UDK 81'1

81'22

Adi MASLO

KOGNITIVNA LINGVISTIKA I JEZIKI ZNAK

Saetak:
U ovom radu emo, kroz kognitivnu lingvistiku,
posmatrati jeziki znak onako kako ga je definirao
vicarski lingvist Ferdinand de Saussure. Poredit e se
poimanje i znaenje jezikog znaka; kako znak nastaje,
kako se percipira, kako se odraava u jeziku, kako ga
poimamo te od ega sve ovo zavisi. Nastojat emo
prikazati obim Saussureove definicije znaka naspram
onoga ta jeziki znak znai u kognitivnoj lingvistici.
Kljune rijei:

kognitivna lingvistika,

jeziki

znak, de

Sosir, semiotika
Uvod
Rije

semiologija, onako kako ju je definirao vicarski lingvist

Ferdinand de Saussure, jeste nauka o znakovima. Pojam semiotika vie se
vezuje za ameriku tradiciju i Charlesa Sandersa Peircea. Prema Rjeniku
semiotike (Dictionary ofSemiotics) kae se da se teorija semiotike zasniva
na vjerovanju da znaenje nije imanentno predmetima, da oni za sebe nisu
oznaeni, nego da se znaenje tvori pomou kompetentnog posmatraa,
subjekta, koji umije predmetu dati "formu". Iako postoje izvjesne razlike u
shvatanju ova dva pojma, mi se ovdje neemo zadravati na tome, nego
emo ih smatrati sinonimima (uz napomenu da ne postoje apsolutni
sinonimi).
Na drugoj strani imamo kognitivnu lingvistiku kao relativno mladu
granu lingvistike. Ono to ini sr kognitivne lingvistike jeste da jezik
odraava sheme misli. Zagovornici kognitivne lingvistike tvrde da je jezik
prozor u kognitivne (spoznajne) funkcije ovjeka. Kognitivna lingvistika je
u uskoj vezi s filozofijom, psihologijom, neurologijom i umjetnom
inteligencijom, granama koje kognitivnoj lingvistici pomau pojasniti
pojedine elemente ljudskog uma.
77

Adi Maslo: Kognitivna lingvi_-.:.:st:_:_ik=a__:_i~je=z~i:_:_:k_:_iz=n.:.: a_:_:_k_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __

O teoriji znaka
De Saussure je u svom Kursu ukazao na potrebu za naukom o
znakovima, koju je ve tada nazvao semiologijom. On je, jasno je,
semiologiju stavio iznad lingvistike te istakao da je na lingvisti da "definie
ono to jezik ini posebnim sistemom u skupu semiolokih znakova"
(Saussure 1916: 39). Za Saussurea je jezik prevashodno sistem znakova, a
znak je spoj oznaivaa (signifiant) s neim oznaenim (signifie) u psihi
onoga koji govori. Oznaiva (akustina slika) ne bi bio neto fiziko, ve
psiholoki otisak zvuka (Bugarski, 1975: 56), tj. utisak koji on ostavlja na
ula, a oznaeno (pojam) jeste govornikov pojam o toj stvari. Dakle, znak
je kombinacija pojma i akustine slike.
Ovdje je vano napomenuti da znak sjedinjuje dva potpuno
mentalna entiteta, tj. znak predstavlja mentalni entitet sa dva aspekta
(Bugarski, 1975: 57). Meutim, apstraktna jedinica znaka ne moe se
upotrijebiti osim u nekom fizikom mediju, tako da u svojoj realizaciji
jeziki znak ima nezaobilaznu materijalnu bazu (Bugarski; 1991: 69). Kao
to se iz izloenog moe vidjeti, znak je psihiki fenomen koji se realizira
u ljudskom umu i koji se zasniva na prenoenju akustike predstave, tj.
psihike zamisli zvuka (signifiant) na pojam (.~ignifie). Zvuni, akustiki
materijal i misaona supstanca su bez oblika, magline, dok ih jezik ne
povee u procesu njihovog ralanjivanja i artikulacije (Klosovska 2003:
88). Upravo e nam se u ovome kasnije otkriti veza s kognitivnom
lingvistikom.
Jo je bitno spomenuti da je asocijacija oznaivaa s oznaenim
arbitrarna. Pojam sestra, kae Saussure, nije vezan nikakvim unutranjim
odnosom za glasovni niz s-o-r koji slui kao njegov oznaiva u
francuskom, pa iz ovog slijedi da je asocijativna veza izmeu oznake i
oznaenog arbitrarna, a u potvrdu tome posluio bi nam primjer (za pojam
sestra) iz bilo kojeg drugog jezika na svijetu. U svom promiljanju o ovom
pojmu Saussure kae:
"Rije 'arbitraran' trai isto tako dodatno objanjenje. Ne bi se
smjelo shvatiti da oznaiva (le sign(fiant) ovisi o slobodnom
izboru govornika; elimo samo rei da je on (le sign(fiant)
nemotiviran, tj. arbitraran u odnosu na oznaeno (le signifie), s
kojim u stvarnosti nema nikakve prirodne veze. " (Saussure
1916: 101)

78

asopis Fhn

"Ono to zovemo ruom jednako bi slatko mirisalo pod bilo kojim

drugim imenom" (Romeo i Julija, II, ii), kae Shakespeare. Sve oznaeno
moglo bi dobiti bilo koji oznaiva jer ne postoji prirodna veza izmeu ovo
dvoje. Uostalom, stvarnost postoji i bez naeg oznaivaa, ali ovako
postavljena arbitrarnost znaka pretpostavlja autonomiju jezika u odnosu na
stvarnost. Meutim, Saussure kae da jezik nije u potpunosti arbitraran, jer
sistem ima odreenu racionalnost. Lingvistiki znak ne odreuje se
vanlingvistiki, nego je unutarlingvistiki determiniran. Da znak nije u
potpunosti arbitraran tvrdi i Levi-Strauss (1972) kada kae da znak nije
arbitraran a prim-i, ali prestaje biti arbitraran nakon to je doao do
postojanja, tj. kad je historijski utvren, ne moe biti arbitrarno
promiJenJen.
Saussureove postavke koje smo naveli, u ovom radu, nastojat emo
kontrastirati s postavkama koje je utvrdila kognitivna lingvistika. Uz
uvoenje neophodnih postavki koje ine kognitivnu lingvistiku pokuat
emo utvrditi slinosti i razlike u poimanju jezikog znaka izmeu ovih
dviju postavki.
Jezik i miljenje
Jezik je uroen svakom ljudskom biu, jednako kao i miljenje. To
samo po sebi ne bi znailo puno (jer su i druge stvari uroene ovjeku) da
ove dvije pojave, jezik i miljenje, nisu dvije strane istog. Sosirovski
govorei, oni su dvije stranice jednog papira. Mi milje~e moemo izraziti
i pokretom, nekim vidom umjetnosti ili vjetine, ali to prevashodno radimo
jezikom. Jezik je ureen sistem, to se za misao ne bi moglo rei. Misao
dolazi, prekida se, na mozak procesira je vie simultano, ona je razuena i
apstraktna. Upravo zbog ovih karakteristika misli ponekad moemo uti da
neko kae kako ne moe izraziti ono to mu je na umu (u miljenju).
Ljudska misao je uspjela stvoriti itav jedan (od) sistem(a) sazdan
iskljuivo na njoj, a to je matematika. I zaista matematika nema nita
stvarnog, opipljivog, niti neega to bismo mogli vidjeti, ili osjetiti, ali je
ipak ljudski um trebao njenu realizaciju u materijalnom smislu, pa je uveo
matematike simbole, znakove.
I oznaka i oznaeno, i akustina slika i pojam, oboje postoje u
milje~u, a sam De Saussure okarakterizirao ih je kao psihike kategorije.
Kako se akustina slika (ne njena realizacija) razlikuje od samog pojma, a
oba su u ljudskom miljenju? Ovo dvoje mogli bismo opisati kao zvuk i
sliku u ljudskom umu, gdje bi oznaka bila naa unutarnja misao (zato ne i
79

Adi Maslo: Kognitivna lingvistika i jeziki znak

glas ili zvuk) neega oznaenog, a samo ono bilo bi mentalna slika date
pojave. Zapravo, mi ne moemo pomisliti na pojam kua a da ga ne prati
njegova (unutarnja) akustina slika. To dvoje, na taj nain sazdano u
miljenju ovjeka, izraava se njegovim medijem, a to je jezik. Meutim,
mi moemo zamisliti, npr., ivotinju koja ima sve osobine psa, ali da ima
surlu kao kod slona. Akustinu sliku za ovu pojavu u naem umu nemamo
ad hoc datu, ali je ljudski um uspio imenovati konja s jednim rogom, pa
zato ne bi mogao i psa sa surlom?
Neko e se zapitati da li to miljenje ima monopol nad jezikom, pa je
jezik siromaan i ne moe izraziti sve to misao moe. I zapravo se to na
prvi pogled i ini tako; ako rieko u umu ima neku odreenu nijansu,
recimo, smee boje, a za to nema naziv, zaista se miljenje moe doimati
dominantnijim. Meutim, znamo da Eskimi imaju vie rijei za snijeg,
snijeg koji i mi sami vidimo (tj. snijeg koji vide Eskimi nije nita drugaiji
od snijega to ga mi vidimo), a da nemamo sve te rijei za istu pojavu.
Jezik je u ovom sluaju diferencirao pojavne oblike snijega, a da to kod nas
nije sluaj (iako nismo sprijeeni da mislimo o snijegu na isti nain).
Odnos jezika i miljenja, kognicije i drugih mentalnih procesa, stoji u
centru izuavanja kognitivne lingvistike.

Kognitivna lingvistika i miljenje

U prethodnom poglavlju zapravo smo priali o kogniciji a da je
nismo ni spomenuli. Kognicijaje poimanje stvarnosti.
"CL approaches language as an integrated part of human
cognition which operates in interaction with and on the basis
of the same principles as other cognitive faculties. CL is
therefore defined as a linguistic theory which analyzes
language in its relation to other cognitive domains and
faculties such as bodily and mental experiences, imageschemas, perception, attention, memory, categorization,
1
abstract thought, emotion, reasoning, inferencing, etc. "
(Ungerer and Schmid 1996, Janssen and Redeker, 1999)

Kognitivna lingvistika pristupa jeziku kao integrisanom dijelu ljudske

kognicije/spoznaje koja djeluje u interakciji, i na istim principima, s ostalim kognitivnim
sposobnostima. Kognitivna lingvistika zato se definira kao lingvistika teorija koja
analizira jezik u odnosu prema ostalim kognitivnim podrujima i sposobnostima, kao to

80

asopis Fhn

Ono

to

kognitivna lingvistika naglaava jeste povezivanJe

koju nalazimo u jeziku s nainom na koji je um
strukturiran. Nije li ovo upravo veza izmeu jezika i miljenja koju smo
gore povezali? Dakle, ako su sve gore spomenute pojave u ljudskom umu i
dio ljudskog miljenja i kognicije kao i jezik, zato onda jezik odvajati od
tih pojava? Ili obratno reeno, ako je sve ovo dio ljudskog miljenja, zato
sc te ostale pojave u ljudskom miljenju ne bi odrazile u jeziku kao
njegovom mediju?
Prema stajalitu kognitivne lingvistike, postavka francuskog filozofa
Descartesa, koji je razdvojio um i tijelo u svom dualizmu, nije prihvatljiva.
Iskustvo koje posjedujemo u naem umu utjelovljeno je (embodied), tj.
stvoreno i dobijena putem tijela. Evans i Green (2006) ovo ilustriraju
primjerom naeg percipiranja boja kada kau:
sistematinosti

"While the human visual system has three kinds of

photoreceptors or colour channels, other organisms often have
a different number. For instance, the visual system of squirrels,
rabbits and possibly cats, makes use of two colour, channels,
while other organisms, like goldjish and pigeons, have four
colour channels. Having a different range of colour channels
affects our experience of colour in terms of the range of
colours accessible to us along the colour spectrum. "2 (Evans i
Green, 2006: 45)
Ovo ukratko znai: mi drugaije mislimo o bojama! Ovo za
posljedicu ima da ih drugaije dijelimo, definiramo i opisujemo. Dakle,
lahko se moe uvidjeti da miljenje (um) nije odvojeno od tijela i jasno je
da nae tijelo, a u ovom sluaju sistem koji ini na vid, tj. ono nae
fiziko, utjee na miljenje. Mark Johnson (1987) istie u svojoj knjizi The
Body in the Mind (Tijelo u umu) da se nae tjelesno iskustvo oituje u
predodbenim shemama (image scheme). Sheme imaju znaenje jer se
izvode 1z ljudskog pretkonceptualnog iskustva (pre-conceptual
su fiziko i mentalno iskustvo, mentalne sheme, percepcija, paznJa, pamenje,
kategorizacija, apstraktna misao, emocije, razumijevanje, zakljuivanje itd.
2
Dok ljudski vid ima tri fotoreceptora ili kanala za percipiranje boje, kod drugih se
organizama to esto razlikuje. Npr., vjeverice, zeevi i vjerovatno make koriste dva
kanala za percipiranje boje, dok drugi organizmi, kao to su zlatne ribice ili golubovi,
imaju etiri. Posjedovanje razliitog spektra kanala za percipiranje boje utjee na nat>
iskustvo o boji po pitanju raspoznavanja raspona boja u spektru.
81

Adi Maslo: Kognitivna lingvistika i jeziki znak

asopis Fhn

experience), a to je ono na koje izravno utjee ljudsko tijelo. Ovo su

koncepti u kojima razmiljamo, a proistekli su iz naeg tjelesnog iskustva,
a Johnson (1987: 126) navodi sljedee:

Kontejner/spremnik

Ravnotea

naim mislima i idejama. "Symbols are bits of language" 3 (Evans i Green,

2006: 6).
"It is clear that what semiotics is.finally all about is the role of
mind in the creation ofthe world or ofphysical constructs out
of a vast and diverse crush of sense impressions. "1 (Sebeok,
2001: 37)

Pri sila

Blokiranje

Protivsila

Uklanjanje

Omoguavanje

Privlaenje

Zbir-broji vost

ogranienja

Put od koncepta do
njemu se vraa.

oznaivaa

Percepcija
<

,,

..

i znaka neminovno prolazi kroz um i

.....

Koncepcija

Lingvistiko
znaenje

Put

Veza

Centar-periferija

Ciklus

Blizu-daleko

Skala

Dio-cjelina

Zdruivanje

Odvajanje

Puno-prazno

Uparivanje

Nametanje

Ponavljanje

Dodir

Proces

Povrina

Predmet

Skup

Tabela l.
Iz ovih odnosa upravo se vidi nae poimanje stvarnosti i kognicija
istog. S obzirom da se nae tijelo nalazi u trodimenzionalnom prostoru, mi
neminovno koristimo pojam spremnika, a ovo se jeziki izraava
ponajprije prijedlozima, pa kaemo da je neko u braku i slino. Iskustvo
puta je jo jedno tjelesno iskustvo, pa mi najee, sluei se metaforom,
ivot poistovjeujemo s putem ili putovanjem.

1,

Vanjski
svijet

',""

Oblik

Ilustracija l -put formiranja znaka prema: Evans i Green (2006).

Vidimo da kognitivna lingvistika proiruje psihiki koncept znaka.
Ona trai koncept u stavrnom svijetu koji se percipira, nakon ega se stvara
koncept (odakle je De Saussure tek poinjao), nakon ega slijedi jezika
znaenje koje se ponovo ogleda, "provjerava", u koncepciji (dajui joj
prvenstvo - kao i Saussure, opet), da bi uporite nala u formi koja je
konvencionalna.
"Ovdje su ipak glavni predmet sami procesi semioze. Njihova
analiza trebalo bi da obuhvati sljedee probleme koji iziskuju
definisanje: l. Izvor znaka, porijeklo znaka; 2. supstancijalni
karakter znaka ('iignans): 3. Nain postanka znaka, njegova
veza sa izvorom, porijeklom; 4. oznaeni predmet ili znaenje
(signatum) i njegova veza sa znakom; 5. nain interpretacije

Simbolika

funkcija jezika
Jezik je sistem znakova ili simbola. Kljuna funkcija jezika je da
izraava nae misli, tj. da jeziki znaci stoje u simbolikom odnosu prema

Simboli su djelii jezika.

Jasno je da je konaan predmet semiotike uloga uma u stvaranju svijeta, ili fizikih
tvorevina, iz goleme i raznolike hrpe dojmova znaenja.
3

82

83

Adi Maslo: Kognitivna lingvistika i jeziki znak

asopis Fhn

------------------~

znaka, njegovi principi, forme, funkcije; 6. situacija, kontekst

semiotikog procesa; 7. osoba koja interpretira (primalac)."
(Koloskovska, 2003: 85)

Reenica je sasvim razumljiva i ima znaenje. Meutim, koliko

elementi (simboli) jezika zapravo govore o dogaaju o kojem je ovdje
rije? Ako bismo ovaj dogadaj grafiki predstavljali, da li bi to bilo a), b),
e) ili d)

Kognitivna lingvistika, sagledavajui znak ire od tradicija do nje,

postavim. Treba istaknuti da znak ne oznaava nita
odreeno, neki entitet (to ni Saussure nije tvrdio) nego pojam (npr. drvo).
Ovo nazivamo konceptom, a proces davanja znaenja konceptualizacijom.
A sada se prisjetimo Saussureovih rijei kad opisuje govornu situaciju:

istie znaajnu

"Polazna taka toka je u mozgu jedne, na primjer, osobe A,

gdje se injenice svijesti, koje nazivamo konceptima, nalaze
spojene s predstavama jezikih znakova, koji slue za njihovo
izraavanje. " (De Saussure, 1916: 36)
De Saussure injenice svijesti naziva konceptima, ponovo ne izlazei
iz mentalnog, ali svakako jako podsjeajui na ono to e kognitivna
lingvistika (uz odredena proirenja) jednako definirati. Veza izmeu De
Saussurea i kognitivne lingvistike u ovom je pogledu jasna, ali je ova grana
lingvistike otila dalje u definiranju znaka. Kako Fauconnier (1997) kae, a
osvrui se na odnos jezikog znaka (znakova) i stvarnosti, jezik napi:~st~
nudi poticaje za stvaranje konceptualizacije, koja je daleko bogatiJa 1
razvijenija nego to je naznaeno minimalnim znaenjem u jeziku. Ovdje
se ponovo vraamo ljudskom umu, gdje moramo tvrditi da jeziki znak ne
predstavlja potpunu kompleksnost naeg poimanja ne.ega, nego ga
poopuje zarad konvencije. Uzmemo li ak lanove Jedne govorne
zajednice, oni e svakako imati isti oznaiva, recimo d-r-v-o, za neko
oznaeno drvo, ali ak ni kod lanova iste govorne zajednice ova mentalna
slika i znaenje koje ona proizvodi nee biti u potpunosti identina, onim
onog baznog. Sve ovo ovisi o naem linom .iskustvu, emocijam~,
pamenju, percepciji, tj. onim kategorijama koJe smo gore .nav~h.
Konvencija u generalnom pogledu postoji, ali bi ispitivanje mentalm~ sl~ka
pojedinaca zapravo pokazalo, moda i revidiralo poglede na odree Jezike
znake.
Uzmimo za primjer reenicu:
(l) Postigao je ko.

a)

b)

e)

d)

Ilustracija 2- reenica: Postigao je ko.

Pod normalnim uvjetima, to bi svakako bilo d). Zato smo svi ovo
podrazumijevali, a da to nigdje u reenici nije naznaeno? Gdje je taj
jeziki znak koji nam ovo govori? Znamo da let lopte ne moe biti a), tj.
moe, ali to ne bi bio ko. b) takoer otpada jer se ko ne postie s pozicije
iza koa. Sa e) je slian sluaj kao sa a) i b) jer znamo da se lopta ne baca s
pozicije vertikalno iznad koa. Jedino nam ostaje d) koje odgovara naim
pretpostavkama o reenici. Mi znamo da koarkaka lopta leti u
odreenom luku do koa i ta znai postii ko. A kako to znamo? Ponovo
postavljamo pitanje: gdje je taj jeziki znak koji ukazuje na to? Naprosto
ga formalno ne moemo nai izmeu tri rijei u reenici Postigao je ko.
Niti nam to rije "postigao" ili "postii" formalno govori, niti "je", a niti
sam pojam koa. Langacker (1987) kae: "Thought relies on a rich array
of encyclopaedic knowledge"5 . I zapravo, sklop naih znanja i iskustava
iskljuivo nam pomae pri stvaranju ove mentalne slike, koja je kod svih
nas ista. Langackerovo enciklopedijsko znanje podrazumijeva poznavanje
pojavnog svijeta to je ire mogue. Ako pretpostavimo da na svijetu
postoji neko kome koncept koarke nije poznat, moramo takoer
pretpostaviti da on ne bi imao ni predstavu o datom konceptu, tj. ne bi
mogao konceptualizirati ono to mi, bez imalo napora, moemo.
5

84

Misao se oslanja na bogat niz enciklopedijskog znanja.

85

asopis Fhn

Adi Maslo: Kognitivna lingvistika i jeziki znak

Uzmimo i primjer iz Evans i Green (2006).

(2)

Maka je preskoila

Sad kada smo pojasnili odnos kognitivne lingvistike i znaka,

moemo se upustiti u jo detaljniju analizu, s "obiju strana" kognicije.

Reenica

zid.

sasvim nam je razumljiva, ali ta ovi znaci, ovdje u vidu rijei, zaista
govore o naem poimanju dogaaja? Koristimo se ponovo nacrtom:

l
a)

e)

b)

d)

Ilustracija 3.
Pretpostavimo da je let make naznaen strelicom. ta nam rijei
"je", "preskoila" i "zid" govore o onome ta se zapravo desilo?
VJerovatno smo svi odabrali primjer d) kao taan. Ali zato? Mi ovu
reenicu konceptualiziramo pomou naeg iskustva jer znamo kako se to
make kreu i preskau zidove jer niti jedna rije/znak iz ove reenice ne
upuuje na ovakvo shvaanje. Rije "preskoila" moda nam je tu najblia
u pojanjavanju pojave, meutim, ona kao znak ne nosi sa sobom ono to
smo prikazali, npr., pod d), nego nam to govori iskustvo vanjezike
stvarnosti, koje smo pohranili u pamenju i uvijek iniciramo kada se
reenica poput ove spomene.
Kognitivni jeziki znak neto je sloenije definiran od onog
Saussureovog, a sada da vidimo i kako. Kognitivna lingvistika ne bjei od
psihike naravi znaka, ali na tome ne staje. Ona se, kao to moemo vidjeti
na Ilustraciji l, iri s dvije strane psihikog/konceptualnog. Bez te "dvije
~tr~ne" definiranje jedne jednostavne reenice kao to je (l), u smislu
Jezikog znaka, ne bi bila ni mogue. Ovdje je ponovo na djelu tvrdnja
lingvista kognitivne orijentacije da je faktor iskustva, percepcije, fiziki
doivljenog, veoma bitan, ak i kljuan.
"~aka",

86

Kategorizacija-prototip-znak
Ljudi u svom umu dijele pojave, predmete i koncepte u kategorije.
Prema klasinoj teoriji, kategorije imaju definic?jsku strukturu. Prema
ovom poimanju, da bi neto bilo lan kategorije, ono mora ispuniti
potrebne i dovoljne preduvjete. Uzmimo za primjer koncept neenja. Ono
to bi inilo potrebne preduslove je nota znaenja "neoenjen" i "muko",
ali nijedan od ovih uslova nije dovoljan jer i "taksista" moe biti neoenjen
i muko. Semantika dekompozicija na ovaj tradicionalan nain je
nedostatna u nekoliko taaka. Evans i Green (2006) navode primjer make.
Mi pod koncsptom make podrazumijevamo koncepte "krzno", "rep",
"etiri noge". Sta bi se u naoj svijesti promijenilo ako bi se nekoj maki
desila nesrea u kojoj je izgubila jednu nogu i rep? Da li bi ona tada jo
uvijek pripadala kategoriji "maka"? Svakako da bi, ali tradicionalna
teorija ovo nije predvidjela. Drugi problem tradicionalne teorije jeste
nejasan obim kategorija. Jasno nam je da kategorija "namjetaj" ukljuuje
"stolica" i "stol", ali da li je to sluaj sa "tepih''? Uostalom, nije svima
jasno niti poznato da "kruka" pripada porodici (kategoriji) "rua". Trei
problem je problem prototipinosti. ta bi bio prototip za koncept
"namjetaj"?
. Mi emo ovdje razmatrati prototip kao dio kategorizacije ljudskog
znanJa. Rosch (1970), na osnovu eksperimentalnog istraivanja, razvila je
kognitivni model posmatranja prototipinosti. Teorija prototipa postavlja
dva bazna principa koji pomau kategorizaciju u ljudskom umu, a to su
princip kognitivne ekonomije (princip/e of cognitive economy) i princip
percipirane strukture svijeta (princip/e of perceived world structure).
Ova dva principa ine kategorizaciju u ljudskom umu. Prvi princip u nizu
podrazumijeva da ljudska bia ele dobiti to vie informacija iz svoje
okoline sa to manje umnog napora. Ekonominost se ogleda u torne da
ljudska bia niti ele niti su u stanju pamtiti detalje o svakom dijelu
iskustva, nego ga kategoriziraju prema prototipima. Princip percipirane
strukture svijeta bazira se na suodnosima koje smo iskusili ili su dio naeg
spomenutog enciklopedijskog znanja, pa nam je tako znanje o svijetu
dovoljno da znamo da se za pera (kod ptica), prije nego za krzno ili krge,
vezuje let.

87

asopis Fhn

Adi Maslo: Kognitivna lingvistika i jeziki znak

lingvistikog

"The denotated referent, or denotatum, is not something

spec(fic in the world, but rather a prototypical category of
something. ,!J (Sebeok, 200 l: 6)
Prototip je znale. Meutim, prototip sa sobom nosi gore spomenute
definiranja. Kad poimamo koncept "pas", mi ne mislimo na ovog
1li onog, komijinog, lutalicu i sl., psa, nego se poimanje vri prototipski.
Svaki jezik i njegov govornik povodi sc kognitivnom ekonominou. Ali
ta to mi ukljuujemo u odreeni pojam, a ta iskljuujemo, koje su nam
strane znaka i od ega sve to zavisi? Widdowson (1996) za prototip kae:
~ekoe

"... what members of a particular community think of the most

typical instance of a lexical category. "7 (Widdowson, 1996:
130)
ta znai "odreena zajednica" (a particular community)? Znai li to
da mislimo kolektivno? Ne kolektivno u klasinom smislu rijei, barem.
Meutim, u ono to je polje prouavanja u kogniciji utjelovljeni su znanje i
percepcija. Ono to percipiramo i ono gdje nae tijelo stjee iskustvo jeste
naa okolina iz koje uimo u kognitivnom smislu, pa je jasna nota
zajednice jer ne ivi svaka zajednica u istom okruenju. Uzmimo za
primjer koncept "drvo". Ono to mi vjerovatno imamo u umu kada mislimo
o konceptu "drvo" vjerovatno je hrast (ili bor) kao vrsta drveta, dok za,
r~cimo, stanovnika s Arapskog poluotoka to sigurno ne bi bio hrast, nego
VJerovatno palma, pa tu vidimo razliku u poimanju prototipa.
Prototipi su znakovi kategorije. ta ih ini takvima jasno je pokazala
kognitivna lingvistika. Uostalom, prototipnu konceptualizaciju ne bi bilo
mogue objasniti iz drugog ugla, osim iz ugla kognitivne lingvistike.
Sosirovski govorei, prototipi (sada kao znaci za kategoriju) takoer su
arbitrarni. Prototipi su u svom opem saeli osobine kategorije, meutim,
ivotno iskustvo i utjelovljeno znanje, ono to je kognitivna lingvistika
jasno istakla, ovdje igraju presudnu ulogu.
Gledano ire, znak je prototip za znaenje. Ovo bi bila ona arbitrarna
osobina znaka koju je Saussure istakao. Ljudi su se sloili oko
Oznaeni referent, ili denotatum, nije neto odreeno u svijetu, nego kategorija prototipa
za neto
7
Ono to ljudi jedne zajednice smatraju za najtipiniji (najreprezentativniji) primjer neke
leksike kategorije.
6

88

prototipa za znaenje sunce. Pojam kao takav je arbitraran,

ali je i prototip. Sunce je ono oko ega su se ljudi dogovorili da oznaava
pojam sunca. Taj pojam je prototip, ustaljeni, najprihvatljiviji,
standardiziran pojam za oznaavanje jedne pojave. Da je taj pojam prototip
pokazuje primjer metafore; mi sunce moemo nazvati "uarenom loptom",
"vatrenom kuglom" i sl., a da opet mislimo na sunce. Konceptualna
metafora u kognitivnoj lingvistici jasno se istie kao posebna vrsta
povezivanja oznake i oznaenog.
Konceptualna metafora i oznaavanje
Odstupajui od prototipnog, konvencionalnog nacma oznaavanja
pojmova, konceptualna metafora povezuje konceptualna polja. Ona
zauzima posebno mjesto u kognitivnom poimanju semantike. U
kognitivnoj lingvistici metafora se smatra nainom miljenja, tj. ona nam
otkriva konceptualna polja koja se povezuju u umu njenog korisnika, tj.
pretkonceptualno utjelovljeno iskustvo. U konceptualnoj metafori
povezuju se izvorna i ciljna domena. Pojam iz ciljne domene, tj. one koja
se eli pojasniti, objanjava se preko osobina izvorne domene. Ovo su prvi
put utvrdili Lakoff i Johnson u svojoj knjizi Metaphors We Live By
(Metafore po kojima ivimo) (1980). Formula za konceptualnu metaforu je
A=B. Reenica "Ahil je lav" poznata nam je, ali i potpuno prihvatljiva i
razumljiva. Zato? Kako to da nas ova reenica ne navede na to da
pomislimo da je Ahil ivotinja? Kako znamo da se iskljuivo elementi
hrabrosti iz izvorne domene (lav) ele prenijeti na ciljnu (Ahil)? Ovo se u
konceptualnoj metafori naziva preslikavanjem (mapping). Osobine A
prcslikavaju se na B, ali ne nasumino. Ispitujui ovu pojavu u jeziku,
lingvisti poput Lakoffa i Johnsona (1980), Gibbsa (1994), Gradyja (2005),
Kovecsesa (2000), Langackera (1991) i mnogi drugi napominju da
konceptualnu metaforu ne nalazimo samo u poeziji, nego u svakodnevnom
govoru; Geary ak navodi da koristimo 6 metafora u minuti. Zato kada
razmiljamo o hijerarhiji na bilo kojem nivou razmiljamo u vidu piramide,
pa nam je vaniji onaj ko je na vrhu piramide - upravo zbog
konceptualizacije na nain da poimamo VANO JE GORE; ili zato kaemo
da cijene rastu - pa zbog konceptualizacije vrijednosti u smislu fizike
visine; isto tako kaemo da vrijeme prolazi - sve su ovo konceptualne
metafore koje koristimo svakodnevno; one su naprosto utkane u nau

89

Adi Maslo: Kognitivna lingvistika i jezicki znak

kogniciju, one nam olaksavaju komunikaciju 1 pojasnjavanje poimanja

stvari i pojava.
Sta ovo znaCi za semiologiju? Metafora je mijenjanje znaka.
Metafora je i preimenovanje. Kako to mozemo poimati takvu jednu
promjenu znaka i ipak znati o cemu se radi. "Julija je sunce", kaze Romeo.
Ovdje je znak za Juliju promijenjen u sunce. Konceptualnim
preslikavanjem koje nam je urodeno, mi smo u mogucnosti shvatiti da
Romeo zeli iskazati svoju, na drugi naCin skoro pa neobjasnjivu, ljubav
prema Juliji. Ovdje se ona gore spomenuta ekonomicnost jezika mozda i
najbolje oslikava. Da je Romeo njegove osjecaje prema Juliji opisao bez
metafore, koristio bi znatno ve6i broj rijeci i opet taj izbor ne bi bio
uCinkovit kao sto je ovaj putem metafore. Nama zivotno iskustvo,
utjelovljeno znanje i konceptualizacije omogucavaju da razumijemo
naizgled nelogicnu promjenu znaka.

Zakljucak
U ovom kratkom prikazu onoga sto nam je poznato o jezickom znaku
onako kako ga je definirao svicarski lingvista Ferdinand de Saussure,
zeljeli smo prikazati njegove refleksije u relativno novoj grani lingvistike,
kognitivoj lingvistici. Znak se Cita kroz osnovne postavke kognitivne
lingvistike: fizicko i mentalno iskustvo, mentalne sheme, percepcija,
paznja, pamcenje, kategorizacija, apstraktna misao, emocije, razumijevanjc
itd. Vidjeli smo nesto prosireno poimanje znaka u odnosu na ono kako ga
je prezentirao Saussure. Znak jeste mentalna kategorija, ali on u
kognitivnoj lingivstici ne zavrsava time. Kognicija znaka svakako da je u
centru, ali nam vaznu ulogu igraju percepcija stvarnosti, kao i zivotno
iskustvo te spomenuto enciklopedijsko iskustvo.

COGNITIVE LINGUISTICS AND THE LINGUISTIC SIGN

Abstract
This paper attempts to illustrate the linguistic sign within
the enterprise of cognitive linguistics. However, the
cognitive linguistics approach is compared with the
90

--------------------------------------------------

Casopis Fhn

Saussurean model of linguistic sign. What stems from

this is the view that the cognitive linguistics approach has
widened the context of linguistic sign in a way inherent
to its focus of study. As language is a cognitive process it
is
regarded
in
relation
to
other
cognitive
processes/domains such as mental experiences, imageschemas, perception, attention, memory, categorization,
abstract thought, emotion, reasoning, inferencing etc.
Conceptualization plays a major role in the perception of
the linguistic sign within cognitive linguistics.
Key words: cognitive linguistics, linguistic sign, de
Saussure, semiotics
Bibliografija
1. Bugarski, R. (1975), Lingvistika o covjeku, Beogradski
izdavacko-graficki zavod, Beograd
2. Bugarski, R. (1991 ), Uvod u optu lingvistiku, Zavod za
udzbenike i nastavna sredstva, Beograd
3. De Saussure, F. (1916), Kurs op.~te lingvistike, Izdavacka
knjizarnica Zorana Stojanovica, Sremski Karlovci, Novi Sad
4. Geeraerts, D. (2010), Theories of Lexical Semantics, Oxford
University Press, Oxford, New York
5. Grady, J. E., "Metaphor" u Geeraerts, D., Cuyckens, H.,
Handbook of Cognitive Linguistics, (2007), 188-213, Oxford
University Press Inc, New York
6. Hawkes, T. (2003), Structuralism and Semiotics, Routledge
Taylor & Francis Group, London i New York
7. Jakobson, R. (1974), Main Trends in the Science of Language,
Harper & Row, New York
8. Johnson, M. (1987), The Body in the Mind, The University of
Chicago Press, Chicago
9. Klosovska, A. (2003), Sociologija kulture, Asocijacija Krug 99,
Sarajevo
10. Kovecses, Z., (2002), Metaphor: A Practical Introduction,
Oxford University Press, New York
11. Levi-Strauss,
C.
(1972),
Structural
Anthropology,
Harmondsworth:Penguin
91

Adi Maslo: Kognitivna lingvistika i jezicki znak

~--------------------------------

12. Lakoff, G., Johnson, M. (2003), Metaphors We Live By, The

university of Chicago press, London
13. Mandler, J. (2004), The Foundations of Mind: Origins of
Conceptual Thought, Oxford University Press, Oxford
14. Martin, B., Ringham, F., (2000), Dictionary ofSemiotics, Cassell,
London
15. Radden, G., Dirven, R. (2007), Cognitive English Grammar,
John Benjamins Publishing Company, Amsterdam/Philadelphia
16. Sebeok, T.A, (200 1), Sign: An Introduction to Semiotics,
University of Toronto Press
17. Ungerer, F,Schmid H.J. (1996) An Introduction to Cognitive
Linguistics, Longman, London/New York
18. Widdowson, G.H. (1996), Linguistics, Oxford University Press,
Oxford

92

93