SVETA TEREZIJA OD DJETETA ISUSA

POVIJEST JEDNE DUE

(Rukopisi A, B, C)
5. izdanje
ZAGREB 1984
PREDGOVOR

"Nita nije tako tajanstveno kao one tajne pripreme koje ekaju ovjeka na pragu svakoga
ivota. Sve je dovreno prije nae dvanaeste godine."
to se tie svete Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, kod nje je sve bilo dovreno tek 30.
rujna 1879. godine kad je izdahnula u bolesnikoj sobi Karmela u Lisieuxu, podrovana
suicom, u dobi od dvadeset i etiri godine i devet mjeseci.

Meutim, njezin je suvremenik Peguy govorio i za nju, jer je istina da se sudbina ukorjenjuje
u jednu zemlju, razdoblje, obitelj, da je dunik nasljea, povijesti. Nitko nije otok. Terezija
nije sila s neba kao aneo; roena je u zemlji normandijskoj, ovisna o svojim precima i
svome kraju.
Prije nego to je cijeli svijet slavio svetu Tereziju iz Lisieuxa i njezin put djetinjstva, postojalo
je jedno dijete: Terezija Martin, iz Alencona.
Ona je doista tajanstveni plod onih tajnih priprema. Da je svaki od njezinih roditelja slijedio
sklonost svoga srca, "najvea svetica modernih vremena" ne bi nikad ugledala svjetlo dana.
***
Louis Martin, dijete vojnike obitelji, roen u Bordeauxu 22. kolovoza 1823, poznavao je
ivot vojnikih logora i bio odgojen u uspomenama na Napoleonove podvige, iako se njegov
otac pridruio kraljevskoj vojsci za vrijeme vladavine od Sto dana. Kapetan za vrijeme
Obnove, budui Terezijin djed povukao se u mirovinu u Alencon 1830. godine.
Njegov sin Louis, uredan, toan, povuenog i zamiljenog temperamenta, izuio je urarski
obrt, obrt strpljivosti i tonosti. U dvadeset i drugoj godini pomilja na jo samotniji ivot pa
se javlja za pripravnika u samostanu Velikog Svetog Bernarda. Budui da nije znao latinski,
bio je odbijen. Nakon stanovitog boravka u Parizu nastani se kao urar u Alenconu i ivi sa
svojim roditeljima u ulici Pont-Neuf, provodei kroz osam godina gotovo samostanski ivot,
ispunjen radom, molitvom, itanjem, ribolovom - njegova omiljena razonoda - i
posjeivanjem prijatelja u katolikom klubu.
Alencon, glavni grad pokrajine Orne, imao je onda 13.600 stanovnika. Taj miran gradi
savreno je odgovarao ovom tihom ovjeku, a na glasu je jedino po svojim ipkaricama koje
izvoze uvene alenconske ipke po cijeloj Francuskoj, a napose u Pariz, gdje buna rasko
skriva krhkost Carstva.
Zelija Guerin roena je 23. prosinca 1831. u obitelji seljakog podrijetla. I ona ivi u
ratnikim uspomenama, budui da joj je otac sudjelovao u bitci kad Wagrama, i zavrio
karijeru u andarmeriji. Godine 1844. povlai se u Alencon, u ulicu Saint-Blaise broj 36,
nasuprot opinskoj zgradi.
Odgojena od tog silovitog oca i majke koja je nije voljela, Zelija e jednoga dana pisati svome
bratu: "Moje djetinjstvo, moja mladost bili su alosni kao mrtvaki pokrov, jer, dok je tebe
majka mazila, prema meni, ti zna, bila je veoma stroga; premda tako dobra, prema meni nije
ima razumijevanja; zbog toga sam mnogo trpjela u srcu. (Obiteljska pisma, 7.11. 1865) Ona
e svoju naklonost pokazivati prema tom bratu Izidoru, studentu farmacije, i prema svojoj
sestri Elizi, svojoj pouzdanici, koja e kasnije stupiti u samostan od Pohoenja u Le Mansu
pod imenom sestra Marija Dositeja. S njima e se dopisivati sve do svoje smrti i u pismima
otkriti svoj nemirni temperament, esto alostan, ali i svoju ivu narav, revnost u poslu,
postojanu vjeru, zdrav razum, pa i duhovitost.
Kao Louis Martin i ona pomilja na redovniki ivot. Kao i on, i ona e doivjeti odluno
odbijanje kad bude molila da je prime sestre u gradskoj bolnici u Alenconu. Onda se dala na
proizvodnju alenconskih ipaka i otvorila "ured" na svoj raun, potpomognuta od svoje sestre:
kao sposobna radnica, potpuno e uspjeti.

***
Dvoje iskljuenih od redovnikog ivota, urar u trideset petoj i ipkarica u dvadeset sedmoj
godini, sreli su se i poslije kratkih zaruka vjenali u crkvi Nae Gospe 13. srpnja 1858.
Nastanili su se u ulici Pont-Neuf i ivjeli najprije deset mjeseci - na Louisov prijedlog, ali
zajednikim pristankom - kao brat i sestra. Posredovanjem jednog ispovjednika promijenili su
prvotnu odluku tako da se iz tog braka rodilo devetero djece od 1860. do 1873. "to se mene
tie, jako volim djecu, rodila sam se da ih imam, ali e i tome uskoro biti kraj. Imat u
etrdeset i jednu godinu dvadeset i treeg ovog mjeseca, a to je vrijeme kad se postaje baka!"
pisat e prije roenja svog posljednjeg djeteta, Terezije. (15. 12. 1872)
Samo je pet keri preivjelo: u to vrijeme smrtnost djece nije jo bila pobijeena. Slaboga
zdravlja, gospoa Martin, podgrizana rakom na prsima koji se otkrio kao neizljeiv tek 1876,
pristaje, bez kolebanja, da svoje peto dijete, a kasnije i ostalu djecu, preda vie ili manje
savjesnim dojiljama. Kroz petnaest godina izmjenjivat e se roenja i umiranja: otila su dva
djeaka i dvije djevojice, od kojih draesna Helena u petoj godini. "Otkako sam izgubila ovu
djevojicu, osjeam arku elju da je ponovno vidim, pie majka; meutim, ova to ostaju
trebaju me i, radi njih, molim dragoga Boga da me ostavi jo koju godinu na zemlji. Jako sam
alila za dvojicom svojih djeaia, ali jo vie alim zbog gubitka ove; poela sam se
radovati, bila je tako draesna, tako mila, tako razumna za svoju dob! Ne proe ni trenutak
dana da ne pomislim na nju. (27. 3. 1870)
Rat od 1870. i njegove posljedice - trebalo je primiti u kuu devet njemakih vojnika - ne
prekida poveanje obitelji i njezin uspon meu bolje stojee graane neumornim radom
majke, koja ustaje rano, ide na poinak kasno, a sada joj pomae i njezin mu koji je prodao
svoju urarsko-draguljarsku radionicu. Obitelj Martin seli se u ulicu Saint-Blaise, u kuu koja
se moe i danas posjetiti.
Obiteljski ivot ima povlateno mjesto. Sretni su samo kad su zajedno. Marija, najstarija,
oeva miljenica, Paulina, iva i nestana, mamina pouzdanica, odlaze redovito u samostan
Pohoenja u Le Mans. Dvije gojenice ive tu sretne pod budnim okom tetke Dositeje, koja
pripovijeda njihovoj majci o njihovu napretku u koli, o njihovu vladanju i cijeni njihov tako
razliiti temperament. Ali svaki dolazak na praznike izaziva provalu radosti, a svaki povratak
potoke suza.
Samo "jadna Leonija", najslabije nadarena, esto bolesna, ostaje stalna mamina briga,
"neustraiva" Celina postaje uskoro nerazdruiva s Terezijom, najmanjom. etnje u "Paviljon"
ili u normandska sela, izleti u Semalle, susreti s obitelji ujaka Guerina, koji se nastanio kao
apotekar u Lisieuxu, putovanja vlakom u posjete tetki redovnici u Le Mans, obiljeit e djecu
Martin koja e se cijeloga ivota sjeati tih jednostavnih radosti. Sedam smrti koje su obitelj
zavile u crno od 1859. do 1870. - dva djeda, baka i etvoro djece - nisu ugasili ovu uzajamnu
ljubav koja ujedinjuje njezine lanove, ba naprotiv.
Oevu strogost i krutost smekala je njegova blagost i dobrota prema ivim i bunim
djevojkama koje pomuuju njegovu sklonost utnji i miru. On sam nastoji razonoditi
obiteljske veernje sastanke itajui pjesme pjesnika koji su tada bili na glasu - romantiara -,
pjevajui stare melodije svojim lijepim glasom, izraujui sitne igrake na veliku radost
svojih keri.

Mama, esto u brizi za budunost (ona osjea da joj malake snaga), upravlja kuom "sa
doista nevjerojatnom i udesnom hrabrou, poput jake ene! Ne obaraju je protivtine, ne
uzdiu je uspjesi!" pie njena sestra (25. 10.-1868). Njezin osjeaj za stvarnost, ivost njezina
razgovora, njezina osjeajna ljubeznost dua su obitelji.
U obitelji Martin vlada vrsta vjera koja vidi Boga u svim dogaajima i slui mu neprekidno:
molitva u obitelji, jutarnja misa, esta sveta priest - rijetkost u to vrijeme kad jansenizam
nastavlja svoje pustoenje -, nedjeljna veernja, duhovne vjebe. itav je ivot ureen prema
crkvenoj liturgijskoj godini, hodoaa, tono obdravanje posta i nemrsa... Meutim nema
nita izvjetaenoga ili namjetenoga u toj obitelji koja ne poznaje ukoenosti: djela to
potvruju. Prihvaaju i hrane naputenu djecu, prosjake i starce. Zelija Martin pri kraju e
svoj ionako kratki san i njeguje svoju sluavku. Louis Martin sam se osobno zauzima za
naputene, pomae nekom padaviaru ili nekom umiruem. Ue djecu potovati siromaha u
njegovu ljudskom dostojanstvu. Mama voli da su joj kerke lijepo i ukusno obuene, a kad se
sestra Marija Dositeja uznemiruje videi kako se Marija, koja ima esnaest godina, zabavlja u
drutvu svojih vrnjakinja, Zelija joj odgovara: "Dakle, treba li se zatvoriti u samostan? Ne
moe se, u svijetu, ivjeti poput vukova! Od svega onoga to nam "sveta djevojka" govori,
ima tu dobrog i loeg." (12. 11. 1876)
***
U etvrtom mjesecu trudnoe ona javlja Guerinovima "o dogaaju koji e se dogoditi
vjerojatno pri kraju godine" 1872. i koji se, za sada, tie samo nje: "Nadam se da e to dijete
dobro uspjeti." To je prvi spomen opstojanja one koju ve nazivaju "mala Terezija" za
sjeanje na onu Tereziju koja je umrla u dobi od nekoliko mjeseci.
I evo radosne vijesti: "Moja se kerkica rodila, juer, u etvrtak, uveer u 11 sati i pol. Veoma
je jaka i dobro izgleda, kau mi da je teka osam funti, recimo est, to je ve prilino; izgleda
veoma draesna. Trpjela sam svega pola sata, a ono to sam osjeala prije ne raunam. Bit e
krtena sutra u subotu, samo vi ete nedostajati pa da sveanost bude potpuna. Marija e biti
kuma sa, kao kumom, jednim djeakom manje-vie njezinih godina. (3. 1. 1873)
Sve e se odvijati kako javlja gospoa Martin. Jedino iznenaenje: jedan djeak donio je ovo
pisamce u ulicu Saint-Blaise, u kojem je njegov otac napisao ovu kratku pjesmicu:
"Smijei se i rasti brzo
Na sreu, sve te poziva,
Njene brige, njena Ljubav,
Da, smijei se Zori,
Pupolje to si se tek otvorio,
Jednoga dana bit e Rua.
Ali tek to se rodila, Marija-Franciska-Terezija Martin upoznala je patnju: s petnaest dana
malo da nije umrla od jake crijevne upale. U treem mjesecu jo opasnija uzbuna: "Veoma je

bolesna, i nemam nikakve nade da u je spasiti. Ova jadna mala strano trpi, od juer, ovjeku
se kida srce kad je vidi." (1. 3. 1973)
Kad je opasnost prola, majka je, na savjet lijenika, bila prisiljena odijeliti se od Terezije i
povjeriti je jednoj dojilji prijateljici. Godinu dana malu e dojiti jaka i ivahna Rua Taille te
e provoditi ivot seljanke. U Semalleu "velika beba pocrnjela od sunca" uiva u prirodi meu
cvijeem i ivotinjama; "njezina je dojilja vozi na takama u polje posaenu na sveanj trave;
ne plae skoro nikad. Mala Rua veli da nema draesnijeg djeteta. (20. 7. 1873)
Plavojka s plavim oima, veoma lijepa, nasmijana, prirodno nadarena, iva i vrlo osjetljiva,
sklona na estoku srdbu, svojevoljna i otmjena, Terezija ubrzo postaje miljenica, obasipana
poljupcima od cijele obitelji, i utoliko vie milovana to je bila odsutna. "Cijeli moj ivot
svidjelo se dragome Bogu da me okrui "l j u b a v l j u", moje su prve uspomene pune
osmijeha i najnjenijih milovanja!..."
Alenconsko ozraje, ne ba idilino, ali dovoljno vedro da bi sestra Terezija u dvadeset i
treoj godini piui iz poslunosti uspomene iz djetinjstva koje emo itati, mogla govoriti:
"Ah! kako su brzo prole sunane godine moga ranog djetinjstva, ali kako su sladak trag
ostavile u mojoj dui! (...) Sve mi se smijeilo na zemlji; nalazila sam cvijee na svakom
koraku, i moja sretna narav doprinosila je takoer tome da moj ivot bude ugodan." (V. str.
30. i 31.)
Smrt njezine majke morala je naglo prekinuti tu sreu i potaknuti na odlazak u Lisieux. No, to
e nam pripovijedati sama Terezija...
TEREZIJINA OBITELJ
LOUIS MARTIN i ZELIE GUERIN vjenali su se 13. srpnja 1858.
Ovo su njihova djeca:
1. MARIJA, roena 22. 2. 1860, umrla 19. 1. 1940.
Karmelianka 15. 10.1886. (sestra Marija od Presvetog Srca).
2. PAULINA, roena 7. 9.1861, umrla 28. 7.1951.
Karmelianka 2. 10. 1882. (Majka Agneza od Isusa)
3. LEONIJA, roena 3. 6. 1863, umrla 16. 6. 1941.
U Redu Pohoenja 28. 1. 1899. (sestra Franciska Terezija).
4. JELENA, roena 13. 10. 1864, umrla 22. 2. 1870.
5. JOSIP LOUIS, roen 20. 9. 1866, umro 14. 2. 1867.
6. JOSIP IVAN KRSTITELJ, roen 19. 1. 1867, umro 24. 8. 1868.

7. CELINA, roena 28. 4.1869, umrla 25. 2. 1959,

Karmelianka 14. 9. 1894. (sestra Genoveva od Svetoga Lica).
8. MELANIJA TEREZIJA, roena 16. 8.1870, umrla 8.10. 1870.
9. TEREZIJA, roena 2.1.1873, umrla 30. 9.1897.
Karmelianka 9. 4. 1888. (sestra Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica).
_____________________
Biljeka. Sva djeca obitelji Martin imaju kao prvo ime MARIJA.
Prvo poglavlje: ALENCON (1873-1877)

RUKOPIS POSVEEN ASNOJ MAJCI AGNEZI OD ISUSA

RUKOPIS "A"
I.M.J.T.
Sijeanj 1895.
Isus +
PROLJETNA PRIA BIJELOGA CVIJETKA KOJU JE SAM NAPISAO I
POSVETIO ASNOJ MAJCI AGNEZI OD ISUSA
Vama, draga moja Majko, vama koja ste mi dva puta majkom, hou da povjerim povijest
svoje due... Onoga dana kad ste zatraili od mene da to uinim, inilo mi se da e to rastresti
moje srce zaokupljajui ga njim samim, ali tada mi je Isus dao osjetiti da u mu ugoditi ako
prostoduno posluam; uostalom, ja u initi samo jedno: poet u pjevati ono to moram
ponavljati dovijeka: Milosre Gospodnje!... (Ps 88, 1)
Prije nego sam se prihvatila pera, klekla sam pred Marijin kip (onaj koji nam je dao toliko
dokaza o posebnoj majinskoj brizi Nebeske Kraljice za nau obitelj); molila sam je da vodi
moju ruku da ne napiem nijednoga retka koji joj ne bi bio ugodan. Tada sam otvorila Sveto
Evanelje, i moj je pogled pao na ove rijei: "Popevi se na goru, Isus dozva k sebi sve one
koje je htio; i oni dooe k njemu." (Mk 3, 13) Eto tajne moga poziva, tajne cijeloga moga
ivota i nadasve tajne osobitih prava Isusovih na moju duu... On ne zove one koji su toga
dostojni, nego one koje hoe, ili, kako kae sv. Pavao: "Bog e se smilovati kome hoe, i
iskazat e milosre kome hoe da ga iskae. To dakle nije djelo onoga koji hoe, ni onoga
koji tri, nego Boga koji iskazuje milosre. (Rim 9, 15-16)
Dugo sam se pitala zato dragi Bog ima svojih odabranika, zato sve due ne dobivaju
jednaku mjeru milosti; udila sam se videi kako obilno dijeli izvanredna dobroinstva
svecima koji su ga prije vrijeali, kao na primjer sv. Pavlu, sv. Augustinu, i kako ih tako rei

sili da prime njegove milosti; ili itajui ivotopis svetaca koje se na Gospodin udostojao
milovati od kolijevke do groba, ne doputajui na njihovu putu nijedne zapreke koja bi ih
prijeila da se dignu k njemu, i predusreui te due tolikim dobroinstvima da nisu mogle
okaljati istoga sjaja svoje krsne haljine; pitala sam se zato, na primjer, umiru jadni divljaci u
velikom broju prije nego su i uli izgovoriti ime Boje..
Isus se udostojao da me poui o toj tajni. On je pred moje oi stavio knjigu prirode, i ja sam
shvatila da je sve cvijee to ga je On stvorio lijepo, da sjaj rue i bjelina ljiljana ne uklanjaju
miris male ljubice ni arobnu jednostavnost tratinice... Shvatila sam, kad bi svi mali cvjetovi
htjeli biti rue, da bi priroda izgubila svoj proljetni ures, a polja vie ne bi bila iarana
cvjetiima...
Tako je i u svijetu dua, koji je vrt Isusov. On je htio stvoriti velike svece koji se mogu
usporediti s ljiljanima i ruama; ali On je stvorio i manjih svetaca, i oni se moraju zadovoljiti
time da budu tratinice ili ljubiice, odreene da razveseljuju pogled dragoga Boga kad ga
sputa k svojim nogama. Savrenstvo se sastoji u vrenju njegove volje i u tome da budemo
ono to On hoe da budemo...
Shvatila sam i to da se ljubav naega Gospodina otkriva isto tako u najpriprostijoj dui koja se
ni u emu ne opire njegovoj milosti, kao i u najuzvienijoj dui. Doista, budui da je svojstvo
ljubavi da se ponizuje, ini se, kad bi sve due bile sline duama svetih uitelja koji su sjajem
svoje nauke rasvijetlili Crkvu, da se dragi Bog ne bi sputao dosta nisko dolazei do njihova
srca. Ali On je stvorio dijete koje ne zna nita i oglauje se samo slabim plaem; On je stvorio
bijednoga divljaka koji ima samo prirodni zakon da se po njemu ravna; i On se udostojava
silaziti sve do njihovih srdaca, i tu su njegovi poljski cvjetovi kojih ga jednostavnost
oarava...
Sputajui se tako, dragi Bog pokazuje svoju beskrajnu veliinu. Kao to sunce u isti as
obasjava i visoke cedre i svaki mali cvijetak kao da je jedini na zemlji, isto se tako na
Gospodin napose bavi svakom duom kao da nema njoj jednakih. I kao to su u prirodi sva
godinja doba rasporeena tako da se u odreeni dan rascvjetava i najponiznija tratinica, isto
je tako kod Njega sve usklaeno na dobro svake due.

Pjesma o milosru Gospodnjem

Bez sumnje, draga moja Majko, vi se pitate udei se to ja to elim postii, jer do sada jo
nita nisam rekla to bi bilo nalik na povijest moga ivota; ali vi ste traili od mene da sasvim
neusiljeno piem to mi doe na pamet. Ja dakle ne kanim pisati svoj ivot u pravom smislu
rijei: tu su samo moje misli o milostima koje mi se dragi Bog udostojao udijeliti.
Nalazim se u razdoblju svoga ivota kada mogu baciti pogled na prolost; moja je dua
sazrela u ognju vanjskih i unutarnjih kunja; kao cvijet ojaan olujom diem sada glavu i
vidim da se na meni ispunjuju rijei psalma XXII: "Gospodin je moj pastir, nita mi nee
nedostajati. On mi daje odmor na ugodnim i plodnim panjacima. On me njeno vodi uzdu
voda. On vodi moju duu ne umarajui je... Ali ni kad siem u dolinu smrtne sjene, ni tada se
neu bojati nikakva zla, jer e Ti biti sa mnom, Gospodine!..." (Ps 22,1-4)
Gospodin je uvijek bio prema meni milosrdan i pun blagosti... Spor u kanjavanju i obilan u
milosru!... (Ps 102,8) Sretna sam takoer, Majko, to u pred vama pjevati milosre

Gospodinovo... Samo za vas pisat u povijest maloga cvijetka to ga je ubrao Isus, isto u
tako govoriti neusiljeno, ne uznemirujui se ni zbog stila ni zbog brojnih zastranjivanja to u
ih initi. Majino srce uvijek razumije svoje dijete, pa i onda kad ono ne zna drugo nego
tepati. Sigurna sam takoer da ete me shvatiti i razumjeti vi koji ste odgojili moje srce i
prikazali ga Isusu!...
ini mi se, kad bi mali cvijetak mogao govoriti, da bi govorio jednostavno ono to je dragi
Bog uinio za njega, ne pokuavajui skrivati njegovih dobroinstava. On ne bi pod platem
lane poniznosti rekao da je ruan i bez mirisa, da mu je sunce oduzelo njegov sjaj i da su
oluje slomile njegovu stabljiku, kad bi uviao da je u njemu sve upravo obrnuto.
Cvijetak koji e pripovijedati svoju povijest raduje se to mora objaviti darove koje je sasvim
nezaslueno dobio od Isusa, on spoznaje da nita u njemu nije bilo podobno da privue
njegove boanske poglede i da je jedino njegovo milosre uinilo sve ono to ima dobro u
njemu... On mu je dao da nikne na svetom tlu, koje kao da je sasvim proeto djevianskim
mirisom. On je uinio da prije njega iznikne osam ljiljana u sjajnoj bjelini. U svojoj ljubavi
On je htio ouvati svoj mali cvijetak od otrovnoga daha ovoga svijeta; tek to se njegov
vjeni poeo otvarati, boanski ga je Spasitelj presadio na goru Karmel, gdje su ve dva
ljiljana, koji su ga okruivali i njeno ljuljali u proljee njegova ivota, irili svoj slatki
miris...

Prolo je sedam godina otkad je mali cvijetak uhvatio korijena u vrtu Zarunika djevica, i
sada tri ljiljana njiu kraj njega svoje mirisave vjenie; malo podalje rascvjetava se drugi
ljiljan pod pogledima Isusovim, a dvije blagoslovljene stabljike, koje su proizvele te cvjetove,
ujedinjene su sada za vjenost u nebeskoj domovini... Ondje su one opet nale svoja etiri
ljiljana kojih rascvjetavanje zemlja nije vidjela... O da bi se Isus udostojao da ne ostavi dugo
na stranoj obali cvjetove koji su ostali u progonstvu! Neka bi naskoro grana ljiljana bila
potpuna u nebu!

Izloila sam vam, draga Majko, u par rijei ono to je dragi Bog uinio za mene, a sada u ui
u potankosti moga djetinjeg ivota. Znam da e ondje gdje bi svaki drugi vidio samo dosadnu
priu, vae majinsko srce nai i neto ara...
I onda, uspomene koje u pobuditi ujedno su i vae, jer je uz vas proteklo moje djetinjstvo i
jer imam sreu da pripadam roditeljima kojima nema ravnih i koji su nas okruivali istim
brigama i istim njenostima. O da bi se oni udostojali blagosloviti najmlae svoje dijete i
pomoi mu da opjeva milosre Boje!...
U povijesti svoje due do svoga ulaska u Karmel razlikujem tri jasno odijeljena razdoblja.
Prvo, usprkos kratkom trajanju, nije najsiromanije uspomenama; protee se od asa kad se
probudio moj razum pa do odlaska nae drage majke u nebesku domovinu.
Dragi mi je Bog udijelio milost da je vrlo rano otvorio moj razum i tako duboko u moju pamet
usjekao uspomene iz moga djetinjstva te mi se ini da su se dogaaji koje kanim pripovijedati
dogaali juer. Isus je, bez sumnje, u svojoj ljubavi htio da upoznam neusporedivu majku
koju mi je dao, ali koju se njegova boanska ruka pourila da okruni u nebu!.

Mala "vragoljanka"
Cijeli moj ivot svidjelo se dragome Bogu da me okrui ljubavlju, moje su prve uspomene
pune osmijeha i najnjenijih milovanja!... Ali ako je On stavio oko mene mnogo ljubavi,
stavio ju je takoer u moje malo srce stvorivi ga njenim i osjeajnim. Ja sam mnogo ljubila
tatu i mamu i iskazivala im svoju njenost na tisuu naina, jer sam bila vrlo srdana. Ali
sredstva koja sam upotrebljavala bila su katkada neobina, kako dokazuje ovaj odlomak iz
jednog mamina pisma: "Beba je vragoljanka da joj nema ravne: miluje me i eli mi smrt: 'O,
kako bih rado da ti umre, jadna moja majice!...' Kad su je zbog toga ukorili, rekla je: 'Ali to
je zato da ode u nebo, jer ti kae da treba umrijeti da se doe onamo.' Ona isto tako eli smrt
svome ocu u svojoj pretjeranoj ljubavi! (Pismo Paulini, 5. prosinca 1875)
25.lipnja 1874, kad mi je bilo jedva 18 mjeseci, evo to je mama rekla o meni (u pismu Mariji
i Paulini): "Otac vam je upravo postavio njihaljku, Celina je vesela kao nitko, ali treba vidjeti
malu kako se njie; smijena je, dri se kao velika, nema opasnosti da e ispustiti konopac, a
kad se ne njie dosta jako, ona vie. Sprijeda je veu drugim konopcem, i usprkos tome ja
nisam mirna kad je vidim visoko gore."
"Nedavno mi se dogodila smijena zgoda s malom. Imam obiaj ii na misu u 5 i pol. Prve
dane se nisam usudila da je ostavim, ali videi da se nikad ne budi, odluila sam napokon da
je ostavim. Polegla sam je u svoj krevet i primakla kolijevku tako blizu da je bilo nemogue
da padne. Jednoga dana zaboravila sam pribliiti kolijevku. Kad sam se vratila kui, male vie
nije bilo u mom krevetu. U isti as zaujem krik. Pogledam i vidim je kako sjedi na stolici
kod uzglavlja moga kreveta; mala joj je glavica leala na uzglavnici, i tu je ona spavala
nemirnim snom jer je bila stisnuta. Nisam mogla sebi predstaviti kako je pala sjedeke na tu
stolicu, jer je prije leala. Zahvalila sam dragome Bogu to joj se nita nije dogodilo: to je
uistinu bila Boja providnost. Mala se morala koturati po podu, njezin dobri aneo bdio je nad
njom, i due u istilitu, kojima se svaki dan molim za nju, zatitile su je. Eto; kako ja to
povezujem... a vi povezujte kako vi budete htjeli!..."

Na kraju pisma dodala je mama: "Eto, mala mi beba prelazi ruicom preko lica i grli me. Ta
sirota mala nee nipoto da me ostavi, neprestano je sa mnom; vrlo rado ide u vrt, ali ako
mene nema ondje, nee da ostane u vrtu i plae dok mi je ne dovedu..."
Evo odlomka iz drugog pisma (Paulini, 29. listopada 1876): "Mala me Terezija neki dan pitala
hoe li ona doi u nebo. Rekla sam joj da hoe ako bude vrlo dobra. Ona mi odgovori: 'Da, ali
ako ne bih bila dobra, ila bih u pakao... Ali ja dobro znam to bih uinila: odletjela bih k tebi
u nebo; kako bi me dragi Bog mogao uzeti od tebe?... Ti bi me vrsto drala u svojim
rukama.' Vidjela sam u njezinim oima kako je vrsto uvjerena da joj dragi Bog ne moe nita
ako bude u rukama svoje majke..."
"Marija jako voli svoju sestricu, smatra da je vrlo umiljata; ona je moda malo osjetljiva, jer
se sirotica strano boji da joj ne zada muke. Juer sam joj htjela dati ruu znajui da je to ini
sretnom, ali ona me stala moliti da je ne reem, jer joj je to Marija zabranila: bila je crvena od
uzbuenja; usprkos tome dala sam joj dvije, i ona se vie nije usudila pojaviti u kui. Uzalud
sam joj govorila da su rue moje, ona je govorila: 'Ne, nego Marijine.. ' To je dijete koje se
vrlo lako uzbuuje. im uini malu tetu, odmah treba da to svi znaju. Juer je nehotice
sruila komadi papirnatog zastora; zato je zapala u takvo stanje da je pobuivala samilost.
Onda je to trebalo to bre kazati ocu. On je stigao etiri sata poslije toga, nitko vie nije
mislio na to, ali ona je brzo dola k Mariji i rekla: 'Reci brzo tati da sam razderala papirnati
zastor.' Stajala je kao krivac koji eka osudu; ali ona je u svojoj glavici mislila da e joj se
lake oprostiti ako se sama optui. (Pismo Paulini, 21. svibnja 1876)

Ljubav prema roditeljima i sestrama

Jako sam voljela svoju dragu kumu. Ako se i nije vidjelo na meni, ja sam jako pazila na sve
to se oko mene dogaa i govori; ini mi se da sam sudila o stvarima kao i sada. Paljivo sam
sluala to je Marija uila Celinu, da bih i ja inila kao ona. Poslije njezina povratka iz Zavoda
od Pohoenja (u srpnju 1875) bila sam vrlo dobra i inila sve to je ona htjela, samo da bi mi
dopustila da uem u njezinu sobu kad je ona pouavala Celinu. Ona me je takoer obasipala
darovima, koji su me, usprkos svojoj maloj vrijednosti, vrlo veselili.
Veoma sam se ponosila svojim dvjema velikim sestrama, ali moj djetinji ideal bila je
Paulina... Kad sam poela govoriti i kad me je mama pitala: "Na to misli?", odgovor je bio
uvijek isti: "Na Paulinu!..." Jednom zgodom ila sam svojim prstiem po staklu i govorila: "Ja
piem: Paulina!"
esto sam ula kako govore da e Paulina sasvim sigurno biti redovnica. Tada sam, ne
znajui pravo to je to, mislila: "I ja u biti redovnica". To je eto jedna od mojih prvih
uspomena, i odonda nisam nikada promijenila svoje odluke!...
Vas je, moja draga Majko, Isus odabrao da me zaruite s Njim; vi niste bili tada kraj mene, ali
ve se stvorila veza meu naim duama... Vi ste bili moj ideal, ja sam htjela biti slina vama,
i va me je primjer ve od moje druge godine vukao k Zaruniku djevica... O, koliko bih vam
slatkih misli htjela povjeriti! Ali moram nastaviti povijest maloga cvijetka, njegovu potpunu i
opu povijest, jer kad bih htjela govoriti u tanine o svojim odnosima prema "Paulini", morala
bih pustiti sve drugo!...
Moja draga mala Leonija zauzimala je takoer veliko mjesto u mom srcu. Ona me je jako
voljela, naveer me je ona uvala kad je sva obitelj bila na etnji... ini mi se da jo sada

ujem ljupke napjeve koje je pjevala da me uspava... U svakoj je stvari traila naina da mi
uini veselje, i ja bih se takoer bila jako alostila kad bih joj zadala boli.
Vrlo se dobro sjeam njezine prve sv. Priesti, osobito asa kad me je uzela na ruke da me
ponese sa sobom u svetite; to mi se inilo tako lijepo to me je nosila velika sestra sva u
bjelini kao ja!... Uveer su me rano polegli u krevet jer sam bila premalena da ostanem kod
sveane veere, ali jo sada vidim tatu kako je doao od stola i donio svojoj maloj kraljici
nekoliko komada izvrsna kolaa...
Sutradan, ili nekoliko dana poslije toga, ili smo s mamom k maloj drugarici Leonijinoj.
Mislim da nas je upravo toga dana naa dobra majica odvela iza jednog zida da nam dade
vina poslije veere (koju nam je priredila siromana gospoa Dagorau), jer nije htjela
raalostiti dobru enu, ali je takoer htjela da nam nita ne nedostaje... Ah, kako je majino
srce njeno, kako svoju njenost prenosi u tisuu panja predviajui ono na to nitko ne bi
mislio!
Sada mi preostaje da govorim o svojoj dragoj Celini, maloj drugarici moga djetinjstva. Ali
uspomene su tako obilne da ne znam koje bih izabrala. Izvadit u nekoliko odlomaka iz
pisama koja vam je mama pisala u Zavod od Pohoenja, ali neu sve prepisivati, jer bi bilo
predugo... 10. srpnja 1873. (godine moga roenja) pisala vam je ovo: "Dojilja je odvela malu
Tereziju u etvrtak. Ona se samo smijala, a najvie joj se sviala mala Celina; ona je praskala
od smijeha zajedno s njom; moglo bi se rei da ve ima elju za igrom, to e doi brzo; ve se
dri na svojim noicama, ukruena kao koli. Mislim da e rano prohodati i da e biti dobre
udi; izgleda vrlo bistra i jedra je kao jabuka..."
Osobito poslije odlaska od dojilje (2. travnja 1874) pokazivala sam svoju ljubav prema mojoj
dragoj Celinici. Mi smo se vrlo dobro slagale, samo sam ja bila mnogo ivlja i mnogo manje
bezazlena od nje; premda sam bila tri i pol godine mlaa od nje, inilo mi se da smo iste dobi.

Terezijin znaaj
Evo odlomka iz jednog mamina pisma koji e vam pokazati koliko je Celina bila dobra, a ja
zloesta: "Moja mala Celina upravo tei za krepou, to je najdublji osjeaj njezina bia; ona
ima nevinu duu i zgraa se od zla. to se tie male zloke, ne zna se pravo kakva e biti: jo
je tako malena, tako nestana! Bistrija je od Celine, ali je mnogo manje blaga i osobito je u
nje gotovo neslomljiva tvrdoglavost; kad ona kae 'ne', nita je ne moe skloniti da popusti;
mogao bi je metnuti jedan dan u podrum, ona bi radije ondje spavala nego rekla 'da'..."
"Ona ipak ima zlatno srce, vrlo je umiljata i vrlo iskrena. Veselje ju je vidjeti kako tri za
mnom da mi se ispovjedi: 'Mama, gurnula sam Celinu jedanput, tukla sam je jedanput ali neu
vie.' - (Tako je to u svemu to ona ini.) U etvrtak naveer bili smo na etnji prema
kolodvoru. Ona je svakako htjela ui u ekaonicu da potrai Paulinu. Trala je pred nama s
veseljem da je bio uitak, ali kad je vidjela da se treba vratiti a da nismo uli u vlak da
potraimo Paulinu, plakala je cijelim putem." (Pismo Paulini, 14. svibnja 1876)
Ovaj zadnji dio pisma podsjea me na sreu koju sam osjetila kad sam vas vidjela na povratku
iz Zavoda od Pohoenja; vi ste me, draga Majko, uzeli na ruke, a Marija je uzela Celinu. Tada
sam vas tisuu puta pomilovala i naginjala se natrag da se divim vaoj velikoj pletenici...

Zatim ste mi dali tablicu okolade koju ste uvali tri mjeseca. Moete misliti kakva je to bila
svetinja za mene!...

Putovanje u Le Mans
Sjeam se i svog puta u Le Mans (29. oujka 1875); tada sam se prvi put vozila eljeznicom.
Kolikog li veselja to sam putovala sama s mamom!... Meutim, ne znam vie zato sam
poela plakati, i ta moja sirota majica mogla je mojoj tetki u Le Mansu pokazati samo prostu
djevojicu svu crvenu od suza to ih je prolijevala po putu... Nisam zadrala nijednu
uspomenu na govornicu, nego se samo sjeam asa kad mi je tetka pruila bijelog miia i
malu koaricu od bijelog tvrdog papira punu bombona na kojima su na vrhu bila dva lijepa
prstena od eera, upravo veliine moga prsta. Odmah sam kliknula: "Koje li sree! Bit e
jedan prsten za Celinu!" Ali, o jada! Uhvatim koaricu za ruku, drugu ruku dadem mami, i
mi odemo. Poslije nekoliko koraaja pogledam svoju koaricu i vidim da su se gotovo svi
moji bomboni prosuli po ulici, kao kamenii maloga Palia... Pogledam jo bolje i vidim da
je i jedan od dragocjenih prstenova doivio zlu sudbinu bombona... Nisam nita vie imala za
Celinu!... Tada provali moja bol; zamolih mamu da se vratimo natrag, ali ona, ini se, nije
obraala panju na mene. To je bilo previe, za mojim suzama provale moji krikovi... Nisam
mogla razumjeti da mama ne dijeli sa mnom moju muku, i to je jo veoma poveavalo moju
alost.
Sada se vraam na pisma u kojima vam mama govori o Celini i meni. To je najbolje sredstvo
koje mogu upotrijebiti da jasno upoznate moj znaaj. Evo odlomka u kojemu moje pogreke
odsijevaju ivim sjajem: "Eto, Celina se zabavlja s malom igrajui se kockama. One se
prepiru od vremena do vremena. Celina poputa, da bi imala koji biser u svojoj kruni. Ja sam
duna da popravljam svoju jadnu bebu koja se silno esti; kad stvari ne idu kako ona eli,
valja se po podu kao oajnica, uvjerena da je sve propalo; ima asova kad je to jae od nje, i
ona se sva gui. To je vrlo razdraljiva djevojica, ali je vrlo umiljata i vrlo bistra, sjea se
svega." (Pismo Paulini, 5. prosinca 1875)
Vidite, draga Majko, kako sam bila daleko od toga da budem djevojica bez pogreke. Nije se
o meni moglo rei ak ni to da sam dobra kad spavam, jer sam nou bila jo nemirnija nego
danju: zbacila bih sve svoje pokrivae i tada bih se (sve u snu) udarala o ogradu svoga
krevetia; bol bi me probudila, i ja bih rekla: "Mama, ja sam se udarila!..." Uboga majica
morala bi se dii i tada bi ustanovila da sam doista imala otekline na elu, da sam se udarila.
Ona bi me dobro pokrila i opet legla. Ali nakon jednog asa ja sam se ponovno poela udarati,
tako da su me morali vezati u mom krevetu. Svake veeri morala je Celina vezati brojne
konopce koji e sprijeiti malu nestaku da se izudara i da budi svoju mamu. To je pomoglo, i
otada sam bila dobra u snu...
Imala sam i drugu pogreku (u budnom stanju), o kojoj mama ne govori u svojim pismima, a
to je bilo veliko samoljublje. Dat u vam samo dva primjera, da moje prianje ne bude
predugo. - Jednoga dana ree mi mama: "Terezice, ako poljubi zemlju, dat u ti jedan
novi." Jedan novi, to je za mene bilo itavo bogatstvo. Da ga zasluim, nisam trebala da
snizujem svoju veliinu, jer zbog moga malog stasa nije bila velika udaljenost izmeu mene i
zemlje; ali moja se oholost pobunila na pomisao da "poljubim zemlju"; ja se uspravim i
reknem mami: "O ne, draga majice, ja volim biti bez novia!..."
Drugom prilikom morali smo ii u Grogny gospoi Monnier. Mama ree Mariji neka mi
obue moju lijepu svjetloplavu haljinu s ipkama, ali da mi ne ostavi gole ruke, da mi ne

pocrne na suncu. Pustila sam ravnoduno da me oblae, kako to moraju dopustiti djeca u
mojoj dobi, ali u sebi sam mislila da bih bila mnogo ljepa s golim ruicama.
Da su me s ovakvom udi, kao to je moja, odgajali roditelji bez kreposti, ili da me je, kao
Celinu, razmazila Lujza, bila bih postala vrlo zloesta i moda bih se izgubila... Ali Isus je
bdio nad svojom malom zarunicom. On je htio da se sve okrene na njezino dobro, dapae i
njezini nedostaci, koji su joj, potisnuti zarana, posluili da uznapreduje u savrenosti..
Kako je u mene bilo samoljublja, a i ljubavi prema dobru, im sam poela ozbiljno razmiljati
(a to sam inila jo vrlo mala), bilo je dovoljno da mi kau da neto nije dobro, i ja vie nisam
imala elje da mi to ponove dva puta...

Celina i Terezija nerazdruive

S veseljem razabirem iz maminih pisama da sam joj, kako sam rasla, pruala sve vie utjehe.
Imajui oko sebe samo dobre primjere, htjela sam ih, naravno, slijediti. Evo to je mama
pisala godine 1876: "I Terezija hoe katkada da pravi rtvice... To je draesna djevojica,
njena je kao sjena, vrlo je iva, ali srce joj je osjetljivo. Celina i ona jako se vole, dovoljne su
jedna drugoj da se zabavljaju. Svaki dan, odmah poslije ruka, Celina uhvati svoga pjetlia, i
u isti as kokicu Tereziji; meni to ne polazi za rukom, ali ona je tako hitra da je prvim skokom
ve ima. Zatim obadvije sa svojim ivotinjama sjednu u zapeak i zabavljaju se tako vrlo
dugo. (Mala Rua dala mi je na dar kokicu i pjetlia, a ja sam pjetlia dala Celini.) Neki dan
je Celina spavala kod mene, a Terezija je leala na drugom katu u Celininu krevetu; bila je
zamolila Lujzu da je skine dolje da je obuku. Lujza se popne da je potrai, ali nae krevet
prazan. Terezija je bila ula Celinu i sila za njom. Lujza joj ree: 'Ti dakle nee doi dolje
da se obue?' - 'O ne, draga Lujza, mi smo kao dvije male kokice, ne moemo se rastati!'
Govorei to one su se grlile i stiskale jedna uz drugu... Naveer su Lujza, Celina i Leonija
otile u Katoliki dom ostavivi sirotu Tereziju, koja je dobro razumjela da je premalena da
ide onamo; govorila je: 'Kad bi me samo htjeli polei u Celinin krevet!...' Ali ne, nisu je
htjeli... Nije rekla nita, ostala je sama sa svojom malom svjetiljkom, a za etvrt sata ve je
spavala dubokim snom... (Pismo Paulini, 8. studenoga 1876)
Jednoga dana mama je jo pisala: "Celina i Terezija su nerazdruive, nemogue je vidjeti
dvoje djece koja bi se vie voljela. Kad Marija doe po Celinu da je pouava, sirota je
Terezija sva u suzama. Jao, to e biti s njom, njezina mala prijateljica odlazi!... Marija joj se
smiluje, uzima i nju, i ta mala jadnica sjedi na stolici dva ili tri sata. Dadu joj zrnca da ih nie
na konac, ili krpicu za ivanje. Ona se ne usuuje micati, a ee duboko uzdahne. Kad joj se
konac izvue iz igle, pokuava ga ponovno utaknuti; draesno ju je vidjeti kako joj to ne
polazi za rukom i kako se ne usuuje smetati Mariju; naskoro se vide dvije krupne suze kako
teku niz obraze... Marija je brzo utjei, utakne joj konac u iglu, i siromani se anelak smjeka
kroz suze... (Pismo Paulini, 4. oujka 1877)
Sjeam se kako uistinu nisam mogla ostati bez Celine; radije bih otila od stola ostavivi svoje
slatkie nego da ne poem za njom im se digla. Vrtjela sam se u svojoj velikoj stolici, molei
da me skinu, a onda smo se pole zajedno igrati. Katkada smo ile s malom "prefektom", to
mi se vrlo svialo zbog parka i svih lijepih igraaka koje nam je pokazivala, ali ja sam ila
onamo vie da ugodim Celini, jer sam radije ostajala u naem vrtiu da "struem zidove":
vadile bismo sve sjajne kamenie koji su se tamo nalazili, i onda smo ih prodavali tati, koji
ih je od nas "kupovao" vrlo ozbiljno.

Kako sam bila premalena da nedjeljom idem k slubi Bojoj, ostajala je mama kod kue da
me uva. Bila sam vrlo dobra i hodala sam samo na prstima za vrijeme mise. Ali im bih
vidjela da se otvaraju vrata, zaorilo bi se sve od veselja kojemu nema ravna; pojurila bih pred
svoju lijepu sestricu, koja je tada bila "nakiena kao kapelica"... i rekla joj: "O, draga Celinice,
daj mi brzo blagoslovljenoga kruha!" Katkada ga nije imala, jer je stigla prekasno... to se
tada moglo uiniti? Nije se smjelo dogoditi da ostanem bez njega to je bila "moja misa"...
Pomo se brzo nala. - "Nema blagoslovljenoga kruha: dobro, blagoslovi ga ti!" Reeno uinjeno. Celina uzme stolicu, otvori ormar, dohvati kruh, odree komadi i vrlo ozbiljno
izmoli jednu Zdravomariju nad njim, zatim mi ga prui, a ja se s njim prekriim i pojedem ga
s velikom pobonou, osjeajui da ima sasvim isti okus kao i blagoslovljeni kruh...
esto smo meusobno vodile duhovne rasprave. Evo primjera, koji uzimam iz maminih
pisama: "Nae su dvije drage djevojice, Celina i Terezija, aneli blagoslova, male aneoske
naravi. Terezija je veselje, srea i dika Marijina, i nevjerojatno je kako se ona time ponosi.
Istina, ona ima odgovora rijetkih za njezinu dob, ona pobija Celinu koja je dvostruko starija
od nje. Neki dan rekla je Celina: 'Kako to da dragi Bog moe biti u tako maloj hostiji?' Mala
joj odgovori: 'To nije tako udno, jer je dragi Bog svemogu.' - to to znai svemogu?' - 'No,
to znai da moe uiniti sve to hoe...' (Pismo Paulini, 10 svibnja 1877).

"Biram sve!"
Jednoga dana Leonija, mislei da je prevelika da se igra s lutkom, doe k nama dvjema s
koarom punom haljinica i lijepih komada tkanine za druge haljinice; odozgo je leala njezina
lutka. - "Evo, draga sestrice - ree nam ona birajte: dajem vam sve ovo." - Celina prui ruku i
uzme omoti vrpca koji joj se sviao. Poslije jednog asa razmiljanja pruim i ja ruku
govorei: "Ja biram sve!" I uzmem koaru bez daljnjih pitanja. Svjedoci toga prizora smatrali
su postupak sasvim ispravnim. Celina nije ni mislila da se zbog toga poali (uostalom, ona je
imala dovoljno igraaka: njezin ju je kum obasipao darovima, a Lujza je nalazila naina da joj
pribavi sve to je eljela).
Ta zgodica iz moga djetinjstva kratak je sadraj cijeloga moga ivota. Kad sam kasnije
spoznala to je savrenost, shvatila sam da treba mnogo trpjeti da se postane sveticom, traiti
uvijek ono to je najsavrenije, i zaboravljati sebe; shvatila sam da ima mnogo stupnjeva u
savrenosti i da je svaka dua slobodna da odgovara na poticaje naega Gospodina, da ini
malo ili mnogo za Njega, jednom rijeju, moe birati meu rtvama koje On trai. Tada sam
kao u dane svoga ranog djetinjstva kliknula: "Boe moj, ja biram sve! Ne elim biti napola
svetica; ne bojim se trpjeti za Tebe, bojim se samo jednoga: da bih vrila svoju volju; uzmi je
od mene, jer ja biram sve to Ti hoe..."

San o vraiima
Treba da se zaustavim. Jo vam ne smijem govoriti o svojoj mladosti, nego o maloj
vragoljanki od etiri godine.
Sjeam se jednoga sna koji sam morala sanjati u toj dobi i koji se duboko usjekao u moje
pamenje. Jedne noi sanjala sam da sam izala da se sama proeem po vrtu. Stigavi do
stuba kojima se trebalo uspeti da se doe u vrt, zaustavila sam se od uasa. Preda mnom,
pokraj sjenice, nalazila se bava s vapnom, i na toj su bavi dva runa mala vraia plesala
neobinom brzinom usprkos tekim okovima to su ih imali na nogama. Najednom bacie na
mene svoje plamene oi, zatim se u isti as, oito vie prestraeni nego ja, survae u bavu, a

onda se sakrie u praonicu koja se nalazila nasuprot meni. Videi kako su se prestraili, htjela
sam znati to e uiniti, te se pribliim k prozoru. Ubogi su vraii bili tamo, skakali su po
stolovima, ne znajui kako da umaknu mome pogledu. Katkada bi se pribliili k prozoru,
nemirno gledajui da li sam jo tamo, i videi me jo uvijek poeli bi iznova trati kao
oajnici.
Bez sumnje, u tom snu nema nita neobino, ali ja mislim da je dragi Bog dopustio da ga se
sjetim, kako bi mi dokazao da se dua u stanju milosti ne treba nita bojati zlih duhova, koji
su kukavice, spremni na bijeg pred pogledom djeteta...
Evo jo jednoga odlomka iz maminih pisama. Sirota majica ve je osjeala konac svoga
progonstva". Moje me dvije djevojice ne uznemiruju, obadvije su tako dobre, to su izabrane
naravi, sigurno e biti dobre. Marija i ti moi ete ih savreno odgojiti. Celina nikada ne uini
ni najmanju hotiminu pogreku.
Mala e takoer biti dobra, ona ne bi slagala ni za sve zlato ovoga svijeta. Ona ima duha
kakvoga nisam vidjela ni u jedne od vas. (Pismo Paulini, 22. oujka 1877)
"Neki dan bila je s Celinom i Lujzom u trgovini mjeovite robe. Govorila je o svojim
rtvicama i ivo raspravljala s Celinom. Gospoa je rekla Lujzi: 'to to znai: kad se ova mala
igra u vrtu, uje se samo govor o rtvicama? Gospoa Gaucherin primie glavu k svome
prozoru da pokua razumjeti kako e svriti rasprava o rtvicama...' Ta mala sirotica sainjava
nau sreu, ona e biti dobra, ve se sada vidi klica. Ona govori samo o dragome Bogu, ni za
to na svijetu ne bi propustila svoje molitve. Voljela bih da je vidi kako recitira priice: nikada
nisam vidjela nita tako umiljato; sasvim sama pronalazi izraz koji treba dati, i ton, ali osobito
kad kae: 'Djetece s plavom glavicom, gdje misli da je dragi Bog?' A kad je kod rijei 'On je
tamo gore u plavom nebu', ona die svoj pogled gore s aneoskim izrazom; moe neumorno
traiti od nje da to ponavlja, tako je to lijepo, ima neto tako nebesko u njezinu pogledu da
oarava!..." (Pismo Paulini, 4. oujka 1877)

etnje po poljima
O, draga Majko, kako sam bila sretna u toj dobi! Ve sam se poela radovati ivotu. Krepost
je imala za mene ara, i ja sam bila, ini mi se, u istom raspoloenju kao danas, jer sam ve
imala veliku vlast nad svojim inima.
Ah! kako su brzo prole sunane godine moga ranog djetinjstva, ali kako su sladak trag
ostavile u mojoj dui! Sjeam se sa sreom onih dana kad nas je tata poveo u "Paviljon",
najmanje sitnice usjekle su se u moje srce... Sjeam se osobito nedjeljnih etnja na kojima nas
je mama uvijek pratila... Jo osjeam duboke i pjesnike dojmove koji su se raali u mojoj
dui kad sam gledala itna polja iarana razlicima i poljskim cvijeem. Ve sam tada voljela
daljine... Svemir i gorostasne jele kojih su se grane doticale zemlje ostavljali su u mom srcu
dojam slian onom koji osjeam jo danas gledajui prirodu.
esto smo na tim dugim etnjama susretali siromahe, i uvijek je mala Terezija imala dunost
da im nosi milostinju, a to ju je inilo vrlo sretnom. Ali esto je takoer tata, jer mu se put
inio predug za njegovu malu kraljicu, vodio nju kui ranije nego druge (na njezinu veliku
alost). Tada bi Celina, da je utjei, napunila tratinicama svoju lijepu koaricu i dala joj je na
povratku. Ali jao! Sirota bakica mislila je da ih njezina unuica ima previe, pa bi uzela dobar

dio za svoju Blaenu Djevicu... To se nije svialo maloj Tereziji, ali se dobro uvala da ne
kae nita, jer je imala lijep obiaj da se nikad ne tui, pa ni onda kad bi joj uzeli neto
njezino; isto tako kad bi je nepravedno optuili, radije bi utjela i ne bi se opravdavala; to nije
bila nikakva njezina zasluga, nego priroena vrlina... Kolika teta to je to dobro raspoloenje
iezlo!...
Oh, uistinu, sve mi se smijeilo na zemlji: nalazila sam cvijee na svakom koraku, i moja
sretna narav pridonosila je takoer tome da moj ivot bude ugodan. Ali imalo se zapoeti
novo razdoblje za moju duu, morala sam proi kroz oganj kunje i trpjeti od svoga
djetinjstva, da bih mogla ranije biti prikazana Isusu. Kao to proljetno cvijee poinje nicati
pod snijegom i razvija se na prvim zrakama sunca, tako je isto i mali cvijetak ije uspomene
piem morao proi kroz zimu kunje...

Drugo poglavlje: BUISSONNETS (1877-1881)

Sve potankosti iz bolesti nae drage majke jo su mi u srcu, sjeam se osobito posljednjih
sedmica koje je provela na zemlji. Celina i ja bile smo kao sirote male prognanice. Svako bi
jutro dola po nas gospoa Leriche, i mi bismo kod nje provele dan. Jednoga dana nismo
imale vremena da izmolimo jutarnju molitvu prije odlaska, i putem mi Celina sasvim tiho
apne: "Treba li da reknemo da nismo obavile nau molitvu?..." - "O da!" odgovorim joj ja.
Tada ona to prilino plaljivo rekne gospoi Leriche, a ona nam odgovori: "Dobro, drage
djevojice, moete je odmah izmoliti. I metne nas obje u veliku sobu i ode... Tada me Celina
pogledala, i mi smo rekle: "Ah, ona nije kao mama... Mama je uvijek s nama molila!..."
Kad smo se igrale s djecom, uvijek nas je pratila misao na nau dragu majku. Jednom je
Celina dobila lijepu kajsiju; tada se prignula k meni i rekla mi sasvim tiho: "Neemo je
pojesti, dat u je mami." Jao! naa je sirota majica bila ve previe bolesna da bi jela
zemaljsko voe, ona se jo mogla zasititi samo u nebu slavom Bojom i piti s Isusom
otajstveno vino o kojemu je govorio kod Posljednje veere, govorei da e ga podijeliti s
nama u kraljevstvu svoga Oca. (Mt 26, 29)
Dirljivi obred Posljednjeg pomazanja utisnuo se takoer u moju duu. Jo vidim mjesto gdje
sam bila pokraj Celine. Svih pet nas bile smo poredane po dobi, a ubogi tata bio je takoer
tamo i jecao...
Isti dan ili sutradan iza mamine smrti uzeo me tata na ruke i rekao: "Hajde poljubi posljednji
put svoju sirotu majicu!" I ja bez ijedne rijei primakoh usne k elu svoje drage majke...
Ne sjeam se da sam mnogo plakala. Nisam nikome govorila o dubokim osjeajima koje sam
gajila... Gledala sam i sluala utei... Nitko nije imao vremena da se bavi sa mnom, osim toga
sam vidjela mnogo stvari koje su mi htjeli sakriti. Jednom sam se nala nasuprot zaklopcu od
lijesa... Stala sam dulje da ga motrim, nikad ga jo nisam bila vidjela, ali sam ipak shvaala...
Bila sam tako mala da sam unato malog stasa mamina bila prisiljena dii glavu da ga vidim
ozgor, i inio mi se tako velik... tako tuan...
Petnaest godina kasnije nala sam se pred drugim lijesom, pred lijesom majke Genoveve. Bio
je jednake veliine kao i mamin, i ja sam pomislila da sam opet u danima svoga djetinjstva!...
Sve mi se moje uspomene vratie u velikoj mnoini, to je bila ista mala Terezija koja je

gledala, ali je ponarasla, i lijes joj se inio malen. Nije vie morala dii glavu da ga vidi;
dizala ju je jo samo zato da promatra nebo, koje joj se inilo veoma veselo jer su se sve
njezine kunje svrile i jer je zima njezine due prola zauvijek...
Onoga dana kad je Crkva blagoslovila smrtne ostatke nae majice sada u nebu, dragi mi je
Bog htio dati drugu na zemlji i htio je da je slobodno izaberem. Bile smo zajedno svih nas pet
i gledale se alosno. Lujza je bila tamo takoer; videi Celinu i mene ree: "Sirote djevojice,
vie nemate majke!... " Tada se Celina baci u naruje Mariji govorei: "E dobro, onda e mi
ti biti mama." A ja, premda sam bila navikla raditi kao Celina, ipak se okrenuh k vama, draga
Majko, i kao da je ve budunost razgrnula svoj veo, bacih se u naruje vae kliknuvi: "E
dobro, meni e Paulina biti mama!"...
Kako sam ve gore rekla, u ovoj svojoj dobi trebalo je da uem u drugo razdoblje svoga
ivota, najbolnije od svih triju, osobito otkad je ula u Karmel ona koju sam izabrala za svoju
drugu "mamu". To razdoblje ide od vremena kad su mi bile etiri i po godine pa do moje
etrnaeste godine. U to vrijeme nala sam ponovno svoju djetinju narav, premda sam ula u
ozbiljnost ivota.
Treba da vam kaem, draga Majko, da se poslije smrti mamine moja sretna narav potpuno
promijenila. Ja, tako iva, tako srdana, postadoh plaljiva i mirna, osjetljiva preko mjere.
Jedan pogled bio je dovoljan da me ljuto rasplae, nitko se nije smio baviti sa mnom, kako bih
bila zadovoljna. Nisam mogla podnositi drutvo stranih osoba i svoju sam radost ponovno
nalazila samo u krugu obitelji... Meutim, ja sam i dalje bila okruivana najnjenijom
panjom. Tako njeno srce tatino jo se uz ljubav, koju je ve imalo, napunilo pravom
majinskom ljubavlju!... A niste li vi, draga Majko, i Marija bile za mene najnjenije i
najnesebinije majke?... Ali, da nije dragi Bog obasuo svojim blagotvornim zrakama svoj
mali cvijetak, on se nikad ne bi mogao naviknuti na zemlju. Bio je jo preslab da podnese kie
i oluje. Njemu je trebalo topline, blage rose i proljetnih lahora. Nikada mu nisu nedostajala
sva ta dobroinstva, Isus mu ih je pokazao, dapae i pod snijegom kunje!

Preseljenje u Lisieux
Nisam osjetila nikakve tuge ostavljajui Alencon. Djeca vole promjenu, i ja sam s veseljem
dola u Lisieux. Sjeam se putovanja i kako smo naveer stigli k ujni; jo vidim Ivanu i
Mariju kako nas ekaju na vratima... Bila sam vrlo sretna to imam tako umiljate sestrinice;
jako sam ih voljela, isto kao i svoju ujnu, a osobito svoga ujaka, samo to sam se njega bojala
i nisam se tako ugodno osjeala kod njega kao u naoj vili Buissonnets.
Tu je moj ivot bio uistinu sretan... Odmah ujutro dolazili ste k meni, pitali me da li sam ve
preporuila svoje srce dragom Bogu; zatim ste me oblaili govorei o Njemu, i onda sam uz
vas izmolila svoju molitvu. Zatim ste me uili itati; prva rije koju sam znala sama proitati
bila je "nebesa". Moja draga kuma prihvatila se da me naui pisati, a vi, draga Majko, sve
drugo. Nisam ba osobito lako uila, ali sam imala dobro pamenje. Katekizam, a nadasve
biblijsku povijest jako sam voljela, uila sam to s veseljem, ali gramatika mi je esto natjerala
suze na oi... Sjetite se samo mukoga i enskoga roda!
im bi moje uenje svrilo, popela bih se na vidikovac nosei svoju ruicu i svoju ocjenu tati.
Kako sam bila sretna kad sam mu mogla kazati: "Imam petice bez izuzetka, Paulina je to rekla
prva!..." Kad sam vas naime ja morala pitati imam li petice bez izuzetka, a vi ste mi rekli "da",
to je onda u mojim oima bio jedan stupanj manje. Vi ste mi takoer davali bodova, kad ih

nisam nakupila u dovoljnom broju, i ja bih dobila nagradu i jedan dan slobodno. Sjeam se da
su mi se ti dani inili mnogo dulji nego drugi, a to je vas radovalo jer je to bio dokaz da nisam
voljela biti bez posla.
Svako poslijepodne ila sam na kratku etnju s tatom; zajedno smo ili u pohode Presvetom
Sakramentu, svaki dan u drugoj crkvi. Tako sam po prvi put ula u karmelsku kapelu. Tata mi
je pokazao reetke u koru i rekao da se iza njih nalaze redovnice. Nisam mogla ni naslutiti da
u devet godina kasnije i ja biti meu njima!...
Poslije etnje (za koje mi je tata svaki dan kupio kakav mali dar za jedan ili dva novia)
vraala sam se kui. Tad sam izraivala svoje zadae, a zatim sam sve preostalo vrijeme
skakutala po vrtu oko tate, jer se nisam znala igrati lutkom. Veliko mi je veselje bilo
pripravljati ajeve od sitnog zrnja i od kore drvea to sam ih nalazila na zemlji. Tada bih aj
nosila tati u lijepoj maloj alici, a dragi je tatica ostavljao posao i smijeei se radio kao da
pije. Prije nego bi mi vratio alicu, pitao bi me (kao potajno) da li treba izliti aj. Katkada bih
rekla "da", ali ee bih odnijela svoj dragocjeni aj, s namjerom da ga vie puta ponudim.

"Kraljica" i njezin tata

Rado sam njegovala svoje cvjetie u vrtu koji mi je tata dao. Zabavljala sam se podiui
oltarie u udubini koja nalazila u sredini u zidu. Kad bih svrila, potrala bih k tati i vukla ga
govorei mu neka dobro zatvori oi i neka ih otvara dok mu ne kaem da to uini. On bi radio
sve to sam htjela, i dao se dovesti pred moj vrti; tada bih povikala: "Tata, otvori oi!" On bi
ih otvorio i pokazivao se ushien da me razveseli; divio se onome to sam ja smatrala remekdjelom!...
Nikad ne bih zavrila kad bih htjela da ispripovijedam tisuu takvih zgodica koje se u velikom
broju natiskuju u mom pamenju... Ah, kako u moi ponoviti sve izljeve njenosti kojima je
tata obasipao svoju "malu kraljicu"? Ima stvari to ih srce osjea, ali ih rijei, pa ni misao ne
mogu izraziti...
Bili su to za mene lijepi dani, kada bi me moj "dragi kralj" poveo sa sobom na ribolov. Tako
sam voljela polje, cvijee i ptice! Katkada sam pokuavala loviti ribu svojom malom udicom,
ali sam radije sjela sama na cvjetnu travu. Tada su moje misli bile vrlo duboke, i ne znajui
to znai razmiljati, moja bi dua zaronila u pravu molitvu... Sluala sam daleke amore...
um vjetra, dapae nejasni zvukovi vojnike glazbe koji su dopirali do mene, napunjali bi
blagom tugom moje srce... Zemlja bi mi se inila mjestom progonstva, i ja sam snivala o
Nebu...
Popodne bi brzo prolazilo, naskoro se valjalo vratiti u Buissonnets, ali prije polaska uzela bih
uinu koju sam ponijela u svojoj koarici; lijepi komad kruha s marmeladom to ste mi ga
spremili promijenio je izgled: mjesto njegove ive boje vidjela sam jo samo blijedu ruiastu
boju, svu osuenu i upijenu... Tada mi se zemlja inila jo alosnija, i ja sam shvaala da e
samo na nebu biti radost bez oblaka...
Kad ve govorim o oblacima, sjeam se kako se jednoga dana lijepo modro nebo nad cijelim
krajem prekrilo njima i kako je doskora poela oluja s grmljavinom: munje su sjekle tamne
oblake, i ja sam vidjela kako je u nekoj udaljenosti udario grom. Nita se nisam prestraila,
nego sam bila oarana, inilo mi se da je dragi Bog tako blizu mene!... Ali tata nije bio sasvim
tako zadovoljan kao njegova mala kraljica, ne zato to bi ga oluja plaila, nego su se trava i

velike ivanice (koje su bile vie od mene) blistale kao od dragulja, a mi smo morali prijei
preko nekoliko livada da doemo na put. Moj dragi tatica bojao se da dragulji ne poprskaju
njegovu kerkicu, te ju je usprkos teretu udica uzeo i iznio na svojim leima.
Na etnjama mi je tata rado davao da nosim milostinju siromasima koje smo susretali.
Jednoga dana vidjeli smo siromaha koji se muno vukao na takama. Ja se pribliim da mu
dam jedan novi, ali kako se nije smatrao dovoljno siromanim da primi milostinju, pogleda
me smijeei se alosno i odbije moj dar. Ne mogu izrei to se dogaalo u mom srcu; htjela
sam ga utjeiti, olakati mu nesreu, a mjesto toga moda sam mu zadala bol; siromani je
bolesnik bez sumnje pogodio moje misli, jer sam vidjela kako se okrenuo i nasmijeio mi se.
Uto mi je tata kupio kola; tako sam eljela da ga dam tome siromahu, ali se nisam usudila.
Ipak sam htjela da mu neto dadem to mi ne bi mogao odbiti, jer sam osjeala vrlo veliku
samilost prema njemu. Tada sam se sjetila kako sam ula da se na dan prve sv. Priesti dobiva
svaka milost koja se moli. Ta me misao utjei, i premda sam imala tek est godina, rekoh u
sebi: "Molit u se za svog siromaha na dan svoje prve sv. Priesti." Odrala sam svoje
obeanje pet godina poslije toga, i nadam se da je dragi Bog usliio molbu, koju mi je On
nadahnuo da mu je upravim za jedan od njegovih udova koji trpe...

Djeji grijesi
Jako sam ljubila dragoga Boga i vrlo esto sam mu darivala svoje srce, sluei se molitvicama
koje me je nauila mama. Ali jednoga dana, ili tonije jedne veeri, u lijepom mjesecu svibnju
uinila sam pogreku koju je vrijedno ispripovijedati. Ona mi je dala jakoga povoda da se
ponizim, i ja mislim da sam zbog nje imala savreno pokajanje.. - Kako sam bila premalena
da idem na svibanjske pobonosti, ostajala sam kod kue s Viktorijom i s njom sam obavljala
svoje pobonosti pred svojim oltariem koji sam ureivala po svom ukusu. Sve je bilo tako
maleno: svijenjaci i lonci sa cvijeem, a dvije povotene ibice osvjetljavale su ga potpuno.
Katkada me je Viktorija iznenadila davi mi dva komadia prave svijee, ali to je bilo rijetko.
Jedne veeri bilo je sve spremno da se ponemo moliti, i ja joj rekoh: "Viktorija, hoete li
poeti 'Spomeni se', ja u zapaliti svijee". Ona se priini kao da e poeti, ali ne ree nita,
nego me pogleda smijui se. Kad sam vidjela kako moje dragocjene ibice brzo izgaraju,
zamolih je da pone molitvu, ali ona je i dalje utjela. Tada se ja dignem i ponem joj vrlo
glasno govoriti da je zlobna, i izaavi iz svoje uobiajene blagosti, udarih nogom iz sve
snage... Uboga Viktorija izgubila je volju da se smije, pogleda me zaueno i pokae mi
komadi svijee koji mi je donijela... Kako sam prije plakala od srdbe, tako sam sada lila
suze iskrenog pokajanja, vrsto odluivi da to nikad vie neu uiniti!...
Drugom prilikom dogodila mi se druga zgoda s Viktorijom, ali zbog nje se nisam nimalo
pokajala, jer sam potpuno sauvala svoj mir. - Htjela sam imati tintarnicu koja se nalazila na
kuhinjskom kaminu. Kako sam bila premalena da je dohvatim, zamolila sam vrlo uljudno
Viktoriju da mi je dade, ali ona me odbije rekavi neka se popnem na stolicu. Ja uzmem
stolicu ne rekavi ni rijei, ali sam mislila u sebi kako ona nije ljubezna. Hotei joj to
pokazati, traila sam u svojoj glavici to me je najvie vrijealo; ona me je esto, kad bih joj
dosadila, zvala "malo dijete", a to me je veoma ponizivalo. Ja se, prije nego to sam skoila
dolje sa svoje stolice, okrenem dostojanstveno i kaem joj: "Viktorija, vi ste dijete!" Onda
sam pobjegla, pustivi je neka razmilja o dubokoj rijei koju sam joj rekla... Na uinak nije
trebalo dugo ekati, jer sam je odmah ula kako vie: "Gospodina Marija... Tereza mi je
kazala da sam dijete!" Marija doe i naloi mi da molim za oprotenje, ali ja to uinih bez
kajanja, uvjerena da Viktorija, kad nije htjela pruiti svoju veliku ruku da mi uini malu
uslugu, zasluuje naziv dijete. Ipak me je ona veoma voljela, i ja nju takoer. Jednoga dana

izvukla me iz velike opasnosti u koju sam upala svojom krivnjom. Viktorija je glaala imajui
pokraj sebe kabli s vodom. Ja sam je gledala njiui se (kao obino) na stolici. Najednom se
stolica izmakne, i ja padnem, ali ne na pod, nego na dno kablia! Moje se noge doticale glave,
i ja sam ispunjala kabli kao to malo pile ispunja svoje jaje!. . Uboga Viktorija gledala me s
krajnjim zaprepatenjem, jer nikada nije vidjela nita slino. Ja sam imala vruu elju da
izaem to prije iz svoga kablia, ali nije bilo mogue. Moj je zatvor bio tako tijesan da se
nisam mogla ni maknuti. S malo muke spasi me Viktorija iz moje velike opasnosti, ali ne i
moju haljinu i sve drugo to mi je morala presvui, jer sam bila mokra kao mi.
Drugom prilikom pala sam u kamin. Sreom vatra nije gorjela. Viktorija se samo pomuila da
me digne i strese pepeo kojega sam bila puna. Bila je srijeda, dan kad ste vi bili na pjevanju s
Marijom, kad su mi se sve ove neprilike dogaale. Isto je tako bila srijeda kad je doao
veleasni Ducellier da nas posjeti. Kad mu je Viktorija rekla da nema nikoga kod kue osim
male Terezije, on ue u kuhinju da me vidi i pogleda moje zadae. Bila sam ponosna to
primam svoga ispovjednika; ja sam se naime kratko vrijeme prije toga bila ispovjedila po prvi
put. Kako li slatke uspomene za mene!...

Prva ispovijed
Ljubljena moja Majko, s kakvom ste me brigom vi pripremili! Rekli ste mi da neu svoje
grijehe rei ovjeku, nego dragom Bogu. U to sam uistinu bila vrsto uvjerena te sam obavila
svoju ispovijed s velikim duhom vjere; zapitala sam vas dapae ne moram li kazati
veleasnom Ducellieru da ga ljubim od svega srca, jer sam imala govoriti dragom Bogu u
njegovoj osobi...
Dobro pouena o svemu to mi je trebalo govoriti i initi, ula sam u ispovjedaonicu i klekla,
ali otvorivi prozori, veleasni Ducellier nije vidio nikoga. Bila sam tako malena da mi se
glava nalazila pod daicom na koju se naslanjaju ruke. Tada mi on ree neka ustanem i
stojim. Posluah odmah, digoh se i okrenuh se k njemu da ga dobro vidim, te obavih svoju
ispovijed kao velika djevojka i primih njegov blagoslov s velikom pobonou, jer ste mi vi
rekli da e u tom asu suze maloga Isusa oistiti moju duu. Sjeam se da me je prva pouka
koju sam dobila potakla osobito na pobonost prema Blaenoj Djevici, i ja odluih da
podvostruim svoju ljubav prema njoj. Iziavi iz ispovjedaonice bila sam tako zadovoljna i
tako lagana da nikada nisam osjetila toliko radosti u svojoj dui. Otada sam se ispovijedala na
sve velike blagdane, i bio je pravi blagdan za mene svaki put kad sam ila na ispovijed.

Blagdani
Blagdani!... Ah, kakve mi uspomene budi ta rije! Blagdani, ja sam ih toliko voljela!... Vi ste
mi znali tako dobro objasniti, ljubljena moja Majko, sve tajne koje se kriju u svakome od njih,
tako da su to bili za mene uistinu nebeski dani. Osobito sam voljela procesiju s Presvetim
Sakramentom. Kakve li radosti sipati cvijee pred noge dragome Bogu!... Ali prije nego sam
ga pustila da padne, bacila sam ga uvis to sam vie mogla, i nikada nisam bila tako sretna
kao onda kad bih vidjela kako se latice mojih rua dotiu posveene pokaznice...
Blagdani! Ah, ako su veliki bili rijetki, svaka je sedmica donijela po jedan koji je bio vrlo
drag mome srcu: nedjelju! Kakav je dan bila nedjelja! To je bio blagdan dragoga Boga,
blagdan poinka. Ponajprije sam ostajala u krevetiu dulje nego druge dane, a onda je mama
Paulina mazila svoju kerkicu donosei joj okoladu u njezin kreveti; zatim ju je oblaila
kao malu kraljicu... Kuma bi dolazila eljati kume, koje nije uvijek bilo prijazno kad su ga

potezali za kosu, ali poslije je bila vrlo zadovoljna kad je ila da pozdravi svoga "kralja", koji
bi je toga dana zagrlio jo njenije nego obino. Zatim bi cijela obitelj pola k svetoj Misi.
Cijelim putem, pa i u crkvi, mala "tatina kraljica" drala ga je za ruku, njezino je mjesto bilo
kraj njega. Kad smo morali sii za propovijed, trebalo je nai jo dvije stolice jednu pokraj
druge. To nije bilo tako teko: ini se da je svima bilo drago vidjeti tako lijepa starca s tako
malom djevojicom, da su se ljudi micali da im dadu mjesta. Moj ujak, koji se nalazio u
klupama crkvenih tutora, veselio bi se videi nas da dolazimo; govorio bi da sam ja njegova
mala sunana zraka...
Nisam se nita uznemirivala to me gledaju; sluala sam vrlo paljivo propovijedi, koje
meutim nisam ba mnogo razumjela. Prva propovijed koju sam razumjela i koja me duboko
dirnula bila je propovijed o Muci Isusovoj koju je propovijedao veleasni Ducellier, i otada
sam razumjela sve druge propovijedi. Kad je propovjednik govorio o svetoj Tereziji, tata se
nagnuo k meni i rekao mi sasvim tiho: "Sluaj dobro, moja mala kraljice, govori se o tvojoj
svetoj zatitnici." Ja sam doista paljivo sluala, ali sam ee gledala tatu nego
propovjednika. Njegovo mi je lijepo lice govorilo tako mnogo!... Katkada bi se njegove oi
napunile suzama koje se uzalud trudio da zadri. inilo se ve kao da ne pripada zemlji,
toliko je njegova dua voljela uroniti u vjene istine... Njegov je put meutim bio jo daleko
do kraja, duge su godine morale proi prije nego se lijepo nebo otvorilo njegovim oaranim
oima i prije nego je Gospodin obrisao suze svoga dobroga i vjernoga sluge!...
Ali da se vratim k svojoj nedjelji. Taj radosni dan, koji je prolazio tako brzo, imao je i svoju
tunu stranu. Sjeam se da je moja srea bila nepomuena do veernje; za vrijeme veernje
mislila sam kako se dan poinka blii kraju, kako sutra treba iznova poeti ivot, kako treba
raditi, uiti zadae, i moje bi srce osjetilo zemaljsko progonstvo... eznula sam za vjenim
poinkom na nebu, za nedjeljom bez kraja u vjenoj domovini!...
Tek etnje prije povratka u Buissonnets uklanjale su iz mog srca osjeaj alosti... Tada obitelj
nije vie bila potpuna, jer bi tata, da ugodi mome ujaku, putao svake nedjelje naveer Mariju
ili Paulinu da idu k njemu. Samo sam onda bila vrlo zadovoljna kad sam i ja mogla ostati. To
sam vie voljela nego da me pozovu sasvim samu, jer su manje gledali na mene. Najvei mi je
uitak bio sluati sve to bi govorio moj ujak, ali nisam voljela da me ispituje, a jako sam se
bojala kad bi me stavio na jedno svoje koljeno i strahovitim glasom pjevao Modrobradoga...
Upravo bih se razveselila kad bih vidjela tatu da je doao po nas.
Vraajui se kui gledala bih zvijezde, koje su njeno treperile, i taj bi me pogled oaravao...
Osobito je bila jedna skupina zlatnih bisera koju sam opazila s veseljem, otkrivi da ima oblik
slova T (evo otprilike njezina oblika *** ). Pokazivala bih je tati, govorei mu da je moje ime
zapisano na nebu. Zatim nisam htjela nita vie vidjeti od rune zemlje, pa sam ga molila da
me vodi. Tada sam, ne gledajui kuda koraam, dizala glavicu neumorno motrei zvjezdano
nebesko modrilo!...
to da kaem o zimskim veerima, osobito nedjeljom? Ah, kako mi je bilo ugodno poslije
partije dame sjesti s Celinom na koljena tati... Svojim lijepim glasom pjevao bi napjeve koji bi
nam duu napunjali dubokim mislima... Ili bi nas njeno ljuljukao i uz to recitirao pjesme
pune vjenih istina... Tada bismo se popele da zajedniki izmolimo veernju molitvu, i mala
je kraljica bila potpuno sama kraj svojega kralja; pri tom je trebalo samo da ga gleda, pa da
zna kako se mole sveci... Na kraju smo dolazile sve redom prema godinama da zaelimo tati
laku no i da primimo njegov poljubac. Kraljica je naravno dolazila posljednja, a kralj, da bi
je poljubio, uhvatio bi je za lakte, a ona bi kliknula glasno: "Laku no tata, spavaj dobro!"

Svake veeri ponavljalo bi se to isto... Tada bi me moja mamica uzela na svoje ruke i odnijela
u Celinin krevet, a ja bih je pitala: "Paulina, jesam li danas bila jako dobra?... Hoe li
anelii letjeti oko mene?" Odgovor je uvijek bio "da", inae bih cijelu no proplakala...
Poto bi me poljubila, kao i moja draga kuma, Paulina bi sila dolje, a sirota mala Terezija
ostala bi potpuno sama u tami. Uzalud se trudila da sebi predstavi anelie kako lete oko nje,
doskora bi je obuzeo strah, mrak bi je plaio, jer iz svog kreveta nije vidjela zvijezde koje su
njeno treperile...

Paulina, odgojiteljica Terezijina

Smatram pravom milou to ste me privikli, ljubljena moja Majko, da nadvladavam svoj
strah. Katkad ste me poslali samu uveer da potraim kakvu stvar u kojoj udaljenoj sobi. Da
nisam bila tako dobro odgajana, bila bih postala vrlo plaljiva, dok me je sada zaista teko
prestraiti... Katkada se pitam kako ste me mogli odgojiti s toliko ljubavi i njenosti a da me
niste razmazili. Jer istina je da mi niste dopustili nijedne nesavrenosti, nikada me niste korili
bez razloga, ali nikada se niste vraali na stvar koju ste jednom bili odredili. Ja sam to znala
tako dobro da ne bih bila mogla ni htjela uiniti nijednoga koraka ako ste mi ga vi zabranili. I
tata se morao pokoravati vaoj volji. Bez pristanka Pauline nisam ila na etnju, i kada bi mi
tata rekao da idem, odgovorila bih: "Paulina ne da." Tada je on molio doputenje za mene, a
Paulina bi mu katkada, da mu ugodi, rekla "da", ali mala je Terezija dobro vidjela na njezinu
licu da to nije bilo od srca; zato bi stala plakati ne primajui utjehe dok Paulina ne bi rekla
"da" i poljubila je od srca!
Kad je mala Terezija bila bolesna, a to je bilo svake zime, nemogue je rei s kakvom je
majinskom njenou bila njegovana. Paulina bi je polegla u svoj krevet (neuvena
povlastica!), zatim bi joj dala sve to bi eljela. Jednoga je dana Paulina izvukla ispod
uzglavnice svoj lijepi mali noi i dala ga svojoj maloj kerkici oaravi je toliko da se ne da
opisati. - "Ah, Paulina, - kliknula je ona - ti me dakle toliko voli da se za mene odrie svoga
lijepog malog noia koji ima zvijezdu u sedefu?... Ali, kad me toliko voli, bi li ti rtvovala
svoju uru da me spasi od smrti?..." - "Ne samo da bih dala uru da te spasim od smrti, nego
bih je odmah rtvovala da te samo vidim naskoro zdravu." - Sluajui te rijei Paulinine, moje
uenje i moje priznanje bijahu toliki da ih ne mogu izraziti... Ljeti sam katkada bolovala na
srcu. Paulina me je opet njegovala s njenou. Da me zabavi, a to je bio najbolji lijek, vozila
me u kolicima okolo po vrtu, a zatim bi me skinula i na moje mjesto stavila lijepi mali struak
tratinica, koji bi vozila vrlo oprezno do moga vrta i koji bi ondje veoma sveano zauzeo
mjesto...
Paulini sam se u svemu najiskrenije povjeravala. Ona je rjeavala sve moje sumnje... Jednom
sam se udila to dragi Bog ne daje jednaku slavu u nebu svim odabranicima, i bojala sam se
da nisu svi sretni. Tada me Paulina poslala po veliku tatinu au i rekla mi da je stavim uz
svoj sasvim mali naprstak te da oboje napunim vodom. Tada me zapita koje je od njih punije.
Rekoh joj da je jedno i drugo jednako puno i da je nemogue uliti u njih vie vode nego to
mogu primiti. Moja mi draga majka tada objasni da e u nebu dragi Bog dati svima
izabranicima toliko slave koliko je mogu nositi, i da posljednji nee moi nita zavidjeti
prvome. Pribliavajui tako mome shvaanju najuzvienije tajne, vi ste, draga majko, znali
dati mojoj dui hranu koja joj je bila potrebna...
S kakvom li sam radosti svake godine oekivala dijeljenje nagrada!... Tu se kao uvijek pazilo
na pravednost, i ja sam uvijek dobivala samo zasluene nagrade. Stojei sasvim sama u
sredini otmjenog skupa, sluala sam svoju presudu koju je itao "Kralj Francuske i Navare".

Srce mi je snano udaralo kad sam primala nagrade i vijenac... To je za mene bilo kao slika
Posljednjega suda!... Odmah poslije podjele mala bi kraljica skinula svoju bijelu haljinu; tada
bi se urili da je preobuku kako bi mogla sudjelovati u velikoj predstavi!...
Ah, kako su bile radosne te obiteljske sveanosti! Videi tada svoga dragoga kralja tako
vesela, nisam ni slutila kakve su ga kunje imale pohoditi!. .

Proroansko vienje
Jednoga mi je dana meutim dragi Bog pokazao u zaista neobinom vienju ivu sliku kunje
koju nam je po svojoj svetoj volji pripravio u budunosti.
Tata je bio na putu nekoliko dana, i trebala su proi jo dva dana prije njegova povratka.
Mogla su biti dva ili tri sata po podne, sunce je sjalo ivim sjajem i itava priroda kao da je
bila u sveanosti. Bila sam sama na prozoru mansarde koja je gledala u veliki vrt. Gledala
sam pred sebe bavei se u duhu vedrim mislima, kad vidjeh pred praonicom, koja je bila
upravo nasuprot mome prozoru, ovjeka obuena sasvim poput tate, jednaka stasa i jednaka
hoda, samo je bio mnogo pognutiji. Glava mu je bila pokrivena nekom vrstom pregae
neodreene boje, tako da nisam mogla vidjeti njegova lica. Imao je eir slian tatinu. Vidjela
sam ga kako se pribliava pravilnim korakom prolazei pokraj moga vrtia... Najednom obuze
moju duu nadnaravni strah, ali zaas sam pomislila da se bez sumnje tata vratio i da se skriva
kako bi me iznenadio. Tada viknem vrlo glasno drui od uzbuenja: "Tata, tata!..." Ali
tajanstvena osoba kao da me nije ula, nastavi svoj neobini hod i ne okrenuvi se. Pratei
ovjeka oima, vidjela sam da je poao prema umici koja je dijelila veliku aleju na dvoje.
Oekivala sam da e se pojaviti na drugoj strani visokog drvea, ali proroansko vienje
bijae iezlo.

Sve je to trajalo samo jedan as, ali se tako duboko usjeklo u moje srce da mi je danas, poslije
petnaest godina, uspomena na to tako iva kao da je vienje jo uvijek pred mojim oima...
Marija je bila s vama, draga Majko, u sobi koja je bila povezana s onom u kojoj sam se ja
nalazila. uvi da zovem tatu, prestraila se osjeajui, kako mi je kasnije rekla, da se
dogodilo neto neobino. Ne pokazujui mi svoga uzbuenja, ona dotri k meni pitajui me
to me obuzelo da zovem tatu koji je u Alenconu. Ja joj ispripovjedih to sam vidjela. Da me
umiri, Marija mi ree da je to bez sumnje Viktorija htjela da me prestrai, te je sakrila glavu
pregaom. Ali kad smo Viktoriju pitali, tvrdila je da nije izlazila iz kuhinje. Uostalom, ja sam
bila potpuno uvjerena da sam vidjela mukarca i da je bio slian tati. Tada smo sve tri pole
iza umice, ali kad nismo nale nikakva znaka da je itko onuda proao, rekli ste mi neka vie
na to ne mislim...
Ne misliti vie na to nije bilo u mojoj moi. Vrlo esto predstavljala mi je moja mata
tajanstveni prizor koji sam vidjela... Vrlo esto nastojala sam dii zastor koji mi je krio smisao
toga prizora, jer sam u dnu due bila duboko uvjerena da je to vienje imalo svoj smisao koji
mi se mora jednoga dana otkriti... Taj sam dan morala dugo ekati, ali poslije etrnaest godina
sam je dragi Bog odgrnuo tajanstveni zastor.
Kad sam jednog blagdana imala razgovor sa sestrom Marijom od Presvetog Srca, govorile
smo kao uvijek o stvarima drugog ivota i o svojim uspomenama iz djetinjstva; tada sam je
podsjetila na vienje koje sam imala u dobi od est do sedam godina. Najednom,
pripovijedajui potankosti toga neobinog prizora, shvatile smo obje u isti as to je on
znaio... Ja sam uistinu vidjela tatu kako se pribliava pognut od godina... To je uistinu bio
on, nosei na asnom licu, na sijedoj glavi, znak svoje slavne kunje... Kao to je boansko
lice Isusovo bilo pokriveno za vrijeme njegove Muke, tako je i lice njegova vjernoga sluge
moralo biti zastrto u danima njegovih boli, da bi moglo odsijevati u nebeskoj domovini pred
svojim Gospodinom, Vjenom Rijeju!... Iz krila te neizrecive slave, kad je ve kraljevao u
nebu, na je dragi otac postigao za nas milost da shvatimo vienje koje je njegova mala
kraljica imala u dobi u kojoj se ne treba bojati obmane. Iz krila slave pribavio nam je tu slatku
utjehu, te smo shvatile da nam je deset godina prije nae velike kunje dragi Bog dao sliku o
njoj, kao to otac daje naslutiti svojoj djeci slavnu budunost koju im pripravlja, i raduje se
gledajui unaprijed neprocijenjena bogatstva koja e im biti batinom...
Ah, zato je upravo meni dragi Bog dao to rasvjetljenje? Zato je tako malenom djetetu
pokazao stvar koju ono nije moglo razumjeti, stvar od koje bi, da ju je razumjelo, umrlo od
alosti? Zato?... To je jedna od onih tajna koje emo bez sumnje razumjeti u nebu i koje e
uzrokovati nae vjeno divljenje!. .
Kako je dragi Bog dobar!... Kako odmjeruje kunje prema snagama koje nam daje! Nikada ne
bih, kako sam upravo rekla, mogla podnijeti ni pomisao na gorke muke koje mi je budunost
namjenjivala... Nisam mogla bez strepnje ni pomisliti da tata moe umrijeti... Jednom se
popeo na vrh ljestava, pa kako sam ja bila upravo pod njima, on mi vikne: "Makni se, mala
moja sirotice! Ako padnem, smrvit u te!" uvi to, osjetih kako mi se buni cijela nutrina, te
mjesto da se udaljim, pripijem se uz ljestve mislei: "Ako tata padne, neu se bar alostiti to
ga vidim kako umire, jer u umrijeti s njim!
Ne mogu rei kako sam voljela tatu; sve je na njemu izazivalo moje divljenje. Kad mi je
izlagao svoje misli (kao da sam ve velika djevojka), rekla bih mu prostoduno: kad bi on to
sve rekao velikim ljudima u vladi, sigurno bi ga uinili kraljem, i Francuska bi tada bila sretna

kao nikada prije... Ali u dnu due bila sam zadovoljna (i to sam sebi predbacivala kao sebinu
misao) to samo ja dobro poznam tatu, jer da je postao Kralj Francuske i Navare, znala sam da
bi bio nesretan, jer je to sudbina svih vladara, a iznad svega, on ne bi vie bio samo moj kralj!.
.

Putovanje u Trouville
Bilo mi je est ili sedam godina kad nas je tata poveo u Trouville. Nikad neu zaboraviti
dojma to ga je na mene uinilo more. Nisam mogla da ga ne gledam bez prestanka. Njegova
velianstvenost, um njegovih valova, sve je govorilo mojoj dui o veliini i moi dragoga
Boga. Sjeam se da su me za vrijeme jedne etnje po alu promatrali neki gospodin i gospoa
kako veselo trim oko tate, te su pristupili k njemu i zapitali ga da li sam njegova, te rekli da
sam vrlo umiljata djevojica. Tata im odgovori da sam njegova, ali sam opazila da im je dao
znak neka me ne hvale... Tada sam prvi put ula da sam umiljata, i to me je vrlo obradovalo,
jer to nisam vjerovala. Vi ste, ljubljena moja Majko, strogo pazili da se preda mnom ne
dogaa nita to bi moglo povrijediti moju nevinost, a pogotovo da ne ujem nijedne rijei
koja bi mogla unijeti tatinu u moje srce. Kako sam pazila samo na vae i Marijine rijei (a vi
mi niste nikada upravili ni jedne jedine pohvale), nisam pridavala mnogo vanosti rijeima i
pogledima udivljenja spomenute gospoe.
Uveer toga dana, u vrijeme kada sunce kao da se kupa u neizmjernim valovima putajui
pred sobom sjajnu brazdu, sjela sam sasvim sama s Paulinom na jednu stijenu... Tada sam se
sjetila dirljive pripovijesti "Zlatna brazda"... Dugo sam promatrala tu sjajnu brazdu, sliku
milosti koja obasjava put to ga mora prijei mali brodi s draesnim bijelim jedrom... Tu kraj
Pauline stvorila sam odluku da nikada neu udaljiti svoju duu od pogleda Isusova kako bi u
miru plovila prema nebeskoj domovini!...
Moj je ivot tekao mirno i sretno. Ljubav kojom sam okruena u vili Buissonnets inila je da,
tako rei, rastem, ali ja sam bez sumnje bila dosta velika da zaponem borbu, da zaponem
upoznavati svijet i nevolje kojih je on pun...

Tree poglavlje: BOLNE GODINE (1881-1883)

Bilo mi je osam i po godina kad je Leonija izala iz zavoda a ja dola na njezino mjesto u
opatiji. esto sam ula kako je vrijeme provedeno u zavodu najbolje i najugodnije u ivotu,
ali za mene nije bilo tako: pet godina to sam ih ondje provela bile su najtunije u mom
ivotu; da nisam imala kraj sebe svoju dragu Celinu, ne bih bila mogla ostati ondje ni jedan
mjesec da ne obolim... Siromani mali cvijetak bio je navikao da napaja svoje krhko korijenje
u izabranoj zemlji, ureenoj upravo za njega. Osim toga bilo mu je prilino teko kad se naao
usred cvjetova svake vrste; s korijenjem esto premalo njenim, i kad je u obinoj zemlji
morao nai sok potreban za svoju hranu!.. .
Vi ste me, ljubljena moja Majko, tako dobro pouavali da sam po dolasku u zavod bila
najnajprednija meu djecom moje dobi. Smjestie me u razred uenica koje su sve bile starije
od mene; jedna od njih u dobi od 13 do 14 godina bila je slabo nadarena, ali je znala
obmanjivati uenice, pa i uiteljice. Videi me tako mladu, kako sam gotovo uvijek prva u

razredu i da me sve redovnice vole, u njoj se bez sumnje probudila ljubomora, shvatljiva za
gojenicu zavoda, te mi je na tisuu naina zagoravala moje male uspjehe...
Kako sam od prirode bila bojaljiva i njena, nisam se znala braniti, nego sam se
zadovoljavala time da sam plakala ne govorei ni rijei i ne tuei se ni vama na ono to sam
podnosila. Ipak nisam imala dovoljno kreposti da se izdignem nad te nevolje ivota, i moje
jadno malo srce trpjelo je mnogo...
Sreom sam se svake veeri vraala u oinski dom. Tada se moje srce razveseljavalo, ja sam
skakala po koljenima moga "kralja", kazivala mu ocjene koje sam dobila, i kad bi me on
poljubio, zaboravljala sam sve svoje nevolje... S kakvom sam mu radou javila uspjeh svoga
prvoga sastavka (sastavka iz biblijske povijesti); samo jedan bod nedostajao mi je do najvie
ocjene, jer nisam znala kako se zvao Mojsijev otac. Bila sam dakle prva i dobila sam lijepu
srebrnu medalju. Da me nagradi, tata mi je dao lijep komadi od etiri novia, koji sam
stavila u kutiju i koji je gotovo svakog etvrtka dobivao novi komad uvijek iste veliine... (Iz
te kutije namjeravala sam uzimati kad sam na neke velike blagdane htjela dati milostinju od
svoga novca, bilo za irenje svete vjere ili za druge sline svrhe.) Paulina, oarana uspjehom
svoje male uenice, dala joj je na dar lijep obru, da je potakne da i dalje bude dobra uenica.
Mala sirotica imala je pravu potrebu za tim obiteljskim radostima, bez njih bi joj ivot u
zavodu bio preteak.

Sestrine Guerin
Popodne svakog etvrtka bio je praznik, ali ne takav kakve mi je davala Paulina: nisam bila na
vidikovcu s tatom... Morala sam se igrati, ali ne s mojom Celinom, to mi se svialo kad sam
bila potpuno sama s njom, nego s mojim malim sestrinicama i s kerkicama gospoe
Maudelonde. To je za mene bila prava muka; kako se nisam znala igrati kao druga djeca,
nisam bila ugodna drugarica, ali sam, to sam bolje mogla, nastojala oponaati druge, no bez
uspjeha, i veoma sam se dosaivala, osobito kad je trebalo cijelo popodne plesati etvorku.
Jedino to mi se svialo bila je etnja u park "Zvijezdu"; tada sam ja bila svagdje prva, berui
cvijee do mile volje; a kako sam znala nai najljepe, pobuivala sam zavist svojih malih
drugarica...
Svialo mi se takoer kad bih sluajno bila sama s malom Marijom; kako tada nije bilo Celine
Maudelonde da je uvue u obine igre, putala me je da ja slobodno biram, i ja bih izabrala
potpuno novu igru. Marija i Terezija postajale bi dva pustinjaka koji su imali samo siromanu
kolibu i malo polje za ito i neto povra. ivot bi im prolazio u neprekidnom razmatranju, to
jest, jedan bi pustinjak zamjenjivao drugoga u molitvi kad je trebalo obavljati razne poslove.
Sve bi se to radilo u slozi, u utnji i na savreno redovniki nain. Kad bi teta dola po nas da
idemo na etnju, naa bi se igra nastavljala i na ulici. Dva pustinjaka molila su zajedno
krunicu sluei se prstima da ne pokau svoju pobonost radoznalom svijetu. Ali jednoga se
dana mlai pustinjak zaboravio: dobivi kola za uinu, uini velik znak kria prije nego ga je
poeo jesti, a to je izazvalo smijeh svih prisutnih svjetovnih ljudi...
Marija i ja bile smo uvijek istoga miljenja, imale smo tako jednak ukus da je jednom
prilikom nae jedinstvo volje prevrilo mjeru. Vraajui se jedne veeri iz opatije, ja rekoh
Mariji: "Vodi me, a ja u zatvoriti oi." - "Ja u ih takoer zatvoriti", odgovori ona. Reeno uinjeno: bez razjanjavanja svaka uini po svojoj volji... Ile smo plonikom te nije bilo
opasnosti od vozila. Poslije ugodne etnje od nekoliko minuta, poto su uivale slast da
hodaju ne gledajui, dvije male nestake padoe zajedno preko sanduka koji su stajali pred

vratima nekog duana, ili tonije, prevrnue ih. Trgovac izleti sav bijesan da digne svoju robu,
a dva dobrovoljna slijepca ve su se digla sasvim sama i otila urnim koracima, irom
otvorenih oiju, sluajui opravdane ukore Ivane, koja je bila isto tako ljuta kao i trgovac!...
Da bi nas kaznila, odlui da nas razdvoji, i od toga dana ile su Marija i Celina zajedno, dok
sam ja hodala s Ivanom. To je uinilo kraj naemu prevelikom jedinstvu volje, i to ujedno nije
bilo zlo za starije sestrine, koje naprotiv nisu nikada bile istoga miljenja te su se prepirale
cijelim putem. Tako je bio uspostavljen potpuni mir.

Terezija i Celina
Jo nisam nita rekla o svojim srdanim odnosima prema Celini. Ah, kad bi trebalo da sve
pripovijedam, ne bih mogla svriti...
U Lisieuxu su se uloge izmijenile. Celina je postala nemirni mali nestako, a Terezija je bila
jo samo vrlo tiha djevojica, ali pretjerano plaljiva.. . To nije smetalo da se Celina i Terezija
sve vie vole. Katkada je bilo malih nesuglasica, ali to nije bilo ozbiljno, i u dnu due one su
uvijek bile istoga miljenja. Mogu rei da mi moja draga sestrica nikada nije zadala boli, nego
je bila za mene kao sunana zraka, razveseljujui me i tjeei me uvijek... Tko bi mogao rei
kako me je ona neustraivo branila u opatiji kad bi bila optuena... Toliko se brinula za moje
zdravlje da mi je to katkada bilo dosadno. Nije mi bilo dosadno gledati je kako se zabavlja.
Svrstala je itavu vojsku naih lutkica drala im kolu kao kakva vjeta uiteljica, samo to se
brinula da njezine djevojice budu uvijek dobre, dok su moje esto bile poslane pred vrata
zbog loeg vladanja... Kazivala mi je sve novosti koje je upravo nauila u koli, a to me je
vrlo zabavljalo, i ja sam u nju gledala kao u zdenac znanja Dobila sam nadimak "Celinina
kerkica", pa kad bi se ona ljutila na mene, najvei je znak njezina nezadovoljstva bio kad bi
mi rekla: "Nisi vie moja kerkica, svreno je, toga u se uvijek sjeati!..." Tada je trebalo da
samo zaplaem kao Magdalena, molei je da me i dalje smatra svojom kerkicom, i ona bi me
odmah poljubila obeavajui mi da se niega vie nee sjeati... Da me utjei, uzela bi jednu
svoju lutku i rekla joj: "Draga, poljubi svoju tetu." Jednom je lutka bila tako hitra da me
njeno poljubi da se svojim dvjema ruicama zarila u moj nos... Celina, koja to nije nainila
hotimice, gledala me zaprepateno, dok mi je lutka visjela na nosu. Teta je brzo odbila
prenjene zagrljaje svoje neakinje i stala se smijati od svega srca zbog tako neobinog
doivljaja.
Najzabavnije nas je bilo gledati kako kupujemo novogodinje darove jedna za drugu, zajedno
u istoj trgovini, brino se sakrivajui jedna od druge. Imale smo na raspolaganju deset
novia, a trebalo nam je bar pet ili est razliitih predmeta; radilo se o tom koja e kupiti
ljepe stvari. Zadovoljne s kupljenim darovima, nestrpljivo smo ekale Novu godinu da
moemo dati jedna drugoj svoje krasne darove. Ona koja se prva probudila pourila se da
drugoj poeli sretnu Novu godinu, tada smo izmijenile darove, i svaka je bila oduevljena
blagom za koje je dala deset novia!...
Ti mali darovi pruali su nam gotovo isto toliko uitka kao i lijepi darovi moga ujaka;
uostalom, to je bio samo poetak veselja. Toga dana bile smo brzo obuene, i svaka je vrebala
da skoi za vrat tati; im bi izaao iz svoje sobe, odjekivali bi poklici radosti po cijeloj kui, a
dragi je tatica izgledao sretan to nas vidi tako zadovoljne... Darovi koje su Marija i Paulina
davale svojim kerkicama nisu imali velike vrijednosti, ali su im takoer uzrokovali veliku
radost... Ah, to je bilo zato to u ono doba nismo jo bile otupjele, naa se dua rascvjetavala u
svoj svojoj svjeini kao cvijet, sretan to prima jutarnju rosu... Isti daak njihao je nae cvjetne
vjenie, i to je radovalo ili alostilo jednu, radovalo je u isto vrijeme ili alostilo i drugu.

Da, nae radosti bile su zajednike; to sam snano osjetila na lijepi dan prve sv. Priesti moje
drage Celine (13. svibnja 1880). Jo nisam ila u opatiju, jer sam imala tek sedam godina, ali
sauvala sam u svom srcu slatku uspomenu na to kako ste vi, ljubljena moja Majko,
pripravljali Celinu na taj in. Svake veeri uzeli ste je na koljena i govorili joj o velikom djelu
koje e izvriti. Ja sam opet sluala, eljna da se i ja pripravim, ali vi ste mi vrlo esto govorili
neka odem, jer sam bila premalena. Tada je moje srce bilo vrlo alosno, i ja sam mislila da
nisu previe etiri godine za pripravu na primanje dragoga Boga...
Jedne veeri ula sam vas kako ste rekli da poslije prve Priesti treba poeti nov ivot. Odmah
sam odluila da ne ekam toga dana, nego da ponem nov ivot u isto vrijeme s Celinom...
Nikada nisam toliko osjetila da je volim kao to sam to osjetila za vrijeme njezinih trodnevnih
duhovnih vjebi. Prvi put u ivotu bila sam daleko od nje, nisam spavala u njezinu krevetu...
Prvi dan, zaboravivi da se nee vratiti, spremila sam da pojedem s njom kiticu treanja to mi
ih je tata kupio, a kad sam vidjela da ne dolazi, bila sam vrlo alosna. Tata me tjeio govorei
mi da e me sutradan povesti u opatiju da vidim svoju Celinu, i da u joj tada dati drugu kiticu
treanja... Dan Celinine prve Priesti ostavio je na mene dojam kao i dan moje prve Priesti.
Probudivi se ujutro potpuno sama u velikom krevetu, osjetila sam se kao poplavljena
radou. "To je danas!... Doao je veliki dan..., ponavljala sam neumorno te rijei. inilo mi
se kao da ja idem na prvu Priest. Uvjerena sam da sam toga dana primila velikih milosti, i
smatram ga jednim od najljepih dana moga ivota...

Paulina ulazi u Karmel

Vratila sam se malo unatrag da spomenem ovu krasnu i slatku uspomenu, a sada treba da
govorim o bolnoj kunji koja je slomila srce male Terezije kad joj je Isus oteo njezinu drugu
mamu, njezinu Paulinu koju je tako njeno ljubila!
Jednoga dana bila sam rekla Paulini da bih htjela biti pustinjak, otii s njom u daleku pustinju,
a ona mi je odgovorila da je moja elja ujedno i njezina i da e ona ekati dok ja budem dosta
velika za polazak. Ona to bez sumnje nije bila rekla ozbiljno, ali mala Terezija bila je to
shvatila ozbiljno. A kolika je bila njezina alost kad je jednoga dana ula kako njezina draga
Paulina razgovara s Marijom o svom skorom ulasku u Karmel... Nisam znala to je Karmel,
ali sam shvaala da e me Paulina ostaviti i poi u samostan, shvaala sam da me nee ekati i
da u izgubiti svoju drugu majku!
Ah, kako bih mogla iskazati tjeskobu svoga srca... U jedan as shvatila sam to je ivot;
dotada ga nisam vidjela tako alosna, ali sad mi se ukazao u svoj svojoj zbilji; vidjela sam da
je ivot samo trpljenje i neprekidno rastajanje. Lila sam gorke suze, jer jo nisam shvaala
radosti rtve; bila sam slaba, tako slaba da smatram velikom milou to sam mogla podnijeti
kunju koja se inila da je daleko iznad mojih sila!... Da sam malo po malo saznala za odlazak
moje drage Pauline, moda ne bih bila toliko trpjela, ali kako sam to saznala iznenada, bilo mi
je kao da se otar ma zario u moje srce...
Uvijek u se sjeati, ljubljena moja Majko, kako ste me njeno tjeili... Zatim ste mi objasnili
ivot u Karmelu, koji mi se uinio vrlo lijep! Ponavljajui u dui sve to ste mi rekli, osjetih
da je Karmel ona pustinja gdje dragi Bog hoe da se i ja sakrijem... Osjetila sam to tako
snano da nije bilo ni najmanje sumnje u mom srcu: to nije bio san djeteta koje se daje
zanositi, nego sigurnost da je to boanski poziv, htjela sam ii u Karmel ne radi Pauline, nego
radi Isusa samoga... Mislila sam na mnoge stvari koje se ne mogu izraziti rijeima, ali koje su
ostavile dubok mir u mojoj dui.

Sutradan sam povjerila svoju tajnu Paulini; ona je u mojim eljama vidjela volju Boju te mi
ree da u naskoro poi s njom da posjetim majku prioricu u Karmelu pa neka joj kaem
kakve mi je osjeaje dragi Bog usadio u duu. ..
Jedna nedjelja bi odabrana za taj sveani posjet. Veoma sam se zbunila kad sam ula da e
Marija Guerin ii sa mnom, a bila je jo prilino malena da vidi karmelianke. Trebalo je
meutim da naem naina kako u ostati sama s poglavaricom. I evo kakva mi je misao dola:
rekoh Mariji, kad smo dobile povlasticu da vidimo majku prioricu, treba da budemo vrlo
dobre i vrlo uljudne; zato joj moramo povjeriti svoje tajne te moramo jedna za drugom izii
na jedan as i pustiti drugu sasvim samu. Marija mi povjerova na rije, i premda se opirala da
povjerava tajne, kojih nije ni imala, ostale smo same, jedna za drugom, kod nae majke
priorice.
uvi moju "veliku tajnu", majka Marija od Gonzage povjerova u moje zvanje, ali mi ree da
se ne primaju postulantice od devet godina i da treba ekati dok mi bude esnaest godina..
Morala sam se odrei usprkos ivoj elji da uem to prije i da primim prvu sv. Priest na dan
Paulinina oblaenja... Toga dana primila sam laskave pohvale po drugi put. Sestra Terezija od
sv. Augustina dola je da me vidi, i neumorno je ponavljala da sam umiljata... Nisam
namjeravala doi u Karmel da primam pohvale, zato sam poslije razgovora neprestano
ponavljala dragome Bogu da samo radi Njega elim biti karmelianka.
Nastojala sam da se dobro nauijem svoje drage Pauline nekoliko tjedana to je jo ostala u
svijetu. Svaki dan smo joj Celina i ja kupovale kola i bombona, znajui da ih naskoro vie
nee jesti. Uvijek smo bile uz nju ne dajui joj ni aska odmora. Napokon doe 2. listopada
(1882) dan suza i blagoslova, kad je Isus ubrao prvi od svojih cvjetova, koji je imao da bude
majkom onih koji su mu se prikljuili malo godina poslije toga.
Vidim jo mjesto gdje sam primila posljednji poljubac od Pauline. Nato nas je ujna sve odvela
na sv. Misu, dok je tata otiao na goru Karmel da prinese svoju prvu rtvu... Sva je obitelj bila
u suzama, tako da su nas ljudi koji su nas vidjeli kako ulazimo u crkvu gledali zaueno. Ali
to mi je bilo sasvim svejedno i nije me prijeilo da plaem. Da se sve sruilo oko mene,
mislim da ne bih na to obraala nikakve panje. Gledala sam lijepo plavo nebo i udila se
kako sunce moe sjati tolikim sjajem, kad je moja dua prepravljena alou!
Moda e vam se, ljubljena moja Majko, initi da pretjerujem bol koju sam osjeala?... Meni
je sasvim jasno da moja bol nije smjela biti tako velika, jer sam imala nadu da u vas ponovno
nai u Karmelu; ali moja dua nije bila ni izdaleka zrela, morala sam proi kroz mnogo kunja
prije nego sam postigla toliko eljeni cilj...
2. listopada bio je dan odreen za povratak u opatiju. Trebalo je dakle da se vratim onamo
usprkos svojoj alosti... Popodne je ujna dola po nas da idemo u Karmel, i ja vidjeh svoju
dragu Paulinu iza reetaka... Ah, to sam pretrpjela u toj karmelskoj govornici! Kako piem
povijest svoje due, moram rei sve dragoj Majci. Priznajem da moje boli prije njezina ulaska
u Karmel nisu bile nita prema onima koje su dole poslije... Svakog etvrtka ili smo svi kao
obitelj u Karmel, i ja, koja sam bila navikla srdano se razgovarati s Paulinom, dobila sam
jedva dvije ili tri minute na kraju razgovora; provela sam ih dakako plaui i odlazila razdrta
srca.. Nisam mogla shvatiti da ste iz panje prema ujni poklanjali osobito rije Ivani i Mariji
mjesto da govorite sa svojim kerkicama... Nisam to shvaala i govorila sam u dnu srca:
"Paulina je izgubljena za mene!" Upravo je udno koliko se moj duh razvio u krilu patnje;
razvio se do te mjere da sam doskora oboljela.

Terezijina bolest
Bolest koja me je zahvatila dolazila je jamano od avla, koji je bio bijesan zbog vaega
ulaska u Karmel te se htio na meni osvetiti za tetu koju mu je naa obitelj imala nanijeti u
budunosti, ali nije znao da slatka Nebeska Kraljica bdije nad svojim krhkim cvijetkom, da
mu se smjeka iz visine sa svoga prijestolja i da se sprema da zaustavi oluju u asu kad bi se
njezin cvijetak morao nepovratno slomiti... Pod konac godine zahvatila me stalna glavobolja,
ali nije bila tako jaka, pa sam mogla nastaviti svoje nauke, i nitko se nije uznemirivao zbog
mene. To je potrajalo do Uskrsa godine 1883. Kako je tata otiao u Pariz s Marijom i
Leonijom, uzela me je ujna k sebi s Celinom.
Jedne veeri poveo me ujak sa sobom; tom mi je prilikom govorio o mami i o prolim
uspomenama, s dobrotom koja me je duboko dirnula i natjerala u pla. Tada mi je rekao da
sam preosjetljiva i da bi trebalo da se mnogo rastresem. Zato odlui s ujnom da nam pribavi
zabave za vrijeme uskrsnih praznika. Te iste veeri trebali smo poi u Katoliki dom, ali moja
ujna, videi da sam preumorna, polegla me u krevet. Kad sam se svlaila, spopala me
neobina drhtavica; mislei da mi je hladno, moja me ujna obloi pokrivaima i toplim
bocama, ali nita nije moglo ublaiti moju tresavicu koja je potrajala gotovo cijelu no. Kad
se ujak s mojim sestrinama i Celinom vratio iz Katolikog doma, veoma se iznenadio kad me
je naao u takvu stanju, koje je on shvatio kao vrlo ozbiljno, ali to nije htio rei, da ne
prestrai ujnu. Sutradan je potraio doktora Nottu, koji se sloio s ujakom da sam oboljela od
vrlo teke bolesti od koje nikada nijedno dijete tako mlado nije bilo pogoeno. Svi su bili
zaprepateni, ujna me morala zadrati kod sebe te me je njegovala zaista majinskom brigom.
Kad se tata vratio iz Pariza s mojim starijim sestrama, Amata ih je doekala s tako alosnim
licem da je Marija pomislila da sam umrla... Ali ta bolest nije dola zato da umrem, nego, kao
u sluaju Lazarovu, vie zato da se proslavi Bog... (Usp. Iv 11, 4) I doista je tako bilo; po
divnoj predanosti moga jadnoga tatice, koji je pomislio da e "njegova kerkica poludjeti ili
umrijeti". Bilo je tako i po predanosti Marijinoj!... Ah, to je ona pretrpjela radi mene... Kako
sam joj zahvalna za svu brigu kojom me je tako nesebino obasipala... Njezino joj je srce
kazivalo to je meni potrebno. I zaista, majino je srce mnogo pronicljivije nego lijenikovo,
ono zna pogoditi to je dobro u bolesti njezina djeteta...
Sirota Marija morala se nastaniti kod ujaka, jer je bilo nemogue da me u to vrijeme prenesu u
Buissonnets. Meutim se pribliavao dan Paulinina oblaenja (6. travnja 1883). Preda mnom
se izbjegavao razgovor o njemu, jer su znali koliku bol osjeam to neu moi ii onamo; ali
ja sam esto govorila o tom, tvrdei da e mi biti dosta dobro te u moi vidjeti svoju dragu
Paulinu. - I zaista, dragi Bog nije htio da mi odbije tu utjehu, ili bolje, On je htio utjeiti svoju
dragu zarunicu koja je toliko pretrpjela zbog bolesti svoje kerkice... Primijetila sam da Isus
ne eli iskuavati svojih keri na dan njihovih zaruka, ta sveanost mora biti bez oblaka,
predosjeaj nebeskih radosti: nije li to pokazao ve pet puta? Mogla sam dakle zagrliti svoju
dragu majku, sjesti na njezina koljena i obasuti je milovanjima... Mogla sam je promatrati
tako divnu u bijelom zarunikom uresu... Ah, bio je to lijep dan, usred moje mrane kunje,
ali taj je dan brzo proao... Naskoro sam se morala popeti na kola koja su me odnijela vrlo
daleko od Pauline... vrlo daleko od moga dragoga Karmela.
Stigavi u Buissonnets, polegoe me u krevet, protiv moje volje, jer sam ja tvrdila da sam
potpuno ozdravila i da ne trebam vie njege. Ali jao! bila sam tek na poetku svoje kunje!...
Sutradan me zahvatila bolest kao i prije i toliko se pogorala da po ljudskim raunima nisam
imala ozdraviti. .

Ne znam kako da opiem tu udnovatu bolest; sada sam uvjerena da je to bilo djelo avla, ali
jo dugo vremena poslije svoga ozdravljenja mislila sam da sam hotimice oboljela, i to je bilo
pravo muenitvo za moju duu...
Rekla sam to Mariji, a ona me umirila, kako je najbolje znala, svojom uobiajenom dobrotom;
rekla sam to i u ispovijedi, i tu me je jo moj ispovjednik nastojao smiriti, govorei da nije
mogue da bih se pretvarala bolesnom u tolikoj mjeri kako sam to bila. Dragi Bog, koji je bez
sumnje htio da me oisti i nadasve da me ponizi, dopustio je to unutarnje muenitvo sve do
moga ulaska u Karmel, gdje je otac naih dua uklonio sve moje sumnje kao rukom, i otada
sam savreno mirna.
Nije udo to se bojim da sam se inila bolesnom a da to uistinu nisam bila, jer sam govorila i
radila stvari na koje nisam mislila; gotovo uvijek inilo se da sam u bunilu, jer sam govorila
rijei koje nisu imale smisla, a ipak sam sigurna da nisam ni za jedan as bila liena upotrebe
razuma... esto se inilo da sam u nesvjestici, nisam se ni najmanje micala; tada bih bila
dopustila da rade od mene to god bi htjeli, dapae da me i ubiju, ali ipak sam ula sve to se
oko mene govorilo, i sjeam se jo svega...
Jednom mi se dogodilo da dulje vremena nisam mogla otvoriti oi i da sam ih otvorila jedan
as dok sam se nalazila sama... Mislim da je to avao dobio izvanjsku vlast nada mnom, ali se
nije mogao pribliiti mojoj dui ni mom duhu, osim toliko da mi ulije uasan strah od nekih
stvari, na primjer od vrlo jednostavnih lijekova koje su mi uzalud pokuavali dati. Ali ako je
dragi Bog dopustio zlome duhu da mi se priblii, slao mi je i vidljive anele... Marija je uvijek
bila kraj moga kreveta njegujui me i tjeei s majinskom njenou; nikada nije pokazivala
ni najmanje zlovolje, a ipak sam joj ja zadavala mnogo muke, kad nisam mogla podnijeti da
se udalji od mene. Meutim trebalo je da poe i na ruak s tatom, ali ja tada nisam prestala
zvati je cijelo vrijeme otkad bi otila; Viktorija, koja me uvala, bila je katkada prisiljena da
ide po moju dragu "mamu", kako sam je zvala... Kad je Marija htjela izai, a trebala je poi na
sv. Misu ili u pohode Paulini, tada ne bih rekla nita... Ujak i ujna bili su mi takoer jako
dobri. Moja draga ujnica dolazila je svaki dan da me vidi nosei mi tisuu poslastica. I drugi
su me prijatelji nae obitelji posjeivali, ali ja sam molila Mariju neka im kae da ne elim
primati posjeta. Nije mi se mililo "vidjeti oko svoje postelje osobe kako sjede poredane jedna
do druge i gledaju u me kao u neobinu ivotinju". Jedini posjet koji sam voljela bio je posjet
moga ujaka i moje ujne.
Ne bih znala rei koliko se poslije ove bolesti moja ljubav prema njima poveala. Shvatila
sam jasnije nego ikada da nam oni nisu obini roaci. Ah, ubogi tatica imao je i te kako pravo
kad nam je esto ponavljao rijei koje sam upravo napisala. Kasnije je iskusio da se nije
prevario, i sada mora zagovarati i blagoslivljati one koji su ga obasipali tako portvovnim
brigama... A ja sam jo u progonstvu, i ne znajui pokazivati svoje zahvalnosti, imam samo
jedno sredstvo da olakam svoje srce: moliti se za roake koje ljubim i koji su mi bili i jo
uvijek jesu tako dobri!
Leonija mi je bila takoer vrlo dobra, nastojala me zabavljati koliko je znala, a ja sam joj
katkada zadavala muke jer je dobro vidjela da Mariju nitko ne moe zamijeniti kraj mene...
A moja draga Celina, to li ona nije uinila za svoju Tereziju!... Mjesto da nedjeljom ide na
etnju, zatvorila se po itave sate s ubogom djevojicom koja je bila nalik na slaboumnicu.
Zaista je trebalo ljubavi da se ne bjei od mene... Ah, drage moje sestrice, koliko sam vam
zadala patnje!.. . Nitko vam nije zadao toliko muke kao ja, i nitko nije primio toliko ljubavi

koliko ste mi je vi obilno dale... Na sreu, imat u Nebo da se oduim, moj Zarunik je vrlo
bogat, i ja u crpsti iz njegove riznice ljubavi da vam stostruko vratim za sve to ste pretrpjele
radi mene...
Moja najvea utjeha za vrijeme moje bolesti bilo je pismo od Pauline... itala sam ga i
ponovno itala dok ga nisam znala napamet... Jednom ste mi, ljubljena moja Majko, poslali
pjeanik i jednu od mojih lutaka obuenu kao karmelianka; moju radost nemogue je
izrei... Moj ujak nije bio zadovoljan; govorio je: mjesto da me podsjeaju na Karmel, trebalo
bi ga udaljiti iz moga duha. Ali ja sam naprotiv osjeala da me nada da u jednom biti
karmelianka dri na ivotu... Uitak mi je bio raditi za Paulinu; izraivala sam joj male
predmete od bijelog debelog papira, a najmiliji mi je posao bio plesti vijence od krasuljaka i
potonica za Blaenu Djevicu. Bili smo u lijepom mjesecu svibnju, sva se priroda kitila
cvijeem i odisala veseljem, samo je mali cvijetak ginuo, i inilo se da je zauvijek uvenuo...
Meutim on je imao uza se Sunce, a to Sunce bijae udotvorni kip Blaene Djevice koji je
dva puta govorio mami, i esto je, vrlo esto, mali cvijetak okretao svoj cvjetni vjeni prema
toj blagoslovljenoj Zvijezdi...

"Smijeak" Blaene Djevice

Jednoga dana vidjeh tatu kako je uao u Marijinu sobu gdje sam ja leala. Dao joj je nekoliko
zlatnika s izrazom velike alosti na licu i rekao joj neka pie u Pariz i dade itati mise u crkvi
Nae Gospe od Pobjede da ona ozdravi njegovu jadnu kerkicu. Ah, kako sam bila ganuta
videi vjeru i ljubav moga dragoga kralja! Bila bih voljela da sam mu mogla kazati da sam
ozdravila, ali ja sam mu ve bila prouzroila dosta lanih radosti. Moje elje nisu mogle
uiniti udo, a udo je bilo potrebno da me ozdravi... Bilo je potrebno udo, i Naa ga je
Gospa od Pobjede uinila.
Jedne nedjelje (za vrijeme devetnice svetih misa) izae Marija u vrt ostavivi me s Leonijom
koja je itala kraj prozora. Za nekoliko minuta stanem zvati gotovo sasvim tiho: "Mama...
mama!" Leonija, koja se ve bila navikla na takvo moje dozivanje, nije obraala panje na
mene. To potraja dugo, tada zazvah glasnije, i napokon se vrati Marija. Vidjela sam je jasno
kako je ula, ali nisam mogla rei da sam je prepoznala, i ja sam nastavila zvati sve glasnije:
"Mama..."
Trpjela sam mnogo od te neprirodne i neobjanjive borbe, i Marija je od nje trpjela moda jo
vie nego ja. Poslije uzaludnih pokuaja da mi pokae da je kraj mene, Marija klekne kraj
moga kreveta s Leonijom i Celinom, zatim se okrene prema Blaenoj Djevici i pomoli joj se
arko kao majka koja moli, koja zahtijeva ivot svoga djeteta. I Marija postie to je eljela...
Ne nalazei nikakve pomoi na zemlji, uboga mala Terezija takoer se okrenula prema
Nebeskoj Majci i molila je od svega srca da joj se napokon smiluje... Najednom mi se Blaena
Djevica ukaza lijepa, tako lijepa da nikada prije nisam vidjela nita tako lijepo. Njezino je lice
odisalo neizrecivom dobrotom i njenou, ali do dna due dirnuo me je "divni osmijeh
Blaene Djevice". Tada nestade svih mojih muka, dvije krupne suze provrijee ispod mojih
kapaka i potekoe tiho niz moje obraze, ali to bijahu suze nepomuene radosti... Ah, pomislih,
Blaena mi se Djevica nasmijeila, kako sam sretna!... Ali to nikada nikome neu rei, jer bi
onda nestalo moje sree. Bez ikakva napora spustih oi i vidjeh Mariju koja me gledala s
ljubavlju. Izgledala je ganuta i inilo se da nasluuje milost koju mi je udijelila Blaena
Djevica...

Ah, svakako sam njoj i njezinim usrdnim molitvama dugovala milost to mi se nasmijeila
Nebeska Kraljica. Videi moj pogled uprt u Blaenu Djevicu, rekla je u sebi: "Terezija je
ozdravila!" Da, mali e se cvijetak preporoditi na ivot, sjajna zraka koja ga je ogrijala nije
smjela obustaviti svojih dobroinstava; ona nije djelovala najednom, nego postepeno i blago;
ona je podigla svoj cvijetak i ojaala ga toliko da se poslije pet godina rascvjetavao na plodnoj
gori karmelskoj.
Kako sam rekla, Marija je pogodila da mi je Blaena Djevica udijelila neku skrivenu milost,
pa kad sam ostala sama s njom, pitala me to sam vidjela, i ja se nisam mogla oprijeti
njezinim tako njenim i tako upornim pitanjima. Sva u udu to sam vidjela svoju tajnu
otkrivenu a da je sama nisam odala, povjerim je potpuno svojoj dragoj Mariji... Jao! Upravo
kako sam osjeala, tako je moja srea iezla i okrenula se u gorinu. Kroz etiri godine bila
je uspomena na neiskazanu milost koju sam primila prava duevna muka za mene. Svoju
sreu imala sam ponovno nai tek pred nogama Nae Gospe od Pobjede, ali tada mi se vratila
u svoj svojoj punini... O toj drugoj milosti Blaene Djevice govorit u kasnije ponovno. Sada
treba da vam kaem, ljubljena moja Majko, kako se moja radost prometnula u alost.

U govornici Karmela
Kad je Marija ula moju bezazlenu i iskrenu pripovijest o "mojoj milosti", zamolila me je da
joj dopustim da to kae u Karmelu; nisam joj to mogla uskratiti... Kod moga prvog posjeta
dragom Karmelu ispunila me radost kad sam vidjela svoju Paulinu u odjei Blaene Djevice;
to je bio vrlo slatki as za nas obje... Bilo je toliko toga da kaemo jedna drugoj da nisam
mogla rei nita od svega; moje je srce bilo prepuno...
Dobra majka Marija od Gonzage bila je takoer ondje i obasipala me sa tisuu znakova
ljubavi. Vidjela sam i druge redovnice; i pred njima je zapoelo ispitivanje o milosti koju sam

primila; pitale su me da li je Blaena Djevica drala maloga Isusa, ili takoer da li je bilo
mnogo svjetla, itd. Sva su me ta pitanja uznemirila i zadala mi muke, mogla sam odgovoriti
samo jedno: "Blaena Djevica inila mi se vrlo lijepa... i vidjela sam je kako mi se smijei."
Mene je samo njezino lice zapanjilo, pa videi sada da su karmelianke zamiljale sasvim
neto drugo (a moje duevne muke poele su ve u povodu moje bolesti), pomislila sam da
sam lagala... Da sam sauvala svoju tajnu, bila bih bez sumnje sauvala i svoju sreu, ali
Blaena Djevica dopustila je tu muku za dobro moje due. Moda bi me inae obuzela kakva
tata misao, a ovako, kad me je snalo ponienje, nisam se mogla pogledati bez osjeaja
duboke groze... Ah, to sam pretrpjela! Mogla bih to rei samo Bogu!...

etvrto poglavlje: PRVA PRIEST U INTERNATU (1883-1886)

Govorei o posjetu karmeliankama, sjeam se prvoga posjeta, kratko vrijeme poslije

Paulinina ulaska u samostan. Zaboravila sam o njemu pripovijedati gore, ali to je pojedinost
koju ne smijem mimoii. Ujutro onoga dana kad sam trebala ii u govornicu razmiljala sam
sasvim sama u svom krevetu (tu sam naime obavljala svoje najdublje molitve i tu sam,
protivno od zarunice u Pjesmi nad pjesmama, uvijek nalazila svoga Ljubljenoga), pitala sam
se koje u ime dobiti u Karmelu. Znala sam da ima jedna sestra Terezija od Isusa, a ipak mi se
moje lijepo ime Terezija nije smjelo oduzeti. Najednom pomislih na Maloga Isusa kojega sam
toliko ljubila, i rekoh sebi: "Oh, kako bih bila sretna da se zovem Terezija od Djeteta Isusa!"
U govornici nisam nita rekla o snu koji sam usnila potpuno budna, ali dobra majka Marija od
Gonzage, pitajui sestre koje bi mi ime trebalo dati, doe na misao da me nazove imenom o
kojem sam sanjala... Moje je veselje bilo veliko, i to sretno podudaranje misli uinilo mi se
kao posebna njenost moga ljubljenoga Maloga Isusa.

Zaboravila sam jo nekoliko sitnih pojedinosti iz svoga djetinjstva prije vaega ulaska u
Karmel. Nisam vam pripovijedala kako sam voljela slike i tivo... Pa ipak, ljubljena moja
Majko, lijepim slikama koje ste mi pokazivali kao za nagradu dugujem jednu od najslaih
radosti i jedan od najsnanijih dojmova koji su me potakli na krepostan ivot... Zaboravljala
sam vrijeme gledajui slike. Tako mi je, na primjer, slika "Mali cvijetak Boanskog Uznika"
govorila toliko stvari da sam u njih potpuno uronila. Videi da je Paulinino ime zapisano
ispod malog cvijetka, bila bih voljela da je i Terezijino ondje, i ja sam se prikazala Isusu da
budem njegov mali cvijetak..

Terezijino tivo
Kako se nisam znala igrati, mnogo sam voljela itanje i u njemu bih bila provela svoj ivot;
na sreu, imala sam za vodie zemaljske anele, koji su mi birali knjige koje su sve na
zabavan nain hranile moje srce i moj duh, a zatim, smjela sam provesti samo odreeno
vrijeme u itanju, to mi je bilo predmetom velikih rtava, jer sam esto morala prekidati
itanje usred najzanimljivijeg mjesta...
Ta sklonost za itanjem trajala je do moga ulaska u Karmel. Navesti broj knjiga koje su prole
kroz moje ruke ne bi mi bilo mogue, ali nikada nije dragi Bog dopustio da proitam jednu
jedinu knjigu koja bi mi mogla nakoditi. Istina je da itajui neke viteke pripovijesti nisam
uvijek u prvi as opazila ivotnu istinu; ali doskora mi je dragi Bog jasno pokazao da je prava
slava samo ona koja e trajati vjeno, i da za njezino postizavanje nije potrebno stvarati
sjajnih djela, nego skrovito i kreposno ivjeti do te mjere da ne zna ljevica to radi desnica...
(Usp. Mt 6, 3) Isto sam tako, itajui pripovijesti o rodoljubnim djelima francuskih junakinja,
osobito asne Ivane Arke, dobila veliku elju da ih nasljedujem; inilo mi se da u sebi
osjeam isti ar kojim su se one oduevljavale, isti nebeski zanos. Tada sam primila milost
koju sam uvijek smatrala jednom od najveih u mom ivotu, jer u toj dobi nisam primala
rasvjetljenja odozgo kao sada kad sam njima preplavljena. Mislila sam da sam roena za
slavu, i dok sam traila sredstvo da to postignem, dragi mi je Bog ulio osjeaje koje sam
upravo opisala. On mi je takoer dao da shvatim da se moja slava nee pokazati oima
smrtnika, nego e se sastojati u tom da u postati velikom sveticom!...
Ta bi se elja mogla initi drskom ako se promisli kako sam bila slaba i nesavrena i kako
sam to jo sada, poslije sedam godina redovnikog ivota. Meutim, uvijek osjeam isto
smiono pouzdanje da u postati velikom sveticom, jer ne raunam na svoje zasluge, kojih
uope nemam, nego se uzdam u Onoga koji je sama Krepost i Svetost. On e se jedini
zadovoljiti mojim slabim naporima i podii me k sebi, pokriti me svojim beskrajnim
zaslugama i tako me uiniti sveticom. Nisam tada mislila da treba mnogo trpjeti da se doe do
svetosti, ali mi je dragi Bog doskora to pokazao aljui mi kunje o kojima sam gore
pripovijedala...
Sada moram nastaviti svoje pripovijedanje gdje sam ga prekinula.

Putovanje u Alencon
Tri mjeseca poslije moga ozdravljenja poslao nas je tata na putovanje u Alencon (u kolovozu
1883). To je bilo prvi put da sam se vratila onamo, i moje je veselje bilo vrlo veliko kad sam
ponovno ugledala mjesta gdje je proteklo moje djetinjstvo, a osobito to sam se mogla
pomoliti na maminu grobu i moliti je neka me uvijek titi...
Dragi mi je Bog udijelio milost da sam upoznala svijet upravo samo toliko da ga mogu
prezirati i od njega se udaljiti. Mogla bih rei da sam za vrijeme svoga boravka u Alenconu
prvi put ula u svijet. Oko mene bila je sama radost i srea, slavili su me, brino su me pazili i
divili mi se; jednom rijeju, ivot mi je kroz petnaest dana bio posut samim cvijeem...
Priznajem da je taj ivot imao ara za mene. Mudrost potpuno pravo kae da ar tatine
zavodi i duh koji je daleko od zla. (Mudr. 4, 12) U dobi od deset godina dade se srce lako
zaslijepiti, i ja smatram velikom milou to nisam ostala u Alenconu. Prijatelji koje smo
ondje imali bili su previe svjetski; oni su vrlo dobro znali spojiti zemaljske radosti sa
slubom dragom Bogu. Nisu dosta mislili na smrt, a ipak je smrt pohodila velik broj osoba
koje sam poznavala, mlade, bogate i sretne! Rado se vraam milju na arobna mjesta gdje su
one ivjele, te se pitam gdje su sada i to imaju od dvoraca i vrtova gdje sam ih vidjela kako
uivaju udobnosti ivota?... I vidim da je sve pod suncem tatina i duhovna bijeda... (usp.
Prop. 2, 11) i da je jedino dobro ljubiti Boga svim srcem svojim i biti ovdje dolje siromah
duhom...

Priprema na prvu priest

Moda mi je Isus htio pokazati svijet prije svoga prvoga pohoda meni, kako bih slobodnije
izabrala put kojim sam mu imala obeati da u ga slijediti. Vrijeme moje prve Priesti ostalo
mi je duboko urezano u srcu, kao uspomena bez oblaka. ini mi se da nisam mogla biti
pripravljena bolje nego to sam bila, i tada su me moje duevne muke ostavile gotovo godinu
dana. Isus je htio da okusim radost tako savrenu koliko je to mogue u ovoj dolini suza...
Sjeate li se, ljubljena moja Majko, prekrasne knjiice koju ste mi napisali tri mjeseca prije
moje prve Priesti... Ona mi je pomogla da na suvisao i brz nain pripravim svoje srce.
Premda sam ga ve dulje vremena na to pripravljala, ipak mu je trebalo dati novoga poleta,
ispuniti ga novim cvijeem, da se Isus moe u njemu ugodno odmarati... Svaki dan sam
nainila velik broj rtvica koje su se pretvarale u isto toliko cvjetova; izgovorila sam takoer
jo vei broj uzdaha koje ste mi za svaki dan napisali na moju knjiicu, i ti ini ljubavi
sainjavali su pupoljke cvijea...
Svakoga tjedna napisali ste mi lijepo pisamce, koje je duu ispunjavalo dubokim mislima i
pomagalo me u kreposnom ivotu. To je bila utjeha za vau sirotu kerkicu koja je inila
veliku rtvu pomirujui se s time da nee svake veeri biti pripravljana na vaim koljenima
kao neko njezina draga Celina...
Marija je zamjenjivala Paulinu kod mene. Ja bih sjela na njezina koljena i tu bih pohlepno
sluala ono to bi mi govorila. inilo mi se da cijelo njezino srce, tako veliko, tako plemenito,
prelazi u mene. - Kao to glasoviti ratnici ue svoje sinove ratnikom zanatu, tako je ona meni
govorila o ivotnim bojevima, o palmi koja se daje pobjednicima... Marija mi je jo govorila o
besmrtnim bogatstvima koja se mogu lako sabirati svaki dan, i o nesrei ako kraj njih
prolazimo bez volje da se potrudimo i pruimo ruku za njima. Zatim mi je kazivala o sredstvu

kako se vjernou u najmanjim stvarima postaje svetom. Dala mi je listi "O odricanju", koji
sam prouavala s uitkom...
Ah, kako je bila rjeita moja draga kuma! Bila bih voljela da nisam bila jedina koja je sluala
njezine duboke pouke. Osjeala sam se tako dirnuta da sam u svojoj bezazlenosti mislila da bi
najvei grenici bili dirnuti kao ja i da bi, putajui svoja prolazna bogatstva, htjeli samo jo
stjecati nebeska...
U toj dobi nije me jo nitko bio nauio kako se obavlja razmatranje; ja sam to, meutim,
toliko eljela, ali Marija, kako me je smatrala dosta pobonom, doputala mi je samo usmene
molitve. Jednoga dana upitala me jedna od mojih uiteljica u opatiji to radim u slobodne
dane kad sam sama. Ja joj odgovorih da se zavuem u jedan prazni prostor iza svoga kreveta,
koji lako mogu zatvoriti zastorom, i ondje razmiljam. - Ali o emu razmilja? upita me ona.
Razmiljam o dragom Bogu, o ivotu... o vjenosti, ukratko razmiljam!... Dobra redovnica
smijala mi se srdano, a kasnije me je rado podsjeala na vrijeme kad sam "razmiljala",
pitajui me da li jo "razmiljam"... Sada razumijem da sam tada i ne znajui obavljala
razmatranja i da me je ve dragi Bog potajno pouavao.
Tri mjeseca priprave prooe brzo, zatim sam morala obaviti duhovne vjebe i u tu svrhu
postati velika gojenica zavoda i spavati u opatiji. Ne mogu iskazati slatku uspomenu koju su
mi ostavile te duhovne vjebe; zaista, ako sam mnogo pretrpjela u zavodu, bila sam zato
obilno nagraena neizrecivom sreom tih nekoliko dana provedenih u oekivanju Isusa... Ne
vjerujem da se ta srea moe kuati igdje drugdje osim u redovnikim zajednicama. Budui da
je broj djevojica malen, lako je baviti se svakom napose. I doista, nae uiteljice obasipale su
nas u tom asu majinskim brigama... Nada mnom su bdjele jo vie nego nad drugima.
Svake bi veeri dolazila prva uiteljica sa svojom malom svjetiljkom da me poljubi u mom
krevetu, pokazujui mi veliku ljubav. Jedne veeri, dirnuta njezinom dobrotom, rekoh joj da
u joj povjeriti veliku tajnu; onda tajanstveno izvuem svoju dragocjenu knjiicu ispod
uzglavlja i pokaem joj je s oima sjajnim od radosti...
Ujutro mi se inilo vrlo lijepim kad sam vidjela da se sve uenice diu odmah na znak
buenja i da rade kao redovnice, ali ja nisam bila navikla da se potpuno sama uredim. Nije
bilo Marije da mi uredi kosu, te sam bila prisiljena da plaljivo pruim ealj nadstojnici
umivaonice. Ona se smijala videi veliku djevojicu od jedanaest godina kako se ne zna
poeljati. Ipak bi me poeljala, ali ne tako njeno kao Marija, no ja se ipak nisam usuivala
plakati, kao to sam to radila svaki dan pod njenom rukom moje kume...
Uvjerila sam se za vrijeme duhovnih vjebi da sam razmaena djevojica i njegovana kako ih
ima malo na svijetu, osobito medu djevojicama koje su ostale bez majke... Svaki dan bi mi
Marija i Leonija dole u posjete s tatom, koji me obasipao milovanjima; tako nisam trpjela
zbog rastanka od obitelji, i nita nije zamrailo lijepo nebo mojih duhovnih vjebi.
Vrlo sam paljivo sluala pouke koje nam je davao asni Domin; ja sam ih pae ukratko
biljeila; od svojih misli nisam htjela upisati nijedne, mislei da u ih se dobro sjeati, a tako
je i bilo...
Za mene je bila velika srea to sam ila na sve molitve s redovnicama; meu svojim
drugaricama isticala sam se velikim kriem koji mi je dala Leonija i koji sam nosila za
pojasom poput misionara; taj je kri izazivao ljubomoru u redovnicama, koje su mislile da ga

nosim zato da nasljedujem svoju sestru karmelianku... Ah, zaista su k njoj letjele moje misli!
Znala sam da je moja Paulina u duhovnim vjebama kao i ja, ali ne zato da se Isus dade njoj,
nego da se ona dade Isusu. Ta samoa, provedena u oekivanju, bila mi je dakle dvostruko
draga...
Sjeam se da su me jednoga jutra poslali u zavodsku bolnicu jer sam mnogo kaljala. (Poslije
moje bolesti moje su uiteljice mnogo pazile na mene; zbog lake glavobolje ili pae ako su
vidjele da sam bljea nego inae, slale su me na zrak ili u zavodsku bolnicu da se odmorim.)
Vidjela sam kako je ula moja ljubljena Celina; dobila je doputenje da me posjeti premda su
bile duhovne vjebe, i da mi donese sliku koja me je vrlo obradovala, a to je bio "Mali
cvijetak Boanskoga Uznika". O, kako mi je bilo ugodno primiti tu uspomenu iz Celinine
ruke!... Koliko sam mislila na ljubav zbog nje!...

"Veliki dan"
Uoi velikoga dana primila sam odrjeenje po drugi put, moja opa ispovijed ostavila je velik
mir u mojoj dui, i dragi Bog nije dopustio da ga i najmanji oblak pomuti. Po podne sam
zamolila oprotenje od cijele obitelji koja me posjetila, ali sam mogla govoriti samo kroz
suze, jer sam bila previe uzbuena... Pauline nije bilo, ali ja sam osjeala da je ona srcem
kraj mene; poslala mi je lijepu sliku po Mariji, ja sam joj se neumorno divila i pokazivala je
svima da joj se dive!... Bila sam napisala pismo dobrom ocu Pichonu da se preporuim
njegovim molitvama, a rekla sam mu takoer da u naskoro biti karmelianka te da e onda
on biti moj duhovni voa. (To se zaista i dogodilo etiri godine kasnije, jer sam mu u Karmelu
otvorila svoju duu...) Marija mi je dala jedno pismo od njega, zaista sam bila presretna!...
Sve su me sree stizale zajedno. Ali najvie me u njegovu pismu obradovala ova reenica:
"Sutra u uzai na sveti rtvenik za tebe i tvoju Paulinu!" Paulina i Terezija postale su 8.
svibnja jo vie ujedinjene, jer se inilo da ih Isus povezuje preplavljujui ih svojim
milostima...
Napokon je svanuo "najljepi dan meu mojim danima". Kakve li su neiskazane uspomene
ostavile u mojoj dui najmanje pojedinosti toga nebeskoga dana!... Najprije radosni uranak u
zoru, smjerni i njeni poljupci uiteljica i velikih drugarica... Velika soba ispunjena snjenim
pahuljicama, te se svakoj djevojici inilo da se njima odijeva jedna za drugom... Nadasve
ulazak u kapelu i jutarnje pjevanje lijepe pjesme: "O oltaru sveti meu anelima!"
Ali neu da ulazim u pojedinosti. Ima stvari koje gube svoj miris im se izloe zraku; ima
skrovitih misli koje se ne mogu prenijeti u zemaljski jezik a da ne izgube svoj unutarnji i
nebeski smisao; one su kao onaj "kamen bijeli koji e se dati pobjedniku i na kojem je
napisano ime kojega nitko ne pozna osim onoga koji ga prima". (Otk 2, 17)
Ah, kako je bio sladak prvi cjelov Isusov mojoj dui!... To je bio cjelov ljubavi; osjeala sam
da sam ljubljena, pa sam govorila: "Ja te ljubim, dajem ti sebe zauvijek." Nije bilo zahtjeva, ni
bojeva, ni rtava. Ve su se dugo vremena Isus i sirota mala Terezija gledali i razumjeli...
Toga dana to vie nije bio pogled, nego sjedinjenje, oni nisu vie bili dvoje, Terezija bijae
iezla, kao kaplja vode koja se gubi u puini oceana. Ostao je samo Isus, On je bio Uitelj,
Kralj. Zar ga nije Terezija molila da joj uzme slobodu, jer joj je njezina sloboda zadavala
strah? Ona se osjeala tako slaba, tako krhka da se zauvijek htjela sjediniti s boanskom
jakou!... Njezina je radost bila prevelika, preduboka a da bi je mogla izdrati. Naskoro je
oblie divne suze na veliko udo njezinih drugarica, koje su kasnije govorile jedna drugoj: "A
zato je plakala? Je li ju to titalo?... - Ne, to je prije bilo zato to ne vidi svoju majku kraj

sebe, ili svoju sestru karmelianku koju toliko voli." One nisu mogle shvatiti da ovo prognano
srce, kad sva nebeska radost ue u njega, ne moe da je podnese ne lijui suza...
Odsutnost moje majke nije mi zadavala boli na dan moje prve Priesti: ta zar nije nebo bilo u
mojoj dui, a zar se nije moja mama ve prije dugog vremena ondje nastanila? Tako sam,
primajui posjet Isusov, primala i posjet svoje ljubljene majke koja me je blagoslivljala
uivajui u mojoj srei... Nisam plakala ni zbog toga to nije bilo Pauline. Ja bih dakako bila
sretna da sam je vidjela kraj sebe, ali ve dugo vremena bila je moja rtva primljena. Toga je
dana samo radost ispunjala moje srce, ja sam se sjedinjivala s njom koja se neopozivo davala
Onome koji se s tolikom ljubavlju davao meni!
Popodne sam ja izgovarala in posvete Blaenoj Djevici. Bilo je sasvim pravo da ja govorim
u ime svojih drugarica svojoj Nebeskoj Majci, ja koja sam tako mlada ostala bez svoje
zemaljske majke... Cijelim sam joj srcem govorila i cijelim se srcem posvetila njoj, kao dijete
koje se baca u naruje majci i moli je neka bdije nad njim. ini mi se da je Blaena Djevica
morala pogledati svoj mali cvijetak i nasmijeiti mu se: nije li ga ona ve jednom ozdravila
vidljivim smijekom?... Nije li ona u aku svoga maloga cvijetka poloila svoga Isusa, Cvijet
s poljana, Ljiljan iz doline?... (Pjesma nad pjesmama 2, 1)
Uvee toga lijepoga dana nala sam opet svoju zemaljsku obitelj. Ve ujutro poslije Mise
zagrlila sam tatu i sve svoje drage roake, ali sada je bilo pravo sjedinjenje. Tata je uzeo za
ruku svoju malu kraljicu i uputio se prema Karmelu... Tada sam vidjela svoju Paulinu kao
zarunicu Isusovu, vidjela sam je s bijelom koprenom poput moje i s vijencem od rua... Ah,
moja radost bila je bez gorine; nadala sam se da u doskora biti s njom i zajedno s njom
oekivati nebo!
Nisam bila bezosjeajna na obiteljskoj sveanosti uveer na dan moje prve Priesti. Lijepi sat
koji mi je darovao moj kralj vrlo me je razveselio, ali moja je radost bila tiha, i nita nije
pomutilo moga unutarnjeg mira. Marija me uzela k sebi u noi iza toga lijepoga dana, jer i iza
najsjajnijih dana dolazi tmina, samo e dan prve, jedine i vjene Priesti u nebu biti bez
zalaska sunanoga!...
Sutradan iza moje prve Priesti bio je takoer lijep dan, ali je bio protkan sjetom. Lijepa
haljina koju mi je kupila Marija, svi darovi to sam ih dobila nisu mi ispunjali srca. Samo Isus
mogao me je zadovoljiti, ja sam uzdisala za onim asom kad u ga moi primiti po drugi put.
Otprilike mjesec dana poslije svoje prve Priesti pola sam na ispovijed za Spasovo i usudila
se traiti doputenje da se priestim. Protiv svakog oekivanja, veleasni mi je to dopustio te
sam imala sreu da kleknem k svetom stolu meu tatom i Marijom. Kakvu sam slatku
uspomenu sauvala na taj drugi posjet Isusov! Moje suze potekoe jo jednom s neiskazanom
milinom, i neprestano sam u sebi ponavljala ove rijei svetoga Pavla: "Ne ivim vie ja, nego
ivi Isus u meni!..." (Gal 2, 20) Poslije te priesti postala je moja elja da primam dragoga
Boga sve vea, i dobila sam doputenje da se prieujem na sve glavne blagdane.
Uoi tih sretnih dana uzela bi me Marija uveer na koljena i pripravljala me kao to je to
inila i za moju prvu Priest. Sjeam se da mi je jednom govorila o trpljenju, pa je rekla da
vjerojatno neu stupati tim putem, nego da e me dragi Bog uvijek nositi kao malo dijete...
Sutradan iza moje Priesti dooe mi Marijine rijei ponovno u pamet. Osjetila sam da se u
mom srcu raa velika elja za trpljenjem i u isto vrijeme duboko uvjerenje da mi je Isus
namijenio velik broj krieva. Osjetila sam se preplavljena tako velikim utjehama da ih gledam

kao jednu od najveih milosti u mom ivotu. Trpljenje mi postade sklonou, u njemu je bilo
milina koje su me oaravale premda ih nisam dobro poznavala.
Sve dotada bijah trpjela a da nisam voljela trpljenja, a od toga dana osjetila sam prema njemu
istinsku ljubav. Osjeala sam takoer elju da ljubim samo dragoga Boga i da samo u Njemu
nalazim radosti. esto sam kod svojih Priesti ponavljala ove rijei iz knjige "Nasljeduj
Krista": "O Isuse, slatkoo neiskazana, prometni mi u gorinu sve utjehe zemaljske!..."
(Nasljeduj Krista III, 26, 3) Ta je molitva izlazila preko mojih usana neusiljeno, sama od sebe;
inilo mi se da je ponavljam ne svojom voljom, nego kao dijete koje ponavlja rijei to mu ih
druga prijateljska osoba nadahnjuje... Kasnije u vam rei, ljubljena moja Majko, kako se
Isusu svidjelo da ispuni moju elju, kako je samo On bio uvijek moja neiskazana slatkoa.
Kad bih vam o tome odmah pripovijedala, morala bih govoriti unaprijed o vremenu svoga
djevojakog ivota, a jo mi preostaje da vam priopim mnogo pojedinosti o svom djetinjstvu.

Sveta potvrda
Kratko vrijeme iza moje prve Priesti ula sam ponovno u duhovne vjebe za svetu Potvrdu.
Veoma sam se brino pripravljala da primim pohod Duha Svetoga. Nisam shvaala zato se
ne poklanja velika panja primanju toga sakramenta Ljubavi. Obino su se obavljale samo
jednodnevne duhovne vjebe za svetu Potvrdu, ali kako biskup nije mogao doi u odreeni
dan, utjeila sam se time to sam imala dva dana samoe. Da nas razonodi, povela nas je naa
uiteljica na Mont Cassin; ondje sam nabrala pune ruke velikih krasuljaka za Tijelovo. Ah,
kako je moja dua bila radosna! Poput apostola oekivala sam sva sretna pohod Duha
Svetoga... Uivala sam pri pomisli da u naskoro biti potpuna kranka, a osobito to u
zauvijek nositi na elu tajanstveni kri to ga biskup oznauje stavljajui sakramenat...
Napokon je doao sretni trenutak. Nisam osjetila silnog vjetra u asu silaska Duha Svetoga,
nego prije onaj blagi lahor kojega je um uo prorok Ilija na brdu Horebu... (Usp. 1 Kr 19, 1213) Toga dana primila sam jakost da trpim, jer naskoro iza toga imalo je da zapone
muenitvo moje due... Moja draga Leonijica bila mi je kuma. Ona je bila tako uzbuena da
nije mogla susprei suze da joj ne teku za cijelo vrijeme obreda. Sa mnom je primila svetu
priest, jer sam ja jo jednom imala sreu da se sjedinim s Isusom na taj lijepi dan.

ivot u opatiji
Poslije tih divnih i nezaboravnih blagdana moj se ivot vratio u svoj uobiajeni tok, to jest,
morala sam nastaviti ivot u zavodu koji mi je bio tako teak. U asu moje prve Priesti
voljela sam taj ivot s djevojicama moje dobi, koje su sve bile pune dobre volje, stvorivi
poput mene odluku da e ozbiljno provoditi krepostan ivot. Ali meni se trebalo vratiti u
doticaj sa sasvim drugaijim uenicama rastresenima, koje se nisu htjele drati reda, i to me je
inilo veoma nesretnom.
Bila sam vesele udi, ali se nisam znala uivjeti u igre moje dobi. esto bih se za vrijeme
odmora naslonila na jedno drvo i netremice promatrala drugarice, zadubljujui se u ozbiljne
misli! Izmislila sam igru koja mi se sviala, a to je bilo ukapanje jadnih ptiica koje bismo
nale uginule pod drveem. Mnoge su mi uenice pomagale, tako da je nae groblje bilo vrlo
lijepo, zasaeno drveem i cvijeem razmjerno s veliinom naih pernatih prijateljica. Rado
sam jo pripovijedala pripovijesti koje sam izmiljala kako su mi dolazile na pamet. Moje su
me drugarice tada gorljivo okruivale, a katkada bi se i velike uenice umijeale u skupinu
sluateljica. Ista pripovijest nastavljala bi se kroz nekoliko dana, jer mi se svialo da je uinim

to zanimljivijom kako sam vidjela dojmove to bi ih proizvela i koji bi se oitovali na licima

mojih drugarica. No brzo bi mi uiteljica zabranila da nastavljam svoj govorniki posao, jer
nas je htjela vidjeti da se igramo i trimo, a ne da raspravljamo...
Lako sam pamtila smisao stvari koje sam uila; ali sam teko uila od rijei do rijei. Tako
sam za katekizam gotovo svaki dan, u godini prije moje prve Priesti, traila doputenje da ga
uim za vrijeme odmora. Moji napori bili su okrunjeni uspjehom, i ja sam uvijek bila prva.
Ako sam sluajno za jednu zaboravljenu rije izgubila svoje mjesto, moja se alost oitovala u
gorkim suzama, koje veleasni Domin nije znao kako da stia... On je bio vrlo zadovoljan sa
mnom (ne zato to sam plakala) i zvao me svojim malim doktorom, zbog moga imena
Terezija. Jednom se dogodilo da uenica koja je bila po redu za mnom nije znala postaviti
svojoj drugarici pitanje iz katekizma. Poto je veleasni proao uzalud redom sve uenice,
vratio se do mene i rekao da e sada vidjeti da li zasluujem svoje prvo mjesto. U svojoj
dubokoj poniznosti oekivala sam samo to. Ustavi sa sigurnou, rekoh ono to me je pitao,
bez ijedne pogreke, na veliko udo sviju... Poslije moje prve Priesti moja se gorljivost za
katekizam nastavila sve do moga izlaska iz zavoda. Napredovala sam vrlo dobro u svojim
naukama, gotovo uvijek bila sam prva, a najbolje sam uspjehe imala u povijesti i stilu. Sve su
me moje uiteljice smatrale vrlo bistrom uenicom, ali nije bilo tako kod moga ujaka, kod
kojega sam vrijedila kao mala neznalica, dobra i umiljata, koja ima ispravan sud, ali je
nesposobna i nespretna...
Nisam iznenaena tim miljenjem koje su imali moj ujak i ujna o meni i imaju ga bez sumnje
jo i sada; nisam gotovo nita govorila jer sam bila previe plaljiva, a kad sam pisala, moj
maji rukopis i moj pravopis, koji je samo prirodan, nisu bili takvi da predobivaju... U svojim
malim radovima ivanja, vezenja i drugima dobro sam napredovala, istina, po miljenju mojih
uiteljica, ali kriv i nespretan nain kako sam drala svoj posao opravdavao je ne ba osobito
povoljno miljenje o meni. Smatram to kao milost to je dragi Bog, hotei moje srce samo za
sebe, usliavao ve tada moju molitvu "pretvarajui mi u gorinu utjehe zemaljske" (Nasljeduj
Krista III, 26, 3). Ja sam to vie osjeala potrebu za tim to sam bila neosjetljiva za pohvale.
esto su preda mnom hvalili sposobnost drugih uenica, ali moju nikada; iz toga sam
zakljuila da je nemam, i pomirila sam se s tim da vidim da je nemam...

Samoa srca
Moje osjetljivo i njeno srce lako bi se kome priklonilo da je nalo srce koje bi bilo sposobno
da ga razumije... Pokuavala sam da se poveem s djevojicama svoje dobi, osobito s dvjema
od njih. Voljela sam ih, a one su opet voljele mene koliko su bile sposobne za to. Ali jao, kako
je uskogrudno i prevrtljivo srce stvorova!... Brzo sam uvidjela da je moja ljubav bila
neshvaena: jedna od mojih prijateljica morala je otii kui i vratila se poslije nekoliko
mjeseci. Za njezine odsutnosti mislila sam na nju, uvajui kao dragocjenost mali prsten to
mi ga je dala. Kad sam je ponovno vidjela, moje je veselje bila veliko. Ali jao, za uzvrat sam
dobila samo ravnoduan pogled... Moja ljubav nije bila shvaena; ja sam to osjetila i nisam
prosjaila ljubav koju su mi uskraivali. Ali dragi mi je Bog dao srce tako vjerno, kad je
jednom ljubilo, da ljubi zauvijek. Tako sam i dalje molila za svoju prijateljicu i jo je uvijek
volim...
Videi da Celina voli jednu nau uiteljicu, htjela sam se povesti za njom, ali kako nisam
znala stei naklonost stvorova, nisam mogla u tom uspjeti. O sretne li nesposobnosti! Od
kolikih me je velikih zala ouvala!... Kako sam zahvalna Isusu to mi je dao da naem samo
"gorinu u zemaljskim prijateljstvima"! Sa srcem kao to je moje bila bih se pustila da me

uhvate i podreu mi krila, a kako bih onda mogla letjeti i otpoinuti (Usp. Ps 54, 6) Kako se
srce koje se predalo ljubavi stvorova moe iskreno sjediniti s Bogom?... Osjeam da to nije
mogue. Premda nisam pila iz ae otrovane prearkom ljubavi stvorova, osjeam da se ne
mogu varati. Vidjela sam toliko dua to ih je zavelo to varavo svjetlo, kako lete poput
bijednih leptira i spaljuju svoja krila, a onda se vraaju k pravom, blagom svjetlu ljubavi, koja
im daje nova krila, sjajnija i laka, da mogu letjeti k Isusu, tom ognju nebeskom koji gori, a ne
spaljuje (usp. Izl 3, 2).
Ah, osjeam da je Isus znao da sam preslaba da me izvrgne napasti: moda bih bila dopustila
da itava izgorim na varavom svjetlu, da se njegov sjaj pokazao mojim oima... Ali nije bilo
tako: susretala sam samo gorinu ondje gdje jae due susreu radost i u svojoj se vjernosti od
nje otkidaju. Ja dakle nemam nikakve zasluge to nisam prionula uz ljubav stvorova, jer me je
od toga sauvalo samo veliko milosre dragoga Boga!... Priznajem da sam bez Njega mogla
pasti tako nisko kao sveta Magdalena, i duboka rije naega Gospodina imunu odjekuje
veoma blago u mojoj dui... Znam da "onaj kome se manje oprata manje ljubi" (Lk 7, 47), ali
znam takoer da je meni Isus oprostio vie nego svetoj Magdaleni, jer mi je oprostio
unaprijed, ne dopustivi da padnem. Ah, kako bih rado da mogu objasniti to osjeam!... Evo
jednog primjera koji e malo osvijetliti moju misao.
Uzmimo da se sin vrsna lijenika na svom putu spotakne o kamen i padne te pri tom padu
slomi koji ud; odmah dolazi k njemu njegov otac, podie ga s ljubavlju, njeguje mu rane,
upotrebljavajui sva sredstva svoga umijea; doskora sin potpuno ozdravi i iskae ocu svoju
zahvalnost. Taj sin ima bez sumnje mnogo razloga da ljubi svoga oca! Ali evo odmah jo
jednog primjera.
Otac je saznao da se na putu njegova sina nalazi kamen, pourio se da pretekne sina i ukloni
kamen, a da ga nitko nije vidio. Zacijelo taj sin, predmet dalekovidne ljubavi oeve, budui da
ne zna od kakve ga je nesree ouvao otac, nee ocu iskazati svoje zahvalnosti i ljubit e ga
manje nego da ga je izlijeio... Ali ako dozna kakvoj je opasnosti upravo izbjegao, nee li ga
jo vie voljeti? Eto, ja sam to dijete, predmet dalekovidne ljubavi jednoga Oca koji nije
poslao svoju Rije da otkupi pravedne, nego grenike (usp. Mt 9, 13). On hoe da ga ljubim
jer mi je oprostio ne mnogo, nego sve. On nije ekao da ga ljubim mnogo kao sveta
Magdalena, nego je htio da znam kako me je ljubio ljubavlju neiskazane brige da bih ga sada
ljubila kao izvan sebe!...
ula sam u propovijedi da se jo nije nala ista dua koja bi ljubila vie od due pokajnice.
Ah, kako bih rado da mogu opovri tu rije!...

Bolest skrupula
Primjeujem da sam se jako udaljila od svoga predmeta; zato se urim da se vratim k njemu...
Godina iza moje prve Priesti prola je gotovo itava bez unutranjih kunja za moju duu.
Ali kod duhovnih vjebi za moju drugu Priest vidjela sam da me je snala strana bolest skrupuloznost ... Treba proi kroz to muenitvo da bi se moglo dobro shvatiti. to sam
podnijela kroz godinu i pol, ne bih mogla iskazati...
Sve moje misli i najjednostavnija djela postajala su za mene predmet nemira. Smirila bih se
tek onda kad bih sve povjerila Mariji, a to me je stajalo mnogo truda, jer sam smatrala da joj
moram kazati i najneobinije misli koje sam imala o njoj samoj. im bih se rijeila svoga
tereta, uivala bih jedan asak mir, ali taj bi mir prolazio kao munja, i doskora bi se moje

muenitvo zapoinjalo iznova. Kolike li je strpljivosti trebalo mojoj dragoj Mariji da me

slua ne pokazujui nikada zlovolje!... Jedva bih se vratila iz opatije, ve bi mi ona stala
kovrati kosu za sutradan. (Mala je kraljica naime, da bi razveselila tatu, svaki dan imala
kovravu kosu, a tome su se veoma udile njezine drugarice, a osobito uiteljice, koje nisu
vidjele djevojica tako maenih od svojih roditelja.) Dok sam sjedila na stolici, neprestano
sam plakala pripovijedajui joj sve svoje skrupule. Na koncu godine vratila se Celina kui, jer
je svrila svoje nauke, a sirota Terezija, prisiljena da se vrati u zavod, brzo je oboljela; jedini
ar koji ju je drao u zavodu bio je ivot s njezinom nerazdvojivom Celinom, bez nje nije
"njezina kerkica" nikako mogla ondje ostati...

Izlazak iz opatije. Privatna pouka

Izila sam dakle iz opatije u dobi od trinaest godina i nastavila svoje obrazovanje uzimajui
po nekoliko satova na tjedan kod Gospoe Papinau. To je bila jako dobra osoba, vrlo
obrazovana, ali se malo ponaala kao stara djevojka. ivjela je sa svojom majkom, i draesno
je bilo vidjeti malo kuanstvo koje su one vodile utroje. (I maka je naime pripadala u obitelj,
te sam morala trpjeti da mi prede na mojim biljenicama, i jo se diviti njezinu lijepu krznu.)
Imala sam prednost da ivim u prisnu prijateljstvu s tom obitelji: budui da je Buissonnets bio
predaleko za postarije noge moje uiteljice, ona je zahtijevala da ja dolazim na satove k njoj.
Kad bih dola, obino bih nala samo staru gospou Cochain, koja me je gledala "svojim
velikim sjajnim oima", a onda bi zvala mirnim i sveanim glasom: "Gospoo Papinau...
Go...spoica Te... rezija je tu!..." Njezina bi joj ki spremno odgovorila djetinjim glasom:
"Evo me, mama." I naskoro bi sat zapoinjao. Ti su satovi imali za mene i tu korist (osim
pouke koju nisam ondje dobivala) da sam po njima upoznala svijet... Tko bi to bio mogao
vjerovati!... U toj sobi sa starinskim pokustvom, punoj knjiga i biljenica, esto sam
prisustvovala posjetima svake vrste: dolazili su sveenici, gospoe, djevojke itd. Gospoa
Cochain zabavljala je drutvo sama koliko je mogla, da bi njezina kerka mogla drati sat sa
mnom, ali te dane ne bih nauila mnogo. Gledajui u knjigu ula bih sve to se govorilo, pa i
ono to bi bilo bolje za mene da uope nisam ula: tatina se tako lako uulja u srce!... Jedna
je gospoa rekla da imam lijepu kosu... Druga je, odlazei, pitala, mislei da je ne ujem, tko
je ta tako lijepa mlada djevojka. I te rijei, to laskavije to nisu bile reene preda mnom;
ostavljale su u mojoj dui radostan utisak, koji mi je jasno kazivao koliko sam bila puna
samoljublja.
Oh, kako alim due koje propadaju!... Tako je lako zalutati na cvjetnim stazama svijeta... Bez
sumnje je za malo plemenitiju duu slatkoa koju svijet nudi pomijeana s gorinom, i golemi
se bezdan elja ne moe ispuniti asovitim hvalama... Ali da moje srce nije bilo uzdignuto
prema Bogu od prvog asa svoga buenja, da mi se svijet smijeio od moga prvoga koraka u
ivotu, to bi bilo od mene?...
O, ljubljena moja Majko, s kakvom zahvalnou pjevam milosre Gospodnje!... Nije li me
Gospodin, po ovim rijeima Mudrosti, "izvukao iz svijeta prije nego je moj duh izopaila
njegova zloba i njegov varavi lik zaveo moju duu"?... (Mudr 4,11) Blaena Djevica takoer
je bdjela nad svojim malim cvijetkom, nije nipoto htjela da on potamni u dodiru sa
zemaljskim stvarima te ga je povukla k sebi na svoju goru prije nego se rascvjetao... ekajui
taj sretni trenutak, mala Terezija rasla je u ljubavi prema svojoj Nebeskoj Majci; da joj dokae
tu ljubav, uinila je djelo koje ju je mnogo stajalo i koje u odmah ispripovjediti u nekoliko
rijei usprkos njegovoj duljini...

Terezija, "dijete Marijino"

Gotovo odmah poslije svoga dolaska u opatiju bila sam primljena u Drutvo svetih anela.
Jako sam voljela djela pobonosti koje mi je to drutvo nalagalo, jer sam imala sasvim
posebnu sklonost da se molim blaenim nebeskim duhovima, a osobito onome kojega mi je
dragi Bog dao za pratioca u mom progonstvu. Neko vrijeme poslije moje prve Priesti vrpca
aspirantice za Djecu Marijinu zamijeni vrpcu Svetih anela, ali ja sam otila iz opatije a da
nisam bila primljena u Drutvo Blaene Djevice. Kako sam izala prije nego sam zavrila
svoje nauke, nisam imala doputenje da uem kao stara uenica; priznajem da ta povlastica
nije bila jedna od mojih elja, ali kad sam mislila na to kako su sve moje sestre bile "djeca
Marijina", bojala sam se da sam manje od njih dijete svoje Nebeske Majke, i ja sam pola vrlo
ponizno (usprkos tome koliko me je to stajalo) traiti doputenje da budem primljena u
Drutvo Blaene Djevice u opatiji. Prva uiteljica nije me htjela odbiti, ali mi je postavila kao
uvjet da dva dana u tjednu dolazim po podne u opatiju, da pokaem jesam li dostojna da
budem primljena. Mjesto da me obraduje, to me je doputenje stajalo vrlo velike muke. Ja
nisam poput drugih starih uenica imala uiteljicu prijateljicu s kojom bih mogla provesti po
vie sati. Tako sam se zadovoljila da pozdravim uiteljicu, zatim sam radila u tiini sve do
kraja sata runoga rada. Nitko nije obraao panje na mene. Tada bih se uspela na galeriju
kapelice i ostala pred Presvetim Sakramentom dok nije tata doao po mene.
To je bila moja jedina utjeha; nije li Isus bio moj jedini prijatelj?... Znala sam razgovarati
samo s Njim; razgovori sa stvorovima, pa i poboni razgovori, umarali su mi duu... Osjeala
sam da vie vrijedi razgovarati s Bogom nego razgovarati o Bogu, jer se toliko samoljublja
uvlai u duhovne razgovore!... Ah, ja sam zaista samo radi Blaene Djevice dolazila u
opatiju... Katkada sam se osjeala sama, vrlo sama. Kao u dane svoga zavodskog ivota, kad
sam se tuna i alosna etala po velikom dvoritu, ponavljala sam ove rijei, koje su uvijek
vraale mir i jakost u moje srce: "ivot ti je laa, a ne stanak tvoj!..." (Lamartine)
Kad sam bila sasvim mala, te su mi rijei davale hrabrost. I sada jo, usprkos godinama, koje
briu tolike dojmove djetinje pobonosti, oarava moju duu slika lae i pomae joj podnositi
progonstvo... Ne kae li i Mudrost: "ivot je kao laa koja sijee uzburkane valove i ne
ostavlja za sobom nikakva traga svoga hitrog prolaska?... (Mudr 5, 10) Kad mislim na sve to,
dua mi roni u neizmjernost, i ini mi se kao da se ve dodirujem vjene obale... ini mi se da
me Isus grli... I kao da vidim Nebesku Majku gdje mi dolazi u susret s tatom... mamom... i sa
etiri anelka... Mislim da napokon uivam zauvijek pravi, vjeni ivot u obitelji...

Pred Marijin ulazak u Karmel

Ali prije nego to u vidjeti obitelj okupljenu oko oinskog ognjita u nebesima, morala sam
proi kroz mnogo rastanaka. Iste godine kad sam primljena kao dijete Blaene Djevice uzela
mi je ona moju dragu Mariju, jedinu potporu moje due... Marija me je vodila, tjeila i
pomagala u kreposnu ivotu; ona je bila moje jedino proroite. Bez sumnje je Paulina ostala
duboko u mom srcu, ali Paulina je bila daleko, jako daleko od mene!... Pretrpjela sam
muenitvo, da se naviknem ivjeti bez nje, da vidim izmeu nje i sebe neprohodne zidove;
ali napokon sam spoznala alosnu stvarnost: Paulina je bila izgubljena za mene, gotovo isto
tako kao da je umrla. Ona me je uvijek voljela, molila se za mene, ali u mojim oima moja je
ljubljena Paulina postala sveticom, koja vie nije smjela shvaati zemaljske stvari; i da je ona
poznavala nevolje svoje jadne Terezije, one bi je morale zaprepastiti i sprijeiti je da je toliko
ne ljubi... Inae, sve da sam joj htjela povjeriti svoje misli kao u Buissonnetsu, ne bih to bila

mogla, jer je razgovor bio uvijek samo za Mariju. Celina i ja smjele smo doi samo na kraj
razgovora, upravo toliko da smo se mogle zagrliti...
Tako sam ja uistinu imala samo Mariju, ona mi je bila tako rei nenadoknadiva, samo sam joj
kazivala svoje skrupule i bila sam joj tako posluna da nikada moj ispovjednik nije upoznao
moju runu bolest; ja bih mu rekla samo broj grijeha koje mi je Marija dopustila da mu
kaem, i nijedan vie; tako sam mogla biti smatrana kao najmanje skrupulozna dua na
svijetu, premda sam to bila u najviem stupnju... Marija je dakle znala sve to se dogodilo u
mojoj dui, znala je i moje elje za Karmelom; ja sam je toliko voljela da nisam mogla ivjeti
bez nje.

Boravak u Trouvilleu
Naa nas je ujna svake godine pozivala redom k sebi u Trouville; ja bih vrlo rado ila onamo,
ali s Marijom! Kad je nisam imala, jako sam se dosaivala. Jednom sam se meutim
nauivala u Trouvilleu; to je bilo one godine kad je tata putovao u Carigrad. Da nas malo
razonodi (jer smo bile vrlo alosne to je tata tako daleko), Marija nas je poslala, Celinu i
mene, petnaest dana na more. Ja sam se ondje mnogo zabavljala jer sam imala svoju Celinu.
Ujna nam se pobrinula za sve mogue zabave, etnje na magarcu, ribolov na jegulje, itd. Ja
sam bila jo pravo dijete unato svojih 12 i pol godina. Sjeam se kako sam se radovala
stavljajui u kosu lijepe svijetloplave vrpce to mi ih je dala ujna; sjeam se takoer da sam se
jo u Trouvilleu ispovijedala za ovo djetinje veselje koje se meni inilo grijehom...
Jedne veeri iskusila sam neto to me je veoma razoaralo. Marija (Guerin), koja je gotovo
uvijek bila bolesna, esto je cmizdrila. Tada bi je moja ujna mazila, obasipala najnjenijim
imenima, i moja draga sestrinica jednako je i dalje plakala govorei da je boli glava. Mene je
takoer gotovo svakog dana boljela glava, ali se nisam na to tuila. Jedne veeri odluih
oponaati Mariju; latim se dakle plakati sjedei u jednom naslonjau u kutu salona. Odmah se
Ivana i ujna uurbae oko mene, pitajui me to mi je. Odgovorih kao Marija: "Boli me
glava." ini se da mi nije polazilo za rukom jadikovanje, nikako ih nisam mogla uvjeriti da bi
me glavobolja natjerala u pla. Mjesto da me maze, govorili su mi kao odrasloj osobi, a Ivana
me blago ukori to nemam povjerenja u ujnu: Ivana je naime mislila da imam neki nemir
savjesti...
Napokon je to prolo samo na moj raun, i ja tvrdo odluih da neu vie oponaati drugih.
Tada sam shvatila i basnu "o magarcu i psiu" (La Fontaine). Ja sam bila onaj magarac koji je
vidio kako ljudi maze psia te i on digao svoje teko kopito na stol da i njega pomiluju. Ali
jao! Ako i nisam dobila batine kao jadna ivotinja, dobila sam zaista svoj dio, i to me je za sav
ivot izlijeilo od elje da svraam na se panju. Jedini pokuaj da to postignem stajao me
preskupo!...
Slijedee godine, u kojoj je otila od nas moja draga kuma, pozvala me ujna jo jednom k sebi
(u srpnju 1886), ali ovaj put samu, i ja sam se osjeala tako tua da sam poslije dva ili tri dana
oboljela te me je trebalo odvesti natrag u Lisieux. Moja bolest, za koju su se uplaili da je
teka, bila je samo enja za Buissonnetsom. im sam prekoraila kuni prag, zdravlje mi se
vratilo... I toj je djevojici dragi Bog imao oduzeti oslonac koji ju je vezao sa ivotom!...
im sam doznala za Marijinu odluku, odluila sam da neu vie traiti nikakva veselja na
zemlji...

Terezijina soba
Poslije svoga izlaska iz zavoda nastanila sam se u staroj slikarskoj sobi Paulininoj, koju sam
uredila po svom ukusu. To je bio pravi bazar, zbirka pobonosti i raznih rijetkosti, vrt i
ptinjak... Tako je u dnu na zidu visio velik kri od crnog drveta bez Krista, i nekoliko crtea
koji su mi se sviali. Na drugom zidu bila je koarica podstavljena muselinom i ukraena
ruiastim vrpcama, u kojoj je bilo ukrasnog bilja i cvijea. Napokon, na zadnjem zidu,
smjestio se samo portret Pauline u dobi od deset godina. Ispod toga portreta imala sam stol, na
kojem je bio smjeten velik kavez s velikim brojem ptica, kojih je skladno cvrkutanje
razbijalo glavu posjetiocima, ali ne i njihovoj maloj gospodarici, koja ih je jako milovala...
Bio je ondje jo bijeli ormari, pun mojih kolskih knjiga, biljenica itd. Na ormariu bio je
postavljen kip Blaene Djevice s vazama u kojima je uvijek bilo prirodnog cvijea, i sa
svijenjacima; svuda unaokolo bilo je mnotvo malih kipova svetaca i svetica, malih koarica
od koljki, kutija od bijelog debelog papira itd. Napokon, pod prozorom mi je visio moj vrt,
gdje sam njegovala cvijee u loncima (najrjee to sam ga mogla nai). Imala sam jo jedan
stoli za cvijee u svom "muzeju", gdje sam stavljala povlateno bilje... Pred prozorom bio je
smjeten moj stol, sa zelenim pokrivaem: nasred toga pokrivaa stavila sam pjeanik, mali
kip svetoga Josipa, jastui za sat, koarice cvijea, tintarnicu itd. Nekoliko epavih stolica i
krasna postelja Paulinine lutke zavravahu sav moj ureaj. Zaista, ta siromana mansarda
bijae poseban moj svijet, i ja bih, kao gospodin de Maistre, mogla sastaviti knjigu s
naslovom "etnja po mojoj sobi". U toj sobi rado sam ostajala itave sate da uim i
razmiljam uz lijepi pogled koji se pruao pred mojim oima...
Kad sam saznala da e Marija otii, moja je soba izgubila za mene svaki ar; nisam htjela ni
jedan jedini as ostaviti dragu sestru koja je imala doskora odletjeti... Koliko sam joj prilika
pruila za djela strpljivosti! Svaki put kad sam prolazila ispred vrata njezine sobe kucala sam
dok mi nije otvorila, i grlila sam je od svega srca: htjela sam si stvoriti zalihu poljubaca za sve
vrijeme koje sam imala biti bez njih.

Drugo putovanje u Alencon

Mjesec dana prije Marijina ulaska u Karmel poveo nas je tata u Alencon, ali to putovanje nije
bilo nimalo nalik na prvo, sve je tu bilo za mene alost i gorina. Ne bih mogla izrei suze
koje sam prolila na maminu grobu jer sam zaboravila ponijeti kitu razliaka koje sam za nju
nabrala. Ja sam zaista od svega sebi stvarala muku! To je sasvim protivno nego danas, jer mi
dragi Bog daje milost da me nikakva kratkotrajna stvar ne moe utui. Kad se sjeam
proteklog vremena, moja dua je prepuna zahvalnosti videi dobroinstva koja sam primila s
neba; zbila se tolika promjena u meni da se ne mogu prepoznati... Istina je da sam eljela
milost da nad svojim inima imam neogranienu vlast, da budem njihov gospodar, a ne sluga.
Te rijei iz knjige "Nasljeduj Krista" (III, 38, 1) duboko su me dirale, ali ja sam morala, da
tako kaem, svojim eljama plaati tu neprocjenjivu milost. Bila sam jo samo dijete koje kao
da nije imalo druge volje nego samo volju drugih, i zbog toga su ljudi u Alenconu govorili da
sam slaboga znaaja...
Dok sam ja bila na tom putovanju, Leonija je pokuala ui u klarise; ja sam se rastuila zbog
njezina izvanrednog ulaska, jer sam je jako voljela i jer je nisam mogla zagrliti prije njezina
odlaska.
Nikada neu zaboraviti dobrote i zbunjenosti naega jadnoga tatice kad je doao s vijeu da
je Leonija ve obukla odjeu klarise... Poput nas, i on je to smatrao vrlo udnim, ali nije htio

nita rei videi koliko je Marija nezadovoljna. Poveo nas je u samostan, i ondje sam osjetila
stiskanje srca kao to ga jo nikada prije nisam osjetila videi samostan; to je u meni stvaralo
sasvim suprotan dojam nego Karmel, gdje mi je sve irilo srce... Pogled na redovnice nije me
vie oaravao, i nisam vie imala napast da ostanem meu njima. Ta sirota Leonija bila je
meutim vrlo umiljata u svojoj odjei; rekla nam je neka dobro pogledamo njezine oi jer ih
neemo vie vidjeti (klarise se naime pokazuju samo sa sputenim oima), ali dragi se Bog
zadovoljio sa dva mjeseca rtve, i Leonija se vratila da nam pokae svoje plave oi, vrlo esto
oroene suzama...
Kad sam odlazila iz Alencona, mislila sam da e Leonija ostati kod klarisa; zato sam se vrlo
tuna lica udaljila od alosne ulice "polumjeseca". Bile smo jo samo tri, a doskora nas je i
naa draga Marija imala napustiti...

Marija ulazi u Karmel

15. listopada bio je dan rastanka! Od radosne i brojne obitelji u Buissonnetsu ostale su jo
samo dvije posljednje djevojice... Golubice su pobjegle iz oinskog gnijezda, a one koje su
ostale htjele su takoer odletjeti za njima, ali njihova krila bijahu jo preslaba da bi mogle
poletjeti...
Dragi Bog, koji je htio dozvati k sebi najmanju i najslabiju od svih, pourio se da ojaa
njezina krila. On, kojemu se mili pokazivati svoju dobrotu i svoju mo sluei se
najneuglednijim sredstvima, zaista je odluio pozvati mene prije Celine, koja je bez sumnje
vie zasluivala tu milost. Ali Isus je znao kako sam slaba, i zato mi je sakrio prvu predstavu
u upljinu stijene. (Usp. Pjesma nad pjesmama II, 14)
Kad je Marija ula u Karmel, bila sam jo jako skrupulozna. Kad se vie nisam mogla
povjeravati njoj, okrenula sam se k nebu. Obratila sam se onoj etvorici anelaka koji su prije
mene otili onamo gore, jer sam mislila da te nevine due koje nisu nikada znale za nemir i
strah moraju poaliti svoju sirotu sestricu koja trpi na zemlji. Govorila sam im djetinje
prostoduno, istiui im da sam kao posljednje dijete u obitelji uvijek bila najvie ljubljena,
najvie obasipana njenou svojih sestara, te da bi mi i oni, da su ostali na zemlji, bez sumnje
dali dokaza o svojoj ljubavi... Njihov odlazak u nebo nije po mom miljenju smio biti
razlogom da me zaborave. Naprotiv, budui da se nalaze u mogunosti da crpu iz boanske
riznice, treba da odande uzmu za mene mir i da mi tako pokau da se i u nebu znade ljubiti...
Na odgovor nisam dugo ekala: brzo je mir preplavio moju duu svojim slatkim valovima, i ja
shvatih, ako sam ljubljena na zemlji, da sam ljubljena i u nebu... Od toga asa porasla je moja
odanost prema mojoj brai i sestrama, i ja esto volim razgovarati s njima, govoriti im o
tugama progonstva... o svojoj elji da im se naskoro pridruim u nebeskoj domovini...

Peto poglavlje: POSLIJE BOINE MILOSTI (1886-1887)

Ako me je nebo obasipalo milostima, nije to bilo zato to bih ih zasluivala: bila sam jo vrlo
nesavrena. Ja sam, istina, imala veliku elju da ivim kreposnim ivotom, ali sam to radila na
vrlo udan nain. Evo jednog primjera.

Terezijina pretjerana osjetljivost

Kako sam bila posljednje dijete, nisam bila navikla da se sama posluujem. Celina bi uredila
sobu gdje smo zajedno spavale, a ja nisam radila nikakav kuanski pasao. Kad je Marija
stupila u Karmel, ja sam katkada, da razveselim dragoga Boga, pokuala namjestiti krevet ili
sam uveer, ako Celine nije bilo kod kue, unijela njezine lonce sa cvijeem. Kako sam rekla,
inila sam to radi dragoga Boga, i zato nisam trebala oekivati hvalu stvorova. Ali jao, bilo je
to sasvim drugaije. Ako se kojom nesreom na Celini nije vidjelo da je sretna i iznenaena
mojim malim uslugama, nisam bila zadovoljna i dokazivala sam joj to svojim suzama...
Bila sam uistinu nepodnoljiva zbog svoje prevelike osjetljivosti. Tako na primjer, ako se
dogodilo da sam nehotice samo malo raalostila nekoga koga sam voljela, onda sam, mjesto
da se svladam i da ne plaem, a to je jo poveavalo moju pogreku mjesto da je umanjuje,
plakala kao Magdalena, a kad sam se poela tjeiti zbog same pogreke, onda sam plakala to
sam prije plakala... Sva su uvjeravanja bila beskorisna, i ja nisam mogla postii da se
popravim od te tune pogreke.

"Obraenje" u boinoj noi 1886.

Ne znam kako sam se uljuljavala u slatku nadu da u ui u Karmel, a bila sam jo u povojima
djetinjstva!... Trebalo je da dragi Bog uini malo udo da bih ja postala velika u jedan as, i to
je udo uinio na nezaboravni dan Boia. Te je sjajne noi, koja obasjava slatkou Presvetog
Trojstva, Isus, slatko Djetece od jednog sata, pretvorio no moje due u bujicu svjetla... Te
noi, kad je htio da postane slab i da trpi za moju ljubav, On me je uinio jakom i hrabrom,
naoruao me svojim orujem, i poslije te blagoslovljene noi nisam nijednom bila poraena u
boju, nego sam naprotiv ila od pobjede do pobjede i poela, da tako kaem, "stupati putem
diva"!... (Ps 18, 5) Izvor mojih suza je presahnuo i otada se samo rijetko i teko otvarao; tako
se obistinila ona rije koja mi je bila reena: "Ti toliko plae u djetinjstvu da poslije vie
nee imati suza da ih lije!..."
Bilo je to 25. prosinca 1886. kad sam primila milost da izaem iz djetinjstva, jednom rijeju,
milost potpunog obraenja.
Vratili smo se s ponoke gdje sam imala sreu da primim Boga jakoga i monoga. Stigavi u
Buissonnets, veselila sam se to u nai svoje cipele u kaminu. Taj nam je stari obiaj donosio
toliko veselja u doba naega djetinjstva da je Celina htjela da i dalje postupa sa mnom kao s
malim djetetom jer sam bila najmanja u obitelji... Tata je rado gledao moju sreu, sluao moje
uzvike radosti kad bih izvukla koje iznenaenje iz zaaranih cipela, i radost moga ljubljenoga
kralja jo bi mnogo poveavala moju sreu. Ali Isus, hotei mi pokazati da se moram
osloboditi svojih djetinjih pogreaka, oduzeo mi je i te nedune radosti. Dopustio je da se tata,
umoran od ponoke, ozlovolji videi moje cipele u kaminu i da rekne ove rijei, koje su mi se
zasjekle u srce: "Napokon, srea da je to posljednja godina!..." Ja se tada uspnem stubama da
odloim eir, a Celina, poznavajui moju osjetljivost i videi sjajne suze u mojim oima,
htjede takoer zaplakati, jer me je veoma voljela i razumjela moju tugu. Ona mi ree:
"Terezijo, nemoj silaziti dolje, bit e ti vrlo teko, ako odmah pogleda u svoje cipele." Ali
Terezija nije vie bila ista, Isus je promijenio njezino srce! Zadravajui suze, siem brzo
dolje, i suspreui kucaje srca, uzmem svoje cipele, stavim ih pred tatu i veselo izvadim sve
darove pokazujui se sretna kao kakva kraljica. Tata se smijao, postao je ponovno radostan, a
Celini je bilo kao da sanja!... Na sreu, to je bila slatka stvarnost, mala Terezija nala je
ponovno duevnu jakost koju je izgubila u dobi od etiri i pol godine, i imala ju je sauvati
zauvijek!
U toj svijetloj noi zapoe tree razdoblje moga ivota, najljepe od svih, najpunije nebeskih
milosti... U jednom je asu Isus izvrio djelo koje ja nisam mogla izvriti u deset godina; Isus
ga je izvrio zadovoljavajui se mojom dobrom voljom koje mi nikada nije nedostajalo.
Mogla sam mu rei poput njegovih apostola: "Gospodine, svu sam no lovila, a nisam nita
uhvatila." (Lk 5, 5) Jo milosrdniji prema meni nego prema svojim uenicima, Isus sam uze
mreu, baci je i izvue je punu riba... On uini mene ribarom dua, osjetih veliku elju da
radim na obraenju grenika, elju koju nikada prije nisam osjetila tako ivo... Osjetih,
jednom rijeju, kako ljubav ulazi u moje srce, osjetih potrebu da za- boravim sebe kako bih
sijala veselje, i otada sam bila sretna!

Terezijina revnost za due

Gledajui jedne nedjelje sliku naega Gospodina na kriu, dirnula me krv koja je kapala iz
jedne od njegovih boanskih ruku. Osjetih veliku alost mislei na to kako je ta krv kapala na
zemlju a da se nitko nije pourio da je pokupi, i ja odluih da u u duhu stalno biti podno
kria da hvatam boansku rosu koja je tekla s njega, shvaajui da u je tada morati rasipati
na due... Neprestano je takoer u mom srcu odzvanjao uzvik Isusov na kriu: "edan sam"
(Iv 19, 28) Te su rijei raspirivale u meni nepoznat i veoma iv ar ... Htjela sam napojiti
svoga Ljubljenoga, a sama sam se osjeala kako me pali ea za duama... Ali tada me jo
nisu privlaile due sveenika, nego due velikih grenika; gorjela sam od elje da ih otmem
vjenome ognju.
Da potakne moju revnost, dragi mi je Bog pokazao da su mu moje elje ugodne.

Terezijin "prvi grenik"

ula sam govoriti o velikom zloincu koji je upravo bio osuen na smrt zbog uasnih zloina,
a po svemu se inilo da e umrijeti bez pokajanja. Ja sam htjela pod svaku cijenu sprijeiti da
ne doe u pakao, i da to postignem, upotrijebila sam sva sredstva koja se mogu zamisliti.
Osjeajui da sama od sebe ne mogu nita, prikazala sam dragom Bogu sve neizmjerne
zasluge naega Gospodina i blago svete Crkve. Napokon sam zamolila Celinu da dade itati
misu na moje nakane. Nisam se usudila da sama zamolim misu bojei se da ne bih bila
prisiljena priznati da je to za velikog zloinca Pranzinija. Nisam to htjela rei ni Celini, ali ona
me svojim tako njenim i tako upornim pitanjima natjerala da joj odam svoju tajnu. Ona ne
samo da mi se nije rugala, nego me jo zamolila da mi smije pomoi da obratim svoga
grenika. Ja prihvatih njezinu pomo sa zahvalnou, jer bih bila voljela da se svi stvorovi
ujedine sa mnom da izmolimo milost za krivca.
Osjeala sam u dnu srca sigurnost da e nae elje biti ispunjene, ali da se ohrabrim i
uzmognem dalje moliti za grenike, rekoh dragom Bogu da sam potpuno uvjerena da e
oprostiti jadnom nesretniku Pranziniju, a da u to vjerovati i onda ako se ne ispovjedi i ne
pokae nikakva znaka kajanja; toliko pouzdanja imam u neizmjerno milosre Isusovo ali ga
ipak molim samo jedan znake kajanja za moju jednostavnu utjehu...
Moja molitva bila je doslovce usliana! Usprkos tatinoj zabrani da ne smijemo itati nikakvih
novina, nisam smatrala da sam neposluna ako proitam mjesta koja su govorila o Pranziniju.
Sutradan iza njegova smaknua doe mi pod ruku dnevnik La Croix. Otvorih ga urno, i to
vidjeh?. . Ah, suze odadoe moje uzbuenje, te sam se morala sakriti... Pranzini se nije
ispovjedio, popeo se na stratite i spremao se da turi glavu u kobni otvor, kad se najednom,
obuzet nenadanim nadahnuem, okrenuo, pograbio raspelo koje mu je pruao sveenik, i
poljubio tri puta njegove presvete rane!... Zatim je njegova dua otila da primi milosrdnu
osudu Onoga koji izjavljuje da e na nebu biti vea radost nad jednim grenikom koji se
pokajo nego nad devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanja... (Lk 15, 7)
Dobila sam znaka koji sam molila, i taj je znak bio vjerna slika milosti koje mi je Isus udijelio
da me privue da molim za grenike. Nije li pred ranama Isusovim, kad sam vidjela kako tee
njegova boanska krv, ula u moje srce ea za duama? Htjela sam ih napojiti ovom
neokaljanom krvi koja ih je imala oistiti od njihovih mrlja; i usne moga "prvoga djeteta"
pripie se na presvete rane!. . Kako li neizrecivo slatka odgovora!. . Ah, poslije ove
jedinstvene milosti moja je elja za spasavanjem dua rasla svakoga dana bilo mi je kao da

ujem Isusa kako mi govori kao Samaritanki: "Daj mi piti!" (Iv 4, 7) To je bila prava
uzajamna ljubav: duama sam davala krv Isusovu, Isusu sam prikazivala te iste due,
osvjeene boanskom rosom. Tako mi se inilo da mu gasim eu, i to sam mu vie davala
piti, to se vie poveavala ea moje uboge male due, i tu mi je arku eu davao On kao
najslai napitak svoje ljubavi...

Duhovni napredak Terezijin

U zaista kratko vrijeme znao me je dragi Bog izvesti iz uskoga kruga u kojem sam se vrtjela
ne znajui kako da iz njega izaem. Kad vidim put koji sam prevalila s njegovom pomou,
moja je zahvalnost velika, ali moram dakako priznati: ako je i bio uinjen najvei korak,
preostajalo mi je jo mnogo stvari da ih se odreknem.
Oslobodivi se skrupula i pretjerane osjetljivosti, moj se duh brzo razvio. Uvijek sam ljubila
veliko, lijepo, ali u to vrijeme obuzela me silna elja za znanjem. Ne zadovoljavajui se
satovima i zadaama koje mi je davala moja uiteljica, ja sam poela posebno prouavati
povijest i prirodne nauke. Ostale nauke ostavljale su me ravnodunom, ali ove dvije grane
privlaile su svu moju panju. Tako sam za nekoliko mjeseci stekla vie znanja nego za
vrijeme svoga kolovanja. Ah, to je moda bila samo tatina i alost duha... (usp. Prop. 2, 11 )
esto mi je dolazilo na pamet poglavlje iz knjige "Nasljeduj Krista" (III, 43) gdje se govori o
naukama, ali ja sam nalazila naina da to ipak nastavim, govorei sama sebi da, u dobi za
uenje, nije zlo ako to inim. Ne vjerujem da sam uvrijedila dragoga Boga (premda uviam da
sam u tom provela beskorisno vrijeme), jer sam za to uenje upotrebljavala samo odreen broj
sati koje nisam htjela premaiti, da tako umrtvim svoju odvie ivu elju za znanjem...
Bila sam u najpogibeljnijoj dobi za mlade djevojke, ali dragi je Bog uinio za mene ono to
pripovijeda prorok Ezekijel u svojim prorotvima (16, 8-13): "Prolazei kraj mene Isus je
vidio da je dolo vrijeme za mene da budem ljubljena. On je uinio savez sa mnom, i ja sam
postala njegova... On je nada mnom rairio svoju kabanicu, oprao me u dragocjenim mirisima,
odjenuo me u vezene haljine, dajui mi ogrlica i uresa neprocijenjenih... Nahranio me
najfinijim branom, medom i uljem u izobilju... Tada sam postala lijepom u njegovim oima, i
On me je uinio monom kraljicom!... "
Da, Isus je sve to uinio za mene. Mogla bih uzeti svaku rije koju sam upravo napisala i
pokazati kako se ostvarila na moje dobro, ali ve su milosti koje sam gore iznijela dovoljan
dokaz za to. Govorit u stoga samo o hrani koju mi je Gospodin podijelio u izobilju.

Duhovno tivo
Ve sam se dugo hranila istim branom to se nalazi u knjizi "Nasljeduj Krista". To je bila
jedina knjiga koja mi je koristila, jer jo nisam bila pronala blaga sakrivena u Evanelju.
Znala sam napamet gotovo sva poglavlja ove drage knjiice, koja me nikada nije ostavljala.
Ljeti sam je nosila u depu, zimi u svom mufu; bila je kao srasla sa mnom. Kod ujne su se
rado zabavljali njom, otvarali je nasumce i davali mi da itam poglavlje koje im je upravo
palo u oi. Kad mi je bilo etrnaest godina, dragi je Bog vidio da je kod moje tolike elje za
znanjem potrebno da mi "istom branu" doda "meda i ulja u izobilju". Taj med i to ulje nala
sam u predavanjima veleasnog Arminjona "o svretku vidljivog svijeta i o tajnama budueg
ivota". Tu je knjigu posudio tata od mojih dragih karmelianki, a ja sam protiv svoga obiaja
(jer nisam itala tatinih knjiga) zamolila da je smijem itati.

To tivo bilo je jo jedna od najveih milosti u mom ivotu. itala sam tu knjigu kod prozora
svoje sobe za uenje, i dojam koji sam osjetila od toga tiva tako je dubok i sladak da ga ne
mogu iskazati.
Sve velike istine vjere, tajne vjenosti, uranjahu moju duu u sreu koja nije bila od ovoga
svijeta... Osjeala sam ve unaprijed ono to je Bog pripravio onima koji ga ljube (1 Kor 2, 9)
- ne okom ljudskim, nego okom srca - i videi da vjene nagrade nisu ni u kakvu omjeru
prema lakim rtvama ovoga ivota (Rim 8, 18), htjela sam ljubiti, ljubiti Isusa arko, dati mu
tisuu znakova ljubavi dok mi je to jo mogue... Prepisala sam vie odlomaka o savrenoj
ljubavi i o doeku to e ga dragi Bog prirediti svojim odabranicima u asu kad On sam
postane njihova velika i vjena nagrada. Ponavljala sam bez prestanka rijei ljubavi koje su
zapalile moje srce.

Duhovno prijateljstvo meu sestrama

Celina je postala moja pouzdanica, njoj sam povjeravala svoje skrovite misli. Od Boia
mogle smo se razumjeti, razlika u dobi nije vie postojala, jer sam ja postala velika stasom, a
osobito velika u milosti... Prije toga vremena esto sam se tuila da uope ne znam tajne
Celinine. Ona mi je govorila da sam premalena i da moram rasti "do visine stolia" da bi ona
mogla imati povjerenja u mene... Ja sam se znala popeti na taj dragocjeni stoli kad bih bila
kraj nje, govorei joj neka mi govori povjerljivo, ali moja je lukavost bila beskorisna, jer nas
je jo dijelila neka udaljenost!...
Isus, koji je htio da zajedno napredujemo, stvorio je u naim srcima veze jae od krvnih. On
nas je uinio sestrama po dui, na nama se ostvarie ove rijei iz Duhovne pjesme svetoga
Ivana od Kria (zarunica klie govorei Zaruniku):
"Idu tvojim stopama,
Djevice po putu lako polijeu.
Sveti dodir tvoje iskre,
Vino mirisno,
U srcu im bude tenje slatke, boanstvene."
Da, vrlo smo lako slijedile stope Isusove. Iskre ljubavi koje je punim rukama sijao u nae
due, vino slatko i jako kojim nas je pojio, uklanjahu ispred naih oiju prolazne stvari, a s
naih su usana izlazili uzdasi ljubavi kojima nas je On nadahnjivao.

Razgovori na "vidikovcu"
Kako su bili slatki razgovori koje smo vodile svake veeri na vidikovcu! Pogled bi nam
zaronio u daljinu, mi bismo gledale bijeli mjesec kako se polako uspinje iza velikoga drvea...
srebrnaste odsjeve koje je irio preko usnule prirode... sjajne zvijezde koje su treperile u
dubini nebeskoga modrila.. . laki apat veernjeg povjetarca koji je lagano gonio nebom bijele
oblake: sve je dizalo nae due k nebu, k lijepom nebu od kojeg smo vidjele tek bistro
nalije...

Ne znam da li se varam, ali ini mi se da je izljev naih dua bio slian kao u svete Monike i
njezina sina kad su u ostijskoj luci ostali kao izgubljeni u zanosu gledajui divote
Stvoriteljeve!... ini mi se da smo primale milosti tako uzviena reda kao to su ih dobivali
veliki sveci. Kako stoji u knjizi "Nasljeduj Krista" (III, 43, 4), dragi se Bog objavljuje katkada
usred ivog sjaja, a katkada "lako zastrt, pod sjenama i slikama". Upravo tako udostojao se
pokazivati se naim duama, ali kako je bila prozirna i laka koprena koja je Isusa otimala
naim pogledima!... Sumnje nije moglo biti, vie nije bila potrebna vjera ni ufanje, ljubav nas
je osposobila da naemo na zemlji Onoga koga smo traile.
"Naosmo ga sama, i On nam dade svoj cjelov, da nas ubudue nitko ne moe prezirati."
(Pjesma nad pjesmama 8, 1)
Tako velike milosti nisu mogle ostati bez plodova, bili su to obilni plodovi, a krepostan ivot
postao nam je sladak i prirodan. U poetku je moje lice esto odavalo borbu, ali malo po malo
iezao je taj dojam, a odricanje mi je postalo lako, dapae i u prvi as. Isus je rekao: "Onome
koji ima dat e se jo, i on e biti u obilju." (Mt 13, 12) Za jednu vjerno primljenu milost
davao mi je mnotvo drugih... On se sam davao meni u svetoj Priesti ee nego bih se bila
usudila nadati. Uzela sam kao pravilo vladanja da bez izuzetka primam sve priesti koje bi mi
moj ispovjednik davao, ali sam putala da on odreuje broj, i nikada ga nisam molila za vie.
U to vrijeme nisam imala hrabrosti koju imam danas; inae bih radila drugaije, jer sam
vrsto uvjerena da dua mora rei svome ispovjedniku elju koju osjea za primanjem Boga.
On ne silazi svaki dan s neba zato da ostane u zlatnom ciboriju, nego da nae drugo nebo koje
mu je neizmjerno milije nego prvo: nebo nae due nainjeno po njegovoj slici, ivi hram
Presvetoga Trojstva!...

Isus, jedini voa Terezijin

Isus, koji je vidio moju elju i estitost moga srca, dopustio je da mi u mjesecu svibnju moj
ispovjednik kae da se priestim etiri puta na tjedan, a kad je taj lijepi mjesec proao, dodao
je i petu priest svaki put kad bi se desio koji blagdan. Obilje slatkih suza potee iz mojih
oiju kad sam izlazila iz ispovjedaonice: inilo mi se da sam Isus eli da mi se daje, jer sam
bila samo kratko vrijeme na ispovijedi. Nikada nisam ni rijei govorila o svojim unutarnjim
osjeajima, staza kojom sam stupala bila je tako ravna, tako svijetla da mi nije trebalo
drugoga voe do Isusa... Usporeivala sam duhovne voe s vjernim zrcalima koja odrazuju
Isusa u duama, govorei da se kod mene dragi Bog ne slui posrednikom, nego da djeluje
izravno!...
Kad vrtlar brino nastoji oko ploda za koji hoe da mu dozori prije vremena, ne ini to nikad
zato da ga ostavi na stablu, nego da ga ponudi na sjajno prostrtu stolu. Sa slinom je
namjerom Isus rasipao svoje milosti na svoj mali cvijetak... Onaj koji je u dane svoga
zemaljskog ivota klicao: "Oe, blagoslivljam te to si ove stvari sakrio od uenih i mudrih i
otkrio ih najmanjima" (Mt 11, 25), htio je da u me- ni sine njegovo milosre. Budui da sam
bila malena i slaba, sputao se k meni i potajno me upuivao u stvari svoje ljubavi. Ah, da su
me mudraci koji su proveli svoj ivot u uenju doli pitati, zacijelo bi se zaudili videi
djevojicu od etrnaest godina kako razumije tajne savrenosti, tajne koje im sve njihovo
znanje ne moe otkriti, jer za njihovo posjedovanje treba biti siromaan duhom!...

Snaan boanski poziv

Kako kae sveti Ivan od Kria u svojoj pjesmi, "ja nisam imala ni voe, ni svjetla, osim onoga
koje je sjalo u mom srcu; to me je svjetlo vodilo sigurnije nego podnevno svjetlo, k mjestu
gdje me je ekao Onaj koji me savreno poznaje". To mjesto bijae Karmel. Ali prije nego u
poinuti u sjeni Onoga koga sam eljela (Pjesma nad pjesmama 2, 3), morala sam proi kroz
mnoge kunje. No, boanski poziv bio je tako silan da bih prola i kroz oganj, da je to bilo
potrebno, samo da bih bila vjerna Isusu...
Imala sam samo jednu duu da me hrabri u mom zvanju, duu moje ljubljene Majke... Moje
srce nalo je u njezinu srcu vjeran odjek, i bez nje zacijelo ne bih stigla na blagoslovljenu
obalu koja je nju prije pet godina primila na svoje tlo natopljeno rosom nebeskom...
Da, pet godina bila sam odijeljena od vas, ljubljena moja Majko, mislila sam da sam vas
izgubila, ali u asu kunje vaa mi je ruka pokazala put kojim sam imala ii... Trebala mi je ta
pomo, jer sa mi moji pohodi Karmelu postajali sve bolniji; nisam mogla govoriti o svojoj
elji da uem u Karmel a da se ne bih osjeala odbijena. Marija je mislila da sam premlada, te
je inila sve to je mogla da sprijei moj ulazak. I vi sami, draga Majko, elei me iskuati,
pokuavali ste katkada stiati moj ar. Napokon, da nisam imala zvanja, bila bih se zaustavila
na poetku, jer sam nailazila na zapreke im sam poela odgovarati na Isusov poziv.
Nisam htjela rei Celini svoju elju da tako mlada uem u Karmel, i to mi je zadavalo jo vie
muke, jer mi je bilo vrlo teko da od nje neto skrivam... Ta patnja nije potrajala dugo,
doskora je moja ljubljena sestrica doznala za moju odluku. I ne samo da me nije od toga
pokuala odvratiti, nego je s divnom hrabrou primila rtvu koju je dragi Bog od nje traio.
Da bi se moglo shvatiti kako je bila velika ta rtva, trebalo bi znati kako smo tijesno bile
povezane... Ista nam je dua, da tako kaem, davala ivot, ve nekoliko mjeseci uivale smo
zajedno najslai ivot o kojem bi mlade djevojke mogle sanjati; sve je oko nas odgovaralo
naim ukusima, imale smo najveu slobodu, mislila sam, ukratko, da je na ivot ideal sree
na zemlji... Ali tek to smo poele kuati taj ideal sree, trebalo se slobodno njega odrei, i
moja se ljubljena Celina nije bunila ni jedan as. Isus nije meutim zvao nju prvu, i ona se
mogla na to tuiti... Kako je imala isto zvanje kao ja, trebala je ona ii prva!. . Ali kao to su u
doba muenika oni to su ostajali u tamnici veselo davali cjelov mira svojoj brai koja su prva
odlazila da se bore u areni, tjeei se milju da su moda sauvani za jo vee bojeve, tako je i
Celina pustila svoju Tereziju da se udalji i ostala sama za slavnu i krvavu borbu za koju ju je
Isus odredio kao odabranicu svoje ljubavi!...
Celina je dakle znala za moje borbe i za moje patnje, ona je u njima sudjelovala kao da se
radilo o njezinu zvanju. Od nje se nisam imala bojati da e se protiviti, ali nisam znala kako
da tati objavim svoju namjeru... to da mu kaem da bi pustio svoju kraljicu, on koji je ve
rtvovao svoje tri starije keri?... Ah, koliko li sam unutarnjih borba podnijela prije nego to
sam osjetila snagu da govorim... Meutim, trebalo je da se odluim; bilo mi je blizu etrnaest
i po godina, jo nas je samo est mjeseci dijelilo od lijepe boine noi kad sam odluila ui u
Karmel, u isti sat kad sam prole godine primila "moju milost".

Terezija otkriva svoje zvanje ocu

Da otkrijem svoju veliku tajnu, odabrala sam blagdan Duhova (29. svibnja 1887). Cijeli sam
dan molila svete apostole da se mole za mene i da mi nadahnu rijei koje sam imala rei...

Nisu li upravo oni trebali da pomognu plaljivom djetetu kojemu je Bog odredio da postane
apostolom apostola molitvom i rtvom? Istom po podne po povratku s veernje nala sam
zgodu da govorim sa svojim ljubljenim taticom. On je poao i sjeo na rub cisterne i ondje je
sklopljenih ruku promatrao divote prirode, sunce kojega su zrake izgubile svoju snagu zlatilo
je vrkove visokoga drvea, gdje su ptiice veselo cvrkutale svoju veernju molitvu. Lijepo
lice tatino imalo je nebeski izraaj, osjeala sam da mir preplavljuje njegovo srce. Bez ijedne
rijei dola sam i sjela kraj njega, a oi su mi ve bile oroene suzama. On me pogleda njeno,
uzme moju glavu i privine je na svoje srce govorei mi: "to ti je, moja mala kraljice?... Kai
mi sve..." Zatim ustane kao da bi htio sakriti vlastito uzbuenje, poe polagano drei
neprestano moju glavu na svom srcu. Kroz suze sam mu povjerila svoju elju da uem u
Karmel. Tada se njegove suze pomijeae s mojima, ali on ne ree ni rijei da me odvrati od
moga zvanja, zadavoljavajui se jednostavno napomenom da sam jo premlada za tako
ozbiljnu odluku. Ali ja sam tako dobro branila svoju stvar da je tata sa svojom iskrenom i
plemenitom naravi brzo doao do uvjerenja da je moja elja - elja samoga Boga, i zato je u
svojoj dubokoj vjeri kliknuo da mu dragi Bog iskazuje veliku ast to od njega tako trai
njegovu djecu.
Mi smo jo dugo nastavili svoju etnju, a mojem je srcu odlanulo zbog dobrote kojom je moj
neusporedivi otac primio moju tajnu, te se blago izlijevalo u njegovo srce. inilo se da tata
uiva u toj tihoj radosti koju daje prinesena rtva. Govorio mi je kao svetac i rado bih se
sjetila njegovih rijei da ih ovdje zapiem, ali sam od njih sauvala samo tako miomirisno
sjeanje da se ne moe rijeima opisati. ega se savreno sjeam, bio je simboliki in koji je
moj ljubljeni kralj nesvjesno izvrio. Pribliivi se jednom malo niem zidu, pokae mi skup
malih bijelih cvjetova, nalik na siune ljiljane, uzme jedan od tih cvjetova i dade mi ga,
razlaui mi kako se dragi Bog brinuo da izraste i kako ga je brino sauvao do toga dana.
Sluajui njegove rijei, bilo mi je kao da ujem svoju povijest. Tolika je bila slinost izmeu
onoga to je Isus uinio za mali cvijet i za malu Tereziju... Ja sam primila taj cvjeti kao
relikviju; opazila sam da je tata, kad ga je htio ubrati, izvukao i sve njegovo korijenje, a da ga
nije polomio. inilo se da mu je bilo odreeno da ivi jo u drugoj zemlji, plodnijoj od njene
mahovine u kojoj su protekla njegova prva jutra... Taj isti in uinio je tata i sa mnom
nekoliko asaka ranije, doputajui mi da se uspnem na goru Karmel i da ostavim prijatnu
dolinu, svjedoka mojih prvih koraka u ivotu.
Stavila sam bijeli cvijetak u svoju knjigu "Nasljeduj Krista", kod poglavlja s naslovom "da
treba ljubiti Isusa iznad svih stvari" (II, 7). Tu je jo i sada, samo mu se stabljika slomila tik
do korijena, kao da mi dragi Bog time hoe rei da e doskora raskinuti veze svoga malog
cvijetka i da nee dopustiti da uvene na zemlji!

Ujak Guerin se protivi

Kad sam dobila pristanak tatin, mislila sam da u bez straha moi odletjeti u Karmel, ali jo su
veoma bolne kunje imale iskuati moje zvanje. Drui sam povjerila svome ujaku odluku
koju sam stvorila (8. listopada 1887). On me obasuo svim moguim znakovima njenosti, ali
mi nije dao doputenje za ulazak u Karmel, naprotiv, zabranio mi je da mu govorim o svom
zvanju prije dobi od sedamnaest godina. To se protivi ljudskom razboru, govorae on, poslati
djevojicu od petnaest godina u Karmel; budui da je ivot karmelianke u oima svijeta ivot
filozofa, znailo bi uiniti veliku krivicu redu ako bi tko pustio neiskusnu djevojicu da ga
prigrli... Svi bi o tome govorili, itd., itd. Na kraju ree da bi se moralo dogoditi udo da bi on
pristao na moj ulazak u Karmel.

Vidjela sam dobro da bi sva uvjeravanja bila beskorisna, zato sam se povukla, dok mi je srce
tonulo u najdublju gorinu. Jedina moja utjeha bila je molitva, molila sam Isusa da naini
traeno udo jer u se samo uz tu cijenu moi odazvati njegovu pozivu.
Prolo je prilino dugo vremena dok sam se ponovno usudila govoriti s ujakom. Stajalo me
mnogo muke da poem k njemu; on sa svoje strane kao da vie nije mislio na moje zvanje, ali
kasnije sam saznala da ga je moja alost mnogo promijenila u moju korist.
Prije nego je dragi Bog rasvijetlio moju duu zrakom nade, htio mi je poslati veoma bolno
muenitvo, koje potraja tri dana. Oh, nikad nisam tako dobro razumjela, kao za vrijeme te
kunje, boli Blaene Djevice i svetoga Josipa, kad su traili boansko Dijete Isusa... Bila sam
u alosnoj pustoi ili bolje, moja je dua bila nalik na krhku baricu, preputenu bez kormilara
na milost i nemilost burnim valovima. . Znam da je Isus bio ondje i spavao u mom amcu, ali
no je bila tako crna da mi je bilo nemogue da ga vidim; nita me nije obasjavalo, dapae ni
munja nije proparala tamnih oblaka... Bez sumnje, svjetlost munje vrlo je alosna svjetlost, ali
ipak, da je oluja provalila otvoreno, ja bih bar na jedan trenutak mogla vidjeti Isusa... To je
bila no, duboka no due... Poput Isusa u vrtu njegove smrtne borbe osjeala sam se i ja
sama, ne nalazei utjehe ni na zemlji ni sa nebesa, dragi Bog kao da me je napustio!... Priroda
kao da je uestvovala u mojoj gorkoj alosti: kroz ta tri dana nije sunce pokazalo ni jedne
jedine svoje zrake, a kia je padala kao iz kabla. (Opazila sam da je u svim ozbiljnim
prilikama moga ivota priroda bila slika moje due: u dane suza nebo je plakalo sa mnom, u
dane radosti sunce je slalo napretek svoje radosne zrake, a nebesko modrilo nije bilo
zamraeno ni jednim oblakom...)
etvrti dan napokon, bila je upravo subota, dan posveen slatkoj Kraljici nebesa, pola sam u
posjet ujaku. Kako sam se iznenadila kad sam vidjela kako me gleda i zove u svoju radnu
sobu premda mu nisam pokazala elju za tim!... On me poe blago koriti to je vidio da ga se
bojim, a onda mi ree da nije potrebno traiti udo: on je samo molio dragoga Boga da mu
dade "iskrenu naklonost srca", i Bog ga je usliao... Ah, nisam vie bila u napasti da molim
udo, jer se za mene udo ve dogodilo: ujak nije vie bio isti. Bez ikakvih aluzija na ljudski
razbor ree mi da sam ja cvijetak to ga je dragi Bog htio ubrati, i on se vie nee tome
opirati!...
Taj konani odgovor bio je zaista dostojan njega. Po trei put je taj kranin drugih vremena
doputao da se jedna od pokerki njegova srca zakopa daleko od svijeta. Moja je ujna takoer
bila divna njenou i razboritou. Ne sjeam se da je za vrijeme moje kunje rekla ijednu
rije koja bi mi kunju mogla poveati; vidjela sam da ima mnogo samilosti prema svojoj
jadnoj maloj Tereziji, i tako, kad sam dobila pristanak svoga dragog ujaka, dala mi je i ona
svoj, ali mi je na tisuu naina htjela pokazati da e joj moj odlazak zadati tugu... Jao, nai
dragi roaci nisu tada ni izdaleka slutili da e im biti potrebno jo dva puta ponoviti istu
rtvu... Ali kad je dragi Bog pruao ruku da trai, nikada je nije pruao praznu, i njegovi
najmiliji prijatelji mogli su iz nje obilno crpsti jakost i hrabrost koje su im bile tako potrebne...
Ali moje me srce zanosi jako daleko od moga predmeta, jer mu se vraam gotovo nerado.
Poslije odgovora moga ujaka, vi shvaate, draga Majko, s kakvim sam veseljem krenula
natrag u Buissonnets pod "lijepim nebom na kojemu su se oblaci potpuno rasprili"!... I u
mojoj je dui prestala no. Isus se probudio i vratio mi moju radost, buka valova stiala se;
mjesto vjetra kunje lagani je povjetarac nadimao moje jedro, te sam mislila da u brzo stii
na blagoslovljenu obalu koju sam vidjela sasvim pred sobom. Ona je zaista bila vrlo blizu

mojega amca, ali vie nego jedna oluja imala se jo podii i, otimajui mu iz vidika njegov
sjajni svjetionik, zadavati mu strah da se udaljio u nepovrat od tako arko uene obale.. .

Poglavar Karmela se protivi

Nekoliko dana poslije ujakova pristanka dola sam vas posjetiti, ljubljena moja Majko, i rekoh
vam svoju radost to su sve moje kunje prole. Ali kakvo je bilo moje iznenaenje i moja
alost kad ste mi rekli da veleasni superior ne pristaje na moj ulazak prije dvadeset i prve
godine... Nitko nije mislio na tu zapreku, najveu od svih. Meutim, ne gubei sranost,
pooh sama s tatom i Celinom k naem Ocu da ga pokuam ganuti dokazujui mu da doista
imam zvanje za Karmel. On nas primi veoma hladno. Moj divni tatica uzalud se prikljuio
mojim molbama, nita nije moglo promijeniti njegove odluke. On mi ree da nema opasnosti
u odlaganju, da mogu provoditi ivot karmelianke kod kue, da nije sve izgubljeno ako ne
primim disciplinu, itd., itd. Napokon je na kraju dodao da je on samo zastupnik preuzvienog
biskupa, i ako mi biskup dopusti ui u Karmel, on vie nee imati nita da kae... Izala sam
sva u suzama iz upnog dvora; na sreu sam bila sakrivena svojim kiobranom, jer je padala
kia kao iz kabla. Tata nije znao kako da me utjei... Obea mi da e me povesti u Bayeux im
to zaelim, jer ja sam odluila da postignem svoje ciljeve; rekoh da u poi sve do Svetoga
Oca, ako mi preuzvieni ne dopusti da uem u Karmel sa petnaest godina... Mnogo se
dogaaja zbilo prije moga puta u Bayeux. Izvana je moj ivot bio naoko isti: uila sam,
uzimala satove crtanja sa Celinom, i moja je spretna uiteljica nalazila u meni mnogo
sklonosti prema njezinoj umjetnosti. Nadasve sam rasla u ljubavi prema dragom Bogu,
osjeala sam u svom srcu dotada nepoznate polete, a katkada sam imala prave zanose ljubavi.
Jedne veeri, ne znajui kako da kaem Isusu da ga ljubim i koliko elim da ga posvuda ljube
i slave, mislila sam sa alou kako On nikada nee primiti ni jedan jedini in ljubavi iz pakla.
Tada rekoh dragom Bogu da bih ja, da ugodim njemu, rado pristala da budem baena onamo
kako bi on bio vjeno ljubljen i na tom mjestu hule... Znala sam da to njega ne moe slaviti,
jer on eli samo nau sreu, ali kad tko ljubi, osjea potrebu da kae tisuu ludosti. Ako sam i
govorila tako, nije to bilo zato to ne bih eznula za nebom, nego je tada moje nebo bilo samo
ljubav, i ja sam osjeala kao sveti Pavao da me nita ne bi moglo otrgnuti od boanskog
predmeta koji me je oarao! (Rim 8, 39)

Iskustvo s djejim duama

Prije nego u ostaviti svijet, dragi mi je Bog dao utjehu da izbliza promatram djetinje due.
Kako sam bila najmlae dijete u obitelji, nisam nikada imala tu sreu. Evo alosnih prilika
koje su mi je priskrbile. Jedna siromana ena, majka nae sluavke, umrije u cvijetu mladosti
ostavivi troje sasvim malene djece. Za vrijeme njezine bolesti primili smo u kuu njezine
dvije djevojice, od kojih starija jo nije imala est godina. Ja sam se njima bavila po cijele
dane, i bio je velik uitak za mene kad sam vidjela s kakvom nevinou vjeruju sve to im
govorim. Sveto krtenje zacijelo ostavlja u duama vrlo duboku klicu bogoslovnih kreposti,
jer se oituju ve od djetinjstva i jer nam je nada u budua dobra dovoljna za prihvaanje
rtava. Kad sam htjela da moje dvije djevojice budu lijepo popustljive jedna prema drugoj,
nisam obeavala igraaka ili bombona onoj koja bi popustila svojoj sestri, nego sam im
govorila o vjenim nagradama to e ih mali Isus dati u nebu dobroj djeici. Starija, kojoj se
razum poeo razvijati, gledala me oima sjajnim od radosti, stavljala mi tisuu draesnih
pitanja o malom Isusu i o njegovu lijepom nebu, i oduevljeno mi obeavala da e uvijek
poputati svojoj sestri. Govorila je da nikada u ivotu nee zaboraviti ono to joj je rekla
"velika gospoica", jer tako me je zvala...

Gledajui izbliza te nevine due, shvatila sam kakva je nesrea ako se ne oblikuju dobro im
se razbude, dok su jo nalik na mekan vosak u koji se moe utisnuti biljeg kreposti, ali i zla...
Shvatila sam rije Isusovu u Evanelju da je bolje potonuti u more nego sablazniti i samo
jedno od male djeice. (Mt 18, 6) Ah, koliko bi dua postiglo svetost da su bile dobro
upravljane!...
Znam da dragi Bog ne treba nikoga da izvri svoje djelo, ali kao to On doputa spretnu
vrtlaru da uzgaja rijetke i njene biljke i daje mu za to potrebno znanje, a sebi pridrava brigu
za plodnost, isto tako Isus eli da bude pomagan u svom boanskom uzgajanju dua.
to bi se dogodilo kad nespretan vrtlar ne bi znao cijepiti svoje drvee i kad ne bi umio
raspoznavati prirodu svakoga stabla te htio uzgojiti rue na breskvi?. . Upropastio bi stablo
koje je meutim bilo dobro i sposobno da donosi plodove.
Isto tako treba znati raspoznavati od djetinjstva to dragi Bog trai od dua, i pomagati
djelovanje njegove milosti, ali nikada je ne pretjecati niti usporavati.
Kao to mlade ptiice ue pjevati sluajui svoje roditelje, isto tako ue i djeca poznavanje
kreposti, uzvienu pjesmu boanske ljubavi, kraj dua koje su dune da ih oblikuju za ivot.
Sjeam se da sam meu svojim pticama imala ika koji je divno pjevao. Imala sam i malu
konopljarku koju sam obasipala svojim majinskim brigama, jer sam je primila prije nego je
mogla uivati sreu svoje slobode. Ta uboga mala zarobljenica nije imala roditelja da je ue
pjevati, nego je, sluajui od jutra do veera svoga druga ika kako veselo urlie, htjela da
ga oponaa... Taj pothvat bijae za konopljarku teak, njezin se njeni glas tekom mukom
usklaivao s drhtavim glasom njezina uitelja pjevanja. Bilo je draesno vidjeti napore
siromane ptiice, ali su joj oni napokon bili okrunjeni uspjehom, jer je njezino pjevanje,
premda je sauvalo mnogo veu njenost, postalo sasvim isto kao i ikovo.
Ljubljena moja Majko! Vi ste mene nauili pjevati... Va me je glas oaravao od djetinjstva, i
sad imam utjehu da ee ujem da sam vam slina! Znam koliko sam jo daleko od toga, ali
ja se unato svojoj slabosti nadam da u vjeno ponavljati istu pjesmu kao vi!...

Neuspjeh kod biskupa u Bayeuxu

Prije svoga ulaska u Karmel stekla sam jo mnogo iskustva o ivotu i bijedama svijeta, ali te
bi me pojedinosti odvele predaleko, zato u odmah nastaviti pripovijedanje o svom zvanju.
31. listopada bio je dan odreen za moj put u Bayeux. Krenula sam sama s tatom, sa srcem
punim nade, ali takoer vrlo uzbuena milju da u pohoditi biskupski dvor. Prvi put u svom
ivotu morala sam poi u pohode bez pratnje svojih sestara, i to jo u pohode biskupu! Ja,
koja nikada nisam imala potrebu govoriti osim kad sam odgovarala na pitanja koja su mi
postavljali, morala sam sada sama objasniti svrhu svoga pohoda, izloiti razloge koji me
potiu da traim doputenje za ulazak u Karmel; jednom rijeju, morala sam pokazati
ozbiljnost svoga zvanja. Ah, koliko me je muke stajalo to putovanje! Trebalo je da mi dragi
Bog udijeli sasvim posebnu milost da bih mogla nadvladati svoju veliku plaljivost... Isto je
tako veoma tono da ljubav nikada ne nalazi nemogunosti, jer smatra da je sve mogue i sve
doputeno (Nasljeduj Krista III, 5, 4). Zaista mi je jedino ljubav Isusova mogla pomoi da
svladam te tekoe kao i one koje su dole kasnije, jer mu se svidjelo da svoje zvanje kupim
vrlo velikim kunjama...

Danas, kad uivam samou Karmela - odmarajui se u sjeni Onoga kojega sam tako arko
eljela (Pjesma nad pjesmama 2, 3) - vidim da sam svoju sreu kupila za vrlo malu cijenu, i ja
bih bila spremna da podnesem mnogo vee muke da je postignem, kad je ne bih jo imala!
Kia se izlijevala kad smo stigli u Bayeux. Tata nije htio da njegova mala kraljica ue u
biskupski dvor u svojoj lijepoj haljini potpuno mokroj, zato ju je uspeo na omnibus i doveo do
katedrale. Tu poee moje nevolje. Preuzvieni i sav njegov kler prisustvovali su velikom
pogrebu. Crkva je bila puna gospoa u crnini, i svi su gledali u mene u mojoj svijetloj haljini i
bijelom eiru. Ja bih rado bila izala iz crkve, ali na to se nije moglo ni misliti zbog kie. Da
me jo vie ponizi, dragi Bog dopusti da me tata u svojoj patrijarhalnoj prostodunosti povede
sasvim naprijed u katedrali. Ne elei da mu zadajem boli, ja sam se dobrovoljno rtvovala i
dobrim stanovnicima Bayeuxa pruila zabavu koju bih eljela da nisam nikada doivjela...
Napokon sam mogla odahnuti po volji u jednoj kapeli koja se nalazila iza glavnog oltara;
ondje sam ostala dulje vremena i arko se molila ekajui da prestane kia i da moemo izai.
Kad smo izlazili, pokazivao mi je tata divnu ljepotu graevine, koja se inila mnogo vea jer
je bila prazna. Ali mene je zaokupljala samo jedna misao, te nisam mogla uivati ni u emu.
Poli smo ravno do preasnog Reveronyja, koji je bio obavijeten o naem dolasku jer je sam
odredio dan putovanja. Bio je odsutan, te smo morali lutati ulicama, koje su mi se inile
veoma tune. Napokon smo se vratili u blizinu biskupskog dvora, i tata me uvede u lijep
hotel, gdje nisam iskazala ast sposobnom kuharu. Ubogi moj tatica bio je gotovo
nevjerojatno njean prema meni. Govorio mi je neka se ne alostim jer e mi sasvim sigurno
preuzvieni odobriti moju molbu. Poto smo se odmorili, vratili smo se k preasnom
Reveronyju. Neki gospodin stigao je u isto vrijeme, ali ga je generalni vikar uljudno zamolio
neka prieka, i pustio nas prve u svoju sobu. (Siromani gospodin imao je vremena da se
dosauje, jer je na posjet dugo trajao.)
Preasni Reverony pokazao se vrlo ljubezan, ali mislim da ga je motiv naega puta jako
iznenadio. Poto me pogledao smijeei se i postavio nekoliko pitanja, ree nam: "Ja u vas
povesti do preuzvienoga, budite tako dobri i poite sa mnom."
Videi suze kako su zablistale u mojim oima, doda: "Ah, vidim dragulje... Ne treba ih
pokazati preuzvienome!"
Poveo nas je kroz nekoliko prostranih odaja s biskupskim portretima. Naavi se u tim
velikim dvoranama, inila sam se sama sebi kao jadni mravi i pitala se to u se usuditi rei
preuzvienom. On se etao sa dva sveenika jednim hodnikom. Vidjela sam kako mu preasni
Reverony govori nekoliko rijei i kako se vraa s njim, a mi smo ga ekali u njegovoj sobi.
Ondje su bila tri golema naslonjaa smjetena pred kaminom, u kojem je ivo pucketala vatra.
Kad je tata vidio da ulazi njegova Preuzvienost, klekne kraj mene da primi njegov blagoslov.
Tada preuzvieni ree tati neka se smjesti u jedan naslonja, a sam sjedne nasuprot njemu.
Preasni Reverony htjede da ja sjednem u srednji naslonja. Ja uljudno otklonim, ali on je bio
uporan, govorei mi neka pokaem jesam li sposobna sluati. Smjesta sjednem bez
razmiljanja, ali se zbunim videi da je on sjeo na stolicu dok sam ja utonula u naslonja gdje
se etvero kao ja moglo udobno smjestiti (udobnije nego ja, jer meni nije ni izdaleka bilo
udobno!...) Nadala sam se da e tata govoriti, ali on mi ree neka sama razloim
preuzvienome svrhu naega posjeta. Ja to uinim to sam rjeitije mogla. Njegova
Preuzvienost, navikla na rjeitost, kao da nije bila veoma dirnuta mojim razlozima. Mjesto

njih vie bi mi bila koristila jedna rije preasnog poglavara, ali na nesreu nisam je imala, i
njegovo protivljenje nije nimalo govorilo meni u prilog.
Preuzvieni me upitao da li ve dugo elim ui u Karmel.
"O da, preuzvieni, vrlo dugo..."
"Da vidimo", prihvati smijui se preasni Reverony, vi ne moete nikako rei da ve petnaest
godina imate tu elju.
"Istina je", odvratim ja smijeei se takoer, "ali ne treba ni oduzeti mnogo godina, jer sam ja
eljela postati redovnicom otkad se probudio moj razum, a poeljela sam Karmel im sam ga
dobro upoznala, jer sam uviala da e sve tenje moje due biti ispunjene u tom redu." Ne
znam, draga Majko, da li su to upravo moje rijei: mislim da je to bilo jo neuspjelije, ali
napokon to je smisao.
Preuzvieni, mislei da e ugoditi tati, pokua me nagovoriti neka jo nekoliko godina
ostanem kod njega; i zato je bio nemalo iznenaen i zadivljen kad je vidio da tata pristaje uz
mene i moli da dobijem doputenje da odletim sa petnaest godina. Meutim sve je bilo
beskorisno. On ree da prije nego donese odluku mora bezuvjetno razgovarati s poglavarom
Karmela.
Nisam mogla oekivati nita to bi me jae rastuilo, jer sam poznavala odluno protivljenje
naega Oca. Zato sam, ne obazirui se na preporuku preasnog Reveronyja, ne samo pokazala
dragulje preuzvienome, nego sam ih i prosula pred njega!... Vidjela sam dobro da je bio
dirnut. Uzevi me za vrat prisloni moju glavu na svoje rame te me milovao, kao to, ini se,
nitko nikada nije bio milovan od njega. On mi ree da nije sve izgubljeno, da je vrlo
zadovoljan to u putovati u Rim da potvrdim svoje zvanje, i mjesto da plaem, treba da se
veselim. Na kraju doda da e slijedei tjedan, kad ionako ide u Lisieux, razgovarati o meni s
preasnim upnikom svetog Jakova i da u zacijelo dobiti njegov odgovor u Italiji. Shvatila
sam da je beskorisno da iznova molim, uostalom nisam imala vie nita da kaem jer sam
iscrpla sva vrela svoje rjeitosti.

Jedan sveti otac

Preuzvieni nas je ispratio do vrta. Tata ga je vrlo raspoloio kad mu je rekao da sam dala
podii kosu kako bih se inila starijom. (To se nije zaboravilo, jer preuzvieni nikada ne
govori o svojoj kerkici a da ne pripovijeda sluaj s kosom...) Preasni Reverony nas je
ljubezno otpratio do izlaza iz biskupskog vrta. Rekao je tati da se nikada nije vidjelo nita
slino: "Jedan otac tako revan da dade svoje dijete dragom Bogu kao i ovo dijete spremno da
se samo rtvuje!"
Tata ga je zapitao nekoliko razjanjenja o hodoau, izmeu ostaloga, kako treba da se obue
kad bude iao pred Svetoga Oca. Vidim ga jo sada kako se okrenuo k preasnom Reveronyju
pitajui ga: "Jesam li dosta dobro ovako?" On je takoer bio rekao preuzvienome, ako mi on
ne dopusti ui u Karmel, da u ja tu milost moliti od samoga pape. Bio je vrlo jednostavan u
svojim rijeima i u svojem ponaanju moj ljubljeni kralj, ali je bio i tako lijep... Imao je
sasvim prirodnu otmjenost, koja se morala jako svidjeti preuzvienome, koji je bio navikao
vidjeti oko sebe osobe koje poznaju sva pravila salonske etikete, ali ne poznaju "kralja
Francuske i Navare" osobno s njegovom malom kraljicom...

Kad sam se nala na ulici, suze mi ponovno poee tei, ne toliko zbog moje alosti, koliko
zato to je moj ljubljeni tatica poduzeo beskoristan put... On, koji se unaprijed veselio da e
poslati brzojav u Karmel javljajui povoljan odgovor preuzvienoga, bio je prisiljen da se
vraa bez ikakva odgovora... Ah, kako mi je bilo teko!... inilo mi se da je moja budunost
zauvijek slomljena. to sam se vie pribliavala kraju, vidjela sam kako se moje prilike sve
vie zamruju. Dua mi je utonula u gorinu, ali i u mir, jer sam traila samo volju dragoga
Boga.
im sam stigla u Lisieux, odmah sam potraila utjehu u Karmelu i nala sam je kod vas,
ljubljena moja Majko. Oh ne, nikada neu zaboraviti sve ono to ste vi pretrpjeli zbog mene.
Kad se ne bih bojala da u ih profanirati sluei se njima, mogla bih rei rijei koje je Isus
upravio apostolima u noi svoje Muke: "Vi ste uvijek bili sa mnom u svim mojim
kunjama"... (Lk 22, 28) Moje predrage sestre takoer su mi pruile mnogo slatkih utjeha...

esto poglavlje: PUT U RIM (1887)

Tri dana poslije puta u Bayeux imala sam poi na mnogo dulji put: u Vjeni grad. Ah, kakav
je to bio put! On sam pouio me je vie nego duge godine uenja, on mi je pokazao tatinu
svega prolaznoga i da je "sve tuga srca pod suncem" ... (Prop 2, 11) Ipak sam vidjela mnogo
lijepih stvari, razgledala sam sve divote umjetnosti i vjere, a nadasve, stupala sam po istoj
zemlji kao i sveti apostoli, po zemlji natopljenoj krvlju muenika, i moja je dua porasla u
dodiru sa svetim stvarima...
Veoma sam sretna to sam bila u Rimu, ali razumijem i ljude svijeta koji su mislili da me je
tata poveo na taj veliki put ne bi li promijenio moje miljenje o redovnikom ivotu. I doista
bi se imalo i ime pokolebati zvanje koje ne bi bilo dovoljno uvreno.

Vrijedna iskustva
Celina i ja, koje jo nikada nismo ivjele meu velikim svijetom, naosmo se usred plemstva
od kojega se gotovo iskljuivo sastojalo hodoae. Ah, daleko od toga da nas zablijete, svi
su nam se ti naslovi i ti "plemeniti" inili kao dim... Iz daljine mi je to katkada bilo bacilo
malo praha u oi, ali izbliza, vidjela sam da "nije sve zlato to sja" i razumjela sam rijei iz
knjige "Nasljeduj Krista" (III, 24, 2): "Ne idite za sjenom koja se zove slavno ime, nemojte
eljeti ni mnoga poznanstva ni posebno prijateljstvo ikojega ovjeka".
Shvatila sam da se prava veliina nalazi u dui, a ne u imenu, jer e, kao to kae prorok
Izaija, "Gospodin dati drugo ime svojim izabranicima" (Iz 65, 15). I sveti Ivan takoer kae
da e "pobjednik dobiti kamen bijeli na kojem je napisano novo ime kojega nitko ne pozna
osim onoga koji ga prima" (Otk 2, 17). U nebu emo dakle znati koji su nai plemiki naslovi.
"Tada e svaki primiti od Boga hvalu koju zasluuje" (1 Kor 4, 5), i onaj koji na zemlji bude
htio biti najsiromaniji i najnepoznatiji iz ljubavi prema Isusu bit e prvi, najodliniji i
najbogatiji...
Drugo iskustvo koje sam stekla tie se sveenika. Kako nisam nikada ivjela u bliem
poznanstvu s njima, nisam mogla shvatiti glavni cilj karmelske obnove. Moliti za grenike - to
me je zanosilo, ali moliti za sveenike due, za koje sam mislila da su istije od kristala, to
mi se inilo udnovato!...

Ah, svoje zvanje shvatila sam u Italiji, i nije bio predalek put ii po tako korisnu spoznaju...
Kroz mjesec dana upoznala sam mnogo svetih sveenika i vidjela da su oni, ako ih njihovo
uzvieno dostojanstvo i izdie nad anele, ipak samo slabi i krhki ljudi... Ako sveti sveenici,
koje Isus u svom Evanelju zove "sol zemlje", u svom vladanju pokazuju da su im i te kako
potrebne molitve, to da kaemo o onima koji su mlaki? Nije li Isus kazao i ovo: "Ako sol
obljutavi, ime e se soliti?" (Mt 5, 13)
O draga Majko, kako je lijepo zvanje kojemu je cilj uvati sol odreenu za due! To je zvanje
- zvanje karmelsko, jer je jedini cilj naih molitava i naih rtava da budemo apostoli apostola,
molei se za njih dok oni duama propovijedaju evanelje svojim rijeima i nadasve svojim
primjerima... Treba da se zaustavim, jer kad bih nastavila govoriti o tom predmetu, ne bih
nikada svrila!...
Sad u vam, ljubljena moja Majko, pripovijedati o svom putovanju s nekim pojedinostima.
Oprostite mi ako vam budem pripovijedala previe. Ja ne razmiljam prije pisanja, a piem u
tako razliitim asovima, zbog premalo slobodna vremena, da e vam se moje pripovijedanje
moda initi dosadnim... Tjei me misao da u vam u nebu ponovno pripovijedati o milostima
koje sam primila, i da u to tada moi pripovijedati ugodnim i ljupkim izrazima... Vie nita
nee prekinuti nae iskreno otkrivanje tajna, i vi ete jednim jedinim pogledom sve shvatiti...
Jao, budui da jo moram upotrebljavati jezik alosne zemlje, pokuat u to izrei s
jednostavnou malenog djeteta koje poznaje ljubav svoje majke!
7. studenoga krenulo je hodoae iz Pariza, ali tata nas je doveo u taj grad nekoliko dana
prije da nam ga pokae.

U Parizu
Jednoga jutra u tri sata prola sam kroz Lisieux koji je jo spavao (4. studenoga 1887). Mnogo
je dojmova prostrujalo mojom duom u taj as. Osjeala sam da idem u nepoznato i da me
ondje ekaju velike stvari... Tata je bio veseo. Kad je vlak krenuo, on je zapjevao staru
pjesmu: "Vozi, vozi, dilianso, evo nas na dugu putu."
Stigavi u Pariz ujutro, odmah smo ga poeli razgledati. Na jadni tatica jako se trudio da nas
zabavi. Tako smo doskora vidjeli sve divote glavnoga grada. Ja sam nala samo jednu koja me
oarala, a ta je divota bila "Naa Gospa od Pobjede". Ah, to sam osjetila do Gospinih nogu,
ne bih mogla iskazati... Milosti koje mi je udijelila tako su me duboko uzbudile da su samo
suze iskazale moju sreu, kao na dan moje prve Priesti... Blaena Djevica dala, mi je da
osjetim da mi se zaista ona nasmijeila i ozdravila me. Shvatila sam da ona bdije nada mnom,
da sam njezino dijete, i tako sam je mogla zvati jo samo imenom "Mama" jer mi se ono
inilo jo njenije nego ime "Majka"...S kakvim sam je arom molila da me uvijek uva i da
naskoro ostvari moj san krijui me u sjenu svoga djevianskog plata!... Ah, to je bila jedna
od mojih prvih djetinjih elja... Rastui shvatila sam da e mi u Karmelu biti mogue nai
uistinu plat Blaene Djevice, i prema toj plodnoj gori bile su upravljene sve moje elje...
Jo sam molila Nau Gospu od Pobjede da udalji od mene sve to bi moglo okaljati moju
istou. Znala sam dobro da e se na putu kao to je put u Italiju dogoditi mnoge stvari koje bi
me mogle smesti, nadasve zato to sam se, ne poznavajui zla, bojala da u ga otkriti. Nisam
bila iskusila da je "istima sve isto" (Tit 1, 15) i da dua bezazlena i iskrena ne vidi zla ni u
emu jer zaista zlo postoji samo u neistim srcima, a ne u neosjetnim predmetima... Molila

sam i svetog Josipa da bdije nada mnom; od svog sam djetinjstva gajila posebnu pobonost
koja se sjedinjivala s mojom ljubavi prema Blaenoj Djevici. Svaki dan sam molila molitvu:
"Sveti Josipe, oe i uvaru djevica." Tako sam bez straha pola na svoje dugo putovanje; bila
sam tako dobro zatiena da mi se inilo nemoguim bojati se.
Posvetivi se Presvetom Srcu u bazilici na Montmartreu, krenuli smo iz Pariza u ponedjeljak
7. studenoga ujutro. Brzo smo se upoznali s osobama hodoaa. Ja, tako plaljiva da sam se
obino jedva usudila govoriti, najednom sam se potpuno rijeila te neugodne pogreke. Na
svoje veliko iznenaenje govorila sam slobodno sa svim uglednim gospoama, sa
sveenicima i dapae s preuzv. biskupom iz Coutancesa. inilo mi se kao da sam uvijek
ivjela u tom svijetu. Mislim da su nas svi jako voljeli, i tata je izgledao ponosan na svoje
dvije keri. Ali ako se on ponosio nama, mi smo se jednako ponosile njime, jer u cijelom
hodoau nije bilo ljepeg ni otmjenijeg gospodina od moga ljubljenoga kralja. On je rado
vidio kraj sebe Celinu i mene; esto kad nismo bile u kolima i kad bih se udaljila od njega,
zvao me je da mu dam ruku kao u Lisieuxu...
Preasni Reverony brino je prouavao svaki moj in, esto sam ga vidjela izdaleka kako nas
gleda. Kad za stolom nisam sjedila nasuprot njemu, on je ve naao zgodu da se nagne da me
vidi i uje to govorim. Nema sumnje, on me je htio upoznati da vidi jesam li uistinu
sposobna da budem karmelianka. Mislim da je morao biti zadovoljan svojim prouavanjem,
jer se na kraju putovanja pokazao vrlo raspoloen prema meni. Ali u Rimu je jo bio daleko
od toga da mi bude sklon, kako u rei malo kasnije.

Kroz vicarsku
Prije dolaska u taj "Vjeni grad", cilj naega hodoaa, imali smo priliku da promatramo
mnogo divota. Najprije je to bila vicarska sa svojim planinama kojih se vrhunci gube u
oblacima, sa svojim krasnim vodopadima koji se rue na tisuu razliitih naina, sa svojim
dubokim dolinama punim gorostasnih paprati i ruiastih vrijesaka.
Ah, ljubljena moja Majko, kako su te prirodne ljepote, raskono prosute, godile mojoj dui!
Kako su je podigle prema Onome koji se udostojao da prospe takva remek-djela na zemlju
progonstva koje ima da traje samo jedan dan... Nisam se mogla nagledati. Stojei na vratima
gotovo sam ostajala bez daha. Bila bih voljela da sam na obje strane vagona, jer kad bih se
okrenula, vidjela bih krajolike arobna izgleda i sasvim razliite od onih koji su se pruali
preda mnom.
Katkada smo se nalazili na vrhu planine, a pod naim su nogama bili ponori kojima pogled
nije mogao doprijeti u dubinu i koji kao da su bili spremni da nas progutaju... Ili bolje, ondje
je bilo umiljato seoce sa svojim ljupkim kuicama i zvonikom, a iznad njega su se lagano
vukli rijetki oblaci sjajni od bjeline... Malo dalje bilo je golemo jezero koje su zlatile
posljednje zrake sunca; mirni i isti valovi koji su upijali nebesko modrilo to se mijealo sa
zapadnim rumenilom predstavljahu naim zadivljenim oima najpjesnikiji i najarobniji
prizor koji se moe vidjeti..." Daleko na obzorju vidjele su se planine kojih bi nejasni obrisi
izmakli naim oima da njihovi snjeni vrhunci, blistavi od sunca, nisu dodavali jo jedan ar
lijepom jezeru koje nas je oaravalo...
Gledajui sve te ljepote, raale su se u mojoj dui vrlo duboke misli. inilo mi se da ve
razumijem veliinu Boju i divote nebeske... Samostanski ivot pokazivao mi se takav kakav
jest, sa svojim odricanjima, sa svojim rtvicama koje se vre u zatiju. Shvaala sam kako je

lako povui se u se i misliti samo na sebe, a zaboraviti uzvieni cilj svoga zvanja. Zato rekoh
u sebi: kasnije, u asu kunje, kada kao zarobljenica u Karmelu budem mogla vidjeti samo
kuti zvjezdanog neba, sjeat u se onoga to vidim danas; ta e mi misao dati hrabrosti,
zaboravit u lako svoje jadne male interese videi veliinu i mo Boga, kojega jedino elim
ljubiti. Neu doivjeti nesreu da se priveem za slamu, sada kad je "moje srce naslutilo ono
to je Isus pripremio onima koji ga ljube"... (1 Kor 2, 9)

Milano
Poto sam se nadivila moi dragoga Boga, pruila mi se prilika da se divim jo i moi koju je
On dao svojim stvorovima. Prvi grad Italije u koji smo doli bio je Milano. Njegovu
katedralu, svu u bijelom mramoru, s njezinim kipovima, tako brojnim da bi mogli sainjavati
gotovo nebrojen narod, pregledali smo do najsitnijih pojedinosti.
Celina i ja bile smo neustraive, uvijek prve i neposredno iza monsinjora, da vidimo sve to se
tie relikvija svetaca, i da dobro ujemo objanjenja. Tako, dok je on prinosio svetu rtvu na
grobu svetoga Karla, mi smo s tatom bile iza oltara, naslonivi glavu na monik koji obuhvaa
sveevo tijelo, obueno u biskupsko odijelo. Tako je bilo svuda... (Osim kad se radilo o tome
da se popnemo onamo kamo njemu biskupsko dostojanstvo nije doputalo, jer tada smo lijepo
znale ostaviti njegovu Preuzvienost...) Pustivi plaljive gospoe da skrivaju lice rukama
poto su se popele do prvih tornjia koji rese katedralu, pole smo za najsmionijim
hodoasnicima i stigle do vrha posljednjeg mramornog tornja, odakle smo imale uitak da
vidimo pod naim nogama grad Milano, kojega su brojni stanovnici bili nalik na mali
mravinjak... Siavi s naeg postolja, poele smo etnje kolima, koje su imale trajati mjesec
dana i koje su mi zauvijek zasitile elju za vonjom bez umora!
Groblje "Campo santo" jo nas je vie oaralo nego katedrala. Svi njegovi kipovi od bijelog
mramora, koje kanda je dlijeto genija zadahnulo ivotom, rasijani su po golemoj poljani
mrtvih s nekim nemarom, a to za mene jo poveava njihov ar... Gotovo bi ovjek doao u
napast da tjei te idealne likove koji ga okruuju... Njihov izraaj tako je vjeran, njihova bol
tako mirna i strpljiva da ne moe a da ne vidi u njima misli o besmrtnosti koje mora da
nadahnjuju srce umjetnika kad izrauju ta remek-djela. Tu je jedna djevojica koja sipa
cvijee na grob svojih roditelja, mramor kao da je izgubio svoju teinu, a njene latice kao da
se skliu kroz prste djetetu; vjetar kao da ih ve raspruje, a isto se tako ini kao da vjetar
pokree laki veo udovica, i vrpce kojima su ukraene kose mladih djevojaka.
Tata je bio isto tako oaran kao i mi. U vicarskoj je bio umoran, ali tada je, poto mu se
njegovo veselje vratilo, uivao u lijepom prizoru koji smo promatrali. Njegova umjetnika
dua otkrivala se u izrazima vjere i udivljenja koji su se odraavali na njegovu lijepu licu.
Neki stari gospodin (Francuz), koji bez sumnje nije imao tako pjesniku duu, gledao nas je
ispod oka i govorio zlovoljno, kao da ali to se ne moe s nama diviti: "Ah, kakvi su ti
Francuzi zanesenjaci!" Mislim da bi taj ubogi gospodin bio bolje uinio da je ostao kod kue,
jer mi se inilo da nije zadovoljan "svojim" putovanjem; bio je esto blizu nas i uvijek su iz
njegovih usta izlazile jadikovke. Bio je nezadovoljan s kolima, s hotelima, s ljudima, s
gradom, ukratko, sa svime... Tata sa svojom uobiajenom velikodunou pokuavao ga je
tjeiti, nudio mu svoje mjesto, itd. Ukratko, on se uvijek svagdje dobro osjeao, jer je bio
upravo protivnoga znaaja nego njegov neprijazni susjed... Ah, kakve smo razliite ljude
vidjeli, kako je zanimljivo prouavati svijet kad se sprema da ga ostavi!

Venecija

U Veneciji se slika potpuno izmijenila. Mjesto velegradske buke uju se usred utnje samo
glasovi gondolijera i ubor vode koju burljaju vesla. Venecija nije bez ara, ali ja nalazim da
je taj grad alostan. Dudeva palaa je sjajna, ali je alosna i ona sa svojim golemim odajama
u kojima se pokazuje zlato, drvo, najskupocjeniji mramor i slike najveih majstora. Ve
davno su njezinim akustinim svodovima prestali odjekivati glasovi guvernera koji su izricali
presude o ivotu i smrti u dvoranama kroz koje smo proli... Prestali su trpjeti nesretni uznici
to su ih dudevi pozatvarali u mrane podzemne tamnice...
Gledajui te strane zatvore, bilo mi je kao da se nalazim u doba muenika i bila bih voljela
da mogu ostati ondje da ih nasljedujem!...Ali trebalo je smjesta odande izai i mi prijeosmo
preko Mosta uzdisaja, koji je dobio to ime po uzdisajima olakanja to se oteo osuenicima
kad su vidjeli da su osloboeni uasa podzemnih tamnica, od kojih im je i smrt bila milija...

Padova, Bolonja, Loreto

Poslije Venecije doli smo u Padovu, gdje smo se poklonili jeziku sv. Antuna, zatim u
Bolonju, gdje smo vidjeli sv. Katarinu kojoj se na licu vidi trag od poljupca Djeteta Isusa. Ima
mnogo zanimljivih pojedinosti koje bih mogla iznijeti o svakom gradu i o tisuu posebnih
zgodica s naega puta, ali ne bih nikada svrila. Zato u pisati samo glavne pojedinosti.
S veseljem sam napustila Bolonju. Taj mi je grad postao nepodnoljiv zbog studenata kojih je
pun i koji su pravili palir kad smo imali nesreu da izaemo pjeke, a nadasve zbog male
neprilike koja mi se dogodila s jednim od njih. Bila sam sretna to smo krenuli prema Loretu.
Nisam iznenaena to je Blaena Djevica izabrala to mjesto za svoju blagoslovljenu kuicu.
Mir, veselje i siromatvo vladaju tu neogranieno; sve je jednostavno i priprosto, ene su
sauvale svoju krasnu talijansku nonju, a nisu poput ena drugih gradova prihvatile pariku
modu. Ukratko, Loreto me je oarao!
to da kaem o svetoj kuici?... Ah, moje je uzbuenje bilo duboko kad sam se nala pod
istim krovom kao neko Sveta Obitelj, kad sam gledala zidove u koje je Isus upirao svoje
boanske oi, kad sam stupala po zemlji koju je sveti Josip orosio svojim znojem i gdje je
Marija nosila Isusa na rukama poto ga je bila nosila u svom djevianskom krilu... Vidjela
sam sobicu gdje je aneo siao k Blaenoj Djevici... Poloila sam svoju krunicu u zdjelicu iz
koje je jeo mali Isus ... Kako su divne te uspomene!...
Ali naa najvea utjeha bila je to smo primili samoga Isusa u njegovoj kui i to smo bili
njegov ivi hram na samom onom mjestu koje je On poastio svojom nazonou. Po jednom
obiaju u Italiji uva se Presv. Sakramenat u svakoj crkvi samo na jednom oltaru, i samo na
njemu moe se primiti sveta Priest. Taj oltar bio je u samoj bazilici gdje se nalazi sveta
kuica, zatvorena kao dragocjeni dijamant u krinji od bijela mramora. Ali to nas nije
usreilo! Mi smo se htjele priestiti u samom dijamantu, a ne u krinji!... Tata sa svojom
uobiajenom blagou uini kao svi drugi, ali Celina i ja potraile smo sveenika koji nas je
svuda pratio i koji se upravo spremao da slui sv. Misu u Svetoj kuici, imajui za to posebnu
povlasticu. On zatrai dvije male hostije koje stavi na svoju patenu sa svojom velikom
hostijom. Vi shvaate, ljubljena moja Majko, kakvo je bilo nae ushienje to smo se obadvije
priestile u toj blagoslovljenoj kuici!... To je bila prava nebeska srea koju rijei nisu
sposobne izraziti. Kako e tek biti kad budemo primali Priest u vjenom stanu Nebeskoga
Kralja?... Tada neemo vidjeti kraja svojoj radosti, nee vie biti alosti rastanka i nee vie

biti potrebno da za uspomenu, koju bismo ponijeli, kriomice ogrebemo zidove posveene
nazonou boanskom, jer Boja kua bit e i naa za svu vjenost... Bog nee da nam dade
svoju zemaljsku kuu, zadovoljava se da nam je samo pokae, kako bismo uzljubili
siromatvo i skroviti ivot. Dom to nam ga je pripravio njegova je palaa slave gdje ga
neemo vie vidjeti sakrivena pod likom djeteta ili bijele hostije, nego takva kakav jest, u
sjaju njegova beskrajnog velianstva!...
Preostaje mi sada da govorim o Rimu, cilju naega puta, gdje sam mislila da u nai utjehu,
ali gdje sam nala kri!... Kad smo stigli, bila je no, i kako smo spavali, probudili su nas
kolodvorski namjetenici koji su vikali: "Roma, Roma!" Nije to bio san, ja sam uistinu bila u
Rimu! (13. studenoga)

Rim
Prvi nam je dan proao izvan grada, i to je bio moda najkrasniji dan, jer su tu svi spomenici
sauvali svoj peat starine, dok bi u centru Rima ovjek mogao pomisliti da se nalazi u
Parizu, videi velianstvene hotele i trgovine. Ova etnja po rimskim poljanama ostavila je u
meni vrlo slatku uspomenu. Neu govoriti o mjestima koja smo posjetili, jer ima dosta knjiga
koje ih veoma opirno opisuju, nego samo o glavnim dojmovima koje sam osjetila.

Kolosej
Jedan od najslaih dojmova bio je onaj kad sam uzdrhtala ugledavi Kolosej. Vidjela sam
napokon onu arenu u kojoj su toliki muenici prolili svoju krv za Isusa. Ve sam se spremala
da poljubim zemlju koju su oni posvetili, ali kakva li razoaranja! Centar je samo gomila
ruevina, i hodoasnici se moraju zadovoljiti time da ih samo gledaju, jer ograda prijei ulaz
unutra; uostalom, nitko i ne dolazi u napast da pokua ui meu te ruevine... Zar je trebalo
doi u Rim a ne sii u Kolosej?... To mi se inilo nemoguim, nisam vie sluala tumaenja
naega vodia, jedna me jedina misao obuzimala: sii u arenu...
Videi jednoga radnika koji je prolazio s ljestvama, htjela sam ga upravo zamoliti da mi ih
dade, ali na sreu nisam ostvarila svoju misao, jer bi me on smatrao ludom... Evanelje
pripovijeda da je Magdalena ostala neprestano kraj groba i naginjala se vie puta da bi vidjela
u unutranjost, te je napokon ugledala dva anela. (Usp. Iv 20, 11-12) I ja sam se poput nje,
premda sam shvatila da je nemogue da ostvarim svoje elje, nastavila naginjati prema
ruevinama kamo sam htjela sii. Napokon, nisam vidjela anele, ali sam vidjela to sam
traila. Kriknula sam od radosti i rekla Celini: "Doi brzo, moi emo proi!..." Odmah smo
prekoraile ogradu koju su ruevine dosezale na tom mjestu, i zaas smo se verale ruevinama
koje su se ruile pod naim koracima.
Tata nas je gledao sav preneraen zbog nae smionosti. Odmah nam je rekao da se vratimo,
ali dvije bjegunice nisu vie nita ule. Kao to ratnici osjeaju kako im se hrabrost poveava
usred opasnosti, tako je naa radost rasla razmjerno s mukom koju smo podnosile da
dosegnemo predmet naih elja. Celina, koja je paljivije od mene sluala vodia, sjetila se
sada da je on oznaio neki mali kamen s kriem kao mjesto gdje su se borili muenici, te ga
pone traiti. Brzo ga je nala, i mi smo klekle na tu svetu zemlju, a nae se due stopie u
jednu molitvu... Moje je srce snano kucalo kad su se moje usne primakle prahu koji je bio

zarumenjen krvlju prvih krana. Molila sam milost da i ja postanem muenica za Isusa, i
osjetila sam u dnu due da je moja molitva usliana!...
Sve se to dogodilo u vrlo kratko vrijeme. Uzevi nekoliko kamenia, vratismo se prema
ruevnim zidovima da ponovno prevalimo opasan put. Kad nas je tata vidio tako sretne, nije
nas mogao koriti, i ja vidjeh dobro da je ponosan zbog nae smionosti... Dragi nas je Bog
vidljivo zatitio, jer hodoasnici nisu primijetili nae odsutnosti, kad su bili dalje od nas i
zabavljeni gledanjem bez sumnje velianstvenih arkada, gdje im je vodi skretao panju na
"male vijence i Kupide nad njima". Tako ni on ni "veleasna gospoda" nisu saznali za radost
koja je ispunjala naa srca..

Katakombe
Katakombe su takoer uinile vrlo ugodan dojam na mene; one su u upravo takve kako sam ih
zamiljala itajui njihov opis u ivotu muenika. Poto sam ondje proboravila dobar dio
popodneva, inilo mi se da sam ondje tek nekoliko asaka, tako da mi se atmosfera koja se
ondje udie inila mirisava... Trebalo je svakako ponijeti koju uspomenu iz katakomba.
Pustivi i ovdje povorku da se malo udalji, Celina i Terezija prodrijee zajedno do dna stare
grobnice svete Cecilije i uzee malo zemlje posveene njezinom nazonou.
Prije svoga puta u Rim nisam gajila nikakve posebne pobonosti prema toj svetici, ali poto
sam pohodila njezinu kuu pretvorenu u crkvu, mjesto njezina muenitva, poto sam ula da
je ona bila proglaena kraljicom harmonije ne zbog svoga lijepoga glasa ni zbog svoga dara za
glazbu, nego na uspomenu "djevianske pjesme" koju je pjevala svome nebeskom Zaruniku
skrivenom u dnu njezina srca, osjetila sam prema njoj vie nego pobonost: pravu njenost
prijateljice... Ona je postala moja najmilija svetica, moja pouzdana prijateljica... Sve me je na
njoj oaralo, osobito njezino odricanje, njezino neogranieno pouzdanje to ju je osposobilo
da ulije ljubav prema djevianstvu i u one due koje nikada nisu eljele drugih radosti osim
radosti ovoga ivota...
Sveta Cecilija slina je zarunici iz "Pjesme nad pjesmama": u njoj vidimo "zbor u vojnikom
taboru"... (Pjesma nad pjesmama 7, 1) Njezin ivot nije bio nita drugo nego skladna pjesma,
pa i usred najveih kunja, i to mi nije udno, jer je "sveto Evanelje poivalo na njezinu
srcu" i jer je u njezinu srcu poivao Zarunik djevica!...

Sveta Agneza
Pohod crkvi sv. Agneze bio mi je takoer ugodan. Posjetila sam prijateljicu iz djetinjstva u
njezinoj kui, dugo sam joj govorila o onoj koja tako dobro nosi njezino ime, i svim sam
silama nastojala da dobijem jednu relikviju aneoske zatitnice moje ljubljene Majke, da joj je
ponesem, ali nismo mogle dobiti nijedne druge osim jednoga crvenog kamenia to se
otkinuo od bogata mozaika, koji potjee jo iz doba sv. Agneze i koji je ona morala esto
gledati. Nije li to bilo krasno da nam je mala svetica sama dala to smo traile i to nam je
bilo zabranjeno uzeti?... Uvijek sam to smatrala kao njenost i dokaz ljubavi kojom ljupka
sveta Agneza gleda i titi moju ljubljenu Majku!...

est smo dana proveli u razgledanju glavnih znamenitosti Rima, a sedmi sam dan vidjela
najveu od svih: Leona XIII. Taj sam dan toliko eljela, ali sam ga se ujedno i bojala: o njemu
je ovisilo moje zvanje, jer odgovor koji sam imala dobiti od biskupa nije bio stigao, a iz
jednoga pisma od Vas, draga Majko, bila sam doznala nije vie osobito raspoloen prema
meni; tako je moja jedina daska spasa bila dozvola Svetog Oca... Ali da je dobijem, trebalo ju
je traiti, trebalo je da se pred svima usudim govoriti Papi; kod te sam pomisli drhtala. to
sam pretrpjela prije audijencije, zna samo dragi Bog, i moja draga Celina. Nikad neu
zaboraviti koliko je ona uestvovala u svim mojim kunjama; inilo se kao da je moje zvanje
njezino.
(Nau uzajamnu ljubav opazili su sveenici iz hodoaa. Jedne veeri, kad smo bile u tako
velikom drutvu da je ponestalo stolica, Celina me je uzela na koljena te smo se gledale tako
umiljato je jedan sveenik uskliknuo: "Kako se vole! Ah, nikada se te dvije sestre nee moi
rastati!" Da, mi smo se voljele, ali naa je ljubav bila tako ista i tako snana da nas misao na
rastanak nije zbunjivala, jer smo osjeale da nas nita, pa ni ocean, nee moi udaljiti jednu od
druge... Celina je mirno gledala kako moj ami pristaje uz obalu Karmela, pomirila se s
time da ostane koliko dragi Bog bude htio na olujnom moru svijeta, uvjerena da e i ona u
svoje vrijeme pristati uz obalu, predmet naih enja...)

Terezija kod Svetog Oca

U nedjelju 20. studenoga, poto smo se obukle po vatikanskom ceremonijalu (to jest u crno,
sa svilenim ipkastim rupcem na glavi) i poto smo se uresile velikom medaljom Leona XIII
na plavoj i bijeloj vrpci, ule smo u Vatikan u kapelu Svetoga Oca. U osam sati bilo je nae
uzbuenje veliko kad smo vidjeli Svetoga Oca kako ulazi da slui svetu Misu... Poto je
blagoslovio brojne hodoasnike ujedinjene oko sebe, uspne se stepenicama svetoga oltara i
svojom nam pobonou, dostojnom Namjesnika Isusova, pokae da je on uistinu "Sveti
Otac".
Moje je srce vrlo snano udaralo, a moje su molitve bile vrlo arke dok je Isus silazio na ruke
svoga Namjesnika.
Meutim, ja sam bila puna pouzdanja. U evanelju toga dana itale su se i ove divne rijei:
"Ne boj se, malo stado, jer se svidjelo mome Ocu da ti dade svoje kraljevstvo." (Lk 12, 32)
Ne, ja se nisam bojala, ja sam se nadala da e mi doskora pripadati kraljevstvo Karmela.
Nisam tada mislila na ove druge rijei Isusove: "Pripravljam vam svoje kraljevstvo, kako ga
je moj Otac meni pripravio." (Lk 22, 29) To znai, pripravio sam vam krieve i kunje, jer
ete samo tako biti dostojni da posjedujete to kraljevstvo za kojim uzdiete; bilo je potrebno
da Krist trpi i da tako ue u svoju slavu. (Lk 24,26) Ako elite imati mjesto kraj njega, pijte iz
ae koju je on pio!... (Usp. Mt 20, 21-23) Tu mi je au pokazao Sveti Otac, i moje se suze
pomijeae s gorkim piem koje mi je bilo ponueno.
Poslije mise zahvalnice, koja se sluila poslije mise Njegove Svetosti, poela je audijencija.
Leon XIII sjedio je na visokom prijestolju, bio je obuen jednostavno u bijeli talar i kaputi
iste boje, a na glavi je imao samo malu kapicu. Okruivali su ga kardinali, nadbiskupi i
biskupi, ali ja sam ih vidjela samo openito, jer sam bila zaokupljena Svetim Ocem. Prolazili
smo pred njim u povorci, svaki je hodoasnik kleknuo kad je doao na red, poljubio nogu i
ruku Leona XIII, primio njegov blagoslov, a dva su ga poasna straara po obredu dotakla u
znak da se digne (naime hodoasnik, jer se izraavam tako loe da bi netko mogao pomisliti
na Papu).

Prije nego sam ula u papinsku odaju, bila sam vrsto odluila da govorim, ali sada sam
osjetila da me ostavlja hrabrost jer sam s desne strane Svetoga Oca vidjela preasnog
Reveronyja!... Gotovo u isti as on nam porui da zabranjuje da ita govorimo Leonu XIII, da
se audijencija previe ne odulji... Okrenuh se prema svojoj ljubljenoj Celini da ujem njezino
miljenje.
"Samo govori", ree mi ona.
as iza toga bila sam do nogu Svetoga Oca. Poto sam poljubila njegovu papuu, on mi prui
ruku, ali mjesto da je poljubim, ja sklopih svoje ruke i digavi prema njegovu licu svoje oi
natopljene suzama, kriknuh:
"Presveti Oe, ja vas molim veliku milost!..."
Tada Sveta Otac sagne glavu prema meni, tako da se moje lice gotovo doticalo njegova, i ja
vidjeh kako su se njegove crne i duboke oi uprle u mene i kao da prodiru do dna moje due.
"Presveti Oe", rekoh mu, "u ast vaeg jubileja dopustite mi da uem u Karmel s petnaest
godina!"
Od uzbuenja je bez sumnje moj glas drhtao. Sveti Otac se okrene prema preasnom
Reveronyju, koji me je gledao zapanjeno i nezadovoljno, te ree:
"Ne razumijem sasvim dobro."
Da je dragi Bog dopustio, preasni Reverony bio bi mi lako postigao to sam eljela; ali On
mi je htio dati kri, a ne utjehu.
"Presveti Oe", odgovori generalni vikar, "to je djevojica koja eli ui u Karmel s petnaest
godina, ali poglavari raspravljaju to pitanje u ovaj as."
"Dobro, drago dijete", odgovori Sveti Otac gledajui me s dobrotom, "uini kako odlue
poglavari!"
Poloivi svoje ruke na njegova koljena, pokuah zadnji napor i rekoh moleim glasom:
"Oh, Presveti Oe, kad biste vi rekli 'da', svi bi na to pristali... "
On me pogleda ravno u oi i izgovori ove rijei naglaujui svaki slog: "Hajde... hajde... Ui
e ako dragi Bog to hoe!..." (Njegov naglasak imao je neto tako prodorno i tako uvjerljivo
da mi se ini kao da ga jo sada ujem.)
Kako me je dobrota Svetoga Oca ohrabrila, htjela sam jo govoriti, ali me dva poasna
straara uljudno dotakoe da ustanem. Videi da to nije dovoljno, uzee me za ruke, a
preasni im Reverony pomogne da me dignu, jer sam jo ostala sa sklopljenim rukama,
naslonjena na koljena Leona XIII, i oni me silom odvojie od njegovih nogu... U asu kad su
me tako uklanjali Sveti Otac stavi svoju ruku na moje usne, a onda je digne da me blagoslovi.
Tada se moje oi napunie suzama, a preasni Reverony mogao je vidjeti bar toliko
dijamanata koliko ih je vidio u Bayeuxu... Dva su me poasna straara tako rei odnijela do
vrata, i ondje mi je trei dao jednu medalju Leona XIII.

Celina, koja je bila za mnom, bila je svjedokom prizora koji se upravo odigrao. Premda je bila
gotovo isto tako uzbuena kao ja, ipak se usudila da moli od Svetoga Oca blagoslov za
Karmel. Preasni Reverony odgovori zlovoljnim glasom: "Ve je blagoslovljen Karmel."
Dobri Sveti Otac odgovori blago: "O da, ve je blagoslovljen."
Prije nas bio je tata pred nogama Leona XIII (s gospodom). Pre. Reverony bio je prijazan
prema njemu i predstavio ga kao oca dviju karmelianki. Papa u znak osobite naklonosti
poloi svoju ruku na asnu glavu moga ljubljenoga kralja, kao da ga na taj nain obiljeuje
tajanstvenim peatom u ime Onoga iji je on pravi zastupnik...
Ah, sada kad je on u nebu, taj otac etiriju karmelianki, na njegovu elu ne poiva vie ruka
pape, da mu prorie muenitvo... Ruka Zarunika djevica, Kralja slave, daje glavi svoga
vjernog sluge blistav sjaj, i vie nikada nee ta presveta ruka prestati da poiva na elu koje je
proslavila!...

Isusova "loptica"

Moj ljubljeni tata bio je vrlo alostan kad me je vidio svu u suzama na izlasku iz audijencije.
Uinio je sve to je mogao da me utjei, ali uzalud...
U dnu srca osjeala sam velik mir, jer sam uinila apsolutno sve to je bilo u mojoj moi da se
odazovem pozivu dragoga Boga. Ali taj mir bio je u dubini, a gorina je napunjala moju duu,
jer je Isus utio. inilo mi se da je odsutan. Nita mi nije otkrivalo njegovu prisutnost... Toga
dana se ni sunce nije usudilo sjati, i lijepo plavo nebo Italije, prekriveno tamnim oblacima,
nije prestalo plakati sa mnom... Ah, bilo je svreno, moj put nije vie imao nikakva ara u
mojim oima jer mu je bio promaen cilj. Meutim, posljednje rijei Svetoga Oca morale su
me utjeiti: nisu li one uistinu bile pravo proroanstvo? Usprkos svim zaprekama ispunilo se
ono to je dragi Bog htio. On nije dopustio stvorovima da ine to hoe, nego upravo njegovu
volju...

Od nekoga sam se vremena bila prikazala Djetetu Isusu da budem njegova igrakica. Rekla
sam mu neka me ne dri kao vrijednu igraku koju djeca smiju samo gledati a ne usuuju se
dirati je, nego kao lopticu bez vrijednosti, koju moe bacati na zemlju, gurati je nogom,
probosti, ostaviti u kutu ili ak pritisnuti na svoje srce, ako ga to veseli jednom rijeju, htjela
sam Isusa zabavljati, pruati mu veselje, htjela sam se predati njegovim djetinjim hirovima...
On je usliio moju molitvu...
U Rimu je Isus probo svoju igrakicu. Htio je vidjeti to ima u njoj, a onda kad je vidio i bio
zadovoljan svojim otkriem, bacio je svoju lopticu i zaspao... A to je uinio za vrijeme svoga
slatkog sna i to je postalo od ostavljene loptice?... Isus je sanjao da se jo uvijek zabavlja
svojom igrakom, puta je i uzima naizmjence, a zatim, poto ju je koturao vrlo daleko,
pritite je na svoje srce, ne doputajui vie da se ikada udalji iz njegove ruice...
Vi razumijete, ljubljena moja Majko, koliko je loptica bila alosna kad je leala na zemlji...
Ali ja se nisam prestajala nadati protiv svake nade. (Usp. Rim 4, 18)
Nekoliko dana poslije audijencije kod Svetoga Oca tata je posjetio asnog brata Simeona i
kod njega naao pre. Reveronyja, koji je bio vrlo ljubezan. Tata mu predbaci kao u ali to
me nije podupro u mom tekom pothvatu. Onda ispripovjedi povijest svoje kraljice bratu
Simeonu. asni starac saslua njegovu pripovijest s velikim zanimanjem, dapae uini neke
biljeke i ree ganuto: "Takvo se to ne vidi u Italiji!" Mislim da je taj razgovor uinio vrlo
dobar dojam na pre. Reveronyja, jer mi je otada neprestano pokazivao da je napokon uvjeren
u moje zvanje.

Pompeji i Napulj
Sutradan iza toga znamenitog dana trebalo je da odmah ujutro otputujemo u Napulj i
Pompeje. Nama u ast grmio je Vezuv cijeli dan, bacajui sa svojim gruvanjem gusti stup
dima uvis. Uasni su njegovi tragovi to ih je ostavio na ruevinama Pompeja; oni pokazuju
mo Boga "koji gleda zemlju i ini da se trese, koji se dotie bregova i pretvara ih u pepeo..."
(Ps 103, 32)
Voljela bih da sam mogla sama proetati posred ruevina, razmiljati o prolaznosti ljudskih
stvari, ali velik broj putnika oduzimao je razorenom gradu velik dio njegova sjetnog ara...
U Napulju je sve bilo obrnuto. Velik broj koija sa dva konja uinio je velianstvenom nau
etnju u samostan San Martino na visokom brdu odakle se pruao pogled na cijeli grad. Na
nesreu su nam se konji svaki as prestraili, i vie nego jedanput mislila sam da mi je kucnuo
zadnji as. Koija je stalno uzalud ponavljao arobnu rije talijanskih vozaa: "Apipo,
apipo..." Jadni konji htjeli su prevrnuti kola, ali napokon smo, zahvaljujui pomoi naih
anela uvara, stigli u na velianstveni hotel. Za cijelo vrijeme naega putovanja stanovali
smo u kneevskim hotelima, nikada jo nisam bila okruena tolikom raskoi. Tu se uistinu
moe kazati da bogatstvo ne usreuje, jer bih ja bila sretnija pod slamnatim krovom s nadom u
Karmel nego meu pozlaenim zidovima, bijelim mramornim stepenicama i svilenim
sagovima, a s gorinom u srcu...
Ah, dobro sam osjetila da se radost ne nalazi u predmetima koji nas okruuju, nego u
najdubljoj nutrini due; radost se moe posjedovati isto tako u tamnici kao i u palai, a dokaz
je tome i to to sam sretnija u Karmelu, pa i usred unutarnjih i vanjskih kunja, nego u svijetu,
okruena udobnostima ivota i nadasve slatkoom oinskoga ognjita!...

Dua mi je bila duboko uronila u alost, ali izvana bila sam ista kao prije, jer sam mislila da
nitko ne zna to sam molila Svetoga Oca. No doskora sam se mogla uvjeriti u protivno.
Ostavi sama u vagonu s Celinom (ostali hodoasnici bijahu izali da se okrijepe dok je vlak
stajao nekoliko minuta), vidjela sam pre. Legouxa, generalnog vikara iz Coutancesa, kako je
otvorio vrata naeg odjeljenja te mi, gledajui me smijeei se, rekao: "No, kako naa mala
karmelianka?..." Ja sam tada shvatila da itavo hodoae zna moju tajnu. Na sreu, nitko mi
nije o tom govorio, ali sam iz prijaznih pogleda vidjela da moja molba nije uinila lo dojam,
naprotiv...

Asiz
U gradiu Asizu (24. studenoga) imala sam prilike da se vozim u koiji pre. Reveronyja,
koju milost nije dobila nijedna gospoa za cijeloga putovanja. Evo kako sam dobila tu
povlasticu.
Poto smo posjetili mjesta koja odiu mirisom kreposti sv. Franje i sv. Klare, svrili smo sa
samostanom sv. Agneze, sestre sv. Klare. Bila sam se do mile volje nagledala glave svetiine,
kadno odlazei meu posljednjima opazih da sam izgubila svoj pojas. Potraila sam ga usred
mnotva; jedan mi se sveenik smilovao i pomogao mi, ali kad mi ga je naao, vidjela sam ga
kako se udaljio, a ja sam ostala sama da traim, jer sam dodue imala pojas, ali ga nisam
mogla opasati, jer nije bilo kope... Napokon je vidjeh kako se sjaji u jednom kutu. Uzeti je i
privrstiti na vrpcu nije trajalo dugo, ali sam prije toga izgubila vie vremena. Tako sam se
veoma zaprepastila kad sam se nala sama kraj crkve. Od brojnih koija bijahu iezle sve
osim koije pre. Reveronyja. to da radim? Da trim za koijama koje vie nisam vidjela, da
se izloim opasnosti da zakasnim na vlak i da stavim svoga ljubljenoga tatu u brigu, ili da
molim mjesto u koiji pre. Reveronyja? Odluih se na ovo drugo. Najumiljatije i najmanje
zbunjeno to sam mogla, usprkos svojoj krajnjoj zbunjenosti, izloih mu svoj kritini poloaj i
stavih njega samoga u nepriliku, jer je njegova koija bila puna najodlinije gospode iz
hodoaa, tako da nije bilo mogue nai slobodno mjesto. No jedan vrlo susretljiv gospodin
brzo sie, posadi mene na svoje mjesto, a sam sjedne skromno do koijaa. Bila sam nalik na
vjevericu uhvaenu u zamku, i nimalo se nisam osjeala ugodno, okruena svim tim velikim
linostima, a nadasve to sam sjedila nasuprot onome kojega sam se najvie bojala... Ali on je
bio vrlo ljubezan prema meni, prekidao bi s vremena na vrijeme razgovor s gospodom da
govori sa mnom o Karmelu. Prije nego smo stigli na kolodvor, sva velika gospoda izvadie
svoje velike novarke da dadu novaca koijau (ve plaenom). Ja uinih kao i oni i uzeh
svoju sasvim malu novarku, ali pre. Reverony nije dopustio da izvadim svoje lijepe male
komade, nego je radije dao jedan veliki za nas dvoje.
Drugom prilikom nala sam se kraj njega u omnibusu. Bio je jo ljubezniji i obeao mi da e
uiniti sve to moe da ja uem u Karmel... Premda su mi ti mali susreti bili kao melem na
moje rane, ipak nisu mogli sprijeiti da mi povratak bude mnogo manje ugodan nego odlazak,
jer sada vie nisam imala nade "u Svetoga Oca". Nisam nalazila nikakve pomoi na zemlji,
koja mi se inila kao suha i bezvodna pustinja. (Usp. Ps 62, 2) Sva moja nada bila je samo u
dragoga Boga...
Upravo sam bila iskusila da vie vrijedi obraati se Njemu nego njegovim svecima...

Firenze
alost moje due nije me smetala da s velikim zanimanjem razgledam sveta mjesta koja smo
posjeivali. U Firenci sam bila sretna to sam mogla gledati sv. Magdalenu de Pazzi u koru
karmelianki, koje su nam otvorile veliku reetku. Kako nismo znali da emo imati tu
povlasticu i kako je mnogo osoba eljelo da se svojom krunicom dotakne svetiine grobnice,
mogla sam samo ja provui ruku kroz reetku koja nas je od nje dijelila. Zato su mi svi
donosili krunice, i ja sam se vrlo ponosila svojom dunou...
Uvijek je trebalo da ja naem naina da se dotaknem svega. Tako smo u crkvi sv. Kria
Jeruzalemskoga (u Rimu) imali priliku da se poklonimo komadima pravoga Kristova kria,
dvama trnovima i posveenom avlu, zatvorenom u velianstveni zlatni iskieni monik, ali
bez stakla. Tako sam ja, dok sam se klanjala dragocjenoj relikviji, nala naina da proturim
svoj mali prst kroz jedan otvor monika i da se dotaknem avla koji je bio okropljen krvlju
Isusovom... Bila sam uistinu preko mjere smiona!... Na sreu dragi Bog, koji vidi u dno
srdaca, zna da je moja nakana bila ista i da ni za to na svijetu ne bih htjela njega uvrijediti.
Ja sam se ponaala prema njemu kao dijete koje misli da sve smije, i koje gleda blago svoga
Oca kao svoje.
Jo ni danas ne mogu razumjeti zato se ene tako lako izopuju u Italiji; svaki as su nam
govorili: "Ne ulazite ovamo... Ne ulazite onamo, bit ete izopene!..." Ah, jadne ene, kako su
one prezrene!... Meutim one ljube dragoga Boga u mnogo veem broju nego mukarci, i kod
Muke Naega Gospodina ene su imale vie hrabrosti nego apostoli jer se one nisu bojale
napadaja vojnika i usudile su se obrisati asno lice Isusovo... Zbog toga bez sumnje doputa
Isus da one prolaze kroz prezir na zemlji, jer ga je on izabrao za sebe... Na nebu e On znati
pokazati kako njegove misli nisu kao misli ljudi (usp. Iz 55, 8-9), jer tada e posljednji biti
prvi... (Usp. Mt 20, 16)
Vie nego jedanput za vrijeme putovanja bila sam nestrpljiva da ekam nebo da bih bila
prva... Jednoga dana, kad smo posjetili samostan karmeliana, nisam se zadovoljila da
slijedim hodoasnike po vanjskim galerijama, nego sam se primakla pod unutarnje
trijemove... Najednom vidjeh jednog dobrog starog karmelianina koji mi je izdaleka davao
znak da se udaljim, ali mjesto da odem ja mu se pribliih i, pokazujui na slike u trijemu,
dadoh mu znak da su lijepe. On je bez sumnje po mojoj kosi na ramenu i mom mladom
izgledu razabrao da sam dijete, pa mi se nasmijeio s dobrotom i udaljio se videi da nema
pred sobom neprijatelja. Da sam znala govoriti s njim talijanski, bila bih mu rekla da u
jednom biti karmelianka, ali krivnjom graditelja babilonske kule bilo mi je to nemogue.

Povratak u Francusku
Poto smo jo posjetili Pisu i Genovu (26. i 27. studenoga), vratili smo se u Francusku. Putem
smo imali velianstven pogled. as smo se vozili uz more, i eljeznica mu je bila tako blizu
da mi se inilo da e valovi dosei do nas. (Taj je prizor bio uzrokovan olujom, a bila je veer,
to je sliku inilo jo impozantnijom.) as smo prolazili ravnicama zasaenim naranama sa
zrelim plodovima, zelenim maslinama s rijetkim liem, vitkim palmama... Uveer smo
vidjeli brojne male luke na moru, rasvijetljene mnotvom svjetiljaka, dok su na nebu
svjetlucale prve zvijezde...
Ah, kakva je poezija ispunjala moju duu pri pogledu na sve te stvari koje sam gledala prvi i
posljednji put u svom ivotu!... Nisam alila to sam ih vidjela kako iezavaju. Moje je srce

eznulo za drugim divotama, dosta je gledalo zemaljske ljepote, a nebeske su bile predmet
njegovih elja. Da bih mogla davati ih duama, htjela sam postati zarobljenica!...

Terezija pie biskupu

Ali prije nego u vidjeti da se preda mnom otvaraju vrata moje blagoslovljene tamnice za
kojom sam uzdisala, trebalo je da se jo borim i podnosim. To sam osjeala vraajui se u
Francusku, ali moje je pouzdanje bilo tako veliko da se nisam prestala nadati da e mi biti
doputeno da uem u Karmel 25. prosinca...
im smo stigli u Lisieux, na je prvi posjet bio Karmelu. Kakav je to bio sastanak!... Imale
smo toliko toga da kaemo jedna drugoj, poslije mjesec dana rastanka, a taj mi se mjesec
inio dulji i kroz to sam vrijeme nauila vie nego u nekoliko godina...
O ljubljena moja Majko! Kako mi je bilo ugodno to vas ponovno vidim, to vam mogu
otvoriti svoju izranjenu jadnu malu duu! Vama koji ste me tako dobro znali razumjeti, kojoj
je jedna rije, jedan pogled bio dovoljan da sve pogodite! Ja sam se potpuno predala, uinila
sam sve to je bilo do mene, sve, ak sam razgovarala sa Svetim Ocem. Zato nisam znala to
da jo uinim. Vi ste mi rekli da piem monsinjoru i da ga podsjetim na njegovo obeanje.
Uinila sam to odmah, kako sam najbolje znala, ali rijeima koje je moj ujak smatrao malo
previe jednostavnima, pa je popravio to pismo. U asu kad sam ga htjela poslati primila sam
pismo od vas u kojem ste mi javili neka ne piem, neka priekam nekoliko dana. Odmah sam
posluala, jer sam bila uvjerena da je to najbolji nain da se ne prevarim. Napokon, deset dana
prije Boia, moje je pismo otilo! vrsto uvjerena da neu dugo ekati na odgovor, ila sam
svako jutro poslije mise s tatom na potu, nadajui se da u ondje nai doputenje za odlazak,
ali svako bi mi jutro donijelo novo razoaranje, koje meutim nije slabilo moju vjeru... Molila
sam Isusa da raskine moje veze, i On ih je raskinuo, ali sasvim drugaije nego sam oekivala.
.
Doao je lijepi dan Boia, a Isus se nije probudio... Ostavio je na zemlji svoju lopticu, ne
bacivi ni jednoga pogleda na nju...

Boi 1887. u suzama

Moje je srce bilo slomljeno kad sam ila na ponoku: tako sam sigurno raunala da u joj
prisustvovati iza karmelskih reetaka!... Ta je kunja bila prevelika za moju vjeru, ali Onaj
ije srce bdije dok on spava (usp. Pjesma nad pjesmama 5, 2) dao mi je razumjeti da za one
kojima je vjera jednaka zrnu goruinu On ini udesa i premjeta brda, da bi uvrstio tu tako
malu vjeru. (Usp. Mt 17, 19) Ali za svoje drage prijatelje, za svoju Majku, on ne ini udesa
dok nije iskuao njihovu vjeru. Nije li dopustio da umre Lazar, premda su mu Marta i Marija
poruile da je bolestan?... (Usp. Iv 11, 3) Na svadbi u Kani, kad je Blaena Djevica zamolila
Isusa da pomogne domainu, nije li joj Isus odgovorio da jo nije doao njegov as?... (Usp.
Iv 2, 4) Ali poslije kunje, kakve li nagrade! Voda se pretvorila u vino... Lazar je uskrsnuo!
Tako Isus postupa sa svojom malom Terezijom: poto ju je dugo iskuavao, ispunio je sve
elje njezina srca...
Poslije podne toga divnoga blagdana, koji je za mene proao u suzama, posjetila sam
karmelianke. Veoma sam se iznenadila kad su otvorile reetku i ja spazih krasnog Isusia
koji je u ruci drao loptu na kojoj je bilo napisano moje ime. Mjesto Isusa, koji je bio
premalen da govori, pjevale su mi karmelianke pjesmu koju je sastavila moja ljubljena

Majka. Svaka je rije razlijevala po mom srcu preslatku utjehu; nikada neu zaboraviti te
njenosti majinskoga srca koje me je uvijek obasipalo najbiranijim njenostima... Poto sam
se zahvalila lijui njene suze, ispripovijedala sam kakvo mi je iznenaenje priredila moja
ljubljena Celina kad se vratila s ponoke. Nala sam u svojoj sobi u krasnoj zdjeli laicu s
malim Isusom koji je spavao s lopticom kraj sebe, a na bijelom jedru napisala je Celina ove
rijei: "Ja spavam, ali moje srce bdije." (Pjesma nad pjesmama 5, 2) Na laici je bila samo
ova rije: "Odricanje!" Ah, ako Isus jo i nije govorio svojoj maloj zarunici, ako su i bile
njegove boanske oi uvijek zatvorene, on joj se bar otkrivao preko dua koje razumiju sve
njenosti i ljubav njezina srca...

Tri mjeseca ekanja

Na Novu godinu 1888. Isus mi je jo jednom darovao svoj kri, ali ovaj put sam ga ja sama
imala nositi, jer je bio toliko bolniji koliko je bio neshvaen...
Majka Marija od Gonzage javila mi je pismom da je odgovor od monsinjora stigao 28.
prosinca, na blagdan Nevine djeice, ali mi ga nije priopila, jer je odluila da e moj ulazak u
red biti tek poslije korizme. Nisam mogla susprei suze pri pomisli na tako dugu odgodu. Ta
je kunja imala za mene sasvim posebno znaenje: vidjela sam da su moje veze sa svijetom
raskinute, samo je ovaj put jo sveta arka prijeila ulazak siromanoj maloj golubici...
Spremna sam vjerovati da sam morala izgledati luda kad nisam radosno primila svoja tri
mjeseca progonstva, ali takoer vjerujem da je ta kunja, ako se to i nije vidjelo, bila vrlo
velika i da sam po njoj jako porasla u odricanju i ostalim krepostima...
Kako su prola ta tri mjeseca tako bogata milostima za moju duu?... Najprije mi je dola
misao da se ne silim provoditi ivot tako strogo pravilan kako sam imala obiaj, ali brzo sam
shvatila vrijednost vremena koje sam dobila, i odluih da se dadem vie nego ikada na
ozbiljan i strog ivot.
Kad kaem na strog ivot, ne elim kazati da sam obavljala pokore. Naalost, nisam nikada
nainila ni jedne, nisam ni izdaleka bila slina lijepim duama koje su od svoga djetinjstva
vrile svaku vrstu trapljenja, nisam osjeala nikakve sklonosti prema njima. To je bez sumnje
dolazilo od moje mlitavosti, jer sam mogla, poput Celine, nai tisuu malih pronalazaka da se
trapim. Mjesto toga ja sam se uvijek pustila maziti i opati kao ptiica koja ne treba initi
pokoru... Moja trapljenja sastojala su se u svladavanju moje volje, koja je uvijek bila spremna
da se nametne, u ustezanju od prigovaranja, u iskazivanju malih usluga ne traei koristi od
njih, u tome da se ne naslanjam na lea kad stojim, itd., itd. Vrenjem tih sitnica pripravljala
sam se da postanem zarunicom Isusovom, i ne mogu rei koliko mi je to ekanje ostavilo
slatkih uspomena...
Tri mjeseca prooe vrlo brzo, i napokon je stigao toliko ueni as.
Sedmo poglavlje: PRVE GODINE U KARMELU (1888-1890)
Ponedjeljak 9. travnja, kad je Karmel slavio svetkovinu Blagovijesti, koja je bila prenesena
zbog korizme, bio je izabran za moj ulazak u samostan. Uoi toga dana itava je obitelj bila
okupljena oko stola za koji sam imala sjesti posljednji put. Ah, kako su takvi intimni sastanci
bolni! Onda kad bih najradije bila zaboravljena, obasipaju me milovanjima i najnjenijim

rijeima, kao da hoe da osjetim rtvu rastanka... Tata nije govorio gotovo nita, ali njegov je
pogled poivao na meni s ljubavlju... Ujna je plakala od vremena na vrijeme, a ujak mi je
tisuu puta srdano estitao. Ivana i Marija bile su takoer pune njenosti prema meni,
osobito Marija, koja me povela u stranu i molila oprotenje za boli koje je mislila da mi je
zadala. Napokon me je i moja draga Leonijica, koja se bila vratila iz Zavoda od Pohoenja
prije nekoliko mjeseci, obasipala jo vie poljupcima i milovanjima. Samo o Celini nisam
govorila, ali vi pogaate, ljubljena moja Majko, kako je prola posljednja no kad smo
zajedno spavale.

Ulazak u Karmel

Ujutro velikoga dana, poto sam posljednji put bacila pogled na Buissonnets, to lijepo
gnijezdo moga djetinjstva koje vie nisam imala ponovno vidjeti, krenula sam drei za ruku
svoga ljubljenoga kralja, da se uspnem na goru Karmel ... Kao i dan prije, cijela se obitelj
nala na okupu da prisustvuje sv. Misi i da se priesti. im je Isus siao u srce mojih
ljubljenih roaka, ula sam oko sebe samo jecaje, jedino ja nisam prolila ni suze, ali sam
osjetila kako mi srce udara tako snano da mi se inilo nemogue da se pribliim
samostanskim vratima, kad su nam dali znak da im priemo. Ja sam se, meutim, pribliila
sve se pitajui neu li umrijeti od snanih udaraca srca... Ah, kakav je to bio trenutak! To
treba proivjeti da se moe znati to to znai...
Moje se uzbuenje nije vidjelo izvana; poto sam izgrlila sve lanove svoje ljubljene obitelji,
klekla sam pred svoga divnoga oca, molei od njega blagoslov. Da mi ga dade, spustio se i on
na koljena i blagoslovio me plaui... To je bio prizor kojemu su se morali radovati aneli,
videi toga starca kako prikazuje Gospodinu svoje dijete jo u proljee njegova ivota!...
Nekoliko asaka poslije toga zatvorila su se iza mene vrata svete arke, i ondje me zagrlie
ljubljene sestre koje su mi bile kao majke i koje sam odluila da odsada uzimam kao uzore u
svojim djelima...

Napokon su se moje elje ispunile, moja je dua osjeala tako sladak i tako dubok mir da bi
mi ga bilo nemogue izraziti, i ve sedam i po godina taj je intiman mir ostao moj udio, nije
me ostavio ni usred najteih kunja.
Kao sve postulantice, poveli su i mene u kor odmah nakon moga ulaska. Bio je zamraen
zbog toga to je bio izloen Presv. Sakramenat, a to je najprije zaokupilo moje poglede, bile
su oi nae svete majke Genoveve, koje su se uprle u mene. Ostala sam jedan as na
koljenima pred njezinim nogama zahvaljujui dragom Bogu na milosti koju mi je udijelio da
upoznam sveticu, a onda sam pola za majkom od Gonzage po razliitim mjestima samostana.
Sve mi se ondje inilo divno, bilo mi je kao da sam prenesena u pustinju, a osobito me
oaravala naa mala elija, ali veselje koje sam osjeala bilo je mirno, ni najmanji vjetri nije
pokretao mirnih voda na kojima je plovila moja laica, nijedan oblak nije prekrivao moga
plavoga neba... Ah, potpuno sam bila nagraena za sve svoje kunje... S kakvom sam
dubokom radou ponavljala ove rijei: "Sada sam zauvijek, zauvijek ovdje!"
Ta srea nije bila kratkotrajna, nije imala ieznuti s "obmanama prvih dana". to se tie
obmana, dragi mi je Bog udijelio milost da nisam imala nijedne kad sam stupala u Karmel.
Nala sam da je samostanski ivot upravo onakav kako sam ga zamiljala. Nijedna me rtva
nije iznenadila, ali ipak, vi to znate, ljubljena moja Majko, prvi moji koraci naili su na vie
trnja nego rua!
Da, patnja mi je pruala ruke, i ja sam joj se s ljubavlju bacila u zagrljaj... to u raditi u
Karmelu, izjavila sam sveano pred nogama Isusa u hostiji, na ispitu prije polaganja zavjeta:
"Dola sam da spasavam due, a osobito da molim za sveenike." Kad se hoe postii kakav
cilj, treba prihvatiti sredstva koja vode do njega. Isus mi je dao da shvatim da mi samo preko
kria hoe dati due, i moja je sklonost prema trpljenju rasla koliko se poveavalo moje
trpljenje. Pet sam godina ila tim putem. Ali izvana nije nita odavalo mojega trpljenja, koje
je bilo to bolnije to sam ja jedina znala za njega. Ah, kako emo se iznenaditi na kraju svijeta
kad budemo itali povijest dua!... Koliko e biti ljudi koji e se uditi videi put kojim je
moja dua hodila!...

Nezaboravna ispovijed
To je tako istinito da je dva mjeseca poslije moga ulaska otac Pichon, koji je doao na
polaganje zavjeta sestre Marije od Presvetog Srca (22. svibnja 1888) bio iznenaen videi to
dragi Bog ini u mojoj dui, te mi rekao da je dan prije, videi me kod molitve u koru, mislio
da je u mene samo djetinji ar i da je moj put vrlo ugodan. Moj razgovor s tim dobrim ocem
bio je za mene vrlo velika utjeha, ali zastrta suzama zbog tekoe koju sam osjeala da mu
otkrijem svoju duu. Ipak sam obavila veliku ispovijed, kakvu jo nikada nisam bila obavila.
Na koncu mi otac ree ove rijei, najutjenije koje su ikada odjeknule u uhu moje due: "U
nazonosti dragoga Boga, Presvete Djevice i svih svetaca izjavljujem da nikada niste uinili
ni jednoga jedinog smrtnoga grijeha." Zatim doda: "Zahvalite dragom Bogu za ono to ini za
vas, jer kad bi vas On napustio, vi biste mjesto anelia postali vrai."
Ah, nije mi to bilo teko vjerovati. Osjeala sam kako sam slaba i nesavrena, ali zahvalnost
je ispunjala moju duu. Strano sam se bojala da sam okaljala svoju krsnu haljinu, te mi se
svjedoanstvo iz usta takva duhovnog voe kakve je eljela naa sveta Terezija, to jest koji u
sebi ujedinjuju znanje i krepost, inilo kao da izlazi iz usta samoga Isusa... Dobri mi je otac
rekao jo i ove rijei koje su se ugodno usjekle u moje srce: "Drago dijete, bio Na Gospodin
uvijek vaim Poglavarom i vaim Uiteljem!"

Terezija i njezine poglavarice

On je to i bio, i jo uz to "moj duhovni voa." Ne elim time rei da je moja dua bila
zatvorena za moje glavarice. Naprotiv, uvijek sam nastojala da im ona bude otvorena knjiga.
Ali naa majka, esto bolesna, imala je premalo vremena da se bavi sa mnom. Znam da me je
jako voljela i govorila o meni to je najbolje mogla, ali dragi je Bog doputao da je bez svoga
znanja bila veoma stroga. Nisam je mogla sresti a da nisam poljubila zemlju, a isto je tako
bilo i u rijetkim duhovnim razgovorima koje sam imala s njom... Kakve li neprocjenjive
milosti!... Kako je dragi Bog vidljivo djelovao u onoj koja ga je zastupala!... to bi bilo od
mene da sam, kako su to mislili ljudi od svijeta, bila "igraka" redovnike zajednice?... Moda
bih, mjesto da u svojim poglavaricama vidim Naega Gospodina, gledala u njima samo
stvorenja, a moje bi se srce, tako pomno uvano u svijetu, moda u samostanu povezalo s
ljudima... Sreom sam bila ouvana od te nesree. Bez sumnje sam jako voljela nau majku,
ali istom ljubavi koja me je dizala k Zaruniku moje due...
Naa uiteljica bila je prava svetica, savrena slika prvih karmelianki. Cijeli dan sam bila s
njom, jer me je ona uila raditi. Njezina je dobrota prema meni bila bez granica, a ipak joj se
moja dua nije mogla otkrivati... Samo s naprezanjem bilo mi je mogue obavljati duhovni
razgovor. Kako nisam bila navikla govoriti o svojoj dui, nisam znala kako da izrazim ono to
se u njoj zbivalo.
Jedna dobra stara majka shvatila je jednoga dana ono to sam ja osjeala. Ona mi za odmora
ree smijui se:
"Draga kerkice, meni se ini da vi i nemate mnogo da kaete svojim poglavaricama."
"Zato to kaete, majko?"
"Jer je vaa dua do skrajnosti jednostavna, ali kad budete savreni, bit ete jo jednostavniji:
to se ovjek vie pribliuje Bogu, to biva jednostavniji."
Dobra je majka imala pravo. Ali tekoa koju sam imala u otkrivanju svoje due, premda je
dolazila od moje jednostavnosti, bila je prava kunja. To spoznajem sada: nisam dodue
prestala biti jednostavna, ali iskazujem svoje misli s vrlo velikom lakoom.
Rekla sam da je Isus bio "moj duhovni voa"... Uavi u Karmel, upoznala sam se s onim koji
mi je to imao biti, ali tek to me je uzeo meu svoju duhovnu djecu, otiao je u progonstvo.
Tako sam ga upoznala samo zato da odmah ostanem bez njega... Kako sam od njega primala
po jedno pismo na godinu kao odgovor na mojih dvanaest koje sam mu pisala, moje se srce
vrlo brzo obratilo Voi voa, i on me je pouio u onoj znanosti koja je sakrivena uenima i
mudrima, a koju se On udostojava otkrivati najmanjima... (Usp. Mt 11, 25)

Pobonost prema Svetom Licu

Mali cvijetak, presaen na goru Karmel, imao se rascvasti u sjeni Kria. Suze i krv Isusova
postadoe njegovom rosom, a njegovim suncem posta Boansko Lice pod koprenom suza...
Dotada nisam bila prodrla do dubine blaga to se krije u Svetom Licu; upoznala sam ga preko
vas, ljubljena moja Majko. Kao to ste neko prvi od nas svih poli u Karmel, tako ste isto
prvi prodrli u tajne ljubavi to se kriju u Licu naega Zarunika. Tada ste me pozvali i ja sam
shvatila... Shvatila sam to je prava slava. Onaj ije kraljevstvo nije od ovoga svijeta (usp. Iv

18, 36) pokazao mi je da se prava mudrost sastoji u tome da "hoe biti nepoznata i smatrana
niticom" (Nasljeduj Krista I, 2, 3) i u tome da "trai" radost u preziranju same sebe"...
(Nasljeduj Krista III, 49, 7) Ah, eljela sam da poput Isusova lica i "moje bude uistinu
skriveno, da me nitko na zemlji ne pozna"... (Iz 53, 3) eala sam za tim da trpim i da budem
zaboravljena...
Kako je pun milosra put kojim me je dragi Bog uvijek vodio. Nikada nije dao da poelim
neto a da mi to nije ispunio; tako mi se njegova gorka aa pokazala puna slasti...
Poslije krasnih blagdana mjeseca svibnja, poslije polaganja zavjeta i oblaenja nae ljubljene
Marije, najstarije sestre, kojoj je najmlaa imala sreu da stavi vijenac na glavu na dan njezina
vjenanja, trebalo je da nas pohodi kunja...
Prethodne godine u mjesecu svibnju (1. svibnja 1887) imao je tata napadaj paralize u nogama.
Tada smo se vrlo uznemirile, ali jaki temperamenat moga dragoga kralja brzo je to nadvladao,
i naa su strahovanja iezla. Meutim smo vie nego jedanput za vrijeme puta u Rim
primijetili da se lako umara, da nije vie tako veseo kao obino... Osobito sam opazila njegov
veliki napredak u savrenosti; po primjeru sv. Franje Salekog uspio je postati gospodar svoje
priroene naglosti do te mjere da se inilo da ima najblau ud na svijetu... Zemaljske stvari
kao da su ga jedva dirale; lako je svladavao suprotnosti ovoga ivota; napokon, dragi ga je
Bog preplavljivao utjehama; za vrijeme svakidanjih pohoda Presv. Sakramentu njegove bi se
oi esto punile suzama, a njegovo lice odisalo nebeskim blaenstvom... Kad je Leonija izala
iz Zavoda od Pohoenja, on se nije alostio, nije nimalo prigovarao dragom Bogu to nije
usliio njegove molitve koje mu je upravio da izmoli zvanje svoje drage kerke; dapae, s
nekom je radou poao po nju...
Evo, s kakvom je vjerom tata primio rastanak sa svojom malom kraljicom: javio ga je svojim
prijateljima u Alenconu ovim rijeima: "Predragi prijatelji, juer je Terezija, moja mala
kraljica, ula u Karmel!... Samo Bog moe traiti tako veliku rtvu... Nemojte me aliti, jer je
moje srce preplavljeno radou."
Bilo je vrijeme da tako vjeran sluga primi nagradu za svoja djela, bilo je pravo da njegova
plaa bude nalik na plau koju je Bog dao Nebeskom Kralju, svome Sinu jedincu... Tata je
upravo prikazao Bogu jedan oltar, a sam je bio rtva, izabrana da bude rtvovana s Janjetom
bez ljage. Vi znate, ljubljena moja Majko, nae gorine mjeseca lipnja, a osobito 24. lipnja
1888. godine. Te su se uspomene tako duboko usjekle u naa srca da ih nije potrebno
zapisivati... O draga Majko, koliko smo trpjele!...A to je tek bio samo poetak nae kunje...

Redovniko oblaenje 10. sijenja 1889.

Meutim je stiglo vrijeme moga redovnikog oblaenja. Bila sam primljena od kapitula, ali
kako se moglo misliti na prireivanje sveanosti? Ve se govorilo o tome da mi se dade
redovnika haljina bez vanjske sveanosti, kadno bude odlueno da se eka. Protiv svake nade
na se ljubljeni otac oporavio od drugog napadaja, i monsinjor je odredio sveanost za 10.
sijenja. ekanje je bilo dugo, ali takoer, kakva li lijepa blagdana!... Nita nije nedostajalo,
nita, dapae ni snijega... Ne znam jesam li vam ve govorila o svojoj ljubavi prema
snijegu?... Jo dok sam bila sasvim mala, njegova me je bjelina oaravala; jedan od najveih
uitaka bila mi je etnja pod snjenim pahuljicama. Odakle mi je dolazila ta sklonost prema
snijegu?... Moda odatle to sam bila mali zimski cvijetak, te je prvi ukras kojim su moje
djetinje oi vidjele poljepanu prirodu morao biti njezin bijeli ogrta... Napokon, uvijek sam

eljela da na dan moga redovnikog oblaenja priroda bude kao i ja ukraena bjelinom. Uoi
toga lijepoga dana alosno sam gledala sivo nebo s kojega se od vremena do vremena otkidala
sitna kia, a temperatura je bila blaga da se vie nisam nadala snijegu. Slijedee jutro nije se
nebo bilo izmijenilo. Meutim, blagdan je bio divan, a najljepi, najdivniji cvijet bio je moj
ljubljeni kralj; nikada nije bio ljepi, dostojanstveniji... Svi su mu se divili. Taj je dan bio
njegov trijumf, njegov posljednji blagdan ovdje dolje. Dao je svu svoju djecu dragome Bogu,
jer kad mu je Celina povjerila svoje zvanje, plakao je od radosti i poao s njom u crkvu da
zahvali Onome koji "mu je iskazao ast uzimajui svu njegovu djecu".
Na kraju sveanosti monsinjor zapjeva Te Deum. Jedan ga je sveenik pokuao upozoriti da
se taj hvalospjev pjeva samo kod polaganja zavjeta, ali zanos je bio dan te se himna
zahvalnica otpjevala do kraja. Nije li trebalo da sveanost bude potpuna, jer su se u njoj
sjedinjivale sve druge?... Poto sam posljednji put zagrlila svoga ljubljenoga kralja, vratila
sam se u klauzuru. Prvo to sam opazila pod trijemom bio je "moj ruiasti Isusi", koji mi se
smijeio usred cvijea i svijea, a zatim je odmah moj pogled pao na snjene pahuljice...
Dvorite je bilo bijelo kao ja. Kolike li njenosti Isusove! Ispunjujui elje svoje male
zarunice, darovao joj je snijega... Snijega! Ima li kojega smrtnika, ma koliko bio moan, koji
bi mogao uiniti da s neba padne snijeg da razveseli svoju ljubljenu zarunicu?... Moda su se
osobe od svijeta tako pitale, a sigurno je da im se snijeg kod moga oblaenja uinio kao malo
udo i da se cijeli grad tome zaudio. Zakljuilo se da imam udan ukus kad volim snijeg...
To bolje! To je jo vie istaklo neshvatljivu panju Zarunika djevica... Onoga koji miluje
ljiljane bijele kao snijeg!...
Biskup je poslije sveanosti uao u klauzuru. Pokazao je prema meni pravu oinsku dobrotu.
Uvjerena sam da je bio ponosan to sam uspjela. Pred svima je govorio da sam "njegova
kerkica". Kad god bi se poslije te lijepe sveanosti vratio, preuzvieni je uvijek bio vrlo
dobar prema meni. Sjeam se osobito njegova posjeta prigodom stogodinjice naega oca sv.
Ivana od Kria. Uzeo je moju glavu u svoje ruke, milovao me neobino njeno; nikada prije
nisam bila tako poaena! U isto vrijeme dao mi je dragi Bog te sam mislila na milovanja
kojima e me On svakako obasuti pred anelima i svecima i o kojima mi je ve na ovom
svijetu davao slabu sliku; tako je bila velika utjeha koju sam osjetila...
Kako sam malo prije rekla, dan 10. sijenja bio je trijumf moga kralja; usporeujem ga s
Isusovim ulaskom u Jeruzalem na Cvjetnu nedjelju. Kao to je bilo kod naega boanskoga
Uitelja, tako je i iza tatine slave od jednoga dana dola bolna muka, i ta muka nije bila samo
za njega; kao to su boli Isusove probole jednim maem i srce njegove boanske Majke, isto
su tako naa srca osjetila patnje onoga kojega smo najnjenije ljubile na zemlji...
Sjeam se da sam u mjesecu lipnju 1888. godine u asu naih prvih kunja, rekla: "Trpim
mnogo, ali osjeam da mogu podnositi jo vee kunje." Tada nisam mislila na kunje koje su
mi bile pripravljene... Nisam znala da e 12. veljae, mjesec dana poslije moga redovnikog
oblaenja, na ljubljeni tata piti iz najgore od svih aa, iz ae najteeg ponienja.

aa kunje
Ah, toga dana nisam rekla da mogu trpjeti jo vie!... Rijei ne mogu iskazati naih tjeskoba,
zato neu ni pokuati da ih opiem. Jednoga emo dana u nebu rado pripovijedati o naim
slavnim kunjama, a zar nismo ve sada sretni to smo ih podnijele?... Da, tri godine tatina
muenitva ine mi se najmilijima, najplodnijima u cijelom naem ivotu; ne bih ih dala za

sve ekstaze i sva otkrivenja svetaca. Moje je srce puno zahvalnosti kad mislim na
neprocjenjivo blago koje mora izazivati svetu zavist u anelima nebeskoga dvora. .
Moja elja za patnjama bila je ispunjena, ali moja tenja za njima se smanjivala. Tako je moja
dua doskora dijelila patnje moga srca. Duhovna suhoa bijae kruh moj svagdanji, i premda
sam bila liena sve utjehe, ipak sam bila najsretnije stvorenje na svijetu, jer su sve moje elje
bile zadovoljene...
O ljubljena moja Majko! Kako je bila slatka naa velika kunja, jer su se iz svih naih srdaca
dizali samo uzdisaju ljubavi i zahvalnosti... Nismo vie hodale po stazama savrenosti, mi
smo letjele, svih pet nas.
Dvije su sirote male prognanice u Caenu bile dodue jo u svijetu, ali vie nisu pripadale
svijetu... Ah, kakva je udesa stvorila kunja u dui moje ljubljene Celine!...Sva pisma koja je
pisala u to vrijeme odisala su odricanjem i ljubavlju... A tko bi mogao opisati razgovore koje
smo zajedno vodile?... Ah, karmelske reetke nisu nas nipoto razdvajale, nego su jo jae
spajale nae due: imale smo iste misli, iste elje, istu ljubav prema Isusu i prema duama...
Kad su se Celina i Terezija razgovarale, nikad se nijedna rije o zemaljskim stvarima nije
primijeala u njihove razgovore, koji su ve svi bili u nebu. Kao neko na vidikovcu, one su
sanjale o stvarima vjenosti, a da bi doskora uivale tu beskrajnu sreu, birale su ovdje dolje
samo "patnju i prezir".
Tako je proteklo vrijeme mojih zaruka... To je vrijeme bilo vrlo dugo za jadnu malu Tereziju!
Na koncu moje godine novatva rekla mi je naa majka neka jo ne mislim na polaganje
zavjeta, jer e sigurno preasni superior odbiti moju molbu. I tako sam morala ekati jo osam
mjeseci...
U prvi mah bilo mi je vrlo teko da prihvatim tu veliku rtvu, ali doskora je sinulo svjetlo u
mojoj dui. Tada sam razmatrala knjigu "Temelji duhovnoga ivota" od oca Surina. Jednoga
sam dana kod molitve shvatila da je moja tako iva elja da poloim zavjete proeta velikim
samoljubljem. Budui da sam se dala Isusu da ga razveselim, da ga tjeim, nisam smjela
traiti od njega da ini moju volju mjesto svoje. Shvatila sam takoer da zarunica mora biti
nakiena za dan svoga vjenanja, a ja jo nisam bila uinila nita u tu svrhu... Tada sam rekla
Isusu: "O moj Boe, ne molim te da smijem poloiti redovnike zavjete; ekat u koliko ti
bude htio. Jedino ne elim da mojom krivnjom bude odgoeno moje sjedinjenje s tobom.
Zato u sada sva svoja nastojanja usmjeriti na to da sebi nainim lijepu haljinu ukraenu
draguljima; kad bude vidio da je dosta bogato ukraena, uvjerena sam da te sva stvorenja
nee sprijeiti da sie k meni da me zauvijek povee sa sobom, o Predragi moj!...

Vjebe siromatva
Poslije svoga redovnikog oblaenja ve sam bila primila obilnih rasvjetljenja o redovnikoj
savrenosti, a osobito o zavjetu siromatva. Kao postulantica bila sam zadovoljna to imam
lijepih stvarica za svoju upotrebu i to imam pri ruci sve to mi je potrebno. "Moj Duhovni
voa" podnosio je to strpljivo, jer on ne pokazuje duama sve u isto vrijeme. On redovito daje
svoja rasvjetljenja malo po malo.
(U poetku svoga duhovnog ivota, kad mi je bilo otprilike trinaest ili etrnaest godina, pitala
sam se to u kasnije jo moi postii, jer sam mislila da mi je nemogue jo bolje razumjeti
savrenost; vrlo brzo sam shvatila da, to vie napreduje na tom putu, to dalje misli da si od

cilja; tako se sada pomirujem s milju da sam uvijek nesavrena, i u tome nalazim svoje
veselje...)
Ali da se vratim k poukama koje mi je dao "moj Duhovni voa". Jedne veeri poslije
Poveerja uzalud sam traila nau malu svjetiljku na polici gdje joj je bilo mjesto. Bilo je
vrijeme velike utnje, te mi je bilo nemogue da pitam za nju... Shvatila sam da je jedna sestra
uzela nau svjetiljku mislei da je njezina, a ja sam je jako trebala. Ali mjesto da sam osjeala
alost to sam ostala bez nje, bila sam vrlo sretna osjeajui da se siromatvo ne sastoji samo
u tome da si bez ugodnih stvari, nego jo i bez neophodno potrebnih stvari; i tako sam pored
vanjske tmine bila puna unutarnjeg svjetla...
U to vrijeme obuzela me prava ljubav prema predmetima koji su bili najruniji i
najnepriliniji. Tako sam se obradovala kad sam vidjela da su mi uzeli lijepi vri za vodu iz
nae elije i mjesto njega dali velik vr sav okrnjen... Mnogo sam se takoer trudila da se ne
ispriavam, a to mi se inilo veoma teko, osobito s naom uiteljicom, kojoj ne bih bila htjela
nita zatajiti.
Evo moje prve pobjede; nije velika, ali me je stajala mnogo. Mali loni za cvijee to je
stajao iza jednog prozora naao se razbijen. Naa uiteljica, mislei da sam ga ja sruila,
pokae mi ga govorei neka drugi put bolje pazim. Bez rijei poljubila sam zemlju, zatim sam
obeala da u ubudue bolje paziti na red... Kako sam bila slaba u kreposti, te sa me male
rtvice mnogo stajale, i ja sam imala potrebu da mislim kako e se na Sudnji dan sve to
otkriti, jer sam primjeivala ovo: kad ovjek ini svoju dunost ne ispriavajui se nikada,
nitko to ne zna, ali nesavrenosti se odmah ukazuju.

Male kreposti
Osobito sam se trudila da se vjebam u malim krepostima, jer mi nije bilo lako initi velike.
Tako sam, na primjer, rado slagala ogrtae to bi ih sestre zaboravile, i inila im male usluge
koje sam mogla. Ljubav prema trpljenju bila mi je takoer dana, a narasla je toliko vea da mi
nije bilo doputeno nita da je zadovoljim... Jedino malo trapljenje koje sam inila na svijetu,
a koje se sastojalo u tome da se ne naslanjam na lea kad sjedim, bilo mi je zabranjeno zbog
moje sklonosti da se grbim. Jao, moj ar ne bi bez sumnje bio dugo potrajao da su mi
dopustili mnoge pokore... Pokore koje su mi doputali bez moje molbe sastojale su se u
mrtvenju moga samoljublja, a to mi je mnogo vie koristilo nego tjelesne pokore...
Blagovaonica, u kojoj sam imala slubu odmah poslije svoga oblaenja, pruila mi je
dovoljno prilike da svoje samoljublje stavim na pravo mjesto, to jest pod noge... Istina, bila
mi je velika utjeha to sam imala istu dunost kao i vi, ljubljena moja Majko, i to sam mogla
izbliza promatrati vae kreposti, ali ta blizina bila je i predmet patnje; nisam se osjeala kao
nekada, slobodna da vam sve kaem; trebalo je da se drim pravila, nisam vam mogla otkriti
svoju duu; napokon, bila sam u Karmelu, a ne vie u Buissonnetsu pod oinskim krovom.
Meutim, Presveta Djevica pomagala mi je da pripravim haljinu svoje due; im je bila
dovrena, zapreke su same od sebe nastale. Biskup mi je poslao doputenje koje sam zatraila,
zajednica je zakljuila da me primi, i moje polaganje zavjeta bilo je odreeno za 8. rujna.
Sve to sam upravo napisala u nekoliko rijei iziskivalo bi mnogo stranica pojedinosti, ali te
se stranice nee nikada itati na zemlji; naskoro u vam, ljubljena moja Majko, pripovijedati o

svim tim stvarima u naoj oinskoj kui u lijepome nebu, prema kojemu se uspinju uzdasi
naih srdaca!
Moja vjenana haljina bila je gotova, iskiena starim draguljima koje mi je dao moj Zarunik.
Ali to nije bilo dosta njegovoj dareljivosti. Htio mi je dati nov dragi kamen s bezbrojnim
odsjevima. Tatina kunja sa svim njezinim bolnim okolnostima - to su bili stari dragulji, a
novi dragulj bila je vrlo mala kunja na pogled, ali mi je zadala mnogo patnje.
Od nekog vremena, kako se na tatica osjeao malo bolje, izvozili su ga u kolicima, dapae se
postavljalo pitanje da ga povedu na putovanje eljeznicom da nas posjeti. Naravno, Celina je
odmah pomislila da za to treba izabrati dan moga primanja koprene. "Da ga ne umaram,
govorae ona, neu da prisustvuje cijelom obredu, nego e samo na kraju poi po njega i
sasvim ga polako dovesti do reetaka da Terezija primi njegov blagoslov." Ah, prepoznajem u
tome srce moje ljubljene Celine... Zaista je istina da "ljubav nikada ne uzima za izgovor
nemogunosti, jer sve smatra moguim i sve doputenim" (Nasljeduj Krista III, 5, 4). Ljudska
razboritost naprotiv dre na svakom koraku i ne usuuje se, tako rei, zakoraiti; zato se
dragi Bog, koji me je htio iskuati, posluio njome kao pounim sredstvom, i ja sam na dan
svojih zaruka zaista bila siroe, nemajui vie oca na zemlji, ali sam mogla s pouzdanjem
gledati u nebo i rei potpuno istinito: "Oe na koji jesi na nebesima."

Osmo poglavlje: OD ZAVJETA DO RTVE LJUBAVI (1890-1895)

Prije nego vam ponem govoriti o toj kunji, morala bih vam, ljubljena moja Majko, govoriti
o duhovnim vjebama prije moga zavjeta; nisu mi ni izdaleka donijele utjehe, a najpotpunija
suhoa i gotovo zaputenost bile su mi svagdanja hrana, Isus je kao uvijek spavao u mojoj
laici. Ah, vidim jasno da mu due rijetko daju da mirno spava u njima. Isus je tako umoran
od neprestanog troenja i davanja da smjesta iskoriuje odmor koji mu nudim. On se zacijelo
nee probuditi prije mojih velikih duhovnih vjebi u vjenosti, ali mjesto da se alostim, to mi
prua neizrecivu radost...
Zaista sam daleko od svetosti, i ovo je jedan dokaz za to: mjesto da se veselim svojoj suhoi,
morala bih je pripisivati svojoj nedovoljnoj revnosti i vjernosti, morala bih se alostiti to (ve
sedam godina) spavam za vrijeme svojih razmatranja i svojih zahvala. Ali ja se ne alostim...
Ja mislim da se mala djeca sviaju svojim roditeljima isto tako kad spavaju kao i kad su
budna; mislim kako lijenici uspavljuju svoje bolesnike da mogu izvriti operacije; napokon
mislim da "Gospodin vidi nau krhkost i sjea se da smo samo prah" (Ps 102, 14).

Duhovne vjebe prije zavjeta

Moje duhovne vjebe prije zavjeta bile su dakle, kao i sve one poslije njih, duhovne vjebe
velike suhoe. Meutim, dragi mi je Bog jasno pokazivao, a da nisam ni opazila, sredstvo
kako u mu se svidjeti i vriti najuzvienije kreposti. Opazila sam mnogo puta da mi Isus nee
da dade zaliha, On me hrani svakoga asa sasvim novom hranom; nalazim je u sebi ne znajui
kako je dola do mene... Ja sasvim priprosto vjerujem da mi Isus sam, skriven u dnu moga
siromanog srdaca, udjeljuje milost da djeluje u meni i ulijeva u moju duu sve ono to eli
da ja inim u odreenom asu.
Nekoliko dana prije svoga zavjeta imala sam sreu te sam primila blagoslov Svetoga Oca:
molila sam ga preko dobrog brata Simeona za tatu i za sebe, i velika mi je bila utjeha to sam
svome ljubljenom tatici mogla vratiti milost koju je on meni pribavio kad me je poveo u Rim.
Napokon je doao lijepi dan moga vjenanja (8. rujna 1890). Bio je bez oblaka, ali uoi toga
dana digla se u mojoj dui oluja kakve nikada nisam vidjela. Nikada mi jo ni jedna jedina
sumnja u moje zvanje nije bila dola na pamet; trebalo je da upoznam i tu kunju. Uveer, kad
sam poslije Jutarnje molila Krini put, priinilo mi se moje zvanje kao san, kao tlapnja...
Vidjela sam da je ivot u Karmelu vrlo lijep, ali mi je avao ulijevao uvjerenje da taj ivot
nije za mene, da u prevariti poglavare ako poem stazom na koju nisam pozvana... Moje
tmine bijahu tako velike da sam vidjela i shvaala samo jedno: Nemam zvanja!... Ah, kako da
ocrtam tjeskobu svoje due?... inilo mi se (a ta neobina stvar dokazuje da je ta kunja bila
od avla), ako kaem svoje bojazni svojoj uiteljici, da e me ona sprijeiti da ne pristupim
polaganju svetih zavjeta. Ali ja sam htjela initi volju Boju i vratiti se u svijet radije nego
ostati u Karmelu i initi svoju volju. Pozovem dakle svoju uiteljicu iz kora i sva joj zbunjena
otkrijem stanje svoje due... Na sreu, ona je vidjela jasnije nego ja i umirila me potpuno.
Uostalom, in ponienja koji sam uinila upravo je u bijeg natjerao avla, koji je moda
mislio da se neu usuditi priznati svoju kunju. im sam izrekla svoje rijei, moje su sumnje

iezle. Meutim, da bih svoj in ponienja uinila potpunijim, htjela sam jo povjeriti svoju
neobinu napast naoj Majci, koja se zadovoljila time da mi se nasmijala.

Dan zavjeta
Ujutro 8. rujna osjetila sam se preplavljena bujicom mira, i u tom miru koji "nadilazi svaku
misao" (Fil 4, 7) izrekla sam svoje svete zavjete... Moje sjedinjenje s Isusom nije se dogodilo
usred gromova i munja, to jest usred izvanrednih milosti, nego u krilu lakoga povjetarca poput
onoga to ga je uo na gori na otac sv. Ilija... (usp. 1 Kr 19, 12-13).
Kakvih sve milosti nisam molila toga dana!... Osjeala sam se zaista "kraljicom", i tako sam
se okoristila tim naslovom da oslobodim zarobljenike, da dobijem Kraljeve milosti za njegove
nezahvalne podanike, napokon sam htjela osloboditi sve due iz istilita i obratiti sve
grenike... Mnogo sam molila za svoju majku, za svoje drage sestre... za cijelu obitelj, ali
najvie za svoga taticu, tako iskuavanoga i tako svetoga... Prikazala sam se Isusu da bi On
savreno ispunio u meni svoju volju, a da to stvorovi nikada ne bi sprijeili...
Taj lijepi dan proao je kao i najalosniji dani, jer i najradosniji dani imaju sutranjicu, ali ja
sam bez alosti poloila svoj vijenac k nogama Blaene Djevice; osjeala sam da vrijeme
nee odnijeti moje sree... Kako li lijepog blagdana, roenja Marijina, da na taj dan postane
zarunicom Isusovom! Mala Blaena Djevica od jednoga dana prikazivala je svoj mali
cvijetak malome Isusu... Toga je dana sve bilo maleno, osim milosti i mira koje sam primila,
osim tihe radosti koju sam osjeala uveer gledajui kako trepere zvijezde na svodu
nebeskom, razmiljajui kako e se doskora lijepo nebo otvoriti mojim oaranim oima i kako
u se moi sjediniti sa svojim Zarunikom usred vjene radosti...

Primanje koprene
24. rujna bila je sveanost moga primanja koprene, i taj je dan bio potpuno obliven suzama...
Nije bilo tate da blagoslovi svoju kraljicu... Otac Pichon bio je u Kanadi... Monsinjor, koji je
imao doi na veeru k mome ujaku, bio je bolestan i takoer nije doao; ukratko, sve je bila
sama alost i gorina... Ipak se mir, uvijek mir, nalazio na dnu kalea ... Toga dana dopustio je
Isus te nisam mogla zadrati suze, a moje suze nisu bile shvaene... Doista, bila sam podnijela
bez plaa mnogo vee kunje, ali tada mi je pomagala jaka milost, dok me je toga dana Isus
prepustio mojim vlastitim snagama i ja sam pokazala kako su one malene.

Vjenanje Ivane Guerin

Osam dana poslije moga primanja koprene bilo je vjenanje sestrine Ivane (1. listopada
1890). Bilo bi mi nemogue da vam, ljubljena moja Majko, iskaem koliko me je njezin
primjer pouio o njenostima kojima zarunica mora obasuti svoga zarunika. Pohlepno sam
sluala sve to sam mogla iz toga nauiti, jer nisam htjela da inim manje za svoga ljubljenoga
Isusa nego Ivana za svoga mua Francisa, koji je bez sumnje bio vrlo savren ovjek, ali ipak
samo ovjek!...
Zabavljala sam se dapae sastavljanjem pozivnice da je usporedim s njezinom. Evo kako je
moja pozivnica bila zamiljena:
Pozivnica na svadbu sestre Terezije od Djeteta Isusa

i od Svetoga Lica.
Svemogui Bog, Stvoritelj
neba i zemlje, neogranieni
Gospodar svijeta, i preslavna
Djevica Marija, Kraljica
nebeskoga dvora, obavjeuju
vas o vjenanju svoga uzvienoga
Sina, Isusa, Kralja kraljeva
i Gospodara nad gospodarima,
s gospoicom Terezijom Martin,
sada Gospoom i Kneginjom
kraljevstava dobivenih u miraz
od boanskoga Zarunika, to jest
Djetinjstva Isusova i njegove
Muke; a odatle joj plemiki
naslovi: od Djeteta Isusa i od
Svetoga Lica.
Gospodin Louis Martin,
Vlasnik i Gospodar Gospotije
patnje i ponienja, i Gospoa
Martin, Kneginja i Poasna
gospoa nebeskoga dvora,
obavjeuju vas o vjenanju
svoje keri Terezije s
Isusom, Rijeju Bojom,

drugom Osobom Presvetoga

Trojstva, koji je djelovanjem
Duha Svetoga postao ovjekom
i sinom Marije, Kraljice nebeske.
Kako vas nismo mogli pozvati na vjenanje koje je obavljeno na gori Karmelu 8. rujna 1890.
(jer je samo nebeski dvor imao pristupa onamo), to vas ipak molimo da doete na Obnovu
svadbe koja e se obaviti Sutra, u Dan vjenosti, kada Isus, Sin Boji, doe na oblacima
nebeskim, u sjaju svoga velianstva, da sudi ive i mrtve.
Budui da sat jo nije poznat, pozivate se da budete spremni i da bdijete.

Majka Genoveva od sv. Terezije

Sada, ljubljena moja Majko, to mi preostaje da vam kaem? Ah, mislila sam da sam svrila,
ali vam jo nita nisam rekla o svojoj srei to sam upoznala nau svetu majku Genovevu... To
je neprocjenjiva milost! Dakle, dragi Bog, koji mi je udijelio tolikih milosti, htio je da ivim s
jednom sveticom koju nipoto nije nemogue nasljedovati, ali sveticom koju su posvetile
skrivene i sasvim obine kreposti... Vie nego jedanput primila sam od nje velikih utjeha,
osobito jedne nedjelje.
Doavi kao obino da je malo posjetim, naoh ondje dvije sestre kraj majke Genoveve;
pogledah je smijeei se i htjedoh izii, jer ne smiju biti tri sestre kod jedne bolesnice, ali mi
ona ree, gledajui me s izrazom nadahnua: "ekajte, draga kerko, rei u vam jednu
rijecu. Svaki put kad doete molite me da vam dadem kiticu duhovnog cvijea. Dakle, danas
u vam dati ovu: Sluite Bogu u miru i radosti; sjetite se, drago dijete, da je na Bog - Bog
mira." (Usp. 1 Kor 14, 33) Poto sam joj prostoduno zahvalila, izala sam ganuta do suza i
uvjerena da joj je dragi Bog otkrio stanje moje due. Toga sam dana bila do krajnosti kuana,
gotovo alosna, u takvoj noi da vie nisam znala da li me dragi Bog ljubi, ali vi pogaate,
ljubljena moja Majko, radost i utjehu koju sam osjetila!...
Slijedee nedjelje htjela sam znati kakvu je objavu imala majka Genoveva; ona me je
uvjeravala da nije primila nijedne. Tada je moje divljenje postalo jo vee, videi u kolikom
stupnju ivi Isus u njoj i daje joj da djeluje i govori. Ah, takva mi se svetost ini najistinitija,
najsvetija, i nju elim, jer se u njoj ne susree nikakva obmana...
Na dan moga zavjeta bila sam takoer veoma utjeena to sam ula iz usta majke Genoveve
da je i ona prola kroz istu kunju kao i ja prije polaganja zavjeta... U asu naih velikih
muka, sjeate li se, ljubljena moja Majko, kakve smo utjehe nale kod nje? Napokon,
uspomena koju je majka Genoveva ostavila u mom srcu, miomirisna je uspomena... Na dan
njezina odlaska u nebo (5. prosinca 1891) osjeala sam se osobito dirnuta; tada sam prvi put
prisustvovala umiranju; zaista je taj prizor bio divan... Bila sam smjetena upravo do nogu
kreveta svete umirue, vidjela sam savreno i najlake njezine pokrete. Kroz dva sata to sam
tako provela inilo mi se da bi se moja dua trebala da osjea ispunjena arom, ali mene je
obuzela neka vrsta beutnosti; no upravo u asu kad se naa sveta majka Genoveva rodila za
nebo moje se unutarnje raspoloenje promijenilo; u tren oka osjetila sam se puna neizrecive

radosti, kao da mi je majka Genoveva dala dio sree koju je ona uivala, jer sam vrsto
uvjerena da je ona otila ravno u nebo...
Za njezina ivota rekla sam joj jednoga dana: "Draga majko, vi neete u istilite..." - "Nadam
se", odgovorila mi je blago... Ah, sigurno dragi Bog nije mogao razoarati tako ponizna
ufanja; to dokazuju sva dobroinstva koja smo primile...
Svaka se sestra pourila da zaite kakvu relikviju. Vi znate, ljubljena moja Majko, kakva je
relikvija koju ja imam sreu posjedovati...
Za vrijeme smrtne borbe majke Genoveve opazila sam suzu kako se blista u njezinu oku
poput dijamanta. Ta suza, posljednja od onih koje je prolila, nije pala dolje, vidjela sam je
kako je sjala jo u koru, a da nitko nije mislio da je pokupi. Tada sam uzela malo finog platna
i usudila se uveer, neopazice, pribliiti i uzeti kao relikviju posljednju suzu jedne svetice...
Otada sam je uvijek nosila uza se u maloj kesici u kojoj su pohranjeni moji zavjeti.
Ne pridajem vanosti svojim snima: uostalom, rijetko ih imam sa znaenjem, te se pae pitam
kako to da cijeli dan mislim na dragoga Boga, a ne bavim se vie njime u snu... Obino
sanjam o umama, cvijeu, potocima i moru, i gotovo uvijek vidim lijepu djeicu, hvatam
leptire i ptice kakvih nikad nisam vidjela. Vidite, draga Majko, ako su moji sni moda naoko
pjesniki, ipak nisu ni izdaleka mistini...
Jedne noi poslije smrti majke Genoveve imala sam jedan utjeljiviji san. Sanjala sam da ona
sastavlja svoju oporuku i da svakoj sestri daje po koju od svojih stvari; kad je doao red na
mene, mislila sam da neu nita dobiti, jer joj nije ostalo nita vie; ali ona se digla i rekla mi
tri puta s prodornim naglaskom: "Vama ostavljam svoje srce."

Influenca u Karmelu
Mjesec dana poslije smrti nae svete Majke pojavila se u naoj zajednici influenca. Ja sam
jedina bila na nogama sa dvije druge sestre. Nikad ne bih mogla izrei sve to sam vidjela,
kakav mi se uinio ivot i sve to prolazi...
Moj devetnaesti roendan protekao je u znaku smrti jedne sestre, iza koje su doskora slijedile
jo dvije. U to vrijeme bila sam sama u sakristiji, i kako je moja prva pomonica bila teko
bolesna, morala sam ja spremati pogrebe, otvarati reetke u koru za misu itd. Dragi Bog dao
mi je obilje milosti i snage u tom asu; danas se pitam kako sam mogla bez straha initi sve
ono to sam inila. Smrt je vladala svuda, najtee su bolesnice bile njegovane od onih sestara
koje su se jedva vukle; im bi koja sestra izdahnula, trebalo ju je ostaviti samu.
Jednoga jutra, kad sam ustala, naslutila sam da je sestra Magdalena mrtva. Hodnik je bio u
tami, nitko nije izlazio iz elija. Napokon odluih ui u eliju drage sestre Magdalene, koje su
vrata bila otvorena. I doista, naoh je obuenu i ukoenu na slamnjai. Nisam se nimalo
prepala. Videi da uz nju nema svijee, pooh po jednu za nju, a isto tako i po vijenac od
rua.
Uveer onoga dana kad je umrla majka potpriorica (4. sijenja 1892) bila sam sama s
bolniarkom. Nemogue je predoiti sebi alosno stanje zajednice u tom asu; samo one koje
su bile na nogama mogu si stvoriti sliku o tome; ali usred te zaputenosti osjeala sam da
dragi Bog bdije nad nama. Bez muke su sestre umirui prelazile u bolji ivot, odmah se

poslije smrti na njihovim licima razlijevao izraz radosti i mira; rekao bi tko da spavaju slatkim
snom. Uistinu je to i bio san, jer im proe lik ovog svijeta, one e se probuditi da vjeno
uivaju slasti koje su pripravljene izabranima...

Priesti s. Terezije
Sve vrijeme to je zajednica bila tako iskuavana mogla sam imati neizrecivu utjehu da svaki
dan primam svetu Priest...
Ah, kako je to bilo slatko!... Isus me je dugo mazio, dulje nego svoje vjerne zarunice, jer je
dopustio da ga primam, dok druge nisu imale te sree. Bila sam takoer vrlo sretna to sam se
smjela doticati posveenih posuda, to sam pripravljala male povoje na koje se imao poloiti
Isus. Osjeala sam da bih trebala biti vrlo revna, i esto bih se sjetila rijei upravljene svetom
akonu: "Budite sveti, vi koji se dotiete posuda Gospodnjih." (Izaija 52, 11)
Ne mogu rei da sam esto primila utjeha za vrijeme svojih zahvala; to je moda as kad ih
najmanje imam... Smatram to sasvim naravnim, jer sam se prikazala Isusu ne kao osoba koja
eli primati njegov posjet za svoju vlastitu utjehu, nego naprotiv za zadovoljstvo Onoga koji
mi se daje.
Svoju duu zamiljam kao slobodno zemljite i molim Blaenu Djevicu da s njega ukloni
ruevine koje bi mogle smetati da ne bude slobodno; zatim je molim neka sama rasprostre
velik ator dostojan neba i neka ga uresi svojim vlastitim nakitom. Onda pozivam sve svece i
anele neka dou i prirede velianstven koncert. ini mi se, kada Isus silazi u moje srce, da je
zadovoljan to ga tako lijepo primam, te sam zadovoljna i ja... Sve to ne prijei da me
pohaaju rastresenosti i spavanje, ali kad na kraju zahvale primijetim da sam je tako nevaljalo
obavila, tada odluim da sav preostali dio dana provedem u zahvali... Vidite, ljubljena moja
Majko, kako sam daleko od toga da se dadem voditi putem straha; uvijek znam nai sredstvo
da budem sretna i da se okoristim svojom bijedom... Bez sumnje, to ne vrijea Isusa, jer mi se
ini da me On hrabri na tom putu.
Jednoga sam dana, protivno svome obiaju, bila malo uznemirena idui na sv. Priest; inilo
mi se da dragi Bog nije zadovoljan sa mnom, te miljah: "Ah, ako danas dobijem samo
polovicu hostije, bit e mi to velika alost: mislit u da Isus nerado dolazi u moje srce."
Pribliim se... Oh, sree! Prvi put u svom ivotu vidjela sam sveenika kako uzima dvije jasno
odijeljene hostije i daje mi ih!... Shvaate moju radost i slatke suze koje sam prolila videi
tako veliko milosre...

"Razapetim jedrima na valovima pouzdanja u Boga"

U godini poslije moga zavjeta, to jest dva mjeseca prije smrti majke Genoveve, primila sam
veliku milost u duhovnim vjebama. Obino su mi duhovne vjebe s propovijedima jo
alosnije od onih koje obavljam potpuno sama, ali te godine bilo je drugaije. Obavila sam s
velikom revnou pripremnu devetnicu usprkos unutarnjem osjeaju koji sam imala; inilo mi
se, naime, da me propovjednik nee moi razumjeti jer je u prvom redu bio pozvan da
duhovno pomae velikim grenicima, a ne redovnikim duama. Dragi mi je Bog htio
pokazati da je samo On voa moje due, te se zato posluio upravo tim propovjednikom
kojega sam samo ja cijenila... " Imala sam tada velikih unutarnjih kunja svake vrste (tolikih
da sam se katkada pitala postoji li nebo). Osjeala sam se raspoloena da nita ne govorim o
svojim unutarnjim raspoloenjima, jer nisam znala kako da ih izreknem. Ali tek to sam ula u

ispovjedaonicu, osjetila sam da mi se dua iri. Poto sam izrekla samo nekoliko rijei, pater
me je izvanredno dobro razumio, dapae je i sam pogaao... Moja je dua bila kao knjiga u
kojoj je pater itao bolje nego ja... On me je s punim jedrima pustio na valove pouzdanja i
ljubavi koji su me tako snano privlaili, ali na kojima se nisam usudila ii naprijed... Rekao
mi je da moje pogreke ne aloste dragoga Boga i da mi on kao njegov zastupnik sa svoje
strane kae da je dragi Bog vrlo zadovoljan sa mnom...
Oh, kako sam bila sretna sluajui te utjene rijei!... Nikada prije nisam ula da ima
pogreaka koje ne aloste dragoga Boga; to uvjerenje napunilo me radou, dalo mi je snage
da strpljivo podnosim progonstvo ivota... Osjeala sam dobro u dnu svoga srca da je to
istina, jer je dragi Bog njeniji od ikoje majke; a vi, ljubljena moja Majko, niste li uvijek
spremni da mi oprostite male neuljudnosti koje vam inim nehotice?... Koliko sam puta to
ugodno iskusila!... Nijedna me opomena ne bi tako dirnula kao jedno jedino vae milovanje.
Ja sam takve naravi da me strah potiskuje natrag, a uz ljubav ne samo da napredujem nego
upravo letim...

S. Agneza od Isusa izabrana za prioricu

O draga Majko! Osobito poslije blagoslovljenoga dana kad ste bili izabrani za prioricu, ja sam
letjela putovima ljubavi... Onoga dana postala je Paulina mojim ivim Isusom... Ve dugo
vremena imam sreu da razmatram udesa to ih Isus izvodi posredstvom moje ljubljene
Majke... Vidim da jedino patnja moe oploditi due, i vie nego ikada otkrivaju mi ove
uzviene rijei Isusove svoj duboki smisao:
"Zaista vam kaem, ako penino zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo; a ako umre,
donosi obilan rod." (Iv 12, 24-25) A koliku ste vi obilnu etvu poeli!... Sijali ste u suzama,
ali uskoro ete vidjeti plod svojih napora, vratit ete se puni radosti nosei snopove u svojim
rukama... (Usp. Ps 125, 5-6) O draga Majko, meu tim cvjetnim snopovima sakrio se mali
bijeli cvijetak, ali u nebu e dobiti glas da moe pjevati vau blagost i kreposti za koje vidi da
ih vrite svaki dan u sjeni i tiini prognanikog ivota...
Da, ve su dvije godine kako sam shvatila mnoge tajne koje su dotada bile za mene sakrivene.
Dragi mi je Bog pokazao isto milosre kao neko kralju Salomonu. Nije htio da imam i jednu
jedinu elju koja mi se ne bi ispunila, i to ne samo elje za savrenstvom nego jo i one
kojima sam shvaala ispraznost a da je nisam iskusila.

Ostvarene elje
Kako sam vas, ljubljena moja Majko, uvijek gledala kao uzor, eljela sam u svemu biti slina
vama. Kad sam vidjela da slikate lijepe slike i slaete divne pjesme, mislila sam: "Ah, kako
bih bila sretna da mogu slikati, da mogu svoje misli izricati u stihovima inei na taj nain
dobro duama..." Nisam htjela moliti tih prirodnih darova, i moje su elje ostale sakrivene u
dnu moga srca. Isus, koji je takoer bio sakriven u tom siromanom srdacu, udostojao se da
mu pokae da je "sve tatina i alost duha pod suncem..." (Prop. 2, 11) Na veliko udo sestara
dali su mi da slikam, i dragi Bog je dopustio te sam se znala okoristiti poukama koje mi je
dala moja ljubljena Majka... Htio je takoer da mogu po njezinu primjeru slagati pjesme,
pisati sastavke koji su bili ocijenjeni kao lijepi... Kao to je Salomon, okrenuvi se djelima
ruku svojih u koja je uloio tako beskoristan trud, vidio da je sve tatina i alost duha, isto
sam tako i ja iskustvom spoznala da se srea sastoji samo u tome da ivi skrovito i da nita

ne zna o stvorenim stvarima. Shvatila sam da su bez ljubavi sva djela samo nita, pa i
najsjajnija, kao na primjer uskrisivanje mrtvih ili obraanje naroda...
I mjesto da mi nakode, mjesto da me ponesu k tatini, darovi me, kojima me je dragi Bog
obasuo (a da ih nisam molila od njega), diu k njemu: vidim da je jedini On nepromjenljiv, da
jedini On moe ispuniti moje neizmjerne elje...
Ima jo drugih elja druge vrste koje mi se Isus udostojao obilno ispuniti, djetinjih elja poput
elje za snijegom na dan moga redovnikog oblaenja.
Vi znate, ljubljena moja Majko, koliko volim cvijee. Kad sam sa petnaest godina postala
dobrovoljnom zatoenicom, zauvijek sam se odrekla sree da trim po poljima iaranim
proljetnim krasotama. Pa ipak nikada nisam posjedovala vie cvijea nego poslije svoga
ulaska u Karmel... Obiaj je da zarunici esto darivaju svojim zarunicama kite cvijea; Isus
to nije zaboravio, poslao mi je u izobilju kita razliaka, ivanica, makova itd. - sve cvijee
koje me najvie oarava. Bio je dapae i mali cvjeti koji se zove itni kukolj, kojega nisam
nala otkad smo se doselili u Lisieux; jako sam ga eljela opet vidjeti, taj cvijet moga
djetinjstva koji sam brala po poljima Alencona; i doao mi je u Karmel da mi se nasmijei i da
mi pokae kako u najmanjim stvarima kao i u velikima "dragi Bog ve na ovom svijetu daje
stostruko duama koje su njemu za ljubav sve ostavile (usp. Mt 19, 29).

Smrt Terezijina oca. Celina ulazi u Karmel

Ali najskrovitija moja elja, najvea od svih, za koju sam mislila da se nikada nee ostvariti,
bila je elja da moja ljubljena Celina ue u isti Karmel kao mi... Taj mi se san uinio
nevjerojatan: ivjeti pod istim krovom s drugaricom iz djetinjstva i dijeliti njezine radosti i
alosti; zato sam potpuno izvrila svoju rtvu, prepustila sam Isusu budunost svoje ljubljene
sestre pomirivi se s time da je vidim kako ide i na kraj svijeta ako bi to bilo potrebno. Jedino
to nisam mogla prihvatiti bilo je to da ona ne bude zarunica Isusova, jer sam je voljela kao
samu sebe te je nisam mogla vidjeti da bi svoje srce poklonila kojem smrtniku. Ve sam bila
mnogo pretrpjela znajui da je u svijetu izloena pogiblima koje su mi bile nepoznate. Mogu
rei da je moja ljubav prema Celini poslije moga ulaska u Karmel bila jednako majinska
ljubav kao i sestrinska... Jedne veeri, kad je trebalo poi na zabavu, toliko me je, to alostilo
da sam molila dragoga Boga da joj zaprijei plesati, i dapae sam - protiv svoga obiaja prolila bujicu suza... Isus se udostojao da me uslii. Nije dopustio da njegova zarunica plee
te veeri (iako je to uvijek znala lijepo initi kad je bilo potrebno). Premda je bila pozvana
tako da nije mogla odbiti, njezin je plesa najednom postao nesposoban da plee te ju je - na
svoju veliku zabunu - morao jednostavno hodajui odvesti natrag na njezino mjesto; zatim se
povukao i nije se vie vraao u drutvo te veeri. Ta zgoda, jedina svoje vrste, uvrstila me u
pouzdanju i u ljubavi prema Onome koji je, stavljajui svoj znak na moje elo, u isti ga as
utisnuo i na elo moje ljubljene Celine.
29. srpnja prole godine (1894) dragi je Bog raskinuo zemaljske okove svoga divnoga sluge
pozvavi ga da primi vjenu nagradu; u isto vrijeme raskinuo je i okove koji su zadravali u
svijetu njegovu ljubljenu zarunicu. Ona je ispunila svoju prvu dunost: preuzevi zadatak da
nas sve zastupa kod naega oca, kojega smo tako njeno ljubile, izvrila ga je kao aneo... Ali
aneli ne ostaju na zemlji: kad izvre volju Boju, odmah se vraaju k Njemu, jer zato imaju
krila... I na aneo strese svoja bijela krila, spreman da leti vrlo daleko da nae Isusa, ali Isus
je dao da poleti sasvim blizu... Zadovoljio se primivi veliku rtvu koja je bila vrlo bolna za
malu Tereziju... Dvije godine skrivala joj je njezina Celina jednu tajnu. Ah, koliko je i ona

sama trpjela!... Napokon se moj ljubljeni kralj, koji na zemlji nije volio sporosti, pourio da s
neba uredi tako zamrene stvari svoje Celine, i 14. rujna ona se sjedinila s nama!...
Jednoga dana, kad su se tekoe inile nepremostive, rekoh Isusu kod svoje zahvale: "Ti zna,
dragi Boe, koliko elim znati da li je tata otiao ravno u nebo. Ne molim te da mi to kae,
ali daj mi jedan znak. Ako sestra Amata od Isusa pristane na ulazak Celinin ili se tome ne
bude protivila, to e mi biti tvoj odgovor da je tata otiao ravno k tebi." Ta je sestra, kako
znate, ljubljena moja Majko, smatrala da nas je ve sada previe ovdje kad smo tri i prema
tome nije htjela dopustiti da ue jo jedna; ali dragi Bog, koji u svojoj ruci dri srce stvorova i
priklanja ga kako hoe, promijenio je raspoloenje ove sestre. Prva osoba koju sam srela
poslije zahvale bila je ona; pozvala me ljubezno, rekla mi da se uspnem k vama i govorila mi
o Celini sa suzama u oima...
Ah, koliko stvari imam da zahvalim Isusu koji je znao obilno ispuniti sve moje elje!
Sada nemam vie nikakve elje osim ljubiti Isusa preko svake mjere... Moje su djetinje elje
odletjele; ja bez sumnje jo uvijek rado kitim cvijeem oltar Maloga Isusa, ali otkad mi je On
dao cvijet koji sam eljela, moju ljubljenu Celinu, ne elim vie nijednoga, nju ja prinosim
Njemu kao svoju najdivniju kiticu...

Utjecaj sv. Ivana od Kria

Ne elim vie ni patnju, ni smrt, a ipak ih obje volim; jedino me privlai ljubav... Dugo sam ih
eljela; posjedovala sam patnju i mislila da sam se prikuila nebeskoj obali, mislila sam da e
mali cvijetak biti ubran u svome proljeu... Sada me vodi jedino predanost, nemam nikakva
drugoga kompasa!... Ne mogu nita vie moliti sa arom, osim da se savreno ispuni volja
dragoga Boga na mojoj dui a da to ne mogu sprijeiti stvorenja. Mogu rei ove rijei iz
"Duhovne pjesme" naega oca sv. Ivana od Kria (strofa 26. i 28.):
U klijeti svoje Ljubavi,
Unutar tamo pih... i kad izaoh van,
U ravnici ovoj
Ne poznah nita ve,
I izgubih stado za kojim hodah otprije.
Moja se dua upregla
Sa svim svojim moima u Njegovu slubu:
Ja ne uvam vie stada,
Ja nemam vie druge dunosti,
Jer je sada sav moj posao: ljubiti.

Ili takoer:
Otkad u tom ja iskustvo imam,
Ljubav je tako jaka u djelima
Da se svaim okoristit znade,
Dobrom i zlom to nalazi u meni,
I zna duu moju u sebe pretvarat.
(Sv. Ivan od Kria: Glosa o boanskom)
O ljubljena moja Majko! Kako je sladak put ljubavi! Bez sumnje, ovjek moe pasti, moe
biti nevjeran, ali ljubav se umije okoristiti svime te brzo unititi sve to moe biti nemilo
Isusu, ostavljajui u dnu srca samo skroman i dubok mir.
Ah, kolika sam rasvjetljenja crpla iz djela naega oca sv. Ivana od Kria! U dobi od
sedamnaest i osamnaest godina nisam imala druge duhovne hrane, ali poslije su me sve knjige
ostavljale u suhoi, i jo sam u tom stanju. Ako otvorim knjigu kojega duhovnog pisca (pa i
najljepu, najdirljiviju), odmah osjeam da mi se srce zatvara, te itam, da tako kaem, bez
razumijevanja, ili ako i razumijem, duh mi se ukoi i ne moe razmatrati...

itanje Evanelja
U toj nemoi dolazi mi u pomo Sveto Pismo i Nasljeduj Krista; u njima nalazim hranu
krepku i sasvim istu. Ali nadasve me kod mojih razmatranja zaokuplja Evanelje; u njemu
nalazim sve to je potrebno mojoj siromanoj dui. U njemu otkrivam uvijek nova
rasvjetljenja, skrivene i tajanstvene misli... Razumijem i znam iz iskustva da je kraljevstvo
Boje u nama. (Lk 17, 21) Isus ne treba knjiga ni uitelja da pouava due. On, Uitelj
uitelja, pouava bez bunih rijei... (usp. Nasljeduj Krista II, 43, 3) Nikada ga nisam ula
govoriti, ali osjeam da je On u meni, u svakom me asu On vodi i nadahnjuje to treba da
govorim ili inim. Upravo u asu kad ih trebam, otkrivam rasvjetljenja kojih prije jo nisam
vidjela; obino ona nisu najobilnija za vrijeme mojih razmatranja, nego vie usred mojih
dnevnih poslova...
O, ljubljena moja Majko! Poslije tolikih milosti moram pjevati sa Psalmistom: "Gospodin je
dobar, njegovo je milosre vjeno." (Ps 117, 1) ini mi se, kad bi svi stvorovi imali iste
milosti kao ja, da se nitko ne bi bojao dragoga Boga, nego bi ga svi ljubili preko svake mjere,
i da iz ljubavi, a ne od straha, nikada nijedna dua ne bi pristala da ga raalosti...
Shvaam, meutim, da sve due ne mogu biti jednake; treba da ih ima svakojakih, da posebice
proslave svaku savrenost Boju. Meni je dao svoje neizmjerno milosre, i kroza nj ja
promatram i klanjam se ostalim savrenstvima Bojim!... Tada mi se ini da sva ona
odsijevaju ljubavlju, pa i sama pravednost (i to moda jo vie nego svako drugo savrenstvo)
ini mi se obavita ljubavlju...
Kako je slatka radost misliti da je dragi Bog pravedan, to jest da uzima u obzir nae slabosti,
da savreno poznaje krhkost nae naravi. ega bih se dakle bojala? Ah, Bog, koji je beskrajno

pravedan, koji se udostojao tako dobrostivo oprostiti sve pogreke rasipnoga sina, ne mora li
on biti pravedan i prema meni koja "sam uvijek s njim"?...(Usp. Lk 15,31)

Prikazanje "Milosrdnoj Ljubavi"

Te godine, 9. lipnja, na blagdan Presvetog Trojstva, primila sam milost te sam shvatila vie
nego ikada koliko Isus eli biti ljubljen.
Mislila sam na due koje sebe prinose kao rtve Bojoj pravednosti da odvrate i na sebe uzmu
kazne odreene za grenike, i ta mi se rtva uinila velika i plemenita, ali ni izdaleka nisam
osjeala da me neto vue da je uinim.
"O Boe moj! - zavapih u dnu srca - zar e samo tvoja pravednost primati due koje se prinose
kao rtve?... Zar ih ne treba i Tvoja milosrdna ljubav?... Ona je svuda nepriznata, odbaena;
srca na koja je eli izliti okreu se k stvorovima traei kod njih sreu i njihovu bijednu
ljubav, umjesto da se bace u Tvoj naruaj i da prihvate Tvoju neizmjernu ljubav... O moj
Boe! Zar e Tvoja prezrena ljubav ostati u Tvom Srcu? ini mi se, kad bi Ti naao due koje
bi se prikazale kao rtve paljenice Tvojoj ljubavi, da bi ih Ti ubrzo spalio; ini mi se da bi Ti
bio sretan da ne mora obuzdavati plimu svoje neizmjerne ljubavi koja je u Tebi... Ako se
Tvoja pravednost rado rastereuje, pravednost koja se protee samo po zemlji, koliko vie
Tvoja milosrdna ljubav eli da zagrli due, jer se Tvoje milosre die do nebesa... (usp. Ps 35,
5) O moj Isuse! Daj da to budem ja, ta sretna rtva! Spali svoju rtvu paljenicu vatrom svoje
boanske ljubavi!"
Ljubljena moja Majko! Vi, koji ste mi dopustili da se tako prikaem dragom Bogu, vi znate
one rijeke, ili bolje, one oceane milosti koji su preplavili moju duu... Ah, od onoga sretnoga
dana ini mi se da me ljubav svu proima i okruuje, ini mi se da me svakoga asa ta
milosrdna ljubav obnavlja, isti moju duu ne ostavljajui u njoj ni traga grijeha; tako se ja ne
mogu bojati istilita... Ja znam da sama po sebi ne bih ni zasluila da uem u to mjesto
pokore, jer samo svete due mogu onamo doi, ali ja takoer znam da Isus ne moe eljeti da
nas zapadnu nekorisne patnje, i da mi ne bi ulio elje koje osjeam, kad ih ne bi htio ispuniti...
Oh, kako je sladak put ljubavi!... Kako elim prionuti tome da uvijek s najveim predanjem
inim volju Boju!...
Eto, ljubljena moja Majko, sve to vam mogu rei o ivotu vae male Terezije. Vi sami znate
mnogo bolje to je ona i to je Isus za nju uinio; zato ete mi oprostiti to sam mnogo skratila
povijest njezina redovnikog ivota...
Kako e se svriti ta "povijest maloga bijelog cvijetka"? - Moda e mali cvijetak biti ubran u
svojoj svjeini ili e moda biti presaen na druge obale... Ne znam, ali to sigurno znam, to
je da e ga milosre dragoga Boga uvijek pratiti i da nikada nee prestati da blagoslivlja
ljubljenu Majku koja ga je dala Isusu; vjeno e se radovati to e biti jedan od cvjetova u
njezinoj kruni... Vjeno e s tom ljubljenom Majkom pjevati vazda novu pjesmu ljubavi...

Deveto poglavlje: MOJE ZVANJE LJUBAV (1896)

PISMO SESTRI MARIJI OD PRESVETOGA SRCA

RUKOPIS "B"
I. M. J. T.
(Rujan 1896)
Isus +
Ljubljena moja sestro! Molite me da vam dadem kakvu uspomenu na moje duhovne vjebe,
na duhovne vjebe koje e moda biti posljednje. Budui da to naa Majka doputa, radujem
se to u se porazgovarati s vama koja ste mi dva puta sestrom, s vama koji ste mi posudili
svoje rijei obeavajui u moje ime da hou sluiti samo Isusu, tada kad jo nisam mogla
govoriti...
Draga kumice, veeras vam govori dijete koje ste vi prikazali Gospodinu, dijete koje vas ljubi
kao to moe dijete ljubiti svoju majku... Tek u nebu upoznat ete svu zahvalnost koja se
razlijeva iz moga srca...
Ljubljena moja sestro! Vi biste htjeli uti tajne to ih Isus povjerava vaoj keri; te tajne
povjerava, On i vama, ja to znam, jer ste me upravo vi nauili razumijevati boanske pouke.
Ipak u pokuati da protepam nekoliko rijei, iako osjeam da je ljudskom govoru nemogue
izrei stvari koje ljudsko srce jedva moe nasluivati...

"Znanost ljubavi"
Nemojte misliti da se ja rastapam u utjehama. O ne, moja je utjeha u tom da ih nemam na
zemlji. Isus me upuuje u tajnu, a ne pokazuje se i glas se njegov ne uje; ne pouava me
pomou knjiga, jer ne razumijem to itam, ali katkada me utjei jedna rije, kao ova koju
sam izvukla na kraju razmatranja (poto sam ostala u tiini i suhoi): "Evo uitelja kojeg ti
dajem, on e te nauiti sve to treba da ini. Hou da te nauim itati iz knjige ivota u kojoj
je sadrana znanost ljubavi." Znanost ljubavi! Ah da, ta rije slatko odjekuje u uhu moje due,
ja elim samo tu znanost. Premda sam za nju dala sva svoja bogatstva, smatram, kao
zarunica u Pjesmi nad pjesmama (8, 7), da nisam dala nita... Shvaam vrlo dobro da nas
samo ljubav moe uiniti milima dragom Bogu, i ta je ljubav jedino dobro za kojim teim.
Isus se udostojao da mi pokae jedini put koji vodi k tom boanskom ognju. Taj put je
predanje maloga djeteta koje bez straha zaspi u naruju svoga oca... "Ako je tko sasvim
malen, neka doe k meni", rekao je Duh Sveti na usta Salomonova (Izr 9, 4). I taj isti Duh
Ljubavi rekao je takoer je "milosre dano malenima" (Mudr 6, 7). U njegovo ime otkriva
nam prorok Izaija da e na Sudnji dan "Gospodin povesti svoje stado na panjake, da e
skupiti male jaganjce i privinuti ih na svoje grudi" (Izaija 40, 11). I kao da sva obeanja nisu
dovoljna, isti prorok, iji je nadahnuti pogled ve ponirao u vjene dubine, uzvikuje u ime
Gospodino: "Kao to majka miluje svoje dijete, tako u ja tjeiti vas, nosit u vas u svom
naruju i njihati vas na svojim koljenima. (Izaija 66, 12-13).

O draga kumo, poslije takvih rijei moemo jo samo utjeti i plakati od zahvalnosti i
ljubavi... Ah, kad bi sve slabe i nesavrene due osjeale ono to osjea najmanja od svih
dua, dua vae male Terezije, ni jedna jedina ne bi gubila nadu da e stii na vrh gore ljubavi,
jer Isus ne trai velikih djela, nego samo predanost i zahvalnost, jer je rekao u Psalmu 49 (913): "Ja ne trebam jaraca iz tvojih stada, jer su moje sve zvijeri umske, tisue ivotinja to
pasu po bregovima; poznam sve ptice nebeske... Ako ogladnim, neu rei tebi, jer zemlja i sve
na njoj pripada meni. Zar da jedem bikova i pijem krv jaraca? rtvuj Bogu rtve hvale i
zahvale."

Predanje malog djeteta

To je dakle sve to Isus trai od nas. On ne treba naih djela, nego samo nau ljubav, jer se taj
isti Bog koji izjavljuje da mu nije potrebno da nam kae ako je gladan, ne ustruava prositi
malo vode od Samaritanke. Bio je edan... Ali govorei: "Daj mi piti" (Iv 4, 7), traio je
Stvoritelj svijeta ljubav svoga bijednoga stvora. Bio je edan ljubavi...
Ah, osjeam vie nego ikada, Isus je edan, a susree samo nezahvalnike i nehajnike meu
uenicima svijeta, a i meu svojim vlastitim uenicima nalazi, jao, premalo srdaca koja mu se
potpuno predaju, koja shvaaju svu njenost njegove beskrajne ljubavi.
Ljubljena sestro, kako smo sretne to shvaamo najskrovitije tajne naega Zarunika. Ah, kad
biste htjeli napisati sve to o tom znate, imale bismo lijepih strana za itanje, ali ja znam, vi
radije uvate u dnu svoga srca "tajne Kraljeve", a meni kaete da je "asno objavljivati djela
Svevinjega" (Tob 12, 7). Ja vidim da imate pravo kad utite, i samo zato da vam uinim
veselje, piem ove retke, jer osjeam svoju nemo da zemaljskim rijeima iskaem nebeske
tajne, a zatim, poto bih ispisala strane i strane, vidjela bih da nisam jo ni poela... Ima toliko
razliitih obzorja, toliko raznolikosti koje se izmjenjuju u beskraj, da e mi jedino paleta
nebeskoga Slikara, poslije noi ovoga ivota, moi dati boje kojima se mogu naslikati divote
to ih on otkriva oku moje due.
Ljubljena moja sestro, traili ste od mene da vam piem o svom snu i o "mojoj maloj nauci",
kako je vi zovete... Ja sam to uinila na slijedeim stranama, ali tako loe da mi se ini
nemogue da to razumijete. Moda ete moje izraze smatrati pretjeranima... Ah, oprostite mi,
to dolazi od moga premalo ugodnoga stila; uvjeravam vas da nema nikakva pretjerivanja u
mojoj maloj dui, da je sve u njoj mirno i spokojno...
(Kad piem, onda govorim Isusu, i tako lake izraavam svoje misli... Ali to, na alost, ne
prijei da ne budu loe izraene!)

I. M. J. T.
8. rujna 1896.
(Mojoj dragoj sestri Mariji od Presvetog Srca)
O Isuse, moj Predragi! Tko e moi da izrekne s kakvom njenou, s kakvom blagou vodi
ti moju malu duu! Kako si se udostojao da zapali zraku svoje milosti i usred najmranije
oluje!... Isuse, oluja je bijesno tutnjila u mojoj dui sve od lijepoga blagdana tvoga slavlja, od
svijetloga blagdana Uskrsa, kad sam jedne subote u mjesecu svibnju, razmiljajui o
tajanstvenim snima koji se katkada daju odabranim duama, mislila u sebi da to mora biti vrlo
slatka utjeha, ali ja je nisam traila. Uveer, promatrajui oblake koji su pokrivali njezino
nebo, moja je mala dua mislila i na to kako lijepi sni nisu za nju, i u toj je oluji zaspala...
Sutradan bijae 10. svibnja, druga nedjelja Marijina mjeseca, moda godinjica onoga dana
kada se Blaena Djevica udostojala nasmijeiti svome malom cvijetku.

Utjean san
U prvi osvit zore naoh se (u snu) u nekoj vrsti galerije; bilo je ondje vie drugih osoba, ali u
daljini. Naa Majka bila je sama kraj mene. Najednom, a da nisam vidjela kako su ule,
opazih tri karmelianke obuene u svoje plateve i velike koprene. Uinilo mi se da dolaze
radi nae Majke, ali jasno sam shvatila da dolaze s neba. U dnu svoga srca kliknula sam: "Ah,
kako bih bila sretna da vidim lice jednoj od tih karmelianki!" Tada, kao da je ula moju
molbu, najvia se od svetica priblii k meni; odmah padoh na koljena. O sree! Karmelianka
podie svoju koprenu, ili bolje, podie je i pokri me njome... U isti trenutak prepoznah asnu
majku Anu od Isusa, utemeljiteljicu Karmela u Francuskoj. Njezino lice bijae lijepo,
nadnaravne ljepote, nikakva zraka nije iz njega izlazila, a ipak sam, usprkos kopreni koja nas
je obje ovijala, vidjela to nebesko lice obasjano neizrecivo blagim svjetlom, svjetlom koje lice
nije primalo, nego ga je samo iz sebe proizvodilo...
Ne bih znala iskazati veselja svoje due. Te se stvari osjeaju, a ne mogu se izraziti... Vie je
mjeseci prolo od toga slatkog sna, ali uspomena koju je ostavio u mojoj dui nije nita
izgubila od svoje svjeine, od svojih nebeskih ara... Jo vidim pun ljubavi pogled i smijeak
asne majke. Kao da jo osjeam milovanja kojima me je obasula...
Videi da me tako njeno ljubi, usudih se izgovoriti ove rijei: "Draga majko, zaklinjem vas,
recite mi hoe li me dragi Bog ostaviti dugo na zemlji... Hoe li skoro doi po mene?... "
Smijeei se njeno, svetica proape: "Da, skoro, skoro... Ja ti obeajem." - "Draga majko",
dodadoh, "recite mi jo ovo: ne trai li dragi Bog od mene jo togod osim mojih ubogih djela
i mojih elja? Je li zadovoljan sa mnom?"
Svetiino lice poprimi neusporedivo njeniji izraz nego kad mi je prvi put govorila. Njezin
pogled i njezina milovanja bijahu mi najslai odgovor. Ipak mi jo ree: "Dragi Bog ne trai
nita drugo od tebe. Zadovoljan je, vrlo zadovoljan!" ... Poto me je jo pomilovala s vie
ljubavi nego to je to ikada uinila najnjenija majka za svoje dijete, vidjeh je kako se
udaljuje... Moje srce bilo je radosno, ali tada se sjetih svojih sestara, te htjedoh zamoliti koju
milost za njih, ali jao! ... probudih se!.

O Isuse! Oluja nije vie bjesnila, nebo je bilo mirno i vedro... Vjerovala sam, osjeala sam da
ima nebo i da je to nebo napueno duama koje me ljube, koje me gledaju kao svoje dijete...
Taj dojam ostaje u mom srcu, to vie to sam prema asnoj majci Ani od Isusa dotada bila
potpuno ravnoduna, nikada je nisam zazivala i nikada nisam na nju pomislila, osim kad bih
ula o njoj govoriti, a to je bilo rijetko. Tako, kad sam shvatila koliko me ona ljubi i kako ja
njoj nisam ravnoduna, moje se srce stalo rastapati od ljubavi i zahvalnosti ne samo prema
svetici koja me je pohodila, nego i prema blaenim stanovnicima neba.

Beskrajne elje
O Ljubime moj! Ta je milost bila samo uvod u jo vee milosti kojima si me htio obasuti.
Dopusti mi, jedina moja Ljubavi, da te danas sjetim na njih... danas, na estu godinjicu
naega sjedinjenja. Ah, oprosti mi, Isuse, ako bulaznim hotei ponoviti svoje elje, svoje
nade, koje se dotiu neizmjernosti. Oprosti mi i izlijei moju duu dajui joj ono emu se
nada!
Biti tvoja zarunica, Isuse, biti karmelianka, biti po svom sjedinjenju s tobom majka dua, to
bi mi moralo biti dovoljno... Ali nije tako... Bez sumnje, te su tri povlastice svakako moj
poziv: karmelianka, zarunica, majka. Ali ja osjeam u sebi i druge pozive, osjeam poziv
borca, sveenika, apostola, uitelja, muenika; napokon, osjeam potrebu, elju da ispunim za
tebe, Isuse, sva najherojskija djela... Osjeam u svojoj dui odvanost kriara, papinskoga
zvanja, htjela bih umrijeti na bojitu za obranu Crkve...
Osjeam u sebi sveeniki poziv. S kakvom bih te ljubavi, Isuse, nosila u svojim rukama kad
bi ti na moju rije siao s neba... S kakvom bih te ljubavi davala duama... Ali jao! Premda
elim biti sveenikom, divim se i zavidim ponizosti sv. Franje Asikoga i osjeam se
pozvanom da ga nasljedujem odbijajui uzvieno dostojanstvo sveeniko.
O Isuse, ljubavi moja, ivote moj... Kako da uskladim te suprotnosti? Kako da ostvarim elje
svoje sirote male due?... Ah, uza svu svoju neznatnost htjela bih prosvjetljivati due poput
proroka, uitelja, imam zvanje da budem apostol... Htjela bih protrati zemljom, propovijedati
tvoje ime i na nevjernikom tlu zasaditi tvoj slavni kri! Ali, Ljubime moj, samo jedno
misijsko podruje ne bi mi bilo dovoljno, htjela bih u isto vrijeme navjeivati evanelje na
svih pet kontinenata i sve do najudaljenijih otoka... Htjela bih biti misionarka ne samo
nekoliko godina, nego bih htjela da sam to bila od stvorenja svijeta i da to budem da svretka
vjekova... Ali iznad svega bih htjela, ljubljeni moj Spasitelju, da prolijevam svoju krv za tebe
do posljednje kapi...
Muenitvo, to je san moje mladosti. Taj je san rastao sa mnom pod trijemovima Karmela...
Ali i tu jo osjeam da je moj san ludost, jer se ne bih znala ograniiti da elim samo jednu
vrstu muenitva... Da bih bila zadovoljna, trebale bi mi sve... Htjela bih poput tebe, boanski
moj Zarunie, biti bievana i raspeta... Htjela bih umrijeti kao sveti Bartolomej... Htjela bih
poput svetog Ivana biti baena u vrelo ulje, htjela bih podnijeti sve muke koje su pretrpjeli
muenici... Htjela bih sa svetom Agnezom i sa svetom Cecilijom pruiti svoj vrat pod
krvniki ma i poput Ivane Arke, moje ljubljene sestre, na zapaljenoj lomai zazivati tvoje
ime, Isuse... Mislei na muke koje e podnositi krani u vrijeme Antikristovo, osjeam da mi
srce dre, i htjela bih da te muke budu sauvane za mene... Isuse, Isuse! Kad bih htjela
napisati sve svoje elje, morala bih posuditi tvoju knjigu ivota; u njoj su zapisana sva djela
svih svetaca, i ja bih voljela da sam ta djela izvrila za tebe...

O moj Isuse, to e odgovoriti na sve moje ludosti?... Ima li gdje dua koja bi bila manja,
koja bi bila slabija od moje!... Ali upravo zbog moje slabosti ti si se, Gospodine, udostojao
ispuniti moje djetinje eljice, i ti hoe danas da ispuni i druge moje elje vee od svemira...

Terezijino zvanje

Kad su mi kod razmatranja moje elje zadavale pravo muenitvo, otvorih poslanice sv. Pavla
da potraim kakav odgovor. Padoe mi u oi 12. i 13. glava Prve poslanice Korinanima...
Ondje proitah, u 12. glavi, da ne mogu svi biti apostoli, proroci, uitelji itd., da je Crkva
sastavljena od razliitih udova i da oko ne moe u isti as biti ruka... (usp. 1 Kor 12, 12-30)
Odgovor je bio jasan, ali nije zadovoljio mojih elja, nije mi donio mira ... Kao to je
Magdalena, naginjui se neprestano nad prazan grob, napokon nala to je traila, tako sam se
i ja, ponizujui se sve do dubine svoga nitavila, napokon digla tako visoko da sam mogla
dosei svoj cilj... (Sv. Ivan od Kria, Pjesme) Ne gubei sranosti nastavih itanje, i ova me
reenica utjei: "Brinite se za savrenije darove, a ja u vam pokazati jo izvrsniji put." (1 Kor
12, 31) I Apostol tumai kako svi najsavreniji darovi nisu nita bez ljubavi... i da je ljubav
izvrstan put koji sigurno vodi k Bogu.
Napokon sam nala odmor. Promatrajui mistino tijelo Crkve nisam prepoznala sebe ni u
jednom od udova koje opisuje sv. Pavao, ili bolje, htjela sam prepoznati sebe u svima...
Ljubav mi je dala klju moga zvanja. Shvatila sam, ako Crkva ima tijelo sastavljeno od
razliitih udova, da joj onda ne nedostaje najpotrebniji i najplemenitiji od svih udova: shvatila
sam da Crkva ima Srce i da to Srce gori od ljubavi. Shvatila sam da jedino ljubav oivljuje
udove Crkve, te kad bi se ljubav ugasila, ne bi vie apostoli navjeivali Evanelja, muenici
ne bi vie htjeli prolijevati svoju krv... Shvatila sam da ljubav obuhvaa sva zvanja, da je
ljubav sve, da ona obuhvaa sva vremena i sva mjesta... jednom rijeju, da je ona vjena!...
Tada sam u zanosu svoje mahnite radosti uzviknula: O Isuse, Ljubavi moja... napokon sam
nala svoje zvanje moje zvanje je ljubav!

Da, nala sam svoje mjesto u Crkvi, i to si mi mjesto dao ti, o moj Boe!... U srcu Crkve,
svoje majke, bit u ljubav... Tako u ja biti sve... Tako e se ostvariti moj san!
Zato da govorim o mahnitoj radosti? Ne, taj izraz nije ispravan. To je vie tihi i vedri mir
mornara koji je ugledao svjetionik koji treba da ga dovede u luku... O sjajni svjetionie
ljubavi, ja znam kako u doi k tebi, nala sam tajnu kako u se razgorjeti tvojim plamenom.
Ja sam samo djevojica, nemona i slaba, ali upravo moja slabost daje mi smionosti da se
prikaem kao rtva tvojoj ljubavi, Isuse! Nekada su samo iste i neporone rtve bile drage
jakom i monom Bogu. Da se zadovoLji Bojoj pravdi, trebalo je savrenih rtava. Ali poslije
zakona straha doao je zakon ljubavi, i Ljubav me je izabrala za rtvu paljenicu, mene, slabo i
nesavreno stvorenje... Nije li taj izbor vrijedan ljubavi?... Jest, da bi ljubav bila potpuno
zadovoljena, treba da se ponizi, da se snizi do nitice i da tu niticu pretvori u oganj...
O Isuse, znam da se ljubav plaa samo ljubavlju (Sv. Ivan od Kria, Duhovna pjesma). Zato
sam traila i nala sredstvo da olakam svoje srce vraajui ti ljubav ljubavlju.
"Nainite sebi prijatelje nepravednim bogatstvom da vas prime u vjene stanove." (Lk 16, 9).
To je, Gospodine, savjet to ga daje svojim uenicima poto si im rekao da su "sinovi tame
spretniji u svojim poslovima nego sinovi svjetlosti." (Lk 16, 8) Kao dijete svjetlosti shvatila
sam da su moje elje da budem sve, da obuhvatim sva zvanja, bogatstvo koje bi me lako
moglo uiniti nepravednom; zato sam se posluila njima da sebi pribavim prijatelje... Sjetivi
se Elizejeve molitve ocu Iliji, kad se usudio moliti od njega njegov dvostruki duh (usp. 2 Kr 2,
9), pomolila sam se pred anelima i svecima i rekla im: "Ja sam najmanje stvorenje, poznajem
svoju bijedu i slabost, ali znam i to koliko plemenita i velikoduna srca rado ine dobro;
zaklinjem vas dakle, blaeni stanovnici nebeski, zaklinjem vas, da me uzmete kao svoje
dijete; jedino e vama pripasti slava koju steknem s vaom pomoi; ali udostojte se usliiti
moju molitvu; znam da je presmiona, ali usuujem se moliti vas da dobijem vau dvostruku
ljubav!"
Isuse, ja ne mogu produbiti svoju molbu, bojala bih se da e me satrti teina mojih smionih
elja... Moja je isprika to da sam dijete; a djeca ne misle na zamaaj svojih rijei. Ali njihovi
roditelji, ako dou na prijestolje, ako dou u posjed silnih bogatstava, bez oklijevanja
ispunjuju elje malih bia koja ljube kao same sebe; da ih razvesele, ine ludosti i pokazuju
svoju slabost... A eto, ja sam dijete Crkve, a Crkva je kraljica, jer je tvoja zarunica, o
boanski Kralju nad kraljevima!... Srce malog djeteta ne trai bogatstva ni slave - pa ni slavu
nebesku... Ono shvaa da slava s pravom pripada njegovoj brai, anelima i svecima...
Njegova e slava biti odsjev slave koja e izbijati iz ela njegove Majke. Ono trai samo
ljubav... Ono zna jo samo jedno: ljubiti tebe, Isuse... Sjajna djela njemu su uskraena, ono ne
moe propovijedati evanelje, prolijevati svoju krv... Ali to nije vano... njegova braa rade
mjesto njega... a ono, malo dijete, stoji uz prijestolje Kralja i Kraljice, ono ljubi za svoju brau
koja se bore...

Sipati cvijee
Ali kako e ono zasvjedoiti svoju ljubav, kad se ljubav dokazuje djelima? Eto, malo e dijete
bacati cvijee, napunit e njegovim mirisima kraljevsko prijestolje, pjevat e svojim
srebrnastim glasom pjesmu ljubavi...
Da, Ljubime moj, evo, tako e se istroiti moj ivot... Ja nemam drugoga sredstva da ti
dokaem svoju ljubav, nego da bacam cvijee, to jest, da ne propustim nijednu malu rtvu,
nijedan pogled, nijednu rije, da iskoristim sva najmanja djela i da ih inim iz ljubavi... Hou
da trpim iz ljubavi i dapae da se radujem u ljubavi; zato u bacati cvijee pred tvojim
prijestoljem, neu proi ni kraj jednoga cvijeta a da mu ne skinem latice za tebe... Zatim u,
bacajui cvijee, pjevati (a moe li se plakati vrei tako radosno djelo?), pjevat u, pa i onda
kad budem morala brati cvijee usred trnja, i moja e pjesma biti toliko skladnija koliko trnje
bude vee i otrije.
Isuse, to e ti moje cvijee i moje pjesme?... Ah, znam to dobro: ta mirisava kia, te krhke i
bezvrijedne latice, te pjesme ljubavi najmanjega od svih srdaca veselit e te, da, te sitnice
pruat e ti veselje, izmamit e smijeak slavnoj Crkvi; ona e pokupiti moje latice to sam ih
iz ljubavi pootkidala, stavit e ih na tvoje boanske ruke, o Isuse, i tako e ta Crkva nebeska,
hotei se igrati sa svojim malim djetetom, takoer bacati to cvijee poto ono od tvoga
boanskoga dodira primi neizmjernu vrijednost, bacat e ga na trpeu Crkvu da u njoj ugasi
plamen, bacat e ih na vojujuu Crkvu da joj donese pobjedu!. .
O moj Isuse! Ja te ljubim, ljubim svoju majku Crkvu, sjeam se da "njoj najmanji pokret iste
ljubavi vie koristi nego sva druga djela zajedno" (Sv. Ivan od Kria, Duhovna pjesma). Ali je
li zaista u mom srcu ista ljubav?... Nisu li moje neizmjerne elje samo san i ludost?... Ah,
ako je tako, Isuse, rasvijetli me: ti zna da ja traim istinu... Ako su moje elje nepromiljene,
raspri ih, jer su te elje za mene najvee muenitvo... Meutim, ja osjeam, Isuse, poto sam
teila prema najuzvienijim predjelima ljubavi, ako bude trebalo da ih jednoga dana ne
postignem, ja sam onda ipak osjetila vie slatkoe u svom muenitvu, u svojoj ludosti, nego
to u ih kuati usred radosti u vjenoj domovini, osim ako mi kojim udom ti oduzme
sjeanje na moje zemaljske nade. Dopusti mi zato da srem slatke gorine svoga muenitva...
Isuse, Isuse! Ako je elja da te ljubim tako slatka, kakva je tek slatkoa posjedovati, uivati
ljubav?...

Slaba ptiica
Kako moe dua, tako nesavrena kao moja, teiti za posjedovanjem punine ljubavi?... O
Isuse, moj prvi, moj jedini Prijatelju, ti kojega jedino ljubim, kai mi kakva je to tajna?...
Zato ne zadrava te beskrajne tenje za velike due, za orlove koji lebde u visinama?. . Ja
pak sebe smatram slabom ptiicom koja je pokrivena samo lakim pahuljicama; ja nisam orao,
ja imam samo njegove oi i srce, jer se usprkos svojoj skrajnjoj siunosti usuujem gledati u
boansko Sunce, sunce ljubavi, i moje srce osjea u sebi sve tenje orla... Ptiica bi htjela
letjeti prema tome sjajnom Suncu koje joj oarava oi, htjela bi oponaati svoju brau orlove
koji se uzdiu do boanskoga ognjita Presvetoga Trojstva... Jao! Sve to moe uiniti, to je
da zamahne svojim malim krilima, ali poletjeti - to nije u njezinoj ogranienoj moi!
to e biti od nje! Zar e umrijeti od alosti videi da je tako nemona?... O ne, mala ptiica
nee se ni rastuiti. Sa smionom predanou ona hoe da ostane i da gleda u svoje boansko

Sunce. Nita je ne moe preplaiti, ni vjetar ni kia. Pa ako tamni oblaci sakriju Zvijezdu
ljubavi, mala ptiica ne naputa svoga mjesta; ona zna da s onu stranu oblaka njezino Sunce
sja uvijek, da njegov sjaj ne moe potamnjeti ni jedan jedini as. Katkada, istina, srce male
ptiice napada oluja, ini joj se da ne postoji nita drugo osim oblaka koji je okruuju; to je
as savrene radosti za siroto slabo malo bie. Koje li sree za njega - ostati ipak ondje,
gledati nevidljivu svjetlost koja se izmie njegovoj vjeri!
Isuse, dovde shvaam tvoju ljubav prema maloj ptiici, jer se ona ne udaljuje od tebe... Ali, ja
to znam, a i ti to zna, esto se nesavreno malo stvorenje, iako ostaje na svom mjestu (to jest
pod zrakama Sunca), daje malo odvui od svoga jedinog zanimanja, uzima zrnce zdesna i
slijeva, tri za crviem... nailazei na lokvicu vode okvasi jedva razvita krila, ugleda cvijet
koji joj se svia, i tada se njezin mali duh bavi tim cvijetom... Napokon, ne mogui letjeti
poput orlova, siromana se ptiica bavi jo zemaljskim tricama. Meutim, poslije svih svojih
nedjela, mjesto da se sakrije u kakav kut i da oplakuje svoju bijedu i da umire od kajanja,
ptiica se okree prema svome ljubljenome Suncu, izlae njegovim blagotvornim zrakama
svoja okvaena krilca, cvili kao lastavica i u svojoj mu slatkoj pjesmi povjerava, pripovijeda u
tanine svoje nevjernosti, mislei da e u svojoj smionoj predanosti na taj nain stei vie
vlasti, potpunije privui ljubav Onoga koji nije doao da zove pravedne, nego grenike... (Mt
9, 13) Ako boanska Zvijezda ostaje gluha na tune cvrkute svoga malog stvorenja, ako ostaje
zastrta... eto, malo stvorenje ostaje mokro, pristaje da se smrzava od studeni i jo se raduje toj
patnji koju je, meutim, zasluilo...
O Isuse, kako je tvoja ptiica sretna to je slaba i malena: a to bi bilo od nje da je velika?...
Nikada ne bi imala smionosti da se pojavi u tvojoj nazonosti, da drijema pred tobom... Da, to
je jo jedna slabost male ptiice kad hoe da gleda u boansko Sunce i kad joj oblaci smetaju
da vidi jednu jedinu zraku; protiv volje joj se njezine oice zatvaraju, njezina se glavica skriva
pod krilce, a siromano malo bie zapada u san, mislei da uvijek gleda u svoju ljubljenu
Zvijezdu. Kad se probudi, ona ne tuguje, njezino srdace ostaje u miru, ona ponovno
zapoinje svoju slubu ljubavi, zaziva anele i svece, koji se uzdiu kao orlovi prema
Ognjitu koje unitava, prema predmetu njezine elje, i orlovi saaljuju svoju sestricu, tite je,
brane je i odgone jastrebove koji bi je htjeli prodrijeti. Jastrebovi, to su slike zlih duhova,
njih se ptiica ne boji, njoj nije sueno da postane njihovim plijenom, nego plijenom Orla
kojega gleda u Sreditu Sunca ljubavi.

Boanski Orao
O Rijei boanska! Ti si onaj boanski Orao kojega ljubim i koji si se zaletio k zemlji
progonstva i htio trpjeti i umrijeti da privue due u krilo vjenog ognjita Blaenoga
Trojstva! Ti si onaj koji se vraa k nedostupnoj svjetlosti koja e odsada biti tvoje boravite!
Ti si onaj koji jo ostaje u dolini suza pod prilikom bijele hostije... Vjeni Orle, ti hoe da
me nahrani svojim boanskim biem, mene, siromano malo stvorenje, koja bih se vratila u
nitavilo kad mi ne bi tvoj boanski pogled davao ivot u svaki as... O Isuse, dopusti mi da ti
u pretjeranoj svojoj zahvalnosti kaem da tvoja ljubav ide do ludila... Kako ti kraj toga ludila
moe htjeti da se moje srce ne vine k tebi? Kako moje pouzdanje moe imati granica?... Ah,
za tebe su sveci, ja to znam, poinili toliko ludosti, uinili su velikih stvari jer su bili orlovi...
Isuse, ja sam premalena da inim velike stvari... a moja je ludost da se nadam da e me tvoja
Ljubav primiti kao rtvu... Moja se ludost sastoji u tome da zaklinjem svoju brau orlove da
mi pribave milost da poletim k Suncu ljubavi na vlastitim krilima boanskog Orla... (Usp. Pnz
32, 11)

Dokle god ti bude htio, o moj Ljubime, tvoja e ptiica ostati bez snage i bez krila, uvijek e
upirati oi u tebe; ona hoe da bude oarana tvojim boanskim pogledom, hoe da postane
plijenom tvoje Ljubavi... Jednoga dana, ja se vrsto nadam, boanski Orle, ti e doi po svoju
ptiicu i s njom e se vratiti na Ognjite Ljubavi, i tada e je za svu vjenost zaroniti u arki
bezdan one Ljubavi kojoj se ona prikazala kao rtva...

Poziv "malenim" duama

O Isuse, zato ne mogu rei svima malim duama kako je neizreciva tvoja susretljivost... Ja
osjeam, kad bi ti - to je nemogue - naao duu slabiju i manju od moje, ti bi se udostojao
da je obaspe jo veim milostima kad bi se ona predala s potpunim pouzdanjem u tvoje
beskrajno milosre. Ali emu da elim objavljivati tajne tvoje ljubavi, o Isuse? Nisi li me ti
sam pouio o njima i zar ih ne moe otkriti i drugima?... Da, ja to znam, i ja te arko molim
da to uini, ja te zaklinjem da baci svoj boanski pogled na velik broj malih dua...
Zaklinjem te da izabere itavu vojsku malih rtava vrijednih tvoje ljubavi!...
Sasvim mala sestra Terezija od Djeteta Isusu (i)
od Svetoga Lica
nedostojna karmelianka

Deseto poglavlje: KUNJA VJERE (1896-1897)

RUKOPIS UPRAVLJEN MAJCI MARIJI OD GONZAGE

RUKOPIS "C"
I.M.J.T.
Lipanj 1897.
Posveta . majci Mariji od Alojzija Gonzage
Predraga moja Majko, vi ste mi izrazili elju da s vama dovrim Pjesmu o milosru
Gospodnjem (usp. Ps 88, 1). Tu slatku pjesmu zapoela sam s vaom ljubljenom kerkom,
Agnezom od Isusa, koja mi je bila majka odreena od dragoga Boga da me vodi u dane moga
djetinjstva. S njom sam dakle imala pjevati pjesmu o milostima koje su bile udijeljene
malome cvijetku Blaene Djevice kad je bio u proljeu svoga ivota, ali s vama moram
pjevati sreu toga malog cvjetia sada kad su bojaljive jutarnje zrake ustupile mjesto
usijanom aru podneva. Da, s vama, predraga Majko, da vaoj elji odgovorim, pokuat u
izraziti osjeaje svoje due, svoju zahvalnost prema dragom Bogu, prema vama koji ste mi
njegov vidljivi zastupnik: zar se nisam preko vaih majinskih ruku potpuno predala Njemu?
O draga Majko, sjeate li se onoga dana? Da, ja osjeam da vae srce ne moe zaboraviti...
to se mene tie, ja moram ekati lijepo nebo, ne nalazei ovdje dolje rijei koje bi bile kadre
izrei ono to se dogodilo u mom srcu onoga blagoslovljenoga dana.

"Cvjeti" Isusov
Predraga Majko, ima jedan drugi dan kad se moja dua jo jae privezala uz vau, ako je to
uope mogue; to je bilo onda kad vam je Isus iznova nametnuo teret poglavarstva. Toga ste
dana, ljubljena moja Majko, sijali u suzama, ali u nebu ete biti ispunjeni radou kad budete
vidjeli da ste natovareni dragocjenim snopljem. (Usp. Ps 125, 5-6) O draga Majko, oprostite
mojoj djetinjoj prostodunosti! Osjeam da mi doputate da vam govorim ne traei ono to je
doputeno mladoj redovnici da govori svojoj priorici. Moda se neu uvijek drati granica
koje su propisane podreenima, ali, draga Majko, usuujem se to rei, to je vaa krivnja: ja se
ponaam prema vama kao dijete jer se vi ne ponaate prema meni kao priorica, nego kao
majka...
Ah, osjeam to dobro, ljubljena Majko, da mi upravo dragi Bog govori uvijek preko vas.
Mnoge sestre misle da ste me vi razmazili, da sam od svoga ulaska u svetu arku primila od
vas samo milovanja i pohvale; ali nije tako: vidjet ete, draga Majko, u biljenici koja sadri
moje uspomene iz djetinjstva, to ja mislim o strogom i materinskom odgoju koji sam primila
od vas. Iz najdublje dubine svoga srca ja vam zahvaljujem to me niste tedjeli. Isus je dobro
znao da njegovu cvjetiu treba ivotvorne vode ponienja, jer je bio preslab da uhvati korijena
bez te pomoi, i preko vas mu je, draga Majko, bila podijeljena ta blagodat.
Ve je prola godina i po otkako je Isus promijenio nain kojim je uzgajao svoj mali cvijetak;
vidio je, bez sumnje, da je dosta zaliven, jer sada ga uzdie sunce; Isus eli za njega jo samo
svoj smijeak, koji mu takoer daje preko vas, predraga moja Majko. To blago sunce nipoto
ne pali maloga cvijetka, nego ga divno pospjeuje u rastu. U dnu svoje ake uva on
dragocjene rosne kapljice to ih je primio, i te ga kapljice uvijek podsjeaju da je malen i
slab... Sva se stvorenja mogu naginjati k njemu, diviti mu se, obasipati ga svojim hvalama, ne
znam zato, ali to sve ne moe dodati ni jedne jedine kapljice lane radosti istinitoj radosti
koju uiva u svom srcu kad vidi da je on samo ono to je u oima dragoga Boga: siromana
mala nitica, i nita vie... Kaem da ne shvaam zato, no nije li to zato to je bio ouvan od
vode pohvala u sve vrijeme dok njegova aka nije bila dosta puna rose ponienja? Sada vie
nema opasnosti, naprotiv, mali cvijetak vidi da je rosa kojom je natopljen tako divna da bi se
dobro uvao da je zamijeni za bljutavu vodu pohvala.
Ne elim govoriti, ljubljena moja Majko, o ljubavi i povjerenju koje mi vi iskazujete; nemojte
misliti da je srce vaega djeteta u tome neosjetljivo, ali ja dobro osjeam da se sada nemam
ega bojati, naprotiv, ja mogu u tome uivati, pripisujui dragom Bogu sve dobro koje se
udostojao usaditi u mene. Ako mu se mili da se ja drugima inim boljom nego jesam, to se
mene ne tie: on je slobodan da radi kako hoe...
O draga Majko, kako su razliiti putovi kojima Gospodin vodi due! U ivotu svetaca vidimo
da ih ima mnogo koji nisu htjeli ostaviti nita od sebe poslije svoje smrti, ni najmanju
uspomenu, ni najmanji spis. Drugi naprotiv, kao naa majka sv. Terezija, obogatili su Crkvu
svojim uzvienim objavama ne bojei se objaviti tajne Kraljeve (usp. Tobija 12,7), kako bi ga
due vie upoznale, vie ljubile. Koja se od tih dviju vrsta svetaca vie svia dragom Bogu?
ini mi se, draga Majko, da su mu obje jednako mile, jer su svi oni slijedili poticaj Duha
Svetoga i jer je Gospodin rekao: "Reci pravedniku da je sve dobro." (Izaija 3,10) Da, sve je
dobro kad se trai samo volja Isusova; zato ja, siromani mali cvijetak, sluam Isusa nastojei
razveseliti svoju predragu Majku.

"Mali put"

Vi znate, draga Majko, da sam uvijek eljela biti svetica; ali jao! uvijek sam zakljuila, kad
sam se usporedila sa svecima, da je izmeu njih i mene ista razlika kao izmeu brda kojega se
vrh gubi u nebeskim visinama i zrna neuglednog pijeska to ga prolaznici gaze nogama.
Umjesto da klonem, rekoh sama sebi: Dragi Bog ne moe ulijevati neispunjivih elja; ja dakle
mogu, uza svu svoju siunost, teiti za svetou; poveati se ne mogu, moram podnositi sebe
takvu kakva jesam sa svim svojim nesavrenostima; ali ja hou da potraim nain kako u
poi u nebo malim, vrlo ravnim i vrlo kratkim putem: malim, sasvim novim putem.

Boansko dizalo
ivimo u vijeku izuma; danas se vie ne moramo muiti uspinjui se stepenicama, u bogatim
ih kuama vrlo zgodno nadomjeuje dizalo. Ja bih takoer htjela nai dizalo da se dignem do
Isusa, jer sam premalena da se popnem tvrdim stepenicama savrenstva. Tada sam potraila u
svetim knjigama putokaz za dizalo za kojim sam eznula, i proitah ove rijei, koje su izale
iz usta Vjene Mudrosti: "Ako je tko sasvim malen, neka doe k meni." (Izr 9, 4) I ja sam
dola, pogaajui da sam nala to sam traila, a hotei znati, o moj Boe, to bi ti uinio
sasvim malenome koji bi odgovorio na tvoj poziv, nastavila sam svoja istraivanja, i evo to
sam nala: "Kao to majka miluje svoje dijete, tako u ja tjeiti vas, nosit u vas na grudima
svojim i njihati vas na koljenima svojim." (Izaija 66, 13 i 12)
Ah, nikada nisu njenije, nikada milozvunije rijei razveselile moju duu: dizalo koje me ima
dii do neba, to sa tvoje ruke, o Isuse! Zato mi nije potrebno da rastem, naprotiv, treba da
ostanem malena, i da to postajem sve vie i vie. O moj Boe, ti si nadmaio moje oekivanje,
a ja hou da pjevam tvoje milosre. "Ti si me uio od mladosti moje i ja najvjeivah udesa
tvoja, i dalje u ih objavljivati sve do duboke starosti." (Ps 70, 17-18) A koja e to biti za
mene duboka starost? Meni se ini da bi to moglo biti sada, jer dvije tisue godina nisu u
oima Gospodinovim vie od dvadeset godina... nisu vie od jednoga jedinog dana... (Usp. Ps
89, 4)

Ah, nemojte misliti, predraga Majko, da vas vae dijete eli ostaviti... Nemojte misliti da ono
smatra veom milou umrijeti u zoru nego o smiraju dana. to ono cijeni, to eli, to je da
razveseli Isusa... Sada kad se ini da mu se on pribliuje da ga privue u boravite svoje slave,
vae se dijete raduje. Ve je odavna shvatilo da dragi Bog ne treba nikoga (a njega jo manje
nego druge) da ini dobro na zemlji.
Draga Majko, oprostite mi ako vas alostim... Ah, ja bih vas toliko htjela veseliti... A mislite li
vi, ako vae molitve ne budu usliane na zemlji, ako Isus na nekoliko dana odvoji dijete od
njegove majke, da te molitve nee biti usliane u nebu?...

Terezijin rad s novakinjama

Vaa je elja, ja to znam, da uz vas ispunjavam vrlo ugodnu, vrlo laku misiju; a zar ja tu
misiju neu moi dovriti iz nebeskih visina?... Kao to je Isus jednoga dana rekao svetom
Petru, tako ste vi rekli svome djetetu: "Pasi jaganjce moje!" (Iv 21, 15) I ja sam se zaudila, i
rekla sam vam da sam previe malena... zaklinjala sam vas da sami vodite na pau svoje male
jaganjce, i da uvate mene, da i mene po milosti vodite na pau s njima. I vi ste, predraga
moja Majko, ispunjujui malo moju opravdanu elju, uvali male jaganjce s ovcama, ali ste
mi zapovijedali da ih ee vodim na pau u sjenu, da im pokazujem najizvrsnije i
najivotvornije trave, da im jasno oznaujem sjajno cvijee kojega se nikada ne smiju
dotaknuti osim da ga zgaze nogama... Vi se niste bojali, ljubljena moja Majko, da u zavesti
na krivi put vae male jaganjce; moje neiskustvo, moja mladost nisu vas nita prestraili;
moda ste se sjetili da se Gospodinu esto svia da udijeli mudrost malenima, i kako je
jednoga dana sav radostan blagoslivljao svoga Oca to je sakrio svoje tajne mudrima a otkrio
ih najmanjima. (Usp. Mt 11, 25)
Draga Majko, vi to znate, vrlo su rijetke due koje ne mjere boansku mo po svojim kratkim
mislima: svijet hoe da svuda na zemlji ima izuzetaka, samo dragi Bog nema prava da ih ini!
Ve je vrlo dugo otkako se, ja to znam, uvrijeio obiaj meu ljudima da se iskustvo mjeri
godinama, jer je ve sveti kralj David u svojoj mladosti pjevao Gospodinu: "Mlad sam i
prezren." (Ps 118, 141) Ali u istom psalmu 118. ne ustruava se rei: "Mudriji sam od staraca,
jer sam traio tvoju volju... Tvoja je rije svjetiljka koja osvjetljuje moje korake... Spreman
sam ispunjavati zapovijedi tvoje i nita me ne smuuje..." (Ps 118, 100. 105. 60)
Predraga Majko, vi se niste bojali da mi jednoga dana reknete da dragi Bog rasvjetljuje moju
duu i da mi daje iskustvo mnogih godina... O draga Majko, ja sam previe malena da budem
tata sada, jo sam premalena da se sluim lijepim frazama kako bih vas uvjerila da sam vrlo
ponizna; radije priznajem sasvim jednostavno da je Svemogui uinio velikih stvari u dui
djeteta svoje Boanske Majke, a najvea je stvar to mu je pokazao njegovu siunost,
njegovu nemo.

Velika unutarnja kunja

Ljubljena Majko, vi to znate vrlo dobro, dragi se Bog udostojao da provede moju duu kroz
svakojake kunje; mnogo sam pretrpjela otkad sam na zemlji, ali ako sam u djetinjstvu trpjela
u alosti, danas ne trpim vie tako, nego u radosti i miru: ja sam uistinu sretna to trpim. O
draga Majko, trebalo bi da znate sve tajne moje due da se ne nasmijete itajui ove retke, jer
ima li koja dua koja bi bila manje kuana od moje, ako se sudi po vanjskom izgledu? Ah, kad
bi kunja koju trpim ve godinu dana izala na vidjelo, kakvog bi bilo uenja!...

Predraga Majko, vi poznate tu kunju. Ali ja u vam jo o njoj govoriti, jer je smatram kao
veliku milost koju sam primila pod vaim blagoslovljenim prioratom.
Prole godine udijelio mi je dragi Bog utjehu da obdravam korizmeni post u svoj njegovoj
strogosti; nikada se nisam osjeala tako jaka, a ta se jakost odrala do Uskrsa. Meutim, na
Veliki petak htio mi je Isus dati nadu da u naskoro vidjeti na nebu... Oh, kako mi je slatka ta
uspomena!...

"Srea" Velikog petka 1896.

Poto sam ostala kod Bojega groba do ponoi, vratila sam se u nau eliju. Ali jedva to sam
imala vremena poloim glavu na jastuk kad osjetih val koji se penjao, kipei penjao do mojih
usana. Nisam znala to je to, ali sam mislila da u moda umrijeti, i moja je dua bila
preplavljena radou... Ali kako je naa svjetiljka bila ugaena, rekoh sebi da treba ekati do
jutra da se uvjerim u svoju sreu, jer mi se inilo da sam ispljuvala krv. I jutro je brzo
svanulo. im sam se probudila, odmah sam pomislila da smijem oekivati neto radosno, i
kad sam se pribliila prozoru, mogla sam ustanoviti da se nisam prevarila... Ah! dua mi se
ispunila velikom utjehom, bila sam duboko uvjerena da Isus na godinjicu svoje smrti eli da
ujem prvi poziv. Bijae to kao sladak i dalek ubor koji mi je navjeivao dolazak
Zarunika... (Usp. Mt 25, 6)
S velikim sam arom prisustvovala moljenju Prvoga asa i Kapitulu opratanja. urilo mi se
da doe moj red, da vam mogu, molei vas za oprotenje, predraga moja Majko, povjeriti
svoju nadu i svoju sreu. Ali ja sam dodala da uope ne trpim (to je bilo sasvim istinito), i
zamolila sam vas, draga Majko, da ne odredite nita posebno za mene. I doista, dobila sam
utjehu da mogu provesti Veliki petak kako sam eljela. Nikada mi se pokore u Karmelu nisu
inile tako slatke, nada da u poi u nebo prenosila me u izvanrednu radost.
Kad je dola veer toga sretnoga dana, trebalo se odmoriti, ali dobri mi je Isus kao i prethodne
noi dao isti znak da moj ulazak u vjeni ivot nije daleko... Imala sam tada tako ivu vjeru,
tako jasnu, da je misao na nebo sainjavala svu moju sreu; nisam mogla vjerovati da ima
bezbonika koji ne vjeruju. Bila sam uvjerena da govore protiv svoga uvjerenja kad poriu
postojanje neba, lijepoga neba gdje sam Bog eli biti njihova vjena nagrada.
U tako radosne dane uskrsnoga vremena dao mi je Isus da osjetim da uistinu ima dua koje
nemaju vjere, koje zlorabei milost gube to dragocjeno blago, izvor jedinih istih i pravih
radosti. On dopusti da mi duu obuzmu najmranije tmine i da mi misao na nebo, tako slatka
za mene, bude odsada samo predmet borbe i muke... Ta kunja nije imala trajati samo
nekoliko dana, nekoliko tjedana: imala se ugasiti onoga asa kad je odredio dragi Bog, i - taj
as jo nije doao... Voljela bih da mogu izrei to osjeam, ali jao! mislim da je to nemogue.
Samo onaj tko je proao tim mranim tunelom moe shvatiti njegovu tamu. Ipak u pokuati
da to objasnim jednom usporedbom.

Stol grenika
Pretpostavljam da sam se rodila u zemlji obavitoj gustom maglom; nikada nisam vidjela
nasmijani izgled prirode, preplavljen i preobraen sjajnim suncem. Od svoga djetinjstva
ujem, dodue, govoriti o tim divotama, znam da zemlja u kojoj ivim nije moja domovina, da
ima druga zemlja kojom moram teiti bez prestanka.

To nije pripovijest koju je izmislio nekih stanovnik tune zemlje u kojoj ivim: to je sigurna
stvarnost, jer je Kralj domovine gdje sjajno sunce sja doao da ivi trideset i tri godine u
zemlji tmina. Ali jao! tmine nisu shvatile da je taj boanski Kralj svjetlo svijeta... (Usp. Iv 1, 5
i 9).
Ali, Gospodine, tvoje je dijete shvatilo tvoju boansku svjetlost, ono te moli da oprosti
njegovoj brai, spremno je da jede kruh muke dokle god ti hoe, i ne eli se od toga stola
puna gorine, za kojim se hrane siromani grenici, dii prije dana koji si ti oznaio... Ali zar
ne moe tvoje dijete rei u svoje ime i u ime svoje brae: "Smiluj nam se, Gospodine, jer smo
siromani grenici!"... (Lk 18, 13) O, Gospode, otpusti nas opravdane... Neka svi oni koje jo
nije obasjala svijetla lu vjere ugledaju napokon njezino svjetlo... O Isuse, ako treba da stol
to su ga oni oskvrnuli oisti dua koja ljubi, spremna sam da sama s njega jedem kruh kunje
dok ti se ne svidi da me uvede u svoje svijetlo kraljevstvo. Jedina je milost koju te molim, da
te nikada ne uvrijedim!...
Predraga moja Majko, ovo to vam piem nije suvislo. Moja mala povijest, koja je bila nalik
na bajku, prometnula se najednom u molitvu. Ne znam kakvo ete zanimanje moi nai da
itate sve te misli, zbrkane i loe izraene. Napokon draga Majko, ja ne piem zato da stvorim
knjievno djelo nego iz poslunosti; ako vam bude dosadno, bar ete vidjeti da je vae dijete
dokazalo dobru volju. Ja u dakle hrabro nastaviti svoju malu usporedbu ondje gdje sam je
prekinula. Rekla sam da sam ve od svoga djetinjstva dobila sigurnost da u jednoga dana
otii daleko iz ove tune i mrane zemlje; to sam ne samo vjerovala po tome to sam ula od
ljudi mudrijih od mene, nego sam i u dubini svoga srca osjeala tenje za ljepim krajem. Isto
tako kao to je duh Kristofa Kolumba naslutio da postoji nov svijet, tada kad nitko nije o tom
sanjao, tako sam i ja osjeala da e mi jednoga dana druga zemlja biti stalnim boravitem. Ali
najednom magle koje me okruuju postaju gue, prodiru u moju duu i tako je obavijaju da
mi vie nije mogue da u njoj naem tako slatku sliku svoje Domovine. Sve je ieznulo!
Kad hou da svoje srce, izmoreno tminama koje ga okruuju, odmorim uspomenama na
svijetlu zemlju prema kojoj teim, moja se muka podvostruuje: ini mi se da mi tmine,
uzimajui glas grenika, govore rugajui mi se: "Ti sanja o svjetlu, o domovini punoj
najslaih mirisa, ti sanja o vjenom posjedovanju Stvoritelja svih tih divota, ti vjeruje da e
jednog dana izii iz ovih magla koje te okruuju! Samo naprijed! Veseli se smrti koja e ti
dati ne ono emu se nada, nego jo dublju no, no nitavila."
Predraga Majko, slika koju sam vam htjela dati o tminama koje zamrauju moju duu tako je
nesavrena kao skica u usporedbi s modelom. Ali neu dulje o tom pripovijedati, bojala bih se
da hulim... bojim se, pae, da sam previe o tom rekla...

Terezija pjeva ono to "hoe" da vjeruje

Ah, neka mi Isus oprosti ako sam ga raalostila. On zna dobro da, uza sve to to ne nalazim
uitka u vjeri, bar pokuavam vriti djela vjere. Mislim da sam u posljednjoj godini izrekla in
vjere vie puta nego za cijeloga svog ivota. U svakoj novoj prilici za borbu, kad moj
neprijatelj dolazi da me izazove, vladam se junaki: znajui da je kukaviluk boriti se u
dvoboju, okreem lea svome protivniku tako prezirno da ga ne gledam u lice; tada trim k
svome Isusu, govorim mu da sam spremna proliti i zadnju kap svoje krvi da posvjedoim
svoju vjeru u nebo. Govorim mu da sam sretna to ne uivam to lijepo nebo na zemlji, da bi
ga otvorio za vjenost siromanim nevjernicima.

Tako, unato ovoj kunji, koja mi oduzima svaki osjeaj radosti, mogu ipak klicati:
"Gospodine, ti me razveseljuje svim djelima svojim." (Ps 91, 4) Jer, ima li vee radosti nego
trpjeti za tvoju ljubav?... to je patnja dublja, to se manje pokazuje oima stvorova, to vie
razveseljuje tebe, o Boe! Ali kad bi se - to je nemogue - dogodilo da ti ne zna za moju
patnju, ja bih opet bila sretna to je posjedujem, kad bih po njoj mogla sprijeiti ili popraviti
jedan jedini grijeh poinjen protiv vjere.
Predraga moja Majko, moda vam se ini da preuveliavam svoju kunju; zaista, ako sudite
po osjeajima to ih izraavam u pjesmicama koje sam sastavila ove godine, mora vam se
uiniti da sam dua puna utjehe, dua za koju je veo vjere gotovo razgrnut. A ipak... to za
mene nije vie veo, nego zid koji se die do neba i sakriva zvjezdani svod nebeski...
Kad pjevam o nebeskoj srei, o vjenom posjedovanju Boga, ne osjeam nikakve radosti, jer
pjevam jednostavno ono to hou da vjerujem. Katkada, dodue, sasvim slaba zraka sunca
obasja moju tamu, tada kunja na as prestane, ali iza toga uspomena na zraku, mjesto da me
razveseljuje, ini moju tamu jo guom.
O draga Majko! Nikada nisam tako dobro osjetila koliko je Gospodin blag i milosrdan. On mi
je tu kunju poslao; tek onda kad sam imala snagu da je podnesem; prije bi me ona, vrsto
vjerujem, bacila u malodunost... Sad mi ona oduzima sve naravno zadovoljstvo to bi se
moglo nai u mojoj elji za posjedovanjem neba... Predraga Majko, sad mi se ini da me nita
ne prijei da odletim, jer nemam vie velikih elja, osim elje da ljubim dok ne umrem od
ljubavi... (9. lipnja)
Ljubljena moja Majko, sva sam u udu kad vidim to sam pisala juer. Kakve li rkarije!...
Ruka mi je tako drhtala da nisam mogla nastaviti, i sada se kajem to sam uope pokuala
pisati. Nadam se da u to danas uiniti mnogo itljivije, jer nisam vie u lealjci, nego u
lijepom malom, sasvim bijelom naslonjau.

Sveta ravnodunost
O draga Majko, dobro osjeam da sve to vam pripovijedam nije povezano, ali takoer
osjeam potrebu da vam, prije nego vam govorim o prolosti, iskaem svoje sadanje
osjeaje, jer u ih kasnije moda zaboraviti. Hou najprije da vam kaem koliko sam dirnuta
svim vaim majinskim njenostima. Ah! vjerujte, predraga moja Majko, srce vaega djeteta
ispunjeno je zahvalnou i nikada nee zaboraviti sve ono to vam duguje...
Draga Majko, to me dira iznad svega, to je devetnica koju obavljate u ast Naoj Gospi od
Pobjede, to su mise koje dajete itati za moje ozdravljenje. Osjeam da sva ta duhovna blaga
ine veliko dobro mojoj dui. U poetku devetnice govorila sam vam, draga Majko, da treba
da me Blaena Djevica ozdravi ili da me odnese u nebo, jer sam smatrala da je velika alost
za vas i za zajednicu imati na brizi mladu bolesnu redovnicu; sada sam ipak spremna da
budem bolesna i cijeli svoj ivot ako je to milo dragom Bogu, tovie, pristajem da moj ivot
bude vrlo dug, jedina je milost koju elim, da mi ivot izgori od ljubavi.
O ne, ne bojim se duga ivota, ne odbijam borbu, jer "Gospodin je stijena na kojoj sam
uzrasla, on je spremio moje ruke za borbu i moje prste za rat; on je moj tit, u njega se uzdam.
(Ps 143, 1-2) Isto tako nikada nisam molila dragoga Boga da umrem mlada, ali sam se uvijek
nadala da je to njegova volja.

Progonstvo srca
Gospodin se esto zadovoljava eljom da radimo za njegovu slavu, i vi znate, draga Majko, da
su moje elje vrlo velike. Vi znate i to da mi je Isus dao vie nego jednu gorku au, ali ju je
odmakao od mojih usana prije nego sam je pila, no opet ne prije nego sam okusila njezinu
gorinu. Predraga Majko, sveti je kralj David imao pravo kad je pjevao: "Kako je dobro, kako
je ugodno kad braa ive zajedno u slozi." (Ps 132, 1) To je istina, to sam osjetila vrlo esto,
ali ta se sloga postizavala na zemlji samo rtvama. Ja nipoto nisam dola u Karmel da ivim
sa svojim sestrama, nego jedino zato da odgovorim na poziv Isusov. Ah, pravo sam slutila da
to mora biti predmet trajne patnje ako se ivi sa svojim sestrama, a ne eli se nita poputati
prirodi.
Kako se moe rei da je savrenije udaljiti se od svojih?... Je li se ikada prigovorilo brai to
se bore na istom bojitu, je li im se prigovorilo to zajedno jure da uberu palmu muenitva?...
Bez sumnje, s pravom se dralo da se oni uzajamno hrabre i potiu, ali i to da muenitvo
jednoga postaje muenitvo svih. Isto je tako i u redovnikom ivotu, koji teolozi zovu
muenitvom. Predajui se Bogu, srce ne gubi svoje priroene njenosti: ta njenost naprotiv
raste postajui istija i boanskija.
Predraga Majko, tom njenou ljubim ja vas, ljubim svoje sestre; sretna sam to se u
obiteljskoj zajednici borim za slavu nebeskoga Kralja, ali sam takoer spremna da poletim na
drugo bojite ako bi mi Boanski Vojskovoa izrazio tu elju. Ne bi bila potrebna zapovijed,
nego samo pogled, samo jednostavan znak.

elja za misijama
Otkako sam ula u blagoslovljenu arku, uvijek sam mislila, ako me Isus ne odnese vrlo brzo u
nebo, da e me zadesiti sudbina male golubice Noine: da e jednoga dana Gospodin otvoriti
prozor arke i rei mi neka letim vrlo daleko, vrlo daleko, prema obalama nevjernika, nosei sa
sobom maslinovu granicu. Draga Majko, ta je misao uzdizala moju duu, uinila je da letim
iznad svega stvorenoga. Shvatila sam da i u Karmelu jo moe biti rastanaka, da e jedino u
nebu sjedinjenje biti potpuno i vjeno; tada sam htjela da moja dua stanuje u nebu, da gleda
zemaljske stvari samo iz daljine. Pristala sam ne samo na to da budem prognana u nepoznat
narod, nego sam - to mi je jo mnogo gore - prihvatila i progonstvo svojih sestara.
Nikad neu zaboraviti 2. kolovoza 1896, dana koji je upravo bio dan odlaska misionara;
ozbiljno se postavilo pitanje odlaska majke Agneze od Isusa. Ah! ne bih bila htjela da ita
uinim da je sprijeim u odlasku. Ipak sam osjeala veliku alost u svom srcu, znala sam da
njezina dua, tako osjetljiva, tako njena, nije stvorena da ivi meu duama koje je ne bi
mogle razumjeti; tisuu drugih misli natiskivalo se u velikoj mnoini u moju pamet, a Isus je
utio, nije zapovijedao oluji... A ja sam mu govorila: "Boe moj, za tvoju ljubav primam sve:
ako ti to hoe, ja sam vrlo rado spremna trpjeti toliko da i umrem od tuge. Isus se zadovoljio
mojim pristankom, ali nekoliko mjeseci kasnije govorilo se o odlasku sestre Genoveve i sestre
Marije od Presv. Trojstva. Tada je to bila druga vrsta patnje, iskrena, dublja; zamiljala sam
sve kunje, sva razoaranja koja e one trpjeti, ukratko, moje je nebo bilo zastrto oblacima...
Samo u dnu moga srca bila je tiina i mir.
Ljubljena moja Majko, vaa je razboritost znala otkriti volju dragoga Boga i u njegovo ste ime
zabranili svojim novakinjama da ne smiju sada misliti na to da ostave kolijevku svoga
redovnikog djetinjstva; ali njihove ste tenje shvaali, jer ste i vi sami, draga Majko, u svojoj

mladosti molili da moete poi u Sajgon, a elje majki esto nalaze odjeka u duama njihove
djece. O ljubljena moja Majko, vaa elja za apostolatom nalazi u mojoj dui, vi to znate, vrlo
vjeran odjek; dopustite mi da vam priznam zato sam eljela i jo sada elim, ako me Blaena
Djevica ozdravi, da idem u stranu zemlju i ostavim divnu oazu u kojoj ivim tako sretna pod
vaim majinskim pogledom.
Za ivot u stranim karmelskim samostanima potreban je, draga Majko, (vi ste mi to rekli)
sasvim poseban poziv. Mnoge due misle da su za to pozvane, a uistinu nisu; rekli ste mi i to
da ja imam taj poziv i da je samo moje zdravlje zapreka. Ja dobro znam da e te zapreke
nestati ako bi me dragi Bog zvao u daljinu; tako ivim bez ikakva nemira. Kad bih jednoga
dana imala ostaviti svoj dragi Karmel, ah! to ne bi bilo bez bola; Isus mi nije dao neosjetljivo
srce, i upravo zato to je sposobno da trpi, ja elim da dade Isusu sve to moe dati. Ovdje,
predraga Majko, bez ikakve smetnje vidim brige bijedne zemlje, ja samo treba da ispunim
ugodnu i laku misiju koju ste mi povjerili. Ovdje sam okruena vaim majinskim
njenostima, ne osjeam siromatvo, jer mi nikada nita nije nedostajalo. Ali iznad svega,
ovdje imam ljubav vau i svih sestara, i ta mi je ljubav vrlo ugodna. Eto zato sanjam o
samostanu gdje bih bila nepoznata, gdje bih morala trpjeti siromatvo, pomanjkanje ljubavi i
napokon progonstvo srca.
Ah, ja ne bih s tom namjerom ostavila sve to mi je drago, da uinim uslugu Karmelu koji bi
me rado primio; bez sumnje, ja bih uinila sve to bi zavisilo od mene, ali poznam svoju
nesposobnost i znam da ne bih uspjela initi dobro ni onda kad bih inila sve to mogu, jer,
kako sam malo prije rekla, nemam nikakva iskustva u zemaljskim stvarima. Jedina bi moja
svrha bila, dakle, da ispunjavam volju dragoga Boga, da se rtvujem za njega onako kako bi
se njemu svialo.
Dobro osjeam da ne bih doivjela nikakva razoaranja, jer kad ovjek oekuje isto trpljenje
bez ikakve primjese, najmanja mu radost postaje neoekivano iznenaenje; i tada, vi to znate,
draga Majko, samo trpljenje postaje najveom radosti kad ga ovjek trai kao najdragocjenije
blago.
O ne! ja ne bih htjela otputovati s namjerom da uivam plod svojih djela; kad bi to bio moj
cilj, ne bih osjeala ovaj slatki mir koji me preplavljuje, te bih trpjela i zbog toga to ne mogu
ostvariti svoje zvanje za daleke misije. Ve dugo ne pripadam sebi, potpuno sam se predala
Isusu. On dakle moe slobodno initi sa mnom to mu se svidi. On mi je dao enju za
potpunim progonstvom, On mi je dao da shvatim sve patnje koje u tamo sresti, i pitao me
hou li piti tu au do dna; odmah sam htjela zgrabiti tu au koju mi je Isus pruao, ali On je
povukao svoju ruku i pokazao mi da je zadovoljan mojom dobrom voljom.

Nadnaravna poslunost
O draga Majko, kakvih li se nemira oslobaa ovjek kad ini zavjet poslunosti! Kako su
sretne jednostavne redovnice! Kako je njihov jedini kompas volja poglavara, uvijek su sigurne
da su na pravom putu, ne moraju se bojati da se varaju, pa ni onda kad im se ini sigurnim da
se poglavari varaju. Ali kad koja prestane gledati na neprevarljivi kompas, kad se udalji od
puta za koji kae da njime ide, pod izlikom da ini volju dragoga Boga, koji ne obasjava
uvijek ni one koji ipak njega zastupaju, dua odmah zaluta na suhe putove, gdje joj doskora
ponestane vode milosti.

Predraga Majko, vi ste kompas koji mi je dao Isus da me sigurno dovede na vjenu obalu.
Kako mi je ugodno upirati u vas svoj pogled i nakon toga ispunjavati volju Gospodnju! Otkad
je dopustio da trpim napasti protiv vjere, mnogo je uveao u mom srcu duh vjere, koji ini da
u vama vidim ne samo majku koja me ljubi i koju ja ljubim, nego iznad svega ini da vidim
Isusa kako ivi u vaoj dui i po vama mi oituje svoju volju. Znam dobro, draga Majko, da sa
mnom postupate kao sa slabom duom, kao s razmaenim djetetom; tako mi nije teko nositi
breme poslunosti, ali mi se ini, po onom to osjeam u dubini svoga srca, da ne bih
promijenila svoga vladanja i da se moja ljubav prema vama ne bi nimalo umanjila kad bi vam
se svidjelo da sa mnom postupate strogo, jer bih i tada vidjela da je to volja Isusova da tako
postupate za najvee dobro moje due.
Ove mi je godine, ljubljena moja Majko, dragi Bog udijelio milost te sam shvatila to je
ljubav; ja sam je dodue i prije shvaala, ali nesavreno: nisam shvatila svu dubinu ove
Isusove rijei: "Druga je zapovijed jednaka prvoj: ljubi blinjega svoga kao samoga sebe."
(Mt 22, 39) Ja sam se osobito trudila da ljubim Boga, i ljubei njega shvatila sam da se moja
ljubav ne smije oitovati samo rijeima, jer "nee oni koji govore: "Gospodine, Gospodine!
ui u kraljevstvo nebesko, nego oni koji vre volju Boju" (Mt 7, 21).

"Nova zapovijed"
Tu je volju Isus oitovao vie puta, morala bih rei, gotovo na svakoj stranici Evanelja; ali
na posljednjoj veeri, kad zna da srce njegovih uenika gori arom ljubavi prema njemu koji
im se upravo dao u neiskazanoj tajni svoje Euharistije, taj blagi Spasitelj hoe da im dade
novu zapovijed. On im s neizrecivom njenou govori: "Dajem vam novu zapovijed da se
ljubite meu sobom, i kao to sam ja vas ljubio, tako da vi ljubite jedni druge. Po tome e svi
poznati da ste moji uenici ako se ljubite meu sobom." (Iv 13, 34-35)
Kako je Isus ljubio svoje uenike i zato ih je ljubio? Ah! njihove naravne vrline nisu ga
mogle privlaiti, izmeu njih i njega bila je beskrajna udaljenost. On bijae znanje, vjena
mudrost, a oni bijahu siromani ribari, neznalice i puni zemaljskih misli. Pa ipak ih Isus zove
svojim prijateljima, svojom braom. (Usp. Iv 15, 15) On eli da oni kraljuju s njim u
kraljevstvu njegova Oca, i da im otvori to kraljevstvo, spreman je umrijeti na kriu, jer kae:
"Nema vee ljubavi nego dati ivot svoj za one koje ljubi." (Iv 15, 13)

Ljubav prema blinjemu

Predraga Majko! Razmiljajui o tim rijeima Isusovim, shvatila sam koliko je moja ljubav
prema mojim sestrama nesavrena, vidjela sam da ih ne ljubim kako ih ljubi dragi Bog. Ah!
sada shvaam da se savrena ljubav sastoji u tome da podnosimo pogreke drugih, da se ne
udimo njihovim slaboama, da se uzdiemo najmanjim djelima kreposti koje u njima
vidimo, ali nadasve sam shvatila da ljubav ne smije ostati zatvorena u dnu srca. "Nitko",
kazao je Isus, "ne uie svjetlo da ga stavi pod posudu, nego ga stavlja na svijenjak da
svijetli svima koji su u kui." (Mt 5, 15) ini mi se da ovo svjetlo znai ljubav koja treba da
osvjetljuje i razveseljuje ne samo one koji su mi najmiliji, nego sve one koji su u kui, ne
izuzimajui nikoga.
Kad je Gospodin zapovjedio svome narodu da ljubi svoga blinjega kao samoga sebe (usp.
Lev 19, 18), jo nije bio siao na zemlju; a znajui dobro koliko ovjek ljubi svoju vlastitu

osobu, nije mogao traiti od svojih stvorova vee ljubavi prema blinjemu. Ali kad je Isus
svojim apostolima dao novu zapovijed, svoju zapovijed, kako kae malo dalje (usp. Iv 15,
12), ne govori vie da ljube blinjega kao same sebe, nego da ga ljube kao to ga je on, Isus,
ljubio, i kao to e ga ljubiti do svretka vjekova...
Ah! Gospodine, ja znam da ti ne zapovijeda nita nemogue, ti bolje od mene znade moju
slabost, moju nesavrenost, ti dobro zna da nikada ne bih mogla ljubiti svoje sestre kao to ih
ti ljubi, kad ih ti sam, o moj Isuse, ne bi ljubio jo u meni. Ti si zato proglasio novu
zapovijed, jer si mi htio udijeliti tu milost. - Oh, kako ljubim tu zapovijed jer mi daje jamstvo
da je tvoja volja da u meni ljubi sve one koje mi zapovijeda ljubiti!...

Ne suditi blinjega
Da, osjeam, kad vrim djela ljubavi, da to Isus sam djeluje u meni; to sam vie sjedinjena s
njim, to vie ljubim sve svoje sestre. Kad hou da uveam u sebi tu ljubav, kad osobito avao
pokuava da mi pred oi moje due stavi pogreke ove ili one sestre koja mi je manje
simpatina, ja se urim da potraim njezine vrline, njezine dobre elje; kaem u sebi, ako sam
je vidjela da je jednom pala, moda je ve izvojevala velik broj pobjeda koje skriva iz
poniznosti, i da ak i ono to mi se ini pogrekom moe vrlo lako, po svojoj nakani, biti djelo
kreposti. Nije mi teko da se o tom uvjerim jer sam jednoga dana doivjela malo iskustvo koje
mi je dokazalo da nikada ne valja osuivati blinjega.
Bilo je to za vrijeme odmora. Vratarica pozvoni dva puta. Trebalo je otvoriti veliki kolni ulaz
da se moe unijeti drvee odreeno za jaslice. Odmor nije bio veseo jer vi niste bili ondje,
ljubljena moja Majko; zato sam mislila, ako me poalju kao pratilicu sestre ekonomi, da u
biti vrlo sretna; i majka potpriorica odredi za taj posao upravo mene, ili sestru koja se nalazila
kraj mene. Odmah sam poela spremati runi rad, ali tako sporo da je moja drugarica spremila
svoj prije mene, jer sam mislila da u joj ugoditi ako je pustim da ide s ekonomom. Sestra
koja je zamjenjivala ekonomu gledala nas je smijui se, i videi da sam ustala posljednja, ree
mi: "Ah, pravo sam mislila da neete zasluiti biser za svoju krunu: ili ste prepolako..."
Sigurno je cijela zajednica pomislila da sam radila po svojoj naravi, i ja ne bih znala kazati
koliko je jedna takva sitnica uinila dobra mojoj dui i kako me je uinila popustljivom prema
slabostima drugih. To me ujedno prijei da ne budem tata kad se o meni povoljno sudi, jer
mislim ovako: Kad se moja mala djela kreposti uzimaju kao nesavrenosti, onda se sasvim
isto tako moe netko varati uzimajui kao krepost ono to je samo nesavrenost. Tada kaem
sa svetim Pavlom: "Vrlo mi je malo do toga da me sudi bilo koji ljudski sud. Ja se ni sam ne
sudim; onaj koji me sudi, to je Gospodin." (1 Kor 4, 3-4) I zato, da bi mi taj sud bio povoljan,
ili tovie, da mi uope ne bi bilo sueno, hou da moje misli uvijek budu milosrdne, jer je
Isus rekao: "Ne sudite, i neete biti sueni." (Lk 6, 37)
Draga Majko, vi biste, itajui ono to sam upravo napisala, mogli misliti da mi nije teko
vriti djela ljubavi. To je istina: ve nekoliko mjeseci ne moram se vie boriti da vrim tu
lijepu krepost. Ne elim kazati time da mi se nikada ne dogodi da poinim pogreke. Ah!
previe sam nesavrena za to, ali ja nemam mnogo muke da se dignem kad padnem, jer sam u
jednoj borbi iznijela pobjedu; zato mi sada nebeska vojska dolazi u pomo, jer ne moe
podnositi da me vidi pobijeenu poto sam bila pobjednica u slavnom ratu koji u pokuati da
opiem.

Primjeri ljubavi prema blinjemu

U samostanu se nalazi sestra koja ima dar da mi je u svemu neugodna: njezino ponaanje,
njezine rijei, njezin znaaj - sve mi se to ini vrlo neugodno. Meutim, to je jedna sveta
redovnica koja mora da je vrlo ugodna dragom Bogu. Zato nisam htjela popustiti prirodnoj
odbojnosti koju sam osjeala, nego sam rekla sebi da se ljubav ne sastoji u osjeajima, nego u
djelima; tada sam se potrudila da za tu sestru inim sve to bih inila za osobu koju najvie
volim. Kad god bih je srela, molila bih se dragom Bogu za nju prikazujui mu sve njezine
kreposti i zasluge. Osjeala sam dobro da to veseli Isusa, jer nema umjetnika koji ne bi volio
da se hvale njegova djela, a Isus, umjetnik dua, sretan je kad se ne ustavljamo na vanjtini,
nego kad prodiremo do unutarnjega svetita to ga je on sebi izabrao za stan, i divimo se
njegovoj ljepoti. Nisam se zadovoljila samo time da se mnogo molim za sestru zbog koje sam
imala tolike borbe, nego sam jo pokuavala da joj uinim svaku moguu uslugu, a kad sam
imala napast da joj neprijazno odgovorim, zadovoljila sam se time da joj se najljubeznije
nasmijeim i pokuavala sam svratiti razgovor na drugo, jer "Nasljeduj Krista" (III, 44,1)
kae: "Bolje je ostaviti svakoga u njegovu uvjerenju nego se s njime prepirati."
esto takoer, kad nisam bila na odmoru (hou rei za vrijeme radnih sati), kad sam imala
kakav zajedniki posao s tom sestrom i kad su moje borbe bile previe estoke, pobjegla sam
kao vojni bjegunac. Kako ona nije imala ni pojma o onome to sam za nju osjeala, nikada
nije mogla naslutiti motive moga ponaanja te je ostala uvjerena da mi je njezin znaaj
ugodan. Jednoga mi dana za vrijeme odmora ree ona otprilike ove rijei, sva sretna: "Biste li
mi htjeli kazati, draga sestro Terezijo od Djeteta Isusa, to vas toliko privlai k meni? Kad
god me gledate, uvijek vidim da se smijeite." Ah, to me privlailo, to je bio Isus sakriven u
dnu njezine due... Isus koji pretvara u slatkou ono to je najvea gorina... (Nasljeduj Krista
III, 5, 3) Odgovorila sam joj da se smijeim jer sam sretna to je vidim (dakako, nisam dodala
da je to u duhovnom pogledu).
Predraga moja Majko, rekla sam vam ve da je moje posljednje sredstvo da ne podlegnem u
borbama - bijeg; to sredstvo upotrebljavam ve od svog novicijata, i uvijek mi je savreno
polazilo za rukom. Hou, draga Majko, da vam navedem jedan primjer koji e vam, mislim,
izmamiti smijeak.
Za vrijeme jedne od vaih upala bronhija dola sam jedno jutro sasvim tiho da u vau sobu
vratim kljueve od priesne ograde, jer sam bila sakristanka. U srcu se nisam ljutila to sam
imala tu priliku da vas vidim, bila sam dapae vrlo sretna, ali sam se dobro uvala da to ne
pokaem. Jedna sestra, obuzeta svetim arom, ali koja me je meutim jako voljela, videi me
da ulazim k vama, draga Majko, pomislila je da u vas probuditi, i htjela mi je oduzeti
kljueve, ali ja sam bila previe pakosna da bih joj ih dala i prepustila joj svoja prava. Rekoh
joj, to sam uljudnije mogla, da ja isto kao i ona ne elim da vas probudim, i da je moje pravo
da vratim kljueve... Danas razumijem da bi bilo mnogo savrenije da sam popustila toj sestri,
mladoj dodue, ali ipak starijoj od mene. Onda to nisam shvaala, zato sam bezuvjetno htjela
ui za njom protiv njezine volje, a ona je gurala vrata da mi sprijei prolaz. Ali brzo se dogodi
nesrea koje smo se bojale: buka koju smo proizvele probudila vas je... Tada je, draga Majko,
sve palo na mene: sirota sestra kojoj sam se usprotivila poe govoriti itav govor kojemu je
smisao bio ovaj: To je sestra Terezija od Djeteta Isusa napravila buku... Boe dragi, kako je
ona neugodna... itd. Ja sam osjeala sasvim suprotno te sam imala vruu elju da se branim;
sreom mi padne na um svijetla misao te rekoh u sebi da sigurno neu moi sauvati svoj
duevni mir ako se ponem opravdavati, ali osjeala sam i to da nemam dovoljno kreposti da
se dadem optuivati bez ikakve obrane; moja je dakle posljednja daska spasa bio bijeg.

Smiljeno, uinjeno: iziem bez rijei, ostavivi sestru da nastavi svoj govor, koji je naliio na
Kamiline kletve protiv Rima. Srce mi je tako snano udaralo da mi je bilo nemogue ii
daleko, i ja sjedoh na stepenice da u miru uivam plodove svoje pobjede. To nije bilo nikakvo
junatvo, zar ne, ljubljena Majko, ali ipak mislim da je bolje ne izlagati se borbi kad je siguran
poraz!
Jao! Kad se prenesem u vrijeme svoga novicijata, kako vidim koliko sam bila nesavrena!...
Trudila sam se za takvu sitnicu da se danas smijem. Ah! kako je Gospodin dobar to je
uzdigao moju duu, to joj je dao krila... Sve lovake mree ne bi me mogle prestraiti, jer
"uzalud se razapinje mrea pred oima onih koji imaju krila." (Izr 1, 17) Kasnije e mi se, bez
sumnje, sadanje moje stanje initi jo uvijek puno nesavrenosti, ali sada se vie niemu ne
udim, i ne alostim se kad vidim da sam sama slabost, naprotiv, u njoj se proslavljujem (usp.
2 Kor 12, 5) i svaki dan oekujem da otkrijem na sebi novih nesavrenosti. Sjeajui se da
"ljubav pokriva mnoinu grijeha" (Izr 10, 12), ja crpem iz toga bogatog rudnika to ga je Isus
otvorio preda mnom.

ivljeno Evanelje
U Evanelju tumai Gospodin u emu se sastoji njegova nova zapovijed. U sv. Mateju kae
on: "uli ste da je kazano: Ljubi blinjega svoga i mrzi neprijatelja svoga. A ja vam kaem:
Ljubite neprijatelje svoje i molite se za one koji vas progone." (Mt 5, 43-44)
Bez sumnje, u Karmelu nee sresti neprijatelje, ali ipak ima simpatija, osjea se privlaena k
toj i toj sestri, dok bi zbog druge takve daleko zaobilazila da izbjegne susret s njom; tako ona
i ne znajui postaje predmet progonstva. Ali Isus mi kae da tu sestru imam ljubiti, da se
imam moliti za nju, pa i onda kad bi mi njezino ponaanje ulijevalo uvjerenje da me ona ne
voli. "Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo ete priznanje stei? Jer i grenici ljube one koji
njih ljube." (Lk 6, 32) A nije dosta ljubiti, treba to i dokazati. ovjek je prirodno sretan kad
dade kakav dar prijatelju, osobito se rado ine iznenaenja, ali to jo nije ljubav, jer to ine i
grenici.
Evo to me Isus jo ui: "Svakome koji trai to od tebe, podaj; i ako tko uzme neto tvoje, ne
trai natrag." (Lk 6, 30) Davati svima onima koje trae nije tako slatko kao davati sama od
sebe na poticaj svoga srca. Jo kada tko uljudno trai, nije teko dati, ali ako tko nesreom ne
upotrebljava dosta njene rijei, odmah se dua buni ako nije utvrena u ljubavi. Nalazi tisuu
razloga da odbije ono to se od nje trai, i tek poto je uvjerila moliteljicu da nije bila dosta
njena daje joj napokon kao milost ono to trai, ili joj uini kakvu sitnu uslugu koja bi
zahtijevala dvadeset puta manje vremena nego to ga je trebalo za dokazivanje nekakvih
svojih zamiljenih prava.
Ako je teko davati svakome tko trai, onda je jo tee pustiti da nam se uzme neto nae ne
traei to natrag. O draga Majko, kaem da je to teko, a morala bih radije rei da se to samo
ini teko, jer "jaram je Gospodnji sladak i lak" (Mt 11, 30): im ga prihvatimo, odmah
osjeamo njegovu slatkou i kliemo sa Psalmistom: "Trao sam putem tvojih zapovijedi
otkad si rairio moje srce." (Ps 118, 32) Samo ljubav moe rairiti moje srce. O Isuse, otkad
ga taj slatki plamen unitava, ja radosno trim putem tvoje nove zapovijedi... Hou trati
njime do onoga sretnoga dana kada u se ukljuiti u djeviansku pratnju i moi slijediti tebe
beskrajnim prostorima, pjevajui tvoju novu pjesmu (usp. Otkr 14, 3) koja mora biti pjesma
Ljubavi.

Zahtjevi siromatva
Govorila sam: Isus nee da traim natrag ono to mi pripada; to bi mi se moralo initi lako i
prirodno, jer nita nije moje. Zemaljskih sam se dobara odrekla zavjetom siromatva, nemam
dakle prava da se tuim ako mi se oduzima stvar koju nije moja; moram se, naprotiv, radovati
kad mi se dogodi da osjetim siromatvo. Nekad mi se inilo da ni za to ne prianjam, ali
otkako sam shvatila Isusove rijei, vidim da sam prigodice vrlo nesavrena. Tako, na primjer,
u slikarskom poslu nita nije moje, to dobro znam; ali ako, prilazei poslu, naem da su
kistovi i boje u neredu, ako je nestalo koje ravnalo ili noi, strpljivost me gotovo naputa te
moram objema rukama dobro zgrabiti svoju hrabrost da ne traim ogoreno stvari koje mi
nedostaju. Katkada dodue moram traiti stvari koje su mi neophodno potrebne, ali ako to
uinim ponizno, ne ogreujem se o zapovijed Isusovu; naprotiv, radim poput siromaha koji
pruaju ruku da dobiju ono to im je potrebno; ako ih tko odbije, ne ude se, jer im nitko nita
ne duguje.
Ah, kakav mir preplavljuje moju duu kad se uzdie nad osjeaje naravi... Ne, nema radosti
koja bi se mogla usporediti s onom koju uiva pravi siromah duhom. Ako ravnoduno moli
to mu je potrebno, pa ako mu ne samo odbiju tu stvar nego mu jo pokuaju oduzeti ono to
ima, on slijedi savjet Isusov: "Ostavi i svoju kabanicu onome tko se hoe parniiti s tobom za
tvoju haljinu..." (Mt 5, 40)
Ostaviti svoju kabanicu, to mi se ini kao da znai odrei se svojih posljednjih prava, znai
smatrati se slukinjom, ropkinjom drugih. Kad ovjek ostavi svoju kabanicu, lake hoda, lake
tri, pa i Isus dodaje: "I tko god te prisili da ide tisuu koraka, poi jo dvije tisue s njim."
(Mt 5, 41) Zato nije dosta da dajem svakome tko me moli, nego treba da preteknem takve
elje, treba da se pokaem vrlo zahvalnom, vrlo poaenom to mogu uiniti uslugu, pa ako
mi se uzme stvar kojom se sluim, ne smijem pokazati da alim za njom, nego se naprotiv
moram pokazati sretnom to sam je se oslobodila. Ljubljena moja Majko, vrlo sam daleko od
toga da vrim ono to shvaam, ali sama elja da to inim daje mi mir.

Znaajna zgoda
Jo vie nego u ostale dane osjeam da sam se u najveoj mjeri loe izrazila. Izrekla sam neku
vrstu govora o ljubavi koji mora da vas je jako izmorio kad ste ga itali; oprostite mi,
predraga Majko, i promislite da u ovom asu bolniarke vre za mene ono to sam upravo
napisala; one se ne boje uiniti dvije tisue koraka ondje gdje bi bilo dovoljno dvadeset: ja
sam dakle mogla promatrati ljubav na djelu. Nema sumnje, moja se dua mora osjeati
zadahnuta mirisom te ljubavi, ali moj se duh, priznajem, malo ukoio pred takvom
portvovnou, a moje je pero izgubilo od svoje lakoe. Da bih mogla iskazati svoje misli,
morala bih biti kao vrabac pustinjak (usp. Ps 101, 7), a to je rijetko moja sudbina.
Kad hou da uzmem pero, evo jedne dobre sestre koja prolazi kraj mene s vilama na
ramenima. Ona misli da e me zabaviti ako malo proaska sa mnom: sijeno, patke, kokoi,
lijenikov posjet - sve dolazi na red; da budem iskrena, to ne traje dugo, ali ima vie dobrih
milosrdnih sestra i najednom mi druga prevrtaica sijena stavlja cvijee na koljena, mislei
moda da e me ono nadahnuti pjesnikim mislima. Ja ih u taj as ne traim, pa bih voljela da
je cvijee ostalo da se njie na svojim stabljikama. Napokon, izmorena od otvaranja i
zatvaranja ove glasovite biljenice, otvaram knjigu (koja nee da ostane otvorena) i kaem
odluno da prepisujem misli iz Psalama i Evanelja za imendan nae Majke. To je svakako
istina, jer ne tedim citata...

Ljubljena Majko, ja bih vas, mislim, zabavljala kad bih vam pripovijedala sve svoje doivljaje
u karmelskim umicama; ne znam jesam li mogla napisati deset redaka da ne budem smetana.
To me ne bi smjelo nasmijavati ni zabavljati, ali za ljubav dragoga Boga i mojih sestara (tako
milosrdnih prema meni) nastojim da se pokaem sretna i nadasve da to budem... Gle, evo
jedne prevrtaice sijena koja se udaljuje poto mi je saalnim tonom rekla: "Sirota draga
sestrice, to mora da vas umara - pisati tako cijeli dan." - "Budite mirni", odgovorila sam joj,
"to se samo ini da ja mnogo piem, ali uistinu ja ne piem gotovo nita." - "To bolje!" rekla
mi je tako uvjereno, "ali to je svejedno, i ja sam vrlo sretna to se upravo sada prevre sijeno,
jer vas to uvijek malo rastresa." I doista, to me toliko rastresa (ne brojei posjete bolniarki)
da ne laem kad kaem da gotovo nita ne piem.
Sreom, mene nije bilo lako obeshrabriti; da vam to dokaem, draga Majko, objasnit u vam
na kraju ono to mi je Isus dao razumjeti o ljubavi. Dosad sam vam o tom govorila samo s
vanjske strane, a sada bih vam eljela povjeriti kako shvaam ljubav isto duhovnu. Ja sam
dodue sigurna da u brzo pomijeati jednu s drugom, ali, draga Majko, budui da to govorim
s vama, sigurno je da vam nee biti teko uhvatiti moju misao i razmrsiti klupko vaega
djeteta.
Nije uvijek mogue u Karmelu doslovce primjenjivati rijei Evanelja. Katkada je ovjek
prisiljen da zbog poslova uskrati uslugu, ali kad ljubav pusti duboko korijenje u dui,
pokazuje se ona izvana. Ima tako mio nain da odbijemo ono to ne moemo dati, da to
odbijanje donosi toliko radosti koliko i sam dar. Istina je, ovjek se manje aca traiti kakvu
uslugu od sestre koja je uvijek spremna uiniti uslugu, ali Isus je rekao: "Ne uklanjaj se
onome koji hoe da uzajmi od tebe." (Mt 5, 42) Tako ne valja, pod izlikom da e biti
prisiljena uskratiti uslugu, udaljavati se od sestara koje imaju obiaj uvijek traiti uslugu. Ali
ne treba ni da bude usluna zato da se takvom pokae, ili u nadi da e ti drugom prilikom
sestra kojoj ini uslugu vratiti uslugu za uslugu, jer je na Gospodin rekao i ovo: "Ako
uzaimate onima od kojih se nadate da ete neto dobiti, kakvo ete priznanje stei? Jer i
grenici uzaimaju grenicima da dobiju natrag isto toliko. Nego vi inite dobro i uzaimajte ne
oekujui nita, i vaa e nagrada biti velika." (Lk 6, 34-35)
O da, nagrada je velika, ve i na zemlji... Na tom putu samo je prvi korak teak. Uzaimati ne
oekujui nita od toga, to se ini kruto ljudskoj naravi; ovjek bi radije dao, jer poklonjena
stvar nije vie njegova. Kad vam koja sestra kae potpuno uvjereno: "Draga sestro, trebam
vau pomo kroz nekoliko sati, ali budite mirni, ja imam doputenje od nae Majke i vratit u
vam vrijeme koje za me rtvujete, jer znam koliko imate posla", zaista, kad znate vrlo dobro
da vam se nikada nee vratiti vrijeme koje uzaimate, radije biste rekli: "Ja vam ga
poklanjam." To bi zadovoljilo vae samoljublje, jer pokloniti je plemenitiji in nego
pozajmiti, i tada pokazujete sestri da ne raunate na njezine usluge... Ah! kako su Isusove
pouke protivne osjeajima naravi! Bez pomoi njegove milosti bilo bi nemogue ne samo
provoditi ih u djelo nego i razumjeti.

Jedanaesto poglavlje: ONI KOJE SI MI DAO (1896-1897)

Draga Majko, Isus je vaem djetetu podijelio milost da moe prodrijeti u tajanstvene dubine
ljubavi; kad bi to dijete moglo izraziti ono to razumije, uli biste nebesku pjesmu! Ali jao! ja
vam mogu samo tepati poput djeteta... Kad mi ni Isusove rijei ne bi mogle posluiti kao

oslonac, bila bih u napasti da vas zamolim za milost i da se okanim pisanja... Ali ne, ja iz
poslunosti moram nastaviti ono to sam iz poslunosti zapoela.
Duhovna ljubav prema blinjemu
Predraga Majko, juer sam pisala kako ovozemaljska dobra nisu moja te mi ne bi smjelo biti
teko da ih nikada ne traim natrag ako mi ih katkada tko uzme. Nebeska dobro nisu nita vie
moja, njih mi je dragi Bog samo pozajmio te mi ih moe uzeti natrag a da nemam prava da se
tuim. Ali dobra koja neposredno dolaze od dragoga Boga, poleti razuma i srca, duboke misli,
sve to sainjava bogatstvo za koje ovjek prianja kao za vlastito dobro kojega se nitko nema
prava dotai...
Ako, na primjer, u vrijeme slobodnog razgovora kae kojoj sestri kakvo prosvjetljenje
primljeno za vrijeme razmatranja, i ako malo kasnije ta sestra u razgovoru s drugom kae ovoj
kao da je to njezina misao, ta misao koju si joj povjerila, onda se ini da ona uzima neto to
nije njezino. Ili ako za vrijeme odmora kae sasvim tiho svojoj drugarici kakvu duhovitu i
prikladnu dosjetku, pa ako je ona ponovi sasvim glasno, a ne kae odakle je proizala, to
takoer izgleda kao kraa od vlasnice, koja se ne buni, ali koja bi to vrlo rado uinila i uhvatit
e prvu zgodu da na fini nain objavi kako je netko prisvojio njezine misli.
Draga Majko, ja vam ne bih mogla tako dobro izloiti te alosne prirodne osjeaje da ih nisam
sama osjetila u svom srcu, i voljela bih se uljuljati u slatku opsjenu da su oni pohodili samo
moje srce, da mi niste naloili da sluam napasti vaih dragih novakinja. Mnogo sam nauila
ispunjujui dunost koju sve mi povjerili, a nadasve, bila sam prisiljena djelom pokazivati to
sam druge uila. Tako mi je sada, mogu to rei, Isus udijelio milost da ne budem priklonjena
ni dobrima duha i srca vie nego zemaljskim dobrima. Ako kada mislim ili kaem neto to se
svia mojim sestrama, smatram sasvim naravnim ako one to prisvoje kao svoje dobro. Ta
misao pripada Duhu Svetom, a ne meni, jer sv.Pavao kae da bez toga Duha Ljubavi ne
moemo kazati "Oe" Ocu naemu koji je na nebesima (Rim 8, 15). On se moe slobodno
sluiti mnome da dade dobru misao nekoj dui; kad bih ja mislila da je ta misao moja, bila bih
kao "Magarac koji nosi relikvije" (La Fontaine, Basne 5, 14), koji je mislio da potovanje to
se iskazuje svecima pripada njemu.
Ja ne prezirem dubokih misli koje hrane duu i ujedinjuju je s Bogom, ali ve sam davno
shvatila da se ne valja oslanjati na njih i traiti savrenost u primanju mnogih prosvjetljenja.
Najljepe misli nisu nita bez djela; istina je da drugi mogu od njih imati mnogo koristi ako se
ponize i posvjedoe dragom Bogu svoju zahvalnost to im doputa da uestvuju u gozbi due
koju se On udostojao obogatiti svojim milostima, ali ako ta dua uiva u svojim lijepim
mislima i moli molitvu farizeja, postaje slina ovjeku koji umire od gladi kraj bogatoga stola,
dok svi njegovi uzvanici uzimaju s njega obilnu hranu i katkada bacaju zavidan pogled na
posjednika tolikih dobara.
Ah! kako jedino dragi Bog poznaje dubinu srdaca..., a kako stvorovi imaju povrne misli! Kad
vide duu koja dobiva vie prosvjetljenja nego druge, odmah zakljuuju da ih Isus manje ljubi
nego onu duu i da one ne mogu biti pozvane k istom savrenstvu. A od kada Gospodin nema
vie prava da se poslui svojim stvorom da duama koje ljubi dijeli hranu koja im je
potrebna? U vrijeme Faraona Gospodin je jo imao to pravo, jer u Svetom Pismu kae On
tome vladaru: "Uzdigao sam te zato da pokaem na tebi svoju mo i da se moje ime
navjeuje po svoj zemlji." (Izl. 9, 16) Stoljea su prolazila za stoljeima otkad je Svevinji

izgovorio te rijei, i otada se njegov postupak nije promijenio, uvijek se sluio svojim
stvorovima da izvri svoje djelo u duama.

Usporedba s kistom
Kad bi platno na kojemu slikar radi moglo misliti i govoriti, sigurno se ne bi tuilo to ga bez
prestanka obrauje i prerauje kist, ali ne bi ni zavialo tome oruu na njegovoj sudbini, jer bi
znalo da ne duguje kistu, nego umjetniku koji njim upravlja, ljepotu kojom je ukraeno. A ni
kist se ne bi mogao diiti remek-djelom to ga ini, jer zna da umjetnici nisu u neprilici, da se
igraju potekoama i da katkada vole izabirati slabo i neprikladno orue...
Predraga moja Majko, ja sam kisti to ga je izabrao Isus da njime naslika svoju sliku u
duama koje ste mi vi povjerili. Umjetnik se ne slui samo jednim kistom, on ih treba bar dva;
prvi mu je najkorisniji, njime daje osnovne boje, njime potpuno pokriva platno u vrlo kratko
vrijeme, a drugi, manji, slui mu za pojedinosti.
Draga Majko, vi ste za mene dragocjeni kist to ga Isusova ruka uzima s ljubavlju kad hoe da
izvede velik posao u dui vae djece, a ja sam onaj sasvim mali kist kojim se zatim udostojava
sluiti za najsitnije pojedinosti. Prvi put se Isus posluio svojim kistiem oko 8. prosinca
1892. Uvijek u se sjeati toga razdoblja kao vremena milosti. Odmah u vam, ljubljena moja
Majko, povjeriti te slatke uspomene.
U dobi od petnaest godina, kad sam imala sreu da stupim u Karmel, nala sam jednu
drugaricu novakinju koja je ula nekoliko mjeseci prije mene; bila je od mene starija za osam
godina, ali njezin djetinji znaaj brisao je razlike u godinama; zato ste vi, draga Majko,
doskora s radou vidjeli kako se vae dvije postulantice divno razumiju i postaju
nerazdvojive. Da u zametku potaknete tu naklonost, za koju ste mislili da mora donijeti
plodove, dopustili ste nam da od vremena do vremena imamo zajedno male duhovne
razgovore. Moja draga drugarica oaravala me svojom nevinou, svojim srdanim znaajem,
ali s druge sam se strane udila videi koliko je njezina sklonost prema vama drugaija od
moje. Bilo je toliko stvari u njezinu vladanju prema sestrama za koje bih bila eljela da ih
promijeni... Od toga mi je vremena dragi Bog pokazao da ima dua koje njegovo milosre
strpljivo eka i kojima samo postepeno daje svoja rasvjetljenja; zato sam se dobro uvala da
ne preteknem njegov as, i strpljivo sam ekala dok se Isusu svidi da taj as doe.
Razmiljajui jednoga dana o doputenju koje ste nam dali da imamo zajednike razgovore,
kako je to reeno u naim svetim ustanovama, "da se vie zagrijavamo u ljubavi prema naem
Zaruniku", sa alou sam zakljuila da nai razgovori ne postiu eljena cilja. Tada mi je
dragi Bog dao da osjetim da je doao as i da se ne smijem bojati da govorim, ili bolje, da
moram prekinuti te razgovore koji su slini razgovorima meu prijateljicama u svijetu. Taj
dan bila je subota, a sutradan sam se za vrijeme zahvale pomolila dragom Bogu da mi stavi u
usta ljubezne i uvjerljive rijei, ili jo bolje, da govori sam preko mene. Isus uslia moju
molitvu i dopusti da ishod potpuno ispuni moju nadu, jer "Oni koji budu svraali svoj pogled
k njemu, bit e rasvijetljeni" (Ps 33, 5) i "Svjetlo se diglo u tami da rasvijetli one koji su
pravedna srca." (Ps 111, 4) Prva se rije odnosi na mene, a druga na moju drugaricu, koja je
uistinu bila pravedna srca...
Kad je dolo vrijeme koje smo odredile za razgovor, sirota je sestrica bacila pogled na mene i
odmah opazila da nisam vie ista; sjela je kraj mene crvenei se, a ja, prislonivi njezinu glavu
na svoje srce, rekoh joj sa suzama u glasu sve to sam mislila o njoj, ali s tako njenim
izrazima, dokazujui joj tako veliku ljubav, da su se naskoro njezine suze pomijeale s

mojima. Ona vrlo ponizno prizna da je sve to govorim istina, obea mi da e poeti nov
ivot, i zamoli me kao milost da je uvijek upozorim na njezine pogreke. Napokon je u asu
rastanka naa ljubav postala sasvim duhovna, nije bilo niega ljudskog u njoj. Na nama se
obistinilo ovo mjesto Svetoga Pisma: "Brat kojega pomae njegov brat jest kao utvren grad."
(Izr 18, 19)
to je Isus naslikao svojim kistiem, bilo bi se brzo izbrisalo da nije radio preko vas, draga
Majko, da izvri svoje djelo u dui koju je elio imati svu za sebe. Kunja se priinila vrlo
gorka mojoj siromanoj drugarici, ali vaa je odlunost iznijela pobjedu, i tada sam onoj koju
ste mi vi dali za sestru meu svima drugima, mogla objasniti, kuajui je tjeiti, u emu se
sastoji prava ljubav. Pokazala sam joj da to ona ljubi sebe, a ne vas, rekla sam joj kako sam
vas ja ljubila, i govorila joj o rtvama koje sam morala prinijeti u poetku svoga redovnikog
ivota da se ne priljubim uz vas posve materijalno kao pas koji se priklanja svome gospodaru.
Ljubav se hrani rtvama: to se dua vie odrie prirodnih zadovoljstava, to njezina ljubav
postaje jaa i nesebinija.
Sjeam se da sam kao postulantica imala katkada vrlo estoke napasti da uem k vama da
zadovoljim svojoj elji, da naem koju kap utjehe; te su napasti bile tako estoke da sam
morala brzo proi kraj vaega ureda i grevito se drati za stubinu ogradu. Dolazila mi je na
pamet sva sila doputenja koja bih vas mogla moliti, ukratko, predraga moja Majko, nalazila
sam tisuu razloga da zadovoljim svojoj prirodi... Kako sam sretna danas to sam se odricala
ve od poetka svoga redovnikog ivota! Ve sada uivam nagradu koja je obeana onima
koji se hrabro bore. Ne osjeam vie da je potrebno da se odriem svih utjeha srca, jer je moju
duu uvrstio Onaj kojega sam eljela jedinoga ljubiti. Sretna sam kad vidim da se srce uzdie
ljubei njega, da moe dati neusporedivo vie ljubavi onima koji su mu dragi nego to bi
moglo dati da se usmjerilo na sebinu i neplodnu ljubav.

Pomona uiteljica novakinja

Ljubljena moja Majko, podsjetila sam vas na prvo djelo koje ste se Isus i vi udostojali izvriti
po meni, ali to je bio samo uvod u poslove koji su mi imali biti povjereni.
Kad mi je bilo dano da prodrem u svetite dua, vidjela sam odmah da taj posao nadilazi moje
snage; tada sam se bacila u naruje dragoga Boga, kao malo dijete, i rekla mu, skrivajui
svoje lice u njegovu kosu: "Gospodine, ja sam premalena da hranim tvoje keri; ako hoe da
im preko mene daje ono to svakoj odgovara, napuni moju malu ruku, i ja u, ne ostavljajui
tvoje naruje i ne okreui glavu, davati tvoga blaga dui koja doe da me moli hrane. Ako joj
hrana bude prijala, znat u da je ona ne duguje meni, nego tebi; naprotiv, ako se bude tuila i
smatrala gorkim ono to joj dajem, moj mir nee biti pomuen; pokuat u je uvjeriti da ta
hrana dolazi od tebe, i dobro u se uvati da joj ne traim druge."

Boanska pomo
Draga Majko, otkako sam shvatila da nita ne mogu initi sama po sebi, nije mi se zadaa
koju ste mi nametnuli vie inila tekom, jer sam osjetila da je potrebno samo jedno: da se sve
vie sjedinjujem s Isusom, i da "u ostatak dobiti povrh toga" (Mt 6, 33). I doista, moja nada
nikad nije bila prevarena, dragi se Bog udostojao napuniti moju malu ruku toliko puta koliko
je bilo potrebno da nahranim duu svojih sestara. Priznajem vam, predraga Majko, da bih vam
bila brzo poloila oruje da sam se i najmanje oslonila na svoje snage...

Iz daljine se sve to ini ruiasto - initi dobro duama, navoditi ih da ljube Boga sve vie, i
napokon ih oblikovati po svojim linim pogledima i mislima. Iz blizine sve je obrnuto,
ruiasta je boja iezla... osjea se da je initi dobro isto tako nemogue bez pomoi dragoga
Boga kao uiniti da sunce sja u noi... Osjea se da treba potpuno zaboraviti svoje sklonosti,
svoja lina shvaanja, i da treba due voditi putem koji im je Isus zacrtao, ne pokuavajui ih
siliti da idu tvojim putem. Ali to jo nije ono najtee: najvie me stoji muke paziti na
pogreke, na najsitnije nesavrenosti i zapoeti s njima rat do unitenja.
Malo te ne rekoh: na nesreu po mene! Ali ne, to bi bila kukavtina, zato kaem: na sreu za
moje sestre! Otkako sam nala mjesto u naruju Isusovu, ja sam kao straar koji motri
neprijatelja s najvie kule utvrenog dvorca. Nita ne izmie mojim pogledima; esto sam
iznenaena to vidim tako jasno, i smatram da proroka Jonu treba opravdati to je pobjegao
mjesto da je navjeivao propast Ninive. Tisuu puta bih radije primila ukore nego da druge
korim, ali osjeam da je vrlo potrebno da mi to bude patnja, jer kad radim po svojoj naravnoj
sklonosti, onda dua kojoj hou otkriti njezine pogreke ne moe upoznati svoju krivnju, ona
vidi samo jedno: sestra koja ima dunost da me vodi zlovoljna je danas, i sve pada na mene,
koja sam ipak puna najboljih namjera.
Znam dobro da me vai mali jaganjci smatraju strogom. Kad bi oni itali ove retke, kazali bi
da im se ne ini da me i najmanje muke stoji trati za njima, govoriti im ozbiljnim tonom
pokazujui im njihovo lijepo runo zamazano, ili moda donositi im po koju laku pahuljicu
vune to su je pustili da zapne na trnju kraj puta. Mali jaganjci mogu rei sve to hoe; u
dubini srca oni osjeaju da ih ja ljubim pravom ljubavlju i da nikada neu uiniti kao
"najamnik koji, videi vuka gdje ide, ostavlja stado i bjei" (Iv 10, 12). Ja sam spremna dati
ivot svoj za njih, ali moja je ljubav tako ista da ne elim da oni to znaju. Nikada nisam,
hvala milosti Isusovoj, pokuala privui k sebi njihova srca; ja sam shvatila da je moja
dunost voditi ih k Bogu i pouiti ih da ste ovdje na zemlji vi, draga Majko, vidljivi Isus
kojega moraju ljubiti i tovati.
Rekla sam vam, ljubljena Majko, da sam mnogo nauila pouavajui druge. Vidjela sam
najprije da sve due imaju gotovo iste borbe, ali da su opet s druge strane tako razliite meu
sobom da mi nije teko razumjeti to je govorio otac Pichon: "Ima vie razlike meu duama
nego meu licima." Zato je nemogue sa svima duama raditi na isti nain. U radu s jednim
duama osjeam da se moram uiniti malenom, da me ne smije biti strah ponizivati se
priznavajui svoje borbe, svoje pogreke; videi da imam iste slabosti kao one, moje mi
sestrice za uzvrat priznavaju pogreke koje sebi predbacuju, i raduju se to ih razumijem iz
iskustva. U radu s drugima vidjela sam, naprotiv, da treba, ako im se hoe uiniti dobro, imati
mnogo vrstoe i nikada se ne vraati na ve rijeenu stvar. Sniziti se ne bi u njihovim oima
bila poniznost, nego slabost.
Dragi mi je Bog udijelio milost da se ne bojim borbe, pod svaku cijenu treba da inim svoju
dunost. Vie nego jedanput ula sam ovo: "Ako hoete kod mene to postii, treba mi prii s
blagou; silom neete postii nita." Ali ja znam da nitko nije dobar sudac u vlastitoj stvari i
da e dijete koje lijenik podvrgava bolnoj operaciji sigurno jako vikati i govoriti da je lijek
gori nego bolest; ali kad ozdravi poslije nekoliko dana, presretno je to se moe igrati i trati.
Isto je tako i s duama: one naskoro uviaju da je ono malo gorine bolje od eera, i ne
ustruavaju se to priznati. Katkada ne mogu da se ne nasmijem u sebi videi kakva se
promjena dogaa od danas do sutra; to je divno... Kazali su mi ve: "Imali ste juer pravo to
ste bili strogi; najprije me je to ogorilo, ali kasnije sam sve dobro razmislila i vidjela da ste
bili vrlo pravedni... Sluajte: kad sam odlazila od vas, mislila sam da je svreno, i govorila

sam u sebi: Idem naoj Majci i rei u joj da vie ne idem k sestri Tereziji od Djeteta Isusa.
Ali osjetila sam da me to nadahnjuje avao, a onda mi se uinilo da se vi molite za mene; tada
sam se primirila, i svjetlo je poelo ulaziti u moju duu; sada treba da me vi potpuno
prosvijetlite, i zato dolazim k vama."
Razgovor se vrlo brzo zapoinje; ja sam presretna to mogu raditi po sklonosti svoga srca, ne
dajui nijedno gorko jelo. Da, ali... brzo opazim da ne smijem ii predaleko, jedna rije mogla
bi razoriti lijepu zgradu sagraenu u suzama. Ako na nesreu kaem rije koja bi se mogla
shvatiti kao da hou ublaiti to sam rekla dan prije, odmah vidim kako se moja draga sestra
pokuava ponovno uhvatiti za grane; tada se ja kratko pomolim u sebi, i istina uvijek
pobjeuje.

Mo molitve i rtve
Ah! molitva i rtva sainjavaju svu moju snagu, one su nepobjedivo oruje koje mi je Isus
dao, one mogu mnogo bolje nego rijei djelovati na due: esto sam to iskusila. Jedno takvo
iskustvo ostavilo je na mene ugodan i dubok dojam.
Bilo je to u korizmi, bavila sam se tada samo jednom jedinom novakinjom koja se nalazila
ovdje i kojoj sam bila "aneo". Ona me potrai jednoga jutra sjajui od radosti: "Ah! kad biste
znali", ree mi ona, "to sam noas sanjala! Bila sam sa svojom sestrom i htjela sam je
odvratiti od svih tatina koje ona toliko voli; zato sam joj tumaila ovu kiticu iz vae pjesme
'ivjeti od ljubavi': 'Tebe ljubit, Isuse, plodnog li gubitka! Svu ti svoju ljubav dajem zauvijek.'
Osjeala sam dobro da moje rijei prodiru u njezinu duu, i bila sam izvan sebe od radosti.
Kad sam se ujutro probudila, pomislila sam da dragi Bog moda hoe da mu poklonim tu
duu. Kako bi bilo da joj piem poslije korizme, da joj ispripovjedim svoj san i da joj kaem
da je Isus hoe sasvim za sebe?"
Ja joj bez duga razmiljanja odgovorih da moe pokuati, ali prije treba da zamoli doputenje
od nae Majke. Kako je jo bilo daleko do kraja korizme, vi ste, predraga Majko, bili vrlo
iznenaeni molbom koja vam se uinila jako preuranjena, i sigurno vas je dragi Bog nadahnuo
te ste odgovorili da karmelianke nisu pozvane da pismima spasavaju due, nego molitvom.
im sam saznala za vau odluku, odmah sam shvatila da je to Isusova odluka, i rekoh sestri
Mariji od Presv. Trojstva: "Treba se prihvatiti posla, molimo mnogo! Kakvog li e biti veselja
ako na kraju korizme budemo usliane!"
Oh! beskrajnog li milosra naega Gospodina, koji e sigurno posluati molitvu svoje djece...
Na kraju korizme jo se jedna dua posvetila Isusu. To je bilo pravo udo milosti, udo koje je
postignuto revnou ponizne novakinje!
Kako je velika mo molitve ! Mogli bismo je nazvati kraljicom koja u svaki as ima slobodan
pristup pred kralja i moe postii sve to moli. Da bismo bili uslieni, nije nipoto potrebno da
itamo iz knjige kakvu lijepu molitvu sastavljenu za tu priliku; kad bi to bilo tako... jao! kako
bih ja bila saaljenja vrijedna!... Osim Boanskog Oficija, koji sam vrlo nedostojna da molim,
nemam smjelosti da se obaveem traiti po knjigama lijepe molitve; od toga me boli glava, jer
ih ima toliko!... i jo su sve jedna ljepa od druge... Ja ih ne bih znala izmoliti sve, pa jer ne
znam koju da izaberem, inim kao djeca koja ne znaju itati: kaem sasvim jednostavno
dragom Bogu ono to mu hou rei, ne traei lijepe izraze, i On me uvijek razumije...

Za mene je molitva zanos srca, jednostavan pogled upravljen k nebu, poklik zahvalnosti i
ljubavi u krilu kunje kao i u krilu radosti; ukratko, ona je neto veliko, neto nadnaravno, to
mi iri duu i sjedinjuje me s Isusom.

Usmene molitve
Ipak ne bih htjela, predraga moja Majko, da vi mislite da molitve to ih molim zajedniki, u
koru ili u vrtnoj sjenici, molim bez pobonosti. Naprotiv, ja jako volim zajednike molitve, jer
je Isus obeao da e biti s onima koji se okupljaju u njegovo ime (Mt 18, 20); ja osjeam tada
da revnost mojih sestara dopunjuje moju, ali kad sam sasvim sama - stidim se priznati moljenje krunice stoji me vie muke nego pokorniko trapljenje... Osjeam da je molim tako
loe! Uzalud se trudim da razmatram tajne svete krunice, ne uspijevam sabrati svoj duh...
Dugo sam se alostila zbog tog nedostatka pobonosti, to me je i zbunjivalo, jer toliko ljubim
Blaenu Djevicu da bi mi moralo biti lako moliti u njezinu ast molitve koje su joj ugodne.
Sada se manje alostim, mislim na to kako je nebeska Kraljica moja majka i da zato mora
vidjeti moju dobru volju i da je njom zadovoljna.
Katkada, kad je moj duh u tako velikoj suhoi da mi je nemogue iz njega izvui jednu jedinu
misao da se sjedinim s dragim Bogom, ja izmolim vrlo polagano jedan Oena, a zatim jednu
Zdravomariju; tada me te molitve zanose, hrane moju duu mnogo bolje nego to bi to bilo da
sam ih molila brzo stotinu puta...
Blaena mi Djevica pokazuje da se ne ljuti na mene, nikada mi ne uskrauje svoju pomo im
je zazovem. Ako me obuzme nemir, zbunjenost, ja se odmah obratim njoj, i ona se uvijek kao
najnjenija meu majkama zauzme za moje dobro. Koliko puta mi se, dok sam govorila
novakinjama, dogodilo da sam je zazvala i osjetila blagodati njezine majinske zatite!...
esto mi novakinje kau: "Ali vi imate odgovor za svako pitanje; mislila sam da u vas ovaj
put dovesti u nepriliku... Gdje ete dakle potraiti ono to nam govorite?" Ima ih i takvih koje
su toliko bezazlene te vjeruju da ja itam iz njihove due, jer mi se dogodilo da sam ih
pretekla i rekla im to misle. Jedne je noi jedna od mojih drugarica odluila da sakrije od
mene alost koja ju je veoma muila. Srela sam je odmah ujutro, govorila mi je s
nasmijeenim licem, a ja joj, ne odgovarajui na njezine rijei, rekoh uvjerljivim glasom: "Vi
imate neku tugu." Da sam pred njezine noge spustila mjesec, mislim da me ne bi pogledala s
veim uenjem. Njezino zaprepatenje bijae tako veliko da je i mene zahvatilo, jer me je
jedan as obuzeo natprirodan strah. Bila sam sasvim sigurna da nemam dara da itam iz dua,
i jo sam se vie zaudila to sam tako dobro pogodila. Osjeala sam dobro da je dragi Bog
sasvim blizu, da sam nesvjesno, kao dijete, rekla rijei koje nisu dolazile od mene, nego od
njega.

Radost u ponienju
Predraga moja Majko, vi znate da je novakinjama sve doputeno; potrebno je da one mogu
rei to misle, bez ikakva ogranienja, dobro kao i zlo. To im je toliko lake sa mnom, jer mi
ne duguju potovanja koja se iskazuju uiteljici.
Ne mogu rei da me Isus izvana vodi putem ponienja, on se zadovoljava da me ponizuje u
dnu moje due; u oima stvorova sve mi polazi za rukom, ja stupam putem asti koliko mi je
to kao redovnici mogue. Ja osjeam da ne moram za sebe, nego za druge stupati tim putem
koji se ini tako opasnim. I doista, kad bih ja u oima nae zajednice vrijedila kao redovnica

puna pogreaka, kao nesposobna, bez razumijevanja i prosuivanja, bilo bi vam nemogue,
draga Majko, da me uzmete za svoju pomonicu. Eto, zato je dragi Bog prebacio veo preko
mojih unutarnjih i vanjskih pogreaka. Taj mi veo katkada pribavi koju pohvalu od novakinja;
osjeam dobro da to ne ine od laskanja, nego da je to izraz njihovih prostodunih osjeaja; to
zaista ne moe u meni izazvati tatinu, jer bez prestanka imam ivo u pameti svijest o onome
to jesam. Ali katkada me obuzima elja, prilino velika, da ujem i neto drugo osim
pohvala. Vi znate, predraga moja Majko, da vie volim ocat nego eer; i moja se dua umara
od previe zaslaene hrane, i tada Isus doputa da je poslui dobrom salaticom, dobro
zakiseljenom, dobro zapaprenom, kojoj nedostaje samo ulje, a to joj daje jo jedan poseban
tek... Tom me dobrom salaticom posluuju novakinje u asu kad to najmanje oekujem. Dragi
Bog die veo koji pokriva moje nesavrenosti, tada me moje drage sestrice vide takvu kakva
jesam, i nalaze da nisam vie sasvim po njihovu ukusu. Prostodunou, koja me oarava,
pripovijedaju mi sve borbe koje im zadajem, i to im se ne svia na meni; ukratko, nita se ne
ustruavaju, kao da se radi o nekoj drugoj sestri, znajui da mi takvim postupkom pruaju
velik uitak.
Ah! to je vie nego uitak, to je slasna gozba koja napunja moju duu radou. Ne mogu sebi
objasniti kako neto to se toliko protivi ljudskoj prirodi moe pruiti toliku sreu; da to
nisam iskusila, ne bih to mogla vjerovati... Jednoga dana, kad sam osobito eljela da budem
poniena, dogodilo se da se jedna novakinja toliko pobrinula da me zadovolji da sam odmah
pomislila na imeja koji je grdio Davida (usp. 2 Sam 16, 10), i ja rekoh u sebi: Da, to je
sigurno Gospodin naredio da mi kae sve te rijei... I moja je dua slasno srkala gorku hranu
kojom je bila posluena u tolikom obilju.
Eto tako se dragi Bog udostojava brinuti za mene. On mi ne moe uvijek davati okrepni kruh
vanjskog ponienja, ali od vremena do vremena doputa mi da se hranim mrvicama to padaju
sa stola djejega. (Mk 7, 28) Ah! kako je veliko njegovo milosre, moi u ga pjevati tek u
nebu...
Predraga Majko! Budui da s vama pokuavam ve na zemlji pjevati o tom neizmjernom
milosru, moram vam jo govoriti o velikoj blagodati koju sam ubrala iz zadatka koji ste mi
povjerili. Neko, kad sam vidjela koju sestru da radi neto to mi se ne svia ili to se protivi
naim pravilima, govorila sam u sebi: Ah! kad bih joj mogla kazati to mislim, pokazati joj da
ima krivo, kako bi mi to prijalo! Ali otkada sam malo obavljala taj posao, uvjeravam vas,
draga Majko, da sam sasvim izmijenila svoje miljenje. Kad sluajno vidim koju sestru da
radi neto to mi se ini nesavreno, uzdahnem s olakanjem i kaem u sebi: Kakva srea to
nije novakinja te je ne moram opominjati! I tada vrlo brzo nastojim opravdati tu sestru i
pripisati joj dobre nakane koje sigurno ima.

Druga rasvjetljenja o ljubavi prema blinjemu

Ah, draga Majko! Otkad sam bolesna, vae su me brige kojima me obasipate jo mnogo
pouile o ljubavi. Nijedan vam se lijek ne ini preskup, pa ako ne pomogne, vi neumorno
traite drugi. Kad sam ila na odmor, koliko li ste pazili na to da budem dobro smjetena u
zaklonu od propuha! Napokon, kad bih htjela sve rei, ne bih nikada zavrila.
Mislei na sve to, rekla sam u sebi da bih morala imati isto toliko suuti za duevne patnje
svojih sestara koliko je imate vi, ljubljena moja Majko, kad me njegujete s toliko ljubavi.

Opazila sam - i to je sasvim prirodno - da su najsvetije sestre najobljubljenije: svi trae

razgovor s njima, ine im uslugu a da je one i ne trae; napokon, te due, koje su sposobne
podnositi nepanju i grubost, okruene su ljubavlju sa svih strana. Na njih se moe primijeniti
ova rije naega oca sv. Ivana od Kria: "Sva su mi dobra bila dana kad ih vie nisam traio iz
samoljublja."
Nesavrene due, naprotiv, nitko ne trai; prema njima se dodue vladamo u granicama
redovnike uljudnosti, ali u strahu da im moda ne reknemo koju neljubeznu rije,
izbjegavamo njihovo drutvo.
Kad spominjem nesavrene due, ne mislim samo na duhovne nesavrenosti, jer i najsvetije
bit e savrene tek u nebu, nego mislim na nedostatak prosuivanja i odgoja, na osjetljivost
nekih znaajeva - sve su to stvari koje ne ine ivot previe ugodnim. Znam da su te moralne
slabosti kronine, nema nade u ozdravljenje, ali dobro znam i to da me moja Majka ne bi
prestala njegovati i da bi mi uvijek nastojala pomoi kad bih ostala bolesna i cijeli svoj ivot.
Evo to iz toga zakljuujem: Za vrijeme odmora, za vrijeme slobodnog razgovora moram
traiti drutvo sestara koje su mi najmanje ugodne, moram kod tih ranjenih dua vriti dunost
dobrog Samaritanca. Jedna rije, jedan ljubezan osmijeh esto su dovoljni da razvesele
alosnu duu; ali ja nipoto ne elim vriti djela ljubavi samo zato da postignem taj cilj, jer
znam da bih brzo klonula duhom: jedna rije koju reknem s najboljom namjerom bit e moda
protumaena sasvim obrnuto. Stoga, da ne gubim svoga vremena, elim biti ljubezna sa svima
(a osobito sa sestrama koje su najmanje ljubezne) da razveselim Isusa i vrim njegov savjet
to ga daje u Evanelju otprilike ovim rijeima: "Kad prireuje gozbu, ne pozivaj svoje
roake i prijatelje, da ne bi i oni tebe za uzvrat pozvali te bi tako primio svoju nagradu; nego
pozovi siromahe, hrome i uzete, i bit e sretan to ti oni nee moi uzvratiti, jer Otac tvoj,
koji vidi u skrovitosti, nagradit e te za to." (Lk 14,12-14 i Mt 6, 4)
Na kakvu bi gozbu mogla karmelianka pozvati svoje sestre ako ne na duhovnu gozbu
sastavljenu od srdane i radosne ljubavi? to se mene tie, ja ne poznam druge, i ja elim
oponaati sv. Pavla, koji se radovao s onima koje je naao u radosti (usp. Rim 12, 15); on je
dodue i plakao sa alosnima, i zato se moraju katkada pokazati i suze na gozbi koju elim
prirediti, ali uvijek u nastojati da se na kraju te suze okrenu u radost (usp. Iv 16, 20), jer
Gospodin ljubi one koji daju s radou (2 Kor 9, 7).

in ljubavi i unutarnja radost

Sjeam se jednoga djela ljubavi koje mi je dragi Bog nadahnuo da uinim dok sam jo bila
novakinja. Bila je to sitnica, ali Otac na, koji vidi u skrovitosti, koji vie gleda na nakanu
nego na veliinu djela, ve me je za nj nagradio ne ekajui drugoga ivota. To je bilo u
vrijeme dok je sestra od sv. Petra jo ila u kor i u blagovaonicu. Za veernjega razmatranja
bila je smjetena preda mnom; deset minuta prije est trebalo je da se jedna sestra digne od
molitve i da bolesnu sestru odvede u blagovaonicu, jer su bolniarke imale tada previe
bolesnica a da bi mogle doi po nju. Stajalo me mnogo muke da se ponudim za tu malu
uslugu, jer sam znala da nije lako ugoditi toj jadnoj sestri koja je toliko trpjela da nije rado
mijenjala pratilicu. Ipak nisam htjela propustiti tako lijepu priliku za obavljanje djela ljubavi,
sjeajui se da je Isus rekao: "to god ste uinili jednome od najmanje moje brae, meni ste
uinili." (Mt 25, 40) Zato sam se vrlo ponizno ponudila da je vodim: nisam ba lako postigla
da se prime moje usluge! Napokon sam se prihvatila posla, i imala sam toliko dobre volje da
sam savreno uspjela.

Svake veeri, kad sam vidjela da je sestra od sv. Petra potresla svoju pjeanu uru, znala sam
da to znai: hajdemo! Nevjerojatno je koliko me je stajalo muke da se dignem od molitve,
osobito u poetku; uinila bih to ipak smjesta, i tada bi poinjala itava ceremonija. Trebalo je
ukloniti i odnijeti njezino klecalo, ali na odreen nain, osobito bez urbe, a onda je slijedila
etnja. Trebalo je ii za jadnom bolesnicom drei je za pojas; inila sam to s najveom
njenou to sam mogla; ali ako je ona na nesreu krivo koraknula, odmah joj se inilo da je
slabo drim i da e pasti. - "Ah, Boe dragi! Vi idete prebrzo, ja u se razbiti." Ako sam
kuala ii jo polaganije, rekla bi: "Ta hodite za mnom, ne osjeam vie vau ruku; pustili ste
me, past u! Ah, dobro sam rekla da ste vi premladi da me vodite."
Napokon bismo sretno stigle do blagovaonice. Tu su iskrsnule nove tekoe: trebalo je
posaditi sestru od sv. Petra i to izvesti spretno da je ne pozlijedim; tada joj je trebalo zadii
rukave (i jo na odreeni nain!). Tada sam bila slobodna da odem. Svojim jadnim kljastim
rukama drobila je svoj kruh u svoju zdjelicu kako je mogla. Ja sam to brzo primijetila, i svake
veeri nisam je prije ostavila dok joj nisam uinila i tu malu uslugu. Kako me ona to nije
molila, bila je vrlo ganuta mojom panjom, i njom sam, premda to nisam namjerice traila,
stekla potpuno njezinu naklonost, a osobito (to sam saznala tek kasnije) jer sam joj se, poto
bih joj odrezala kruh, nasmijeila najljepim svojim smijekom prije nego bih otila.
Predraga moja Majko, moda se udite to vam piem o tom malom djelu ljubavi koje je ve
tako davno prolo. Ah! ako sam to uinila, uinila sam zato to osjeam da zbog njega moram
pjevati milosre Gospodnje; Gospodin se udostojao da mi ostavi uspomenu na to, kao miris
koji me potie da vrim djela ljubavi. Sjeam se katkada nekih pojedinosti koje su za moju
duu kao proljetni povjetarac. Evo jedne koja mi ivo dolazi u sjeanje.
Jedne zimske veeri vrila sam, kao obino, svoju malu dunost; bilo je hladno, bila je no...
Najednom zaujem u daljini slatke zvukove glazbala; tada sam sebi zamislila dvoranu, lijepo
osvijetljenu, svu sjajnu od pozlate; mlade djevojke otmjeno odjevene laskaju jedna drugoj i
nabacuju se uljudnim frazama svjetovnog drutva; zatim moj pogled prijee na sirotu
bolesnicu kojoj sam pomagala; mjesto ljupkog napjeva ula sam od vremena do vremena
njezine tune jecaje, a mjesto pozlate vidjela sam opeke naega strogog samostana, jedva
osvijetljena slabanim svjetlom.
Ne mogu izraziti to se dogaalo u mojoj dui, ali znam da ju je Gospodin prosvijetlio
zrakama istine koje su toliko nadjaale mrani sjaj zemaljskih sveanosti da nisam mogla
vjerovati u svoju sreu... Ah! ni za tisuu godina uivanja svjetskih sveanosti ne bih bila dala
onih deset minuta to sam ih upotrijebila u ispunjavanju svoje ponizne slube ljubavi... Ako
ve u patnji, u jeku borbe, moemo uivati asak sree koja nadilazi sve zemaljske sree, kad
mislimo na to da nas je dragi Bog istrgao iz svijeta, to e tek biti u nebu kad budemo vidjeli,
u krilu vjene radosti i odmora, neusporedivu milost koju nam je Gospodin udijelio izabravi
nas da stanujemo u njegovoj kui, u pravom trijemu nebeskom?... (Usp. Ps 22,6)

Dvije pobjede
Nisam ja uvijek vrila djela ljubavi s takvim zanosima radosti, ali ve u poetku moga
redovnikoga ivota htio je Isus da osjetim kako je slatko vidjeti njega u dui njegovih
zarunica; kad sam vodila sestru od sv. Petra, inila sam to s tolikom ljubavi da to ne bih bila
mogla initi bolje da sam morala voditi samoga Isusa. Ali vrenje djela ljubavi nije mi uvijek
bilo tako slatko, to sam vam rekla maloprije, ljubljena moja Majko. Da vam to dokaem,
ispripovjedit u vam neke male borbe koje e vam sigurno izmamiti smijeak.

Dugo sam vremena kod veernjeg razmatranja imala mjesto pred jednom sestrom koja je
imala udnu strast i - mislim - mnogo prosvjetljenja, jer se rijetko sluila knjigom. Evo kako
sam to opazila. im bi ta sestra dola na svoje mjesto, poela bi praviti neobinu laganu buku
koja je bila nalik na buku kad se taru dvije koljke jedna o drogu. Nitko to nije primjeivao
osim mene, jer imam izvanredno osjetljivo uho (katkada malo i previe). Ne mogu vam
iskazati, draga Majko, koliko me ta lagana buka umarala: imala sam vruu elju da okrenem
glavu i pogledam tu sestru, koja sasvim sigurno nije primjeivala svoju naviku; to je bio jedini
nain da je opomenem, ali u dnu srca osjeala sam da vie vrijedi podnositi to za ljubav
dragom Bogu i zato da ne zadajem boli toj sestri. Ostajala sam dakle mirna, nastojala sam se
ujediniti s dragim Bogom i zaboravljati na tu malu buku... Sve je bilo uzalud. Osjeala sam
znoj koji me oblijevao, i ja sam jednostavno morala izmoliti molitvu patnje, ali usprkos patnji
traila sam sredstvo da ne molim s razdraljivou, nego s radou i mirom, bar u dubini due.
Tada sam nastojala da mi ta mala buka, tako neugodna, bude mila: mjesto da pokuam da je
ne ujem (jer je to bilo nemogue), nastojala sam da je paljivo sluam, kao da je to bio kakav
divan koncert, i sva moja molitva (koja nije bila molitva mira) prolazila je u tom da sam taj
koncert prikazivala Isusu.
Drugom opet prilikom bila sam u praonici kraj sestre koja mi je trcala prljavu vodu u lice kad
god bi digla rupie na svoju klupu. Najprije sam htjela da se odmaknem i obriem lice, da
pokaem sestri koja me je prskala da e mi uiniti uslugu ako mirnije radi svoj posao, ali
odmah sam pomislila kako sam vrlo glupa kad odbijam blago koje mi se prua tako obilato, te
sam dobro pazila da ne pokaem svoga svladavanja. Uloila sam sve svoje napore kako bih
eljela dobiti mnogo prljave vode, tako da sam na kraju zaista dobila volju za tom novom
vrstom kropljenja i odluila da u drugi put opet doi na to sretno mjesto gdje se stjee toliko
blago.
Predraga Majko, vi vidite da sam ja vrlo malena dua koja moe dragom Bogu prikazati samo
vrlo male rtve; i jo mi se esto dogaa da propustim te male rtve koje donose toliko mira
mojoj dui; ali ja ne gubim hrabrosti, nego strpljivo podnosim to imam malo manje mira, te
pokuavam biti paljivija drugi put.
Ah! Gospodin mi je tako dobar da mi je nemogue bojati ga se, uvijek mi je dao ono to sam
eljela, ili bolje, uvijek je uinio da elim ono to mi je htio dati; kratko vrijeme prije nego je
poela moja kunja protiv vjere rekla sam u sebi: "Sada zaista nemam velikih, vanjskih
kunja, a da bih imala unutarnjih, trebalo bi da dragi Bog promijeni moj put; ali ja ne vjerujem
da e On to uiniti, a ipak ne mogu uvijek ivjeti tako bez borbe... Kakvo li e sredstvo nai
Isus da me kua?" Na odgovor nisam dugo ekala, i on mi je pokazao da onaj kojega ljubim
ne oskudijeva sredstvima; ne mijenjajui mojega puta poslao mi je kunju koja je imala
primijeati spasonosnu gorinu u sve moje radosti.

Dva "brata" sveenika

Ali Isus mi ne daje slutnju i elju samo onda kad mi hoe poslati kunju. Ve dugo vremena
imala sam elju koja mi se inila potpuno neostvariva, elju da imam brata sveenika; esto
sam mislila: da moja mala braa nisu odletjela u nebo, imala bih sreu da ih vidim kako se
uspinju na oltar; ali budui da ih je dragi Bog izabrao da ih uini svojim aneliima, nisam
se vie mogla nadati da e se moj san ispuniti; a evo, ne samo da mi je Isus udijelio milost
koju sam eljela, nego me je jo ujedinio vezama due s dvojicom svojih apostola koji su
postali mojom braom... Hou, predraga Majko, da vam pripovijedam potanko kako je Isus

ispunio moju elju i dapae je nadmaio, jer sam ja eljela samo jednoga brata sveenika koji
bi svaki dan mislio na mene kod svetoga oltara.

Prvi misionar
Naa sveta majka Terezija poslala mi je kao dar za imendan godine 1895. prvoga brata. Bila
sam u praonici, veoma zauzeta svojim poslom, kad me majka Agneza od Isusa pozove u
stranu i proita mi pismo koje je upravo primila. Mladi sjemenitarac, stajalo je u pismu,
nadahnut od sv. Terezije, trai sestru koja bi se rtvovala za spasenje njegove due i pomagala
ga svojim molitvama i rtvama kad bude misionar kako bi mogao spasiti mnogo dua.
Obeavao je da e se uvijek sjeati one koja e postati njegovom sestrom, kad bude mogao
prikazivati Svetu rtvu. Majka Agneza od Isusa ree mi kako ona eli da ja postanem sestrom
toga budueg misionara.
Draga majko, ne bih vam mogla opisati svoju sreu: moja elja koja se tako neoekivano
ispunila izazvala je u mojoj dui radost koju u nazvati djetinjom, jer se moram vratiti u dane
svoga djetinjstva da bih nala uspomenu na te radosti, tako ive da je dua premalena da ih
obuhvati; ve godinama nisam bila kuala tu vrstu sree. Osjeala sam da je u tom pogledu
moja dua nova, bilo mi je kao da je netko prvi put zasvirao na strunama koje su dotada bile
zaboravljene.
Shvaala sam obaveze koje preuzimam, zato sam se dala na posao nastojei podvostruiti
svoju gorljivost. Moram priznati da isprva nisam nala utjehe da potaknem svoju revnost;
poto sam napisala ljupko pismo, puno srca i plemenitih osjeaja, da zahvalim majci Agnezi
od Isusa, moj dragi brat nije vie dao od sebe glasa do slijedeeg srpnja, osim to je poslao
kartu u mjesecu studenom javljajui da ulazi u vojarnu. Vama je, predraga moja Majko, dragi
Bog odredio da dovrite zapoeto djelo; nema sumnje da se molitvom i rtvom mogu
pomagati misionari, ali katkada kad se Isusu svidi da ujedini dvije due za svoju slavu, tada
on doputa da one mogu od vremena do vremena jedna drugoj priopiti svoje misli i poticati
se na veu ljubav prema dragom Bogu; ali za to je potreban izriit nalog poglavara, jer mi se
ini da bi inae to dopisivanje donijelo vie zla nego dobra, ako ne misionaru; a ono svakako
karmelianki, koja je po svom nainu ivota neprestano sklona na povlaenje u samu sebe.
Tada bi joj to dopisivanje (makar i na daljinu), kad bi ga revno vodila, zaokupljalo duh mjesto
da je ujedinjuje s dragim Bogom; dok bi sebi zamiljala da stvara brda i doline, ne bi inila
uope nita, nego bi sebi, pod platem revnosti, pribavljala beskorisnu rastresenost.
Kod mene je u tome isto kao i u drugim stvarima. Osjeam da bi moja pisma, kako bi mogla
uiniti dobro, morala biti pisana u poslunosti i morala bih osjeati vie odvratnosti nego
uitka u pisanju. Kad na primjer govorim s kojom novakinjom, nastojim to initi mrtvei se,
izbjegavam da joj postavljam pitanja koja bi zadovoljila moju radoznalost; ako ona zapone
koju zanimljivu stvar i onda prijee na drugu koja mi je dosadna, ne dovrivi prvu, dobro se
uvam da je ne podsjetim na predmet od kojega se udaljila, jer mi se ini da ovjek ne moe
uiniti nikakvo dobro kad trai samoga sebe.
Predraga moja Majko, vidim da se neu nikada popraviti: evo opet sam daleko zastranila od
svog predmeta, sa svim svojim raspravama; oprostite mi, molim vas, i dopustite da to
ponovno uinim prvom prilikom, jer ne mogu drugaije!... Vi postupate kao dragi Bog, koji se
ne umara sluajui me kad mu sasvim jednostavno kazujem svoje muke i svoje radosti kao da
ih On ne zna... Vi takoer, draga Majko, znate ve davno moje misli i sve dogaaje koji su
imalo vrijedni spomena; ne bih vam dakle znala pripovijedati nita novo. Ne mogu da se ne

nasmijem kad mislim na to kako vam piem tako savjesno o svim stvarima koje vi znate isto
tako dobro kao i ja. Napokon, ljubljena moja Majko, ja se vama pokoravam, pa ako vas sada
ne zanima itati te retke, moda e vas zabaviti u vaim starim danima i posluiti vam tada da
zapale vau vatru; u tom sluaju moje vrijeme nee biti izgubljeno... Ali ja se zabavljam
pripovijedajui kao dijete; nemojte misliti, draga Majko, da ja pitam kakvu korist moe
donijeti moj mali posao; budui da ga radim iz poslunosti, to mi je dovoljno, i nimalo mi
nee biti ao ako ga spalite pred mojim oima prije nego ga proitate.

Drugi misionar
Vrijeme je da se vratim na povijest moje brae koja sada zauzimaju tako vano mjesto u mom
ivotu.
Prole godine, koncem mjeseca svibnja (30. svibnja 1896), sjeam se kako ste me prije ruka
pozvali k sebi. Srce mi je snano udaralo kad sam ula k vama, ljubljena moja Majko; pitala
sam se to biste mi to imali kazati, jer je to bilo prvi put to ste me ovako pozvali. Poto ste
mi rekli da sjednem, evo prijedloga koji ste mi postavili: "Hoete li preuzeti brigu za duhovno
dobro jednog misionara koji mora biti zareen za sveenika i otputovati naskoro?" I onda ste
mi, draga Majko, proitali pismo toga mladog oca, da tono znam to on trai. Moj prvi
osjeaj bio je osjeaj radosti, ali je brzo ustupio mjesto strahu. Razloila sam vam, predraga
moja Majko, da sam ve prinijela svoje bijedne zasluge za jednoga budueg apostola, pa
mislim da to ne mogu vie uiniti na nakane drugoga apostola i da, uostalom, ima mnogo
sestara boljih od mene koje e moi odgovoriti njegovoj elji. Svi moji prigovori bili su
uzaludni, vi ste mi odgovorili da ovjek moe imati vie brae. Tada sam vas pitala nee li
moda poslunost podvostruiti moje zasluge. Vi ste mi odgovorili da hoe, kazujui mi vie
stvari koje su me uvjerile da bez straha moram preuzeti novoga brata. U dnu sam due, draga
Majko, mislila kao i vi, tovie, budui da "revnost karmelianke mora obuhvatiti cijeli
svijet", nadam se da u milou dragoga Boga biti korisna vie nego dvojici misionara, i
nipoto ne bih mogla zaboraviti moliti se za sve, ne zaputajui obine sveenike, kojih je
dunost katkada isto tako teka kao i dunost apostola koji propovijedaju nevjernicima.
Napokon, hou da budem ki Crkve, kako je to bila naa majka sv. Terezija, i da molim na
nakane naega Svetoga Oca Pape, jer znam da njegove nakane obuhvaaju cijeli svijet. To je
glavni cilj moga ivota, ali to me ne bi bilo prijeilo da molim i da se posebice ujedinim s
djelima mojih dragih anelia, da su postali sveenicima.
Eto tako sam se duhovno ujedinila s apostolima koje mi je Isus dao za brau: sve to je moje
pripada svakome od njih, osjeam dobro da je dragi Bog predobar da bi davao u dijelovima,
On je tako bogat da daje bez mjere sve to ga molim... Ali nemojte misliti, draga Majko; da se
ja gubim u dugim izbrajanjima.

"Privuci me..."
Otkako imam dva brata i svoje sestrice novakinje, kad bih htjela moliti za svaku duu ono to
ona treba, i to u tanine, dani bi mi bili prekratki i jako bih se bojala da u zaboraviti kakvu
vanu stvar. Jednostavnim duama ne treba zamrenih sredstava; kako sam ja jedna od njih,
jednoga mi je jutra za vrijeme moje zahvale Isus dao jednostavno sredstvo da ispunim svoju
dunost. On mi je dao da shvatim ovu rije iz Pjesme nad pjesmama (1, 3): "Privuci me k sebi
trat emo za mirisom tvojih pomasti." O Isuse, nije dakle potrebno rei ni ovo: "Privlaei
mene privuci due koje ljubim!" Dovoljna je ova jednostavna rije: "Privuci me!" Gospodine,
ja shvaam, kad se jedna dua dala zarobiti opojnim mirisom tvojih pomasti, da ona ne umije

trati sama, za njom zanesene idu sve due koje ona ljubi; to biva neusiljeno, bez napora, to je
prirodna posljedica njezine odanosti prema tebi. Kao to bujica koja silovito juri u ocean vue
za sobom sve na to naie na svom putu, isto tako i dua, o moj Isuse, koja se utapa u
beskrajnom oceanu tvoje ljubavi vue za sobom sve dragocjenosti koje posjeduje...
Gospodine, ti zna da ja nemam drugih dragocjenosti osim dua koje si se umilostivio
ujediniti s mojom; te si mi dragocjenosti povjerio ti, zato se usuujem upotrijebiti rijei koje
si upravio Ocu nebeskom posljednje veeri koja te je jo vidjela na naoj zemlji kao putnika i
smrtnika.

Posljednja molitva
Isuse, moj predragi Ljubime, ja ne znam kad e se svriti moje progonstvo... Vie nego jedna
veer mora me jo vidjeti kako pjevam u progonstvu tvoje milosre, ali napokon e i za mene
doi posljednja veer; tada bih voljela da ti mogu rei, o moj Boe:
"Ja sam te proslavila na zemlji; izvrila sam djelo koje si mi dao da inim; objavila sam tvoje
ime onima koje si mi dao: oni su bili tvoji, i ti si mi ih dao. Sada znaju da sve to si mi dao
dolazi od tebe, jer sam im priopila rijei koje si ti meni priopio; oni su ih primili i
povjerovali da si me ti poslao. Ja molim za one koje si mi dao, jer su tvoji. Nisam vie u
svijetu, ali oni su jo ovdje, a ja se vraam k tebi. Sveti Oe, sauvaj radi svog imena one koje
si mi dao. Ja sada idem k tebi, i zato da radost koja dolazi od tebe bude ispunjena u njima, ja
govorim ovo dok sam u svijetu. Ne molim te da ih uzme iz svijeta, nego da ih ouva od zla.
Oni nisu od ovoga svijeta, isto tako kao to nisam ni ja od svijeta. Ali ne molim samo za njih,
nego i za one koji e povjerovati u tebe na njihove rijei... Oe moj, ja elim da ondje gdje ja
budem budu sa mnom i oni koje si mi dao, i da svijet spozna da si ih ljubio kao to si i mene
ljubio." (Usp. Iv 17)
Da, Gospodine, eto to bih htjela ponavljati za tobom prije nego poletim u tvoje naruje.
Moda je to presmiono? Ali ne, ve odavna si mi dopustio da budem smiona pred tobom. Kao
to je otac rasipnoga sina rekao svome starijem sinu, rekao si ti meni: "Sve to je moje i tvoje
je." (Lk 15, 31) Tako su tvoje rijei, o Isuse, i moje, pa se mogu njima posluiti da na due
koje su ujedinjene sa mnom privuem milosti Oca nebeskoga.
Ali, Gospodine, kad kaem da elim da ondje gdje ja budem budu i oni koje si mi ti dao, ne
elim time traiti da oni ne mogu postii i mnogo veu slavu od one koju e ti milostivo
udijeliti meni, nego hou jednostavno moliti to da jednoga dana budemo svi ujedinjeni u tvom
lijepom nebu.

Beskrajna ljubav

Ti zna, o moj Boe, da nikada nisam eljela drugo nego ljubiti tebe, ja ne teim ni za kakvom
drugom slavom. Tvoja me je ljubav pratila od moga djetinjstva, rasla je sa mnom, i sada je to
bezdan kojemu ne mogu izmjeriti dubine. Ali ljubav privlai ljubav, tako se, moj Isuse, i moja
ljubav die k tebi, ona bi htjela ispuniti bezdan koji je privlai, ali jao! to nije ni kaplja rose
koja se gubi u oceanu!... Da bih te mogla ljubiti kao to ti mene ljubi, moram uzajmiti tvoju
vlastitu ljubav samo tada mogu nai odmora. O moj Isuse, to je moda obmana, ali ini mi se
da ne moe obasuti jednu duu veom ljubavi nego to si obasuo moju; i zato se usuujem
moliti te "da ljubi one koje si mi dao, kao to si ljubio mene" (Iv 17, 23). Ako jednoga dana,
u nebu, otkrijem da ih ljubi vie nego mene, radovat u se tome, priznavajui odsada da te
due zasluuju tvoju ljubav mnogo vie nego moja; ali ovdje dolje ne mogu zamisliti veu
neizmjernost ljubavi od one kojom si me milostivo obasuo badava, bez ikakve moje zasluge.
Ljubljena moja Majko, napokon se vraam k vama. Sva sam u udu zbog onoga to sam
upravo napisala, jer nisam imala te namjere, ali budui da je napisano, treba da to i ostane. No
prije nego se vratim na povijest svoje brae, elim vam kazati, draga Majko, da ne
primjenjujem na njih, nego na svoje drage sestre - prve rijei uzete iz Evanelja: "Ja sam im
priopila rijei koje si ti meni priopio..." (Iv 17, 8), jer smatram da nisam sposobna pouavati
misionare; na sreu nisam jo dosta ponosna na to! Ne bih ja bila nita sposobnija ni za
svjetovanje mojih sestara da mi niste vi, draga Majko, koji meni zastupate dragoga Boga, dali
milost za taj posao.
Naprotiv, na vae sam drage duhovne sinove, koji su moja braa, mislila kad sam pisala ove
rijei Isusove i koje za njima slijede: "Ne molim te da ih uzme od svijeta... Molim te jo za

one koji e povjerovati u tebe na njihove rijei." (Iv 17,15-20) Kako bih zaista mogla da ne
molim za due koje e oni u svojim dalekim misijama spasiti patnjom i propovijedima?

"... trat emo za tobom"

Draga Majko, ja mislim da je potrebno da vam dadem jo nekoliko tumaenja ovih rijei iz
Pjesme nad pjesmama: "Privuci me, trat emo", jer mi se ono to sam o tom htjela rei ini
premalo shvatljivo. "Nitko", rekao je Isus, "ne moe doi k meni ako ga ne privue Otac moj
koji me je poslao." (Iv 6, 44) Zatim nas uzvienim priama, a esto i bez upotrebe toga
sredstva, tako pristupanog narodu, pouava kako je dosta kucati da nam se otvori, traiti da
naemo, i ponizno pruiti ruku da dobijemo to traimo... (Usp. Mt 7, 8) On takoer kae da
emo sve dobiti to god molimo od njegova Oca u njegovo ime. (Iv 16, 23) Zato je bez
sumnje Duh Sveti davno prije roenja Isusova nadahnuo pjesnika ovom proroanskom
molitvom: "Privuci me, trat emo."
to dakle znai moliti da bude "privuen", ako ne da se najue ujedini s predmetom koji
osvaja srce? Kad bi vatra i eljezo imali razum i kad bi eljezo reklo vatri: Privuci me, zar ne
bi time dokazalo da se eli izjednaiti s vatrom na taj nain da ga ona prome i natopi svojim
uarenim biem da bi se inilo da je jedno s njom.
Predraga Majko, evo moje molitve: ja molim Isusa da me privue u vatru svoje ljubavi, da me
ujedini tako tijesno sa sobom da On ivi i djeluje u meni. Osjeam, to vie vatra ljubavi bude
zapalila moje srce, vie u govoriti: Privuci me, a bre e i due koje e mi se pribliiti (meni,
siromanom malom beskorisnom otpatku eljeza, ako se udaljim od boanskog ara), bre e
te due trati za mirisom pomasti svoga Ljubimca, jer dua zapaljena ljubavlju ne moe ostati
troma; ona bez sumnje poput sv. Magdalene sjedi do nogu Isusovih, slua njegovu blagu i
vatrenu rije. Naoko nita ne dajui, ona daje mnogo vie nego Marta koja se brine oko
mnogih stvari (usp. Lk 10, 41) i koja bi htjela da se sestra ugleda u nju. Isus nipoto ne kori
Martine poslove; te je poslove ponizno radila i njegova boanska Majka cijeli svoj ivot jer je
morala prireivati obroke za svetu Obitelj. On je htio ukoriti samo uznemirenost svoje
gorljive domaice. Svi su sveci to ispravno shvatili, a ponajbolje moda oni koji su cijeli
svijet napunili svjetlou evaneoske nauke. Nisu li sv. Pavao, sv. Augustin, sv. Ivan od
Kria, sv. Toma Akvinski, sv. Franjo, sv. Dominik i toliki drugi ugodnici Boji crpli iz
molitve tu boansku mudrost koja zadivljuje najvee umove?
Jedan je stari mudrac rekao: "Dajte mi polugu, uporite, i dignut u svijet." to Arhimed nije
mogao postii, jer njegov zahtjev nije bio upravljen Bogu i jer je bio postavljen samo u
granicama materije, postigli su sveci u svoj svojoj punini. Svemogui im je dao kao uporite
sama sebe i samo sebe, a za polugu - molitvu koja pali vatrom ljubavi, i tako su oni digli
svijet; tako ga diu sveci koji se jo bore, i tako e ga, sve do konca svijeta, sveci budunosti
takoer dizati.

Pouzdanje u boansko milosre

Ljubljena moja Majko, sada bih vam htjela rei to razumijevam pod rijeima "miris pomasti"
mojega Ljubimca.
Budui da se Isus vratio na nebo, ja ga mogu slijediti samo tragovima koje je ostavio. A kako
su ti tragovi svijetli, kako su mirisni! Treba da samo bacim pogled u sveto Evanelje, odmah
udiem divne mirise ivota Isusova, i znam na koju stranu treba trati... Ne teim za prvim
mjestom, nego za posljednjim; mjesto da idem naprijed s farizejem, ja ponavljam, puna
pouzdanja, poniznu molitvu carinika; ali nadasve nasljedujem primjer Magdalene, njezinu
divnu ili bolje njezinu zaljubljenu smionost koja oarava Srce Isusovo, a zavodi moje.
Da, ja osjeam, kad bih imala na svojoj savjesti sve grijehe koji se mogu poiniti, bacila bih
se, slomljena srca od kajanja, u naruje Isusovo, jer znam koliko ljubi rasipnog sina koji se
vraa k njemu. Dragi je Bog dodue, u svom susretljivom milosru, ouvao moju duu od
smrtnoga grijeha, ali to nije razlog zato se diem k njemu s pouzdanjem i ljubavlju.

POGOVOR
"... s pouzdanjem i ljubavlju."
Ovdje je olovka koja je zamijenila neugodno pero pala iz Terezijinih ruku. Rukopis pokazuje
drhtave retke i oituje snagu volje one koja meutim ne moe zavriti malu crnu biljenicu.
Iscrpljena, ona naputa... Ostaje joj neto manje od tri mjeseca ivota.
itajui ove stranice pune mudrosti i mira, tko bi mogao pomisliti da je njihova spisateljica
teko bolesna ve nekoliko tjedana? Jedva se nae koji osvrt na njegu koju joj posveuju, i da
nije Majka Agneza uz krevet svoje sestre svaki dan biljeila razliite zgode, ne bismo znali o
pojedinostima bolesti, smrtnoj borbi i smrti sestre Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica.
Ali zahvaljujui izvjetajima svjedoka, moemo slijediti korak po korak i ustanoviti da ona
ivi ono o emu je pisala.
Kad sestra Terezija naputa sastavljanje svoga rukopisa, nalazi se ve nekoliko dana u
bolesnikoj sobi u prizemlju. Premda je ozbiljno bolesna ve nekoliko mjeseci, "slubeno" je
bolesna tek od kraja korizme: napadana groznicom, kaljem, teko se vukui u kor, malopomalo bila je osloboena svih svojih dunosti, zajednikog asoslova i odmora. U lipnju
1897. njezina jedina dunost bila je da se odmara u svojoj eliji, da bude na zraku i ljetnom
suncu u vrtu, da zavri svoje uspomene kako joj je priorica naredila 3. lipnja na nagovor
Majke Agneze. Posljednja mala "dunost" koju obavlja, ali koju nee moi zavriti. "Dok
piem svoj mali ivot, ne razbijam si glavu; to vam je kao da hvatam ribu udicom; piem ono
to mi padne na pamet."
6. srpnja poinje naglo pogoranje s nizom bacanja krvi koje e potrajati sve do 5. kolovoza.
Lijenik Corniere smatra sestru Tereziju koja kalje, baca krv "kao iz jetara", gori od
groznice, kao "umiruom" i izjavljuje da u njezinu sluaju "samo 2% izbjegnu smrt".
Preplavljena radou, ispovijeda se samostanskom duhovniku i moli bolesniko pomazanje.
Uveer 8. srpnja, u etvrtak, prenose je u bolesniku sobu.

Odsada je u omeenom prostoru kojega nee vie napustiti U jednom kutu eljezni krevet
okruen smeim zastorima na koje e privrstiti svoje najdrae slike (Sveto Lice Kristovo,
Presvetu Djevicu, svoga "dragog malog" Teofana Venarda, itd.). S lijeve strane kip Gospe od
Osmijeha koji je tu postavljen isti dan kad i ona; naslonja u kojem e se odmarati u dane kad
je dignu iz postelje. Kroz prozor moe vidjeti vrt u punom cvatu.
9. srpnja poglavar Karmela, mislei da Terezija nije "dosta bolesna", odgaa joj bolesniko
pomazanje. Istina je da ona jo pokazuje dovoljno ivota i zadivljuje svoje sestre otvorenom
radou. Ona ivi u oekivanju skorog dolaska "Lopova", koji e "raskinuti platno toga
slatkog susreta": "umrijeti iz ljubavi" prema opisu svetog Ivana od Kria bila je uvijek njezina
nada. Majka Agneza biljei ovaj razgovor: "Plaite li se smrti sada kad je vidite tako blizu? Ah! sve manje i manje! - Plaite li se Lopova? Ovaj put on je na vratima! - Ne, nije na
vratima, uao je unutra. Ali to kaete, moja Majice! Plaim li se Lopova! Kako bih se bojala
nekoga koga toliko ljubim?!"
Ona i dalje baca krv, mui je glavobolja, bolovi u prsima, povraa mlijeko koje joj je lijenik
propisao. Njezina se slabost neprestano poveava.
U tijeku toga mjeseca srpnja Terezija ima jo dovoljno snage da odgovori na mnogobrojna
pitanja Majke Agneze i svojih sestara: mole je da tonije opie neki dogaaj iz svoje prolosti,
pitaju je za savjet. Bolesnica pristaje na mogunost da se sve te biljeke upotrijebe pri
sastavljanju posmrtne okrunice koja se prema obiaju alje svim karmelima. Malo-pomalo
misli se ak na objavljivanje veeg dijela njezinih uspomena. Terezija povjerava Majci
Agnezi ostvarenje tog pothvata zahtijevajui da ona dopuni nedovreni spis priom o grenici
koja je umrla iz ljubavi. "Due e odmah shvatiti, jer se radi o tako upadljivom primjeru
onoga to sam htjela rei." Govorei o svojim rukopisima dodaje: "Bit e u njima za sve
ukuse, osim za one koji idu izvanrednim putem."
Ona predosjea da e se njezino posmrtno djelovanje proiriti daleko vie od djelovanja jedne
knjige i da e djelovati po itavom svijetu. "Kako u biti nesretna u nebu ako ne budem mogla
iskazivati male radosti na zemlji onima koje ljubim!" Ona nabraja tajanstvena obeanja:
"Opet u doi... sii u..." I napokon, 17. srpnja, ove rijei koje su postale uvene: "Osjeam
napose da moje poslanje tek poinje, poslanje da inim da dragi Bog bude ljubljen kao to ga
ja ljubim, da dadem svoj mali put duama. Ako dragi Bog uslii moje elje, svoje u nebo
provesti na zemlji sve do svretka svijeta. Da, proi u svoje nebo inei dobro na zemlji." 28.
srpnja veoma ozbiljno pogoranje: prema priznanju bolesnice, to je poetak "velikih patnja".
Lijenik misli da nee prebroditi no. U susjednoj se eliji (gdje spava sestra Genoveva,
njezina bolniarka) priprema sve to je potrebno za pogreb i, u 18 sati, u petak 30. srpnja,
veleasni Maupas podjeljuje joj napokon bolesniko pomazanje i svetu priest kao
popudbinu.
Protivno svakom oekivanju (a ponajprije njezinu: "Uope ne shvaam vie tu svoju bolest"),
prela je i taj greben. Te je promjene zbunjuju, ali ona se potpuno predaje: "Veeras, kad ste
mi rekli da lijenik Corniere misli da mogu ivjeti jo mjesec dana i vie, nisam se mogla
nauditi; to je prevelika razlika od onoga to je rekao juer neka mi jo isti dan dadu svete
sakramente! Ali sam ostala posve mirna." "Sve mi je jednako, ivjeti ili umrijeti, volim samo
ono to On ini."
I doista, bacanje krvi konano prestaje 5. kolovoza i bolesnica se osjea malo bolje. Lijenik
Corniere odlazi na odmor; poto je ustanovio napad na lijevu stranu plua, propisao je neke

lijekove. Ali to poboljanje potrajat e samo petnaest dana i Terezija e biti bez lijenika u
trenutku novog napada patnje koji poinje na blagdan Uznesenja Marijina.
Kaalj, guenje, bolovi u rebrima, nateene noge, jaka groznica... Patnja dosie najvii stupanj
izmeu 22. i 27. kolovoza. Suica (prvi je izgovorio tu rije lijenik Francis La Neele,
Terezijin roak, koji je dojurio iz Caena na poziv Karmela) proirila se na crijeva: veoma
oslabljena, kao da "sjedi na eljeznim iljcima", Terezija estoko trpi na svaki udisaj. Plae se
gangrene. "Pa dobro, bolje i to nego trpjeti mnogo i posvuda i imati vie bolesti zajedno",
govori Terezija. Malo kasnije, sva iscrpljena, povjerava: "to bi bilo od mene da mi dragi Bog
ne daje snage? Nitko ne zna to znai toliko trpjeti. Ne, to treba osjetiti." Ispriavajui se
uzdie: "Velika je milost imati vjeru! Da nisam imala vjere, bila bih si zadala smrt bez
trenutka kolebanja..."
Novo neoekivano poputanje u posljednjim danima kolovoza; potrajat e do 13. rujna.
Lijenik La Neele tvrdi da njegova roakinja ima samo jednu polovinu plua za disanje.
Ostaje joj jo mjesec dana ivota.
***
Samo sjeanje na te nagle promjene u bolesti i Terezijino dranje prema njima ne mogu nam
dati uvid u sve oblike njezine osobnosti kakvi nam se otkrivaju u njezinim posljednjim
razgovorima i njezinu dopisivanju (koje konano prestaje 10. kolovoza). Ne pokazuje se
nikakav lom izmeu onoga to je napisala u svom posljednjem rukopisu i ovoga to sada
proivljava u bolesnikoj sobi.
Ona je prije svega bolesnik kao i svi drugi, "koja ne misli na bogzna to": "Sestrice moje,
molite za siromane bolesnike na samrti. Kad biste znale to se dogaa! Kako malo treba pa
da se izgubi strpljivost!... Prije to ne bih vjerovala." Pitaju je: "Kako ureujete sada svoj mali
ivot? - Moj mali ivot je da trpim i to je sve!"
Meutim, ona se trudi nehinjenom radou (ona ne podnosi hinjenje) da ublai sve ono to bi
u njezinu stanju moglo biti zabrinjavajue i to bi uzbuivalo njezine sestre. U toj bolesnikoj
sobi ne osjea se alost u zraku: "to se tie raspoloenja, uvijek je isto, sama radost, ona
nasmijava sve koji joj se pribliuju. Ima trenutaka kad bi ovjek platio svoje mjesto samo da
moe biti uz nju. (... ) Mislim da e ona umrijeti smijui se, toliko je vesela", pie sestra
Marija od Euharistije svojim roditeljima u jednom od svojih tako dragocjenih izvjetaja o
zdravstvenom stanju bolesnice.
Igre rijei, razliite "ale", oponaanja, smijeh na svoj raun ili na raun nemoi lijenika,
Terezija posjeduje bogatu zbirku koja izraava dubinu njezine naravi i njezine bratske ljubavi.
Izvor njezine radosti dolazi od potpunog prihvaanja volje "Tate dragog Boga" kojega e
uskoro gledati licem u lice. "Ne alostite se, moja Majice, to me vidite bolesnu, jer vidite
kako me dragi Bog ini sretnom. Uvijek sam vesela i zadovoljna."
Divna njenost "osjeajnog i ljubeljivog srca" koje daje svakoj prema njezinim potrebama,
prima pa ak i trai poljubac, "poljubac koji se uje; ukratko, neka usne pucaju!" Bratska
ljubav, o kojoj je tako lijepo u lipnju pisala, prua sada mjeru svoga skrivenog heroizma:
dolaze u bolesniku sobu radi jednog savjeta ili jednog smijeka. Sve do kraja uiteljica
novakinja vodi brigu o suzama sestre Marije od Presvetog Trojstva, o malodunosti svoje

"Dadilje" (sestre Genoveve) ili ispriava omake dobre stare sestre Stanislave, svoje
bolniarke.
Tko bi onda mogao i posumnjati - osim nekoliko rijetkih pouzdanica - da ona redovito ostaje
zaronjena u "noi", u "podzemnom hodniku", kao pred "zidom"?
Jer strana kunja povjerena Majci Mariji Gonzagi prestat e tek posljednji dan. Pred smru,
muena tjelesnim patnjama, Terezija ezne za nebom svim svojim silama: ono joj se ini
"zatvoreno". "Nebo je glavno. Kako je to udno i nepovezano!" Par kratkih povjerljivih izjava
Majci Agnezi odskau kao bljesak: "Treba li toliko ljubiti dragoga Boga i Presvetu Djevicu i
imati takvih misli!... Ali se ne zaustavljam na njima." Videi kroz prozor "crnu rupu" u vrtu:
"Ja sam u jednoj takvoj rupi duom i tijelom. Ah! da, kakve tmine! Ali ja sam u njoj u miru."
Sjedei, osamljena, za "stolom grenika", ona se ne moe nadati nikakvoj pomoi izvana.
Duhovnik se prestraio od napasti svoje pokornice: "Ne zadravajte se na tome, to je veoma
opasno!" Veoma je suzdrljiva sa svojim sestrama iz straha da ne saznaju za njene tegobe. Ne
moe vie raunati ni na svete sakramente. 19. kolovoza prieuje se posljednji put. "Dok joj
se nosila sveta priest, ule smo sve molei psalam 'Smiluj mi se'; posljednji put bila je tako
slaba da joj je, sluajui nae moljenje, ilo skoro na ivce; trpjela je muenitvo."
Premda se od toga dana nije vie mogla prieivati, Terezija se nije zbog toga alostila: "Bez
dvojbe, velika je milost, primati svete sakramente; ali kad to dragi Bog ne doputa, dobro je i
tako, sve je milost."
Ovu zadnju svetu priest prikazala je na nakanu biveg karmelianina oca Hijacinta Loysona,
jer "ne uva nita za sebe." "Sve to imam, sve to dobijem, sve je za Crkvu i za due." Ova
briga za grenike i sveope spasenje postaje sve ivlja: u tome je podrava dopisivanje sa
svojom duhovnom braom, kojima obeava uspjenu pomo: "Kad budem u luci, nauit u
vas, dragi brate moje due, kako morate ploviti na uzburkanom moru ovoga svijeta: s
predanjem i ljubavlju djeteta koje zna da ga njegov Otac ljubi i da ga nee ostaviti sama u
asu opasnosti... put jednostavnog i ljubeznog pouzdanja upravo je za vas", pie o. Belliereu.
ivot u bolesnikoj sobi tako je svakidanji i tako jednolian da nitko i ne sluti da u njoj
umire jedna svetica. Ponekad, meutim, neke tajanstvene rijei bacaju svjetlo na skoru
budunost: "Moje sestrice, znate dobro da njegujete malu sveticu!" ...Pokupite svakako ove
latice (rue), moje sestrice, posluit e vam kasnije da obradujete nekoga... Nemojte nijednu
izgubiti..." Ali ona u isto vrijeme uvjerava o svom potpunom siromatvu, kad joj predlau
razliite dane za njezinu smrt: "Ah! Majko, nagaanja! Kad biste znali u kakvom se
siromatvu nalazim! Znam toliko koliko znate i vi! Ne nagaam nita osim onoga to vidim i
osjeam."
Sve rijei izgovorene u bolesnikoj sobi satkale su kao jedan neizmjeran Magnificat - Velia
na nain njezinih rukopisa koji su opjevali Milosre Gospodinovo. Prava je milost da je sestra
Terezija doprla do takvog predanja: "Ova Jobova rije: 'ak kad bi me Bog i ubio, jo bih se u
njega uzdao', oarala me jo od mog djetinjstva: Ali sam dugo ekala prije nego sam se
ustalila na tom stupnju predanja. Sada sam tu; dragi Bog me tu stavio, uzeo me u svoje ruke i
tu me posadio..."

Svjesno priznaje svoje granice i prihvaa ponienja koja prate njezino stanje teke bolesnice:
slabost, pla, nestrpljivost pred nekom dosadnom sestrom: "Oh! kako sam sretna to sebe
vidim tako nesavrenu i to mi je tako potrebno milosre dragoga Boga na asu smrti!"
ini se kao da je postala posve prozirna: "Lijepo e se vidjeti kako sve dolazi od dragoga
Boga; i slava to u je posjedovati bit e nezaslueni dar koji nee pripadati meni; svi e to
dobro vidjeti..."
***
U meuvremenu, poto su patnje dosegle najvii vrhunac koncem kolovoza, povukli su krevet
nasred bolesnike sobe. Kroz otvoreni prozor Terezija moe promatrati ljepotu vrta (ona
toliko voli cvijee i voe), materijalno nebo (ono drugo ostaje zatvoreno), sluati moljenje
asoslova u koru ili neku daleku glazbu. Izgleda kao da joj se ivot vraa: evo sada je gladna.
Tetka Guerin izmilja kako bi udovoljila njezinim "eljama raznolikou dobrih stvari",
ukljuivi tu i kola s okoladom!
30. kolovoza, leei na pokretnom krevetu, provozali su Tereziju samostanskim hodnikom
sve do vratiju kora koji vidi posljednji put. Sestra Genoveva iskoristi priliku i uzme zadnji
snimak svoje sestre: veoma izmravljena, pokuavajui se nasmijeiti, Terezija posipa ruinim
laticama raspelo koje ju ne naputa.
8. rujna slavi sedmu godinjicu svojih zavjeta, sva u cvijeu. Plae od zahvalnosti: "To je radi
njenosti dragoga Boga prema meni; izvana sam ushiena, a ipak, iznutra sam uvijek u
kunji... ali i u miru." Plete dva vijenca od razlika za kip Gospe od Osmijeha.
Pri svom povratku lijenik Corniere oituje svoju zbunjenost zbog stanja svoje bolesnice.
Novo i posljednje pogoranje nastupa dvadeset dana nakon stanovitog zatija: Lijeva strana
plua potpuno je zahvaena suicom. Terezija se gui i ne moe vie govoriti a da ne prekida
reenice: "Mama!... nedostaje mi zemaljski zrak. Kad e mi dragi Bog dati nebeski zrak... Ah,
nikad jo nije bilo tako kratko!" (njezino disanje).
Kao iznemogao putnik koji tetura pri kraju svoga putovanja, stie i ona na kraj svoga krinog
puta: "Da, ali ja padam u naruje dragoga Boga!" Pred smru dolaze joj trenuci neizvjesnosti:
"Strah me je to sam se plaila smrti... Naravno, ne plaim se vie! Ne alim za ivotom, oh!
ne. Samo se pitam: to je zapravo tajanstveno dijeljenje due i tijela? Prvi put sam to osjetila,
i odmah sam se predala dragom Bogu."
Smrtna borba u pravom smislu rijei trajat e dva dana, ali, od 21. rujna, Terezija uzdie: "Ah!
to je to smrtna borba? ini mi se da sam stalno u njoj."
Ujutro u srijedu 29. rujna bolesnica hre s mukom. Majka Marija Gonzaga saziva zajednicu
koja, zbijena oko kreveta, moli jedan sat molitve umiruih. U podne Terezija pita svoju
prioricu: "Majko, je li to smrtna borba?... to u raditi kad budem umirala? Nikad neu znati
kako se umire!" Poslije lijenikova posjeta ona jo raspituje: "Je li to danas, Majko?" - "Da,
kerkice." - "Kakva srea kad bih odmah umrla!" Neto kasnije: "... Kad u se posve
uguiti!... Ne mogu vie! Ah! molite se za mene! Isuse! Marijo! Hou, pristajem..."
Uveer ju je veleasni Faucon ispovjedio. Dok je izlazio iz bolesnike sobe, veoma potresen
povjerava: "Kako lijepa dua! ini se da je utvrena u milosti."

Tu no sestra Genoveva i sestra Marija od Presvetog Srca bdiju uz nju unato njezinim
prosvjedima. No veoma bolna. Ujutro, njezine tri sestre ostaju uz nju za vrijeme mise.
Terezija dae, gleda kip Djevice: "Oh! arko sam je molila!... Ali to je prava smrtna borba,
bez ikakve primjese utjehe..."
Poslije podne toga etvrtka 30. rujna Terezija se digne na svom krevetu, sjedne, to nije
mogla ve nekoliko tjedana. "Vidite koliko snage imam danas! Ne, neu jo umrijeti! ivjet
u jo mjesecima, moda i godinama!" Prema rijeima svjedoka, ona tada podnese posljednje
napade najstranije smrtne borbe.
Oko 15 sati, sjedei na krevetu, isprui ruke, naslanjajui se na Majku Agnezu i sestru
Genovevu, koje je okruuju. Ne moemo da ne spomenemo njezine rijei to ih je izgovorila
u lipnju o ovoj "smrti iz ljubavi" kojoj se nadala: "Nemojte se alostiti, moje sestrice, ako
mnogo trpim i ako ne vidite na meni, kako sam vam ve rekla, nikakva znaka sree u asu
moje smrti. Na je Gospodin sigurno umro kao rtva Ljubavi, a vidite kakva je bila njegova
smrtna borba!..."
I u srpnju: "Na je Gospodin umro na kriu, u tjeskobi, a ipak eto najljepe smrti iz ljubavi. (...
) Umrijeti iz ljubavi ne znai umrijeti u zanosu. Otvoreno vam priznajem, ini mi se da je to
ono to ja proivljavam."
Majka Agneza pribiljeila je Terezijine rijei:
"Ne vjerujem vie u svoju smrt... Vjerujem samo u patnju...
Pa dobro, utoliko bolje!"
"O Boe moj!..."
"Ja volim dragoga Boga!"
"O draga moja Presveta Djevice, doi mi u pomo!"
"Ako je to smrtna borba, to je onda smrt?!...
"Ah! dobri moj Boe... Da, on je veoma dobar, smatram ga
veoma dobrim..."
"Kad biste znali kako je to uguiti se!"
"Boe moj, smiluj se svojoj siromanoj kerkici! Smiluj
joj se!"

Majci Mariji Gonzagi:

"O moja Majko, uvjeravam vas da je kale pun do vrha!..."

"... Ali dragi Bog me nee napustiti, posve sigurno..."

"... Nikad me nije napustio."
"... Da, Boe moj, sve to hoe, samo mi se smiluj!"
"... Sestrice moje! sestrice moje, molite za mene!"
"... Boe moj! Boe moj! Ti si tako dobar!!!"
"... Oh! da, ti si tako dobar! Ja to znam..."
" Da, ini mi se da nikad nisam drugo traila osim istine;
da, shvatila sam poniznost srca... Mislim da sam ponizna."
"Sve to sam pisala o svojim eljama za trpljenjem. Oh! ipak je to istina!"
"... I ne kajem se to sam se predala Ljubavi."
Ponovno naglaava:
"Oh! ne, ne kajem se, naprotiv!"
Majka Agneza pripovijeda: "Bila sam sama uz nju, kad oko pola pet po iznenadnoj bljedoi
zakljuih da se pribliava posljednji as. Naa se Majka vratila i uskoro je cijela zajednica bila
okupljena. Ona joj se nasmijeila, ali nije vie govorila do asa svoje smrti. Vie od dva sata
straan hropac razdirao joj grudi. Lice joj bilo crveno, ruke plave, noge su joj bile hladne i
tresla se cijelim tijelom. Obilan znoj oblio joj elo u krupnim kapljama i curio niz obraze. Bila
je kao pod nekim pritiskom koji se stalno poveavao i da bi lake disala, putala je povremeno
nehotine kratke jecaje."
Terezija se nasmijei sestri Genovevi koja joj brie elo i stavlja komadie leda na suhe usne.
U vrijeme kad se zvoni Aneo Gospodnji (18 sati) umirua dugo gleda Gospu od Osmijeha;
vrsto dri svoje raspelo. Zajednicu, koja je u bolesnikoj sobi gotovo dva sata, priorica
otputa. Terezija uzdie:
"Majko! Nije to jo smrtna borba?... Zar neu umrijeti?..."
"Da, draga kerko, to je smrtna borba, ali moda e je dragi Bog produiti
jo koji sat."
"Pa dobro!... idemo!... Idemo!..."
"Oh! Ipak bih htjela dulje trpjeti..."
Glava joj je pala na jastuk, naklonjena u desno. Priorica naredi da se pozvoni zvonce
bolesnike sobe, sestre se urno vrate. "Rastvorite irom vrata!" naredi Majka Gonzaga. im

je zajednica ponovno klekla oko kreveta, Terezija razgovijetno izgovori gledajui raspelo:
"Oh! ja ga ljubim... I trenutak kasnije: "Boe moj... ja... te ljubim!..."
Njezine su oi iznenada oivjele i zagledale se u jednu toku malo iznad kipa Presvete
Djevice. Njezino lice poprimi izgled kakav je imala dok je bila posve zdrava, izgledala je kao
u zanosu. Taj pogled potraja koliko je potrebno da se izmoli Vjerovanje. Zatim je zaklopila
oi i izdahnula. Bilo je oko 19,20 sati.
S glavom naklonjenom udesno, s tajanstvenim smijekom na usnama izgledala je veoma
lijepa, kako to pokazuje slika to ju je snimila njezina sestra.
Prema obiaju bila je izloena u koru blizu reetke, od petka poslije podne do nedjelje uveer,
pokopana je u zemlju u ponedjeljak 4. listopada 1897. na groblju u Lisieuxu.
Iz bolesnike sobe pisala je 9. lipnja ocu Belliereu: "Ja ne umirem, nego ulazim u ivot."
Sada e zapoeti udesan posmrtni ivot ove nepoznate karmelianke...

DODACI

LISTI TO GA JE S.TEREZIJA OD DJETETA ISUSA

NOSILA NA SVOM SRCU NA DAN POLAGANJA
ZAVJETA
8. rujna 1890.
O Isuse, moj boanski Zarunie! Daj da nikada ne izgubim bijelu haljinu svoga krtenja!
Uzmi me prije sa svijeta nego uinim i najlaki svojevoljni grijeh. Daj da traim i nalazim
uvijek samo tebe, da stvorenja ne znae za mene nita i da ja za njih ne znaim nita, nego da
mi ti bude sve!...
Neka mi zemaljske stvari nikada ne uznemire duu, neka nita ne pomuti moga mira. Isuse, ja
molim samo mir, i uz to ljubav, beskrajnu ljubav bez druge granice osim tebe, ljubav koja ne
bi vie bila ja, nego ti, moj Isuse!
Isuse, daj da umrem za tebe kao muenica, muenitvom srca ili tijela, ili radije i srca i tijela...
Daj mi da ispunim svoje zavjete u svoj njihovoj savrenosti, i daj mi da shvatim to zarunica
tvoja mora biti. Daj da nikada ne budem na teret zajednici, daj da se nitko ne zanima za mene,
da budem gledana kao pogaena nogama, zaboravljena kao zrnce pijeska, za tebe, Isuse! Neka
se tvoja volja vri u meni savreno, da stignem na mjesto koje si mi pripravio...
Isuse, daj da spasim mnogo dua, daj da danas ne bude osuena ni jedna jedina i da se sve
due u istilitu spase... Isuse, oprosti mi ako govorim to ne bi trebalo govoriti: ja elim samo
tebe razveseliti i tebe tjeiti.

IN PRIKAZANJA MILOSRDNOJ LJUBAVI

I.M.J.T.
Prikazanje mene same kao rtve paljenice
Milosrdnoj Ljubavi dragoga Boga
O moj Boe, Presveto Trojstvo! elim te ljubiti i iriti ljubav prema tebi, raditi za proslavu
Svete Crkve spasavajui due koje su na zemlji i oslobaajui one koje trpe u istilitu. elim
savreno ispuniti tvoju volju i postii stupanj slave koju si mi pripravio u svom kraljevstvu;
jednom rijeju, elim postati svetica, ali osjeam svoju nemo i molim te, o moj Boe, da ti
bude moja svetost!
Budui da si me ti ljubio toliko da si mi dao svoga jedinog Sina da mi bude Spasitelj i
Zarunik, beskrajno bogatstvo njegovih zasluga pripada meni: ja ti ga prinosim u srei, molei
te da gleda na me samo kroz Lice Isusovo i u njegovu Srcu koje gori od ljubavi.

Prikazujem ti takoer sve zasluge svetaca (koji su na nebu i na zemlji), njihove ine ljubavi
kao i ine ljubavi svetih anela. Napokon ti, Presveto Trojstvo, prikazujem ljubav i zasluge
Blaene Djevice, moje ljubljene Majke. Njoj povjeravam svoju rtvu molei je da je donese
pred tebe. Njezin boanski Sin, moj ljubljeni Zarunik, rekao nam je u dane svoga smrtnog
ivota: "Sve to zamolite moga Oca u moje ime, dat e vam." Uvjerena sam dakle da e
usliiti moje elje; znam, o moj Boe, ovo: to nam vie eli dati, to nam veu elju ulijeva.
Osjeam u svom srcu neizmjerne elje i s pouzdanjem te molim da doe i zaposjedne moju
duu. Ah, ne mogu primati svetu priest toliko puta koliko elim, ali, Gospodine, nisi li ti
svemogu?... Ostani u meni kao u svetohranitu, ne udaljuj se nikada od svoje male hostije...
Htjela bih te tjeiti to su ti zli ljudi nezahvalni; molim te da mi oduzme slobodu da inim to
ti se ne svia; ako u slabosti katkada padnem, neka odmah tvoj boanski pogled oisti moju
duu unitavajui sve moje nesavrenosti, kao vatra to svaku stvar pretvara u sebe...
Zahvaljujem ti, moj Boe, za sve milosti koje si mi udijelio, osobito to si uinio da proem
kroz kunju patnje. S radou u te promatrati u posljednji dan nosei ezlo kria; budui da si
se udostojao dati mi u dio ovaj kri, tako dragocjen, nadam se da u ti biti slina u nebu i
vidjeti kako na mom proslavljenom tijelu blistaju sveti znakovi tvoje Muke...
Poslije zemaljskog progonstva nadam se da u uivati u tebi u vjenoj Domovini, ali ja ne
elim skupljati zasluge za nebo, hou raditi samo za tvoju ljubav, s jednim ciljem da tebe
razveselim, da tjeim tvoje presveto Srce i da spasavam due koje e te vjeno ljubiti.
Uveer ovoga ivota pojavit u se pred tobom praznih ruku, jer te ne molim, Gospodine, da
broji moja djela. Sva naa pravedna djela imaju mrlje u tvojim oima. Zato hou da se
odjenem tvojom pravednou i da od tvoje Ljubavi primim vjeno posjedovanje tebe samoga.
Ne elim drugoga prijestolja ni druge krune osim tebe, moj Ljubljeni!...
U tvojim oima vrijeme nije nita, jedan jedini dan je kao tisuu godina: ti me dakle moe u
jednom asu pripraviti da se pojavim pred tobom...
Da bih ivjela u inu savrene ljubavi, ja se prikazujem kao rtva paljenica tvojoj Milosrdnoj
Ljubavi, molei te da me spaljuje bez prestanka putajui da mi duu poplavljuju valovi
beskrajne njenosti koji su zatvoreni u tebi, i da tako postanem muenica tvoje ljubavi, o moj
Boe!...
Neka to muenitvo, poto me pripravi da se pojavim pred tobom, uini napokon da umrem i
da se moja dua nezaustavno vine u vjeni zagrljaj tvoje Milosrdne Ljubavi...
Hou, o moj Ljubljeni, da ti pri svakom kucaju svoga srca obnovim ovo prikazanje bezbroj
puta sve do asa kad sjene ieznu a ja ti budem mogla ponavljati svoju ljubav u vjenom
gledanju licem u lice!...
Marija Franjka Terezija
od Djeteta Isusa i od Svetoga Lica
nedostojna karmelianka

Na Blagdan Presvetoga Trojstva

9. lipnja godine Gospodnje 1895.

NAPOMENA O RUKOPISIMA
Autobiografija svete Terezije od Djeteta Isusa prvi je put bila objavljena godine 1898, godinu
dana iza Svetiine smrti, pod naslovom "Histoire d'une ame" (Povijest jedne due). Sastoji se
od tri rukopisa koji se razlikuju i vremenom postanka i namjenom.
Rukopis "A" nastao je izmeu Nove godine 1895. i 20. sijenja 1896. To su uspomene iz
ranog djetinjstva i ivota u obitelji. Rukopis je nastao tako da je majka priorica Agneza od
Isusa (Terezijina sestra Paulina) naredila Tereziji da napie uspomene iz djetinjstva. Terezija
je posluala i cijelu godinu pomalo pisala. Rukopis je bio dovren 20.sijenja 1896, uoi
imendana majke Agneze.
Rukopis "B" namijenila je Terezija sestri Mariji od Presvetog Srca, svojoj najstarijoj sestri i
krsnoj kumi, jer je ona eljela upoznati njezin duhovni ivot, upravo njezin "mali put predanja
i ljubavi". To je Terezija pisala za vrijeme svojih posljednjih duhovnih vjebi, u rujnu 1896.
Rukopis "C" namijenjen je majci Mariji od sv. Alojzija Gonzage, koja je bila priorica u
vrijeme Svetiine smrti kao i u vrijeme njezina ulaska u samostan. Ona je eljela imati
Terezijine uspomene iz redovnikog ivota kojih u prvom rukopisu nema. Nalog za pisanje

ovog rukopisa primila je Terezija 3. lipnja 1897. Ovaj je rukopis manji od prvoga. Pisala ga je
kroz cijeli mjesec lipanj. Posljednje retke, ve teko bolesna, pisala je olovkom.
Tri razliita rukopisa, svaki namijenjen drugoj osobi, svaki zamiljen na drugi nain. Majka
Marija od sv. Alojzija Gonzage htjela ih je urediti u jednu cjelinu kao da su sva tri upuena
njoj. Taj je posao povjerila majci Agnezi od Isusa. Ona je to uinila vrlo slobodno, jer ju je
sama Terezija prije smrti ovlastila da moe rukopise dotjerati i izmijeniti koliko bude smatrala
potrebnim.
Majka Agneza umrla je godine 1951. Prije smrti izrazila je elju da bi se Svetiini rukopisi
izdali u izvornom obliku, bez promjena i dotjerivanja... Toga su se posla prihvatili strunjaci
karmeliani, a dovrio ga je o. Franjo od Svete Marije; on je s grupom strunjaka tri godine
pregledavao i sreivao rukopise. Bio je to muan posao, jer su neke rijei i cijele reenice
Svetiina rukopisa bile izbrisane, tako da se nikakvim sredstvima nije moglo proitati to je
bilo napisano. Prvo kritiko izdanje rukopisa izilo je god. 1957.
Kod nas je 1935. iziao "ivot svete Terezije od Maloga Isusa" (Isusovci, Zagreb), a 1961.
izdali su Karmeliani (Zagreb - Remete) prijevod originalnih rukopisa ciklostilom, koji je
brzo bio razgrabljen. Drugo izdanje izilo je tiskom 1968, tree 1970, a ovo, etvrto izdanje
dopunjeno je prijevodom Predgovora i Pogovora iz najnovijeg francuskog izdanja (1973).
Ujedno je raspodjela na poglavlja vie prilagoena 1. francuskom izdanju (g.1898).

U PDF format prebacio eljko Zubanovi