Bila je to vrlo kiasta boca s epom navrh
cijevi. Svi kafii u aversanskom kraju, koji se moraju snabdijevati kod
Mariana, nakon njegova su puta na trgovakoj ponudi imali votku
Kalanjikov. Ve sam zamiljao kristalnu reprodukciju iza lea svakog
pipniara od Teverole do Mondragonea. Filmi je zavravao, oi su me
boljele od upornog kiljenja kojim sam nastojao ublaiti posljedice
kratkovidnosti. Ali zadnji prizor bio je zaista nezaboravan. Dvoje staraca
na vratima kue, s papuama na nogama, mau mladome gostu jo sa
zadnjim zalogajem mozzarelle u ustima. Oko mene i Mariana u

meuvremenu su se okupili mladi koji su zahvaljujui ovom susretu

gledali povratnika kao da je odabran, kao kakva junaka. Nekoga tko je
upoznao Mihaila Kalanjikova. Mariano me pogledao s izrazom tobonjeg
urotnitva kojeg nije nikad bilo meu nama. Skinuo je gumenu vrpcu s
fotografija i stao ih prebirati. Poto ih je prelistao na desetke, izvue jednu:
"Ova je za tebe. Da ne kae da nisam mislio na tebe."
Na portretu staroga generala crnim je flomasterom pisalo: "To Roberto
Saviano with Best Regards M. Kalashnikov".
***
Meunarodnim istraivakim zavodima vjeno su potrebni podaci.
Stvaraju ih kao svakodnevnu hranu za novine, asopise i politike stranke.
Na primjer, poznati indeks "Big Mac" po kojem je neka zemlja uspjenija
prema tome koliko je skuplji sendvi u McDonald'su. Da bi ocijenili stanje
ljudskih prava, analitiari uzimaju u obzir prodajnu cijenu kalanjikova.
to je strojnica jeftinija, to su ljudska prava ugroenija, graanska su
gangrenoznija, a kostur drutvene ravnotee je truliji i u veem stadiju
raspadanja. U zapadnoj Africi strojnica moe stajati do pedeset dolara. U
Jemenu se moe nai rabljenih AK-47 iz druge i tree ruke za svega est
dolara. Klanovi Caserte i Napulja poloili su ape na istono podruje - na
vojna skladita u socijalistikim zemljama u raspadu - postavi najbolji
referenti za krijumarenje oruja, zajedno s kalabrijskim mafijakim
skupinama, s kojima imaju trajni ugovor.
Upravljajui golemim dijelom meunarodnog trita oruja, camorra
je odreivala cijenu kalanjikova, i tako posredno postala arbitar stanja
ljudskih prava na Zapadu. Kao da polako drenaom smanjuje razinu prava,
kap po kap, kao kod katetera. Dok su se francuske i amerike
kriminalistike skupine sluile M16, jurinom pukom marinaca koju je
izradio Eugene Stoner - krupnim, nezgrapnim, tekim orujem koje treba
uljiti i istiti da se ne zaglavi - na Siciliji i u Kampaniji, od Cinisija do
Casala di Principe kalanjikovi su jo 80-ih prelazili iz ruke u ruku. Prema
izjavama jednoga pokajnika - Raffaelea Spinella iz enovskoga klana koji
je vladao Avellinom i avelinskim krajem - 2003. izala je na vidjelo veza
izmeu Baska iz ETA-e i camorre. enovski klan u savezu je s Cavama iz
Quindicija i s obiteljima iz Caserte. Iako to nije klan prvoga reda, bio je u
stanju pribaviti oruje jednoj od glavnih oruanih skupina u Europi koja je
tijekom tridesetogodinje borbe istraila mnogobrojne naine nabavke
oruja. Ali kampanijski klanovi postali su njihovi povlateni sugovornici.
Dvoje etarra ili baskijskih militanata, Jose Miguel Arreta i Gracia Morillo

Torres - prema istrazi Napuljskog tuiteljstva iz 2003. - proveli su deset

dana u apartmanu hotela u Milanu. Cijene, trase, razmjena. Sporazumjeli
su se. ETA je slala kokain preko militarista organizacije i zauzvrat
dobivala oruje. ETA je stalno sputala cijenu koke koju su nabavljali
preko kontakata s kolumbijskim gerilcima i preuzimala trokove i
odgovornost za dopremu robe u Italiju, sve samo da odri veze s
kampanijskim kartelima, koji su moda jedini bili sposobni dopremiti
cijele arsenale. Ali ETA nije htjela samo kalanjikove. Traili su teko
oruje, snane eksplozive i, povrh svega, bacae raketa.
Odnosi izmeu camorre i gerilaca oduvijek su bili plodni. ak i u
Peruu, glavnom odreditu napuljskih narkomana. Godine 1994. Napuljski
se sud obratio peruanskim vlastima sa zahtjevom za provoenjem istrage
poto je desetak Talijana ubijeno u Limi. Istrage usmjerene k razotkrivanju
veza koje su napuljski klanovi - preko brae Rodriguez - odravali s
pokretom MRTA, ratnicima s trokutastim crveno-bijelim rupcima
navuenima na lice. I oni su pregovarali s klanovima, ak i oni. Koka u
zamjenu za oruje. Godine 2002. uhien je jedan odvjetnik, Francesco
Magliuio, koji je prema optubama bio povezan s klanom Mazzarella,
monom obitelji iz napuljske etvrti San Giovanni, a Teduccio s
kriminalnim uporitem u Napulju, u etvrtima Santa Lucia i Forcella.
Slijedili su ga vie od dvije godine, tragom njegovih poslova u Egiptu,
Grkoj i Engleskoj. Jedan je uhvaeni telefonski poziv dolazio iz
Mogadiua, iz vile generala Aidida, somalskoga ratnog voe koji je suprotstavivi se etama Alija Mahdija - pretvorio Somaliju u razoreno
trulo tijelo kojem preostaje jedino da se pokopa zajedno s otrovnim
otpadom iz pola Europe. Istraga o odnosima izmeu klana Mazzarella i
Somalije kretala se u raznim smjerovima, pri emu je nit vodilja postao
element trgovanja orujem. I gospoda ratni voe pretvaraju se u gospoice
kad im treba oruje od kampanijskih klanova.
Nevjerojatan je bojni potencijal pronaen u oujku 2005. u selu
SantAnastasia na obroncima Vezuva. Do otkria je dolo dijelom sluajno,
a dijelom zbog nediscipline krijumara koji su se poeli tui na ulici jer se
naruitelji i dostavljai nisu sloili oko cijene. Kad su stigli, karabinjeri su
razmontirali pregradne zidove u kamionetu ostavljenom nedaleko od
makljae i pronali jedan od najveih pokretnih magazina oruja ikad
vienih. Strojnice uzi s po etiri spremnika, sedam punjaa i sto dvanaest
projektila kalibra 380, bilo je ruskih i ekih strojnica koje mogu rafalno
ispaliti devetsto pedeset metaka u minuti. Bile su gotovo nove, dobro

nauljene, netaknute, netom pristigle iz Krakova. Devetsto pedeset metaka u

minuti bila je vatrena mo amerikih helikoptera u Vijetnamu. Takvo bi
oruje pomelo odrede ljudstva i gusjeniara, a ne samo ratne jedinice
kamoristikih obitelji oko Vezuva. Oruana mo postala je tako jo jedna
mogunost upravljanja polugama prave moi Levijatana, koji namee
autoritet pomou potencijalnog nasilja. U oruarnicama su pronaene
bazuke, rune bombe, protutenkovske mine, strojnice, premda se klanovi
slue iskljuivo kalanjikovom, uzijem i automatskim i poluautomatskim
pitoljima. Ostalo je oprema ija je svrha izgradnja vlastite vojne moi i
njezino pokazivanje na terenu. Tim ratnim potencijalom klanovi se ne
suprotstavljaju zakonitom nasilju vlade, nego nastoje monopolizirati
nasilje. U Kampaniji nema one opsjednutosti primirjem, kao kod starih
klanova Cosa nostre. Oruje je neposredni produetak dinamike povezane
s potvrivanjem kapitala i teritorija, mijeanja novonastajuih skupina
moi i suparnikih obitelji. Kao da posjeduju monopol nad nasiljem, nad
ljudstvom i oruem nasilja. Nasilje postaje njihov teritorij, provoditi ga
znai vjebati svoju mo, mo Sustava. Klanovi su ak stvorili novo oruje
koje su ucrtali, projektirali i izradili njihovi lanovi bez posrednika. U
Sant'Antimu - sjeverno od Napulja - agenti policije su 2004. u jami
iskopanoj u tlu i prekrivenoj busenjem korova pronali skrivenu neobinu
puku umotanu u pamunu tkaninu natopljenu uljem. Bila je to neka vrsta
smrtonosne puke "izradi sam", koja se na tritu nade po cijeni od dvjesto
pedeset eura, nitavnoj u usporedbi s poluautomatskim orujem ija je
prosjena cijena dvije i pol tisue eura. Klanska puka sastoji se od dvije
uklopive cijevi koje se mogu prenositi odvojeno, ali kad se spoje, postaju
smrtonosna puka skraenih cijevi, koja se puni patronama ili samom.
Projektirana je prema staroj puki za igru iz 80-ih, koja je ispaljivala
loptice za ping-pong kad bi se snano povukao kundak, ime bi se unutra
oslobodila opruga. To je jedna od onih puaka igraaka kojima su se u
sobnim ratovima uvjebale baratati tisue talijanske djece. Ali upravo od
tog modela igraaka nastalo je ono to se ovdje zove jednostavno "'o tubo".
Sastoji se od dviju cijevi, prve veeg promjera i duge etrdesetak
centimetara s rukom. Unutra je zavaren veliki metalni vijak, iji vrak
slui kao okida. Drugi dio sastoji se od cijevi manjega promjera, u koju
stane naboj kalibra .20 i postraninog drka. Nevjerojatno jednostavno i
jezivo razorno. Prednosti su te puke da ne stvara komplikacije poslije
upotrebe: ne treba urno unititi oruje nakon izvrenog prepada. Dovoljno
je razmontirati je i puka postaje obina prepolovljena cijev, bezazlena pri
svakom eventualnom pretresu.

Prije zapljene uo sam jednog sirotog pastira kako govori o toj puki,
jednog od onih ispijenih talijanskih seljaka koji se jo mogu vidjeti kako sa
svojim stadom lutaju poljima oko cestovnih vijadukata i mravinjaka u
predgraima. Pastir je esto nalazio svoje ovce prepolovljene, vie iskidane
nego prerezane, ta mrava tijela napuljskih ovaca kojima se naziru rebra,
koje vau travu punu dioksina od kojeg im gnjile zubi i sivi runo. Pastir je
mislio da je rije o upozorenju, provokaciji njegovih bijednih konkurenata
provedenoj na bolesnim stadima. Nije shvaao. To su izraivai cijevi
isprobavali vatrenu mo na lakim metama. Ovce su bile najbolja meta za
trenutano testiranje siline projektila i kvalitete oruja. To se vidjelo po
tome kako bi se pri pogotku prevrnule i raspolovile u zraku poput meta u
nekoj videoigri.
Pitanje oruja skriveno je u utrobi ekonomije, zatvoreno u guterai
utnje. Italija troi dvadeset sedam milijardi dolara na oruje. Vie nego
Rusija, dvostruko vie nego Izrael. Taj je poredak razloio SIPRI,
Meunarodni institut za istraivanje mira u Stockholmu. Ako se ovim
podacima iz legalne ekonomije pridodaju tri milijarde i tristo milijuna
dolara, koliko institut EURISPES procjenjuje da prolazi preko organizacija
camorra, 'ndrangheta, Cosa nostra i Sacra Corona Unita, proizlazi da preko
drave i klanova prou tri etvrtine oruja koje kola diljem svijeta.
Kazalski je kartel poduzetniko-kriminalna skupina sposobna na
meunarodnom planu snabdijevati ne samo skupine, nego cijele vojske. Za
vrijeme englesko-argentinskog Falklandskog rata 1982. Argentina je
doivjela najmranije razdoblje gospodarske izolacije. Camorra je sklopila
posao s argentinskom obranom, preuzevi ulogu tuljca kroz koji su slali
oruje koje nitko ne bi prodao slubeno. Klanovi su se snabdjeli za dugi rat,
no sukob je poeo u oujku, a ve je u lipnju okonan. Malo pucnjave,
malo mrtvih, malo potronje. Rat koji je vie sluio politiarima nego
poduzetnicima, vie diplomaciji nego ekonomiji. Klanovima Caserte nije
odgovaralo rasprodati zalihe samo da se domognu brze zarade. Istoga dana
kad je obznanjen kraj sukoba, engleske tajne slube presrele su
meunarodni telefonski razgovor izmeu Argentine i etvrti San Cipriano
dAversa. Samo dvije reenice, ali dovoljne da se shvati mo obitelji
Caserte i njihove diplomatske moi:
"Halo?"
"Da."
"Ovdje je rat gotov, to emo sad?"

"Bez brige, bit e neki drugi..."

***
Mudrost moi posjeduje strpljenje koje najsposobniji poduzetnici
esto nemaju. Casalesi su 1977. pregovarali o kupnji tenkova, talijanska
tajna sluba dojavila je da se razmontirani Leopard spreman za otpremu
nalazi na postaji Villa Literno. Camorra ve dugo trguje tenkovima tipa
Leopard. U veljai 1986. uhvaen je telefonski razgovor kojim se pokazalo
da pripadnici klana Nuvoletta dogovaraju kupnju Leoparda s tadanjom
Istonom Njemakom. ak i s promjenom vlasti Kazalci su na
meunarodnom planu ostali referenti ne samo skupina nego i cijelih vojski.
Prema izvjeu talijanske obavjetajne slube SISMI i protuobavjetajnog
sredita u Veroni 1994. je eljko Ranatovi, poznatiji kao "Tigar Arkan",
bio povezan sa Sandokanom Schiavoneom, bossom Kazalaca. Arkan je
ubijen 2000. u jednom beogradskom hotelu. Bio je jedan od najsurovijih
ratnih zloinaca, kadar da muslimanska bosanska sela u svojim pohodima
sravni do temelja, i osniva nacionalistike skupine "Dobrovoljci srpske
garde". Dva su tigra sklopila savez. Arkan je traio oruje za svoje borce, a
pogotovo mogunost da se zaobie embargo nametnut Srbiji, tako da se
pod krinkom humanitarne pomoi, poljskih bolnica, lijekova i medicinskih
pomagala, dopremi kapital i oruje. Ali prema SISMI-ju isporuku je ukupne vrijednosti od nekoliko desetaka milijuna dolara -zapravo posredno
platila Srbija iz vlastitih zaliha u jednoj austrijskoj banci, koje su iznosile
osamdeset pet milijuna dolara. Taj je novac zatim prebaen jednoj ustanovi
povezanoj sa srpskim i kampanijskim klanovima, koja je od raznih
zainteresiranih proizvoaa trebala nabavljati robu i prebacivati je kao
humanitarnu pomo, plaajui novcem koji potjee od nelegalnih
djelatnosti, ostvarujui tako reciklau kapitala. U tom procesu na scenu
stupaju klanovi Kazalaca. Oni su omoguili pranje novca stavivi na
raspolaganje tvrtke, prijevoz i robu za njegovo provoenje. Sluei se
svojim posrednicima Arkan je, prema izvjeima, traio od Kazalaca da
interveniraju i uutkaju albanske mafijae koji su mogli poremetiti njegov
financijski rat, napadajui s juga ili blokirajui trgovinu orujem. Kazalci
su umirili svoje albanske saveznike, dali oruje i pustili Arkana da
neometano ratuje. Zauzvrat su klanski poduzetnici po najpovoljnijim
cijenama pokupovali tvrtke, poduzea, prodavaonice, imanja i uzgajalita i
talijansko se poduzetnitvo proirilo po cijeloj Srbiji. Prije nego to je uao
u rat, Arkan se savjetovao s camorrom. Od June Amerike do Balkana

ratovi se vode orujem kampanijskih obitelji.

CEMENT
Dugo nisam bio u Casalu di Principe. Ako se Japan smatra
prijestolnicom borilakih vjetina, Australija prijestolnicom daskanja na
valovima a Sijera Leone dijamanata, Casal di Principe prijestolnica je
poslovne moi camorre. Ve samo porijeklo nekome iz Casalea donekle
jami imunitet u okolici Napulja i Caserte, znai biti neto vie od samoga
sebe, kao da si izravni izdanak kazertanskih kriminalnih skupina. Uiva se
zajameno potovanje, neka vrsta priroenog straha. ak je Benito
Mussolini htio izbrisati taj peat porijekla, tu kriminalnu auru, te je dvije
zajednice, San Cipriano dAversa i Casal di Principe, preimenovao u
Albanova, novo svitanje. Novi osvit pravde inaugurirao je poslavi na
desetke karabinjera sa zadatkom da problem rijee "ognjem i maem".
Danas od imena Albanova ostaje samo zahrali eljezniki kolodvor u
Casaleu.
Neki mogu satima akama udarati u vreu, provesti cijelo
poslijepodne pumpajui utezima prsne miie, opati se tabletama od kojih
bujaju miii, ali pred pravim naglaskom, pred ivahnom gestikulacijom
kao da se materijaliziraju sva tijela u zemlji, prekrivena plahtama. Postoji
stara izreka koja dobro saima smru nabijenu mitologiju nasilja na ovim
prostorima: "Kamorist se postaje, ali Kazalac se raa". Kad se svaa, kad
se izaziva pogledima, trenutak prije nego to progovore ake ili noevi,
obznanjuje se vlastiti pogled na ivot: "ivot i smrt za mene su isto!"
Katkad porijeklo, domovina mogu dobro doi, mogu se iskoristiti kao
element koji izaziva divljenje, mogu se slobodno pobrkati s idejom nasilja,
primijeniti u svrhu preutnog zastraivanja. Moe dobiti popust u kinu ili
kredit kod neke ustraene namjetenice. Ali zaviaj te katkad optereuje
prevelikom koliinom predrasuda i ne eli samo stajati i objanjavati da
nisu svi tamo lanovi mafije, nisu svi kriminalci, da su kamoristi manjina.
Stoga u mislima poe preacem u oblinje, manje poznato selo, koje e te
udaljiti od svake povezanosti s kriminalcima: Secondigliano openito
postaje Napulj, a Casal di Principe postaje Aversa ili Caserta. ovjek se
stidi ili je ponosan, ovisno o igri, ovisno o trenutku i prilici, poput odjee,
ali koja sama odluuje kad e biti stavljena.
Corleone je u usporedbi s Casalom di Principe grad iz mate Walta
Disneyja. Casal di Principe, San Cipriano dAversa, Casapesenna: podruje
s manje od sto tisua stanovnika, ali od njih je tisuu dvjesto osueno po
lanku 416 bis, deliktu povezanosti s mafijom, a jo je nebrojeno mnogo

ispitanika i osuenika za potpomaganje mafije izvana. Ova zemlja od

pamtivijeka trpi teret kamoristikih obitelji, nasilne i bezobzirne buroaske
kaste predvoene svojim najokrutnijim i najmonijim klanom. Klan
Kazalaca - ije ime dolazi od mjesta Casal di Principe - konfederacija je
svih autonomnih kamoristikih obitelji s podruja Caserte: Castelvolturno,
Villa Literno, Gricignano, San Tammaro, Cesa, Villa di Briano,
Mondragone, Carinola, Marcianise, San Nicola La Strada, Calvi Risorta,
Lusciano i na desetke i desetke drugih mjesta, a svako sa svojini elnikom
zone, svako uklopljeno u mreu Kazalaca. Predak kazalskih obitelji,
Antonio Bardellino, prvi je u Italiji shvatio da e kokain dugorono
zamijeniti heroin. Ipak, za Cosa nostru i mnoge kamoristike obitelji heroin
je i dalje bio glavna roba. Na narkomane su gledali kao na prave blagajne,
dok je koka 80-ih imala status droge namijenjene eliti. Ali Antonio
Bardellino shvatio je da e na tritu prevladati droga koja ne ubija u
kratkom roku, koja e se odrati kao graanski aperitiv a ne kao otrov
propalica. Stoga je osnovao tvrtku za uvoz i izvoz ribljeg brana koje je iz
June Amerike prebacivao u Aversu. Ribljeg brana meu kojim su bile
skrivene tone koke. Heroin kojim je trgovao Bardellino je preprodavao i u
Americi. Slao ga je Johnu Gottiju tako to je drogu umetao u filtre
automata za kavu espresso. Jednom je ameriki odjel za narkotike presreo
ezdeset sedam kilograma heroina, ali za bossa iz San Cipriana dAverse to
nije bio poraz. Nekoliko dana poslije uputio je Gottiju telefonski poziv:
"Sada aljemo dvostruko toliko drugim sredstvima". Aversanski je kraj
iznjedrio karte! koji se umio suprotstaviti Cutolu i silina toga rata jo je
prisutna u genetskom kodu kazertanskih klanova. Tijekom 80-ih obitelji
odane Cutolu eliminirane su u sklopu oruanih operacija koje su bile
malobrojne ali estoke. Di Matteovi, etiri mukarca i etiri ene,
pomlaeni su u nekoliko dana. Kazalci su na ivotu ostavili samo jednog
osmogodinjeg djeaka. Simeoneovih je pobijeno sedam, gotovo svi
istovremeno. Ujutro je obitelj jo bila iva, prisutna i mona, a iste noi je
izbrisana. Potuena. Na brdo kod Ponte Annicchina Kazalci su u oujku
'82. postavili strojnicu, od onih to se koriste u rovovima, i otvorili vatru na
kutolijance, pobivi ih etvoricu.
Antonio Bardellino bio je pripadnik Cosa nostre, vezan za Tana
Badalamentija, suradnik i prijatelj Tommasa Buscette, s kojim je dijelio
vilu u Junoj Americi. Kad su Korleonci razbili mo Badalamenti-Buscetta,
pokuali su ukloniti i Bardellina, ali bez uspjeha. Sicilijanci su u prvoj fazi
uspona Nove organizirane camorre pokuali ukloniti i Raffaelea Cutola.

Poslali su ubojicu, Mimma Bruna, trajektom iz Palerma, ali taj je ubijen

im je zakoraio izvan luke. Cosa nostra je prema Kazalcima oduvijek
gajila neku vrstu potovanja i strahopotovanja, ali kad su 2002. Kazalci
ubili Raffaelea Lubrana - bossa iz mjesta Pignataro Maggiore kod Capue ovjeka bliskog Cosa nostri, to je osobno izveo Toto Riina - mnogi su se
uplaili izbijanja krvne osvete. Sjeam se da se dan nakon prepada jedan
prodava u kiosku, prodajui mjesne dnevne novine, obratio muteriji
mrmljajui kroz zube o svojim strahovima:
"Ako se sad ponu loviti i Sicilijanci, neemo imati mira tri godine."
"Kakvi Sicilijanci? Mafijai?" "Da, mafijai."
"Oni mogu jedino kleknuti pred Kazalcima i puiti. Nita drugo,
pocuclati sve i gotovo."
***
Izjavu koja me jo vie potresla u vezi sa sicilijanskim mafijaima
izrekao je Carmine Schiavone, pokajnik iz klana Kazalaca, u razgovoru
2005. Govorio je o Cosa nostri kao o organizaciji koja robuje politiarima,
koja je, za razliku od kazertanskih kamorista iz Caserte nesposobna
razmiljati u terminima poslovanja. Prema Schiavoneu, mafija se htjela
postaviti kao antidrava, ali to nije bilo poslovno pitanje. Ne postoji
paradigma drava-antidrava, ve samo teritorij na kojem se posluje: s
dravom, preko nje i bez nje.
ivjeli smo s dravom. Za nas je drava morala postojati i
morala je biti ova koja ve postoji, samo to je naa filozofija
drugaija nego u Sicilijanaca. Dok je Riina doao iz otone
izolacije, zapravo s planine gdje je uvao ovce, mi smo prerasli
te granice i htjeli smo ivjeti s dravom. Ako bi nam netko u
dravi podmetao klipove, nalazili bismo drugoga spremnoga da
nam ide na ruku. Ako je politiar, ne bismo glasali za njega, a
ako je predstavnik neke institucije, nali bismo naina da ga
prevarimo.
Carmine Schiavone, brati bossa Sandokana, prvi je razotkrio
poslovanje kazalskih klanova. Kad je odluio suraivati sa zakonom,
njegova ki Giuseppina izrekla je teke osude na njegov raun, moda tee
od smrtne presude. Svoje je gnjevne rijei ak poslala nekim novinama:
"On je teki varalica, laljivac, pokvarenjak i licemjer koji je prodao
svoje neuspjehe. ivotinja. Nikad mi nije bio otac. Ja i ne znam to je to
camorra."

***
Poduzetnici. Tako sebe predstavljaju kazertanski kamoristi: obini
poduzetnici. Klan koji tvore nasilni poslodavci, rukovoditelji ubojice,
graevinari i posjednici. Svatko sa svojim oruanim bandama, udrueni
interesima na svakom gospodarskom polju. Snaga kazalskog kartela
oduvijek je bila u tome da preuzme velike koliine droge bez potrebe za
snabdijevanjem unutarnjeg trita. Njihovo je raspaavako uporite
golemo rimsko trite, ali mnogo veu vanost ima njihova posrednika
uloga u kupoprodaji velikih koliina. Akti Protumafijskog povjerenstva iz
2006. pokazuju da su Kazalci snabdijevali drogom obitelji u Palermu.
Savez s nigerijskim i albanskim klanovima omoguio im je da se odmaknu
od izravnog upravljanja raspaavanjem i narkoprometom. Paktovi s
nigerijskim klanovima iz Lagosa i Benina, savezi s mafijakim obiteljima
iz Pritine i Tirane, dogovori s ukrajinskim mafijaima iz Lavova i Kijeva
oslobodili su kazalske klanove od najniih kriminalnih djelatnosti.
Istovremeno su Kazalci stekli povlateni tretman kod ulaganja u istonim
zemljama i pri kupovini koke od meunarodnih trafikanata baziranih u
Nigeriji. Novi voe, novi ratovi, sve se to dogodilo nakon procvata klana
Bardellino, iz kojeg potjee poduzetnika mo camorre na ovim
prostorima. Poto je dosegnuo puni opseg vladavine na svakom zakonitom
i nezakonitom gospodarskom polju, od narkoprometa do graevinarstva,
Antonio Bardellino skuio se s novom obitelji u Santo Domingu. Svojoj je
amerikoj djeci dao ista imena kao i onoj u San Ciprianu, jednostavan i
praktian nain da se ne zbuni. Klan je na domaem terenu predao u ruke
najvjernijim ljudima. Izali su iz rata s Cutolom neozlijeeni, pokrenuli
tvrtke i stekli autoritet te se posvuda proirili: na sjevernu Italiju i u
inozemstvo. Mario lovine, Vincenzo De Falco, Francesco Schiavone
"Sandokan", Francesco Bidognetti "Cicciotto di Mezzanotte" i Vincenzo
Zagaria bili su elnici kazalske konfederacije. Poetkom 80-ih Cicciotto di
Mezzanotte i Sandokan vodili su oruane operacije, ali su bili i poduzetnici
s interesima na svakom polju, spremni da eventualno stanu na elo goleme
mnogoglave konfederacije. Mario lovine im je bio boss odve vezan za
Bardellina, elnika nesklonog autonomnim idejama. Stoga su osmislili
potajnu, ali politiki djelotvornu strategiju. Iskoristili su mrzovoljnu narav
kamoristike diplomacije na jedini nain na koji im je mogla posluiti u
ostvarivanju njihovih ciljeva: pokretanjem unutarnjeg rata.
Kako pripovijeda pokajnik Carmine Schiavone, dva su bossa
pourivala Antonija Bardellina da se vrati u Italiju i da ukloni Marijeva

brata Mirnija Iovinea, koji je imao tvornicu namjetaja i slubeno nije bio
povezan s camorrom, ali koji je karabinjerima, prema tvrdnjama dvojice
bossova, previe puta posluio kao obavjetajac. Da uvjere svojega bossa,
ispriali su mu kako je ak i Mario spreman rtvovati svojega brata, samo
da mo klana ostane vrsta. Bardellino je povjerovao te je dao ubiti Mimija
dok je ovaj iao na posao u svoju tvornicu namjetaja. Nedugo nakon tog
prepada Cicciotto di Mezzanotte i Sandokan navalili su na Marija Iovinea,
traei da ukloni Bardellina koji se usudio ubiti njegova brata na temelju,
tvrdili su mu, obinih glasina. Ta je dvostruka igra bila sraunata da jednog
okrene protiv drugog. Poeli su se organizirati. Bardellinovi nasljednici
sloili su se da moraju ukloniti bossa bossova, ovjeka koji je vie od svih
u Kampaniji tvorac sustava kriminalno-poduzetnike moi. Bossa su
nagovorili da se iz Santo Dominga preseli u brazilsku vilu. Rekli su mu da
mu je Interpol za petama. Mario lovine ga je 1988. potraio u Brazilu pod
izlikom da eli dovesti u red njihove poslove u vezi s poduzeem za izvoz i
uvoz ribljega brana-koke. Jednog je popodneva lovine - ne mogavi u
hlaama pronai svoj pitolj - uzeo toljagu i njome Bardellinu razbio
lubanju. Zakopao je tijelo u jamu iskopanu na brazilskom alu, ali kako
vie nije naeno, nastala je legenda o tome kako je Antonio Bardellino
zapravo jo iv i da uiva u svojem bogatstvu na nekom junoamerikom
otoku. Poto je operacija uspjeno provedena, boss je smjesta nazvao
Vincenza De Falca da mu javi vijest i pokrene pokolj svih bardelinaca.
Paride Salzillo. Bardellinov neak i nasljednik njegova teritorija, pozvan je
na sastanak sa svim drugim voditeljima kazalskog kartela. Pokajnik
Carmine Schiavone pria kako su ga posjeli na elo stola, da predstavlja
strica. Najednom ga je Sandokan napao i poeo ga daviti, dok su ga njegov
brati, njegov imenjak poznat kao "Cicciariello", i druga dva lana,
Raffaele Diana i Giuseppe Caterino, drali za ruke i noge. Mogao ga je
ubiti metkom ili mu zabiti no u trbuh, kao to su inili stari bossovi. Ali
morao ga je ubiti rukama, kao to se ini sa starim vladarima kad ih
zbacuju novi. Otkako je 1345. maarski kralj Andrija zadavljen u Aversi, u
zavjeri koju je organizirala njegova ena Ivana i napuljsko plemstvo
predvoeno Karlom Drakim koji je ciljao na napuljsko prijestolje, u
aversanskom je kraju davljenje postalo simbol preuzimanja prijestolja,
nasilnog slijeda vladara. Sandokan je svim bossovima morao pokazati da je
on nasljednik, da je on pravom surovosti novi voa Kazalaca.
Antonio Bardellino osmislio je sloen sustav vlasti da bi sve
poslovne elije koje su nastale pod njegovim okriljem mogle jo dugo

ostati uklopljene u odjeljke koje je stvorio. Dozrele su dovoljno da pokau

svu svoju mo, bez hijerarhijskih ogranienja. Tako je Sandokan
Schiavone postao voa. Uspostavio je krajnje uspjean sustav posve vezan
za njegovu obitelj. Njegov brat Walter koordinirao je oruane jedinice,
brati Carmine vodio je gospodarstvo i financije, brati Francesco izabran
je za gradonaelnika Casala di Principe, a drugi brati, Nicola, za
blagajnika. Vani potezi za potvrivanje u vlastitome kraju, to je vano u
fazi uspona. Sandokanova je mo prvih godina njegove vladavine
potvrena i preko tijesnih politikih veza. Zbog sukoba sa starom
Demokranskom strankom 1992. klanovi Casala di Principe podrali su
Liberalnu stranku Italije, koja je doivjela najvei uspon u povijesti, te je
od bijednih 1 posto nakon klanske potpore skoila na 30 posto. Svi su se
lanovi s najviih razina klana protivili apsolutnom Sandokanovu vodstvu.
Pogotovo De Falco, skupina na ijoj su strani bili karabinjeri i policija, i
koji su imali poslovne i politike veze. Godine 1990. odrano je nekoliko
sastanaka voa Kazalaca. Na jedan od njih bio je pozvan i Vincenzo De
Falco, s nadimkom '"o fuggiasco", bjegunac. Bossovi su ga htjeli ukloniti,
ali nije doao. Doli su meutim karabinjeri i uhitili uzvanike. Godine
1991. Vincenzo De Falco je ubijen, izreetali su ga u njegovu automobilu.
Policija ga je pronala skvrenog dok je stereo svom snagom svirao kasetu
Modugna koja se jo vrtjela unutra. Nakon ove smrti dolo je do raskola
izmeu obitelji kazalske konfederacije. S jedne strane obitelji bliske
Sandokanu i Iovineu: Zagaria, Reccia, Bidognetti i Caterino; s druge
obitelji bliske De Falcovima: Quadrano, La Torre, Luise, Salzillo. De
Falcovi su na smrt "'o fuggiasca" odgovorili ubojstvom Marija Iovinea u
Cascaisu, u Portugalu 1991. Izreetali su ga mecima dok je bio u
telefonskoj govornici. Iovineova smrt otvorila je sve mogunosti za
Sandokana Schiavonea. Uslijedile su etiri godine ratova i pokolja, etiri
godine neprestanih ubijanja izmeu obitelji bliskih Schiavoneu i De
Falcovima. Godine prevrata saveza, prelazaka klanova sjedne strane
poretka na drugu. Nije bilo drugog rjeenja nego da se teritorij i mo
podijele. Sandokan je postao amblem pobjede njegova kartela nad drugim
obiteljima. Zatim su svi njegovi neprijatelji postali njegovi saveznici.
Cement, narkopromet, iznude, prevoenje, otpad i monopol pri prodaji i
povlatene isporuke. Bilo je to podruje tvrtki Kazalaca pod Sandokanom.
Cementni konzorciji postali su glavno oruje kazalskih klanova.
Svako graevinsko poduzee mora se opskrbljivati cementom iz
konzorcija i taj je mehanizam postajao kljuan u povezivanju klanova sa

svim mjesnim graevinskim tvrtkama i sa svim poslovima. Kako je mnogo

puta ustvrdio Carmine Schiavone, cijene cementa u klanskim konzorcijima
bile su krajnje povoljne jer su brodovi konzorcija osim cementa razvozili i
oruje po bliskoistonim zemljama pod embargom. Ta druga razina
trgovine omoguavala im je nie cijene od onih zakonitih. Kazalski su
klanovi bili na ekonomskom dobitku u svakom stupnju procesa gradnje.
Isporuivali su cement, snabdijevali tvrtke s podugovorom za izgradnju i
kod velikih poslova primali mito. Mito od kojeg se polazilo, jer ako se
uskrati, njihove povoljne i efikasne tvrtke nee preuzeti posao, a nijedna
druga tvrtka ne bi mogla posao izvesti povoljno a bez penala. Poslovni krug
koji vodi obitelj Schiavone obre pet milijardi eura. Sva ekonomska mo
kartela kazalskih obitelji, od nekretnina, poljskih imanja, dionica, likvidne
imovine, graevinskih tvrtki, eerana, cementara, lihve te trgovine drogom
i orujem procjenjuje se i na trideset milijardi eura. Kazalska camorra
postala je svestrano poduzee, najpouzdanije u Kampaniji, sposobno
sudjelovati u svim poslovima. Koliina nezakonski nagomilanog kapitala
esto im jami kreditne olakice koje njihovim projektima omoguuju da
konkurenciju potuku niskim cijenama ili zastraivanjem. Novi kamoristiki
kazalski srednji sloj unaprijedio je iznuivaki odnos u neku vrstu dodatne
slube, racket aktivno sudjeluje u camorrinu poslovanju. Mjesenim
obrokom klanu se moe doznaiti novac za njihovo poslovanje, ali
istovremeno moe ukljuivati i ekonomsku zatitu kod banaka, dostavu na
vrijeme i potovanje prema trgovakim predstavnicima komitenta. Iznuda
kao nametnuta kupnja usluga. Ovaj novi koncept iznude objelodanjen je u
istrazi 2004. policijske uprave Caserte, zakljuenoj uhienjem osamnaest
osoba. Francesco Schiavone Sandokan, Michele Zagaria i klan Moccia bili
su najvei partneri Ciriju i Parmalatu u Kampaniji. Mlijeko koje je
distribuirao Cirio, a zatim Parmalat osvojilo je 90 posto trita u cijelom
kazertanskom podruju, dobrom dijelu napuljskoga, u cijelom junom
Laciju te dijelovima Marka, Abruzza i Lukanije. Ti su rezultati postignuti
zahvaljujui tijesnom savezu s kazalskom camorrom i mitu koje su
poduzea plaala klanovima da odre vodei poloaj. Razne su marke bile
ukljuene, a sve su niti vodile k carstvu Eurolat, poduzeu koje je 1999. od
Cragnottijeva Cirija preuzeo Tanzijev Parmalat.
Suci su zatraili zapljenu tri koncesionara i mnogo tvrtki za razdiobu
i prodaju mlijeka, a sve su, prema optunici, bile pod upravom kazalske
camorre. Tvrtke vezane za mlijene proizvode bile su upisane figurativno
pod imenima ljudi koji su radili za Kazalce. Da bi stekli status posebnog

klijenta, najprije Cirio, a zatim Parmalat pregovarali su izravno sa ogorom

Michelea Zagarije, bjeguncem tijekom deset godina, regentom kazalskoga
klana. Povlateni ugovori steeni su prije svega putem trgovakih
sporazuma. Marke Cirio i Parmalat distributerima su omoguavale poseban
popust - od 4 do 6,5 posto, umjesto uobiajenih 3 posto - kao i razne
proizvodne premije, pa su i supermarketi i trgovci na malo mogli raunati
na veliko smanjenje cijene. Trgovaka prevlast Kazalaca tako je
opeprihvaena. Tamo gdje cilj nisu postizali mirnim uvjeravanjem o
opem interesu, nastupalo je nasilje: prijetnje, ucjene, unitavanje kamiona
za prijevoz robe. Premlaivali su vozae kamiona, otimali tegljae iz
konkurentnih poduzea, podmetali poare u skladita. Strah se toliko
proirio podrujem pod nadzorom klanova da je postalo nemogue ne samo
distribuirati, nego i pronai ikoga tko bi bio spreman prodavati druge
marke osim onih koje su nametali Kazalci. Krajnju su cijenu plaali kupci:
jer u monopolistikoj situaciji i s blokiranim tritem krajnje su cijene zbog
nepostojanja prave konkurencije izmicale svakom nadzoru.
Sveobuhvatni dogovor izmeu nacionalnih mljekarskih poduzea i
camorre izaao je na vidjelo u jesen 2000. kad je lan Kazalaca, Cuono
Lettiero, poeo suraivati s vlastima i govoriti o poslovnim odnosima
klanova. Sigurnost stalne prodaje bila je najizravniji nain i automatski je
pruala jamstva kod banaka, to je san svakog velikog poslovanja. U takvoj
situaciji Cirio i Parmalat slubeno su bili "oteene strane", odnosno rtve
iznude, ali istraitelji su doli do uvjerenja da je poslovna klima bila
relativno oputena i da su obje strane, naime nacionalne tvrtke i mjesni
kamoristi, djelovali na uzajamno zadovoljstvo.
Cirio i Parmalat nikad nisu prijavili da u Kampaniji trpe tetu zbog
upletanja klanova, ak ni 1998. kad je slubenik iz Cirija postao rtvom
napada u svojemu domu kod Caserte, gdje je divljaki prebijen toljagom
pred oima supruge i devetogodinje keri jer se nije pokorio zapovijedima
klanova. Nikakve pobune, nikakve prijave. Sigurnost monopola bila je
bolja od nesigurnosti trita. Novac za odravanje monopola i zauzimanje
kampanijskog trita trebalo je opravdati u bilanci poduzea. Nikakav
problem u zemlji kreativnog financiranja i dekriminalizacije lanih bilanci.
Lane fakture, lana pokroviteljstva, lane premije na kraju godine s
obzirom na koliinu prodanoga mlijeka rijeili bi svaki knjigovodstveni
problem. U tu su svrhu od 1997. financirane nepostojee manifestacije:
Dan mozzarelle, Glazba na trgu, ak i proslava San Tammara, zatitnika
mjesta Villa Literno. Cirio je u znak potovanja zbog obavljenog rada

financirao i sportsko drutvo Polisportiva Afragolese, kojim zapravo

upravlja klan Moccia, kao i gustu mreu sportskih, glazbenih i rekreativnih
centara: "graansko drutvo" mjesnih Kazalaca.
Mo klana posljednjih je godina silno narasla i doprla do istoka
Europe: Poljske, Rumunjske i Maarske. Upravo je u Poljskoj u oujku
2004. uhien Francesco Schiavone, Cicciariello, Sandokanov brati, brkati
zdepasti boss, jedan od sredinjih kamoristikih likova. Bio je traen zbog
deset ubojstava, tri otmice, devet pokuaja ubojstva i mnogih krenja
zakona, povezanih s orujem i iznudom. Uhvatili su ga dok je iao u
kupovinu sa svojom rumunjskom druicom, dvadesetpetogodinjom
Luizom Boetz. Cicciariello se predstavljao kao Antonio i prikazivao se kao
obini pedesetjednogodinji talijanski poduzetnik. Njegova je druica
zacijelo osjetila neto udno u njegovu ivotu jer da bi se s njim susrela u
Krosnom kod Krakova, Luiza je morala vlakom prijei muan dug put da
zamete trag od moguih policijskih agenata. Na tom putu s raznim
postajama pratili su je preko tri granice, a zatim je automobilom slijedili do
okolice poljskoga grada. Cicciariella su zaustavili na blagajni
supermarketa. Obrijao je brkove, izravnao kovravu kosu, smravio je.
Preselio se u Maarsku, ali i dalje se sa svojom druicom nalazio u
Poljskoj. Drao je pregoleme poslove: uzgajalita, graevinske terene,
suradnju s mjesnim poduzetnicima. Talijanski predstavnik SECI-ja, Centra
za suzbijanje prekograninog kriminaliteta u jugoistonoj Europi, prijavio
je da Schiavone i njegovi ljudi esto odlaze u Rumunjsku i da su se upustili
u vane poslove u gradovima Barladu (na istoku zemlje), Sinaiju (u
sreditu), Cluju (zapad) kao i na obali Crnog mora. Cicciariello Schiavone
imao je dvije ljubavnice: osim Luize Boetz i Cristinu Coremanciau,
takoer Rumunjku. U Casaleu je vijest o njegovu uhienju, "posredstvom
ene", bossu bila poput pljuske. Naslovi mjesnih novina kao da su mu se
rugali: "Cicciariello uhien s ljubavnicom". Zapravo su dvije spomenute
ljubavnice upravljale njegovim ulaganjima u Poljskoj i Rumunjskoj te su
postale kljuni dio njegova poslovanja. Cicciariello je bio jedan od
posljednjih bossova obitelji Schiavone koji je uhien. Mnogi su voditelji i
pristae kazalskoga klana u dvadeset godina moi i krvavih sukoba zavrili
iza reetaka. U megaprocesu "Spartacus", nazvanom tako prema
buntovnom gladijatoru koji je upravo u tom kraju pokuao pokrenuti
najvei ustanak koji je Rim doivio, bili su prikupljeni rezultati svih istraga
protiv kartela Kazalaca i svih njihovih ogranaka.

Na dan presude iao sam u sudnicu u mjestu imenom Santa Maria

Capua Vetere. Ugurao sam Vespu izmeu dva automobila i uspio ui u
sudnicu. Oekivao sam kamere, fotoaparate, ali bilo ih je samo nekoliko, i
to iz mjesnih novina i TV-postaja. Zato je karabinjera i policajaca bilo
svugdje. Oko dvjesto njih. Dva helikoptera nadlijetala su sudnicu u niskom
letu i tutnjavom lopatica elisa svima probijali bubnjie. Psi za otkrivanje
bombi, policijska vozila. Velika napetost. Ali nacionalnih novina i
televizije nije bilo. Mediji su potpuno ignorirali najvei proces protiv
kriminalnog kartela po broju optuenika i predloenih osuda. Strunjaci
proces "Spartacus" nazivaju oznakom 3615, to je broj istrage u opem
registru, s otprilike tisuu tristo ispitivanja koja je 1993. DDA proveo na
temelju izjava Carminea Schiavonea.
Proces je trajao sedam godina i dvadeset jedan dan, s ukupno esto
dvadeset est sasluanja, to je najvei proces protiv mafije u Italiji u
posljednjih petnaest godina. Petsto svjedoka, vie od dvadeset etiri
suradnika pravde, od kojih est optuenika. Prikupljeno je devedeset
fascikla akata, presude za druge procese, dokumenti, prislune snimke.
Nakon gotovo godinu dana od blica 1995. nastale su i podistrage
"Spartacusa": "Spartacus 2" i "Regi Lagni" koje se tiu obnove burbonskih
kanala iz osamnaestog stoljea, koji otad nisu valjano restaurirani. Projekt
obnove za Regi Lagni, koji su godinama vodili klanovi, uraao je - prema
optubama - milijardskim ugovorima koji meutim nisu primjenjivani na
obnovu stare burbonske graevine, nego su skretani u njihove graevinske
tvrtke koje su tijekom iduih godina postale uspjene u cijeloj Italiji. Zatim
proces "Aima", u vezi s prevarama koje su kazalski klanovi poinili u
poznatim prikupljakim centrima gdje je Europska unija prikupljala i
unitavala viak uroda i financijski obeteivala uzgajivae. U goleme
kratere namijenjene istovaru uroda klanovi su bacali smee, eljezo, otpad
od graevinskih radova. Ali najprije bi svu tu gadost odvagnuli kao da je
urod. Oito su ubirali novac za obeteenje, ali su plodove sa svojih
zemljita svejedno posvuda prodavali. Izdan je sto trideset jedan nalog o
zapljeni poduzea, terena i poljoprivrednih dobara u ukupnoj vrijednosti od
nekoliko stotina milijuna eura. Zapljeni su bila podvrgnuta i dva
nogometna kluba: Albanova, iz lige C2 (etvrtog nivoa natjecanja) i Casal
di Principe.
Istragom su obuhvaeni i ugovori za javne radove koje klan
povjerava poduzeima bliskima njihovim tvrtkama koje se bave
proizvodnjom betona i zemljanim radovima. Drugo relevantno poglavlje

ispitivanja odnosilo se na prevare na tetu Europske ekonomske unije,

osobito glede doprinosa steenih na nezakonit nain s podruja
poljoprivrede i prehrane. Nadalje, stotine ubojstava i poslovnih veza. Dok
sam, kao i svi, ekao presudu, mislio sam kako to nije proces poput drugih,
ne obian proces protiv kamoristikih obitelji june pokrajine. Bio je to
proces na neki nain okrenut povijesti, poput Nrnberga, jednom narataju
camorre. Ali, za razliku od generala Reicha, mnogi prisutni camorristi i
dalje su zapovijedali, i dalje su vladali svojim carstvima. Nrnberg bez
pobjednika. Optuenici u kavezima, ute. Sandokan komunicira putem
video-veze, nepomian u zatvoru u Viterbu. Bilo bi preopasno seliti ga. U
dvorani se ulo samo aputanje odvjetnika: bilo je ukljueno vie od
dvadeset pravnih subjekata, a vie od pedeset odvjetnika i pravnih
asistenata prouavalo je, pratilo, promatralo i branilo. Roaci optuenika
bili su zajedno nagurani u pokrajnjoj sobici do bunkerske dvorane, svi
pogleda uprtih u monitore. Kad je predsjednik suda Catello Marano uzeo
trideset stranica presude procesa, zavladala je tiina. Teko disanje, gutanje
stotine grla, kuckanje stotine runih satova, podrhtavanje desetaka
priguenih mobitela. Bila je to napeta tiina, popraena orkestrom zvukova
tjeskobe. Predsjednik je najprije proitao popis osuenih, zatim popis
razrijeenih krivnje. Dvadeset jedna doivotna, vie od sedamsto pedeset
godina zatvora. Dvadeset jedan put predsjednik je izrekao presudu
doivotnog zatvora, esto ponavljajui i imena osuenih. Jo sedamdeset
puta proitao je godine koliko ostali, pomagai i voditelji, moraju odleati
u zatvoru da plate cijenu svojeg saveznitva sa stranom kazalskom moi.
U jedan i trideset sve se bliilo kraju. Sandokan je zatraio rije. Bio je
nemiran, htio je reagirati na presudu, potkrijepiti svoju tezu, tezu svojih
branitelja: da je on uspjeni poduzetnik, ali da urotniki zavidni
marksistiki suci buroaziju aversanskog kraja smatraju kriminalnom
snagom a ne plodom poduzetnike i gospodarske sposobnosti. Htio je
vikati da je presuda nepravedna. Svi mrtvi u Caserti i okolici prema
njegovoj su uobiajenoj logici rtve sukoba kakvi vladaju u mjesnoj
seljakoj kulturi a ne kamoristikih borbi. Ali Sandokanu ovaj put nije
doputeno govoriti. Uutkan je poput brbljavog kolarca. Poeo se derati pa
su suci ugasili zvuk. I dalje se vidio krupni bradonja kako se otima sve dok
nije ugaen i videoprijenos. Dvorana se zaas ispraznila, a policajci i
karabinjeri polako su krenuli prema izlazu dok je helikopter i dalje
nadlijetao bunkersku dvoranu. udno, ali nisam imao osjeaj da je kazalski
klan poraen. Mnogi su baeni u zatvor na nekoliko godina, neki bossovi
nee vie ivi izai, a neki se s vremenom moda pokaju i tako povrate jo

neto ivota izvan reetaka. Sandokanov bijes bio je zaguujui bijes

monika koji u glavi sadri cijelu mapu svojega carstva, a ne moe ga
izravno nadzirati. Bossovi koji odbiju suraivati s vlastima ive od
metafizike, gotovo imaginarne moi i moraju na sve naine nastojati
zaboraviti poduzetnike koje su podravali i stvorili i koji su se kao
nepripadnici klana uspjeli izvui. Da poele, bossovi bi i njih mogli dovui
u zatvor, ali trebali bi se pokajati, a time bi odmah dokinuli svoj vinji
autoritet i doveli u opasnost svu svoju rodbinu. Nadalje, to je jo traginije
za jednoga bossa, ne bi znali iscrtati sve putanje kojima kola njihov novac,
njihova zakonita ulaganja. Ni priznanjem, ogoljenjem svoje moi, ne bi
nikad sasvim znali gdje im je zavrio novac. Bossovi uvijek plaaju, ne
mogu izbjei plaanje. Ubijaju, vode militaristike jedinice, oni su prva
karika u lancu izvlaenja nezakonitog kapitala i stoga su njihova zlodjela
uvijek prepoznatljiva, a ne transparentna kao ekonomski zloini njihovih
ljudi u bijelim ovratnicima. Uostalom, bossovi ne mogu biti vjeni. Cutolo
preputa vlast Bardellinu, Bardellino Sandokanu. Sandokan Zagariji, La
Monica Di Lauru. Di Lauro panjolcima, a oni tko zna kome dalje.
Ekonomska snaga kamoristikog Sustava upravo i poiva na neprestanom
smjenjivanju voa i kriminalnih metoda. Diktatura pojedinca u klanu nikad
ne traje dugo jer kad bi njegova mo potrajala, boss bi povisio cijene,
ograniio trita i monopolizirao ih, ulagao bi stalno u ista trina podruja
ne istraujui nova. Umjesto da bude vrijednost pridodana kriminalnoj
ekonomiji, postaje prepreka poslovanju. Zato im neki boss preuzme vlast,
odmah se pojave nove linosti spremne preuzeti njegovo mjesto, s voljom
za irenjem na leima divova ijem su nastanku oni pomogli. Toga se
uvijek prisjeao jedan od najpomnijih promatraa dinamike moi, novinar
Riccardo Orioles: "Kriminalitet nije mo, nego vrsta moi". Nikad nee biti
bossa koji eli zasjedati u vladi. Da camorra ima svu mo, ne bi bilo
njezina poslovanja koje je kljuno u djelovanju na zakonitoj i nezakonitoj
razini. U tom smislu svako uhienje, svaki megaproces, prije je nain
smjene bossova, prekid poslovnih faza, nego akcija sposobna unititi
sustavni poredak.
Lica objavljena idui dan u novinama, jedno do drugoga, lica
bossova, pridruenih lanova, mladih djeaka i staraca u zatvoru,
predstavljali su ne pakleni krug kriminalaca, nego kamenie mozaika
moi, koji nitko dvadeset godina nije mogao zanemariti niti izazvati.
Nakon procesa "Spartacus" bossovi u zatvoru poeli su slati skrivene i
izriite prijetnje sucima, magistratima, novinarima, svima onima koje su

drali odgovornima to su pregrt upravitelja cementom i bivolicama u

oima zakona pretvorili u ubojice.
Senator Lorenzo Diana i dalje je bio omiljena meta njihove mrnje.
Slali su pisma mjesnim novinama, izravno mu dobacivali prijetnje za
vrijeme procesa. Ubrzo nakon procesa "Spartacus" netko je uao u
uzgajalite pastrva senatorova brata i porazbacao okolo ribe te ih ostavio da
ugibaju i gue se na zraku, koprcajui se na tlu. Neki su pokajnici ak
prijavili pokuaje atentata uz pomo "Sokola", organizacije suprotstavljene
senatoru. Operacija je zatim obustavljena posredstvom diplomatskih
sektora klana. Odustali su i zbog pratnje. Oruana pratnja nikad nije
predstavljala prepreku klanovima. Ne boje se blindiranih automobila i
policajaca, ali ona je signal, signal da onaj koga ele ukloniti nije sam, ne
mogu ga se tek tako rijeiti kao da je netko ija bi smrt zanimala samo uski
krug obitelji. Lorenzo Diana jedan je od onih politiara koji su odluili
razotkriti sloenost kazalske moi a ne openito traiti kriminalce. Roen
je u San Ciprianu d'Aversa, ivio je promatrajui izbliza raanje
Bardellinove i Sandokanove moi, krvne osvete, masakre i poslove. Moe
o toj moi ispriati vie od ikoga i klanovi se boje njegovih znanja i
njegova sjeanja. Boje se da bi svakog trena mogao iznova probuditi
nacionalnu pozornost medija prema kazalskoj moi, boje se da e
Protumafijskom povjerenstvu senator prijaviti ono to ve i tisak
zanemaruje, pripisujui sve mjesnom kriminalu. Lorenzo Diana jedan je od
onih rijetkih ljudi koji znaju da borba protiv moi camorre podrazumijeva
silno strpljenje, kakvo je potrebno da se svaki put zapone ponovo,
ispoetka, koje izvlai jednu po jednu nit iz ekonomskog vora dok ne
dopre do kriminalne glave. Polako ali uporno, ljutito, i kad sva panja
popusti i kad se sve uini posve uzaludnim i izgubljenim u preobrazbi u
kojoj se kriminalna mo mijenja, a nikad nije poraena.
Kad je proces bio zavren, zavladala je bojazan da meu
Bidognettima i Schiavonima ne izbije otvoreni sukob. Godinama su se
sukobljavali preko raznih klanova u savezu s njima, ali bi zajedniki
poslovi uvijek prevagnuli nad razlikama. Bidognetti raspolau monim
oruanim jedinicama, njihov je teritorij sjeverni dio kazertanske regije,
podruje koje see do Domicijske obale. Surovi su, u Castelvolturnu spalili
su ivog jednog pipniara. Francesco Salvo bio je vlasnik lokala Tropicana
u kojem je radio. Kanjen je jer se usudio zamijeniti Bidognettijev automat
za videopoker s automatima suparnikog klana. Mezzanotte su ak bacili
fosfornu bombu na automobil Gabrielea Spenusa, dok je hodao cestom

Nola-Villa Literno. Domenico Bidognetti naruio je 2001. eliminaciju

Antonija Magliula jer se usudio udvarati djevojci, sestrini jednoga bossa,
iako je bio oenjen. Odveli su ga na plau, svezali ga za stolicu okrenutu
prema moru i u usta i nosnice natrpali mu pijesak. Trudei se disati,
Magliulo je gutao i pljuvao pijesak i nastojao ga ispuhati iz nosa. Povraao
je, vakao i izvijao vrat, a slinom je navlaio pijesak, stvarajui tako neku
vrstu gruboga cementa, ljepljive tvari koja ga je polako uguila. Surovost
Mezzanotteovih bila je upravo proporcionalna njihovoj poduzetnikoj
moi. Bavei se reciklaom otpada, Bidognetti su - prema raznim
istragama napuljskoga DDA iz 1993. i 2006. - stvorili tijesni savez s
odmetnutom masonskom loom P2. Ilegalno su, i po vrlo povoljnim
cijenama, otpremali otrovni otpad poduzetnika vezanih uz lou. Neak
Cicciotta di Mezzanotte, Gaetano Cerci, uhien u sklopu operacije
"Adelphi" protiv ekomafije, bio je veza izmeu kazalske camorre i masona
i imao je vrlo este poslovne sastanke s Licijem Gellijem osobno.
Istraitelji su u knjigama poslovanja samo jednog poduzea otkrili prihod
od vie od trideset pet milijuna eura. Dva bossa, Bidognetti i Schiavone,
obojica u zatvoru, obojica na doivotnoj robiji, mogli bi se pokuati
okoristiti presudom onoga drugoga da svoje ljude pusti s lanca i pokua
zatrti suparniki klan. U jednom se trenutku uinilo da sve srlja u sveopi
sukob, jedan od onih koji svakodnevno ostavljaju za sobom hrpe mrtvih.
U proljee 2005. najmlai Sandokanov sin otiao je na jednu
proslavu u Parete, na teritoriju Bidognettija, i tu je - prema istrazi - poeo
udvarati jednoj djevojci iako je ve imala pratnju. Izdanak Schiavonea bio
je bez pratnje i smatrao je da je samim time to je Sandokanov sin imun na
svaku vrstu agresije. Ali nije bilo ba tako. Grupica ga je izvukla iz kue i
zasula ga pljuskama i udarcima aka u glavu i udarcima nogu u stranjicu.
Nakon cipelarenja morao je odjuriti u bolnicu da mu zaiju glavu. Idui se
dan petnaestak ljudi na motorima i u automobilima pojavilo pred kafiem
Penelope, gdje su se obino nalazili mladii koji su napali Sandokanova
sina. Uli su s bejzbolskim palicama i sve porazbijali, svakoga tko se
zatekao unutra izmlatili do krvi, ali nisu uspjeli izdvojiti odgovorne za
napad na Schiavonea, koji su vrlo vjerojatno uspjeli pobjei, moda kroz
drugi izlaz iz lokala. Komandosi su ih ganjali po ulici i ispucali desetak
metaka meu ljude na trgu, pogodivi jednog prolaznika u trbuh. Na to su
dan kasnije tri motora stigla do kafia Matteotti u Casalu di Principe, gdje
su se esto okupljali najmlai lanovi klana Schiavone. Motociklisti su
polako sili, tako da se prolaznici stignu razbjeati, i poeli razbijati sve

oko sebe. Prijavljena je tunjava i vie od esnaest okraja noem. Zrak je

bio teak, novi je rat bio na pomolu.
Napetost je dodatno pojaalo neoekivano priznanje jednoga
pokajnika, Luigija Diane, koji je, prema mjesnom listu, izjavio da je
Bidognetti odgovoran za prvo Schiavoneovo uhienje, da je suraivao s
karabinjerima i otkrio im gdje se boss krije u Francuskoj. Oruane su
skupine poele s pripremama, a karabinjeri su bili spremni za prikupljanje
leeva zaostalih nakon ubijanja. Sam je Sandokan sve zaustavio javnim
istupom. Unato strogom zatvorskom reimu, uspio je poslati otvoreno
pismo mjesnome listu, objavljeno 21. rujna 2005. na naslovnoj stranici.
Boss je kao uspjean voditelj razrijeio sukob, demantiravi ono to je
rekao pokajnik, iji je jedan roak inae ubijen nekoliko sati nakon
njegova istupa:
"Kao to se pokazalo, prijava koja je omoguila moje uhienje u
Francuskoj, dokazano je potekla od Carminea Schiavonea, a ne od
Cicciotta Bidognettija. Istina glasi da dotina osoba koja se odaziva na ime
pokajnika Luigija Diane iznosi neistine i eli posijati razdor radi osobne
koristi."
Nadalje, "sugerira" glavnom uredniku lista da dobro izvjetava:
"Molim vas da ne dopustite tom dobro potkupljenom potkazivau da
vas instrumentalizira i da ne poinite pogreku i pretvorite svoj dnevni list
u senzacionalistike novine koje e neizbjeno izgubiti vjerodostojnost,
kao to se dogodilo vaem konkurentskom listu s kojim nisam obnovio
pretplatu. Mnogi e slijediti moj primjer i nee kupovati tako
instrumentalizirani list."
Tim pismom Sandokan delegitimira konkurentske novine i svojim
novim slubenim sugovornikom proglaava dnevni list kojem je uputio
pismo.
"Neu ni komentirati injenicu da je va konkurent naviknut na
pisanje neistine. Dolje potpisani je kao voda s izvora: posve razvidan!"
Sandokan je svoje ljude pozvao da kupuju novi list, a ne vie stari. Iz
desetaka zatvora diljem Italije pristigli su zahtjevi za pretplatom na novi
list na koji se odluio boss, kao i oni za ukidanje pretplate na onaj koji je
kritizirao. Boss je pismo mira s Bidognettima zakljuio rijeima:
"ivot uvijek trai od nas da se s neim suoimo. Od ovih takozvanih
pokajnika traio je da se suoe s blatom. Kao i od svinja!"

Kazalski kartel nije bio poraen. ak se inilo da je osnaen. Prema

istragama napuljskog Protumafijskog tuilatva kartelom trenutno
predsjeda diarhija koju tvore Antonio lovine, zvan "'o ninno" odnosno
dojene, jer je dosegnuo vrh klana jo kao djeak, i Michele Zagaria, boss
voditelj Casapesenna, zvan "Capastorta", iskrivljena glava, zbog
nepravilnih crta lica, ali koji trai da ga se sada zove "Manera". Oba se
bossa godinama kriju i uvrteni su u popis Ministarstva unutarnjih poslova
meu najopasnije talijanske bjegunce. Ne moe im se ui u trag, a
zasigurno su uvijek prisutni u svojim selima. Nijedan boss ne moe
predugo ostati daleko od svojih korijena jer na njima se gradi sva mo i sva
se mo moe rasplinuti.
Tek nekoliko kilometara malih mjestaaca, spleta uliica i imanja ratrkana
po krajobrazu, a ipak ih je nemogue uloviti. U zemlji su. Kreu se
meunarodnim rutama, ali se vraaju u zemlju, vei dio godine provedu u
zemlji. Svi to znaju. A ipak ih ne hapse. Sustav skrivanja tako je
djelotvoran da spreava uhienje. Njihove vile i dalje nastanjuje rodbina i
obitelji. Kua Antonija Iovinea u San Ciprianu slina je kakvoj secesijskoj
palai, dok je vila Michelea Zagarije izmeu San Cipriana i Casapesenne
pravi pravcati graevinski kompleks, kua koja umjesto krova ima staklenu
kupolu da svjetlo moe ui i poticati rast golemoga stabla koje dominira
sreditem salona. Obitelj Zagaria posjeduje desetke satelitskih tvrtki diljem
Italije i - prema sucima napuljskoga DDA - vodei su u Italiji u zemljanim
radovima. Najmoniji, bez premca. Gospodarska superiornost koja se ne
raa iz neposrednih kriminalnih aktivnosti, nego iz njihove sposobnosti da
uravnotee zakoniti i nezakoniti kapital.
Ove tvrtke uspijevaju se odrati kao krajnje konkurentne. Imaju
prave kriminalne kolonije u Emiliji, Toskani, Umbriji i Venetu, gdje su
certifikati i protumafijske provjere znatno blae i omoguuju transfere
cijelih ogranaka tvrtke. Kazalci su najprije kampanijskim poduzetnicima na
sjeveru nametali porez, a sada izravno upravljaju tritem. U modenskom i
aretinskom kraju Kazalci dre vei dio graevinskih poslova i dovode
radnu snagu koja je veinom iz Caserte.
Ispitivanja koja se provode pokazuju da su se graevinski poslovi
vezani za klan Kazalaca uvukli u radove vezane za ekspresne vlakove
(TAV) na sjeveru, kao i ranije na jugu. Kako pokazuje istraga koju je u
lipnju 1995. proveo sudac Franco Imposimato, velike tvrtke koje su se
izborile za ugovor za TAV Napulj-Rim davale su u podzakup radove za
Edilsud, vezan upravo za Michelea Zagariju, ali i za drugih vie desetaka

tvrtki kazalskog kartela. Taj posao s ubrzanom gradnjom na potezu NapuljRim donio je oko deset tisua milijardi lira.
Istraivanja su pokazala da je klan Zagaria ve sklopio sporazume s
kalabrijskim 'ndrinama, obiteljima, o sudjelovanju u zakupima s vlastitim
tvrtkama kad linije ekspresnih vlakova dosegnu Reggio Calabriju. Kazalci
su bili spremni, kao to su i sada. Prema nedavnim istragama napuljskog
Protumafijskog tuiteljstva Ogranak kazalskog udruenja Casapesenna
uspio je prodrijeti u niz javnih radova na sjevernom centru, ukljuivi se u
obnovu Umbrije nakon potresa 1997. U aversanskom podruju tvrtke
camorre dominiraju u svakom pogledu na svakom velikom zakupu i
gradilitu: najam opreme, zemljani radovi, prijevoz, materijal, radna snaga.
Tvrtke aversanskog podruja spremne su intervenirati: organizirane
su, jeftine, brze, djelotvorne. Graevinskih tvrtki u Casalu di Principe
slubeno je petsto sedamnaest. Mnoge su od njih neposredne predstavnice
klanova, a daljnjih nekoliko stotina nalazi se u svim selima aversanskog
podruja, cijela jedna vojska spremna zacementirati bilo to. Ne bi se reklo
da su klanovi blokirali razvoj podruja, nego su dobit preusmjerili u svoje
depove. Na povrini od svega nekoliko etvornih kilometara u posljednjih
su pet godina izgraeni pravi trgovaki spomenici od betona: jedan od
najveih multipleksa u Italiji u Marcianiseu, najvei trgovaki centar na
jugu Italije u Teveroliju, najvei trgovaki centar Europe takoer u
Marcianiseu, a sve na podruju visoke stope rasta nezaposlenosti i s
neprestanim priljevom emigranata. Golemi trgovaki konglomerati koji
nisu Nemjesta - kako ih je nazvao etnolog Marc Auge - nego poetna
mjesta. Supermarketi gdje papirnati novac od svega to se moe kupiti i
konzumirati omoguuje krtenje kapitala koji inae ne bi pronaao tono
zakonsko izvorite. Mjesta gdje zakonski izviru prihodi i odakle kreu,
slubeno krtenje. to se vie trgovakih centara gradi, otvara vie
gradilita, to je vei dotok robe, to vie snabdjevaa radi, to se vie
prevozi, to e lake novac uspjeti zaobii nazubljene granice nezakonitih
podruja i dospjeti u zakonita.
Klanovi su izvlaili korist od strukturalnog razvoja pokrajine i
spremni su preuzeti i dio plijena. Nestrpljivo iekuju poetak velikih
radova na podruju: podzemna eljeznica u Aversi i aerodrom u
Grazzaniseu, koji e biti jedan od najveih u Europi, izgraen nedaleko od
imanja koja su pripadala Cicciariellu i Sandokanu.

Kazalci su provincijom proirili svoja dobra. Samo nekretnine koje je

zaplijenio napuljski DDA u posljednjih nekoliko godina vrijede ak
sedamsto pedeset milijuna eura. Popisi su zastraujui. Samo tijekom
procesa "Spartacus" zaplijenili su sto devedeset devet zgrada, pedeset dva
terena, etrnaest kompanija, dvanaest vozila i tri plovila. S godinama je
Schiavoneu i njegovim osobama od povjerenja u sklopu postupka iz 1996.
zaplijenjena imovina od etiristo pedeset milijardi lira: poduzea, vile,
tereni, zgrade i automobili velike kubikae (meu kojima Jaguar u kojem
su zatekli Sandokana prilikom prvog uhienja). Pljenidbe koje bi
upropastile svako poduzee, gubici koji bi izbacili na ulicu svakog
poduzetnika, teki gospodarski udarci koji bi pokopali svaku ekonomsku
grupaciju. Svaku, ali ne i kazalski kartel. Svaki put kad itam o zapljeni
nekretnina, svaki put kad gledam popis dobara koje je DDA zaplijenio
bossovima, osjeam nelagodu i umor. Kamo god se okrenem, ini mi se da
je sve njihovo. Sve. Zemlje, bivolice, imanja, kamenolomi, garae, sirane,
hoteli i restorani. Neka vrsta svemoi kamorista. Nisam uspijevao vidjeti
nita to ne pripada njima.
Jedan je poduzetnik vie od svih drugih posjedovao tu potpunu mo
gospodarenja svime, naime Dante Passarelli iz Casala di Principe. Uhien
je prije mnogo godina zbog povezanosti s camorrom i optuen kao
blagajnik klana Kazalaca. Tuilatvo je zahtijevalo presudu od osam
godina zatvora prema stavku zakona 416 bis. Passarelli nije bio obian
poduzetnik koji je poslovao s klanovima ili njihovim posredstvom. Bio je
poduzetnik nad poduzetnicima, broj jedan, najblii, najpouzdaniji. Bio je
neko prodava delikatesa velikih trgovakih sposobnosti i te su mu odlike
dostajale jer bio je odabran - prema optubama - za voenje ulaganja
jednoga dijela kapitala klana. Postao je trgovac na veliko, a zatim
industrijalac. Osim to je proizvodio tjesteninu, bio je najednom i
graevinski poduzetnik, a od proizvodnje eera proirio se na catering, pa
i na nogomet. Imovina Dantea Passarellija, prema procjeni DIA-e
(Dravnog antimafijskog ureda), vrijedila je izmeu tristo i etiristo
milijuna eura. Dobar dio tog bogatstva bio je plod dionikih udjela i
pozamanih trinih kvota u poljoprivredno-prehrambenom sektoru. U
njegovu je vlasnitvu bio Ipam, jedna od najveih eerana u Italiji. Bio je
na elu u distribuciji tjestenine sa svojom tvrtkom Passarelli Dante i sinovi,
kojoj su dodijeljene u zakup bolnike menze u mjestima Santa Maria
Capua Vetere, Capua i Sessa Aurunca. Posjedovao je stotine stanova,
trgovakih i industrijskih zdanja. U trenutku njegova uhienja 5. prosinca

1995. imovina podvrgnuta pljenidbi ukljuivala je devet zgrada u Villi

Literno, stan u mjestu Santa Maria Capua Vetere, jo jedan u Pinetamareu,
zgradu u Casalu di Principe. Zatim terene u Castelvolturnu, u Casalu di
Principe, u Villi Literno, u Cancellu Arnone, poljoprivredni kompleks La
Balzana, u Santa Mariji la Fossa, koji se sastoji od dvjesto devet hektara
terena i etrdeset seoskih zgrada. Konano, njegov cvijet u zapuku: Anfra
III, luksuzna jahta s desecima kabina, parketom i kadom s hidromasaom,
na privezitu u Galipolju. Na Anfri III Sandokan je sa suprugom
prokrstario grke otoke. Istraga se dalje kretala uz progresivnu zapljenu
imovine kad je Dante Passarelli u studenome 2004. pronaen mrtav uslijed
pada s balkona jedne od svojih kua. Tijelo je pronala njegova ena.
Rasprsla glava, skrena lena modina. Istrage su jo u tijeku. Ne zna se jo
je li rije o nesrei ili je neka dobro poznata anonimna ruka kriva za pad
poduzetnika s balkona u izgradnji. Njegovom smru sva imovina koja je
trebala biti stavljena na raspolaganje dravi vraena je obitelji. Passarelli je
imao sudbinu trgovca koji se zahvaljujui svojem poduzetnikom umijeu
domogao kapitala kojim inae nikad ne bi mogao upravljati i koji je
velianstveno poveao. Zatim se pojavila prepreka: sudska istraga, i imetak
se nije mogao spasiti od zapljene. Kao to mu je poduzetnika odlika dala
carstvo, tako mu je poraz uz zapljene dao smrt. Klanovi ne oprataju
pogreke. Kad su Sandokanu za vrijeme jednog procesa javili da je Dante
Passarelli mrtav, boss je staloeno rekao: "Pokoj mu dui".
***
Mo klanova i dalje je u moi cementa. Na gradilitima sam fiziki, u
utrobi, osjeao svu njihovu mo. Nekoliko sam ljeta radio na gradilitima;
da dobijem posao na mijealici za cement bilo je dovoljno rei nadstojniku
gradnje odakle sam i nitko mi nije uskratio posao. Kampanija je davala
najbolje graditelje u Italiji, najvjetije, najbre, najjeftinije, koji najmanje
prigovaraju. Nikad nisam ba najbolje ovladao takvim ivotinjskim radom,
zanatom koji moe uroditi vrijednom svotom samo onome tko je spreman
kockati se sa svim snagama, svakim miiem, svakom trunkom energije.
Raditi u svim klimatskim uvjetima, katkad s kapom preko lica, a katkad
samo u gaama. S rukama i nosom biti u cementu bio je jedini nain da
shvatim na emu se temelji mo, ona prava.
Ali tek nakon smrti Francesca Iacomina shvatio sam prave
mehanizme graevinarstva. Imao je trideset tri godine kad su ga pronali s
radnim kombinezonom na ploniku, na krianju ulica Quattro Orologi i
Gabriele DAnnunzio u Herkulaneju. Pao je sa skele. Nakon tog incidenta

svi su pobjegli, ak i geometar. Nitko nije zvao hitnu pomo, u strahu da ne

stigne prije nego to pobjegnu. Pobjegavi, ostavili su ga nasred ceste, jo
ivog, dok je iz plua pljuvao krv. Ta vijest o jo jednoj smrti jednog od
tristo graevinskih radnika koliko ih svake godine odapne na gradilitima u
Italiji zareala mi se negdje u tijelu. Iacominova smrt potakla je u meni
gnjev sliniji astmatinom napadu nego ivanoj napetosti. Bio sam poput
protagonista romana La vita agra (Teak ivot) Luciana Bianciardija, koji
doe u Milano s namjerom da digne u zrak zgradu Pirellija i tako osveti
etrdeset osam rudara iz Ribolle, poginulih u svibnju 1954. u eksploziji
rudnika, u "camorrinu bunaru", tako zvanom zbog neljudskih radnih uvjeta.
Moda sam i ja trebao izabrati neku zgradu, glavnu zgradu, i dii je u zrak.
Ali prije nego to zastranim u teroristiku shizofreniju, im sam zapao u
astmatinu krizu gnjeva, u uima mi je odjeknulo Io so ("Znam") Piera
Paola Pasolinija poput glazbenog jinglea koji se ponavlja do ludila. I tako
sam, umjesto da mozgam koju zgradu da dignem u zrak, otiao u Casarsu,
na Pasolinijev grob. Otiao sam sam, premda bi trebalo ii u drutvu da ne
bude odve patetino. S bandom. Skupina odanih itatelja, zarunica. Ali ja
sam tvrdoglavo otiao sam.
Casarsa je lijepo mjesto, jedno od onih gdje je lako razmiljati o
nekome tko eli ivjeti od pisanja i gdje je teko zamisliti da bi netko
otiao odatle pa se otputio junije, preko granice pakla. Nisam na
Pasolinijev grob otiao da mu odam poast, ak ni da ga slavim. Pier Paolo
Pasolini. Jedno ime i tri u jednom, kako je govorio Caproni, nije moj
svjetovni svetac ni knjievni Krist. Dolo mi je da neto potraim. Neku
toku gdje je moda jo mogue bez osjeaja stida razmiljati o
mogunosti rijei. Mogunosti pisanja o mehanizmima moi, iza pria, iza
pojedinosti. Razmiljati je li jo uvijek mogue iznositi imena, jedno po
jedno, pokazati lica, ogoliti tijela od zlodjela i prikazati ih kao elemente
arhitekture vlasti. Razmiljati je li jo uvijek mogue ii za dinamikom
zbilje kao svinje za tartufima, za potvrdom moi, bez metafora, bez
posrednitva, pukom otricom pera.
Ukrcao sam se u Napulju u vlak za Pordenone, vrlo spori vlak rjeita
imena s obzirom na udaljenost koju je trebao prijei: Marco Polo. Furlaniju
od Kampanije kao da razdvaja neizmjerna udaljenost. Krenuo sam u deset
do osam i stigao u Furlaniju u sedam i dvadeset idui dan, kroz ledenu no
koja mi nije dopustila ni trenutka sna.
Od Pordenonea sam autobusom stigao u Casarsu i nastavio hodati pognute
glave kao da znam kamo idem i ve poznajem put, gledajui u vlastite

cipele umjesto pred sebe. Izgubio sam se, dakako. Ali poto sam neko
vrijeme uzalud lutao, uspio sam pronai groblje na ulici Valvasone, na
kojem je pokopan Pasolini i cijela njegova obitelj. Slijeva, nedaleko od
ulaza, bila je prazna gredica. Priao sam toj paetvorini u ijoj su sredini
bile dvije nevelike ploe od bijelog mramora. Vidjeh mu grobnicu. "Pier
Paolo Pasolini (1922.-1975.)." Uz nju, neto dalje, majina. Osjetih se
manje sam, i ondje poeh gnjevno gunati, steui ake dok mi se nokti
nisu zasjekli u meso dlana. Poeh artikulirati svoje "Ja znam", "Ja znam"
mojega doba.
Znam i imam dokaze. Znam odakle potjeu ekonomije i odakle im
miris. Miris afirmiranosti i pobjede. Ja znam to odie profitom. Znam. A
istinitost rijei ne uzima taoce jer guta sve i sve pretvara u dokaz. Ne treba
izvlaiti protudokaze ni pokretati istrage. Ona motri, odvaguje, gleda, slua.
Zna. Ne dosuuje nikome kavez i svjedoci ne povlae iskaze. Nema
pokajnika. Ja znam i imam dokaze. Znam kamo nestaju stranice
ekonomskih prirunika mijenjajui svoje fraktale u materijale, predmete,
eljezo, vrijeme i ugovore. Znam. Dokazi nisu skriveni ni u kakvom
skrivenom memorijskom tapiu zakopanom u jami. Nemam
kompromitirajue snimke skrivene u garai u nekom nepristupanom
planinskom selu. Ne posjedujem ni fotokopirane dokumente tajnih slubi.
Dokazi su nepobitni jer su pristrani, zabiljeeni vlastitim oima, ispriani
rijeima i iskaljeni osjeajima koji su odjeknuli od eljeza i drva. Ja vidim,
oslukujem, gledam, govorim i tako svjedoim, tom runom rijeju koja jo
moe koristiti kad apue: "To je la" na uho onoga tko slua uspavanke o
mehanizmima moi u obgrljenoj rimi. Napokon, istina je djelomina i kad
bi se mogla svesti na objektivnu formulu, bila bi kemija. Ja znam i imam
dokaze. Stoga govorim. O tim istinama.
Uvijek nastojim primiriti onu tjeskobu koja me zgrabi svaki put dok
hodam, svaki put kad silazim stubitem, ulazim u kabine dizala, kad briem
cipele o otirae i prelazim pragove. Ne mogu se suzdrati od vjenog
mozganja nad time kako su izgraene sve te zgrade i kue. A ako imam
nekoga u slunom dometu, jedva se suzdravam da mu ne ispriam kako se
die kat za katom i balkoni sve do krova. Ne zahvaa me to opi osjeaj
krivnje, ni moralno iskupljenje prema onima koji su izbrisani iz sjeanja
povijesti. Samo nastojim odbaciti onaj brehtovski mehanizam koji sam
nekako usvojio, da mislim na ruke i noge povijesti. Naime, da mislim na
vjeno prazne zdjelice, koje su dovele do zauzimanja Bastilje umjesto na
objave irondinaca i jakobinaca. Ne uspijevam ne misliti na to. Oduvijek

imam tu lou naviku. Kao kad bismo gledajui Vermeera razmiljali o

onome koji je umijeao boje, razapeo platno na drveni okvir, nainio
biserne naunice, umjesto da promatramo portret. Prava nastranost.
Jednostavno ne uspijevam istjerati iz misli djelovanje cementnog ciklusa
kad vidim niz stuba, a proelje s prozorima ne skree mi misli s toga kako
se postavljaju skele. Ne uspijevam se pretvarati da nije nita. Jednostavno
ne uspijevam vidjeti samo zid a da ne mislim na buku i zidarsku licu.
Moda je to zato to onaj tko se rodi na odreenim zemljopisnim irinama
ima poseban, jedinstven odnos s odreenim tvarima. Ne doivljava se
materijal svugdje jednako. Miris nafte i benzina u Kataru vjerojatno budi
osjeaje i okuse golemih zdanja, sunanih naoala i limuzina. Isti taj kiseli
miris fosilnih goriva u Minsku vjerojatno budi sjeanja na mrka lica,
curenje plina i zadimljene gradove, dok u Belgiji navodi misli na enjak
Talijana i na luk Marokanaca. Isto se dogaa s cementom za junu Italiju.
Cement. Nafta juga. Sve nastaje iz cementa. Ne postoji gospodarsko
carstvo roeno na jugu a da ne zae u gradnju: natjeaji, zakupi,
kamenolomi, cement, materijali, buka, opeke, skele, radnici. To je oprema
talijanskog poduzetnika. Talijanski poduzetnik ije carstvo ne stoji na
cementu nema nikakvih izgleda. To je najpoeljnije zvanje da se novac
zaradi u najkraem moguem roku, stekne povjerenje, na vrijeme unajme
ljudi za izbor, isplate plae, zakapare financije i postavi svoje umnoeno
lice na fasade podignutih zgrada. Darovitost graditelja je posrednika i
grabeljiva. On posjeduje birokratsko strpljenje prikupljaa dokumenata,
beskrajno je strpljiv, predano eka autorizacije spore poput kapi stalaktita.
Ima talent grabeljivca, sposoban je nadlijetati zanemarene terene, preuzeti
ih za koji novi, a zatim ih se drati sve dok zadnji centimetar i zadnja
rupa ne postanu isplativi po nezamislivim cijenama. Grabeljivi poduzetnik
zna upotrijebiti kljun i pande. Talijanske banke znaju da se graevinarima
dodjeljuje najvei kredit, kaemo da su talijanske banke kao izgraene za
graevinare. I kad nema nikakvih vrijednosti, a kue koje e graditi nisu
dovoljno jamstvo, uvijek e se nai neki dobar prijatelj koji e jamiti za
njega. Opipljivost cementa i opeka jedina je prava materijalnost koju
talijanske banke poznaju. Za direktore banaka istraivanje, laboratoriji,
poljoprivreda i zanati plinovita su podruja, prozrana, liena djelovanja
gravitacije. Sobe, katovi, ploice, telefonske i strujne utinice, to su jedini
konkretni oblici koje uzimaju u obzir. Znam i imam dokaze. Znam kako je
izgraeno pola Italije. I vie od pola. Poznajem ruke, prste i projekte. I
pijesak. Pijesak koji je izgradio zgrade i nebodere. etvrti, parkove, vile.
Nitko u Castelvolturnu ne zaboravlja beskrajne kolone kamiona koji su iz

rijeke Volturno odnosili pijesak. Kolone kamiona prolazile su kroz zemlje

seljaka koji nikad nisu vidjeli takve mamute od eljeza i gume. Uspjeli su
ostati, odrati se a da ne emigriraju i pred njihovim oima odnosili su im
sve. Sada je taj pijesak ugraen u zidove abrutinskih stanova, u zgrade
Varesea, Asiaga i Genove. Sad vie rijeka ne tee u more, nego more
nadire u rijeku. Sada se u Volturnu love lubini, a seljaka vie i nema.
Ostavi bez zemlje, najprije su uzgajali bivolice, nakon bivolica su osnovali
male graditeljske tvrtke zapoljavajui mlade Nigerijce i Junoafrikance
koji su neko obavljali sezonske poslove, a ako se nisu pridruili
poslovanju klanova, snala ih je prerana smrt. Znam i imam dokaze. Tvrtke
za vaenje ovlatene su za izvlaenje minimalnih koliina, ali u stvarnosti
otkidaju i gutaju cijele planine. Te planine i bregovi smrvljeni i umijeani u
cement zavravaju posvuda. Od Tenerifea do Sassuola. Deportacija stvari
slijedila je deportaciju ljudi. U jednoj krmi u mjestu San Felice a
Cancello, susreo sam don Salvatorea, staroga graevinskog majstora. Sad
je neka vrsta pokretne leine, nije imao vie od pedeset godina, a izgledao
je kao da mu je osamdeset. Ispriao mi je kako je deset godina u mijealice
za cement dodavao prainu od ispunih plinova. Posredstvom klanskih
tvrtki potajno je mijeanje otpada u cement postalo sila koja omoguuje
tvrtkama da se natjeu za ugovore s cijenama kineske radne snage. Sada
garae, zidovi i stubita sadre otrove. Nita se nee dogoditi sve dok neki
radnik, vjerojatno iz Magreba, ne udahne prah i odapne koju godinu
kasnije, optuujui za svoj rak zlu sudbinu.
Znam i imam dokaze. Uspjeni talijanski poduzetnici proistjeu iz
cementa. Oni su dio cementnog ciklusa. Znam da prije preobrazbe u
mukarce okruene manekenkama, u voditelje s jahtama, u napadae
financijskih skupina, u kupce novinskih kua, prije svega toga i iza svega
stoji cement, tvrtke u podzakupu, pijesak, ljunak, kamioneti krcati
radnicima koji rade nou i nestaju ujutro, trule skele, lana osiguranja.
Predvodnici talijanskog gospodarstva oslanjaju se na debljinu zidova.
Trebalo bi promijeniti ustav. Treba u njemu stajati da se temelji na
cementu i na graevinarima. Oni su pravi oevi domovine, a ne Ferruccio
Parri, Luigi Einaudi ni Pietro Nenni, ni zapovjednik Junio Valerio
Borghese. Meetari nekretninama izvukli su za kosu Italiju upalu u jarak
nakon financijskog sloma i skandala (Il Crack Sindona) i spasili je od
kazne bez priziva Meunarodnog monetarnog fonda. Cementare, zakupi,
zgrade i novine.

U graevinarstvu zavravaju lanovi na prekretnici. Nakon to se

ostvarene karijere ubojice, iznuditelja ili straara, zavri se u
graevinarstvu ili smetlarstvu. Umjesto prikazivanja filmova i predavanja u
koli, bilo bi zanimljivo nove lanove povesti u razgledavanje gradilita i
pokazati im kakva ih sudbina eka. Ako ih zatvor i smrt zaobiu, zavrit e
na gradilitu, starjeti i pljuvati krv i vapno dok poduzetnici i pekulanti iji
bossovi vjeruju da ih nadziru, budu primali milijunske narudbe. Od rada
se umire. Neprestano. Brzina izgradnje, potreba za utedom na svakoj vrsti
sigurnosti i na svakoj satnici. Neljudske smjene po devet do dvanaest sati
dnevno, ukljuujui subotu i nedjelju. Stotinu eura plae tjedno s
prekovremenim nonim ili nedjeljnim radom od pedeset eura svakih deset
sati. Oni mlai izdre i petnaest. Moda mrui kokain. Kad netko umre
na gradilitu, pokree se uhodani mehanizam. Beivotno se tijelo odnese i
inscenira se prometna nezgoda. Stave ga u automobil koji zatim gurnu s
litice ili grebena, a prije toga ga zapale. Novac od osiguranja predaje se
obitelji kao otpremnina. Nije rijetkost da se pri inscenaciji nezgode
inscenatori teko ozlijede, osobito kad treba slupati automobil o zid prije
nego to se zapali zajedno s leom. Kad je prisutan nadzornik, mehanizam
dobro radi. Kad ga nema, radnike esto uhvati panika. Tada uzmu teko
ranjenoga, u pravilu ga ostave uz cestu na putu za bolnicu. Dovezu ga
automobilom, odloe tijelo i pobjegnu. Kad se osjete pretjerano
velikodunima, pozovu ambulantna kola. Tko god sudjelovao u uklanjanju
ili naputanju tijela, zna da e kolege isto eventualno uiniti s njegovim
zgnjeenim ili probodenim tijelom. Moe biti siguran da e ti onaj do tebe
prvi priskoiti u sluaju opasnosti, a zatim ti zadati zavrni udarac da te se
rijei. Tako na gradilitima vlada neka sumnjiavost. Onaj do tebe mogao
bi biti tvoj krvnik, ili ti njegov. Nee te muiti, ali on e biti taj koji e te
pustiti da odapne sam na ploniku ili e te zapaliti u automobilu. Svi
graevinari znaju da to tako ide. Tvrtke na jugu nude bolja jamstva. Rade i
nestaju i svaka nevolja rjeava se bez buke. Znam i imam dokaze. A dokazi
imaju ime. U sedam mjeseci na gradilitima sjeverno od Napulja poginulo
je petnaest graevinskih radnika. Pali su ili zavrili pod mehanikim
lopaticama ili su ih zdrobile dizalice kojima su upravljali dizaliari
premoreni od preduga rada. Treba raditi brzo. Makar se gradilo godinama,
poduzea u podzakupu moraju brzo napraviti mjesta za nova gradilita.
Zaraditi, ubrati profit i krenuti dalje. Vie je od 40 posto poduzea koja
djeluju u Italiji s juga. Aversa, Napulj, Salerno. Carstva se jo mogu raati
na jugu, gospodarske karike mogu se stezati, a ravnotea izvorne
akumulacije nije jo upotpunjena. Na jugu, od Apulije do Kalabrije, trebalo

bi istaknuti natpise DOBRO DOLI za poduzetnike koji se ele ubaciti u

arenu cementa i za samo nekoliko godina ui u rimske i milanske salone.
Znak dobrodolice koji mirie na sreu jer navala je velika, ali rijetko tko
ispliva iz ivog pijeska. Ja znam. I imam dokaze. Novi graevinari,
vlasnici banaka i jahti, prinevi utila i velianstva novih drolja skrivaju
svoj profit. Moda jo imaju duu. Stide se objaviti odakle im zarada. U
njihovoj zemlji uzoru, u SAD-u, kad poduzetnik dosegne vrh, kad postane
slavan i uspjean, tad sazove analitiare i mlade ekonomiste da im pokae
svoju ekonomsku sposobnost i otkrije put koji ga je odveo u trinu
pobjedu. Ovdje vlada tiina. A novac je samo novac. Uspjeni poduzetnici
koji dolaze iz Averse, iz bolesnog kamoristikog kraja, bez stida
odgovaraju onima koji ih pitaju za postignua: "Kupio sam po deset i
prodao po tristo". Netko je rekao da se na jugu moe ivjeti kao u raju.
Dovoljno je gledati nebo i nikad, nikad se ne usuditi spustiti pogled. Ali to
nije mogue. Eksproprijacija svake perspektive oduzela je i vidno polje.
Svaka se perspektiva sudara s balkonima, tavanima, mansardama,
stanovima, isprepletenim zgradama, petljama etvrti. Ovdje nitko ne misli
da bi neto moglo pasti s neba. Ovdje se silazi. U ponor. Jer u ponoru
uvijek postoji jo dublji ponor. Pa kad koraam stubama i sobama, kad
ulazim u dizala, ne uspijevam a da ne osjetim. Jer znam. Nastrano je to. Pa
kad se naem meu najboljim i najuspjenijim poduzetnicima, ne osjeam
se lagodno. Makar ta gospoda bila elegantna, govorila potiho i glasala za
ljevicu. Osjeam miris vapna i cementa, kojim odiu iz arapa, iz maneta
Bulgari i iz svojih knjiga. Znam. Znam tko je izgradio moju zemlju i tko je
jo uvijek gradi. Znam da iz Reggio Calabrije veeras polazi vlak koji e u
pono i etvrt stati u Napulju pa krenuti u Milano. Bit e krcat. A na
kolodvoru e kamioneti i pranjavi Punto preuzeti mladie za nova
gradilita. Emigracija bez boravka, koju nitko nee prouiti i ocijeniti jer e
ostati samo u stopama praine od vapna i nigdje drugdje. Ja znam koji je
pravi ustav mojega doba, koje je bogatstvo poduzea. Znam koliko je tue
krvi ugraeno u svaki stup. Znam i imam dokaze. Nemam milosti ni prema
kome.

DON PEPPINO DIANA

Kad god mislim na borbe klanova u Casalu di Principe. San Ciprianu,
Casapesenni i u svim podrujima, od Paretea do Formije, u kojima dre
vlast, uvijek se sjetim bijelih plahti. Bijelih plahti koje vise sa svakog
balkona, vjeaju se za svaku ogradu, veu za sve prozore. Bijelo, sve bijelo,
slapovi iste bijele tkanine. Bio je to prkosan izraz oplakivanja istaknut za
vrijeme sprovoda don Peppina Diane. Imao sam esnaest godina, bio je
oujak 1994. Tetka me probudila kao i uvijek, ali s neobinom estinom,
strgnuvi s mene plahtu u koju sam bio umotan, kao da odmata salamu iz
papirnatog omota. Gotovo sam pao s kreveta. Nije rekla ni rijei, nego se
buno ushodala, kao da petama daje oduka svoj ivanosti. Tako je snano
svezala plahte za kunu ogradu, tako vrsto, da ih ni tornado ne bi
razmrsio. irom je otvorila prozore, putajui zvuke s ulice da udu, a kune
da izau. Rastvorila je ak i krila ormara. Sjeam se rijeke izviaa koji su
odbacili svoje nehajno dranje dobro odgojene djece te se inilo kao da su
u svoje neobine uto-zelene marame upleli silan bijes jer don Peppino je
bio jedan od njih. Nikad poslije nisam vidio izviae tako nervozne i tako
nemarne prema svim onim pravilima reda i smirenosti koja ih inae prate
na njihovim dugim hodnjama. Sjeanja od toga dana samo su pjege, poput
krzna dalmatinskog psa. Pria o don Peppinu Diani neobina je, jedna od
onih koje, kad se jednom uju, treba uvati negdje u sebi. U dnu grla,
vrsto u aci, uz mii u grudima, u arterijama. Rijetka pria, malo kome
znana. Don Peppino studirao je u Rimu i tamo je trebao ostati graditi
karijeru, daleko od sela, daleko od provincije, daleko od prljavih poslova.
Crkvenu karijeru dobroga graanskoga sina. Ali iznenada se odluio vratiti
u Casal di Principe, kao da nije mogao odbaciti sjeanja, navike, mirise. Ili
kao netko tko svim silama mora neto poduzeti i ne nalazi mira dok to ne
ostvari ili barem ne pokua. Don Peppino postao je mladi sveenik u crkvi
Svetog Nikole u Bariju, suvremene graevine koja je, i u estetskom smislu,
bila savrena za njegov osjeaj dunosti. Prolazio je mjestom u trapericama
umjesto u tunici, kao sveenici koji su sa sveenikim talarom ogrtali i svoj
mrki autoritet. Don Peppino nije oslukivao obiteljske svae, nije korio
mukarce zbog njihovih eskapada niti je odlazio tjeiti prevarene ene.
Spontano je promijenio ulogu provincijskog sveenika. Odluio se
pozabaviti dinamikom moi, ali ne samo bijedom kao njezinom
posljedicom. Nije htio samo istiti ranu, nego shvatiti mehanizme
metastaze, blokirati gangrenu, zaustaviti u korijenu ono zbog ega je
njegov kraj rudnik kapitala posut leevima. Svako toliko ak bi u javnosti

zapalio cigaru. Drugdje bi to izgledalo kao bezazlena gesta, ali u tome

kraju sveenici su se gradili kao da si toboe uskrauju sve povrnosti dok
bi u zatvorenim sobama davali oduka svojim lijenim slabostima. Don
Peppino je odluio pustiti svojemu licu da slii samo sebi, kao jamstvo
transparentnosti u kraju u kojemu lica inae moraju biti spremna izrazom
oponaati ono to predstavljaju, uz pomo nadimaka koji tijelo ispunjaju
tolikom moi da ih svatko eli priiti za vlastitu kou. Bio je opsjednut
eljom za djelovanjem. Osnovao je prijamni centar u kojem se prvome valu
afrikih doseljenika nudio smjetaj i hrana. Bilo je potrebno primiti ih i
sprijeiti da ih klanovi pretvore u savrene vojnike - kao to se poslije
dogodilo. Za ostvarenje tog projekta ak je odvojio i neto vlastite
uteevine koju je stekao dranjem instrukcija. ekanje dravne pomoi
moe toliko trajati i komplicirati se da postaje glavni razlog za inertnost.
Kao sveenik gledao je smjenu bossova, uklanjanje Bardellina i mo
Sandokana i Cicciotta di Mezzanotte, masakre izmeu Bardelinaca i
Kazalaca, koji su zatim postali uspjeni voditelji.
U jednoj epizodi, koja se zadrala u analima tog vremena, kolona
automobila prodefilirala je ulicama mjesta. Bilo je oko est naveer kad je
desetak automobila pred kuama neprijatelja oblikovalo neto poput
karusela. Pobjednike skupine Schiavoneovih ljudi izazivale su
neprijatelje pred njihovim kuama. Bio sam dijete, ali roaci se kunu da
su ih vidjeli vlastitim oima. Automobili su se polako kretali ulicama San
Cipriana, Casapesenne i Casala di Principe, sputenih prozora te su ljudi
zajahali vrata tako da im je jedna noga bila u kabini, a druga se vani
njihala. Svaki sa strojnicom u ruci i otkrivena lica. Sporo nastavljajui
dalje, parada je okupljala dodatne lanove koji su izlazili iz kua s
pukama i poluautomatskim orujem te su hodali za automobilima. Bila je
to prava javna vojna manifestacija jednih lanova protiv drugih. Zastajali
su pred kuama protivnika. Onih koji su se usudili suprotstaviti njihovoj
prevlasti.
"Doite, govnari jedni! Izlazite iz kue... ako imate muda!"
Mimohod je trajao barem jedan sat. Kretao se neometano dok su se
kapci prodavaonica i kafia ubrzano sputali. Dva dana vladao je opi
policijski sat. Nitko nije izlazio iz kue, ak ni da kupi kruh. Don Peppino
je shvatio da je potreban borbeni plan.
Potrebno je otvoreno iscrtati put koji treba slijediti, ne vie svjedoiti
pojedinano nego organizirano, i koordinirati novu dunost mjesnih crkava.

Napisao je neoekivani dokument i potpisao ga zajedno sa svim

sveenicima Casala di Principe. Bio je to vjerski tekst, kranski, s trakom
oajnikog ljudskog dostojanstva koje je njegovim rijeima pridavalo
univerzalnost nesputanu vjerskim granicama, kakva bi pokolebala sigurnost
u glasu svakoga bossa koji su se rijei poeli bojati vie nego racija
Protumafije, vie nego zaplijene kamenoloma i betonskih mijealica, vie
nego prislunih ureaja koji prate zapovijedi o ubojstvima. Bio je to
ivahan tekst romantino snanog naslova: "Za ljubav svojega naroda neu
utjeti". Pismo je razdijelio na Boi. Nije listove pribio na vrata crkve,
nije trebao kao Luther reformirati Katoliku crkvu, imao je don Peppino
druge namjere: nastojati osmisliti transverzalu kroz moi, jedinu koja moe
izazvati ekonomsku i kriminalnu krizu kamoristikih obitelji.
Don Peppino prokrio je put kroz okorjele fraze i sintaksom uzdrmao
onu mo koju je javna rije, razgovijetno izgovorena, jo posjedovala. Nije
bio intelektualno indolentan kao oni to smatraju da su iscrpljene ve sve
mogunosti rijei i da rije slui samo ispunjanju prostora izmeu jednog i
drugog bubnjia. Rije kao konkretnost, kao atomi sabrani u tvar koja
zadire u mehanizme svega, kao buka kod zidanja, kao trnokop. Don
Peppino tragao je za potrebnom rijeju da je kao kantu vode baci na rune
poglede. utnja u ovim krajevima nije obina tiha omerta koja se prikazuje
sputenim obodima eira i oborenim pogledima. Vie je povezana sa
stavom "ne tie me se", uobiajenim u ovim krajevima, i ne samo ovdje.
Opredijeljenost na nemijeanje zapravo je glas ubaen u glasaku kutiju
stanja stvari. Rije postaje urlik. Kontroliran, visok i prodoran, baen u
blindirano staklo, s namjerom da ga razbije.
Nemono promatramo patnje tolikih obitelji koje gledaju
kako im sinovi zavravaju bijedno, kao rtve ili izvritelji
zapovijedi camorre. ... Camorra je danas oblik terorizma koji
usauje strah i namee svoje zakone nastojei postati
endemina komponenta kampanijskog drutva. Kamoristi se
nameu nasiljem, orujem i neprihvatljivim metodama:
iznudom, zbog koje su nai krajevi postali subvencionirano
podruje, potpomognuto i bez ikakve autonomne mogunosti
razvoja; podmiivanjem od dvadeset posto i vie za
graevinske radove, to bi uplailo i najsmionijeg poduzetnika;
nezakonitim kupovanjem i raspaavanjem narkotika, ije
uivanje stvara odrede marginalizirane omladine i radne snage
na raspolaganju kriminalistikim organizacijama; sukobima

meu razliitim frakcijama koji se poput bieva obaraju na

obitelji naih krajeva; davanjem pogubnog primjera za cijeli niz
adolescenata, pravi rasadnik nasilja i organiziranog kriminala...
Don Peppinu je primarno bilo podsjetiti ljude da pred navalom moi
klanova ne treba reakcije ograniavati na tiinu ispovjedaonice. Prizvao je
stoga glasove proroka da podre prvenstvenu potrebu za izlaskom na ulice,
istupanjem i djelovanjem kao apsolutnim uvjetom za ponovno pridavanje
smisla vlastitome postojanju.
Na proroki zadatak istupanja ne smije i ne moe
doivjeti neuspjeh. Bog nas zove da budemo proroci.
Prorok budno straari: on vidi nepravdu i progovara
protiv nje podsjeajui na izvornu zapovijed danu od Boga
(Ezekijel 3,16-18);
Prorok pamti prolost i slui se njome da u sadanjosti
prikupi novu (Izaija 43);
Prorok poziva na ivljenje, a sam ivi poistovjeujui se
kroz patnje (Knjiga postanka 8,18-23);
Prorok daje prednost putu pravde (Jeremija 22,3 - Izaija
58).
Nae sveenike, nae pastire i subrau molimo da govore jasno
kod propovijedi i u svim onim prilikama u kojima se trai
smiono svjedoanstvo. Crkvu da se ne odrie svoje "proroke"
uloge kako bi sredstva istupanja i proglaavanja konkretno
proizvela novu svijest pod znakom pravde, solidarnosti i etikih
i graanskih vrijednosti.
Dokument nije pisan u prilog politikoj moi koja ne samo da je
imala potporu klanova, ve je s njima dijelila i ciljeve, niti je pisan tako da
odobrava drutvenu zbilju. Don Peppino odbijao je vjerovati da je klan
izbor neije opaine, nego ga je smatrao rezultatom tono odreenih uvjeta,
ustaljenih mehanizama i uzroka koje je lako utvrditi i koji su gangrenozni.
Nitko, pa ni Crkva, nije se u ovim krajevima nikad posvetio razjanjavanju
tog fenomena.
Oprez i nepovjerenje junjakog ovjeka prema
institucijama vjekovne politike nesposobnosti prema
rjeavanju tekih problema koji more jug, osobito onih koja se
tiu rada, stanovanja, zdravlja i obrazovanja;

- sumnja, ne uvijek neosnovana, u suradnju politiara s

camorrom, koji u zamjenu za biraku podrku, ili tovie radi
zajednikih ciljeva, pruaju zalee i usluge;
- raireni osjeaj osobne nesigurnosti i stalne opasnosti
koja proizlazi iz nedostatne pravne zatite osoba i imovine, iz
sporosti pravnog sustava, nerazumljivosti pravnih postupaka ...
to ih nerijetko navodi na utjecanje obrani koju nude klanovi ili
na prihvaanje kamoristike zatite;
- nedostatna jasnoa na tritu rada, zbog koje je traenje
zaposlenja vie kamoristiko-klijentelska operacija nego
ostvarivanje prava utemeljenog na zakonu o zapoljavanju;
- nepostojanje ili nedostatnost, i u bogosluju, pravog
drutvenog obrazovanja, kao da se moe oblikovati zreli
kranin a da se ne oblikuje ovjek i zreli graanin.
Krajem 80-ih don Peppino je nakon masovnog napada na
karabinjersku vojarnu u San Ciprianu d'Aversa organizirao
antikamoristiki mar. Deseci ljudi htjeli su unititi urede i zatui
slubenike jer su se karabinjeri drznuli intervenirati u svai dvojice djeaka
u selu usred veernje proslave u ast sveca zatitnika. Vojarna u San
Ciprianu stijenjena je u jednoj uliici, narednici i kaplari nisu imali kamo
umaknuti. Morali su se izravno umijeati bossovi poslavi elnike zona da
suzbiju ustanak i spase aicu karabinjera. Tada je jo vladao Antonio
Bardellino, a njegov brat Ernesto bio je gradonaelnik mjesta.
Mi, sveenstvo kampanijskih crkava, ne namjeravamo se
meutim ograniiti na opisivanje ovih dogaaja, nego u
okvirima svojih nadlenosti i mogunosti, namjeravamo
pridonijeti njihovu prevladavanju, makar i putem revizije i
upotpunjenja sadraja i metoda sveenikog djelovanja.
Don Peppino poeo je dovoditi u pitanje kransku vjeru bossova,
izriito poricati da je mogu savez izmeu kranske vjere i poslovne,
vojne i politike moi klanova. U zemlji camorre kranska poruka ne
smatra se suprotnom camorrinu djelovanju jer klan koji svoje djelatnosti
obavlja u korist svih lanova iri kransku dobrotu koju organizacija
potuje i provodi. Ubijanje neprijatelja i izdajnika smatra se nunim
zakonitim prijestupom. Prema tumaenju bossova "ne ubij" uklesano u
Mojsijeve ploe moe se zanemariti ako se ubojstvo izvri s viim
motivom, odnosno radi zatite klana, u interesu njegovih voditelja, za

dobro skupine, dakle svih. Ubojstvo je grijeh koji e Krist shvatiti i

oprostiti u ime potrebe.
U San Ciprianu d'Aversa Antonio Bardellino provodio je obred
bodenja, koji je koristila i Cosa nostra, obiaj koji je malo-pomalo nestao.
Jagodica desnog kaiprsta buduega lana probode se iglom i pusti se da
krv kaplje na sliku Pompejske Bogorodice koja se zatim spali nad svijeom
i dodaje iz ruke u ruku svih klanskih voditelja koji svi stoje oko stola. Ako
svi lanovi poljube Bogorodicu, kandidat e slubeno ui u klan. Religija je
stalno prisutno uporite u kamoristikoj organizaciji, ne samo kao
udotvorna forma ili kulturalna nadogradnja, nego kao duhovna sila koja
odreuje najosobnije izbore. Kamoristike obitelji, a osobito karizmatini
bossovi, esto svoje poteze smatraju kalvarijom, jer preuzimaju bol i teret
grijeha na svoju savjest za dobrobit skupine i ljudi kojima vladaju.
U mjestu Pignataro Maggiore klan Lubrano o vlastitom je troku
restaurirao jednu fresku Bogorodice. Zovu je "Madonna della camorra", jer
njoj su se za zatitu obratili najvei bjegunci Cosa nostre odbjegli sa
Sicilije u Pignataro Maggiore. Nije zapravo ni teko zamisliti Totoa Riinu,
Michelea Greca, Luciana Liggia i Bernarda
Provenzana, niice na klecalima pred freskom Bogorodice, kako je zaklinju
za prosvjetljenje u svojem djelovanju i zatitu u svojemu bijegu.
Kad je Vincenzo Lubrano puten, organizirao je hodoasniki konvoj
autobusa u San Giovanni Rotondo da zahvali ocu Piju koji je, po njegovu
uvjerenju, bio zasluan za njegovo putanje. Kipovi oca Pija u prirodnoj
veliini, odljevi od terakote i bronce Krista rairenih ruku nad Pao de
Acucar u Riju, nalaze se u mnogim vilama kamoristikih bossova. U
Scampiji u laboratorijima i skladitima droge esto se ree po trideset tri
paketia haia, prema Kristovim godinama. Zatim slijedi stanka od trideset
tri minute, prekrii se i nastavlja se s radom. Tako se odaje potovanje
Kristu dok se stjee zarada i mir. Isto se dogaa s paketiima koke koji
esto, prije nego to se razdijele raspaivaima, elnik zone polije i
blagoslovi vodom iz Lourdesa u nadi da nee izazvati niiju smrt, tim vie
to bi osobno odgovarao za lou kvalitetu robe.
Kamoristiki sustav je mo koja ne ukljuuje samo tijela, niti
raspolae samo ivotima sviju, nego polae pravo i na due. Don Peppino
htio je razjasniti neke rijei, znaenja i parametre vrijednosti.
Camorra "obitelju" naziva klan organiziran u kriminalne
svrhe, gdje je zakon posvemanja odanost, iskljuen je svaki

oblik autonomije, a izdajom koja zasluuje smrt smatra se ne

samo bijeg, nego i preobraenje na potenje; camorra se slui
svim sredstvima da proiri i konsolidira takvu vrstu "obitelji",
instrumentalizirajui ak i svetinje. Za kranina obrazovanog u
koli Boje rijei pod "obitelju" se podrazumijeva samo
zajednitvo osoba sjedinjenih zajednitvom ljubavi, u kojoj je
ljubav nesebina i brina usluga koja uzvisuje i davatelja i
primatelja. Camorra se prikazuje kao da ima vlastitu
religioznost, katkad uspijevajui prevariti ne samo vjernike,
nego i nesigurne ili naivne duobrinike.
Dokument je ak nastojao naeti temu sakramenata, kako bi uklonio
svako brkanje priesti, uloge kuma i braka s kamoristikom strategijom i
odvojio paktove i saveze klanova od vjerskih simbola. Na samu pomisao
da se izrekne neto takvo naglas mjesni sveenici bi pobjegli u zahod od
straha se drei rukama za trbuh. Tko bi s oltara otjerao bossa eljnog da
krsti sina jednoga lana? Tko bi odbio proslavu braka samo zato to je plod
saveza obitelji? Don Peppino je bio jasan.
Ne dopustiti da ulogu "kuma", kod sakramenata koji je
zahtijevaju, preuzimaju osobe koje nitko ne zna po potenju u
privatnom i javnom ivotu i po kranskoj zrelosti. Ne priznati
sakramente nikome tko pokua izvriti nedolian pritisak u
nedostatku potrebne sakramentalne inicijacije.
U trenutku don Peppinova prkoenja moi camorre Francesco
Schiavone, Sandokan, bio je u bijegu, krio se u bunkeru ispod svoje vile u
selu, kazalske obitelji vodile su meusobni rat, vanost poslovanja
cementom i otpadom odreivala je nove granice njihovih carstava. Don
Peppino nije htio biti u ulozi sveenika tjeitelja koji hoda za ljesovima
djeaka vojnika i majkama zavijenima u crninu mrmlja "glavu gore". U
slubenom je razgovoru izjavio: "Moramo podijeliti narod da bismo ga
bacili u krizu". Zauzeo je i politiki stav, tumaei da mu je prioritet borba
protiv politike moi kao poslovno-kriminalnog izraza, da e pruiti
podrku konkretnim projektima i obnovi, da nee nipoto ostati nepristran.
"Stranke se brkaju s njihovim predstavnicima, esto kandidatima s
camorrom u zaleu, koji nemaju ni program ni stranku, nego samo igraju
ulogu ili zauzimaju mjesto." Cilj nije bio pobijediti camorru. Kao to je
sam esto podsjeao, "pobjednici i pobijeeni u istom su amcu". Cilj je
bio shvatiti, preobraziti, posvjedoiti, govoriti, nainiti elektrokardiogram

srca ekonomske moi kao naina shvaanja kako raskoliti srani mii
hegemonije klanova.
Nisam nikad u ivotu osjeao pobonost, ali rijei don Peppina
odjekivale su neim to je prelazilo vjerske granice. Stvarao je novu
metodu koja je iznova uspostavljala vjerski i politiki jezik. Budio je
povjerenje u sposobnost da se zagrize u stvarnost i da se ne popusti sve do
njezina unitenja. Jezik kadar da slijedi tijek novca slijedei njegov vonj.
Dri se da novac nema mirisa, ali to vrijedi samo dok je u ruci
vladara. Prije nego to dospije u njegove ruke, pecunia olet. I to smrdi po
zahodu. Don Peppino djelovao je u zemlji gdje novac iri smrad, ali ne
zadugo. Samo dok se izvlai, dok se ne pretvori u neto drugo, dok ne nae
legitimnost. Mirise osjeamo samo kad nosnicama naiemo na ono to ih
iri. Don Peppino Diana shvatio je da mora pogledom pratiti zemlju, ne
odvajati ga od lea, tuih pogleda, ne udaljavati se, kako bi mogao i dalje
gledati, primjeivati i shvatiti gdje se i kako gomilaju bogatstva od
poslovanja i odakle kreu ubojstva, uhienja, krvne osvete i utnja. Sa
svojim instrumentom na vrhu jezika, jedinim sredstvom kojim bi mogao
promijeniti svoje vrijeme: rijeju. A rije, koja ne zna utjeti, bila je
njegova smrtna presuda. Njegovi ubojice nisu datum odabrali sluajno.
Dana 19. oujka 1994. bio je njegov imendan. Rano ujutro. Don Peppino
jo nije odjenuo sveenike halje. Bio je u dvorani za sastanke u crkvi, uz
radnu sobu. Nije ga bilo mogue odmah izdvojiti.
"Tko je don Peppino?"
"Ja sam..."
Posljednji odgovor. Laama je odjeknulo pet pucnjeva. Dva su ga
pogodila u lice, drugi su mu probili glavu, vrat i jednu ruku. Ciljali su u
lice, gaali ga izbliza. Jedna mu je ahura ostala izmeu jakne i dempera.
Jedan mu je metak izbio sveanj kljueva prikvaen za hlae. Don Peppino
se pripremao za prvo misno slavlje dana. Imao je trideset est godina.
Meu prvima je dotrao u crkvu i zatekao njegovo tijelo jo na zemlji
Renato Natale, komunistiki gradonaelnik Casala di Principe. Izabran je
prije nepuna etiri mjeseca. Nije to bilo sluajno. Htjeli su da to tijelo
padne za njegova kratkog, prekratkog politikog djelovanja. Natale je bio
prvi gradonaelnik Casala di Principe koji je kao apsolutni prioritet
postavio borbu protiv klanova. Iz protesta je ak istupio iz gradskog vijea
koje se po njegovu miljenju pretvorilo u tijelo za potvrivanje odluka
donesenih drugdje. Jednoga su dana u Casaleu karabinjeri provalili u kuu

jednoga povjerenika, Gaetana Corvina, gdje su bili okupljeni najvii

voditelji klana Kazalaca. Sastanak se odravao dok je povjerenik bio u
vijenici na sjednici gradskog vijea. S jedne strane poslovanje mjesta, s
druge poslovanje preko mjesta. Poslovanje je jedini razlog zbog kojeg se
die ujutro iz kreveta, koji te izvlai iz pidame i tjera te da ustane.
Uvijek sam Renata Natalea gledao izdaleka, kao to se ini s ljudima
koji i nehotice postanu simboli neke ideje, otpora i hrabrosti. Gotovo
metafiziki simboli, irealni, arhetipski. S adolescentskim stidom promatrao
sam ga kako je predan osnivanju ambulanti za doseljenike, pregovaranju u
mranim godinama o krvavim obraunima, moi obitelji kazalske camorre
i njihovu poslovanju cementom i otpadom. Prilazili su mu, prijetili mu
smru, govorili mu da e, ako ne prestane, svojim izborom osuditi vlastitu
obitelj, ali on se nastavio obraati javnosti, svim sredstvima, ak i lijepei
plakate na kojima je pisalo to klanovi odluuju i provode. to je
postojaniji i hrabriji bio, tim je vie rasla njegova metafizika zatita.
Treba poznavati politiku povijest ovoga kraja da se shvati kakvu
specifinu teinu imaju termini nakana i volja.
Otkako je donesen zakon po kojem se opine mogu raspustiti zbog
upletenosti mafije, esnaest je opinskih uprava u pokrajini Caserta
rasputeno zbog camorre. Pet je od njih dva puta stavljeno pod
povjerenstvo. Carinola, Casal di Principe, Casapesenna, Castelvolturno,
Cesa, Frignano, Grazzanise, Lusciano, Mondragone, Pignataro Maggiore,
Recale, San Cipriano, Santa Maria la Fossa, Teverola, Villa di Briano, San
Tammaro. Naelnici tih sela koji se protive klanovima, kad, unato
razmjeni glasova i ekonomskim strategijama prisutnima u svakom
politikom djelovanju, i uspiju pobijediti na izborima, moraju prihvatiti
granice mjesnih odbora, ograniena sredstva i apsolutnu marginalnost.
Moraju razarati vadei opeku po opeku. Seoskim proraunom moraju se
suoiti s multinacionalnim kompanijama, iz oblasnih vojarni obuzdavati
premone oruane odrede. Kao 1988. kad se Antonio Cangiano, odbornik
Casapesenne, usprotivio prodoru klana u neke zakupe. Prijetili su mu,
slijedili su ga u stopu i pucali mu u lea, na trgu, pred svima. Kad on nije
putao klan Kazalaca da ide dalje, Kazalci nisu dali njemu da se dalje
kree. Bacili su Cangiana u invalidska kolica. Osumnjieni za taj atentat
puteni su 2006.
Casal di Principe nije sicilijansko selo pod opsadom mafije, gdje je
suprotstaviti se kriminalnom poslovanju teko, ali je ipak svaije
djelovanje popraeno pratnjom kamera, afirmiranih ili buduih afirmiranih

novinara, i protumafijskim nacionalnim povorkama koje nekako uspijevaju

uveati svoju ulogu. Ovdje sve to ini ostaje u uskome krugu, pred
malobrojnim svjedocima. Upravo u toj samoi vjerujem da se kali ono to
se moe nazvati hrabrou, neka vrsta ratne opreme na koju ne misli, koju
nosi na sebi a da je i ne primjeuje. Ide dalje, radi ono to mora, ostalo
ne vrijedi nita. Jer prijetnja nije uvijek metak u elo ili tone bivolje balege
koju ti iskrcaju pred kuna vrata.
Polako te gule, sloj po sloj iz dana u dan, dok se ne nae gol i sam
vjerujui da se bori protiv neega to ne postoji, ploda mate. Pone
vjerovati u klevete koje te prikazuju kao nezadovoljnika koji je uzeo na zub
uspjene te ih zbog frustracije naziva kamoristima. Igraju se tobom kao da
igraju mikado. Izvade sve drvene tapie a da se i ne pomakne, te na kraju
ostaje sam i samoa te vue za kosu. Ali takvo stanje duha ne smije si
dopustiti, riskantno je, jer ti popusti budnost, ne uspijeva vie shvatiti
mehanizme, simbole, odabire. Riskira da ne primijeti vie nita. Tada
mora posegnuti za svime to se nudi. Da bi nastavio dalje, mora pronai
neto to pokree nutrinu tvoje due. Krist, Buda, graansko djelovanje,
moral, marksizam, ponos, anarhizam, bitka s kriminalom, istunstvo, stalni
i vjeni gnjev, junjatvo. Neto. Nema kuke za koju bi se zakvaio. Samo
korijen ispod zemlje, koji je nedohvatljiv. U uzaludnoj borbi u kojoj si
siguran da si na strani poraza ima neega to mora ouvati i znati. Mora
biti siguran da e ojaati troenjem tvoje snage koja ima okus ludosti i
opsjednutosti. Taj korijen koji se provlai kroz tlo nauio sam prepoznati u
pogledima onih koji su odluili gledati odreene sile u oi.
***
Sumnje za ubojstvo don Peppina odmah su pale na skupinu
Giuseppea Quadrana, lana koji se svrstao uz Sandokanove neprijatelje.
Bila su i dva svjedoka: fotograf koji se zatekao kod don Peppina da mu
estita imendan i crkvenjak crkve Svetog Nikole. im je poela kruiti
vijest da su sumnje policije usmjerene na Quadrana, boss Nunzio De Falco
zvan "b lupo", koji je bio u Granadi u Andaluziji, na feudu dobivenom u
teritorijalnoj raspodjeli moi meu Kazalcima, telefonirao je policiji u
Caserti, traei susret s policajcima da razjasni pitanja u vezi s jednim
lanom povezanim s njegovom skupinom. Dva slubenika policijske
postaje u Caserti otila su se susresti na njegovu terenu. Na aerodromu ih je
doekala bossova supruga i automobilom ih odvezla u prelijepa
andaluzijska polja. Nunzio De Falco ih je ekao, ne u svojoj vili u Santa
Feu, nego u restoranu, gdje su vrlo vjerojatno muterije uglavnom bili

statisti spremni da interveniraju ako se policajci odlue na kakvu

nerazboritost. Boss je odmah razjasnio da ih je pozvao kako bi ponudio
svoju verziju dogaaja, neku vrstu tumaenja povijesne injenice a ne
izjavu ili prijavu. Jasna pretpostavka, nuna da ne okalja ime i autoritet
obitelji. Nije mogao spasti na suradnju s policijom. Boss je bez uvijanja
izjavio da su don Peppina Dianu ubili Schiavoneovi, suparnika obitelj.
Ubili su sveenika zato da odgovornost za ubojstvo svale na De Falcove.
"'O lupo'" je ustvrdio da ne bi mogao izdati zapovijed za ubojstvo don
Peppina Diane kad je njegov brat Mario bio toliko vezan za njega. Don
Diana ga je ak uspio sprijeiti da postane voditelj klana, obavio je s njim
razgovor kojim ga je izvukao iz Sustava camorre. Bio je to jedan od
glavnih uspjeha don Peppina, ali boss De Falco iskoristio ga je kao alibi.
Da potkrijepe De Falcovu tezu, umijeala su se jo dva lana klana: Mario
Santoro i Francesco Piacenti.
I Giuseppe Quadrano bio je u panjolskoj. Najprije je ugoen u vili
De Falcovih, a zatim se smjestio u selu kod Valencije. Htio je sastaviti
grupu, pokuao je poslovati s poiljkama droge koje su trebale posluiti kao
ekonomski motor za izgradnju jo jednoga talijanskog poslovnokriminalnog klana na jugu panjolske. Ali nije uspio. Quadrano je u dubini
due oduvijek bio sporedni glumac. Predao se panjolskoj policiji, stavivi
se na raspolaganje za suradnju s vlastima. Demantirao je verziju koju je
Nunzio De Falco ispriao policiji. Quadrano je ubojstvo smjestio u okvire
krvne osvete koja se odvijala izmeu njegove grupe i Schiavoneovih.
Quadrano je bio elnik zone Carinaro i Sandokanovi su mu Kazalci
nedavno bili ubili etiri lana obitelji, dva strica te sestrina supruga.
Quadrano je ispriao kako je zajedno s Mariom Santorom odluio iz osvete
ubiti Sandokanova bratia Alda Schiavonea. Prije akcije pozvali su De
Falca u panjolsku. Nijedna vojna operacija nije se mogla izvriti bez
pristanka vladajuih, ali boss iz Granade sve je obustavio jer bi Schiavone
nakon bratieve smrti zapovjedio pokolj svih roaka De Falcovih koji su
jo preostali u Kampaniji. Boss je javio da e poslati Francesca Piacentija
kao glasnika i prevoditelja njegove zapovijedi. Piacenti se od Granade do
Casala di Principe dovezao u svojem Mercedesu, automobilu koji je 80-ih i
90-ih bio simbol toga kraja. Novinar Enzo Biagi ostao je zapanjen kad je
krajem 90-ih za jedan svoj lanak dobio podatke o prodaji Mercedesa u
Italiji. Casal di Principe bio je po kupljenim vozilima u vrhu Europe. Ali
primijetio je jo jedan rekord: urbano podruje s najviom stopom
ubojstava u Europi bio je upravo Casal di Principe. Povezanost Mercedesa i

broja ubijenih bit e konstanta kod promatranja teritorija camorre. Piacenti

je - prema prvom Quadranovu otkriu - objavio da treba ubiti don
Giuseppea Dianu. Nitko nije znao motiv za tu odluku, ali svi su bili sigurni
da "Lupo zna to ini". Piacenti je - prema rijeima pokajnika - izjavio da
e osobno izvriti ubojstvo, uz uvjet da s njim poalju i Santora ili nekoga
drugoga iz klana. Mario Santoro se meutim kolebao, nazvao je De Falca
rekavi da se protivi tom ubojstvu, ali je na kraju prihvatio. Nije mogao
ustuknuti pred tako vanom odredbom ako nije mislio izgubiti ulogu
posrednika u narkoprometu sa panjolskom, koju mu je ustupio "'o lupo".
Ali ubojstvo sveenika, i k tome bez ikakva jasnog motiva, nije mogao
prihvatiti kao zadatak usporediv s drugima. U camorrinu Sustavu ubojstvo
se poinja iz nude, kao to se polae novac u banku, kao to se kupuje
koncesija, razvrgava prijateljstvo. To je in koji se ne razlikuje od dnevne
rutine, dio uspona i pada svake obitelj, svakoga bossa, svakoga lana. Ali
ubiti sveenika, koji je izvan dinamike moi, od toga ovjeka svrbi savjest.
Prema Quadranovoj izjavi Francesco Piacenti se povukao, tvrdei da ga u
Casaleu mnogi poznaju i stoga nije mogao sudjelovati u atentatu. Mario
Santoro je meutim prihvatio, ali u drutvu Giuseppea Delia Medaglie,
lana klana Ranucci iz Sant'Antima, s kojim je ve izveo neke akcije.
Prema rijeima pokajnika, dogovorili su se za idui dan, u est ujutro. Ali
no je bila muna za cijelu grupu. Nisu mogli oka sklopiti, svaali su se sa
enama, vrpoljli su se. Taj ih je sveenik plaio vie nego cijevi pitolja
suparnikih klanova.
Delia Medaglia nije doao na dogovor, ali je uspio unajmiti
drugoga, Vincenza Verdea. Drugi lanovi grupe nisu ba bili presretni
izborom, jer Verde je imao este napade padavice. Postojala je opasnost
da se, nakon to zapuca, srui na tlo u grevima, krizi, pregrizena jezika i
zapjenjenih usta. Nastojali su zato umjesto njega angairati Nicoloa
Gaglionea, ali on je kategoriki odbio. Santoro je navukao upalu srednjeg
uha. Nije uspijevao upamtiti nijednu rutu, stoga je Quadrano poslao
svojega brata Armanda da prati Santora. Bila je to jednostavna operacija:
automobil ispred crkve eka ubojice koji se po izvrenom zadatku
vraaju laganim korakom. Poput molitve u rano jutro. Oruana postrojba
nije nakon egzekucije pobjegla glavom bez obzira. Quadrano je iste
veeri pozvan u panjolsku, ali je odbio doi. Osjeao se zatien
injenicom da je ubojstvo don Peppina bila akcija potpuno odvojena od
dotadanje prakse. A kako motiv tog ubojstva nije bio poznat njima, nee
biti ni karabinjerima. Ali im se policijska istraga poela okretati u svim

smjerovima, Quadrano se prebacio u panjolsku. ak je izjavio da mu je

Francesco Piacenti povjerio kako su Nunzio De Falco, Sebastiano
Caterino i Mario Santoro trebali eliminirati njega, moda i jer su gajili
sumnju da se htio pokajati, ali na dan predvien za atentat vidjeli su ga u
automobilu sa siniem i potedjeli ga.
U Casalu di Principe Sandokan je sve ee sluao svoje ime u vezi s
uklanjanjem sveenika. Obitelji don Peppino dao je do znanja da e njegovi
ljudi Quadrana, ako ga dohvate prije policije, rasjei u tri komada i baciti
ga pred vrata crkve. Bilo je to vie od osvete: jasna poruka o odbacivanju
odgovornosti za atentat na Dianu. Nedugo zatim, nakon izjava Francesca
Schiavonea o neumijeanosti, u panjolskoj je odran susret izmeu klana
De Falco, na kojem je Giuseppe Quadrano predloio da Schiavoneova
roaka ubiju, razreu na komade i ostave u vrei pred crkvom don Peppina
tako da odgovornost padne na Sandokanova plea. Obje frakcije, iako
nijedna nije znala za namjere druge, dole su na istu odluku. Raskomadati
leeve i razbacati ih najbolji je nain da poruka ne ostavlja sumnje. Dok su
njegovi ubojice govorili o rezanju mesa da uvrste poloaj, mislio sam opet
na borbu don Peppina, na vanost rijei. Koliko je zapravo nevjerojatno
nova i mona njegova volja postavljanja rijei u sredite borbe protiv
mehanizama moi. Rijei nasuprot mijealicama cementa i pukama. I to
ne metaforiki, nego stvarno. Progovoriti naglas, svjedoiti, biti prisutan.
Rije s jedinim svojim oklopom: zvukom. Rije koja je straar, svjedok:
istinita uz uvjet da se nikad ne prestane tragati. Tako usmjerena rije moe
se zatrti samo ubijanjem.
***
Prvostupanjskom su presudom 2001. u mjestu Santa Maria Capua
Vetere na doivotnu robiju osueni Vincenzo Verde, Francesco Piacenti i
Giuseppe Delia Medaglia. Giuseppe Quadrano ve je poeo ulagati napore
da ocrni don Peppinov lik. Za vrijeme ispitivanja izredao je niz motiva za
ubojstvo usmjerenih na umanjivanje don Peppinovih nastojanja u spletu
kriminalnih tumaenja. Priao je kako je Nunzio De Falco dao don Diani
oruje, koje je dalje neovlateno prelo u ruke Waltera Schiavonea: i zbog
tog je tekog prijestupa kanjen. Dalje se govorilo o zloinu iz strasti,
odnosno da su ga ubili jer je opsjedao roakinju jednog bossa. Kao to
nazvati enu "droljom" ubija sva matanja o njoj, tako je optuiti sveenika
da tri za droljama najbri nain da se o njemu stvori konaan zakljuak.
Na kraju je izala pria da je don Peppino ubijen jer nije obavio svoju
sveeniku dunost, naime jer nije htio odrati crkveni sprovod jednom

Quadranovu roaku. Nevjerojatni, smijeni motivi s ciljem da sprijee

pretvaranje don Peppina u muenika i irenje njegovih rijei, da se ne bi
smatrao rtvom camorre nego vojnikom klanova. Tko ne poznaje dinamiku
camorrine moi esto vjeruje da je ubojstvo nevinoga in stravine
naivnosti od strane klanova jer daje legitimnost i snagu nastojanjima
ubijenoga, prema njegovim rijeima. Potvruju njegove teorije. Pogreno.
Nikad nije tako. im umre na camorrinoj zemlji, obavije te mnotvo
sumnji, a nevinost je tek daleka pretpostavka, posljednja mogunost. Kriv
si dok se ne dokae suprotno. Teorija modernog prava u zemlji klanova
izvrnuta je naglavce.
Pozornost medija tako je nitavna te je dovoljna i najmanja sumnja
da agencije ne objave vijest o smrti nevine rtve. Osim toga, ako ne bude
daljnjih ubojstava, nitko se nee vraati na sluaj. Stoga je ruenje lika don
Peppina Diane bilo glavna strategija za ublaenje pritiska na klanove,
odvraanja nepoeljnog nacionalnog interesa.
Jedan mjesni dnevni list postao je rezonantna kutija za kampanju
ocrnjivanja don Peppina, pomou tako masnih naslova da su slova ostajala
otisnuta na prstima kojima su itatelji listali novine: "Don Diana bio je
kamorist" i nekoliko dana kasnije: "Don Diana u krevetu s dvije ene".
Poruka je bila jasna: nitko se ne moe suprotstaviti camorri. Tko to uini,
ima osobni interes, kivnost, privatni problem koji se valja u istome blatu.
Branili su ga prijatelji, obitelj i sljedbenici, kao i novinar Raffaele
Sardo, koji je sjeanje na njega uvao u lancima i knjigama, te novinarka
Rosaria Capacchione koja je motrila strategije klanova, lukavstva
pokajnika, njihovu sloenu i zvjersku mo.
Drugostupanjska presuda 2003. dovela je u pitanje neke dijelove
ranijeg iskaza Giuseppea Quadrana te su Vincenzo Verde i Giuseppe Delia
Medaglia osloboeni krivnje. Quadrano je djelomino priznao istinu
planirajui - od samog poetka - strategiju nepriznavanja vlastite
odgovornosti. Ali ubojica je bio on, prepoznalo ga je nekoliko oevidaca, a
potvrdilo je to i balistiko vjetaenje. Giuseppe Quadrano ubio je don
Peppina Dianu. Drugostupanjskom presudom osloboeni su Verde i Delia
Medaglia. Oruana grupa sastojala se od Quadrana i Santora, koji je bio u
ulozi vozaa. Francesco Piacenti dobavio je razne informacije o don Diani
i bio je nadzornik kojeg je De Falco poslao ravno iz panjolske da vodi
operaciju. Drugostupanjskom je albom odreen i doivotni zatvor za
Piacentija i Santora. Quadrano je ak snimio telefonske razgovore s raznim

lanovima, gdje je vie puta ponavljao da nema nita s ubojstvom. Snimke

je poslije predao policiji. Quadrano je shvatio da je odluku o pogubljenju
donio De Falco, i nije htio biti prikazan kao puka oruana ruka operacije.
Vrlo vjerojatno su svi likovi iz Quadranove prve verzije napunili gae i
nisu htjeli nikako sudjelovati u ubojstvu. Katkad mitraljezi i pitolji nisu
dovoljni da se stane pred nenaoruano lice i jasne rijei.
Nunzio De Falco uhien je u Albaceteu dok je putovao Intercityjem
na pruzi Valencia - Madrid. Uspostavio je moan kriminalistiki kartel
zajedno s ljudima 'ndranghete i nekim otpadnicima Cosa nostre. Takoer
je - prema istrazi panjolske policije - nastojao Cigane s juga panjolske
organizirati u kriminalnu grupu. Stvorio je carstvo. Odmaralita, igranice,
duani, hoteli. Kvaliteta turistike infrastrukture na Costi del Sol doivjela
je nagli skok otkako su je kazalski i napuljski klanovi odluili pretvoriti u
biser masovnog turizma.
U sijenju 2003. De Falco je osuen na doivotni zatvor kao
nalogodavac za ubojstvo don Peppina Diane. Dok je u sudnici itana
presuda, dolo mi je da prasnem u smijeh. Uspio sam se suzdrati, ali
zategnutih obraza. Borio sam se s apsurdom koji se zbivao u onoj sali.
Nunzija De Falca branio je odvjetnik Gaetano Pecorella, koji je
istovremeno bio predsjednik Vijea pravde Zastupnike komore i branitelj
jednoga od najveih bossova kazalskog kamoristikog kartela. Smijeno mi
je bilo to je snaga klanova tolika da su izvrnuli i zakone prirode i bajki.
Vuka je branila ovica. Ali moda su za moj delirij krivi bili umor i slom
ivaca.
***
Nunziju De Falcu njegov je nadimak utisnut na licu. Ima zaista vuje
lice. Fotografiju na legitimaciji okomito ispunjava dugo lice zaraslo u
bradu, rijetku i bodljikavu poput saga od igala, te iljaste ui. Kovrasta
kosa, tamna koa i trokutasta usta. Izgleda ba kao jedan od onih vukodlaka
iz ikonografije horora. Ali mjesni list, isti onaj koji je isticao veze izmeu
don Peppina i klana, prve je stranice posvetio njegovoj ljubavnikoj
vjetini, toliko cijenjenoj meu enama i djevojkama. Naslov na prvoj
stranici 17. sijenja 2005. bio je rjeit: "Nunzio De Falco, kralj enskara".
Casal di Principe (Ce)
Nisu lijepi, ali su privlani jer su bossovi, tako je to. Ako
bismo klasificirali bossove playboye s ovoga podruja, prvo bi

mjesto zauzela dva viestruka osuenika iz Casala di Principe,

premda nisu nipoto lijepi kao onaj koji je oduvijek bio
najdojmljiviji od svih, naime don Antonio Bardellino. Rije je
o Francescu Piacentiju zvanom Nasone i Nunziju De Falcu
zvanom 'o Lupo. Tvrdi se da su imali pet odnosno sedam
supruga. Ne govorimo, dakako, o pravim branim odnosima
nego o duljim odnosima koji su urodili i djecom. Nunzio De
Falco po svoj prilici ima vie od dvanaestero djece s raznim
enama. Ali posebno je zanimljivo neto drugo, a to je da nisu
sve Talijanke. Jedna je panjolka, jedna Engleskinja, a jedna
Portugalka. Kamo god su se sklanjali u vrijeme odmetnitva,
zasnovali su obitelj. Kao pomorci? Skoro... Nisu sluajno na
njihovim suenjima zatraena svjedoenja i nekih njihovih
ena, a svaka lijepa i vrlo elegantna. esto je njeni spol bio i
razlog za pad mnogih bossova. esto su upravo one posredno
dovele do hvatanja najopasnijih. Pratei ih, istraitelji su uspjeli
uhvatiti bossa kalibra Francesca Schiavonea Cicciariella... Sve
u svemu, ene su i za bossove i uitak i kri.
Smrt don Peppina bila je cijena za mir izmeu klanova. I u presudi se
spominje ta teza. Izmeu dvije zaraene skupine trebalo je nai sporazum,
a on je moda zapeaen na koi don Peppina. Kao rtveno janje za
pokoru. Ukloniti ga znailo je rijeiti problem svih obitelji i istovremeno
skrenuti pozornost istrage s njihovih poslova.
uo sam da se govori o don Peppinovu prijatelju iz mladosti,
Ciprianu, koji je napisao govor da se proita na sprovodu, invektivu
nadahnutu jednom don Peppinovom propovijedi, ali nije tog jutra smogao
snage ni da se pomakne. Otiao je iz sela prije mnogo godina, ivio je u
okolici Rima, zarekavi se da vie nee nogom kroiti u Kampaniju. Rekli
su mi da ga je bol zbog smrti don Peppina prikovala za krevet gdje je ostao
mjesecima. Kad god su jednu njegovu tetku pitali za njega, sustavno je
istim mrtvakim tonom odgovarala: "Zatvorio se. Cipriano se zatvorio!"
Svako toliko netko se zatvori. U ovim krajevima nerijetko se uju
takve izjave. Svaki put kad ujem taj izraz, u mislima mi se javi Giustino
Fortunato, koji je poetkom 20. stoljea - da bi shvatio situaciju u razvodu
junih Apenina - mjesecima pjeaio, obiao sva sela, konaio u kuama
nadniara, sluajui svjedoanstva najvatrenijih seljaka i upoznavao glas i
miris junjakoga pitanja. Kad je poslije postao senator, vratio se u ta sela i
traio ljude koje je upoznao prije mnogo godina, od kojih je one

najgorljivije htio ukljuiti u svoje projekte reforme. Meutim, esto je

dobivao odgovor od roaka: "Taj se zatvorio!" Zatvoriti se, umuknuti,
gotovo zanijemjeti od elje da se pobjegne u sebe i prestane se znati,
razumjeti, initi. Prestane se opirati, pustinjatvo po vlastitu izboru trenutak
prije preputanja kompromisima svakodnevice. I Cipriano se zatvorio.
Priali su mi u selu da se poeo zatvarati otkako se jednom pojavio na
razgovoru za posao efa kadrovske slube u otpremnom poduzeu u
Frosinoneu. itajui naglas njegov ivotopis, ispitiva poduzea zastao je
kod imena njegova sela.
"A da, znam odakle ste! Iz sela onoga poznatog bossa... Sandokana,
zar ne?"
"Ne, to je selo Peppina Diane!"
"ije?"
Cipriano je samo ustao sa stolice i otiao. Da preivi, zaposlio se u
kiosku u Rimu. Uspio sam saznati adresu od njegove majke, sluajno sam
je sreo, naao sam se iza nje u redu u supermarketu. Zacijelo mu je javila
da stiem jer Cipriano se nije javljao na portafon. Moda je znao o emu
elim razgovarati. Ali ekao sam pred ulazom kue satima, bio sam
spreman spavati na njegovu katu. Odluio je sii. Jedva me pozdravio.
Otili smo u oblinji park. Ponudio mi je da sjednem na klupicu, otvorio
biljenicu na crte, jednu od onih iz osnovne kole sa zgusnutim linijama, i
na tim je stranicama bio rukom ispisan njegov govor. Moda je na tim
stranicama bilo i don Peppinova rukopisa. Nisam se usudio pitati. Govor su
trebali zajedno potpisati. Ali tada su stigli ubojica, smrt, klevete, duboka
samoa. Poeo je itati tonom heretinog fratra Dolcina koji je lutao
ulicama najavljujui dolazak apokalipse:
Ne dopustimo ljudi da nai krajevi postanu camorrino tlo,
da se pretvore u veliku Gomorru koju treba unititi! Ne
dopustimo ljudima camorre, ljudima poput svih drugih a ne
zvijerima, da ono to se drugdje ini zakonito, ovdje nae svoju
nezakonitu energiju, ne dopustimo da se ovdje unitava ono to
se drugdje gradi. Stvarate pustinju oko svojih vila, i samo vaa
apsolutna volja stoji izmeu onoga to jeste i onoga to elite.
Upamtite. A tada Gospodin s neba spusti kiu sumpornog
ognja; razori one gradove, svu ravnicu, sve itelje gradova i sve
raslinje na tlu. Ali Lotova se ena obazre i pretvori se u stup
soli. (Knjiga postanka 19,12-29). Moramo prihvatiti taj rizik da

se pretvorimo u sol, moramo se osvrnuti da vidimo to se

dogaa, to se sruilo na Gomoru, to potpuno unitenje gdje je
ivot dodan ili oduzet vaim ekonomskim zahvatima. Zar ne
vidite da je ova zemlja Gomorra, zar ne vidite? Upamtite. Kada
vidjee da je sve tlo od sumpora, soli i paljevine, da je
nemogua sjetva, da nita niknuti nee, ni travka nee isklijati,
kao nakon razaranja Sodome, Gomore, Adme i Sebojma koje
Gospodin uniti u svojoj srdbi i svojemu gnjevu (Ponovljeni
zakon 29,22). Gine se zbog jednog da i zbog jednog ne, gubi se
ivot po neijoj naredbi ili izboru, slue se desetljea robije da
se stekne smrtna mo, zarauju se brda novca koji ete uloiti u
kue u kojima neete nikad ivjeti, u banke u koje neete nikad
nogom kroiti, u restorane koje neete voditi, u poduzea koja
neete voditi, zapovjednici smrtne moi koji nastoje dominirati
ivotom koji provodite skriveni ispod zemlje, okrueni
tjelohraniteljima. Ubijate i bivate ubijani u partiji aha iji kralj
niste vi nego oni koji od vas uzimaju bogatstvo, tjerajui vas da
jedete jedan drugog sve dok nitko ne bude mogao zadati ah i
ostat e samo jedan pijun na ahovskoj ploi. A to neete biti
vi. Onog kojeg progutate ovdje pljunut ete drugdje, daleko,
kao ptice koje povraaju hranu u usta svojih ptia. Ali ti kojima
ubacujete u kljun nisu ptii, nego strvinari, a vi niste ptice nego
bivoli, spremni da se unitite negdje gdje su krv i mo
pobjedniki pojmovi. Stigao je as da prestanemo biti
Gomorra...
Cipriano prekine itanje. inilo se da zamilja sva lica kojima bi te
rijei volio dobaciti u njuku. Disao je teko, isprekidano, poput
astmatiara. Sklopio je biljenicu i otiao bez pozdrava.

HOLLYWOOD
U Casalu di Principe postoji "Starateljski centar za hitni privremeni
smjetaj maloljetnika" posveen don Peppinu Diani. Centar je smjeten u
vili zaplijenjenoj od pripadnika klana Kazalaca, Egidija Coppole. Raskona
vila sada pregraena u mnotvo soba. Agencija AGRORINASCE za
obnovu, razvoj i sigurnost na podruju koje obuhvaa opine Casapesenna,
Casal di Principe, San Cipriano dAversa i Villa Literno uspjela je neka
kamoristika dobra pretvoriti u objekte koje mogu koristiti mjetani. Dokle
god se konkretno ne prenamijene, vile bossova i dalje nose peat onoga tko
ih je izgradio i ivio u njima. I kad su naputene, one uvaju simbol vlasti.
Kretanje je aversanskim krajem poput listanja svojevrsnog kataloga s
prikazom sinteze svih arhitektonskih stilova u posljednjih trideset godina.
Najimpozantnije vile graevinara i zemljoposjednika slue kao model za
kue inovnika i prodavaa. Ako se prve razmeu s etiri dorska stupa od
armiranog betona, potonje e imati dva, a stupovi e biti upola nii. U
sklopu te igre oponaanja teritorij je posut vilama koje se nadmeu
impozantnou, sloenou i neosvojivou, zdanjima u potrazi za
udesnou i jedinstvenou, kao na primjer jedna s reprodukcijom
Mondrianovih poteza na ulaznoj kapiji.
Vile kamorista cementni su biseri ratrkani uz drumove kazertanskih
sela, zatieni zidovima i kamerama. Ima ih na desetke i desetke. Mramor i
parketi, kolonade i stubita, granitni kamini s urezanim inicijalima bossova.
Ali jedna je posebno glasovita, raskonija od svih, ili moda jednostavno
ona oko koje se rasprelo najvie legendi. Za sve ljude u kraju to je
"Hollywood". Dovoljno je izgovoriti to ime da se shvati na to se misli.
Hollywood je vila Waltera Schiavonea, Sandokanova brata, godinama
odgovornog za cirkulaciju cementa u korist klana. Nije teko pogoditi
razlog za to ime. U mislima se najprije javlja prostranost i rasko. Ali nije
to pravi razlog. Vila Waltera Schiavonea doista je povezana s
Hollywoodom. U Casalu di Principe govori se da je boss od svojeg
arhitekta zatraio da mu sagradi vilu jednaku onoj kubanskoga gangstera
Tonyja Montane iz Miamija, u filmu Lice s oiljkom. Mnogo je puta vidio
taj film. Duboko ga se dojmio, do te mjere da se poistovjetio s likom koji
tumai Al Pacino. I doista, njegovo izbrazdano lice moglo se uz neto
mate usporediti s licem glumca. Sve ima prizvuk legende. U mjestu se
pria kako je boss svojem arhitektu osobno predao videokasetu s filmom.
Nacrt je morao biti identian onome u filmu Lice s oiljkom i nikakav

drugaiji. To mi je zvualo kao jedna od onih pria kojima je nakien

uspon svakoga bossa, aura izmijeana s legendom, pravi urbani mit. Svaki
put kad bi netko spomenuo Hollywood, uvijek bi se naao netko tko je kao
djeak stigao vidjeti graevinske radove, jedan za drugim na biciklima su
ili gledati vilu Tonyja Montane kako polako nie usred njihova kraja
ravno s ekrana. Zapravo neobian sluaj, jer se u Casaleu gradilita vila
uspostavljaju tek nakon podizanja visokih zidova. Nisam nikad vjerovao u
priu o Hollywoodu. Gledana izvana, Schiavoneovaje vila bunker okruen
debelim zidovima, a na njima zlokobna reetkasta vrata. Svaki je prilaz
zatien blindiranim vratima. I ne sluti se to se nalazi s druge strane zida,
ali s obzirom na zabranu, zacijelo neto bogato.
Izvana je jedan jedini znak, preutna poruka, istaknut upravo na
glavnom ulazu. Sa svake strane kapije, koja inae izgleda kao ulaz u
seosko imanje, stoje dva dorska stupa na kojima poiva zabat. Posve
odudaraju od uredne suzdranosti okolnih kuica, s onim debelim
zidovima i crvenim vratnicama. Zapravo je to obiljeje obitelji:
neopoganski zabat, kao poruka upuena onima koji ve poznaju vilu.
Trebalo mi je samo da ga vidim pa da se uvjerim da to zdanje o kojem su
se godinama ispredale bajke zaista postoji. Ve sam puno puta poelio otii
tamo i vlastitim oima vidjeti Hollywood. inilo se to nemoguim. I nakon
zapljene uvali su ga klanski straari. Jednoga jutra, prije nego to je
donesena odluka o nainu koritenja objekta, skupio sam hrabrost i uao.
Posluio sam se sporednim ulazom, zaklonjen od radoznalih pogleda koji
bi se mogli uznemiriti zbog tog upada. Vila je bila velianstvena, sva
obasjana, a fasada je ulijevala strahopotovanje kakvo se osjea pred nekim
spomenikom. Stupovi su podupirali dvostruki zabat koji se suavao po
okomici i u ijem je sreditu bio odrezani polukrug. Ulaz je bio
arhitektonski delirij: dva su se ogromna stubita poput dvaju mramornih
krila penjala na prvi kat do terase s pogledom na salon ispod. Atrij je bio
identian onome kod Tonyja Montane. Zgrada je ak bila opasana
balkonom u ijoj je sredini bio ulaz u radnu sobu, ba kao u konanoj sceni
Lica s oiljkom snimanoj pod kiom metaka. Vila je trijumf dorskih
stupova obojenih ruiasto iznutra, a tirkizno izvana. Sa svake strane
zdanja niu se stupovi u dvostrukoj kolonadi sa skupocjenim ukrasima od
kovana eljeza. Cijelo imanje zauzima tri tisue etiristo etvornih metara,
s objektom od osamsto pedeset etvornih metara rasporeenim na tri
razine. Vrijednost je nekretnine krajem 90-ih iznosila oko pet milijardi lira,
sada ista graevina moe imati trinu vrijednost od etiri milijuna eura.

Na prvome su katu goleme sobe, a u svakoj, bez ikakve potrebe, barem

jedna kupaonica. Neke su luksuzne i goleme, a druge manje i praktine. Na
zidovima djeje sobe jo su privreni plakati pjevaa i nogometaa i
potamnjela sliica s dva anelia koja je moda bila kod uzglavlja
kreveta. Izrezak iz novina: "Albanova brusi oruje". Albanova je bila
momad Casala di Principe i San Cipriana dAversa, koju je Protumafija
raspustila 1997., zasnovana na novcu klana, momad-igraka za bossove.
Ti nagorjeli izresci prilijepljeni na truli pano sve je to je ostalo od
Walterova sina koji je jo kao mladi poginuo u prometnoj nesrei. S
balkona se pruao pogled na vrt sprijeda, ukraen palmama, i na umjetno
jezerce s drvenim mostiem koji vodi na otoi od biljaka i stabala okruen
suhozidom. U tom dijelu kue, dok je u njoj jo ivjela obitelj Schiavone,
trkarali su psi, doge, jo jedan znak inscenacije moi. Iza kue se pruao
travnjak s elegantno projektiranim bazenom u obliku nakrivljene elipse,
kako bi palme bacale sjenu za ljetnih dana. Vrt je bio kopija Venerine
kupelji, pravog bisera engleskoga vrta u kraljevskoj palai u Caserti. Kip
boice oslanja se na povrinu vode jednako ljupko kao i onaj Luigija
Vanvitellija. Vila je naputena nakon uhienja bossa 1996. upravo u ovim
sobama. Walter nije uinio ono to i njegov brat Sandokan koji je kao
bjegunac ispod svoje pregoleme vile u sreditu Casala di Principe dao
iskopati duboko i bogato sklonite. Sandokan se sklonio u utvrdu bez vrata
i prozora, s podzemnim hodnicima i prirodnim peinama koje su u sluaju
nude mogle posluiti za bijeg, ali bio je to i savreno opremljen stan od
stotinu etvornih metara.
Nadrealistiki stan, obasjan neonskim svjetlima i s podovima od
bijele majolike. Bunker je bio opskrbljen videoportafonom, imao je dva
ulaza, koja je izvana bilo nemogue otkriti. Doljaku je bilo praktiki
nemogue vidjeti vrata jer su se otvarala tako da su se zidovi od armiranog
betona vukli po tranicama. Kad bi iskrsnula opasnost od pretresa, boss bi
iz blagovaonice, kroz skriveni otvor siao u niz tunela, njih jedanaest,
meusobno povezanih, koji su ispod zemlje tvorili neku vrstu "odstupnice",
zadnjeg utoita, gdje je Sandokan dao postaviti atore za kampiranje.
Bunker u bunkeru. Da bi ga uhvatili, DIA je 1998. godinu i sedam mjeseci
drala kuu pod prismotrom, a na kraju su zid morali sruiti elektrinom
pilom da dopru do skrovita. Tek je poslije, kad se Francesco Schiavone
predao, bilo mogue pronai glavni ulaz u bunker vile u ulici Salerno,
izmeu plastinih kaeta i vrtlarskih alatki. U bunkeru nije nedostajalo
niega. Bila su tu dva hladnjaka opskrbljena s dovoljno namirnica da hrane

barem estero ljudi desetak dana. Cijeli je zid bio prekriven

visokotehnolokim stereoureajem, s videokamerama i projektorima.
Odjelu za forenziku napuljske policije trebalo je deset sati da pregleda
alarmne ureaje i sustave za zatvaranje dvaju ulaza. U kupaonici nije
nedostajala ni kada s hidromasaom. Sve pod zemljom, ivot kao u brlogu,
izmeu podnih vrata i tunela.
***
Walter se meutim nije krio ispod zemlje. Kao odmetnik dolazio je u
selo na najvanije sastanke. Vraao se kui u osvit dana, okruen
tjelohraniteljima i siguran u neprobojnost vile. Policija ga je uhitila gotovo
sluajno. Bili su u rutinskom pregledu. Policajci i karabinjeri obino dolaze
u kuu obitelji bjegunaca osam, deset, dvanaest puta dnevno, pregledavaju,
obilaze, pretrauju, ali povrh svega nastoje stanjiti ivce i staviti na kunju
solidarnost obitelji iji se lan odluio na odmetnitvo. Gospoda Schiavone
se prema policiji odnosila pristojno i nadmeno. Uvijek je bila vedra dok bi
nudila aj i kekse koje bi svaki put odbili. No jednog je popodneva
Walterova supruga bila napeta ve kad se javila na portafon, a prema
sporosti kojom je otvarala kapiju policajci su odmah osjetili da se tog dana
dogaa neto neuobiajeno. Dok su se kretali vilom, gospoda Schiavone
bila im je za petama, umjesto da vie za njima s dna stubita tako da joj
rijei odjekuju cijelom kuom, kako je inae inila. Nali su netom
izglaane muke koulje, naslagane na kup na krevetu, prevelike da bi ih
nosio sin. Walter je bio tamo. Vratio se kui. Policajci su bili sigurni i
rasprili su se po sobama vile traei ga. Uhvatili su ga dok je pokuavao
preskoiti zid. Isti onaj koji je dao podii da sprijei upad u svoju vilu,
sprijeio je njega da hitro umakne. epan je poput obinog provalnika koji
se batrga traei oslonce na glatkome zidu. Vila je odmah zaplijenjena, ali
kojih est godina nije prela ni u ije vlasnitvo. Walter je zapovjedio da se
iz nje izvadi sve mogue. Ako ne moe biti njemu na raspolaganju, nije
vie trebala ni postojati. Ili njegova, ili niija. Skinuo je vrata iz arki,
odstranio prozore, izvadio parket, iupao mramor iz stubita, rastavio
skupocjene kamine, ak je odlijepio i ploice u zahodu, odnio je rukohvate
od tekog drva, lustere, kuhinju, namjetaj iz devetnaestog stoljea, vitrine,
slike. Zapovjedio je da se po kui razbacaju gume i zapale tako da unite
zidove i buku, otete stupove. Svejedno je ostavio poruku. Jedino to je
ostalo isto, netaknuto, bila je kada podignuta na drugome katu, prava
bossova slabost. Bila je to kraljevska kada postavljena u salonu na
drugome katu. Poloena na tri stube s jednim pozlaenim lavom iz kojeg je

umila voda. Kada je bila smjetena uz luni prozor s pogledom ravno na

vrtnu panoramu. Ostatak njegove moi kao graditelja i kao kamorista,
poput slikara koji je izbrisao svoju sliku, ali je potedio svoj potpis na
platnu. Dok sam polako etao Hollywoodom, uinilo mi se najednom da
glasovi, za koje sam vjerovao da su preuveliane legende, sad odgovaraju
istini. Dorski stupovi, impozantne strukture zdanja, dvostruki zabati, kada u
sobi, a pogotovo stubita na ulazu, obiljeja su vile iz filma Lice s oiljkom.
Kreui se tim pougljenjenim sobama, osjeao sam kako mi se grudi
nadimaju, kao da su mi se unutarnji organi stopili u jedno veliko srce.
Posvuda sam ga osjeao kako bije, sve jae i jae. Usta su mi se osuila od
dubokih dahtaja kojima sam nastojao smiriti tjeskobu. Da me zaskoio neki
klanski straar koji jo uva vilu i zasuo me udarcima, mogao bih vritati
poput svinje dok je kolju no nitko me ne bi uo. Ali oito me nitko nije
vidio da ulazim, ili moda nitko nije vie nije ni uvao vilu. U meni je
rastao gnjev, mislima mi se rojio kovitlac nepovezanih prizora, slike
prijatelja koji su se odselili, pridruili se klanu ili vojsci, lijena popodneva
u ovim pustim krajevima, nedostatak svaega osim poslova, politiara
satrtih korupcijom i carstava koja su rasla na sjeveru Italije i po cijeloj
Europi, ostavljajui ovdje samo smee i otrove. Poelio sam se iskaliti na
nekome. Morao sam se ispuhati. Nisam odolio. Stao sam na rub kade i
popiao se u nju. Idiotski postupak, ali to mi se mjehur vie praznio, to
sam se bolje osjeao. Ta je vila bila potvrda stereotipa, konkretno
ostvarenje glasina. Imao sam smijean osjeaj da e iz jedne sobe izai
Tony Montana, i pozdraviti me ukoenom drskom kretnjom te mi rei:
"Sve to imam na svijetu moja su muda i moja rije, i ne krim nijedno od
toga ni za koga, jasno?" Moda je Walter matao kako e i on umrijeti kao
Montana, da e pasti iz visine u svoj ulazni salon, izreetan mecima,
umjesto da zavri u eliji ispijen Basedowljevom boleu koja mu je
izjedala oi i koja mu je zbog krvnog tlaka nadimala ile.
Svijet kriminala nije estrada na kojoj se trae najzanimljiviji
postupci. Upravo obrnuto. Novi narataji bossova ne vode iskljuivo ivot
kriminalaca, ne provode dane na ulici s mjesnim zlikovcima, nemaju no u
depu ni oiljke na licu. Gledaju televiziju, studiraju, pohaaju sveuilita,
diplomiraju, idu u inozemstvo, a nadasve prouavaju mehanizme ulaganja.
Sluaj filma Kum mnogo govori. Nitko se unutar kriminalistikih
organizacija, sicilijanskih ili kampanijskih, nikad nije sluio izrazom
padrino, tim plodom filoloki nepotpunog prijevoda engleske rijei
godfather. Rije kojom se opisuje glava obitelji ili lan oduvijek je glasio

compare. Ali nakon filma mafijake su obitelji talijanskog porijekla u

Sjedinjenim Dravama poele koristiti rije padrino umjesto compare i
umanjenice compariello, koje su ve izale iz mode. Mnogi mladi
Italoamerikanci povezani s mafijakim organizacijama usvojili su stil
zatamnjenih naoala, prugastih odijela i uzvienih rijei. Sam boss John
Gotti htio je biti don Vito Corleone od krvi i mesa. I Luciano Liggio, boss
Cosa nostre, pozirao je na fotografijama s izboenom vilicom, kao
glaveina obitelji iz Kuma.
Mario Puzo nije se nadahnuo sicilijanskim bossom, nego ivotom i
izgledom jednoga bossa s trnice Pignasecca u povijesnom centru Napulja,
Alfonsa Tierija, koji je nakon smrti Charlesa Gambina izbio na elo
mafijakih vladarskih obitelji u Sjedinjenim Dravama. U razgovoru za
jedne amerike novine Antonio Spavone "to malommo", napuljski boss
povezan s Tierijem, izjavio je: "ako su Sicilijanci pokazali kako se dri
jezik za zubima, Napolitanci su svijetu pokazali kako se ponaa kad se
izdaju zapovijedi. Kako se djelom pokazuje da je zapovijedanje bolje od
jebanja." Najvie arhetipova kriminala, vrhunac mafijske karizme, poteklo
je s nekoliko etvornih kilometara u Kampaniji. I Al Capone je porijeklom
bio Kampanijac. Njegova obitelj potekla je iz mjesta Castellammare di
Stabia. Bio je prvi boss koji se povezao s filmom. Njegov nadimak
Scarface, lice s oiljkom, koji je dugovao brazgotini na obrazu, a koji je
1983. preuzeo Brian De Palma za film o kubanskom bossu, ve je
iskoriten kao naslov za film Howarda Hawksa iz 1932. Al Capone je sa
svojom pratnjom dolazio na set svaki put kad je snimana neka akcijska
scena ili neka scena na otvorenom kojoj je mogao prisustvovati. Bossu je
bilo stalo da Tony Camonte, lik iz Lica s oiljkom po uzoru na njega, ne
bude banaliziran. I htio je to vie sliiti Tonyju Camonteu, znajui da e
nakon prikazivanja filma on postati Caponeov amblem a ne vie Capone
njegov model.
Filmovi su izvor iz kojeg se crpe naini izraavanja. U Napulju je
Cosimo Di Lauro tipian primjer. Gledajui njegovo dranje, svatko e se
prisjetiti Vrane Brandona Leeja. Kamoristi su morali stvoriti kriminalni
dojam koji esto nemaju, a crpe ga iz filmova. Tvorei vlastiti lik prema
prepoznatljivoj holivudskoj maski, stvaraju neku vrstu preice prema svojoj
prepoznatljivosti kao faktoru kojeg se valja bojati. Filmsko nadahnue
uvjetuje i tehnike pojedinosti, kao to je dranje pitolja i nain pucanja.
Jednom mi je veteran napuljske forenzike ispriao kako ubojice camorre
oponaaju one iz filmova.

Nakon Tarantina vie ne znaju pucati kako Bog zapovijeda! Vie ne

dre cijev ravno, nego okreu pitolj vodoravno i pucaju iskosa, kao u
filmovima. Taj obiaj je strahota. Gaaju nisko u trbuh, prepone, noge,
rtvu teko rane umjesto da je ubiju. Zato je uvijek moraju dokrajiti
pucnjem u potiljak. Lokva bespotrebne krvi, posve suvino barbarstvo u
svrhu pogubljenja.
ene bossova imaju tjelohraniteljice odjevene kao Uma Thurman u
Kili Billu: kratka plava kosa i fosforescentno uta odijela. Jedna ena iz
panjolskih etvrti, Vincenza Di Domenico, nakratko suradnica pravde,
imala je rjeit nadimak Nikita, kao junakinja-ubojica u filmu Lua
Bessona. Kinematografija se, osobito amerika, ne gleda kao daleko
podruje gdje se odstupa od zbilje, kao prikazivanje nemogueg, nego
tovie kao neposredna blizina.
***
Polako sam izaao iz vile, probijajui se kroz ikaru od grmlja kupina
i korova koji je nadro u bossov voljeni engleski vrt i preuzeo ga. Ostavio
sam kapiju otvorenu. Prije samo koju godinu pribliiti se tom mjestu
znailo bi podvrgnuti se pregledu desetaka straara. A ja sam izaao
hodajui s rukama u depovima i oborene glave, kao kad se izlazi iz kina,
jo oamuen netom vienim.
Nije teko shvatiti zato je Kamorist Giuseppea Tornatorea film koji
se vie od svih drugih zarezao u pamenje Napulja. Dovoljno je sluati
ljude kako godinama citiraju vjeno iste dijaloge.
"Recite profesoru da ga nisam izdao."
"Znam ja dobro tko je on, ali znam i tko sam ja!"
'"Malacarne nije guappo nego kukavica!"
"Tko te alje?"
"alje me onaj koji vam moe podariti ivot, a moe vam ga i
oduzeti!"
Glazba iz filma postala je neka vrsta glazbene podloge camorre:
fuka se kad prolazi elnik zone ili esto samo da se uznemiri neki
prodava. Film je dospio i u diskoteke gdje se pleu ak tri remiks-verzije
najpoznatijih reenica bossa Raffaelea Cutola, kojeg u filmu glumi Ben
Gazzara.
***

Dijaloge iz Kamorista ponavljala su bez greke i dva mladia iz

Casala di Principe, Giuseppe M. i Romeo P. Izvodili su cijele scene
prenesene iz filma:
"Koliko je teak picciotto? Kao perce na vjetru." Nisu jo imali ni
vozake dozvole kad su poeli maltretirati grupice vrnjaka u Casaleu i San
Ciprianu d'Aversa. Nisu ih imali jer nijedan jo nije navrio osamnaest
godina. Bili su dvojica nasilnika. Hvalisavci, lakrdijai, kad su jeli
ostavljali su napojnicu dvostruko veu od iznosa rauna. Nosili su
raskopane koulje na prsima da pokau malo dlaka, hodali razmetljivo,
kao da zasluuju svaki korak. Visoko podignuta ela, kao prividnog znaka
sigurnosti i moi, stvarnih samo u njihovim glavama. Bili su nerazdvojni.
Giuseppe je glumio bossa, uvijek korak ispred svoga kompanjona. Romeo
mu je bio tjelohranitelj, desna ruka i pouzdanik. esto ga je Giuseppe zvao
Donnie, kao Donnie Brasco. Iako je Brasco bio prerueni policajac, to to
je postao pravi mafija, svom duom, u oima oboavatelja ga iskupljuje od
tog istonog grijeha. U Aversi su terorizirali nove vlasnike vozakih
dozvola, pogotovo parove. Zaletjeli bi se motorom u automobil, a kad bi
par izaao uzeti podatke za osiguranje, jedan od njih priao bi djevojci i
pljunuo joj u lice. Oekivali su da deko reagira tako da ga mogu prebiti.
Izazivali su i odrasle, ak i one su neto predstavljali. Odlazili su u njihove
utjecajne zone i radili to god bi im se prohtjelo. Dolazili su iz Casala di
Principe i njima je to bio dovoljno. Htjeli su dati na znanje da su stvarno
strani i vrijedni potovanja. Svatko tko im se pribliio morao je gledati u
pod i nije smio ni dii pogled prema njihovu licu. No jednoga dana u svojoj
su razmetljivosti pucali previsoko. Izali su na ulicu sa strojnicom,
pokupljenom u tko zna kakvoj oruarnici klanova, i stali pred skupinu
mladih. Zacijelo su bili uvjebani jer su pucali na skupinu pazei da nikoga
ne pogode, nego samo da im priute smrad baruta i fijuk metaka. Prije nego
to bi zapucali, jedan od njih bi neto izgovorio. Nitko nije shvatio to
mumlja, ali jedan je svjedok rekao da mu se uinilo kao neto iz Biblije i
nagaao je da se mladii pripremaju za krizmu. Ali kad se njihove reenice
malo ralane, postaje jasno da to nije bio odlomak za krizmu. Bila je
Biblija, dodue, ali ne ona nauena na vjeronauku, nego od Quentina
Tarantina. Bio je to odlomak koji izgovara Jules Winnfield u Paklenom
undu prije nego to ubije mladia koji je pronevjerio vrijedan koveg
Marcellusa Wallacea:
Ezekijel 25,17. Put kreposnoga odasvud ugroavaju pakost sebinih i
tlaenje zlih. Blagoslovljen onaj koji slabe u ime milosti i dobre volje vodi

kroz dolinu tame jer on je zbiljski uvar brata svoga i nalaznik izgubljenih
sinova i moja e se pravda ljutom osvetom i estokom srdbom oboriti na
one koji moju brau truju i nite i znat e tad da je moje ime Gospodnje
kad se na tebe obrui moja osveta.
Giuseppe i Romeo ponavljali su taj odlomak kao u filmu, a tek tada bi
pucali. Giuseppeov je otac bio kamorist, isprva pokajnik, a zatim je iznova
uao u organizaciju Quadrano-De Falco koju je porazio Schiavone. Rijeju
gubitnik. Ali Giuseppe je mislio da bi se tumaenjem prave uloge film
njegova ivota moda mogao promijeniti. Njih su dvojica napamet znala
sve ironine odgovore, najbolje odlomke svakog kriminalistikog filma.
Najee bi se uputali u tunjavu samo zbog pogleda. U kamoristikim
krajevima pogled je pitanje teritorija, kao zadiranje u neiji prostor, kao
obaranje ulaznih vrata kue i nasilan upad. Pogled je ak neto vie od
uvrede. Ne pogledati nekoga u lice na vrijeme ve je donekle otvoreni
izazov.
"Hej, ti to meni? Je l' ti to meni?''
Nakon uvenog monologa iz filma Taksist krenule bi pljuske i udarci
u prsa, oni to odjekuju u grudnom kou i uju se i s vee udaljenosti.
Kazalski bossovi ozbiljno su pristupili problemu ove dvojice djeaka.
Nije se olako prelazilo preko tunjava, prepirki i prijetnji: previe nemirnih
majki, previe prijava. Stoga su ih preko nekog elnika zone upozorili,
nekako ih pozvali na red. Susreo se s njima u kafiu i rekao im da bossovi
gube strpljenje. Ali Giuseppe i Romeo nastavljaju sa svojim zamiljenim
filmom, tuku koga stignu i piaju u spremnike za benzin motora mjesnih
mladia. Stoga im upuuju drugi poziv. Bossovi ele s njima osobno
razgovarati, klan ne moe vie trpjeti takvo ponaanje u mjestu. Oinska
tolerantnost, uobiajena u ovim krajevima, prerasta u obavezu kanjavanja,
i tako ih eka jedno "tamburanje", stroga javna iba da se naue redu. Ali
njih dvojica zanemare poziv i nastavljaju se razvlaiti po kafiu, pred
poker-automatima, a popodneva provoditi zalijepljeni za televizor gledajui
DVD-e svojih filmova, satima uei napamet reenice i pokrete, fraze i
cipele koje trebaju nositi. Smatraju da im nema premca. ak ni meu
utjecajnima. tovie, osjeaju da prkosei upravo utjecajnima mogu postati
strah i trepet svih. Ne postavljaju si nikakva ogranienja, ba kao ni Tony i
Manny u Licu s oiljkom. Ne pregovaraju ni s kim, nastavljaju sa svojim
prepadima, zastraivanjima, ini se da polako postaju potkraljevi Caserte.
Nisu se odluili na ulazak u klan. Nisu ni pokuavali. Bio je to prespor i
odve discipliniran put, probijanje koje nisu htjeli prolaziti. K tome su

Kazalci godinama one koji su zaista vrijedili postavljali u ekonomske

odjele organizacije, a ne u militaristike strukture. Giuseppe i Romeo bili
su u potpunoj suprotnosti s likom novog camorrina vojnika. Osjeali su se
kadrima da jau na valu ozloglaenosti njihova mjesta. Nisu bili lanovi, ali
htjeli su uivati povlastice kamorista. Besplatno su se posluivali u
kafiima, benzin za svoje motore smatrali su porezom koji im pripada,
njihove majke imale su plaene namirnice, a ako bi se tko usudio pobuniti,
odmah bi doli, razbijali stakla i tukli voare i prodavaice. U proljee
2004. neki su poslanici klana ugovorili sastanak u okolici Castelvolturna, u
zoni Parco Mare. Podruje koje se sastoji od pijeska, mora i smea, sve
izmijeano. Primamljiv prijedlog, moda neki posao ili ak sudjelovanje u
atentatu. Prvi pravi atentat u njihovu ivotu. Kad ih nisu uspjeli pridobiti
negativnim prijedlozima, bossovi su im nastojali izai ususret s neim
pozitivnim. Zamiljam ih na motorima kako voze punom brzinom,
ponavljaju poznate odlomke iz filmova, u kojima utjecajni moraju popustiti
pred upornou novih junaka. Mladi su Spartanci ili u rat s djelima Ahileja
i Hektora na umu, a u ovim krajevima odlazi se ubijati i ginuti s filmovima
u mislima: Lice s oiljkom. Dobri momci. Donnie Brasco. Kum. Svaki put
kad prolazim kraj Parca Mare, zamiljam prizor koji su policajci
rekonstruirali, a prepriali listovi. Giuseppe i Romeo stigli su motorima,
mnogo ranije od dogovorenog vremena. Izgarajui od iekivanja, doli su
i ekali dok nije stigao automobil. Izalo je nekoliko ljudi. Dvojica mladia
pola su im ususret, ali ovi su odmah pograbili Romea i poeli tui
Giuseppea. Prislonili su mu cijev automatika na grudi i ispalili metak.
Siguran sam da je Romeo imao pred sobom prizor iz filma Dobri momci
kad je Tommy De Vito pozvan da sudjeluje u upravnom vijeu Cosa nostre
u Americi, no umjesto da ga prime u dvoranu sa svim bossovima, odvedu
ga u praznu sobu i ustrijele ga u glavu. Nije tono da je kino la, nije istina
da se ne moe ivjeti kao u filmovima i nije istina da se primijeti koliko je
svijet drugaiji im se glava promoli iz kinodvorane. Ima samo jedan
trenutak koji je drugaiji, trenutak u kojem stvarni Al Pacino ustaje iz
fontane u koju je njegov dvojnik upao pod kiom metaka iz strojnice i brie
lice od crvene boje. Trenutak u kojemu Joe Pesci opere kosu i zaustavi
lano krvarenje. Ali to te ne zanima i stoga ne razumije taj dio. Kad je
Romeo vidio Giuseppea kako lei na zemlji, znam, sa sigurnou koja mi
nikad nee biti potvrena, da je shvatio tonu razliku izmeu kina i
stvarnosti, izmeu inscenacije i smrada u zraku, izmeu vlastitog ivota i
scenarija. Tada je doao red na njega. Ustrijelili su ga u grlo i dokrajili
pucnjem u glavu. Kad se zbroje njihove godine jedva su prelazile trideset.

Klan Kazalaca tako je rijeio taj problem mikrokriminalne izrasline

proizale iz filmova. Nisu ak ni anonimno nazvali policiju ni hitnu pomo.
Ostavili su tijela da im ruke kljucaju galebovi, a usne i nosove izgrizu psi
lutalice koji su se motali alima punima smea. Ali toga nema u filmovima
jer zavre trenutak prije.
***
Nema bitne razlike izmeu gledatelja filma u camorrinoj zemlji i bilo
gdje drugdje. Filmski prizori svugdje se slijede kao mitologija obrasca
oponaanja. Ako ti se drugdje moe sviati Lice s oiljkom i moe se u
sebi poistovjetiti s njim, ovdje moe biti Lice s oiljkom, ali tada to mora
biti do sri.
Zemlja camorre plodno je tlo za zaljubljenike u umjetnost i
knjievnost. Sandokan je u vili bunkeru uvao golemu knjinicu s
desecima tekstova koji su se odnosili iskljuivo na dvije teme: povijest
Carstva dviju Sicilija i Napoleona Bonapartea. Schiavonea je privlaila
vanost burbonske drave i tvrdi da je imao pretke u redovima slubenika
u Kampaniji. Bio je poklonik Bonaparteova genija koji je uspio pokoriti
pola Europe, krenuvi od najnieg vojnog ina gotovo kao i on sam,
vrhovni zapovjednik jednog od najmonijih klanova u Europi, u koji je
uao kao obian vojnik. Sandokan, koji je neko bio student medicine,
najradije je odmetnitvo provodio slikajui ikone i portrete Bonapartea i
Mussolinija. Jo danas se u prodavaonicama u Caserti, onima izvan
sumnje, mogu kupiti vrlo rijetki Schiavoneovi portreti svetaca, gdje je
umjesto Kristova lica Sandokan stavio svoje. Schiavone je bio i poklonik
epske knjievnosti. Najradije je itao Homera, ciklus o Kralju Arturu i
Waltera Scotta. Upravo ga je ljubav prema Scottu potakla da jednog od
svojih brojnih sinova krsti zvunim ponosnim imenom Ivanhoe.
Imena potomaka uvijek sadre tragove strasti njihovih predaka.
Giuseppe Misso, napuljski boss u etvrti Sanita, ima tri unuka. Zovu se
Ben Hur, Gesu i Emiliano Zapata. Misso, koji je za vrijeme suenja uvijek
izraavao stavove politikog vode, konzervativnog mislioca i buntovnika,
nedavno je napisao roman, Mramorni lavovi. Stotine i stotine primjeraka
rasprodane su u Napulju u svega nekoliko tjedana. Pisana sakatom
sintaksom, ali mahnitim stilom, pria opisuje stvaranje bossa u Napulju 80ih i 90-ih, nastanak njegova lika, gdje je opisan kao osamljeni ratnik protiv
iznude i droge camorre u ime ne sasvim definiranog vitekog kodeksa o
pljaki i kradi. Za vrijeme raznih uhienja u njegovoj predugoj kriminalnoj

karijeri, Misso je uvijek zatjecan u drutvu knjiga Juliusa Evole i Ezre

Pounda.
Augusto La Torre, boss Mondragonea, student je psihologije i
nezasitni itatelj Carla Gustava Junga te poznavatelj djela Sigmunda
Freuda. Ve prvi pogled na naslove koje je boss zatraio iz zatvora otkriva
dugu bibliografiju strunjaka psihoanalize, a u svoj je govor prilikom
suenja ubacivao Lacanove navode s mislima o koli Gestalt. Tim se
znanjem boss sluio pri usponu na vlast, kao neoekivanim poslovnim i
vojnim orujem.
I jedan ovjek duom i srcem odan Paolu Di Lauru kamorist je
zaljubljen u umjetnost i kulturu: Tommaso Prestieri producent je velikog
dijela neomelodijskih pjevaa, kao i profinjeni poznavatelj suvremene
umjetnosti. Ali mnogi su bossovi kolekcionari. Pasquale Galasso u svojoj
je vili imao privatni muzej od oko tristo antiknih komada, iji je pravi biser
bilo prijestolje Franje I. Burbonskog, a Luigi Vollaro zvan '"o califfo",
posjedovao je platno svojeg omiljenog Botticellija.
Policija je uhitila Prestierija iskoristivi njegovu ljubav prema glazbi.
Uhvaen je u Teatru Bellini u Napulju dok je kao bjegunac sluao koncert.
Prestieri je prilikom itanja presude izjavio: "Slobodan sam u umjetnosti,
ne treba mi da budem izvan zatvora." Slike i pjesme pruaju
uravnoteenost i nevjerojatnu mirnou nesretnome bossu poput njega, koji
je na terenu ostao bez dva brata, obojice hladnokrvno ubijenih.

ABERDEEN, MONDRAGONE
Boss psihoanalitiar Augusto La Torre bio je jedan od miljenika
Antonija Bardellina. Kao mladi preuzeo je oevo mjesto postavi
apsolutni voa klana "Chiuovi", kako ih zovu u Mondragoneu. Klan je
vladao sjevernim kazertanskim podrujem, junim Lacijem i du cijele
Domicijske obale. Svrstali su se meu neprijatelje Sandokana Schiavonea,
ali su s vremenom pokazali poslovnu spretnost i sposobnost za voenje
teritorija, osobine koje jedine mogu smiriti napetosti meu kamoristikim
obiteljima. Poslovna sposobnost pomirila je La Torreove s Kazalcima s
kojima im je bilo doputeno poslovati, ali i odrati autonomiju. Augusto
nije bilo sluajno odabrano ime. U obitelji La Torre obiaj je prvoroenima
davati imena rimskih careva. Izvrnuli su kronoloki slijed, u rimskoj je
povijesti August vladao prije Tiberija, no otac Augusta La Torrea nosio je
ime Tiberio.
Vila Scipiona Afrikog na jezeru Patria, Hanibalove bitke kod Capue
i nesavladiva sila Samniana, prvih europskih ratnika koji su potukli
rimske legije pa pobjegli u planine, prisutni su kao mjesna predaja meu
obiteljima ovih krajeva, kao pripovijesti iz davnih vremena kojima,
meutim, smatraju da pripadaju. Uz klanske matarije u vezi s povijeu
ila su rairena vjerovanja u kojima se Mondragone doivljavao kao
prijestolnica mozzarelle. Otac me znao kljukati mondragonskom
mozzarellom, ali nemogue je bilo odrediti koje se podruje moe pohvaliti
najboljom mozzarellom. Okusi su bili odve razliiti: slatkast i lagan
mozzarelle iz Battipaglie, slan i teak mozzarelle iz Averse, zatim ist
mozzarelle iz Mondragonea. Ali majstori sirari iz Mondragonea imali su
dokaz izvrsnosti mozzarelle.
Da bi bila dobra, mozzarella mora u ustima ostaviti naknadni okus, onaj
koji seljaci zovu "'o ciato "e bbufala" ili bivolji dah. Ako u ustima ne
zaostane okus nakon to se zalogaj proguta, mozzarella tad nije dobra. Kad
bih dolazio u Mondragone, rado sam iao na mol, kretao se njime amotamo. Dok nije sruen, bio mi je jedno od omiljenih ljetnih odredita.
Jeziac betona sagraen na moru kao vez za brodove. Bespotrebna i nikad
koritena tvorevina.
Mondragone je najednom postao magnet za svu omladinu
kazertanskog i pontinskog podruja koja je htjela emigrirati u Englesku.
Emigracija kao ivotna prilika, konani odlazak, ali ne kao konobar, ista
u McDonald'su ili pipniar plaen pintama tamnog piva. U Mondragone se

ilo po kontakte s pravim osobama, traiti povoljnu najamninu te ljubazne i

zainteresirane poslodavce. U Mondragoneu si mogao upoznati ljude koji e
ti omoguiti posao u osiguranju, trgovini nekretninama, a doista oajnima i
kronino nezaposlenima pravi bi kontakti omoguili da pronau pristojne
ugovore i dostojanstvene poslove. Mondragone je bio prolaz za Veliku
Britaniju. Najednom se od kraja 90-ih neija vrijednost poela mjeriti po
tome ima li prijatelja u Mondragoneu, i nisu mu trebale preporuke ni veze.
to je bilo rijetko, vrlo rijetko, nemogue u Italiji, pogotovo na jugu. Da bi
te se uzimalo u obzir i ocijenilo samo prema onome tko jesi, u ovim
krajevima treba uvijek imati nekoga tko te titi i uz iju zatitu moe
makar pokucati na vrata, ako ve ne ui. Pojaviti se bez zatitnika, to je kao
doi bez ruku i nogu. Neto ti tada nedostaje. U Mondragoneu su, meutim,
uzimali ivotopise i gledali kome e ih poslati u Englesku. U obzir su se
uzimale sposobnosti, a jo vie kako se iskazuju. Ali samo u Londonu i
Aberdeenu, a ne u Kampaniji, ne u provinciji europske provincije.
Jedan je moj prijatelj, Matteo, odluio probati, otii jednom zauvijek.
Utedio je novac, stekao diplomu cum laude i umorio se od kombinacije
stairanja i posla na gradilitu da bi preivio. Dobio je ime ovjeka iz
Mondragonea koji e mu pomoi da ode u Englesku, a kad stigne tamo, da
dogovara razgovore za posao. Iao sam s njim. Satima smo ekali na
otvorenom, na obali gdje nam je taj kontakt ugovorio sastanak. Bilo je
ljeto. Plae Mondragonea preplavljene su izletnicima iz cijele Kampanije,
onima koji si ne mogu priutiti ljetovalita na Amalfitanskoj obali, koji ljeti
ne mogu unajmiti kuu na moru nego putuju amo-tamo izmeu
unutranjosti i obale. Sve do sredine 80-ih tu se prodavala mozzarella u
drvenim kutijama punima kipueg bivoljeg mlijeka. Kupai su je jeli
rukama putajui da im se mlijeko cijedi niz bradu, a djeica bi si prije
nego to zagrizu u bijelu mekotu polizala ruke slane od mora. Zatim se
mozzarella prestala prodavati i stigli su pereci i krike kokosa. Tog je dana
na kontakt zakasnio dva sata. Kad je konano stigao, sav osunan i nosei
na sebi samo oskudni kostim, objasnio je da je kasno dorukovao i zato se
kasno okupao i kasno osuio. To je bila njegova isprika, krivo je sunce.
Kontakt nas je odveo u jednu turistiku agenciju. To je bilo sve. Mislili
smo da e nas primiti nekakav posrednik, a zapravo je dovoljno da te
uvedu u agenciju koja pri tome nije ni osobito uredna. Nije jedna od onih
sa stotinama broura, nego obina rupaga. Ali njezine si usluge mogao
koristiti samo ako te predstavi mondragonska veza. Sluajnom doljaku
pruili bi obine usluge kao i svaka turistika agencija. Mlada djevojka

zatraila je Matteov ivotopis i stavila nas na prvi idui let. Poslali su ga u

Aberdeen. Dali su mu popis tvrtki kojima se mogao obratiti radi razgovora
za posao. Agencija je za sitan novac dogovarala i sastanke s tajnicama
kadrovskih efova. Nikad jo nije viena tako djelotvorna agencija za
honorarne poslove. Dva dana kasnije ukrcali smo se u avion za kotsku,
bio je to brz i jeftin put iz Mondragonea.
U Aberdeenu je vladala domaa atmosfera iako taj kotski grad nije
mogao biti udaljeniji od Mondragonea. Po veliini tree urbano podruje
kotske, mraan i siv grad, premda ne kii tako esto kao u Londonu. Prije
dolaska talijanskih klanova grad nije znao iskoristiti svoje rekreacijskoturistike resurse i sve to se tie ugostiteljstva i drutvenog ivota bilo je
organizirano na tuan engleski nain. Uvijek isto, jedan jedini dan u tjednu
lokali su prepuni ljudi okupljenih oko ankova. Prema istragama
napuljskog Protumafijskog tuiteljstva brat bossa Augusta, Antonio La
Torre, pokrenuo je u kotskoj niz trgovakih aktivnosti kojima se u svega
nekoliko godina uspio nametnuti kao cvijet u zapuku kotskog
poduzetnitva. Velik je dio djelatnosti klana La Torre u Engleskoj bio
posve zakonit: kupovina i voenje nekretnina, prodavaonice i restauracije,
trgovanje prehrambenim proizvodima s Italijom. Golem promet koji je
teko izraziti brojkom. Matteo je u Aberdeenu traio sve to nije imao u
Italiji. Hodali smo zadovoljno ulicama, kao da je prvi put u ivotu dovoljno
biti Kampanijac da se doivi afirmacija. Na Union Terrace broj 27 i 29,
naao sam se pred restauracijom klana. Pavarotti's, registriranom na samog
Antonija La Torrea koji je naveden ak i na internetskim stranicama
turistike zajednice. Za Aberdeen je lokal postao elegantan kutak, ik
sastajalite, najbolje mjesto za veere i vane razgovore. Poduzea klana
oglaavaju se i u Parizu na gastronomskom sajmu francuske prijestolnice
Italissima kao vrhunski izraz kvalitete Made in Italy. Antonio La Torre je
tamo tovie prikazao svoje ugostiteljske djelatnosti i predstavio vlastitu
marku. Uz to e postignue La Torre biti jedan od najuspjenijih kotskih
poduzetnika u Europi.
Antonio La Torre uhienje u Aberdeenu u oujku 2005. Za njim je u
Italiji raspisana tjeralica zbog zloina kamoristikog karaktera i iznude.
Godinama je izbjegavao uhienje i izruenje, iskoritavajui svoje kotsko
dravljanstvo i neupuenost britanskih vlasti glede nedjela koja su mu se
stavljala na duu. kotska nije htjela izgubiti jednog od svojih najboljih
poduzetnika.

Godine 2002. Napuljski je sud izdao nalog o preventivnom pritvoru

trideset osoba vezanih za klan La Torre. Tom se akcijom pokazalo da
kriminalni konzorcij zarauje goleme svote novca preko iznuda, nadzora
ekonomskih djelatnosti i ugovora u svojoj zoni djelovanja, koji se zatim
opet ulae u inozemstvu, osobito u Velikoj Britaniji, gdje je nastala prava
klanska kolonija. Kolonisti nisu izvrili najezdu niti donijeli konkurenciju u
radnoj snazi, nego su ubrizgali ekonomsku injekciju, oivivi turistiki
sektor, aktiviravi uvoz i izvoz ranije nepoznate u gradu i dali novi poticaj
sektoru nekretnina.
Meunarodnu mo poteklu iz Mondragonea personificirao je i
Rockefeller, kako ga zovu u mjestu zbog oite nadarenosti u poslovanju i
zbog velikog opsega sredstava kojima raspolae. Rockefeller je Raffaele
Barbato, ezdeset dvije godine, roen u Mondragoneu. Moda je i sam ve
zaboravio svoje pravo ime. Supruga mu je Nizozemka; do kraja 80-ih
vodio je poslove u Nizozemskoj, gdje je imao dva kasina u koja su dolazili
klijenti meunarodnog kalibra, kao to su brat Boba Cellina, osnivaa
igranica u Las Vegasu, i slavenski mafijai s bazom u Miamiju. Njegovi
su partneri bili neki Liborio, Sicilijanac s lanstvom u Cosa nostri, i jo
jedan. Emi. Nizozemac koji se poslije preselio u panjolsku gdje je otvorio
hotele, pansione i diskoteke. Rockefeller je k tome jedan od mozgova kako tvrde pokajnici Mario Sperlongaro. Stefano Piccirillo i Girolamo
Rozzera - koji se zajedno s Augustom La Torreom dosjetio toga da ode u
Caracas i potrudi se dogovoriti susret s venezuelanskim narkotrafikantskim
grupama koje se prodavale koku po konkurentskoj cijeni u odnosu na
Kolumbijce, koji snabdijevaju Napolitance i Kazalce. Vrlo vjerojatno je
glede droge Augusto uspio zadrati autonomiju, koju Kazalci rijetko
udjeljuju. Rockefeller je k tome pronaao udoban smjetaj i prenoite za
Augusta za vrijeme njegova odmetnitva u Nizozemskoj. Smjestio ga je u
prostorijama streljane glinenih golubova pa je, premda daleko od
mondragonskih sela, boss mogao gaati pokretne mete da ostane u formi.
Rockefeller je imao opsenu mreu kontakata. Bio je jedan od
najistaknutijih poslovnih ljudi ne samo u Europi, nego i u SAD-u, zbog
igranica koje su ga povezivale s italoamerikim mafijaima sve
zainteresiranijima za Europu kao ulagako trite, budui da su ih polako
istiskivali albanski klanovi koji su sve vie osvajali New York. Mafijai su
se sve vie povezivali s kampanijskim kamoristikim obiteljima, trgovali
drogom i novac ulagali u ugostiteljske objekte kroz mondragonska
otvorena vrata. Rockefeller je vlasnik Adama i Eve, preimenovanog u La

Playa, lijepog ljetovalita na obali Mondragonea gdje su - prema

optubama tuiteljstva - mnogi lanovi rado provodili dane odmetnitva.
to je utoite komfornije, to se tee podlijee iskuenjima pokajnitva da
bi se prekinuo vjeiti bijeg. S pokajnicima su i La Torreovi bili
nemilosrdni. Francesco Tiberio, Augustov roak, nazvao je Domenica
Pensu koji je svjedoio protiv klana Stolder i bez okolianja naredio da se
udalji iz mjesta.
"uo sam od Stolderovih da si suraivao protiv njih i budui da mi u
mjestu ne elimo suradnike pravde, morat e otii iz Mondragonea jer e
inae netko doi i odsjei ti glavu."
Augustov roak imao je dara za tjeranje straha u kosti preko telefona
onima koji su se usudili suraivati s vlastima ili su prenosili informacije. S
Vittorijem Di Tellom bio je izriitiji. Pozvao ga je da si kupi mrtvako
odijelo.
"Kad ve mora govoriti, nabavi si crnu koulju, stoko, jer te moram
ubiti."
***
Prije pokajanja lanova klana bilo je nemogue i naslutiti
neogranieni opseg poslovanja Mondragonaca. Meu Rockefellerovim
prijateljima bio je i neki Raffaele Acconcia, takoer rodom Mondragonac,
koji je u Nizozemskoj bio vlasnik lanca restauracija, a prema tvrdnjama
pokajnika Stefana Piccirilla bio je narkotrafikant od velike meunarodne
vanosti. Upravo se u Nizozemskoj jo i skriva, moda u nekoj banci,
blagajna klana La Torre. Milijuni eura steenih posrednitvom i trgovinom,
koje istraitelji nisu nikad pronali. U Mondragoneu je ta bajoslovna svota
koja se nalazila u nizozemskoj banci postala simbol apsolutnog bogatstva i
zamijenila sve druge asocijacije s meunarodnim bogatstvom. Vie se ne
kae "misli da sam sredinja banka Italije", nego "misli da sam sredinja
banka Nizozemske".
S uporitem u Junoj Americi i bazama u Nizozemskoj klan La Torre
namjeravao je preuzeti trgovinu kokom na rimskom tritu. Rim je za
poslovno-kamoristike kazertanske obitelji bio prva uporina toka
narkoprometa i ulaganja u nekretnine. Rim je postao produetak
kazertanske pokrajine. La Torreovi su mogli raunati na nabavne rute ije
su baze bile na Domicijskoj obali. Vile na obali bile su klju prometa
najprije za krijumarenje cigareta, a zatim za svekoliku robu. Nalazila se tu
i vila glumca Nina Manfredija. Predstavnici klana prili su mu s molbom

da im proda vilu. Manfredi se na sve naine nastojao oduprijeti, ali njegova

se kua nalazila na stratekoj toki pogodnoj za pristajanje motornih
amaca te su ga sve jae pritiskali. Nisu ga vie molili da im proda kuu,
nego su ga tjerali da im je prepusti po cijeni koju oni odrede. Manfredi se
ak obratio jednome bossu Cosa nostre, izaavi u javnost u sijenju 1994.,
preko radija, ali Mondragonci su moni i nijedan Sicilijanac se nije
pokuao postavljati kao posrednik. Tek kad je izaao pred televizijske
kamere i privukao pozornost nacionalnih medija, glumac je uspio prikazati
kakvom je pritisku bio izloen zbog stratekih interesa camorre.
Promet droge nadovezivao se na druge trgovinske kanale. Enzo
Boccolato, roak La Torreovih i vlasnik restauracije u Njemakoj, odluio
je izvoziti odjeu. S Antonijem La Torreom i jednim libanonskim
poduzetnikom kupovao je odjeu u Apuliji - budui da su sekondiljanski
klanovi ve imali monopol nad kampanijskom tekstilnom proizvodnjom - i
preprodavao je u Venezueli preko posrednika, izvjesnog Alfreda, koji je u
istragama naveden kao jedan od najveih krijumara dijamanata u
Njemaku. Zahvaljujui kamoristikim kampanijskim klanovima dijamanti
su, zbog velikog variranja cijena, pri emu vjeno odravaju nominalnu
vrijednost, u kratkome roku postali najtraenija roba za reciklau prljavog
novca. Enzo Boccolato bio je poznat na aerodromima u Venezueli i u
Frankfurtu, imao je veze meu nadzornicima robe koji vrlo vjerojatno nisu
samo vodili otpremu i primitak odjee, nego su pripremali i stvaranje
obuhvatne mree prometa kokainom. Pomislilo bi se da e klanovi, kad
prikupe velik kapital, prekinuti svoju kriminalnu djelatnost i nekako svoj
genetski kod reprogramirati u zakonito poslovanje. Ba kao obitelj
Kennedy u Americi, koja je u vrijeme prohibicije zaradila nezamislivo
bogatstvo prodajom alkoholnih pia, a zatim prekinula sve veze s
kriminalom. Ali mo kriminalnog poduzetnitva u Italiji poiva upravo u
odravanju vonje na dva kolosijeka, u trajnoj odanosti kriminalnom
porijeklu. U Aberdeenu taj sustav zovu "scratch". Kao raperi, kao DJ-i, koji
prstima zaustavljaju normalnu vrtnju ploe, tako i poduzetnici camorre na
trenutak blokiraju kretanje ploe legalnog trita. Blokiraju ga, rade
"scratch", pa ga zatim putaju da ide jo bre nego prije.
Iz vie istraga napuljskog Protumafijskog tuiteljstva o La
Torreovima pokazalo se da se, kad zakonita ruta zapadne u krizu, odmah
ukljuuje kriminalni kolosijek. Ako manjka novca, tiskaju se lane
novanice, kad su bila potrebna hitna sredstva, varalo se prodajom lanih
dravnih obveznica. Konkurencija je guena iznudama i bescarinskim

uvozom robe. Scratch ploom zakonite ekonomije omoguuje klijentima

nepromjenjive cijene, stalno podmirivanje bankarskih kredita, nastavak
cirkuliranja novca i konzumiranje proizvoda. Scratch savladava prepreke
izmeu zakona i ekonomskog imperativa, izmeu onoga to zakoni
zabranjuju, a na to zarada tjera.
***
Za poslovanje La Torreovih u inozemstvu neophodno je bilo
sudjelovanje engleskih eksponenata u raznim razinama klanskih struktura,
ak i njihovo uvrtavanje meu lanove. Jedan od njih bio je Brandon
Queen, uhien u Engleskoj, koji svoj mjeseni obrok, ukljuujui
boinicu, uredno prima iz Mondragonea. U nalogu o preventivnom
pritvoru od lipnja 2002. pie: "Brandon Queen je sustavno stavljen na
platni popis klana po izriitoj elji Augusta La Torrea". Organizacija
lanovima standardno, osim fizike zatite, jami naknadu i pravnu pomo
u sluaju nude. Ipak, da bi ta jamstva primio izravno od bossa, Queen je
morao obavljati kljunu ulogu u klanskom poslovnom stroju, ime je
postao apsolutno prvi kamorist engleske nacionalnosti u kriminalnoj
povijesti Italije i Britanije.
Mnogo sam godina sluao o Brandonu Queenu a da ga nikad nisam
vidio, ni na fotografiji. Kad sam stigao u Aberdeen nisam vie mogao
izdrati a da se ne raspitam za tog kotskog kamorista, pouzdanika Augusta
La Torrea, ovjeka koji je bez ikakvih potekoa i poznavajui samo
sintaksu poslovanja i gramatiku moi raskinuo sve preostale veze s
drevnim klanovima Visoja da bi uao u one mondragonske. Oko lokala La
Torreovih stalno su postajkivale grupice mjesnih mladia; nisu to bili
razmaeni buntovni kriminalii okupljeni oko pinte piva u oekivanju
kakve tunjave ili prilike za deparenje. Bili su to bistri momci, u raznim
sferama djelovanja unutar zakonitog poslovanja. Prijevoz, oglaavanje,
marketing. Dok sam se raspitivao za Brandona, nisam nailazio na
neprijateljske poglede ni neodreene odgovore, kao kad bih pitao za nekog
lana u nekom selu oko Napulja. Brandona Queena kao da su poznavali
oduvijek, ili je vjerojatno postao neka vrsta mita o kojemu svi govore.
Queen je bio ovjek koji je uspio. Ne kao obini podreeni djelatnik u
restauraciji, poduzeu, duanu ili agenciji za nekretnine kao oni, nego
zaposlenik sa stalnom plaom. Brandon Queen bio je neto vie, ostvario je
san mnogih kotskih mladia o tome da ne sudjeluju samo u zakonitim
poslovima, nego da postanu dio Sustava, operativnih razina klana. Postati
kamorist u punom smislu, unato nedostatku roenja u kotskoj, to

podrazumijeva razmiljanje da ekonomija ima samo jedan put, onaj

banalni, svaiji, onaj u kojem postoje pravila i porazi, koji se sastoji od
puke konkurencije i cijena. Iznenadilo me da u mojem engleskom s tekim
talijanskim naglaskom ne uju emigranta, goljavu verziju boksaa Jakea
La Motte, niti zemljaka kriminalistikih invazora koji su doli iscijediti
novac iz njihove zemlje, nego prizvuk gramatike apsolutne moi
gospodarstva, sposobne da odluuje sve i o svemu, koja si ne postavlja
granice ak ni po cijenu doivotnog zatvora i smrti. inilo se nemoguim,
ali dok su razgovarali, pokazivali su da odlino poznaju Mondragone,
Secondigliano, Marano, Casal di Principe, podruja o kojima su im kao u
kakvom epu o dalekoj zemlji pripovijedali svi poduzetniki bossovi koji su
proli ovim krajem i restauracijama u kojima su radili. Roditi se u zemlji
camorre za te moje kotske vrnjake znailo je imati prednost, nositi ig
koji te usmjerava da egzistenciju gleda kao arenu u kojoj su
poduzetnitvo, oruje, pa i vlastiti ivot, iskljuivo sredstva stjecanja novca
i moi: ono za to vrijedi ivjeti i disati, ono to omoguuje da se ivi u
sreditu vlastitog vremena ne marei ni za to drugo. Brandon Queen je
uspio iako nije roen u Italiji, iako nikad nije ni vidio Kampaniju, iako nije
prevalio kilometre obilazei gradilita, stovarita i uzgajalita bivolica.
Uspio je postati pripadnik prave moi, kamorist.
***
Ipak, ta velika meunarodna trgovaka i novana organizacija nije
klanu davala fleksibilnost kod nadzora domaeg terena. U Mondragoneu je
Augusto La Torre vrlo strogo primjenjivao mo. Bio je surov kako bi kartel
postao to moniji. Oruje je, na stotine komada, dovozio iz vicarske.
Politiki je alternirao vie faza, agresivno ugovaranje, zatim samo
saveznitva i povremene kontakte, putajui da mu poslovi ojaaju i da
politika prati njegovo poslovanje. Mondragone je 90-ih bio prva opina u
Italiji rasputena zbog umijeanosti camorre. Veze izmeu politike i klana
nisu nestale s godinama. Jedan napuljski odmetnik naao je 2005.
gostoprimstvo u kui suradnika gradonaelnika na odlasku. I vrlo je dugo u
opinskom vijeu na strani veinske stranke sjedila ki policajca optuenog
za skupljanje mita u ime La Torreovih.
Augusto je bio surov i prema politiarima. Oni koji su se protivili
obiteljskim poslovima bili su primjereno i nemilosrdno kanjeni. Metoda
fizike eliminacije neprijatelja La Torreovih uvijek je bila ista, u toj mjeri
da se u kriminalnom argonu Augustova vojna metoda ve naziva "alla
mondragonese", na mondragonski. Tehnika se sastojala od bacanja tijela

izmrcvarenog desecima i desecima udaraca u bunar u polju, u koji se zatim

ubaci runa bomba; na taj se nain tijelo raznese, a zemlja se urui na
ostatke koji se natapaju vodom. Tako je Augusto La Torre uinio s
Antonijem Nugnesom, demokranskim dogradonaelnikom koji je 1990.
nestao s lica zemlje. Nugnes je predstavljao prepreku nastojanjima klana da
izravno dobiva javne komunalne radove i intervenira u svim politikim i
administrativnim pitanjima. Augusto La Torre nije htio saveznike, htio je
sve mogue poslove voditi sam. U to vrijeme militaristike odluke nisu bile
plod dugog razmatranja. Najprije se pucalo, a onda se raspravljalo.
Augusto je bio vrlo mlad kad je postao boss Mondragonea. Cilj mu je bio
postati dioniar jedne privatne klinike u izgradnji za koju je Nugnes
posjedovao dioniki paket. Incaldana je trebala biti jedna od najprestinijih
klinika izmeu Lacija i Kampanije, nadomak Rima. Privukla bi
poduzetnike iz junog Lacija i rijeila pitanje nedostatka kvalitetnih
bolnikih objekata na Domicijskoj obali i pontinskom podruju. Augusto je
upravnom vijeu klinike nametnuo ime jednoga svojeg tienika, takoer
poduzetnika klana koji se obogatio voenjem odlagalita. Augusto je htio
da on zastupa obitelj. Nugnes se usprotivio; shvatio je da strategija La
Torreovih nije bila samo ubaciti se u velik posao, nego neto vie. La Torre
je dogradonaelniku poslao svojega predstavnika nastojei ga smekati,
uvjeriti ga da prihvati njegove ekonomske uvjete voenja poslova. Za
demokranskog politiara nije skandalozno napraviti sporazum s nekim
bossom, pregovarati s njegovom poslovnom i vojnom moi u vidu. Klanovi
su bili prva ekonomska sila teritorija, odbiti ih bilo bi kao da
dogradonaelnik Torina odbije susret s predstavnikom uprave FIAT-a.
Augusto La Torre nije namjeravao kupiti nikakve udjele klinike po
povlatenoj cijeni, kao to bi uinio boss skloniji diplomaciji, nego je te
udjele htio besplatno. Zauzvrat je jamio da e sve njegove tvrtke biti
uspjene u nadmetanjima za uslune djelatnosti, poput ienja, menze,
prijevoza i osiguranja, te da e svoj posao obavljati profesionalno i vrlo
povoljno. ak je jamio da e njegove bivolice davati najbolje mlijeko ako
ta klinika postane njegova. Nugnes je povezen sa svojeg imanja pod
izlikom da ga eka susret s bossom. Odveden je na uzgajalite u Falcianu
del Massico. Prema Augustovu svjedoenju, Nugnesa su ekali sam
Augusto, Jimmy ili Girolamo Rozzera, Massimo Gitto, Angelo Gagliardi,
Giuseppe Valente, Mario Sperlongano i Francesco La Torre. Svi su ekali
izvrenje atentata. im je izaao iz automobila, dogradonaelnik je poao
prema bossu. Dok je irio ruke da ga pozdravi, Augusto je Jimmyju
promumljao reenicu, kako je priznao sucima:

"Doi, stigao je stric Antonio."

Jasna i konana poruka. Jimmy je priao Nugnesu s lea i ispalio mu
dva metka u sljepooicu, a pucnjima ga je dokrajio sam boss. Tijelo su
bacili u bunar usred polja, dubok etrdeset metara i ubacili unutra dvije
rune bombe. Godinama se nije znalo nita o Antoniju Nugnesu. Ljudi su
zvali iz svih dijelova Italije tvrdei da su ga vidjeli, a leao je u bunaru
pokriven tonama zemlje. Trinaest godina kasnije, Augusto i njegovi
najodaniji pokazali su karabinjerima gdje da pronau ostatke
gradonaelnika koji se usudio stati na put irenju poslova La Torreovih.
Kad su karabinjeri poeli prikupljati ostatke, primijetili su da ne pripadaju
samo jednome ovjeku. etiri goljenice, dvije lubanje, tri ruke. Vie od
deset godina Nugnesovo je tijelo lealo uz tijelo Vincenza Boccolata,
kamorista povezanog s Cutolom, koji je nakon poraza preao La
Torreovima.
Boccolato je osuen na smrt jer je u pismu koje je iz zatvora poslao
jednome prijatelju duboko uvrijedio Augusta. Boss je na pismo naiao
sluajno, dok je etkao dnevnim boravkom jednoga svojega lana.
Prevrui pisma i listove, prepoznao je svoje ime, zainteresirao se i stao
itati svu silu uvreda i kritika na svoj raun koje je iznosio Boccolato. I
prije nego to je doitao pismo, boss ga je osudio na smrt. Poslao je Angela
Gagliardija da ga ubije, biveg kutolijanca kao to je i rtva, jednog od onih
s kojima e ui u automobil a da nita ne posumnja. Prijatelji su najbolji
ubojice. Oni mogu najbolje obaviti ist posao, bez potrebe da ganjaju svoju
metu koja bjei vritei. U tiini, kad se najmanje oekuje, cijev pitolja se
okrene u potiljak i puca se. Boss je htio da se pogubljenja obavljaju u
intimnoj prijateljskoj atmosferi. Nije trpio da se njegova osoba ismijava,
nije htio da netko izgovarajui njegovo ime prasne u smijeh. Nitko se nije
smio usuditi.
Luigi Pellegrino, svima poznat kao Gigiotto, bio je pak jedan od onih
koji su voljeli brbljati o svemu to se ticalo monika u mjestu. Mnogo je
mladia u camorrinoj zemlji koji naklapaju o spolnim preferencijama
bossova, o orgijama elnika zona, o droljastim kerima klanskih
poduzetnika. Openito se bossovi na to ne osvru, imaju drugih misli na
pameti i neizbjeno je da se oko ivota naredbodavaca raspredaju traevi.
Gigiotto je irio glasine o bossovoj supruzi, priao je da ju je vidio kako se
nalazi s jednim od Augustovih najpouzdanijih ljudi. Vidio ju je na tim
susretima s ljubavnikom u pratnji bossova vozaa osobno. Broj jedan La
Torreovih, koji je sve vodio i nadzirao, imao je enu koja mu je nabijala

rogove pod nosom a da to nije primjeivao. Gigiottove su prie u novim

varijantama imale sve vie pojedinosti, uvijek drugaije. Bila to
izmiljotina ili ne, ve su svi u mjestu priali o bossovoj eni i njezinoj vezi
s desnom rukom njezina mua, ali su svi dobro pazili da navedu izvor:
Gigiotto. Jednoga dana Gigiotto je hodao centrom Mondragonea kad je
zauo sve glasnije brujanje motora malo preblizu ploniku. im je osjetio
kako motor usporava, Gigiotto je udario u bijeg. S motora su se zauli
pucnji, ali trei slalom izmeu stupova rasvjete i ljudi, Gigiotto je uspio u
ubojicu zaglavljenog iza lea vozaa motocikla isprazniti cijeli spremnik.
Stoga je voza morao pjeice potrati za Gigiottom koji se sklonio u jedan
kafi, nastojei se sakriti iza anka. Izvukao je pitolj i ustrijelio ga u glavu
pred desetak ljudi koji su se odmah nakon izvrenog ubojstva tiho i brzo
razili. Prema istrazi dao ga je eliminirati voditelj klana Giuseppe Fragnoli,
i to po vlastitoj odluci, ne zatraivi ni odobrenje za uklanjanje jeziavca
koji je toliko kaljao bossov lik.
Za Augusta su Mondragone, okolna polja, obala i more samo
poslovni prostor, laboratorij na raspolaganju njemu i njegovim poslovnim
kolegama, podruje iz kojega izvlai sirovine koje e donijeti profit
njegovim poduzeima. Postavio je apsolutnu zabranu raspaavanja droge u
Mondragoneu i na Domicijskoj obali, najstrou odredbu koju kazertanski
bossovi izdaju svojim podreenima ili bilo kome. Zabrana je proizala iz
moralnih razloga: da se sugraane dri dalje od heroina i kokaina, ali vie
zato da se ne bi na njegovu teritoriju operativci klana koji preprodaju
drogu osilili pod okriljem moi, pronali neposrednu ekonomsku ilu i
suprotstavili se obiteljskim prvacima. Droga koju je mondragonski kartel
iz Nizozemske prebacivao do trita u Laciju i Rimu nije smjela ni blizu.
Mondragonci su morali sjedati u automobile i voziti se do Rima ako su
htjeli kupiti travu, koku ili heroin koje su u prijestolnici prodavali
Napolitanci, Kazalci pa i sami Mondragonci. Poput maaka koje hvataju
vlastiti rep na stranjici koja je daleko od njih. Klan je zasnovao grupu
slubene forme, koja je preuzimala odgovornost za svoje akcije i o njima
obavjetavala policijske centrale.
Nazvana je akronimom GAD, gruppo antidroga. Ako te oni uhvate sa
smotkom u ustima, razbit e ti nos, otkrije li neija ena paketi kokaina,
dovoljno je da dojavi nekome iz GAD-a i brzo bi ga prola elja za
uvlaenjem pod dojmom udaraca nogom i akom u glavu i zabrane
djelatnicima benzinskih postaja da mu stavljaju benzin kad krene u Rim.

Jedan je mladi Egipanin, Hasa Fahri, skupo platio svoju ovisnost.

Bio je uvar svinja. Onih crnih kazertanskih, rijetke vrste. Tamne, tamne
svinje, tamnije od bivolica, niske i dlakave, harmonike masti od kojih se
rade tanke kobasice, sone salame i ukusni odresci. Biti uvar svinja nije
neko sjajno zanimanje: stalno treba istiti izmet, a zatim rezati grkljane
odojcima i skupljati krv u zdjelice. U Egiptu je bio voza, ali potjecao je iz
seljake obitelji pa je znao sa ivotinjama. Ali ne i sa svinjama. Bio je
musliman pa su mu se svinje dvostruko gadile. Ipak, bolje je uvati svinje
nego cijeli dan istiti bivolja govna, kao to rade Indijci. Svinje ne kakaju
ni upola toliko, a i svinjci su neznatne kvadrature u odnosu na govedske
staje. Svi Arapi to znaju i radije vode brigu o svinjama nego da rade s
bivolima i posru od umora. Hasa je poeo uivati heroin. Otiao bi
vlakom u Rim, nabavio dozu i vratio se u svoj svinjac. Kad je postao pravi
ovisnik, novca mu nikako nije bilo dovoljno pa mu je njegov preprodava
savjetovao da pokua raspaavati po Mondragoneu, gradu bez ikakva
trita droge. Prihvatio je i poeo prodavati pred kafiem Domizia. Stvorio
je klijentelu pomou koje je u deset sati rada mogao zaraditi koliko dobije
za est mjeseci u svinjcu. Bio je dovoljan telefonski poziv vlasnika kafia
da se obustavi ta djelatnost. Tako se to radi u ovim krajevima. Nazove se
prijatelj, koji nazove roaka, koji javi svojem kumu, a ovaj vijest prenese
kome ve treba. U tom su nizu poznate samo polazina i konana toka.
Nakon nekoliko dana La Torreovi ljudi, prozvavi se sami GAD-ovcima,
doli su mu ravno u kuerak. Da im ne bi bjeao izmeu svinja i bivolica,
pa da moraju za njim trati po blatu i govnima, pozvali su ga na portafon
glumei policajce. Utrpali su ga u automobil i krenuli. Ali automobil nije
krenuo prema policijskoj postaji. im je shvatio da e ga ubiti, Hasa Fahri
doivio je neobinu alergijsku reakciju. Kao od anafilaktikog oka, tijelo
mu se stalo nadimati, kao da netko u njega divljaki pumpa zrak. Kad je
Augusto La Torre prepriavao taj dogaaj sucima, i sam je bio prestravljen
tom preobrazbom: oi Egipanina stisnule su se kao da ih lubanja uvlai u
sebe, iz pora mu je izbijao znoj gust poput meda, a iz usta mu je potekla
slina kao surutka. Bilo je njih osam. Ali pucalo ih je samo sedam. Jedan
pokajnik, Mario Sperlongano, izjavio je: "inilo mi se posve nepotrebnim i
suludim pucati u beivotno tijelo". Ali uvijek je tako bilo, Augusto je bio
kao opijen svojim imenom, njegovom simbolinou. Iza svake njegove
akcije morali su stajati svi njegovi legionari, legionari camorre. Ubojstva
koja su se mogla obaviti s mnogo manje izvritelja, jednim, najvie dva,
obavljali su svi njegovi odani suradnici. esto se od svakog od prisutnih
trailo da ispali barem jedan metak, makar tijelo ve bilo lieno ivota.

Jedan za sve i svi za jednoga. Augusto je zahtijevao da svi njegovi ljudi

sudjeluju, ak i kad su suvini. Stalan strah od toga da bi se netko mogao
povui naveo ga je da uvijek djeluje u skupini. Moglo bi se dogoditi da
neki lan zbog poslova u Amsterdamu, Aberdeenu, Londonu i Caracasu
izgubi glavu i poeli se osamostaliti. Ovdje prava vrijednost trgovine lei u
surovosti: odrei je se znai izgubiti sve. Poto su ga izmrcvarili, tijelo
Hase Fahrija izbueno je stotinama injekcija za inzulin kakvima se slue
ovisnici. Poruka na koi koja je svakome od Mondragonea do Formije
morala odmah biti jasna. Boss se nije ni na koga osvrtao. Kad se Paolo
Montano zvan Zumpariello, jedan od najpouzdanijih ljudi njegovih
oruanih postrojbi, poeo drogirati i vie se nije mogao skinuti s kokaina,
Augusto je njegovu prijatelju od povjerenja naloio da ga pozove na jedno
imanje. Kad su stigli na dogovoreno mjesto, Ernesto Cornacchia trebao je u
Zumpariella isprazniti cijeli spremnik, ali nije htio pucati od straha da ne
pogodi bossa koji je stajao preblizu rtvi. Vidjevi da Ernesto oklijeva,
Augusto je izvukao pitolj i ubio Montana, no meci su se odbili i okrznuli i
Cornacchiju, koji se radije naao na putu metku nego da dopusti mogunost
da boss bude ranjen. I Zumpariello je baen u bunar, a zatim dignut u zrak,
alla mondragonese. Legionari su radili sve za Augusta: slijedili su ga i kad
je preao u pokajnike. U sijenju 2003. boss se, nakon uhienja supruge,
odluio na taj veliki korak i pokajao se. Optuio je sebe i svoje najvjernije
za etrdesetak ubojstava, odao lokacije ostataka osoba koje je raznio u dnu
bunara po mondragonskim poljima, te se optuio za desetke i desetke
iznuda. Priznanje se ticalo vojnih aspekata vie nego ekonomskih. Nedugo
nakon njega slijedili su njegovi ljudi Mario Sperlongano,
Giuseppe Valente, Girolamo Rozzera, Pietro Scuttini, Salvatore Orabona,
Ernesto Cornacchia, Angelo Gagliardi. Poto zavre u zatvoru, bossovima
je utnja najbolje oruje da odre autoritet i formalno zadre mo iako ih
strogi zatvorski reim udaljava od izravnog upravljanja. Ali sluaj Augusta
La Torrea je poseban: kad je progovorio, a svi njegovi za njim, nije se
morao bojati da e mu zbog njegova ina netko pobiti obitelj, niti je
njegova suradnja s vlastima bitno naruila mo mondragonskog kartela.
Priznanje je bilo vano jedino da se shvati logika ubijanja i povijest moi
na kazertanskoj i lacijskoj obali. Augusto La Torre je govorio o prolosti,
kao i mnogi bossovi camorre. Bez pokajnika pria o moi ne bi se mogla
napisati. Istinitost podataka, pojedinosti i mehanizmi inae se otkriju deset,
dvadeset godina kasnije, pomalo kao da ovjek tek nakon smrti shvati kako
su njegovi vitalni organi funkcionirali.

***
Problem kod pokajanja Augusta La Torrea i njegova glavnog stoera
lei u tome to im u zamjenu za izvjea o dogaajima kazna moe biti
znatno smanjena te e se svi nai na slobodi nakon nekoliko godina i
zadrati legalnu ekonomsku mo, poto su ve vojnu prepustili drugima,
osobito albanskim obiteljima. Bilo je to kao da su se na kraju odluili
posluiti poznavanjem injenica i iznijeti ih iskreno i precizno da izbjegnu
doivotnu robiju i unutarnje borbe za preuzimanje vlasti, i da pomou onog
to znaju nastave ivjeti samo od legalnih aktivnosti. Augusto nije nikad
trpio eliju, nije uspijevao izdrati desetljea robije kao veliki bossovi uz
koje je odrastao. Oekivao je da e zatvorska blagovaonica potovati
njegovu vegetarijansku prehranu, a kako je volio kino, a bilo je zabranjeno
drati videosnima u eliji, vie je puta, kad mu se ushtjelo, molio urednika
mjesne postaje u Umbriji, gdje je bio zatoen, da emitira tri dijela Kuma,
naveer prije nego to zaspi.
Po miljenju sudaca, pokajnitvo La Torrea od poetka je bremenito
dvojbama jer nikad nije zbacio svoju bossovsku ulogu, a da su priznanja
pokajnika produetak njegove moi pokazuje jedno pismo koje je Augusto
traio da se preda njegovu ujaku, a u kojemu ga uvjerava kako ga je
"spasio" od svake upletenosti u djelovanje klana. Ali kao vjet pripovjeda
ne ustee se od jasne prijetnje njemu i drugoj dvojici roaka, pobijajui
tezu da je u Mondragoneu mogue saveznitvo protiv bossa:
"Tvoj zet i njegov otac osjeaju se sigurno pod zatitom osoba koje
eu vlastite leeve."
I kao pokajnik, boss iz zatvora u Aquili trai i novac. Zaobiavi
kontrole, pisao je pisma s nalozima i zahtjevima koje je uvijek predavao
svojemu vozau Pietru Scuttiniju ili majci. Ti su zahtjevi, prema rijeima
sudaca, bili iznude napismeno. Poruka ljubazna tona upuena vlasniku
jedne od najveih sirana na Domicijskoj obali dokaz je da je Augusto i
dalje smatrao kako mu ovaj stoji na raspolaganju.
"Dragi Peppe, ako mi eli pomoi, molim te za veliku uslugu jer
sam propao. Molim te to samo u ime naeg starog prijateljstva i nijednog
drugog razloga. Makar me i odbio, ne brini jer uvijek u se brinuti za tebe!
Hitno mi treba deset tisua eura, a rei e mi ako bude u mogunosti
davati mi tisuu eura mjeseno, jer mi trebaju da ivim sa svojom
djecom..."

ivotni standard na koji je naviknuta obitelj La Torre dobrano je

prelazio iznos financijske pomoi koju drava jami suradnicima pravde.
Opseg poslovanja obitelji pojmio sam tek kad sam proitao dokumente o
sveobuhvatnoj zapljeni koju je 1992. proveo sud mjesta Santa Maria Capua
Vetere. Oduzete su nekretnine u dananjoj vrijednosti od oko dvjesto
trideset milijuna eura: devetnaest poduzea u vrijednosti od tristo dvadeset
tri milijuna eura, a tome se pribraja sto trideset tri milijuna eura koliko
vrijede postrojenja i strojevi. Rije je o mnogim pogonima i objektima
izmeu Napulja i Gaete, du domicijske zone, meu kojima su jedna
mljekara, jedna eerana, etiri supermarketa, devet vila na moru, zgrada s
pripadajuim zemljitem, te snana vozila i motocikli. U svakom je
poduzeu bilo ezdesetak zaposlenika. Suci su odredili i zapljenu drutva
koje je pobijedilo na natjeaju za skupljanje smea u zajednici
Mondragone. Bila je to opsena operacija koja je ponitila golemu
ekonomsku mo, a opet mikroskopska u odnosu na stvarna poslovanja
klana. Oduzeli su i jednu pregolemu vilu, ija je slava doprla i do
Aberdeena. etverokatnicu uz more, bazen s podvodnim labirintom,
sagraenu u podruju Ariana di Gaeta po uzoru na Tiberijevu vilu, to se
ne odnosi na praoca mondragonskog klana, nego na cara koji se nakon
vladavine povukao na Capri. Nisam nikad uspio ui u tu vilu, nego su
legenda i pravni spisi bili lee kroz koje sam saznao za postojanje ovoga
carskog mauzoleja, straarnice talijanskog vlasnitva klana. To je priobalje
moglo biti neka vrsta beskrajnog prostora za ostvarenje svake arhitektonske
fantazije, no s vremenom je kazertanska obala postala hrpa nabacanih kua
i kueraka, podignutih na brzinu da turizam iz junog Lacija preusmjeri u
Napulj, bez ikakva urbanistikog plana za Domicijsku obalu, sve
bespravno. Te su kuice od Castelvolturna do Mondragonea zatim postale
objekti u koje su trpani po deseci Afrikanaca, a predvieni parkovi i tereni
na kojima su se trebali podii kompleksi izletita i turistikih naselja postali
su divlja smetlita. Nijedno obalno mjesto nema pogon za proiavanje pa
smekasto more zapljuskuje ale prljavtinom. U samo nekoliko godina
zatrto je svako blijedo sjeanje na ljepotu. Ljeti su neki domicijski lokali
postajali pravi bordeli. Dok su se pripremali za noni lov, prijatelji su mi
pokazali prazne novanike. Ne bez novca, nego bez paketia od staniola s
okruglim sadrajem, odnosno prezervativom. Pokazivali su da je sigurno
ii u Mondragone na jebainu bez prezervativa: "Veeras emo bez!"
Prezervativ Mondragonea bio je Augusto La Torre. Boss je odluio
bdjeti i nad zdravljem svojih podanika. Mondragone je postao neka vrsta

hrama posve sigurnog od najstranije od svih zaraznih bolesti. Dok se

ostatkom svijeta irio HIV, sjeverno kazertansko podruje bilo je pod
strogim nadzorom. Klan je predano bdio nad rezultatima svih analiza.
Koliko je to bilo mogue, imali su potpuni popis oboljelih jer na teritoriju
nije smjelo biti zaraze. Tako su i saznali da je ovjek u Augustovoj blizini,
Fernando Brodella, pokupio HIV. Mogao je biti opasan, obilazio je
djevojke u mjestu. Nisu pomislili na to da ga predaju u ruke kakvom
dobrom lijeniku niti da mu plate lijeenje. Nisu uinili kao klan
Bidognetti koji je svojim lanovima plaao zahvate u najboljim europskim
klinikama, nalazei im najsposobnije lijenike. Brodelli su prili i
hladnokrvno ga ubili. Ukloniti bolesne da se zaustavi epidemija: to je bilo
pravilo klana. Zarazna bolest, pogotovo ona prenoena inom koji je
najtee kontrolirati, onim spolnim, mogla se zaustaviti samo odvajanjem
od zauvijek zaraenih. Sigurno je da bolesni nee nikoga zaraziti samo ako
im se oduzme mogunost da ive. I ulaganje kapitala u Kampaniji moralo
je biti sigurno. Kupili su ak vilu na podruju Anacaprija, objekt u kojem
je bila smjetena mjesna karabinjerska postaja. S karabinjerima kao
podstanarima bili su sigurni da nee doivjeti neugodne situacije. Kad su
La Torreovi shvatili da e vila vie donijeti turizmom, otjerali su
karabinjere, a objekt podijelili u est stanova s vrtom i mjestom za
parkiranje za turiste prije nego to je Protumafija stigla i sve zaplijenila.
ista, sigurna investicija, bez ikakvih sumnjivih spekulativnih rizika.
***
Nakon Augustova pokajanja, novi boss Luigi Fragnoli, vjeno odan
La Torreovima naiao je na probleme s nekim lanovima kao to je
Giuseppe Mancone zvan "Rambo". Postojala je blaga slinost sa
Stalloneom zbog tijela napumpanog u teretani. Uspostavio je prodajnu
lokaciju zbog koje e zakratko stei veliku vanost, a uskoro bi s lakoom
mogao nogirati stare bossove ija karizma ve blijedi zbog izjava
pokajnika. Prema Protumafijskom tuiteljstvu mondragonski su klanovi
zamolili obitelj Birra iz Herkulaneja da im iznajme ubojice. Tako u
Mondragone u kolovozu 2003. stiu dva Ercolanoeja da uklone "Ramba".
Stigli su na onim golemim motorinama, kojima se teko upravlja, ali tako
zlokobno izgledaju da atentatori ne mogu odoljeti da ih ne voze u akciju.
Nisu jo nikad bili u Mondragoneu, ali lako su otkrili da se osoba koju
treba ubiti nalazi u Roxy Baru, kao i uvijek. Motor se zaustavio. S njega je
siao mladi koji je sigurnim korakom priao "Rambu" i ispraznio u njega
cijeli spremnik, a zatim se vratio u sjedalo motora.

"Sve u redu? Jesi?"

"Da, jesam, ajmo, ajmo, ajmo..."
Blizu kafia bila je skupina djevojaka, razgovarale su to e za
ferragosto. im su vidjele momka kako uri, odmah su shvatile. Nisu
praske automatika pobrkale s petardama. Sve su polegle licem prema tlu,
bojei se da e vidjeti ubojicu i postati svjedokinje. Ali jedna nije spustila
pogled. Jedna od njih nastavila je gledati ubojicu ne spustivi pogled, ne
priljubivi se prsima o asfalt niti pokrivi lice rukama. Bila je to
tridesetpetogodinja odgojiteljica u vrtiu. Svjedoila je, prepoznala
osumnjienog, prijavila atentat. Meu mnotvom razloga zbog kojih je
mogla utjeti, praviti se da nije bilo nita, vratiti se kui i ivjeti kao i
uvijek, postojao je strah, jeza od prijetnji, a jo vie od osjeaja
beznadnosti. Omoguiti uhienje jednog ubojice, jednog od mnogih. Ali
meu toliko razloga da uti mondragonska je odgojiteljica pronala
motivaciju da progovori, onu za istinom. Istina s prizvukom prirodnosti,
kao svakodnevna pojava, normalna, oita, nuna kao disanje samo.
Svjedoila je, ne traei nita zauzvrat. Nije oekivala nagrade, pratnju,
nije postavila cijenu za svoju rije. Ispriala je to je vidjela, opisala je lice
ubojice, njegove izboene jagodice i guste obrve. Nakon pucnjave motor je
pojurio selom, vie puta pogrijeivi put, zalazei u slijepe ulice, vraajui
se. Vie su se doimali kao shizofrenini turisti nego ubojice. Na procesu
nastalom na osnovi svjedoanstva odgojiteljice na doivotni je zatvor
osuen Salvatore Cefariello, na dvadeset etiri godine ubojica koji se
smatra plaenikom herkulanskih klanova. Sudac koji je prikupio
svjedoanstva odgojiteljice opisao ju je kao "ruu u pustinji" poniklu u
zemlji gdje je istina uvijek verzija monika, gdje se rijetko iskazuje, ve se
dri kao rijetka roba koja se moe trampiti za neku dobit.
Ipak, to joj je priznanje zagoralo ivot, kao da je zapela za kuku i
sve joj se bivanje rasplitalo tijekom njezina hrabrog svjedoenja.
Namjeravala se udati, ali je ostavljena, ostala je bez posla, prebaena je u
zatienu lokaciju s minimalnom plaom koju joj je drava davala da
preivi. Dio obitelji se udaljio od nje i na plea joj se navalila bezdana
samoa. Samoa koja divlje nasre na svakodnevicu, kad se eli plesati a
nema se s kim, kad mobiteli zvone u prazno, a prijatelji se rijede sve dok se
sasvim ne prestanu javljati. Ne ulijeva samo svjedoenje strah, ne stvara
toliku sablazan to to je pokazala ubojicu. Logika mafijake utnje nije
tako banalna. Skandalozno je to to je mlada odgojiteljica svoj izbor
smatrala prirodnim, nagonskim i vitalnim. Neobjanjivo je kako netko

moe posjedovati takav ivotni stav, kao da iskreno vjeruje da je istina

mogua i da je na ovome svijetu istina neto ime si na dobitku, a la ono
ime gubi. Zato se ljudi oko tebe osjeaju nelagodno, ogoljeni su
pogledom onoga tko se odupro zakonima ivota a koje su oni posve
prihvatili. Prihvatili su ih bez stida, jer na kraju krajeva tako to ide, jer tako
je to uvijek i ilo, jer se ne moe nita promijeniti naporima pojedinca i
stoga je bolje tedjeti snage, ui u koloteinu i ivjeti prema oekivanjima.
***
U Aberdeenu sam vlastitim oima vidio materijalni uspjeh
talijanskog poduzetnitva. Neobino je promatrati te daleke ogranke
poznajui njihove korijene. Ne znam kako to opisati, ali pred tim
restauracijama, uredima, osiguravajuim zavodima i zgradama javlja se
osjeaj kao da te netko uhvatio za glenjeve, izokrenuo naglavce, a zatim
tobom lamatao sve dok ti iz depova nije popadao sav sitni, kljuevi kue
i sve to moe ispasti iz hlaa i usta, pa i sama dua ako se moe unoviti.
Potoci novca tekli su u svim smjerovima crpei energiju iz vlastitog centra.
Znati to nije isto to i vidjeti. Iao sam s Matteom na njegov razgovor za
posao. Primili su ga, dakako. Htio je da i ja ostanem u Aberdeenu.
"Ovdje je dovoljno biti ono to jesi, Robbe'..."
Matteo je imao potrebu za kampanijskim porijeklom, imao je potrebu
za tom aurom, da ga se cijeni po njegovu ivotopisu, njegovoj diplomi,
njegovoj elji da radi. Isto porijeklo zbog kojeg je u kotskoj mogao biti
punopravni graanin, u Italiji ga je inilo ljudskim kartom, bez zatite, bez
interesa, poraenim od poetka jer nije ivot postavio na pravu putanju.
Najednom je u njemu provalila jo neviena srea. to se vie zanosio, to je
gora bila sjeta u meni. Nisam se nikad uspio osjetiti udaljenim, dovoljno
daleko od mjesta svojeg roenja, daleko od mentaliteta ljudi koje sam
mrzio, nikad se zapravo nisam osjetio drugaijim od nesmiljenih sila koje
tako drobe ivote i udnje. Roditi se u odreenim mjestima u svijetu znai
biti kao tene lovakoga psa koje se ve raa s mirisom zeca u nosu. Protiv
svake volje, za zecom tri i sam: makar poslije i uprazno sklopio onjake i
pustio ga da pobjegne kad ga stigne. Tako sam i ja uspio pohvatati rute,
ulice i staze, nesvjestan opsesije i proklete sposobnosti da do sri shvatim
osvojene teritorije.
Htio sam se samo maknuti iz kotske, otii i nikad vie onamo ne
kroiti. Otputovao sam prvom prilikom. U avionu je bilo teko uhvatiti sna.
Zaguljivost i mrak s druge strane prozoria grabili su me ravno za grlo,

kao da mi neka kravata stee vrstu omu tono oko Adamove jabuice.
Moda za klaustrofobiju nije bio kriv skueni prostor i mali zrakoplov', ni
mrak vani, nego osjeaj da sam zgnjeen u stvarnosti koja nalii na
kokoinjac krcat izgladnjelim i naguranim ivotinjama, spremnima da jedu
i budu pojedene. Kao da je sve jedinstveni teritorij sa samo jednom
dimenzijom i jednom sintaksom, svugdje razumljivom. Osjeaj da nema
bijega, da si natjeran na sudjelovanje u velikoj bitki ako eli postojati.
Vraao sam se u Italiju razmiljajui o dva smjera protoka breg od svega,
o kapitalu koji se u jednom smjeru izlijeva u golemu europsku ekonomiju,
a drugim prolazi sve to je drugdje pogubno i zavrava na jugu zemlje; tako
ulazi i izlazi preko napetih lanaca otvorene i fleksibilne ekonomije,
stvarajui drugdje, u beskrajnom pretvorbenom krugu, imetke koji nikad
nee potaknuti nikakav oblik razvoja u krajevima u kojima zapoinju
metamorfozu. Od otpada se naduo trbuh talijanskog juga, koji je bio
razvuen kao u trudnice iji fetus ne raste nego pobaci novac, pa uskoro
iznova zatrudni, sve dok nanovo ne pobaci, i tako sve dok ne upropasti
tijelo, ovapni ile, zaepi bronhije i razori sinapse. Neprestano, neprestano,
neprestano.

OGNJENA ZEMLJA
Nije teko neto zamisliti. Nije teko predoiti osobu, pokret ili neto
nepostojee. Nije nemogue zamisliti ni vlastitu smrt. Ali kudikamo je tee
zamisliti ekonomiju u svim njezinim aspektima: financijske tokove,
postotke profita, pregovore, dugove, ulaganja. Nema nikakvih fizionomija
koje bi bilo mogue vizualizirati, nita konkretno za to bi se misli uhvatile.
Zamislive su razne posljedice ekonomije, ali ne i tokovi, bankovni rauni,
pojedinane transakcije. Pokua li se sve to zamisliti, ovjek se dovodi u
iskuenje da sklopi oi i iscrpi se dok ne vidi one aave arene oblike na
unutranjoj strani vjea.
Nastojao sam u mislima stvoriti predodbu o ekonomiji, neto ime
bih pojmio proces proizvodnje, prodaje, isplate i kupnje. Ali bilo je
nemogue pronai neki hodogram, tonu ikonsku kompaktnost. Moda je
jedini nain da se prikae odvijanje ekonomije bio pojmiti ono to za njom
ostaje, pratiti put odbaenih dijelova poput ljusaka mrtve koe koje ostavlja
dok svojim napredovanjem gazi sve pred sobom.
Odlagalita i stovarita najkonkretniji su amblem svakog
ekonomskog ciklusa. Na njima se sabire sve to je ikad postojalo, ona su
prava posljedica konzumiranja, neto vie od traga koji ostavlja svaki
proizvod na Zemljinoj kori. Jug Italije zadnja je postaja svih otrovnih
otpadaka, neupotrebljivog smea, taloga proizvodnje. Kad bi se - prema
procjeni ekoloke udruge Legambiente - sav otpad koji je promaknuo
slubenom nadzoru skupio na jednom mjestu, nastao bi planinski lanac od
etrnaest milijuna tona, odnosno planina od 14.600 metara s bazom od tri
hektara. Mont Blanc je visok 4810 metara, Everest 8844. Ova planina od
otpadaka, nezabiljeenih u slubenim izvjeima, bila bi najvea koja
postoji na Zemlji. Tako sam zamislio DNK ekonomije, njezinih
trgovinskih procesa, razlika i zbrojeva trgovaca, dividendi profita: kao tu
golemu planinu. Nepojmljiv planinski lanac koji se - kao raznesen
eksplozijom - rasprio veim dijelom june Italije, poglavito etirima
pokrajinama s najvie ekolokih zloina: Kampanijom, Sicilijom,
Kalabrijom i Apulijom. Popis glasi jednako kad se govori o podrujima s
najveim brojem kriminalnih udruenja, s najveom stopom nezaposlenosti
i s najveim brojem dobrovoljaca koji se javljaju na natjeaje vojnih i
policijskih snaga. Uvijek isti popis, vjean, nepromjenjiv. U posljednjih
trideset godina podruje Caserte i okolice, zemlja klana Mazzoni, izmeu
rijeke Garigliano i jezera Patria, upilo je tone otpada, i otrovnog i obinog.

Zona najpogoenija poasti prometa otrovima nalazi se izmeu opina

Grazzanise, Cancello Arnone, Santa Maria La Fossa, Castelvolturno i
Casal di Principe - povrina od gotovo tristo etvornih kilometara - i u
napuljskom radijusu Giugliano, Qualiano, Villaricca, Nola, Acerra i
Marigliano. Nijedno drugo podruje u zapadnome svijetu nema veu
koliinu nezakonito istovarenog otpada, bilo otrovnog ili neotrovnog.
Zahvaljujui ovome poslu, prihodi klanova i njihovih posrednika u etiri
godine popeli su se na etrdeset etiri milijarde eura, a trite otpada u
posljednje je vrijeme doivjelo ukupan porast od 29,8 posto, to je
usporedivo samo s tritem kokaina. Od kraja 90-ih kamoristiki su
klanovi preuzeli vodstvo u zbrinjavanju otpada na kontinentu. Jo u
izvjeu parlamenta koje je 2002. podnio ministar unutarnjih poslova,
jasno se govori o prelasku s prikupljanja otpada na poslovni pakt s nekim
slubenicima, sklopljen radi posvemanjeg nadzora cjelokupnog ciklusa.
Dva ogranka kazalskoga klana, sa Schiavoneom Sandokanom na elu
jednoga i Francescom Bidognettijem, alias Cicciottom di Mezzanotte, na
elu drugoga, pokrivaju golemo trite, toliko da se - uz neprestane
napetosti - nisu nikad nali licem u lice. Ali Kazalci nisu sami. Tu je i klan
Mallardo iz Giugliana, vrlo sposoban kartel za brzu razdiobu prihoda od
prometa i kadar da kroz svoj teritorij prebaci nepojmljive koliine otpada.
U tom je podruju otkrivena naputena peina prepuna smea. Istovarena
koliina odgovara otprilike broju od dvadeset osam tisua tegljaa s
prikolicom. Ta se koliina moe predstaviti tako da se zamisli red
kamiona, branik do branika, koji se protee od Caserte do Milana.
Bossovi su bez svake zadrke vlastita mjesta opali otrovima i putali
zemlju oko vlastitih domova da propada. ivot bossa je kratak i mo klana
ne moe potrajati, uz krvne osvete, uhienja, masakre i doivotne robije.
Pred time da preplave teritorij otrovnim otpadom i okrue vlastita sela
vrletnim lancima otrovnih planina mogu prezati samo oni koji posjeduju
drutvenu odgovornost, a mo poimaju dugorono. Ali u poslovnoj
trenutanosti ne postoji nikakva kontraindikacija, samo to vei profit.
Najstabilniji dio prometa otpadom ima samo jedan vektor: sjever-jug. Od
kraja 90-ih osamnaest tisua tona otrovnog otpada odaslanog iz Brescie
pobacano je na potezu izmeu Napulja i Caserte, a milijun tona je u etiri
godine zavrilo u Santa Mariji Capua Vetere. Sa sjevera su se otpaci
obraeni u postrojenjima u Milanu, Paviji i Pisi slali u Kampaniju. Sudovi
u Napulju i u Santa Mariji Capua Vetere otkrili su u sijenju 2003., u
koordiniranim istragama koje je proveo dravni tuitelj Donato Ceglie, da

je u etrdeset dana u mjesto Trentola Ducenta kod Caserte stiglo vie od

est tisua petsto tona otpada iz Lombardije.
Polja oko Napulja i Caserte pravi su zemljovidi smea, lakmusovi
papiri talijanske industrijske proizvodnje. Obilazei stovarita i peine,
mogue je vidjeti sudbinu cijelih desetljea talijanskih industrijskih
proizvoda. Uvijek sam se rado Vespom vozio cesticama du stovarita.
Kao da se kreem kroz ostatke civilizacije, naslage trgovakih transakcija,
pokraj piramida proizvodnje, oznaka prevaljenih kilometara. Seoskim
cestama esto zacementiranima da kamionima put bude laki. Na tom se
podruju geografija predmeta sastoji od raznolikog mnogostrukog
mozaika. Svaki otpadak pri svakom koraku proizvodnje trajno zavri u
ovome kraju. Jednom je jedan seljak orao polje koje je netom kupio, tono
na granici izmeu napuljskog i kazertanskog podruja. Motor traktora se
naprezao, kao da je zemlja toga dana posebno nabijena. Najednom uz
leme stanu nicati listii papira. Novac. Tisue i tisue novanica, stotine
tisua. Seljak je poletio s traktora i stao ih bjesomuno skupljati, poput
plijena koji je tamo sakrio tko zna koji bandit, plod tko zna kakve velike
pljake. Ali bili su to samo isjeckani bezbojni otisci. Izmrvljene novanice
koje je izraivala Banca d' Italia, tone izlizanog novca u balama,
povuenog iz prometa. Hram lire zavrio je ispod zemlje, a ostaci starih
novanica putaju svoje olovo u polja karfiola.
Blizu mjesta Villaricca karabinjeri su obiljeili teren na koji su
navaani upotrijebljeni papiri za brisanje kravljih vimena, potekli sa stotina
venetskih, emilijanskih i lombardijskih uzgajalita. Kravlje vime stalno se
mora istiti, dva, tri, etiri puta dnevno. Svaki put kad se natiu sisaljke
automatskih muzilica, talski ih momci moraju istiti. esto se krave
razbole od mastitisa i slinih bolesti i ponu luiti gnoj i krv, ali za kravu
nema potede, nego je samo svakih pola sata treba obrisati da gnoj i krv ne
dospiju u mlijeko i pokvare cijeli spremnik. Dok sam prolazio kraj brda
papira za vime, osjeao sam smrad ukiseljenog mlijeka. Moda sam to
samo umislio, moda je ona ukasta boja nabacanog papira iskrivljavala
osjete. injenica je da su ovi otpaci, nakupljani desetljeima, preobrazili
obzore, stvorili nove mirise, nepostojea brda, a planinama osakaenima
kamenolomima najednom je vraena izgubljena masa. etati
kampanijskom unutranjou znai upijati mirise svega to industrija
proizvodi. Prizor pomijeane arterijske i venozne krvi na tlu iz tvornica
cijeloga podruja budi u mislima neto slino kugli od plastelina kakvu
djeca umijese od svih boja kojih se dohvate. Kod Grazzanisea je prikupljen

sav otpad grada Milana. Smee koje su milanski smetlari ujutro tovarili iz
kanti desetljeima je skupljano i dovoeno ovamo. Svakoga dana osamsto
tona otpada iz milanskog okruga zavri u Njemakoj. Ali ukupna cifra je
tisuu tristo tona. Nedostaje dakle petsto tona. Ne zna se gdje zavre. Vrlo
vjerojatno se ti fantomski otpaci rasipaju usput po jugu Italije. Tlo nadalje
zagauju i toneri za pisae, kako je otkriveno operacijom "Majka Zemlja"
koju je 2006. proveo ured tuiteljstva u mjestu Santa Maria Capua Vetere.
Kamioni koji slubeno prevoze kompost ili neku vrstu gnojiva nou su
izmeu mjesta Villa Literno, Castelvolturno i San Tammaro istovarivali
tonere uredskih pisaa iz Toskane i Lombardije. Svaki put kad bi kiilo,
provalio bi estok kiseo miris. Zemlja je bila zasiena heksavalentnim
kromom koji se pri udisanju hvata za eritrocite i kosu te uzrokuje ireve,
potekoe u disanju, nefritis i rak plua. Svaki metar zemlje ima zasebnu
vrstu otpada. Jednom mi je prijatelj zubar ispriao kako su mu neki djeaci
donijeli lubanje, prave lubanje, ljudske, da im oisti zube. Kao mnotvo
malih Hamleta drali su u jednoj ruci lubanju, a u drugoj sveanj novanica
da plate ienje zubi. Zubar ih je istjerao iz ordinacije, a zatim me s
nelagodom nazvao: "Ma gdje li dovraga nalaze te lubanje? Kamo ih odlaze
traiti?" Zamiljao je apokaliptine scene, sotonistike obrede, inicijacije
djeaka jezikom Belzebuba. Smijao sam se. Nije bilo teko shvatiti odakle
im. Jednom mi je, dok sam prolazio kraj Santa Marije Capua Vetere, pukla
guma na Vespi. Prerezala se kad sam njome preao preko nekakve otre
palice koja mi je izgledala kao bivolja bedrena kost. Ali bila je premala.
Bila je to ljudska bedrena kost. Groblja se u odreenim razdobljima prazne,
vadi se ono to mladi grobari zovu "premrtvima", oni koji su ukopani dulje
od etrdeset godina. Njih bi trebale ukloniti specijalizirane tvrtke zajedno s
ljesovima i svim grobnim materijalom, ukljuujui lampae. Troak
uklanjanja je previsok, i stoga upravitelji groblja podmite grobare da ih
iskopaju i sve ubace u kamione. Zemlju, trule ljesove i kosti. ukundjedovi,
pradjedovi, preci tko zna iz kojega grada gomilali su se po kazertanskim
poljima. Toliki su tamo preneseni, prema istragama kazertanskog NAS-a u
veljai 2006., da se ljudi u prolazu sad ve kriaju, kao da su na groblju.
Djeaci su majkama iz kuhinje krala kuhinjske rukavice i - kopajui
rukama i licama - traili lubanje i neoteene grudne koeve. Za lubanju
bijelih zubi, prodavai na sajmitu daju i po stotinu eura. Za neoteeni
grudni ko sa svim rebrima na mjestu i do tristo eura. Za goljenice,
bedrenice i ruke nema trita. Za ake ima, ali dijelovi lako nestanu u tlu.
Lubanje crnih zubi vrijede pedeset eura. Nemaju veliko trite, no klijenteli

se izgleda ne gadi pomisao na smrt, koliko to to zubna caklina polako

trune.
***
Klanovi uspijevaju sve prebacivati sa sjevera na jug. Biskup mjesta
Nola jug zemlje naziva divljim smetlitem bogate industrijalizirane Italije.
ljaka nastala od termike metalurgije aluminija, opasni praci za upijanje
dima, osobito u eljezarama, termoelektrinim centralama i spalionicama.
Taloi od lakova, tekuine kontaminirane tekim metalima, azbest, tlo
zagaeno melioracijom koje dalje zagauje druga nezagaena tla. Nadalje,
opasan otpad starih petrokemijskih drutava i postrojenja kao to je
nekadanji Enichem iz mjesta Priolo, otpadne vode tavionica u Santa
Croceu na Arnu, mulj iz proistaa tvrtki iz Venecije i Forlija u preteno
javnom vlasnitvu.
Mehanizam nezakonitog uklanjanja poinje od velikih i malih poduzea
koja se svojeg otpada ele rijeiti po smijenim cijenama, onaj iz kojeg se
vie nita ne moe izvui bez gubitka. Sljedeu razinu ine vlasnici
skladita koji izvode trik s mijeanjem, skupljaju otpad | i razblauju ga,
stavljajui ga zajedno s obinim smeem, smanjujui tako koncentraciju
toksika do razine koju propisuje CER, europski pravilnik o otpadu.
Kemiari su kljuni za prekrtavanje tovara otrovnog otpada u
bezazleno smee. Mnogi nabavljaju lani identifikacijski obrazac s
lairanim kodovima analize. Tu su zatim prijevoznici koji prevaljuju
razdaljine do odabrane lokacije za istovar. Konano nastupaju odlagatelji:
voditelji autoriziranih odlagalita ili postrojenja za kompostiranje i u
kojima se od otpadaka pravi gnojivo, zatim vlasnici iscrpljenih
kamenoloma i poljoprivrednih dobara prenamijenjenih u neovlatena
odlagalita. Svaka povrina koja ima vlasnika moe postati odlagalite.
Elementi potrebni da bi cijeli mehanizam djelovao jesu dunosnici i javni
slubenici koji ne kontroliraju niti ovjeravaju razne operacije,
ili
kamenolome i odlagalita daju u voenje osobama nesumnjivo poteklih iz
kriminalnih organizacija. Klanovi ne trebaju s politiarima sklapati paktove
u krvi niti saveze s cijelim strankama. Dovoljan je jedan dunosnik, jedan
tehniar, jedan slubenik, koji eli podebljati plau i tako se, s krajnjom
fleksibilnou i preutnom diskrecijom posao odvija donosei zaradu
svakoj ukljuenoj strani. Ali pravi tvorci operacije takozvani su dionici.
Oni su pravi kriminalistiki geniji poslovanja nezakonitim zbrinjavanjem
opasnog otpada. Ovo podruje, izmeu Napulja, Salerna i Caserte raa
najbolje u Italiji. Pod dionicima se - u poslovnom argonu stakeholders -

podrazumijevaju poslovni likovi koji su ukljueni u ekonomski projekt i

koji svojim djelovanjem mogu izravno ili neizravno utjecati na njegov
ishod. Dionici otrovnog otpada ve su postali pravi upravni stale. Vie su
mi puta u ivotu u trenucima krajnje nezaposlenosti rekli: "Ima diplomu,
sposoban si, zato ne ide u dionike?"
Za junjaka s fakultetom, iji roditelji nisu odvjetnici ili biljenici, to
je put k bogaenju i profesionalnom zadovoljstvu. Obrazovani i naoiti
dionici postajali su posrednici, nakon koje godine u SAD-u ili u Engleskoj,
specijalizirani za politiku okolia. Poznavao sam jednoga. Jednog od prvih,
jednog od najboljih. Dok nisam uo njegove rijei i promatrao njegov rad,
nisam znao nita o rudniku otpada. Zvao se Franco; upoznao sam ga u
vlaku na povratku iz Milana. Dakako, zavrio je ekonomiju na Bocconiju, a
u Njemakoj se specijalizirao za politiku obnove okolia. Jedna od vinjih
sposobnosti dionika jest u tome to poznaju europski pravilnik o otpadu,
CER, napamet i znaju se snalaziti unutar njega. Razumio se stoga i u
otrovni otpad, znao je zaobilaziti norme i nalaziti skrovite preace do
poslovnoga svijeta. Franco je potjecao iz Ville Literno i htio me uvesti u
svoje zanimanje. Priu o svojemu poslu poeo je vanou izgleda, time to
dionik mora, a to ne smije. Ako ima zaliske ili elu, mora svakako
izbjei noenje tupea. Zabranjeno je u okvirima uspjenog izgleda nositi
dugu kosu sa strane pa njome pokrivati ogoljele dijelove glave. Glava treba
biti obrijana ili u krajnjem sluaju pokrivena rijetkim slojem kratke kose.
Prema Francovim rijeima, ako je dionik pozvan na zabavu, mora uvijek
biti u pratnji ene, a ne se ponaati kao napasnik i ganjati svaku prisutnu
suknju. Ako nema zarunicu ili nije na visini uloge, treba unajmiti damu za
pratnju, de luxe pratilju, od onih najelegantnijih. Dionici otpada
predstavljaju se vlasnicima kemijskih tvrtki, tavionica, tvornica plastike i
nude svoj cjenik.
Rjeavanje smea je troak koji svi talijanski poduzetnici smatraju
suvinim. Dionici uvijek ponavljaju istu metaforu: "Njima je govno koje
seru vrednije od smea za ije rjeavanje moraju iskrcati hrpe novca". Ne
smiju nikad ostaviti dojam da nude kriminalne usluge. Dovode industrijalce
u kontakt s klanskim uklanjateljima i izdaleka koordiniraju svakim
korakom rjeavanja.
Postoje dvije vrste proizvoaa smea: prvi su oni koji nemaju
drugog interesa nego utedjeti na cijeni usluge pa ne mare za pouzdanost
tvrtki s kojima dogovaraju rjeavanje smea. Takvi smatraju da njihova
odgovornost prestaje im bave s otrovima izau iz kruga njihovih

tvornica. Druga vrsta su oni neposredno upleteni u nezakonite radnje, koji

se sami neovlateno rjeavaju otpada. U oba sluaja nuno je posrednitvo
dionika koje ukljuuje usluge prijevoza i ukazivanja na lokaciju stovarita
te pomo pri nalaenju prave osobe za deklasifikaciju tovara. Ured dionika
njegov je automobil. Pomou mobitela i krilnog raunala pomie stotine
tisua tona otpada. Cjenik varira, obraunava se u postocima na ugovore s
poduzeima, s obzirom na koliinu u kilogramima materijala za odvoz. Na
primjer, dionik povezan s klanovima uklanja razrjeivae po cijeni od
deset do trideset centi po kilogramu. Fosforni pentasulfid stoji euro po
kilogramu. Smee pometeno s ulice pedeset pet centa po kilogramu;
ambalae s ostacima opasnih spojeva stoje euro i etrdeset centi po
kilogramu; sve do dva eura i trideset centi po kilogramu za kontaminirano
tlo; zagrobni ostaci petnaest centi po kilogramu; nemetalni dijelovi
automobila euro i osamdeset pet centi po kilogramu, to ukljuuje i
prijevoz. Kod ponuenih cijena vodi se rauna o potrebama klijenata i
potekoama prijevoza. Dionici barataju enormnim koliinama, a njihove
mogunosti zarade su neizmjerne.
"Operacija Houdini" 2004. pokazala je da kroz jedno jedino
postrojenje u Venetu nezakonito proe oko dvjesto tisua tona otpada
godinje. Trokovi za propisno zbrinjavanje otrovnog otpada kreu se od
dvadeset jedan do ezdeset dva centa po kilogramu. Klanovi istu uslugu
pruaju za devet ili deset centi po kilogramu. Kampanijski dionici pobrinuli
su se 2004. da se osamsto tona zemlje kontaminirane ugljikovodicima iz
kemijske tvrtke zbrine po cijeni od dvadeset pet centa po kilogramu,
ukljuujui prijevoz. Uteda od 80 posto na redovne cijene.
***
Stvarna snaga posrednika, dionika koji rade s camorrom, lei u
mogunosti da u potpunosti jame za obavljanje usluge na svakom koraku,
dok posrednici zakonitih poduzea trae vee cijene, to ne obuhvaa
prijevoz. Dionici se ipak gotovo nikad ne primaju u klanove kao lanovi.
Ne isplati se. Nelanstvo je prednost objema stranama. Dionici mogu raditi
za razne obitelji, kao slobodni strijelci, nemaju vojnu obavezu ni posebne
dunosti, nisu pijuni u bitki. U svakoj sudskoj akciji ulove ih nekoliko, ali
presude nisu nikad otre jer je teko dokazati njihovu izravnu upletenost,
budui da formalno ne sudjeluju ni u jednoj etapi nezakonitog zbrinjavanja
otpada.
S vremenom sam nauio promatrati svijet oima dionika. Drugaiji
pogled nego u graevinara. Graevinar prazan prostor vidi kao neto to

treba ispuniti, nastoji umetnuti puninu u prazninu, dok dionici razmiljaju

kako pronai prazninu u punini.
Dok hoda, Franco ne promatra krajolik, nego misli kako u njega
neto ugurati. Kao da sve oko sebe vidi poput velikoga saga i trai u
planinama i uz rubove polja kraj koji bi se mogao zadii i pod njega
pomesti to je vie mogue. Jednom dok smo hodali zajedno, Franco je
primijetio naputenu benzinsku crpku i odmah se domislio kako bi u
podzemne spremnike moglo stati na desetine bavica kemijskog otpada.
Savrena grobnica. Takav je bio njegov ivot, neprestana potraga za
prazninom. Franco je poslije prestao s djelatnou dionika, gutati
automobilima kilometre, predstavljati se poduzetnicima sa sjeveroistoka,
odazivati se na pozive diljem Italije. Pokrenuo je teaj profesionalnog
odgoja. Najvaniji Francovi uenici bili su Kinezi. Dolazili su iz Hong
Konga. Orijentalni su dionici od talijanskih nauili pregovarati s tvrtkama
iz svih dijelova Europe, nuditi cijene i brza rjeenja. Kad su u Engleskoj
porasli trokovi zbrinjavanja otpada, uskoili su kineski dionici, uenici
onih iz Kampanije. U Rotterdamu je nizozemska luka policija u oujku
2005. otkrila tisuu tona engleskog urbanog smea predvienog za Kinu,
slubeno zavedenog kao papirna kaa za reciklau. Svake godine iz Europe
se alje milijun tona visokotehnolokog otpada koji se iskrca u Kini.
Dionici ih prebacuju u mjesto Guiyu, sjeveroistono od Hong Konga.
Smee se ukopava, nabija pod zemlju, potapa u umjetna jezera. Kao u
kazertanskom podruju. Tako su brzo zagadili Guiyu da su podzemne vode
posve neupotrebljive te su pitku vodu prisiljeni uvoziti iz oblinjih
pokrajina. San je hongkonkih dionika pretvoriti Napulj u vorinu luku za
europski otpad, plutajue prikupljako sredite gdje se zlatno smee moe
nagurati u spremnike prije nego to zavri u kineskom tlu.
Kampanijski su dionici bili najbolji. Potukli su kalabrijsku, apulijsku
i rimsku konkurenciju tako to su, zahvaljujui klanovima, kampanijska
odlagalita pretvorili u golem neogranieni rasprodajni centar. U trideset
godina prometa uspjeli su sve konfiscirati i zbrinuti samo s jednim ciljem:
srezati trokove da mogu preuzimati to vee koliine. Istraga "Kralj Mida"
iz 2003. koja je ime dobila po uhvaenom razgovoru jednoga trafikanta
("im dodirnemo smee, mi ga pretvaramo u zlato") pokazala je da svaki
korak procesa zbrinjavanja smea donosi svoju koliinu profita.
Sluao sam u automobilu Francove telefonske razgovore. Dijelio je
trenutane savjete o tome kako i gdje zbrinuti otrovni otpad. Govorio je o
bakru, arsenu, ivi, kadmiju, olovu, kromu, niklu, kobaltu, molibdenu, s

ostataka iz tavionice prelazio bi na bolnike, s gradskog otpada na gume,

objanjavao postupak, u glavi je imao itave popise ljudi i lokacija za
zbrinjavanje, kamo se trebalo obratiti. Mislio sam na otrove umijeane u
kompost, na grobnice za spremnike visoke toksinosti, zakopane u poljima.
Postajao sam sve bijedi i Franco je to primijetio.
"Gadi ti se ovaj posao? Robbe', zna li da su dionici ovoj usranoj
zemlji omoguili da ue u Europu? Zna ili ne? Zna li koliki su radnici
spasili guzicu zato to njihove firme nisu potroile ni piljiva boba
zahvaljujui meni?"
Franco je roen u mjestu koje ga je dobro obuilo, od malih nogu.
Znao je da se u poslovima zarauje ili se gubi - nema mjesta treemu - a on
nije htio gubiti, niti je htio da gube ljudi koji mu daju posla. Ali ono to je
govorio i sebi i meni, izlike koje je nudio, bili su surovi podaci koji su
izvrnuli moje dotadanje gledanje na zbrinjavanje toksinog otpada. Kad se
zbroje svi podaci proizali iz istraga koje je provelo tuiteljstvo u Napulju i
Santa Mariji Capua Vetere, od kraja 90-ih do danas, razabire se da su tvrtke
koje su se okrenule kamoristikim zbrinjavateljima u ekonomskoj prednosti
od petsto milijuna eura. Znao sam da su sudske istrage obuhvatile tek dio
prekraja te me uhvatila vrtoglavica. Mnoge su tvrtke na sjeveru uspijevale
rasti, zapoljavati radnike i stvarati konkurenciju u cijelom industrijskom
tkivu zemlje te je tako pogurnuti u Europu, zahvaljujui napuljskim i
kazertanskim klanovima koji su tvrtke oslobodili financijskog balasta
zbrinjavanja otpada. Schiavone, Mallardo, Moccia, Bidognetti, La Torre i
sve druge obitelji ponudile su kriminalne usluge kadre da ekonomiji daju
poticaj i kompetitivnost. Operacija "Kasiopeja" iz 2003. pokazala je da
svakog tjedna sa sjevera na jug odlazi etrdeset tegljaa dupkom punih
otpada te se - prema rekonstrukciji istraitelja - istovaruju, zakapaju i
deponiraju kadmij, cink, taloi boja, ljaka od proistaa, razna plastika,
arsen, nusproizvodi eliana i olovo. Sjever-jug omiljen je pravac
trafikanata. Mnoga su venetska i lombardijska poduzea preko dionika
prisvojila terene oko Napulja i Caserte pretvorivi ih u ogromno stovarite.
Procjenjuje se da je u posljednjih pet godina u Kampaniji nezakonito
odbaeno oko tri milijuna tona otpada svake vrste, od ega milijun samo u
pokrajini Caserta. Kazertanska je regija podruje kojem je u "razvojnom
planu" klanova dodijeljena uloga ukopita otpadaka.
***
Vanu je ulogu u geografiji nezakonitog prometa odigrala Toskana,
ekoloki najosvjetenija pokrajina u Italiji. Ovdje se sabiru razne silnice

ilegalnog prometa, od proizvodnje do posrednitva, a sve su izale na

vidjelo u barem tri istrage: operacija "Kralj Mida", operacija "Muha" i
jedna nazvana "Bioloka zemljoradnja" iz 2004.
Iz Toskane ne stiu samo goleme koliine nelegalno obraenog
otpada, nego je ta pokrajina postala i prava temeljna operativna baza za
cijeli niz ljudi zaposlenih u ovim kriminalnim aktivnostima: od dionika i
ortaka kemiara do vlasnika kompostnih lokacija koji doputaju mijeanje.
Ali opseg teritorija reciklae toksinog otpada raste. Daljnjim je istragama
otkrivena upletenost dotad naizgled nezahvaenih regija, kao to su
Umbrija i Molise. Ovdje je tijekom operacije "Muha", koju je 2004.
provelo republiko tuiteljstvo mjesta Larino, na vidjelo izalo nezakonito
zbrinjavanje sto dvadeset tona posebnog otpada poteklog iz metalurgije i
eljezara. Klanovi su samljeli tristo dvadeset tona starog cestovnog
pokrova visoke katranske gustoe i izdvojili su lokaciju za kompost
spremnu za mijeanje sa zemljom kako bi se sakrila u umbrijskim poljima.
Takva reciklana pretvorba moe uroditi eksponencijalnom zaradom u
svakoj pojedinoj etapi. Nije bilo dovoljno sakriti otrovni otpad, nego je bila
mogua i dodatna zarada njegovom preradom u gnojivo. etiri hektara
njiva u zaleu molike obale pognojeno je gnojivom iz otpada tavionica.
Ponjeveno je devet tona ita koje sadri vrlo visoku koncentraciju kroma.
Trafikanti su odabrali moliku obalu - potez od Termolija do Campomarina
- kako bi nezakonito deponirali posebne i opasne otpatke iz raznih tvornica
na sjeveru Italije. Ali prema istragama koje je posljednjih godina provelo
tuiteljstvo Santa Marije Capua Vetere pravi centar skladitenja je Veneto.
koji godinama potie nezakonit promet u cijeloj zemlji. Talionice na
sjeveru nemarno deponiraju svoju ljaku, mijeajui je s kompostom
koritenim za gnojenje stotina poljoprivrednih povrina.
Kampanijski se dionici esto slue pravcima narkoprometa, koje im
klanovi stavljaju na raspolaganje radi nalaenja novih terena za
raskopavanje, novih grobnica koje e ispuniti. Jo u istrazi "Kralj Mida"
razni su trafikanti razvijali kontakte s Albanijom i Kostarikom radi odvoza
otpada. Ali mogu je svaki kanal. Promet na istok prema
Rumunjskoj, gdje Kazalci imaju stotine i stotine hektara terena, ili u afrike
zemlje, Mozambik, Somaliju i Nigeriju, gdje klanovi oduvijek imaju zalee
i kontakte. Meu ostalim me zgrozilo vidjeti lica Francovih kolega, napete i
zabrinute izraze kampanijskih dionika na dan tsunamija. Kad su vidjeli
prizore katastrofe na vijestima, problijedjeli su kao da je opasnost
zaprijetila supruzi, ljubavnici ili djeci koga od njih. No zapravo je u

opasnosti bilo neto dragocjenije: njihovi poslovi. Zbog plimnog vala

nakon potresa doista su na plaama Somalije, izmeu lokacija Obbia i
Warsheik, pronaene stotine baava dupkom punih opasnog ili
radioaktivnog otpada zakopanog 80-ih i 90-ih. Medijska pozornost mogla
je zaustaviti njihove nove poslove i nove ventile za otpad. Ali opasnost je
brzo otklonjena. Dobrotvorne kampanje za izbjeglice skretale su pozornost
s baava otrova izalih iz tla, koje su plutale uz leeve. I samo je more
postalo zona deponiranja. Trafikanti su sve vie punili palube brodova
otpadom, a zatim bi ih, simulirajui nesreu, putali da potonu. Zarada je
bila dvostruka. Osiguranje je plaalo za nesreu, a otpad je ostajao u moru,
na dnu. Dok su klanovi posvuda nalazili smjetaj za otpad, uprava
pokrajine Kampanije nakon deset godina nadzorne vlasti zbog kamoristike
umijeanosti nije vie nalazila naina da zbrine svoj. U Kampaniji je
nezakonito zavravalo smee iz svih dijelova Italije, dok se kampanijsko
smee u hitnim sluajevima slalo u Njemaku po cijeni pedeset puta veoj
od one koju je camorra nudila svojim klijentima. Ispitivanja pokazuju da je
samo u napuljskom podruju od osamnaest tvrtki za prikupljanje otpada,
petnaest izravno vezano za kamoristike klanove.
***
Cijelo podruje grca u smeu bez ikakvih izgleda za pronalaskom
rjeenja. Godinama su otpaci skupljani u ekobale, goleme kocke od
usitnjenog smea uvijenog u bijele trake. Za zbrinjavanje dosad
nakupljenih ekobala trebalo bi pedeset est godina. Jedino su rjeenje koje
se nudi spalionice, kao u Acerri, gdje je ve sama ideja o moguoj
spalionici u onom podruju potakla ljude na ustanak i otro protivljenje te
je uguena. Prema spalionicama klanovi imaju neodreen stav. S jedne se
strane protive jer bi htjeli nastaviti ivjeti od istovara i spaljivanja, a
potreba za hitnim rjeenjem omoguuje im spekuliranje s terenima za
deponiranje eko bala, terenima koje oni sami iznajmljuju. Ali u sluaju
odobrenja spalionice, bili su spremni sklopiti ugovor za njezinu gradnju, a
zatim i upravljanje njome. Dok sudske istrage jo nisu dole do zakljuka,
itelji ve jesu. Napeti i uplaeni od neizvjesnosti. Boje se da e spalionice
postati vjene pei za otpad cijele Italije pod upravom klanova te e sva
jamstva o ekolokoj sigurnosti spalionice pasti u vodu kad pone
spaljivanje otrova koje klanovi odrede. Tisue su ljudi u stanju pripravnosti
svaki put kad se odredi otvaranje iscrpljenog stovarita. Boje se da e
odasvud stii otrovni otpaci podvaljeni kao obino smee, pruaju otpor do
kraja da im ne bi selo pretvorili u nekontrolirano odlagalite novih taloga.

Kad je regionalni namjesnik u mjestu Basso deH'Olmo kod Salerna

pokuao u veljai 2005. nanovo otvoriti stovarite, poelo je spontano
okupljanje itelja koji su zaprijeili dolazak kamiona i pristup stovaritu.
Neprekidna straa, stalna, pod svaku cijenu. Carmine Iuorio, trideset etiri
godine, za vrijeme jedne strahovito hladne noi smrznuo se dok je drao
strau. Kad su ga ujutro ili probuditi, dlake na bradi su mu bile zaleene, a
usnice modre. Bio je mrtav barem tri sata.
***
Pomisao na stovarite, jame ili kamenolome postaje sve konkretniji i
vidljiviji sinonim za smrtnu opasnost za one koji ive u okolici. Kad
istovari dosegnu maksimum, smee se pali. Postoji podruje u okolici
Napulja koje se ve naziva ognjenom zemljom, u trokutu Giugliano Villaricca - Qualiano. Trideset devet stovarita, od kojih dvadeset sedam s
opasnim otpadom. Podruje s godinjim porastom stovarita od 30 posto.
Tehnika paljenja se zna i stalno se ponavlja. Najhrabriji su u paljenju vatre
romski djeaci. Klanovi im daju pedeset eura po svakoj spaljenoj hrpi.
Tehnika je jednostavna. Okrue svaku veliku hrpu otpadaka vrpcama iz
videokaseta, zatim sve poliju alkoholom i benzinom i izrade od vrpci
golem fitilj. Odmaknu se, upaljaem zapale vrpcu i u nekoliko sekundi
nastane ognjena uma, kao da su bacili napalm bombe. U vatru ubace
ostatke iz topionica, ljepila i taloge nafte. Crni dim da crnji ne moe biti i
vatra zagadili su dioksinom svaki centimetar tla. Mjesna poljoprivreda,
koja je izvozila povre i voe sve do Skandinavije, propada stubokom.
Raste bolesno voe, tlo postaje jalovo. Ali bijes seljaka i rasulo samo su jo
jedan element prednosti, jer vlasnici zemljita u oaju prodaju svoja polja,
a klanovi tu zemlju kupuju za nova stovarita i to po niskoj, najnioj cijeni.
Dotle ljudi stalno umiru od tumora. Tihi pomor, spor, koji je teko motriti,
jer oni koji ele poivjeti koliko je mogue dulje hrle prema bolnicama na
sjeveru. Dravni zdravstveni zavod izvijestio je da je smrtnost od raka u
kampanijskim gradovima s velikom koliinom deponiranja otrovnog
otpada, posljednjih godina porasla za 21 posto. Propadaju im bronhi,
dobivaju upalu dunika a zatim odlaze u bolnicu na CT gdje crna mrlja
odaje pojavu tumora. Kad se oboljele Kampanijce upita odakle su, esto
zapravo opisuju cijeli put otrovnog otpada.
***
Jednom sam odluio propjeaiti ognjenu zemlju. Prekrio sam nos i
usta rupiem, svezao ga oko lica, kao to su inili romski djeaci kad bi
palili smee. Izgledali su poput kaubojske bande u pustinji od spaljenog

smea. Hodao sam tim poljima izjedenima dioksinom, koja su kamioni

zatrpavali, a vatre toliko izduble da rupe vjeno ostaju. Dim oko mene nije
bio gust, bio je poput ljepljive patine koja prianja za kou koja pak ostavlja
dojam da je mokra. Nedaleko od vatre bio je niz kuica, a svaka na
golemome X od armiranog betona. Stajale su na zapeaenim stovaritima.
Nezakonita odlagalita koja su - nakon to su napunjena do ruba, poto su
spalili sve to se spaliti dalo - postala neupotrebljiva. Natrpana, samo to ne
prsnu. Ali klanovi su ih uspjeli pretvoriti u graevinske terene. Uostalom,
slubeno su to panjaci i njive. Tako su izgradili ljupke grupice kua. No
teren je bio nepouzdan, bili su mogui odroni i nagli procjepi te su objekti
osigurani tako to su podboeni potpornjima od armiranog betona nalik na
snane X-ove. Kuice su prodavane po niskim cijenama, premda su svi
znali da stoje na tonama smea. Slubenici, umirovljenici, radnici, pred
mogunou da se domognu kue nisu gledali konju u zube kad su u
pitanju tereni na kojem su poivali stupovi njihovih domova.
***
Krajolik ognjene zemlje izgledao je kao stalna, ponavljana, rutinska
apokalipsa, kao da u onoj gadosti od filtrata i guma nije preostalo vie nita
to bi ga iznenadilo. Istragama je otkrivena metoda klanova za dranje
policajaca i lugara dalje od mjesta iskrcavanja otrovnih tvari: drevna
metoda kojom su se koristili gerilci i partizani u svakom dijelu svijeta.
Koristili su kao straare pastire koji su napasali ovce, koze i pokoju kravu.
Najbolji su pastiri uzimani da paze na uljeze umjesto na ovnove i janjad.
im bi spazili sumnjive automobile, dojavili bi. Vid i mobitel
besprijekorno su oruje. esto sam ih viao kako se skicu u pratnji svojih
mravih poslunih stada. Priao sam im jednom, htio sam vidjeti ceste na
kojima mali spaljivai vjebaju voziti kamione. Vozai kamiona vie nisu
htjeli prevoziti terete do mjesta odlaganja. Istraga "Eldorado" iz 2003.
pokazala je da su se za ove operacije sve vie koristili maloljetnici. Vozai
vie nisu htjeli imati posla s toksinim otpadom. Uostalom, upravo je od
njih i potekla prva vana istraga o prometu otpada 1991. Mario
Tamburrino otiao je u bolnicu zbog oteklih oiju, jabuice su mu bile
poput umanjaka koje vjee vie nisu mogle zadrati unutra. Bio je posve
oslijepio, a na rukama mu se ogulio gornji sloj koe, gorjele su kao da su
mu dlanovi zapaljeni benzinom. Jedna mu se bava s toksicima otvorila
blizu lica i to je bilo dovoljno da ga oslijepi i gotovo spali ivog. Nasuho,
bez vatre. Nakon tog dogaaja vozai su traili da bave prevoze u
tegljaima, jer budu li daleko u prikolicama, nee doi u dodir s njima.

Najopasniji su bili kamioni koji su prevozili mijeani kompost, gnojivo

pomijeano s otrovima. Od samog njihova udisanja mogao bi zauvijek
zakazati dini sustav. Najopasnija je zadnja etapa, kad tegljai moraju
istovariti bave u manje kamione koji e ih prebaciti u stovarinu jamu.
Nitko nije na to htio pristati. Naslagane jedna na drugu, bave su se esto
sudarale, te bi iz njih iscurio plin. Vozai stoga nisu ni izlazili kad bi
dovezli kompoziciju. Putali su djeake da ih isprazne i otpreme teret dalje
na odredite. Jedan mi je pastir pokazao nizbrdicu gdje ue voziti, prije
dolaska tereta. Na nizbrdici su ih uili koiti, s dva jastuka pod stranjicom
da mogu dosei pedale. etrnaest, petnaest, esnaest godina starosti.
Dvjesto pedeset eura po vonji. Regrutirali su ih u jednom kafiu. Vlasnik
je znao i nije se usuivao buniti, ali je o tome svakome iznosio svoje
miljenje, uz cappuccino i kavu koje je posluivao.
"Ta stvar koju im daju da nose, to je vie udiu, to e prije odapeti.
U smrt ih alju a ne u vonju."
Mali vozai, to su vie sluali o tome kako je to to rade opasno i
kobno, to su se vie osjeali dorasli tako vanoj misiji. Isprsili bi se i
uputili prezriv pogled iza sunanih naoala. Dobro su se osjeali, pae sve
bolje, nitko od njih nije ni na trenutak mogao zamisliti da e za desetak
godina ii na kemoterapiju i povraati u, a da e im eludac, jetra i
crijeva postati kaa.
***
I dalje je kiilo. Voda je za kratko vrijeme natopila zemlju koja nije
uspijevala vie nita upiti. Pastiri su neometano sjedili kao tri iznurena
sveca pod nekom vrstom zaklona od lima. I dalje su gledali cestu dok su
ovce traile zatitu penjui se na brdo smea. Jedan je imao tap kojim je
gurao krov, naginjui ga da ne popusti pod vodom i padne im na glavu. Bio
sam posve promoen, ali sva ta voda nije uspijevala ugasiti neki osjeaj
izgaranja koji mi se penjao iz eluca sve do vrata. Nastojao sam shvatiti
jesu li ljudski osjeaji sposobni suoiti se s tako velikim strojem moi, je li
mogue nekako djelovati, bilo kako, da se ovjek potedi poslovanja, da
ivi izvan sila moi. Muio sam se, nastojei shvatiti je li mogue i
nastojati shvatiti, otkriti, znati, a da ne budemo progutani, zdrobljeni. Ili je
to izbor izmeu poznavanja i kompromitiranja ili zanemarivanja - i dakle
mirnog ivljenja. Moda preostaje samo zaboraviti, ne vidjeti. Sluati
slubenu verziju stvari, samo nauti usput i reagirati tek uzdahom. Pitao
sam se ima li iega to je sposobno pruiti sretan ivot, ili da jednostavno
prekinem sa sanjama o emancipaciji i anarhinoj slobodi pa da se i sam

ubacim u arenu, uguram si poluautomatik u gae i uhvatim se poslovanja,

onog pravog. Da se uvjerim da sam dio vezivnoga tkiva svojega vremena i
da uloim sve, da zapovijedam i sluam zapovijedi, postanem zvijer koja
tri za profitom, financijski grabeljivac, klanski samuraj; i da pretvorim
svoj ivot u bojno polje gdje se ne nastoji preivjeti, nego samo odapeti
nakon borbe.
Roen sam u zemlji camorre, u mjestu s najvie ubojstava u Europi,
na podruju gdje je surovost isprepletena s poslovanjem, gdje nita nema
vrijednost ako ne stvara mo. Gdje sve ima okus konane bitke. inilo se
nemoguim imati trenutak mira, ne ivjeti stalno u ratu gdje svaki potez
moe znaiti predaju, gdje svaka potreba postaje slabost, gdje sve mora
osvojiti zubima i noktima. U zemlji camorre odupiranje klanovima nije
klasna borba, potvrda prava, posezanje za graanskom dunou. Nije
pitanje asti iskrsle u svijesti, ouvanja svojeg ponosa. Ima tu neto
temeljnije, surovije, tjelesnije. U zemlji camorre poznavati mehanizme
afirmacije klanova, njihove naine izvlaenja koristi, njihova ulaganja,
znai shvatiti kako djeluje dananje vrijeme u svakom aspektu, a ne samo u
zemljopisnom krugu vlastite zemlje. Usprotiviti se klanovima postaje rat
za preivljavanje, kao da ti samo postojanje, hrana koju jede, usne koje
ljubi, glazba koju slua, stranice koje ita, ne pruaju osjeaj ivota
nego samo opstanka. Spoznavanje nije vie znak moralnog djelovanja.
Znanje i razumijevanje postaju nuda. Jedina mogua da bismo se jo
smatrali ljudima dostojnima disanja.
Noge su mi plivale u kaljui. Voda mi se popela do stegna. Osjeao
sam kako mi pete tonu. Pred mojim je oima plutao ogroman hladnjak.
Skoio sam na njega, obuhvatio ga steui ga snano rukama i putajui da
me nosi. U mislima mi se javi zadnja scena filma Papillon, sa Steveom
McQueenom, prema romanu Henrija Charrierea. Kao Papillon, i ja kao da
sam plutao na vrei punoj kokosovih oraha, koristei se plimom da
pobjegnem iz Cayenna. Bila je to smijena pomisao, ali u nekim trenucima
nema druge nego se prepustiti svojem deliriju kao neemu to ne bira, kao
neemu to doivi i gotovo. Htio sam vikati, htio sam vritati, htio sam
napeti plua, kao Papillon, iz dubine trbuha, izderati si dunik, punim
glasom koji grlo jo moe istisnuti: "Gadovi prokleti, jo sam iv!"