MIKROPEDAGOGIJA - INTERAKCIJSKO-KOMUNIKACIJSKI ASPEKT ODGOJA

Pod nazivom mikropedagogija oznaava se dio pedagogije, koji se bavi prouavanjem onih pojava i procesa koji su
znaajni za odgoj, a vezani su u prvom redu za meuljudski odnos kao temeljnu jedinicu u kojoj se odvija odgojni proces.
Tri aspekta odgoja
Aspekti odgoja su:
1.
drutveno-generacijski aspekt,
2. individualni aspekt razvoja linosti,
3. interakcijsko-komunikacijski aspekt.
E. D irke m odreuje od goj ka o d je lova nje ge ne ra cija odras lih n a ge ne ra cije koje jo nisu zrele za
drutveni ivot. S prvog aspekta odgoj promatramo kao pojavu, s drugog kao proces, a s treeg kao djelatnost.
Drutveno-generacijski aspekt odgoja
S tog a spe kt a, odgoj moe mo def in is at i kao p rijen os iskus tva , zn an ja i uop e socijal nog naslijea sa
starije generacije na mlau. (odgoj u tom smislu nema samo zadatak da prenese iskust vo sta rijih, nego da u
procesu p re no e nja i usv ajan ja osp os obi ml adu gen eraciju za ra zv oj i boga e nje tog is ku st va. Ne s amo
da dri kon tinu it et, ne go da i da lje razvija t o postojee. (od antikog doba pa sve do 19. stoljea pedagogija se,
kao i mnoge druge drutvene znanosti, razvija u krilu filozofije. Sam pak naziv pedagogija potjee od izvornih grkih
rijei koje znae dijete i voditi. U izvornom znaenju pedagog je bio rob koji je vodio dijete u kolu. Danas se taj naziv
izdigao iznad prvotnog znaenja i dodue zadrao smisao voditelja djeteta, ali ne u doslovnom nego u prenesenom smislu.
Komensky je prvi razradio cjelovit pedagoki sistem u svojoj knjizi Velika didaktika, koja je prvi put tampana 1632.
godine.
Rousseau je vjerovao u dobrotu ljudske prirode. Smatrao je da je dijete bie svoje vrste, te da u odgojnoj djelatnosti u
prvom redu treba voditi rauna o prirodi djeteta. Poznata je njegova misa o d a se biljke opl emen juju
njegov an je m, a ljud i od gojem. Za govornik je prirod nog od goja , t o zn ai d a od gojna n ast ojan ja t re ba
uskla diti s prirodom d je teta. Rous seau je sv oje pedagoke ideje iznio u knjizi Emil ili o odgoju. Pestalozzi je uzor
pedagoga-praktiara koji s e s a v p r e d a j e s v o j i m u e n i c i m a i k o j i n a n j i h u p r v o m r e d u d j e l u j e
s v o j i m e f e k t i v n i m ut icajem. Pesa tlocijev ska d u a simbol je za od ga ja te lja ispu njen og ist in skom
pedago kom l jubav lju p re ma djeci i od ga ja te ljskom p oziv u. U prav o zbog t ih sv ojih os obina na zv an je
pedagogom srca. Vjerovao je da je ljubav odgojna snaga upravo zato to je ona unutarnji zakon ovjeijeg ivota i jedini
nain da ovjek postigne sreu kojoj prirodno tei. Znaajan uticaj izvrio je na Herbarta koji je pedagogiju zasnovao na
psihologiji i etici. Iz psihologije izvodi odgojna sredstva, a iz etike odgojni cilj. Herbart je zasluan za utemeljenje
pedagogije kao znanosti.
Pedocent rizam kao ped ago ki prav ac u sred i te od gojnog djel ov an ja posta vl ja dije te , te polazei od
djeteta izvodi ciljeve, zadatke, sadraje i metode odgoja. Drutvena koncepcija od goja u od re e nom p ov ijes nom
trenut ku re zult at je d ominira ju e f il ozof ske kon cep cije ov je ka i d ru tve nog ureen ja. (od goj je
prima rn o dru t ve na p ojav a, ov is an je o d ru tvu , ra zv ija se us pore do s d ru tv om, al i i p ovrat no utjee
na ra zv oj d ru tva. K od dru t ven og a spe kt a od goja uspje an e , biti ona j koji na na jbol ji mogui na in
ost va ru je posta vljen e ciljeve drutva, ali ne u smislu da zadovoljstvo s postignutim dovodi do stagnacije, nego da
neprekidno potie razvoj.
Individualni aspekt odgoja
Odgoj jed ne gen eracije pos ljed ica je od ga ja nja s va ke poje dine l inost i. Od goj l inost i n e moe se
vr it i izva n d ru tva , jer je lin os t u n ajuoj p ove za nosti s dru t vom i ne moe niti postojati izvan
drutva. Drutveni uvjeti u kojima se odgoj provodi postavit e osnove za provoenje te djelatnosti. Kvalitetnije drutvo
imat e i kvalitetniji odgoj, a kvalitetniji odgoj povratno e djelovati i na kvalitet drutva. U drutvu koje proivljava vee
promjene esto postoji nesklad izmeu proklamiranog i ostvarenog. Individualni aspekt odgoja je preteno psiholoki.
Gledajui s tog aspekta odgoj moemo definirati kao svjesno i namjerno djelovanje odnosno samodjelovanje na razvoj
fizikih i psihikih osobina i svojstva linosti pojedinca. Sagledan s ovog aspekta odgoj je povezan s razvojem linosti, i
odvija se pod utjecajem sazrijevanja i uenja. Sazrijevanje je mijenjanje individue pod uticajem biolokih zakonitosti i
prije svega ovisi o naslijeu, te daje osnovu na kojoj poiva uenje. Uenje je mijenjanje individue pod utjecajem vlastite
aktivnosti koja je izazvana bilo pod uticajem iz samog organizma, bilo poticajima izvana. S individualnog aspekta gledano
istinski odgoj treba biti usklaen s prirodom orgajanika, s njegovim mogunostima i uvvjetovati to potpuniju
aktualizaciju i emancipaciju, odnosno samorealizaciju linosti. Allport daje definiciju
lin os ti: l in os t je d in amika organ izacija onih ps ihof izikih s is te ma unuta r in div id ue koji odreuju
njen o ka ra kt erist ino pon a an je i n je n ka ra kt erist ian nain mi l jen ja . kola kao drutvena institucija u
prvom redu slui za prenoenje uopenih, generaliziranih spoznaja na mladu generaciju, te je kao takva po svojoj funkciji
vie povezana s drutveno-generacijskim aspektom odgoja. kola je znaajna odgojna institucija, jer se u njoj prelamaju

sva tri aspekta od goja, pri emu s in te za dru tve no-ge ne ra cijskog i in div id ua ln og ov is i o int erakcijskokomunikacijskom aspektu.
Interakcijsko-komunikacijski aspekt odgoja
Suvremene tendencije u prouavanju odgojne djelatnosti sve vie naglaavaju interakcijsko-komunikacijski aspekt, ija
vrijednost upravo lei u pridavanju vanosti uloge odgajatelja i odgajanika, odnosno nastavnika i uenika. Naime, takav
pristup odgoju razrjeava nas dileme tko je va n iji u odgojn om p roce su i u cent ar pa n je pos tav lja
me ul ju ds ki od nos na ijim temeljima se gradi sloena zgrada odgojne djelatnosti. Interakcijsko-komunikacijski
aspekt zap ra vo nas d ov od i d o toga d a od goj sagle da va mo ka o najkon kret niju djela tn ost u kojoj
se prelamaju i drutvene i individualne zakonitosti. Bitne karakteristike odgoja s interakcijsko-komunikacijskog aspekta
jesu da se odvija u meuljudskom odnosu, da se zasniva na suradnji, da ovisi o kvaliteti interakcije i komunikacije u
odnosu, te da usavrava linosti i odgajatelja i odgajanika.
MEULJUDSKI ODNOS (TEMELJ ODGOJNOG PROCESA)
Meuljudski odnos je onaj mikroelemnt odgojnog zbivanja o kojemu ovisi uspje nost
odgojnog djelovanja. To je temelj na kojemu se gradi odgojno djelovanje.
Pojam meuljudskog odnosa
Meuljudski odnos je sloen dinamiki proces u paru ili grupi koji odreuje ponaanje izmeu osoba koje u njemu
sudjeluju. Preneseno na podruje odgoja i nastave, meuljudski odnos je proces koji se uspostavlja izmeu odgajatelja i
odgajanika, nastavnika i pojedinog uenika ili razreda kao cjeline. Interakcijsko-komunikacijski pristup odgoju sagledava
odgoj u prvom red u ka o proces koji s e od vija u polju me ul ju ds kog odn os a, koji se uspost avl ja izme u
odgajatelja i odgajanika. Takav pristup zahtijeva da se osvijesti taj proces u kojem ne samo od ga jate lj/n ast av nik
sv ojim p on a a njem ut jee n a odgajan ika /u e nika , ve u tom p roce su ima mo i obra tn o ut je ca nje.
Odgoja ne ma izv an meu ljud skog od nosa. U odgoju su up ra vo bitne ljudske relacije.
Ope karakteristike meuljudskog odnosa
Svaki odnos pretpostavlja barem minimalnu interakciju, a o stupnju i kvaliteti uspsotavljene interakcije ovisi uspjenost
meuljudskog odnosa. Ponaanje jedne osobe uvjetuje ponaanje druge. Ne negirajui svjesnost i namjernost u odgojnom
procesu ne smijemo ispustiti iz vida da se on odv ija u pol ju me ul ju ds kog od nosa u koje m je zas tupl je no i
nes vjes no u sv akoj pojedinoj osobi, dakle intrapersonalno, a isto tako i meu osobama, to znai interpersonalno
nesvjesno.
Karakteristike osobnog i profesionalno-drutvenog odnosa
Odnose me u ljud ima podjel it emo u dvije ka tegorije , i t o os obni od nos i p rofes iona ln o- d r u t v e n i
o d n o s . B i t n a k a r a k t e r i s t i k a o s o b n o g o d n o s a j e s t e d a s e z a s n i v a n a o s o b n o j n aklonosti p ri
e mu os je a ji ima ju p rimarnu ul ogu. N je gova trajnost ov is i o meus obnoj privlanosti i rezultat je osobnog
izbora. U tu vrstu odnosa pripadali bi odnosi meu prijateljima, suprunicima i tome slino. Karakteristike osobnog
odnosa: bez svjesne namjere i p r a k t i n o g c i l j a , s u b j e k t i v a n = z a n s o v a n n a e m o c i j a m a , t r a j n o s t
o v i s i o m e u s o b n o j privlanosti, nema hijerarhije, trai smanjenu frustraciju, rezultat je osobnog izbora i
izriito je privatan.
Za razliku od osobnog odnosa profesionalno-drutveni odnos ima jasno odreenu namjeru i cil j. Obje kt iv an je i v i e
za sn ova n n a raciona ln om momen tu. Pre teno je re zu ltat stjecaja okolnosti. Njegova trajnost ovisi o njegovu
cilju i neovisna je o promjeni privlanosti. Takav odnos je hijerarhian, te je ispunjen latentnom agresijom. Takvi su
odnosi izmeu lijenika i pacijenta, advokata i klijenta, nastavnika i uenika.
Specifinosti odnosa odgajatelj-odgajanik
Prva se sp ecif in os t od nosi n a proetost prof es iona ln o-d ru tv enog i os obnog mome nt a u takvom odnosu,
ovisi uspjenost profesionalno-drutvenog odnosa. Sljedea je specifinost neravnopravnost partnera u odnosu, zbog ega
nikada ne moe biti ni uspostavljena potpuna recipronost. Ta nerav noprav nost se oitu je u mn ogim
faktorima, kao to su uzra st , zna nje, psihika i fizika zrelost, iskustvo itd. Specifinost odnosa odgajateljodgajanik sastoji se i u potekoama kako ostavriti reciprocitet u tom odnosu. Jedan od najznaajnijih elemenata
usp ost avl ja nja re cip rocit eta je ste naizmjen in o zauzima nje p ozicije su bjekta i objekta u o d n o s u .
Druga karakteristika reciprociteta je mogunost konfrontacije mi ljenja.
Uspostavljanje dijaloga je sljedea karakteristika. Dijalog je najhumaniji oblik komuniciranja meu ljud ima i za
njegov o us posta vljan je mora ju biti ost va re ni i su bjektivn i i objektivn i uvjeti.

Elementi uspjenog odnosa

O
vi e
elemenata
ovisi
kakav
e
taj
odnos
biti.
To
su:
osobna
naklonost,
m e u s o b n o poznavanje, interesi, stavovi i vrijednosti, inteligencija, socijalno porijeklo, te metode rada. O s o b n a
n a k l o n o s t j e e l e m e n a t p o v e z a n v i e s o s o b n i m n e g o p r o f e s i o n a l n o - d r u t v e n i m od nosima
ka ka v je p o sv om karakte ru od nos izmeu na sta vn ika i u en ika. Ako je osobn a na kl on ost na ru en a,
na ru en je i odn os i n e p ost oji mogu n os t us pje nije surad nje, p a ni ostvarivanje profesionalnih zadataka.
Meusobno poznavanje, naroito poznavanje uenika od strane nastavnika, vaan je element uspjenog odnosa. Nastavnik
treba biti informiran o nekim bitnim podacima o ueniku. Nije va n o kol iko podat aka na sta vn ik ima o ue niku ,
ve na koji na in je do n jih do a o, a jo je va nije ka ko se on t im p od acima i obav je te njima o u en iku
u sv om odnosu p re ma njemu koristi. O tome koliko su nastavnik i uenik slini u stavovima, interesima, sposobnostima
is l . o v i s i t e i u s p j e n o s t n j i h o v o g m e u s o b n o g o d n o s a . B u s h j e u o i o d a o d r e e n t i p
nastavnika odgovara odreenom tipu uenika i obratno, te ih svrstao u tri kategorije.
Nastavnike je svrstao u akademske, savjetnike i kreativne tipove. Akademski tip nastavnika u prvi plan stavlja znanje i
intelektualne sposobnosti. Savjetniki tip nastavnika brine u prvom re du da zad ov ol ji emocion al ne , a zat im
in te lektua lne p otre be u en ika. Kreat iv ni tip bio bi kombinacija dvaju prethodnih s izrazitom tenjom da budi i
potie kreativnost uenika time to svom radu pristupa na kreativan nain.
Aka de ms kom t ipu na sta vn ika od gov ara int ele ktu aln i t ip uen ika, koji u p rv i p lan ta koe r sta vl ja
zn an je. Sa v je tnikom tipu n ast avn ika od gova ra emociona la n t ip u en ika , koje mu je prije svega vano da
zadovolji svoje emocionalne potrebe. Kreativnom tipu nastavnika odgovara kreativan tip uenika, koji kod svog nastavnika
cijeni i vrjednuje kreativan pristup radu kao i poticanje njegove osobne kreativnosti u nastavnom radu.
FAKTORI USPJENOSTI MEULJUDSKOG ODNOSA
Me u ljudski odn os zasigurno ov is i o v i e fa ktora , i to socijal nu perce pciju , emocion al ne stavove i
empatiju.
Socijalna percepcija
Perce pcija je cjel ov it i je dins tv en d oiv l ja j, i a ktiva n p sihiki proces. K ako emo n e t o percipirati u
datom trenutku ne ovisi samo o fiziolo!kim podraajima, ve ovisi o naem prethodnom isksutvu, o naim stavovima, o
trenutanom raspoloenju kao i o naem stavu pri promatranju. U percipiranju druge osobe moe se poi s dva gledita.
Prvo je: drugi promatraju i doivljavaju svijet kao ja. Pri tom stojimo na vlastitom stajalitu i traimo od d r u g i h d a
na isti nain imaju sliku svijeta ili ljudi oko nas. Drugo, blae gledi te od
prethodnog jeste da su drugi slini meni, dakle ne isti, nego slini. Prema tome imaju slino miljenje o svijetu oko sebe. U
procesu meusobnog percipiranja u stvarnoj ivotnoj situaciji djelu ju i n es vjesn i proces i. S obzirom d a se ra di o
nes vjes nim fun kcija ma psihe, nismo u mogunosti da upravljamo njima, ve one upravljaju nama.
Zakonitosti socijalne percepcije
Osnovnu zakonitost socijalne percepcije jednostavnim rijeima formulirao je F. Heider: Osoba A p e r c i p i r a
psihike procese osobe B kroz psihike procese u samoj sebi. to smo
objektivniji prema sebi, to smo vie razrijeili unutranje konflikte i osvijestili nesvjesno u nama, bit emo sposobniji da
objektivnije prosuujemo druge. Ako nastavnik nije objektivan prema sebi, nee biti u mogunosti da bude objektivan ni
prema ueniku. Osjetljivo pitanje m e u l j u d s k o g o d n o s a k o d k o j e g n a r o i t o d o l a z i d o i z r a a j a
m e h a n i z a m p r o j e k c i j s k e introspekcije jeste pitanje povjerenja. Povjerenje je kamen temeljac svakog istinskog,
pravog, humanog meuljudskog odnosa. Ako nastavnik nema povjerenja u sebe, ne moe ga imati ni u svog uenika, a ako ga
nema u uenika, tada ne moe ni prihvatiti da uenik ima povjerenje u njega. Pristupi povjerenju mogu biti optimistiki
(imam povjerenja u svakoga), pesimistiki (menam povjerenja ni u koga), realan - human (imam povjerenje u onoga tko to
zasluuje).
Prvi dojam
Prvi kontakt na kojem se gradi prvi dojam vaan je za uspostavljanje meuljudskog odnosa. Nastavnik treba osvijestiti
ulogu prvog dojma. Nije dovoljno samo da nastavnik zna da je prvi dojam vaan, nego u skladu s tim poznavanjem treba
stvoriti takve uvjete koji e dovesti do pozitivnog rezultata u uspostavljanju odnosa s uenicima. O prvom dojmu, koji je
uvijek emocionalno obojen, zavisi stav koji utjee na interakciju i komunikaciju, pa o njemu esto ovisi i kvalitet
meuljudskog odnosa koji treba biti uspostavljen.
Mehanizam nazvan halo-efekt moe djelovati na nesvjesnoj osnovi. Radi se o tome da mi u prvom susretu s drugom
osobom uoimo i procjenimo neku njezinu pozitivnu osobinu na osn ov i koje pros uu je mo cjel oku pnu l inost. Tu se
ra di o tran sfe ru p ojed in e os obine n a miljenje o cjelokupnoj linosti.

Prosuivanje i procjenjivanje percipiranog

U procesu osposobljav an ja n ast av nika pos ebnim vjeba ma t re ba mo djel ov at i na razvoj s p o s o b n o s t i
p e r c i p i r a n j a , p r o s u i v a n j a i p r o c j e n j i v a n j a l i n o s t i u e n i k a . S p o s o b n o s t prosuivanja na
osnovi percipiranog ovisi i o kvaliteti osobine koja se procjenjuje. Vrlo lahko emo na osnovi onoga to zapaamo
procijeniti da li je netko uredan ili nije, meutim znatno e mo tee p rosud it i da li je net ko moral an il i nije.
Sp os obn os t pe rcipiran ja , pros uiv an ja i procjenjivanja splet je zapravo mentalnih sposobnosti, od kojih
inteligencija ima znaajnu ulogu. Prema tome, inteligentniji ljudi e biti sposobniji u ocjenjivanju linosti drugoga.
Tonost socijalne percepcije
N. L. Gage zaintrigiran razliitim odgovorima proveo je 1952. godine istraivanje, koje mu je pokazalo da zapravo postoje
dvije vrste tanosti u odnosu na socijalnu percepciju. Prva vrsta t a n o s t i o d n o s i s e n a o n o t o n a m z n a i
t o t o p e r c i p i r a m o . D r u g u v r s t u t a n o s t i s o c . percepcije Gage je povezao sa stupnjem koliko smo se
uivjeli u poloaj drugoga. Za n ast avn ika ako el i usposta viti usp je a n odn os s uenikom, va n o je d a li on
sv oju procjenu u e n i k a g r a d i n e s a m o n a o s n o v i o n o g a t o p e r c i p i r a , n e s a m o n a
o s n o v i k a k o o n t o percipirano doivljava, ve u prvom redu suivljavajui se s uenikom, donosei svoje procjene
na osnovi uenikovog a ne samo vlastitog doivljaja.
Emocionalni stavovi
Zauzimanje meusobnih stavova u odnosu znaajna je odrednica uspostavljanja interakcije. Pitanje stavova od posebnog
je znaenja za nastavnika, jer od kvalitete njegovih stavova ovisi i n j e g o v o p o n a a n j e p r e m a u e n i k u , k o j e
u t j e e r e c i p r o n o n a s t a v o v e u e n i k a p r e m a nastavniku.
Pojam i komponente stava
Dat o odreen je je da je to te nd en cija koja us mje ru je na e p ona !a nje. Prema tome , st av ov i su veoma
znaajni, jer su oni na neki nain pokretai naeg ponaanja i naeg djelovanja. Stav ka o sl oena p sihika poja va
povezan je sa sp oznajnom, emocion al nom i mot iv acijs kom s f e r o m l i n o s t i . S p o z n a j n i e l e m e n t i
s t a v a o d n o s e s e n a z n a n j e o n e e m u i l i n e k o m e , emocionalni na ono to osjeamo prema neemu ili
nekome, dok je motivacijski aspekt stava povezan s poticajem za ponaanje prema neemu ili nekome. Za konstitutivnu
odrednicu stava smatra se emocionalna komponenta. Emocionalna komponenta odreuje vrijednost, jainu i kvalitet stava,
te bitno utjee na motivacijsku komponentu odnosno na poticaj za ponaanje. P r e d r a s u d e k a o v r s t a s t a v o v a
u p r a v o s u k a r a k t e r i s t i n e p o t o m e t o k o d n j i h d o m i n i r a iskljuivo emocionalna komponenta.
Polariziranje i graduiranje emocija u stavu
Emocija se u stavu polarizira na dva osnovna pola: pozitivni i negativni. Kada se radi o stavu prema drugim ljudima,
graduiranje emocija, bilo na pozitivnom ili negativnom polu, ovisit e o t ome d a li se sta v prema drugome jav lja u
ra vn op ra vn om, p od re e nom il i nad re e nom poloaju. Ako su osobe u odnosu ravnopravne, a meu njima se javi
pozitivan emocionalan stav, to e rezultirati dopadanjem, naklonou i simpatijom. U sluaju da se radi o negativnom
emociona ln om st avu , a os obe su u od nosu rav noprav ne , tad a e se meu n jima p ojav it i nedopadanje,
nenaklonost i antipatija.
Simpa tija i an tipat ija su v an i dru t ve ni os je a ji koji s e oituju u e mocion al nim st avovima prema drugim
ljudima. Simpatija olakava uspostavljanje odnosa, omoguava spontanu i prirodnu interakciju i komunikaciju. Antipatija,
naprotiv, predstavlja konicu u uspostavljanju odnosa, te oteava interakciju i komunikaciju meu ljudima.
Stavovi nastavnika
Kva litet a od nosa izmeu nas tav nika i uen ika u vel ikoj mje ri e ovis it i o kva litet i op e g e mocion al nog
sta va na kojem se taj odn os zas niva. Ne moe mo zamis liti n ast av nika niti jednog odgajatelja u najirem
smislu rijei koji u sebi gaji negativnu emociju prema ue nicima odn os no odgajan icima. Ople me njen i osjeaji
koji e biti os nova e mocion al nim stavovima prema tome su bitna komponenta odgojnog djelovanja. Nema loih
uenika. Sve to je loe, negativno, neprihvatljivo, po prirodi stvari izaziva u ovjeku negativne emocije i adekvatno tome
negativne emocionalne stavove.
Empatija
Empatija je sposobnost koja se sve vie povezuje s meusobnim razumijevanjem i humanim me ul ju ds kim odn os om.
Te rmin empat hy dolazi od grkih rijei e mp as o i pa the t o bi otprilike znailo utkivati se u doivljaj
drugog. Empatija je uivljavanje, akt projiciranja s a m o g s e b e u n e i j i p o l o a j , o b l i k i d e n t i f i c i r a n j a s

n e k i m . C a r k h u f f d a j e s l i k o v i t o objanjenje za empatiju, da je to zavlaenje pod tuu kou koje nam

omoguuje da sagledamo s v i j e t o i m a d r u g e o s o b e . U o d r e e n j u e m p a t i j e n a g l a a v a s e v e z a
koja se ostvaruje na kognitivnom planu, koja nam pomae da shvatimo emocionalno
s t a n j e d r u g o g , a l i b e z emocionalne identifikacije. Jednostavno moemo rei da je empatija spoznajnoemocionalna sposobnost uivljavanja u poloaj druge osobe i sagledavanje svijeta njezinim oima.
Komponente empatije
Da bi sp ozna jn e kogn it iv ne komp on en te e mpa tije ima le pozitiva n p re dzna k, mora ju biti u s k l a e n e s
emocionalnim
odnosno
afektivnim
komponentama,
takoer
s
p o z i t i v n i m predznakom.
Komponente empatije su:
Kognitivno intelektualne:
promatranje druge osobe s njezine take gledita
preuzimanje uloge druge osobe u odreenoj socijalnoj situaciji.
Afektivne-emocionalne:
osjetljivost prema osjeajima druge osobe
sposobnost suosjeanja (sudjelovanje u osjeajima drugog).
Teorije empatije
Psiholoki usmjerena teorija polazi od toga da je za razvoj empatije bitna koncepcija vlastitog j a k o j u s v a k a
o s o b a i m a o s e b i . K o n c e p c i j a v l a s t i t o g j a u k l j u u j e s p o s o b n o s t samopromatranja,
zauzimanja distance u odnosu na sebe i svoje ponaanje i formiranje pojma o sebi.
Socioloki usmjerena teorija ne negira potrebu da je za razvoj empatije potrebna koncepcija o vl ast it om ja, da je
pot re ban os je a j vla stitog id en titet a, al i vi e ulazi u proces ra zv oja te sposobnosti. Tako izmeu ostalog
naglaava da se empatija razvija u komunikaciji s drugima, u preuzimanju razliitih socijalnih uloga.
Vanost empatije u odgoju
Ogleda se kroz:
otkrivanje osjeanja koja prate pona anje,
prihvaanje osobe onakve kakva jeste,
otkrivanje emocionalno-motivacijskih faktora,
shvaanje odgajanika u njegovu totalitetu,
biranje adekvatnih odgojnih sredstava i postupaka,
prilagoavanje komunikacije uenicima,
uspje nost odgojnog djelovanja.
INTERAKCIJA I KOMUNIKACIJA U ODGOJU
Odgojno djelovanje u meuljudskom odnosu ne moe se odvijati ako meu sudionicima tog odnosa nema interakcije koja se
najee uspostavlja komunikacijom. Zapravo e uspjenost odgojn og djel ov anja u najve oj mjeri ovisit i o
kv al it eti in terakcije i stup an ju in te ra kcijs ke povezanosti u komunikaciji.
Pojam interakcijske komunikacije
Nikola Rot definira interakciju kao aktualan odnos izmeu dvije ili vi!e jedinki pri kome jedna jedinka utjee na
ponaanje druge. Meuljudskog odnosa nema bez minimalne int erakcije. Pod p ojmom in terakcija
podrazumijev amo meu sobn o djel ov an je lju di koji jedan prema drugome zauzimaju stavove i koji sebi obostrano
odreuju ponaanje. Za s a g l e d a v a n j e
komunikacije
u
odgojnom
procesu
moemo
p r i h v a t i t i d e f i n i c i j u d a j e komunikacija proces stvaranja znaenja izmeu dvije ili vie osoba.
U komu nika cijskom odn osu ima mo os obu koja al je p oruku odn os no inf orma ciju , i osobu koja tu poru ku
odnosn o in formaciju prima. Ako je prijen os poruke je dn os mje ra n, t j. p oruka tee s amo u jednom
smje ru , ta da ta j proces zov emo in formiran je m. Ako p oruka tee u oba smijera, onda taj proces zovemo
komuniciranjem.
Oblici komunikacije
Pos toje ra zl iit i krit eriji prema kojima moemo dije liti obl ike komun ikacije. Pre ma broju o s o b a i
n a i n u k o m u n i c i r a n j a m o e m o r a z l i k o v a t i : k o m u n i k a c i j u i z m e u d v i j e o s o b e , komunikaciju u
maloj grupi, organiziranu komunikaciju, javnu komunikaciju i komunikaciju masmedijem.

naje i oblik komunikacije jeste komunikacija izmeu dvije osobe

( d i j a d i k a k o m u n i k a c i j a ) . T o j e u j e d n o i o s n o v n a j e d n i c a l j u d s k e komunikacije.
Komunikacija izmeu dvije osobe neposredan je oblik k o m u n i c i r a n j a , a p r o v o d i s e l i c e m u
l i c e i u n j e m u s e s l u i m o verbalnim i neverbalnim podraajima.
k o m u n i k a c i j a u m a l o j g r u p i p o s e b a n j e o b l i k k o m u n i c i r a n j a k o j i s e provodi
izmeu tri ili ne!to vie osoba koje pripadaju grupi ili su s njom identificirane.
javna se komunikacija provodi na javnim mjestima. Ima izriito
drutveni karakter. Unaprijed je planirana, te ima predvien dnevni red i norme ponaanja.
o r g a n i z i r a n u k o m u n i k a c i j u o p i s a o j e G o l d h a b e r k a o b u j i c u p o r u k a unutar
mree meusobno ovisnih odnosa.
k o m u n i k a c i j a
s r e d s t v i m a
j a v n o g
i n f o r m i r a n j a
j e
p o s e b n a
v r s t a s ocija ln e komunikacije u kojoj je p ovrat na in formacija ogra n ien a i nije tako potpuna
kao u komunikaciji licem u lice.

Teorija komunikacije P. Watzlawicka

U svojoj teoriji komun ika cije Wat zl aw ick p roma tra ov je ka u od nosu prema drugima , kao neto to nema
svoj smisao u sebi nego tek u interakciji, meudjelovanju, u odnosu s drugim. P r v a k a r a k t e r i s t i k a t e t e o r i j e
je da ovjeka promatra u odnosu s drugima, u interakciji s drugima. Druga
k a r a k t e r i s t i k a t e t e o r i j e j e s t e d a m e u l j u d s k i o d n o s p r o u a v a u i z m j e n i inf orma cije.
Tre a ka ra kt erist ika teorije komu nika cije je ste pojam povrat ne in formacije. et vrta ka ra kt eris tika
teorije komun ikacije Wat zl awicka gov ori o meu sobn om ut jecan ju osoba koje su u odnosu. Peta
karakteristika teorije komunikacije jeste injenica da smo samo d j e l o m i n o s v j e s n i p r a v i l a k o j a v l a d a j u
na im pona anjem. esta karakteristika teorije komunikacije je nova dimenzija pojma
s i m p t o m a . S i m p t o m s e p r o m a t r a k a o p r a v i l o int erpe rs on al ne igre obaju pa rt ne ra , a ne ka o
va njska poja vna n orma ne rije en og konfl ikta izmeu hipotetskih intrapsihikih snaga.
Uz obja njen je ka ra kt erist ika komun ikacije Wat zl awick je p ost av io pet os novn ih aksioma komunikacije:
p r v i
a k s i o m
g l a s i
d a
n i j e
m o g u e
n e
k
k o m u n i c i r a t i ,
d r u g i
a k s i o m
g l a s i
d a
s v a k a
k o m u n i k a c i j a
i m a
s a d r a j n i
a s p e k t i a s p e k t odnosa,
t r e i
a k s i o m
g l a s i
d a
j e
p r i r o d a
o d n o s a
u v j e t o v a n a
s l i j e d o m
komunikacijskih tokova,
p r e m a
e t v r t o m
a k s i o m u
l j u d s k a
k o m u n i k a c i j a
s l u i
d i g i t a l n i m
i
analognim modalitetitma.
Zapravo naa komunikacija stalno tee na dvije razine, n a d v a k o l o s i j e k a . J e d a n j e v e r b a l a n
= d i g i t a l a n , a d r u g i j e n e v e r b a l a n = an alogan. V erba ln im = digita ln im dijel om
komu nika cije prete n o p re nosimo sadraje, a neverbalnim = analognim odreujemo i izraavamo na odnos
prema drugome.
P e t i
a k s i o m
g l a s i
d a
j e
t o k
m e u l j u d s k i h
o d n o s a
i l i
s i m e t r i a n
i l i
komp le me nta ra n. U sime trin im
od nosima te i se za slin o u , a izbjegav a se razliitost, dok se komplementarni odnosi dopunjavaju
razliitostima.
Neverbalna i verbalna komunikacija
Naa komunikacija stalno tee na dvije razine. Jedna je verbalna a druga neverbalna. Verbalna i l i , k a k o j e
W a t z l a w i c k n a z i v a , d i g i t a l n a k o m u n i k a c i j a p r i k l a d n i j a j e k a d a s e g o v o r i o objektima, drugim
ljudima, dok je neverbalna odnosno analogna komunikacija prikladnija za izraavanje emocija i drugih aspekata neposredne
interakcije. Verbalna komunikacija je vie pod kontrolom svijesti nego neverbalna. Neverbalni su znakovi pod kontrolom
niih centara i vie su pod uticajem nesvjesnog dijela nae linosti. Verbalna komunikacija se slui govorom, jezik je
najznaajniji ljudski komunikacijski sistem. Verbalnom komunikacijom moemo informirati druge o naim subjektivnim
stanjima i o naim idejama. Verbalna komunikacija pod naom je svjesnom kontrolom.
Elementi neverbalne komunikacije
U verbal nom komun icira n ju va n a je boja gla sa , int ona cija, da kl e razn i pa ra lin gv ist iki e l e m e n t i
govora.
Neverbalni
komunikcaijski
znakovi
dijele
se
na
pralingvistike
i ekstralingvistike. Paralingvistikim znakovima mogu se smatrati:
svi popratni glasovi i umovi koje ujemo uz izgovor glasova i rijei,
otvorenije ili zatvorenije izgovaranje vokala,
karakteristike u brzini i intenzitetu izgovaranja u emocionalnom stanju,

intonacija izgovaranja reenice,

naglaavanje pojedinih rijei u reenici,
due ili krae pauze meu rijeima.
Drugu grupu n eve rba ln ih zn akov a ine ekstral in gv is tiki zn akov i, a dije le s e u kin ezike i proksemike
znakove. Kineziki se znakovi odnose na razne vrste pokreta tijela. Proksemiki znakovi poivaju na udaljenosti i na
prostornim odnosima meu uesnicima u komunikaciji. To su: f izika bl izina , p rost orn i ra sp ored ue sn ika u
komu nika ciji i te ritorija ln o pona an je koje se odn os i na d ran je i postup ke kojima jed na osoba sta vl ja
do zna nja drugima svoje pravo na odreeni prostor.
M. Argyle navodi pet razloga za koritenje neverbalne komunikacije:
1.
Neverbalnim znakovima je ponekad mogue bolje izraziti neku pojavu nego verbalnim,
2. neverbalno izraavanje je esto snanije sredstvo izraavanja,
3. neverbalni znakovi manje su kontrolirani, pa otvorenije govore o osobi koja ih manifestuje,
4. neverbalni znakovi omoguavaju da se stavovi ne izraze tako eksplicitno kao kada ih izriemo rijeima,
5. neverbalna komunikacija osim verbalne predstavlja jo jedan dopunski kanal uzajamnog informiranja.
Interakcijska povezanost u komunikaciji
Od ra zine unut ra !n je pove zan os ti me u os obama koje komu nicira ju za visi stu pan j njihove interakcijske
povezanosti. Za odgojni proces, u kojem se ne prenose samo informacije, nego se vri i meusobno utjecanje, veoma je
vano na kojem se stupnju interakcijske povezanosti komun icira. Na st upn ju n a kojem jes mo u in te ra kciji ra ste
na a s posobn os t d a utjeemo n a druge i da prihvaamo njihove utjecaje, a to je za odgojno djelovanje od presudne
vanosti. Stupanj interakcije s osobama iz okoline utjecat e na razvijanje djetetovih komunikacijskih sp os obn os ti,
koje e sa svoje st ra ne prid on ije ti int enziv n ijoj socija ln oj int erakciji. t o s e k o m u n i k a c i j a u
p r o c e s u o d g o j n o g d j e l o v a n j a p r o v o d i n a v i e m s t u p n j u i n t e r a k c i j s k e povezanosti, i odgojno e
djelovanje biti uspjenije. Kada nastavnik uspostavlja komunikaciju t a k o d a p o s t a v l j a p i t a n j a , a u e n i c i
o d g o v a r a j u , r a d i s e o a k c i j s k o - r e a k c i j s k o m s t u p n j u in te ra kcijs ke pov ezan ost i. Ta j stup an j
in te ra kcijs ke pov ezan ost i ne u kljuuje dina miku meu sobn u ov is nost izmeu pitan ja i od gov ora ,
odnosn o izme u osoba koje meus obno komuniciraju.
Vii stupanj od akcijsko-reakcijskog komuniciranja jeste empatijsko komuniciranje. Na tom stupnju barem jedna od osoba
koje meusobno komuniciraju mora empatijski komunicirati s drugima. U od gojno-obra zovn om p roce su t o je
na sta vnik, koji p ozna vajui s voje uen ike empatijski prilagoava nain komuniciranja njima.
Na stupnju akcijsko-reakcijskog komuniciranja moemo govoriti o obrazovnom djelovanju, o prenoenju informacija, koje
moe biti vie ili manje uspjeno, ali na tom stupnju nemamo meusobnog ut je ca ja , te ne moemo govoriti o
usp je nijem od gojn om d je lovan ju. Te k na stu pnju emp at ijskog komun iciran ja s ma tramo d a moemo
govoriti o mogu n os ti od gojn og djelovanja.
Ka da osobe koje su u od nosu e mp atijs ki me us obn o komun iciraju, ta da s e moe ostv arit i na jv i i
stup an j in te ra kcijs ke pov ezan ost i u komun ika ciji. Na tom stup nju komun iciran ja ostvaruje se zapravo ideal
ljudske komunikacije, a to je dijalog. Dijaloga u komunikaciji nema bez meusobnog empatijskog komuniciranja. Tek na tom
stupnju interakcijske povezanosti u komunikaciji moemo oekivati meuzavisnost utjecanja i uspjenije djelovanje.
Interakcija u komunikaciji moe biti na razliitim stepenima. Najnii stepen je fizika povezanost, zatim dolazi akcijskoreakcijska, pa empatijska povezanost, a najvii stupanj je dijalog.
Uspjena odgojna komunikacija
Dobar meuljudski odnos nije onaj koji je li en konfliktnih situacija, nego onaj koji
konfliktne situacije rjeava na adekvatan nain i zapravo osposobljava uenika za rjeavanje konf likt nih situa cija u
ivotu. Re zul tat (kara kt eris tike) usp je n e komunikacije : jav lja s e razumijevanje, zadovoljstvo, utjecaj na
stavove, oplemenjivanje odnosa i izazivanje akcije.
r a z u m i j e v a n j e , k a o p r v a p o s l j e d i c a u s p j e n e k o m u n i k a c i j e , o d n o s i s e ponajprije na
tanost primanja sadraja, poruke, informacije.
Z a d o v o l j s t v o
s e
o d n o s i
n a
o n o
t o
l i n o s t i
k o j e
k o m u n i c i r a j u emocionalno doivljavaju, na ono to pritom osjeaju.
A k o i z o s t a n e k a r i k a z a d o v o l j s t v a u l a n c u m e u s o b n e k o m u n i k a c i j e , izostat e ona
potrebna spona izmeu sadraja i djelovanja na stavove k a o i o p l e m e n j i v a n j e o d n o s a . U t j e c a j n a
s t a v o v e i o p l e m e n i v a n j e odnosa u procesu komunikacije moi e se postii uz uvjet da postoje pozitivni
osjeaji, meusobna naklonost, jer u protivnom - u sluaju pojave negativnih osjeaja i nenaklonosti stvara se
jaz koji se teko m o e p r e b r o d i t i . T a j j a z u t j e e n a p r e n o e n j e i p r i m a n j e p o r u k e ,
informacija, odnosno na sadrajni aspekt komunikacije.
Izazivanje aktivnosti u ljudskoj komunikaciji najtei je zadatak, a
u nastavi najvaniji. Uenja nema bez vlastite aktivnosti uenika i zato je motivacija uenika vaan djelokrug
rada nastavnika.

Igranje uloga
Igranje uloga je interakcija u kojoj najmanje dva partnera komunikativno djeluju. Osnovni cilj igran ja uloga jes te
sa vla da va nje odreen ih rea ln ih s it uacija , os vje t av anje razl iitih uloga i ponaanja u njima, posebno
osposobljavanje za savladavanje konflikata u meuljudskom o d n o s u . K a o m e t o d a o d g o j a m o e s e , n a
a d e k v a t a n n a i n , k o r i s t i t i o d n a j r a n i j i h d a n a kolovanja. Uglavnom razlikuju se tri etape odnosno faze
igranja uloga:
1.
faza il i et apa mot iv acije - u n joj n aje e nast av nik oda be re situa ciju koju obrazloi uenicima
ili studentima.
2. f a z a a k c i j e o d n o s n o i g r a n j a u l o g a - u n j o j p r v o n a s t a v n i k p o d i j e l i u l o g e , p r i
e m u inicijativu studenata takoer treba respektirati.
3. f a z a a n a l i z e , r a z m i l j a n j a i z a k l j u a k a - u n j o j s e d i s k u t i r a o o d i g r a n o j
s i t u a c i j i , rjeenom problemu ili konfliktu.
INTERAKCIJA I KOMUNIKACIJA U RAZREDU
Razred je ona jedinica institucionaliziranog odgojnog djelovanja gdje se to djelovanje
najintenzivnije odvija.
Socioemocionalna klima u razredu
Pod e mociona ln om klimom ra zu mijev amo afe kt iv an ton u odn os ima izmeu na sta vnika i u e n i k a , k a o i
u o d n o s i m a m e u s a m i m u e n i c i m a i m e u s a m i m n a s t a v n i c i m a , a k o j i j e posljedica
uspostvaljenih interakcija. Anderson razlikuje dva oblika nastvanikova ponaanja prema uenicima, koja su posve suprotna
i koja se rijetko javljaju u istom obliku: dominantno i integrativno.
Bit ne ka ra kte rist ike d omin an tn og pona an ja n ast avn ika jesu d a gu i i frust ira ind ividu al ne razlike i ne
doputa slobodan razvoj uenikove linosti.
Integrativno ponaanje nastavnika, je izraz demokratskih procesa u grupi. Takvo ponaanje s t v a r a p o v o l j n e
m o g u n o s t i z a r a s t i r a z v o j s v a k o g u e n i k a b e z o b z i r a n a n j e g o v e individualne
sposobnosti.
Autoritativan nastavnik sputava i gui svaku aktivnost uenika za koju smatra da je prela okvire njegovih sugestija i
zahtjeva. Sredi!te svih aktivnosti je nastavnik.
Demokratski stil voenja oituje se u spremnosti nastavnika da dovede uenike do aktivnog rada i suradnje. Demokratska
klima osigurava povoljne uvjete za uenje, za razliku od klime u kojoj vlada autoritativan stav.
Flanders na temelju svojih prouavanja tehnikom analize interakcija podijelio je nastavnike na indirektne i direktne,
ovisno o kvaliteti uticaja na uenike, a definira ih u terminima verbalnog ponaanja.
Direktan se uticaj, prema mi ljenju Flandersa, sastoji od nastavnikova obja njavanja,
izno enja
vlastitog
mi ljenja,
upravljanja
uenikovom
aktivno u,
kritiziranja
n j e g o v a ponaanja ili opravdavanja vlastitog autoriteta, odnosno od upotrebe tog autoriteta.
Indirektnim utjecajem nastvanik potie uenike da daju svije miljenje, da iznose ideje, koristi njihove ideje i
pro iru je ih, hva li i ohrabruje uenikov o su djel ova nje u rad u, osv je tljav a i respektira osjeaje uenika.
Stil ponaanja nastavnika i njegovi oblici utjecaja na uenike primaran su faktor za stvaranje socioemocionalne klime
nastavnog procesa, dok je stav grupe, kako su istraivanja pokazala, s e k u n d a r n e v a n o s t i . S v o s j s t v a
u s p j e n o g n a s t a v n i k a s u : f l e k s i b i l n o s t , e m p a t i n o s t , personaliziran stil, kreativnost, komunikativnost,
strunost, svjesnost, odgovornost, osjetljivost, leernost i smisao za humor.
Openito se smatra da nastavnikova linost u veoj mjeri odreuje socioemocionalnu klimu odgojno-obrazovnog procesa
nego njegove pedagoke i metodike mjere.
Osobine nastavnikove linosti i kvalitete njegova rada koje u veoj mjeri utjeu na stvaranje klime u kojoj se odvija
uenje koje dovodi do unutarnjih promjena. To su:
1.
S u o a v a n j e s p r o b l e m o m . T o z n a i d a n a s t a v n i k n e t r a i
o d u e n i k a s a m o memoriran je , v e da st va ra pot icajnu klimu - suoa va jui u en ika
s proble mom u kojoj se uenje koje dovodi do promjena moe odvijati.
2. kongrue ntn ost na sta vn ika. To zna i d a je na sta vn ik jed in st ven a, in te griran a, ist in ska osoba, bez
maske i fasade.
3. Be zu vjetn a naklonost. To zna i da postoji na kl on os t koja n ije n iim uv je tovan a, n ije zasnovana
na vrednovanju, a koja stvara klimu sigurnosti.
4. E m p a t i k o r a z u m i j e v a n j e . T o z n a i r a z u m j e t i u e n i k a s n j e g o v e t a k e g l e d i t a ,
t o uvjetuje da nastavnik prihvati uenika takvog kakav on jeste.
5. Doivl ja j uen ika. Nije d ov ol jn o da n ast avn ik udovoljav a ov im za ht je vima , p otre bn o je da ga
uenici kao takvog i doive.
Stavovi nastavnika i interakcija u razredu

Nastavu moemo sagledati kao problem interpersonalnih odnosa izmeu nastavnika i uenika. Jedan od bitnih uvjeta da se
to postigne jeste kvaliteta interpersonalnog odnosa nastavnik - u en ik u kojem e i n ast av nik i u en ik djel ov ati
ka o je dins tv ena cje lovita l inost , u koje m poloaj subjekta nee pripadati iskljuivo nastavniku, a poloaj objekta
iskljuivo ueniku. Suvremeni pristup locira odgoj i obrazovanje u dinamian i sloen interakcijski odnos izmeu
nastavnika i uenika, u kojem treba da se izmjenjuje pozicija subjekta i objekta u odnosu.
Socijalna reverzibilnost u razrednoj komunikaciji
U ra zrednoj komun ikaciji zna a jn a je ul oga n ast avn ika , i t o kao uzora u en iku , je r uen ik oponaajui
nastavnika usvaja interakcijske i komunikacijske modele ponaanja. Nastavnik bi toga trebao biti svjestan, i zato bi
trebao primjenjivati takve oblike ponaanja koje bi uenik mogao neposredno oponaati i na taj nain usvajati pozitivne
modele socijalnog ophoenja. Smatra se da su socijalno reverzibilne one izjave, govor i ponaanje nastavnika, koji su takvi
da se u en ik moe ist im rije ima i nainom obrat it i nas tav niku a d a p ritom n e kr i prav il a pristojnosti,
taktinosti i potovanja, koja su uobiajena pri obraanju nastavniku. Nasuprot t ome, s ocijal na irev rzibiln os t
ukl ju u je sve one izjav e i postup ke nas tav nika kojima se on obraa ueniku, ali bi smatrao da bi takvo
ponaanje uenika prema njemu izlazilo iz okvira pristojnosti, taktinosti i potovanja.
Socija ln a rev erzibiln os t jav it e se kao posl je dica usp os tav ljen og human og odn os a izmeu nastavnika i
uenika, ali isto tako pridonosi oplemenjivanju tog odnosa i njegovoj jo veoj humanizaciji. Socijalna reverzibilnost ne bi
smjela biti nakalemljena na ponaanje nastavnika, ona mora p roizila zit i iz njegov e ope ku ltu re i zraiti iz
njegov e lin os ti koja je p roe ta kul turnim st il om op hoe nja. P re ma tome, lin os t n ast av nika je bit an
predu vjet human e i kulturne komunikacije u razredu u kojoj e se reverzibilnost - ne samo u izjavama nastavnika nego
u njegovom cjelokupnom ponaanju - pojaviti prirodno i spontano.
RAZREDNIK KAO ODGAJATELJ
Linost razrednika kao odgajatelja
Ul oga ra zred nika je p rima rn o od gojn e prirode. Za uspje no obav ljan je ul oge ra zred nika odluujua je
kvaliteta njegove linosti, ne samo njegovo znanje o tome to treba raditi, ve uz t o on e osobin e, sv ojst va i
sposobnost i koje e za prav o omogu iti da to zna nje doe d o izra a ja. Linost i razred nika su: odgojn a
uloga (p rima rn o), stav p re ma ul ozi razred nika , z a i n t e r e s i s a r n o s t z a r a z r e d i p o j e d i n c e ,
s p o s o b n o s t s o c i j a l n o g p e r c i p i r a n j a , s p o s o b n o s t procjenjivanja, empatinost, razumijevanje uenika,
komunikativnost, fleksibilnost, objektivn os t, p ra ve dn ost , dosl je dn ost , st ru n ost , ped ago ko-p siholo ka
os posobl je nost , usklaenost nastavnik-razrednik.
Podruja odgojnog djelovanja razrednika
Podruja i oblici rada razrednika u kojima dolazi do izraaja suradnja: suradnja s uenicima, suradnja s roditeljima, te
suradnja s nastavnicima razrednog i nastavnikog vijea, suradnja sa kolskim pedagogom i direktorom kole.
Suradnja s razrednim kolektivom i sat razredne zajednice
Osnovni zadatak razrednika kao odgajatelja ostvaruje se u suradnji s razrednim kolektivom i na satu razredne zajednice.
Dok je u nastavi svog nastavnog predmeta nastavnik ogranien nastavnim programom koji ga sputava da uenike jae
angaira i na planu realizacije sadraja, dotle razrednik u okviru sata razredne zajednice ima daleko vee mogu&nosti. On
u suradnji s uenicima zajedniki planira i programira rad sata razredne zajednice i cjelokupne aktivnosti razrednog
kolektiva. Sat razredne zajednice i ostali oblici suradnje s razrednikom veoma su pogodni za razvoj linosti uenika,
posebno za razvoj nekih sposobnosti kao to su empatinost, komunikativnost, drueljubivost itd.
Rad razrednika s pojedinim uenikom
Neosporno je da je rad razrednika s itavim razredom i njegovo odgojno djelovanje na formiranje razrednog kolektiva
veoma znaajno. Meutim, da bi taj rad bio uspjean, odnosno da bi razrednik uspio formirati zdrav razredni kolektiv,
potrebno je da i svaki pojedini uenik u tom kolektivu bude zdrava linost. Razrednik se svakim danom sve vie susree s
razliitim oblicima neprilagoenog ponaanja, s uenicima koji imaju tekoe u uenju i ponaanju, s ue nicima koji su
emociona ln o o te en i, te ra zn im obl icima de vija cija mla dih. Ra zre dn ik ite ka ko mora oslu kiv at i
ue nika i s re dinu. O n mora zna ti p rod rijet i isp od onog v id nog i o ue nikovu p on a a nju prosu iva ti ne
sa mo na osn ov i simp toma , v e treba biti s posoba n d a pronikne u uzroke, kako bi ga bolje razumio; jednom
rijeju - mora biti empatian. Svoja n a s t o j a n j a r a z r e d n i k a d a o d g o j n o u t j e e n a r a z r e d n i k o l e k t i v
ostat e bezuspje na ako u njegovu razredu postoje uenici s problemima, oni kojima
treba pomo da se ukljue u razredni kolektiv. Zato je individualni rad razrednika s
p o j e d i n i m u e n i k o m z n a a j n a pretpostavka njegovog odgojnog djelovanja na razredni kolektiv.

Suradnja razrednika s roditeljima

Su ra dn ja razre dn ika s rod ite ljima zn aajno je podruje n je gova djel ov an ja. Ov u surad nju razumijevamo
kao zajedniku aktivnost usmjerenu ostvarenju jednog cilja. Zajedniki cilj koji motivira aktivnosti razrednika i roditelja
jeste odgoj mlade linosti. Odgoj u koli treba biti samo nadopuna, a nikako nadomjestak obiteljskog odgoja. kola mora
pomoi roditeljima u njihov im od gojnim n ast ojan jima, a da bi t o mogl a, mora pozna vat i obit el js ke p ril ike
sv ojih ue nika. Surad nju moemo sa gl ed ati n a op e m pl anu !kol e, al i se ona ip ak na jkon kre tnije
ost va ru je n a re la ciji rod ite lj - razred nik. Ra zre dn ik je gla vn i n os il ac su ra dn je s rodite ljima.
Specifinosti razredne i predmetne nastave odraavaju se i na suradnji. Razrednik u sistemu razredne nastave znatno
bolje poznaje svoje uenike i njihovu linost doivljava cjelovitije. U s is te mu p re dmetn e na sta ve sva ki n ast avn ik
upozn aje ue nika s a spe kta s vog n ast avn og predmeta, ocjenjujui ga i vrednujui ga prema znanju, zalaganju i
postignutim rezultatima u njegovom predmetu. Viestruki su zadaci koji se postavljaju pred suradnju roditeljskog doma i
kole. Uglavnom mogu se podijeliti u tri grupe, i to:
peago ko obrazovanje i podizanje pedago ke kulture roditelja,
koordiniranje i usklaivanje odgojnog djelovanja obitelji i kole,
kompenziranje odnosno nadoknaivanje deficijentnog odgojnog
djelovanja obitelji.
Najei oblik suradnje s roditeljima je individualni razgovor, informativni ili savjetodavni, informativni razgovor koristi
razrednik da obavijesti roditelje o uspjehu, ponaanju i ostalim osobin ama ue nika. Sav jet od avn i ra zgovor, ima
za cilj razma tran je odreen og p roble ma i nal aen je ade kv atn og odgojn og rje en ja. Gla vn i obl ik
suradnje s rod it el jima na je e se provodi u obliku roditeljskih sastanaka. Koliko e se sastanaka odrati tokom
kolske godine ovisi o potrebama i problemima razreda.
Saradnja s direktorom i pedagogom/psihologom
O usp ost av ljen oj surad nji d ire kt ora sa s va kim ra zre dn ikom ov is it e re al izacija odgojn og plana kole u
cjelini, a posebno ostvarivanje zadataka suradnje s roditeljima. Suradnja razrednika i direktora ostvaruje se raznolikim
oblicima rada od kojih se izdvaja nastavniko vijee, razredno vijee, roditeljski sastanci i sat razredne zajednice.
Posebnu ulogu imao bi d ire kt or pri st va ra nju prvog kon takta razre dn ika s u en icima i rod itel jima, i to n a
poet ku kolovanja, zatim kod prijelaza u peti razred i na poetku srednje kole.
kols ki pe da gog/p sihol og surad nik je ra zre dn iku u nep os re dn om os tva riv an ju od gojnih zada ta ka , pa i
na pl anu su ra dn je s rod itel jima. St ru n a pomo ped agoga /p sihol oga d ol azi na roito d o izraaja u
rje av an ju in div id ua ln ih p robl ema ue nika i rod it el ja , p rip re ma nju i odra va nju rod it el js kih
sa sta naka, koji ima ju za cilj ped ago ko obrazov an je rodite lja, te u strunom voenju aktiva razrednika.
Posebno je znaajan odgojni rad u razrednim vijeima. Razredna vijea u razrednoj nastavi obuhvaaju sve nastavnike
odjeljenja istog razreda, ili pak nastavnike niih razreda. U tim vijeima koordinira odgojni rad i rjeavaju se odgojni
problemi, te zajedniki planira suradnja s roditeljima.