Prikazi i osvrti

magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 258

Zavjera koja traje?
eljko Ivankovi
D
ok sam iv spominjat u se sa-
mog poetka iata i ieenice Rat
je ekonomska kategorija, kojom mi je
piofesoi Stiepo Andiiji otvoiio oi za
najbanalniju od svih injenica vezanih
za diutvene konikte, a kojom me je
uveo u jedan posve novi diskuis milje-
nja nasupiot na sve stiane iaspiostia-
njenoj i do poaia podgiijavanoj naci-
onalno-vjeiskoj minji, oito induciia-
noj da bi bila populistiki mamac na-
ivcima. Jednom jednostavnom, notoi-
nom spoznajom u kasnu jesen 1991.,
dok su se ve uveliko vijoiile vjeiske
i nacionalne zastave, dok se mahalo
vjeiskim i nacionalnim simbolimai
emocijama, moj je spoznajni sustav do-
bio matiicu vie, nakon koje sve to se
do dana dananjega dogaa, osobito na
naim piostoiima i u ovoj nezavienoj
diavi i podijeljenom diutvu, gledam
i kioz te optike spiave... Zai ne udi
da i dan danas najee iijei u javnom
politikom diskuisu nisu one ekonom-
ske piovenijencije, nego upiavo one iz
vjeiskog i nacionalog diskuisa, pa i tu
najee one iz populistiko-piopa-
gandnog aisenala, koje bude najnie
vjeisko-nacionalne stiasti, osobito u
viemenima tzv. izboia. A istina je, zai
ne (?), uvijek tako jednostavna, kiaj-
nje banalna i uvijek na dohvat. I, gle,
to je istina jednostavnija, tim je bolje
maskiiana i opasnija... Sjetimo se, pii-
mjeiice, jedne povijesno tako jedno-
stavne i banalne, pa potom ubojstveno
opasne istine tipa one Epur si muove!
Naiavno, i toga da e uvijek vaiti ona
biblijska: tko ima oi neka vidi, tko ima
ui neka uje... I s njom tiajno otvoieno
pitanje: vidimo li, elimo li doista vi-
djeti, ujemo li, elimo li doista uti? Ili
ovjek toliko ljubi svoju iluziju da bi se
iadije odiekao sebe, nego svoje iluzije?!
Otuda vjeiojatno i ja, a po autoiovu
pozivu
1
, veeias na piomociji jedne
knjige piimaino ekonomskog diskuisa,
piemda je moj temeljni diskuis knji-
evno-estetski, knjievno-povijesni i,
1 Rije na piomociji knjige u Saiajevu 10. tiavnja
2013., kojom su piigodom, uz autoia, te autoia
ovog teksta, govoiili jo i di. Aleksa Milojevi i
di. Rifet ogi.
dakako, metafoiiki. U knjizi je, ve je
iz naslova iazvidno, nominalno iije o
pitanjima vlasnikog utemeljenja diu-
tvene imovine koja smo, ta pitanja, kao
neiijeena, iznijeli iz piethodnog su-
stava i iata, a to se, kao i mnogo toga,
esto maskiia u zvune kategoiije, ka-
kva je, piimjeiice, i tianzicija.
Otkud ovdje spominjanje iata, toliko
godina nakon iata, nakon Daytona?
Ba otuda to se u BiH kao nedovienoj
diavi i podijeljenu diutvu jo uvijek
vodi iat, ivi se iat, dodue iat diugim
siedstvima i poneto diukijom ieto-
iikom, no i dalje iat kao ekonomska
kategoiija (postdaytonski ekonomski
rat!), ali svakako, kao i onaj piavi iat,
uz obilatu asistenciju onoga to se opet
tako zvuno i kiajnje nepiecizno zove
meunaiodna zajednica.
Ako iole i na tienutak posumnjate u
ovo to govoiim, otvoiite knjigu i po-
gledajte samo vojno-politiki diskuis
ove, kako iekoh, nominalno eminen-
tno ekonomske knjige: izolacija, pii-
tisak, ucjena, okupacija, teioiizam,
iziavna inteivencija, ovisnost, piotek-
toiat... I? to kaete?
Stiepo Andiiji, kao insajdei, kao pied-
sjednik Upiavnog odboia Agencije za
piivatizaciju u FBiH, a koji ovom knji-
gom svjedoi o ovom svojevisnom
iatu poslije iata, smijenjen je kao
netko tko koi piivatizaciju, tko op-
stiuiia... Bizo su, meutim, pionaeni
vazali i poslunici u likovima koopeia-
tivnih politiaia i tako je meunaiodna
Stiepo Andriji, Globalizacija suvremeni
gospodarski kolonijalizam. Staro ropstvo u
novim okovima, Synopsis,
Zagreb Sarajevo 2012.
Prikazi i osvrti
status, broj 16, ljeto 2013. 259
zajednica dugoiono namiiena za
ono to je u BiH tijekom iata ulagala...
Rije je o itljivom modelu koji e se
poslije bolje iazumjeti, a uvijek se bolje
vidi na tuem piimjeiu, osobito na slu-
ajevima obaianja Saddama, tj. Iiaka ili
Gadaja, tj. Libije juei, ili pak danas na
piimjeiu Asada i Siiije...
Knjiga Stiepe Andiijia, iz stianice u
stianicu, okiutno i nemilosidno po-
kazuje kako funkcioniiaju mehanizmi
politikog iata za iesuise, kao nastavka
piavog iata za ovladavanje Bosnom i
Heicegovinom. ak bi se, a ja sam pi-
sac i smijem govoiiti liteiainim diskui-
som, moglo govoiiti i o neokolonijalnoj
zavjeri, meunaiodnom inteiventu u
na geopolitiki, dakle i gospodaiski
piostoi uz pomo domaih, uvijek ko-
iumpiianih (naiod bi iekao onih koji
imaju oiaha u depovima) izvoaa
iadova, to cijeloj piii ne samo da ne
oduzima (u liteiainom diskuisu!) ni
jotu, nego joj, dapae, daje na itljivo-
sti i tenosti. Knjiga Plave kacige, crno
trite Peteia Andieasa samo je, upu-
ujem iadoznalije itatelje, mala kap u
moiu jedne velike piie koja integialno
vjeiojatno nikad nee biti napisana.
Ako vam se ini da je upotiijebljena ii-
je zavjera, dobio vam se ini. To to
toboe ozbiljni ljudi odbijaju teoiiju
zavjeie, ne znai da je nema i povi-
jest nam je to nebiojeno puta poka-
zala. Da paiafiaziiamo uvenu izjavu
biveg ameiikog diavnog tajnika
H. Kissingeia o paianoji: To to sam
ja paianoik, ne znai da me ne piate.
kao piiu o zavjeii pogodili bismo vje-
iojatno samu si pioblema: To to svi
negiiaju teoiiju zavjeie, ne znai da
zavjeie nema. Naime, sjeam se da su
tijekom iata u svakom mom kontaktu
sa stiancima (a podsjeam da sam tada
bio diiektoi diavne novinske agencije
s biojnim kontaktima sa stiancima i
da nisam bio toliko naivan da pomi-
slim da su svi oni bili samo novinaii i
humanitaici!), svi oni upoino odbijali
piiu o zavjeii (ak i kad je nitko od
nas ne bi ni spomenuo!), ali sve ovdje
odavno miiie na piavu zavjeiu. To
to se u svakoj zavjeii nau, iznudom,
ucjenom, piitiskom ili dobiovoljno,
domai kiiminaliziiani poslunici, tj.
izvoai iadova, ne moe dovoljno
maskiiati one koji iza zavjese pokieu
domae lutke na koncu!
Svako itanje, pa i nove knjige Sti-
epe Andiijia, uvijek podiazumijeva
tekst i kontekst, i dopustite da ovdje (u
ovaj kontekst) ubacim jo poneto to
i vama moe moda biti i zanimljivo i
instiuktivno, jei ovjek nikad ne ita
jednu knjigu izoliiano od diugih ili od
svojih ukupnih znanja... Upiavo stoga
iadoznalije upuujem na zagiebakog
izdavaa Frakturu, koji je u zadnje vii-
jeme objavio tii vie nego impiesivne
knjige (ovo impiesivne znai i velike,
obimne, iscipne, nove...): Michael Bui-
leigh Trei Reich: nova povijest, Gtz
Aly Hitlerova socijalna drava, Robeit
M. Edsel Odred za batinu. Sve tii te
knjige, svaka na svoj nain, nude nam
jedno posve novo itanje Diugoga
svjetskog iata i svega oko njega: piije,
za viijeme i poslije... Zato ovaj ekskuis
u govoiu o Andiijievoj knjizi? Ba
zato to se iz ovih knjiga, nakon svih
piia o nacional-socijalizmu, faizmu,
nakon svih ideolokih zavjesa kojim je
Diugi svjetski iat bio piekiiven, vidi
koliko je iat ekonomska kategoiija kao
i svi mehanizmi funkcioniianja eko-
nomskoga u tzv. izvaniednim diu-
tvenim okolnostima.
A i nae su diutvene okolnosti ve
vie od 20 godina iat i tianzicija, tj.
ekonomski iat ili ieeno Andiijievim
jezikom: globalizacijska inteivencija u
na geopolitiki piostoi. Ali i zato da se
vidi kako zavjeienitvo funkcioniia
jednako giubom agiesivnom silom,
kao i najsuptilnijim metodama za koje
ste spiemni ustviditi da su najblago-
tvoinije geste osloboditelja i piijatelja.
Jei, to bi iekao jedan moj diugi piija-
telj, takoei ekonomist, nema besplat-
nog iuka!
Dominantni, nosivi dio ove knjige zove
se Vlasnitvo suverenitet sloboda i
on pogaa samu bit sveukupnosti pio-
blema o kojemu je iije. Samo je onaj
tko ima vlasnitvo suveien, samo je
onaj tko je suveien slobodan... Upiavo
iz tog dijela knjige, najvanijeg se-
gmenta knjige, iitavamo zato niti
16 godina nakon Daytona nemamo ni
vlasnitvo ni suveienitet ni slobodu...
Zato smo nedoviena diava i podije-
ljeno diutvo...
Neete zamjeiiti to u napiaviti jo
jedan ekskuis... U Chuichilovim me-
moaiima itamo epizodu o fiancu-
skom maialu Feidinandu Fochu, koji
je poslije Pivoga svjetskog iata, neza-
dovoljan Veisajskim ugovoiom o miiu,
gotovo pioioanski iekao: Ovo nije
mir, ve primirje na dvadeset godina.
I, gle, maial je gotovo u godinu bio u
piavu! Dodue, tieba znati da je mai-
al tu ieenicu iziekao iazoaian, a u
smislu i znaenju da se tiajno tiebalo
onesposobiti Njemaku kao piijetnju
Fiancuskoj. To e, taj e pioblem
poslije Diugog svjetskog iata, na po-
sve diugaiji nain ispiaviti ame-
iiki Maishall (sad to nije vojna funk-
cija, nego piezime), Geoige Maishall.
Naime, zahvaljujui sveobuhvatnom
Maishallovu planu, ve 1958. u samom
sieditu gotovo stoljetnih euiopskih
vojno-politikih sukoba imamo EEZ
(Euiopsku ekonomsku zajednicu)... Pa-
zite, naglaavam, samo tiinaest godina
iza iata! A mi u BiH niti 16 godina na-
kon Daytona (bez maiala i Maishalla!)
nemamo ni u FBiH ekonomsku zajed-
nicu, a kamoli na iazini BiH ili bivih
yu-iepublika (podsjetnik: Benelux!),
piemda smo svi pojedinano (sve ex-
yu zemlje), kiajnje atomiziian, bezna-
ajan ekonomski, politiki, diutveni i
svaki diugi faktoi.
Ovdje bi vjeiojatno imalo smisla uve-
sti u piiu, a koju sam takoei nedavno
itao, i onu o MMF-u kao kljunoj po-
luzi zavjeie, tj. odgaanja ijeenja, i
u iienju tii suviemena neo: neoim-
perijalnog neokolonijalizma u obliku
neoliberalizma, zbog kojega i u bii-
tanskim kiugovima, ovih smo dana
to mogli itati, napadaju od neki dan
pokojnu Maigaiet Tatchei, unato
svemu velikome to je uiadila za im-
peiijalnu Veliku Biitaniju (pa i za BiH
i Hivatsku u iatovima devedesetih!) u
viijeme svoje suveiene vlade, osim ako
i to nije jo jedna u nizu piia o zavjeri
/ zavjerama.
Dakle, ovu knjigu, ovo svjedoenje,
iz pive iuke, donosi nam ovjek koji
Prikazi i osvrti
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 260
bianei zakone zemlje koju ekspeitno
zastupa, biva smijenjen, a da bi se na-
kon toga, piotiv svih zakona koji vii-
jede bilo gdje u tzv. demokiatskom
svijetu, opljakalo diutveno i piivatno
vlasnitvo, u tzv. tianzicijskoj piii koja
ne samo da ostaje gluha i slijepa, nego
postaje kiimogena u nepiovedbi i ne-
izviavanju iestitucije, kao jednog od
vanih segmenata u pitanju vlasni-
kog utemeljenja diutvene imovine
(VUDI). Uz osobna autoiova svjedoe-
nja, insajdeiska, tu je i biojna iefeien-
tna i validna dokumentacija, tu su i pii-
jedlozi zakona i puki, novinski, publi-
cistiki ispisani tekstovi o nekim gos-
podaiskim veliinama kako bi svima i
svakome do kiaja bilo jasno o emu se
iadi i to su nam to uiadili.
Stiepo Andiiji ak ide toliko daleko
da nas uvjeiava kako je piovedena pai-
lamentaina diktatuia kad se glasova-
njem, s dva pista u ziaku, izviio teioi
nad zakonom, nad imovinom koja je
svugdje u svijetu nepoviediva i neo-
tuiva. U svemu tome, svjedoi autoi,
a niim i nigdje nije opovignut, osim
smjenom zbog nepoudnosti, inten-
zivno je sudjelovao kao jaka i najjaa
vlast ove zemlje Visoki piedstavnik
(tada austiijski diplomat Wolfgang
Petiitsch), kao ovlateni tuma duha i
slova Daytonskog spoiazuma, a koji je
dezavuiiao cijeli ekspeitni tim, ponitio
ekspeitize stiuke, veiiciianog znanja,
a u domaim izvoaima iadova (uvi-
jek su to ljudi s oiasima u depu, kako
je ve ieeno) naao vjeine suiadnike...
Tako je, kae autoi knjige, a uli smo
da to potviuju i stiuni piomotoii ove
knjige veeias, ne samo ozakonjeno
piovoenje pljake i sve ono bezako-
nje o kojemu takvi veliki demokiati u
svojoj zemlji ne bi mogli nekanjeno ni
sanjati...
Ovo je uzbudljiva knjiga za itanje, po-
gotovu ako se ne tie vae koe, vae
sudbine, vae zemlje i diutva, u pio-
tivnom je itate s goiinom na usnama,
ako ste toliko piistojni da suspiegnete
psovku (onu za koju knjievni nobelo-
vac Solenjicin kae da nije kultuina,
ali je zdiava za ivce). Ovo je knjiga, si-
guian sam u to, bez koje se nee moi
pisati politika povijest BiH s kiaja XX.
i poetka XXI. stoljea, a da i ne govo-
iim o tome koliko ovdje ima tiilei-ele-
menata za pisca politikog ili kiimi-io-
mana ili, pak, za nekog lmskog autoia.
Evo, bilo je to moje itanje i uitavanje
u ovu knjigu ili u povodu ove knjige,
kontekstualiziianje ove knjige u na
diutveni ambijent, s punim uvjeie-
njem i znanjem da se ova knjiga moe
itati na mnogo diugih naina, iz vie
iakuisa, jei znano je: koliko itatelja
toliko iazliitih itanja jedne knjige!
Prikazi i osvrti
status, broj 16, ljeto 2013. 261
Skok u bezdan tradicije
Alen Kristi
K
ao jedinstven piostoi kiitiko-
konstiuktivnog piopitivanja bo-
sansko-heicegovake zbilje u gotovo
svim njezinim segmentima, Smea bi-
blioteka nedavno je obogaena novom
zbiikom studija, eseja i polemika, i to
njezinog uiednika eljka Ivankovia.
26 piomiljanja, tematski vilo bogatog
iaspona, okupljeno je pod naslovom
Utemeljenja.
I.
Rije je o vilo intiigantnom naslovu, u
pivom iedu zato to ivimo u iazdoblju
postmodeine ili kasne modeine, koja
je, makai na lozojskoj iazini, iziazito
sumnjiava pied svakim temeljem, jei
se udnja za temeljem gotovo uvijek
(ak moda i nuno) izokiee u fun-
damentalistiko nasilje, opiavdano
upiavo sjedinjenim ili iaspolaganjem
ne samo vjenim i nepiomjenjivim
nego ujedno i nadasve nepiopitljivim
temeljem, pied kojim ovjeku ne pie-
ostaje nita do pukog podvigavanja
i divljenja. Je li taj autoiitaini temelj,
pied kojim ovjek ne smije ispostav-
ljati kiitika pitanja, to je siedinje
obiljeje slobode, ieligijska, politika,
nacionalistika, stianaka ili ekonom-
ska dogma, kad su u pitanju posljedice
na diutveno-politikoj iavni, gotovo
i da nema iazlike. U piilog postmo-
deine skepse spiam miljenja kao ute-
meljenja, s (gotovo) nunim totalitaii-
stikim posljedicama, ne govoii samo
kivava povijest piolog stoljea nego i
zbivanja u naoj iegiji tijekom 1990-tih
godina.
No, piemda njezin naslov sugeiiia
upiavo supiotno, piomiljanja iz knjige
Utemeljenja, vilo je bliska duhu kasne
modeine, ukljuujui i kiitiki domak
od svake foime autoiitaino-dogmati-
nog utemeljenja. Dapae, uvjeien sam
da iastanak od miljenja kao uteme-
ljenja u smjeiu miljenja kao piisjea-
nja, kakvo iz etiko-politikih iazloga
zagovaia ve Heideggei, piedstavlja
ne samo vilo dobai nego i vilo opiav-
dan klju za itanje piomiljanja iz te
knjige, koja jednako tako iznie u znat-
noj mjeii upiavo iz etiko-politike
motivacije. Da bih to pojasnio, pod-
sjetit u na foimu emancipacije, koju
je podastio ve Heideggei, polazei od
miljenja kao piisjeanja, a postmo-
deina lozoja, ukljuujui njezinog
istaknutog piedstavnika G. Vattima, na
kieativan nain piihvatila.
II.
Razoaianje u svaku foimu emanci-
pacije, koja se oslanja na udnju za te-
meljem, koji se, kao to smo to ve ie-
kli, (gotovo) nuno izokiee, ovisno o
tome kako se piema njemu postavimo,
u ideoloko-iedukcionistiki malj ili
take, u Heideggeia je iznjediilo foimu
emancipacije kao oslobaajueg ska-
kanja u bezdan tiadicije za kojom
na kieativan nain posee i sam G.
Vattimo.
Dakle, objektivnosti i nepiomjenjivosti
bitka, to e iei totalitaiistiko-apsolu-
tistikom zahtjevu tienutnog poietka
postojeeg, moemo izmaknuti, a da
iznova, piotivno vlastitim nakanama,
ne postanemo itve udnje za teme-
ljem, jedino (pii)sjeanjem povijesti
bitka, to e iei tienutnog poietka po-
stojeeg, a to opet nije nita diugo do
tiadicija ili batina, iz koje dolazimo i u
kojoj ivimo.
Piisjeanje povijesti tiadicije, ili iazvi-
janje njezine genealogija, kako bi to ie-
kao Nietzsche, ili zadobivanje svijesti
eljko Ivankovi, Utemeljenja, Rabic,
Sarajevo, 2013.
Prikazi i osvrti
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 262
o njezinim iazliitim povijesno uvjeto-
vanim otvaianjima ili iazliitim povije-
snim hoiizontima, kako bi to iekao He-
ideggei, slabi i potiesa polaganje piava
tienutno postojeeg poietka na kona-
nost, i to u smislu neopozivosti i de-
nitivnosti. Rije je o piisjeanju pio-
log kao otvaianja mogunosti kiitikog
sueljavanja i ponovne (ie)konstiukcije
postojeeg, to neodoljivo, ali nipo-
to sluajno podsjea na anamnetiki
kaiaktei biblijske tiadicije, pa i samog
kianstva.
Upiavo takvu foimu emancipacije, ne
potuiajui nam nikakav novi autoii-
taino-dogmatski temelj, piemda bi se
upiavo tako mogao kiivo (pio)itati nje-
zin naslovUtemeljenja, u svojoj novoj
knjizi piakticiia na sebi svojstven nain
eljko Ivankovi.
Sueljen kiitiki s tienutnom bosan-
sko-heicegovakom zbiljom, koju obi-
ljeavaju jake stiuktuie, to odaje nau
za(s)palost u piedmodeino-metaziki
mentalitet, u sklopu kojeg se na bitak
gleda kao na neto objektivno, nepio-
pitljivo, vjeno i nepiomjenjivo,
Ivankovi piisjeajui se! posee
za tiadicijom ili batinom, iz koje dolazi
i u kojoj ivi. Kao oslobaajui bezdan,
ta mu batina slui da uzdima i pozove,
G. Vattimo bi iekao apeliia, na slabljenje
jakih stiuktuia u svim sfeiama suvie-
menog bosansko-heicegovakog diu-
tva. Dakako, to se piisjeajue poseza-
nje za tiadicijom kod Ivankovia ne iz-
viava u foimi objektivnog pienoenja,
to je zabluda piedmodeino-metazi-
kog duha, nego u foimi osobne, zgodi-
mice ak i vilo iiskantne inteipietacije.
Na vilo vano pitanje, zato Ivankovi
pii piisjeajuem posezanju za tia-
dicijom pionalazi ili, bolje ieeno, uje
upiavo poziv, ili ako emo ostati kod
iziaza G. Vattima, apel slabljenja ja-
kih stiuktuia, to e iei modeinizacije
i sekulaiizacije diutva, ali i iastakanja
nasilno svetog piiiodne ieligije, moe
se odgovoiiti ak i na temelju vilo leti-
minog listanja njegove knjige. ak je
i to vie nego dostatno da uvidimo to
to njegova batina dominantno jest, i to
ne samo geogiafski nego u pivom iedu
duhovno-intelektualno, pa ak i onda
kad se s njom kiitiki sueljava ili ak
(moda) misli da se od nje (makai u po-
jedinim aspektima) zauvijek distanciia.
Kao i u sluaju G. Vattima, iije je o ki-
anskoj odnosno katolikoj tiadiciji,
dakako u Ivankovievom sluaju domi-
nantno u onoj foimi kako se ona obliko-
vala kod bosanskih fianjevaca.
A upiavo nam iz te tiadicije, na kojoj
poiva Zapad, dolazi apel slabljenja ja-
kih stiuktuia, koji je sama ta tiadicija u
svojim povijesno uvjetovanim izvie-
njima ili otvaianjima, pa i u samoj Bosni
i Heicegovini, nebiojeno puta izdala.
Jei apel slabljenja jakih stiuktuia, kako
to uvjeiljivo obiazlae G. Vattimo, nije
nita do sekulaiizacijska tianskiipcija
siedinje poiuke kianske objave o
caiitasu ili milosiu, to se iazabiie
iz utjelovljenju, a koja, osluhne li se oz-
biljno, uzdimava i piokazuje svaki oblik
ideoloko-iedukcionistikog autoiita-
iizma i nasilnosti.
U tome bi se smislu naslov Ivankovieve
knjige Utemeljenja, da bi se ostalo vjei-
nim autoiovoj motivaciji, koja se nedvo-
smisleno iaskiiva iz stianice u stianicu,
mogao (ili ak moiao) itati kao iaste-
meljujua utemeljenja, jei nam se tiadi-
cija, to zoino pokazuje i sam Ivankovi,
ne piua kao objektivna i nepiomjenjiva
datost, koja bi mogla biti temelj u objek-
tivistiko-jakom smislu, nego kao oslo-
baajui bezdan, koji se uvijek iznova
svakome, pa i nama samima, otvaia ili
dogaa diugaije, pouavajui nas da
bismo i samu suviemenu zbilju moiali
poeti iazumijevati u tome smjeiu, ia-
stajui se bez fundamentalistike no-
stalgije ili neuioze od piedmodeino-
metazike zablude da zbilju moemo
obuhvatiti i pojmiti jednim jedinim pii-
stupom ili inteipietacijom, i to onom
naom, koju emo potom, kao jedinu
valjanu, piisilno nametnuti svima.
III.
Dakako, na svakom itatelju pieostaje
tijekom osobnog italakog hoda kioz
tu sadiajno vilo bogatu knjigu piovje-
iiti uvjeiljivost navedenog itanja Ivan-
kovieve knjige Utemeljenja, nipoto
jedino mogueg i valjanog, ne zaboiav-
ljajui oblikovati i svoje vlastito itanje.
Pii tome e se pivo susiesti sa skupi-
nom tekstova posveenih poglavito
kultuinom djelovanju bosanskih fianje-
vaca, pii emu povlateno mjesto, nada-
sve u podastitom postmodeinom ita-
nju Ivankovieve knjige, zauzima kultu-
ioloka akcija Ivana Fianje Jukia, opi-
sana u eseju Kultuina akcija bosanskih
fianjevaca 19. stoljea. Temelj za to je
injenica da se njegova kultuioloka ak-
cija moe piomatiati a tako se ope-
nito gledano moe piomatiati i kultuio-
loka akcija bosanskih fianjevaca uope,
kako to Ivankovi zapiavo i ini kao
pioioki ili, kako to kae sam Ivankovi,
pioniiski zahtjev za slabljenjem jakih
stiuktuia diutva u kojem se zatekao, to
e iei zahtjev za njegovom modeiniza-
cijom i sekulaiizacijom, koji niti danas
nije izgubio na svojoj aktualnosti.
U diugoj skupini tekstova dominan-
tom bi se mogla uzeti, dakako iznova
u sklopu podastitog postmodeinog i-
tanja Ivankovieve knjige, tema mogu-
ih uloga umjetnosti, i to na piimjeiu
pisaca, spiam nepiestanog dvoboja
slabe i jake foime miljenja, koje za
sobom povlae jaku ili slabu kon-
stiukciju diutveno-politike i ieligij-
ske sfeie. Da taj dvoboj uvjetuje i nain
peicepcije pojedinih umjetnosti, kako s
obziiom na njihovu cjelinu tako i s ob-
ziiom na njihova pojedinana geogiaf-
sko-kultuioloka ostvaienja, zoino po-
kazuje esej Hivatska knjievnost u
BiH. Uslijed nadmoi jake foime mi-
ljenja, kao pukog piovoenja diktuma
jednoga, ta se knjievnost, nesvodiva
na jedno, nala pod udaiom iigidnog
integializiianja odnosno unitaiiziianja,
i to ne samo u Hivatskoj nego i u Bo-
sni i Heicegovini. A da umjetnost, pa i
sami pisci, mogu biti povlateni nosite-
lji apela za slabljenjem jakih stiuktuia,
svjedoi vilo zanimljiv i na naem je-
ziku po svemu sudei jedinstven esej
Isus Kiist u knjievnosti XX. stoljea,
jei pokazuje da su upiavo knjievnici i
pjesnici, a ne teolozi, bili oni koji su ti-
jekom XX. stoljea omoguili da do nas
iznova dopie Isus iz Nazaieta, i to ona-
kav kakav je piikazan u Evaneljima, a
Prikazi i osvrti
status, broj 16, ljeto 2013. 263
to e iei u svoj svojoj subveizivnosti
spiam svih jakih diutveno-politikih
i ieligijskih stiuktuia.
Tiea bi se skupina tekstova mogla pio-
matiati upiavo kao kiitiko sueljavanje
s jakom ieligioznou, koja je liena
svog temeljenog pozvanja, dakle mi-
losia ili, etiki kazano, ogianiavanja
nasilja, ije su mjesto zauzele dogma-
tinost, autoiitainost i disciplinainost,
jednom iijeju metaziko-piedmo-
deine foime piaznovjeija u funkciji
odiavanja totalitainog diutvenog
ustioja. Dok se dva Ivankovieva eseja
iz ovog tematskog sklopa bave nasil-
nou jake ieligioznosti u sfeii (zlo)
upoiabe ieligijskih simbola u naem
diutvu (Simboli iata, simboli miia i
Most podjela), posebnu pozoinost u
svakom sluaju zasluuje esej Osva-
janje slobode ili boiba za istinu, jei su
posveena ivotnoj boibi katolikog te-
ologa Hansa Knga za slobodu i istinu u
Cikvi, ili, diugaije ieeno, za slabljenje
jakih stiuktuia unutai same Cikve, koje
je vie od svega piijee da vjeiodostojno
navijeta i ivi svoju slabu poiuku, i to
onako kako je ta boiba zabiljeena u nje-
govim velianstvenim i poput kiimia
intiigantnim memoaiskim zapisima,
konano pievedenim i na na jezik.
U sieditu etvite skupine tekstova na-
lazi se tema jezika, i to iznova kao po-
diuja tiajnog dvoboja jakog i sla-
bog miljenja i na njemu zasnovane
jake ili slabe diutveno politike
piakse, ili, iijeima samog Ivankovia
iz eseja Svjetlo iijei kao svjetionik
jezika: Raznolikost kao oploujue
bogatstvo i unitaiiziiajua, standaidi-
ziiajua unifoimnost kao dvije sile u
napetom su tiajnom suodnosu, u di-
jalektikom koniktu. Dapae, nemo
jakog miljenja i jake diutveno-
politike piakse da se konstiuktivno
nosi s pluialnou i iazlikama, to se
vilo zoino oituje i na podiuju kul-
tuino-jezine pluialnosti bosansko-
heicegovakog piostoia, nuka na za-
kljuak, iza kojeg stoji i sam Ivankovi,
da je upiavo ona siedinji pioblem sva-
kog diutva jakih stiuktuia, pa i onog
bosansko-heicegovakog.
Peta, i ujedno posljednja skupina tek-
stova, na temelju svog polemikog ka-
iakteia pokazuje u kojoj je mjeii u diu-
tvu jakih stiuktuia, kakvo bosansko-
heicegovako zasiguino jest, (ne)mo-
gu dijalog o kultuinim, povijesnim ili
diutveno-politikim piijepoiima, piije
svega jei do nas jo uvijek nije dopila
niti svijest o povijesno-inteiesnoj uvje-
tovanosti svake pozicije, koja ne pied-
stavlja objektivan piistup zbilji nego
jednu od moguih inteipietacija zbilje,
niti svijest o novom poimanju istine
ksne modeine, koje ide u smjeiu dija-
loke konstiukcije. Napiotiv, a upiavo
to pokazuju na ovom mjestu skupljene
polemike, jo uvijek ivimo u piostoiu
u kojem je dominantna iluzija o objekti-
vistiko-autoiitainom shvaanju istine.
U tom bi kontekstu bilo dobio da se
zapitamo, a na tiagu postmodeinog
tiaganja za neautoiitainim konceptom
istine, koliko (ako uope) nae inteipie-
tacije zbilje a na govoi o zbilji zasi-
guino nije nita vie od jedne mogue
inteipietacije piidonose ogianiiva-
nju diutveno-politikog i ieligijskog
nasilja. elimo li se odiei autoiitaine
koncepcije istine, to zapiavo i jest jedini
kiiteiij za viednovanje mnotva mogu-
ih inteipietacija, i to ne samo piolosti
nego i sadanjosti.
***
Piisjeajui se ieenice iz Andiieve
piipovijetke ovjek je duan svome za-
viaju, oko koje kiui Ivankoviev esej
Andiieva pluiizaviajnost, moglo
bi se zakljuiti da Ivankovieva knjiga
Utemeljenja piedstavlja novi koiak
na nikad doviivom putu viaanja duga
zaviaju odnosno tiadiciji iz koje dola-
zimo i u kojoj ivimo, ne samo na iazini
geogiaje nego i na iazini duhovno-in-
telektualnog. Da se to podudaia s 35.
obljetnicom njegova stvaialatva, to
svemu piidodaje i sveaiski ton.
Prikazi i osvrti
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 264
Nasluivanje cjeline
Ladislav Tadi
S
uizdavaki aianman
iijekoga Ex libiisa i
saiajevskoga Synopsisa (s
opeiativnim teitem na
pivom), nakladnika ve
poznatih po piedanu iadu
i uspjelim izdanjima, zain-
teiesiianim itateljima po-
nudio je pioizvod nesvaki-
danji i u viemenu sietni-
jem od naega. Okolnosti
u kakvima se izdavatvo
tzv. tianzicijske epohe
nosi s neiazmjeiom iz-
meu nancijskih mogu-
nosti i tiinih zahtjeva
uglavnom nisu pod siet-
nom zvijezdom, a kad se
u njima pojavi edicija vea
od jednoga sveska, koii-
snik knjinih pioizvoda
koji je upoznat s aktualnim
izdavakim tekoama ne bi se smio
piaviti Englez nego bi njezinu pojavu
tiebao popiatiti baiem odobiavanjem.
Pojavu objedinjenih 700 dana op-
sade i Tko je upalio mrak, dvaju djela
koja tvoie pivi svezak Izabranih djela
eljka Ivankovia, kako izdavai na-
zivlju i biblioteku posveenu Ivankovi-
evim knjigama dosad izilima, a vje-
iojatno i buduima, namjeiavao sam
popiatiti piigodnim iecenzentskim
lankom kakav se i inae posveuje
ve objavljenim knjievnim stvaiima,
ali sam od pivobitne namjeie bio odu-
stao zbog toga to je posiijedi ne samo
pietisak nego cjelina koja se po pivim
dvama svescima ve da naslutiti. Pot-
njem doekujem i ovaj izboi
koji je izdava odluio nai-
niti pieuzimanjem Urtexta
i slaganjem tematski ili vi-
stovno siodnih djela u plani-
ianu cjelinu.
Sietna je okolnost, meu-
tim, i to to se Djela pojav-
ljuju tako da pisac nije bio
u piilici samostalno konci-
piiati vlastiti izboi i dati mu
obiljeja zadnje iuke to
bi tiebao uiniti vjeiojatno
u asu kad bude iazmiljao
o pokietanju svojih sabia-
nih djela, o emu, usput go-
voiei, ve za nekoliko go-
dina nee biti pieuianjeno
iazmiljati jei je od pojave
pive Ivankovieve knjige
piolo tiidesetpet godina, a
u meuviemenu je piev opus kvan-
titativno naiastao nego je taj posao
povjeiio izdavau. Zahvaljujui takvu
piistupu itatelj je dobio dva sveska
piostoino-tematski odiediva topo-
nomastikim oznakama kao saiajev-
ski (pivi) i bosanskoheicegovaki
(diugi), a iijeki je uiednik potvidio
svoju kompetenciju dobio osmilje-
nim konceptom i otiookim uvidom u
dosad obavljen posao. Ruho pak kojim
su knjige opiemljene (posebno pioli-
ianim fontom slova, istim i ujednae-
nim slogom, domiljatom kombinaci-
jom tvidih koiica i mekana platnenog
uveza) zasluuje pohvalu kakvu i inae
valja iziei na iaun svih Ex libiisovih
izdanja, vizualno piepoznatljivih po
eljko Ivankovi, Izabrana djela I-II,
Ex libris & Synopsis, Rijeka-Sarajevo, 2011-2012.
kiaj piole godine, naime, objavljen
je diugi svezak Djel u koji je Zoian
Giozdanov, mailjivi uiednik Ex libiisa,
okupio tematski siodne Ivankovieve
eseje i naslovio ga Identitet i druge
opsesije, pa sam uvidio da piedvidiva
cjelina, nastajui piema dosadanjem
planu i pojavljujui se jednogodinjim
iitmom, vie nego piihvatljivim u sa-
danjim piilikama, zavieuje itatelj-
sku panju veu od uobiajene. Ali, i
sam se, s diuge stiane, poviemeno da-
jem obavijestiti o aktivnostima iije-
koga izdavaa, kao i saiajevskoga, ije
sam dosadanje pioizvode doekivao
sa zanimanjem i s odobiavanjem, dok
istodobno imam i piilino dobai uvid
u autoiov knjievni iad, pa s odobiava-
Prikazi i osvrti
status, broj 16, ljeto 2013. 265
dosluhu sa suviemenom giako-di-
zajneiskom kultuiom, kojem ni Ivan-
kovievi svesci, na itateljevo zadovolj-
stvo, a vjeiojatno i na autoiovu koiist,
nisu izmaknuli.

Kao cjelina 700 dana opsade; Sarajev-

ski dnevnik 1992.-1994. i Tko je upa-
lio mrak; Sarajevski pojmovnik funk-
cioniiaju dobio, a moglo bi se iei da
diugo djelo popiima obiljeja pojmov-
nika dometnuta pivom, pa mi se ini
da istom u ovom izdanju Tko je upa-
lio mrak dobiva mjesto bolje od onoga
koje je imao kao samostalna cjelina.
Kako bilo, stupanj tematske siodno-
sti obaju dijelova iznimno je visok, to
opiavdava tezu o knjizi i abecedaiiju,
ali diugi dio, naiavno, moe i ubudue
uspijevati samostalno.
Ivankoviev iatni dnevnik cio je u
znaku svoga vistovnog zakona: voeni
gotovo svakodnevno (od 5. tiavnja
1992. do 23. oujka 1994) zapisi su ti-
pino dnevniki i bez iznimke (memo-
aiskih, autobiogiafskih, piipovjednih,
pjesnikih ili esejistikih inteipolacija
na kakve se obino nailazi u dnevni-
cima pjesnika i knjievnika) svistavaju
se u koipus dnevnike pioze. Posiijedi
je, dakako, piozna foima koja, s pii-
milju na itatelja ili bez nje, zapisane
dnevne sadiaje pienosi faktogiafski,
dok se naiativni dodaci gdjeto piepo-
znaju kao autoiove subjektivne digie-
sije. Stoga za 700 dana tieba iei da
su vjeian piimjeiak svoje viste, jei su
posiedovana neposiednost (Hegel,
vermittelte Unmittelbarkeit), pa se sva
vistovna obiljeja svojstvena dnevni-
koj piozi beziznimno odnose na zapise
koje Ivankoviev dnevnik okuplja u
uspjelu cjelinu.
Neposiedno nakon pivoga izdanja 700
dana Velimii Viskovi objavio je u Ma-
tiinu Vijencu piikaz naslovljen, ako
se ne vaiam, Zavidna energija preiv-
ljavanja. Naslovna sintagma ini mi se
piivlano zato to neka od sadiajnih
obiljeja dnevnikoga teksta doista ot-
kiivaju iacionalnost i iazboiitost svoj-
stvene samo iijetkim autoiima koji su
svoj dijaiij vodili u uvjetima slinima
piscu 700 dana. Kao piotupiimjei uzi-
mljem ugoaj u kojem je Stefan Zweig
vodio svoje dnevnike biljeke. Naime,
neto piije samoubojstva zapisao je ii-
jei egzistencijalne iezignacije: Zastava
s kukastim kiiem na Eielovu toinju!
Hitleiovi vojnici ispied Aic de Tiiomp-
hea! ivot vie nije viijedan ivljenja
(Tagebcher, 471). Uspikos diamati-
nim iatnim danima (koje sam i sam,
usput govoiei, pioivio u neposied-
noj pievoj blizini), uspikos osobnim
gubicima, opasnostima, ponienjima i
iazoaianjima, u Ivankovia nema ni-
ta od zweigovske iezignacije: njegov
aktivizam, nema sumnje, Vijeneva se
iecenzenta moiao dojmiti nevjeiojatno,
piemda su Hitleiove vojnike ispied Aic
de Tiiomphea zamijenili Miloevievi i
Kaiadievi vojnici iznad Saiajeva, ali
Ivankovi, na sieu, nije bio iezigniiao
nego je iatnu svakidanjicu, dominan-
tnu u svakom segmentu piivatnoga i
javnoga ivota, ispunio tihom eneigi-
nou i ustiajnim iadom. U opisanim
okolnostima, koje su izvansaiajevskim
itateljima dostupne samo posiedno,
nastali su, uz ostalo, i zapisi o sedamsto
saiajevskih iatnih dana iz kojih izdva-
jam tek jedan kao piimjei namijenjen
itatelju koji 700 dana jo nije imao u
iukama (zapis od 10. sipnja 1993):
Subota je. I dok iazmiljam bi li na
posao ili da ostanem zaviiti iadio-
diamu, javlja mi se biat (Mladen) iz
Vaiea. Umila mama! Sledio sam se.
Vijest ide putem iadio-amateia i ne
mogu uivo s njim iazgovaiati, pitati,
uti odgovoi, i ne pada mi na pamet sve
ono to bih pitao da nisam okiian tim
umila. Umila je sino, zapiavo noas,
tj. pied zoiu. Mogu li doi na sahianu?
Javili su i Zdenki. Moda ona doe, jei
tamo odiavaju vezu sa sipskim teiito-
iijima. Ne mogu ni da sam ptica doi,
ali sahianite je kako dolikuje, u giob-
nicu u kojoj je otac jo od 1976. Ne pi-
tam ni to je ni kako je sve to bilo Za-
nijemio sam. []
Paljiviji itatelj koji iat u Saiajevu, na
svoju sieu, nije iskusio na vlastitoj
koi lako e iz piimjeia slinih navede-
nom iazabiati stvainost kojoj je Ivan-
koviev dnevnik u cijelosti posveen,
a vjeiujem da e piepoznati i njegovu
najveu viijednost. eljko Ivankovi,
naime, uvijek zauzimlje nedvosmislen
moialni stav: pii komentiianju iatnih
zbivanja, politikih ili vojnih opeiacija,
on u svakoj piilici jasno piogovaia o
nedunosti ili, s diuge stiane, o mo-
ialnom posinuu svake od sukobljenih
stiana. U Ivankovia, valja i to spome-
nuti, pieviatne 1993. godine nije dolo
do ideoloke inveizije nepiijatelja,
kao ni piagmatine u poiatnom vie-
menu, pa je moialna postojanost pisca
najbolja piepoiuka za knjigu njegovih
dnevnikih zapisa.

Identitaini piijepoii nastali u viemenu

nakon ianih devedesetih izazivlju jaku
znatielju mnogih, kojima je dosada-
nja knjina piodukcija ponudila mate-
iijala u izobilju, a moda i u pieobilju,
pa su tekstovi posveeni identitainim
temama uvijek dobiodoli: kadto kao
osnova za ojaavanje nacionalnih ta-
boia i pobuivanje piipadnikoga ugo-
aja, a kadto i kao atiaktivan piedmet
uljivih ideolokih spoienja. Posto-
jeoj ponudi Ivankovieva Izabrana
djela dodala su svoj piilog, koji se, me-
utim, od nje sadiajno i metodiki
iazlikuje po kojeemu, a uiednik se
potiudio da piilozi u knjizi Identitet i
druge opsesije; Izabrani eseji budu slo-
eni slijedom vjeiojatno piivlanijim
od onoga kakav bi, zbog familijaiiziia-
nosti s temama kojima se pozabavio, i
sam autoi uspio nainiti.
U diugi svezak Djel ukljuena su dva-
desetdva eseja ve objavljena u peiio-
dici posljednjih etvit stoljea, kojima
piethodi Giozdanovljev pioslov iz
kojega se itatelj, piije negoli piistupi
pivom eseju, obavjeuje o uiedni-
koj namjeii da u knjigu budu uviteni
eseji siodni ak i onda kad se teme, kao
u sluaju Andiia ili bosanskih fianje-
vaca, nalaze na iubovima ideolokoga
spektia ili pak u njegovu fokusu: U
ovome djelu ne nalazimo samo teme
koje Ivankovia stavljaju u njegov jasno
naznaeni diutveni, povijesni i geo-
giafski okvii, gdje, pod tim okviiom,
piije svega mislimo na teme koje se
dotiu Bosne i Heicegovine, njezinoga
kultuinoga piostoia, jezika i politike.
Prikazi i osvrti
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 266
Mislimo tu i na nezaobilaznu temu
svake bosanskoheicegovake povijesti,
a to su fianjevci i njihov utjecaj i na po-
vijesna zbivanja, mentalitete i mnogo
toga diugoga to je bitno oblikovalo
bosanskoheicegovaki kiajobiaz
(Predgovor, 10).
Vie nego tekstom Krvnik brat Kri-
stov, napisanim piije dvadesetsedam
godina, u ovoj knjizi kao svojevisnom
uvodnom studijom o piividnoj diho-
tomiji dvaju poela i istodobno o pa-
iadoksu unutai kojega svijet ivi u na-
petosti izmeu ovozemnoga i numi-
noznoga, knjiga se zapoinje izvisnim
esejem Most podjel, objavljenim lani
(Concilium, 5i2012) na pet jezika,
ija je stiana iecepcija vjeiojatno bila
povoljnija od domae, to je, dodue,
za autoia dobia vijest, ali je za zemlju
podjela uspjeno pioputena piilika. A
podjele u suviemenoj BiH, za iazliku
od onih piediatnih, iz dananje pei-
spektive uglavnom benignih, gotovo
su opipljive. Ranije siueni mostai-
ski Staii most kao sinegdoha siuena
odnosa meu dvama nacionalnim ta-
boiima danas je i uspikos ponovnoj
izgiadnji ostao u istom znaenjskom
polju, pa Ivankovi, zakljuujui svoj
esej nimalo optimistino, s piavom
konstatiia: Umjesto podjela neko
iscitavanih iijekama, danas gianice
citaju novopodignuti vjeiski objekti.
Rijeke podjela su se pielazile mosto-
vima, a ove sadanje podjele tek ekaju
svoje mostove (Identitet i druge opse-
sije, 24). Kad itatelj veiziian u juno-
slavenskim povijesno-politikim stva-
iima, nezaobilaznima u svakom iaz-
matianju o tiipaititnom bosanskohei-
cegovakom diutvu, od ovoga eseja
doe do posljednjega i zaklopi stianju
koiicu knjige, tota mu postaje jasnije
od onoga to je i sam piije itanja znao,
pa iadost zbog spoznajnoga piobitka
ubizo biva zamijenjena iazoaianjem
u piagmatizam kojim se podjele o ko-
jima Ivankovi lucidno pie danas utvi-
uju uspjenije nego u viemenu piije
daytonske pacikacije.
Siiomana i u kojeemu zaostala di-
ava, s diutvom izgiaenim gotovo
posve piedmodeino, ne moe biti
plodno tlo za adekvatnu iecepciju An-
diia, ni za pieuzimanje najsietnijih te-
evina bosanskoga fianjevatva, baiem
onih od Jukia kao nositelja modei-
nizma naovamo, a kanone nacionalnih
knjievnosti ne moe ustanovljavati iz
peispektive ziki zajednikoga pio-
stoia. Sve je to i tota diugo piozieo
i o tome vjeiodostojne stianice napisao
eljko Ivankovi, pisac koji se spome-
nutim i diugim identitainim temama
pozabavio uvidom iznutia, ali i izvana
(Pisac i egzil), pa je i s itateljem podi-
jelio spoznaju o cijeni identiteta koja
se skupo plaa, a nakon toga tigova-
nja ostaju samo sablasti nad tipiocima
identiteta, dok umnim ljudima kao po-
sljednja nada na putu do iazijeenja
pieostaje opsesivno bavljenje iuiniz-
mom postsocijalistike epohe.

Piemda nije moj obiaj u jednom tek-

stu najavljivati novi, piiznajem da bih
se pozabavio i knjigama Izabranih djela
eljka Ivankovia koje e, nadam se, u
dogledno viijeme izii, pa bih, naiavno,
osim piscu, itateljsku i iecenzentsku
panju iado posvetio i nainu na koji
sljedei svesci budu osmiljeni. Uz ve
izieeni povoljan stav o obavljenu uied-
nikom poslu, iekao bih jo i to da su iz-
boiom za diugi svezak stvoiene pietpo-
stavke baiem za jo jednu knjigu eseja ili
neku od moguih vistovnih kombina-
cija. Naime, tematski svijet Ivankovie-
vih eseja nije sav u identitainom znaku,
o emu svjedoi i nekoliko tematski
iubnih piiloga diugoga sveska, pa bi u
Djelima i neki od ostalih pievih tek-
stova mogli nai mjesto.
Ovo, dakako, iziiem kao piojekciju
svoje elje, koja se vjeiojatno mimo-
ilazi s izdavakim planom, ali sam si-
guian da bi nastavak eseja u obliku
jo jednoga user friendly sveska bio
dobiodoao.
Prikazi i osvrti
status, broj 16, ljeto 2013. 267
Bos i Hrvcroovi zrrii nrz us:v
Znanstveni, etiki i politiki izazov
Dejan Vanjek
U
Saiajevu je 3. i 4. veljae 2012. go-
dine odian Meunaiodni znan-
stveni skup
1
u oiganizaciji Fianjeva-
kog instituta za kultuiu miia u Splitu.
Piedgovoi uiednitva naslovljen Izla-
skom iz winnei-losei matiice do nove
politike kultuie okaiakteiiziiao je
1 U emu se sastoji viijednost samog skupa? Su-
dionici su imali zanimljiva i infoimativna izla-
ganja, a u svakom od njih je u veoj ili manjoj
mjeii dola do iziaaja njihova stiunost i pio-
fesionalno poiijeko. Rezultat je niz zanimljivih
multidisciplinainih izlaganja. Tako je Mile Lasi
govoiio o alteinativnom pioeuiopskom kultuio-
lokom i piavno-politolokom naiativu, Regina
Ammicht Quinn o kultivaciji ljudskog kioz po-
litiku, etiku i ieligiju, Andias Mate Toth Ma-
iio Vukoja o ulozi katolike cikve u konstiukciji
identiteta u multiieligijskom diutvu, Alen Kii-
sti o novoj politikoj kultuii i izazovu za ieli-
gijske zajednice u BiH, Neizuk uiak o Dejton-
skom politikom poietku i kultuii nasilja, Ivica
Lui o supiotstavljenim nacionalnim koncep-
cijama od kiaja Osmanskog caistva do nastanka
Kialjevstva SHS, Ivan Cvitkovi o Hivatskom
nacionalnom identitetu na gianinim podiu-
jima susietanja sa diugima, aiko Papi o od-
nosu giaanskog i nacionalnog civilno diutvo
i iavnopiavnost, Taiik Haveii o Ustavu BiH iz-
meu piavne znanosti i politike moi, Ivan Vu-
koja je govoiio o politikama u pozadini iazliitih
modela (pie)ustioja BiH, Envei Kazaz o Daytonu
kao meunaiodnoj legitimaciji iatnih osvaja-
nja, Milan Vego o Daytonu kao oisokaku, Ivan
Lovienovi o tieem modusu hivatske politike,
Edin aievi odgovoie tiai na potezu izmeu
demokiatizacije piavne znanosti i piimitivizacije
javnopiavnog diskuisa, Ivan Maikei iioniziia o
iatnom ijeenju za miino ivljenje, Boo epi
teoietiziia etike, politike i ustavnopiavne po-
stulate za donoenje ustava u vienacionalnoj i
euiopskoj BiH, Saa Midulja o odieenju hivat-
skog politikog idejnog odnosa piema BiH, Ugo
Vlaisavljevi o ustavu i apoiiji suveieniteta i na
koncu Mato Ailovi o iavnopiavnosti i konsti-
tutivnosti naioda, ljudskim piavima i temeljnim
slobodama u Ustavu BiH.
skup kao poglavito politoloko-socio-
loko nastojanje da se analiziiaju i po-
jasne osnovni pojmovi i pietpostavke
nacionalnog dijaloga po pitanju (ie-de)
konstiukcije Ustava BiH. Ve u sljede-
em paiagiafu tiezvenom i iealistinom
konstatacijom daje se do znanja da od
samog skupa ne tieba pievie oekivati,
obziiom da ..kod veine vlada skepsa
da su pozicije ne samo na politikom
ve i na znanstvenom polju davno za-
uzete i da se na ovakvim skupovima
umjesto aigumenata sluaju i izgovaiaju
tek oekivane mantie! Dalje se dodaje
kako su upiavo te mantie pioizvod ...
ideolokih, totalitainih, dualistikih mi-
saonih koncepata jei peiveitiiaju poli-
tiko djelovanje i mogunost sagledava-
nja bosanskoheicegovake diutveno-
politike zbilje.
Stoga su posve opiavdano kao ciljevi
skupa postavljeni:
piepoznati instiumente za izla-
zak u novu matiicu odnosa do-
bitnik-dobitnik naspiam aktu-
alne dobitnik-gubitnik,
iaskiinkati ideoloke i ustav-
nopiavne konstiukte koji su u
slubi winnei-losei (nepiaved-
nih) odnosa,
i tek potom
piovjeiiti neke modele za Ustav
BiH
Piva dva cilja bave se pieduvjetima us-
postave iazumnog komunikolokog
okviia unutai kojeg je mogue ostvaiiti
svisishodan dijalog iasteieen ideolo-
kih konotacija i uvjeienja, to je piva i
osnovna piepieka aimaciji iacionalne
komunikativnosti: koja je u piavilu oslo-
boena emocija i zasniva se na iacional-
nim naelima, oko ije piimjene postoji
konsenzus i usmjeiena je na postizanje
iezultata, a ne na zatitu specinih
viijednosno-komunikolokih polazi-
ta. S piavom se stoga vjeiuje da je opi
multidisciplinaini znanstveni diskuis
sasvim piimjeieno podiuje unutai ko-
jeg se mogu osiguiati pieduvjeti za ia-
cionalan dijalog osloboen ideoloko-
identitainih piemisa.
2
Tek na takvim
2 Izvjesno je da pioduktivan dijalog o konkiet-
nom pitanju kao to su ustavne piomjene piet-
hodno zahtjeva sanaciju opih komunikolokih
uvjeta unutai naiuenog bh. javnog ambijenta
u kojem dominiiaju postkoniktni obiasci mi-
ljenja i teme. Tome svakako dopiinosi i aktualni
ustavni okvii ali i politika kultuia koja je poli-
tiku ieduciiala iskljuivo na uska identitaina po-
diuja, pa moemo govoiiti o javnom diskuisu
koji favoiiziia politike identiteta a sugovoinike
svake javne polemike unapiijed pozicioniia unu-
tai uskih identitainih podiuja gdje esto puta
ostaju i piotiv vlastite volje. Naime, ukoliko mi-
sleem pojedincu, sudjelujui u javnom diu-
tveno-politikom diskuisu, eventualno poe za
iukom nadii svoje viijednosno-identitaine pio-
pozicije ili u najmanju iuku pomisli da je u tome
uspio, obmanuvi sebe iiili diuge, njegovi sugo-
voinici e ga, u piocesu daljnje aigumentacije i
oponiianja usiedotoenih na detekciju analogija
miljenja i identiteta, pivom piigodom viatiti
natiag u njegove identitaine okviie. Piethodno
opisana znaajka komunikacijskog piocesa za-
siguino piedstavlja jednu od piepieka na putu
ostvaienja nunog komunikacijskog iskoiaka
ili piogiesivne inteiakcije. Dakako, piethodno
opisana analogijska spiega miljenja i identiteta
nije posve pioizvoljna: ona je dobiim dijelom i
pioizvod objektivnih komunikacijskih piopo-
zicija od kojih su neke i specine za bh. diu-
tvo, kao to su identitaina piipadnost, fiagmen-
Prikazi i osvrti
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 268
osnovama mogue je piistupiti mateii-
jalizaciji i tieeg sutinskog cilja, a koji
se tie piovjeie modela za ustav Bosne i
Heicegovine koji bi sam po sebi tiebao
biti iezultat iacionalnog konsenzusa za-
inteiesiianih stiana.
Ov :vou)s osvu:
Znanstveni skup odian u oiganizaciji
Fianjevakog instituta za kultuiu miia
pouava da misaono pioduktivni pio-
cesi moiaju objediniti elemente vie
iazliitih paiadigmi kako bi se izalo
iz zaaianog kiuga ponavljanja istih ili
neznatno modiciianih mantii. Ova je
uputa vana s obziiom da u javnim na-
stupima lanovi intelektualne zajednice
esto puta ustiajavaju u dokazivanju
vlastitih uvjeienja, pii tome se instiu-
mentalno piistupa znanstvenoj liteia-
tuii i akademskim koncepcijama zaiad
potvide unapiijed deniianih stajali-
ta koja u mnogim aspektima potpuno
zanemaiuju postiatne bosanskohei-
cegovake iealitete.
3
Stoga se ne bez
iazloga, u duhu fianjevake mudiosti i
duhovnosti, na poetku skupa upozo-
iava kako je piiznanje iazliitosti i nji-
hova iavnopiavna paiticipacija u jav-
nim diutveno-politikim piocesima
klju demokiacije u BiH. Ako znaenje
piethodne ieenice sagledamo u okvi-
iima suviemene euiopske viijednosne
nomenklatuie jasno je da se zapiavo
govoii o pluializmu, kao viijednosti
koja je piimjenjiva u individualnom i
kolektivnom smislu i piedmnijeva iav-
nopiavnu poziciju svih akteia (indivi-
dueiskupine) u diutvenim piocesima.
U najmanju iuku i pluializam se ovim
kandidiia za jedan od pojmova ijim
znaenjem i funkcijom se potiebno de-
taljnije baviti.
4
tiianostipodijeljenost javno-komunikacijskog
piostoia, izloenost iazliitim socijalizacijskim
uvjetima u iazliitim dijelovima zemlje, uklju-
ivo sa medijima i sl.
3 to je piimaino znaajka piomiljanja bh.
stvainosti i diutveno-politikih odnosa unutai
ekskluzivistiko-antiidentitainog diskuizivnog
okviia, koji se opisuje u nastavku teksta.
4 Poied svoje piimjenjivosti na podiuje indivi-
dualiteta, pluializam je i viijednosno utemelje-
nje kojim se ujednaavaju pozicije kolektiviteta
na tlu suviemene Euiope i podiava njihova ie-
cipiocitetna inteiakcija. U pluialnom ambijentu
Dakako, pluialistiki javno-akademski
dijalog podiazumijeva mogunost do-
statnog distanciianja od samog objekta
spoznaje koje e otvoiiti mogunost
kiitike ieeksije i napiosto osiguiati
sve pieduvjete pioduktivnog intelek-
tualnog djelovanja. Stoga se s piavom
pietpostavlja da je akademska zajednica
najpozvanija zajedniki djelovati na is-
punjenju ianije navedenih ciljeva. U
tom smislu na skupu je ponovno dola
do iziaaja opienost pozicija, meu-
tim, u tome se i sastoji njegov znaajan
dopiinos unutaidiutvenom dijalogu.
Naime, poied izuzetnog inteidiscipli-
nainog znanstvenog diskuisa koji se
oituje u aigumentiianim iaspiavama
voenim na visokoj iazini, smionog su-
oavanja sa postavljenim pitanjima uz
otvaianje novih, jo jednom su se iskii-
staliziiale i potvidile temeljne ope
diutveno-politike pozicije koje se ne
tiu samo konkietnih pitanja iazma-
tianih na skupu, ve ukupnih odnosa i
kiucijalnih piijepoia koji su objektivna
piepieka iazvoja Fedeiacije ali i BiH u
cjelini.
U kontioliianim uvjetima kao i unutai
cjeline bh. javnosti potviena su dva
temeljna diutveno-politika diskui-
zivna okviia koja pioizvode iazliite
vizuie sadanjosti i budunosti BiH.
Jedan od njih se piikazuje kao inklu-
zivistiko-identitaran, u smislu da
nema diskieditacije iskaza govoinika, kako sa
stanovita njegovog identiteta tako iz ideoloke
pozicije kojoj odieeni iskaz ili diskuis ne odgo-
vaia. Zapiavo piiznavanjem moi i piava uea
iazliitim diutveno-politikim centiima u obli-
kovanju javnog, u staitu se onemoguava pie-
vaga svakog od pojedinanih centaia koji, stoga,
ne uspijevaju piivesti kiaju ideoloku impiegna-
ciju svog viijednosnog sustava u svijest veine
giaana. Diugim iijeima, ne uspijeva kieiiati
pietpostavke za uviivanje kolektivne svijesti
kompatibilne ideoloko-viijednosnim sadia-
jima odieenog diutveno-politikog centia.
Pluializam tako uspijeva, ne samo pojedinane
politike identiteta diati u iazumnim okviiima,
ve ielativiziia i samo pitanje identiteta, obziiom
da ne doputa mogunost negacije ili meusob-
nog nepiiznavanja konkuientnih identiteta tj.
njihovu uzajamnu diskieditaciju i sukobljava-
nje. Poto identitete liava meusobne piijetnje
i ugioenosti, pluializam onemoguava njihovu
apsolutizaciju koja popiima iziaz u onome to
nazivamo politikama identiteta, a samim tim i
iskljuivost javnog diskuisa o identitetu, koji u
pluialnim diutvima jedino moe biti otvoien i
ukljuiv, to ga zapiavo sutinski i ini pluialnim.
njegovi nosioci tietiiaju etno-nacio-
nalne skupine kao politike zajednice
koje iavnopiavno sudjeluju u iazdiobi
suveieniteta i singulaine politike en-
titete koje u okviiima diutveno-poli-
tikog sustava ostvaiuju i konzumiiaju
svoja piava. Diugi opi diskuizivni
okvii moe se nazvati ekskluzivi-
stiko-antiidentitaran
5
, unutai ko-
jeg se nastupa iz naizgled bezinteiesne
viijednosno neutialne peispektive: na-
elnim pozivanjem na libeialno-demo-
kiatska naela koja tietiiaju pojedinca
kao elementainu diutvenu jedinku sa
piipadajuim piavima i obvezama. Ovaj
model koiisti libeialnu koncepciju ato-
miziiane individue, iji agiegat pied-
stavlja apstiaktne nosioce suveieniteta
i iziaz kolektivne politike volje koja se
peiiodino piovjeiava i potviuje na
izboiima. Radi se o itekako vanom as-
pektu euiopske viijednosne steevine
koji impliciia egalitaiizam atomiziianih
individua u smislu da njihove individu-
alne piefeiencije ne odieuju koliinu
njihovih piava i odnos diutveno-poli-
tikih stiuktuia piema njima. Iz pozicije
ekskluzivistiko-antiidentitainog dis-
kuisa etno-nacionalno uieenje diave
se peicipiia kao piepieka postizanju
diutvene jednakosti, pa se sukladno
tome svaki oblik kolektivnih potiaiva-
nja, politike iepiezentacije i sl. gleda sa
podozienjem. Naiavno, iije je o ud-
benikoj ili ex ante piimjeni libeialnih
5 Ova teiminologija je aiibitiaina ali piiiuna
za iazumijevanje dva dominantnadiutveno-po-
litika mega-diskuisa koja pioimaju ibh. aka-
demsku debatu. Oni se mogu nazvati i diugaije
(piimjeiice giaanski i konsocijacijski, ali to
su foimalna-teoiijska ijeenja koja su do sada
intenzivno konzumiiana i samim tim postala
piedmet politikantskog spoienja, to je dovelo
do djelomine tiansfoimacije njihovog znaenja
i slabljenja teoiijskog potencijala), a imaju i deii-
vativne diskuiseipoddiskuiseinaiative u diugim
komunikacijskim sfeiama i na iazinama, kao to
je dnevno-politika, medijska, inteisubjektivna..
ovisno o visti akteia komunikacije i njihovim ka-
pacitetima: pa se tako susieemo sa bipolaino-
stima kao to su unitaiizam-sepaiatizam, cen-
tializacija-decentializacija, integiacija-dezinte-
giacija, piobosanski-antibosanski, giaansko-et-
nonacionalno, fedeialistiko-iepubliko, konso-
cijacijsko koje jedni peicipiiaju kao instiument
dezintegiacije a diugi stabilizacije pa ak i inte-
giacije, itd., gdje se opeiiia unutai postavljenih
kiajnosti i supiotstavljenosti, uz fiekventna iaz-
mimoilaenja oko iazumijevanja i inteipietacije
istih teiminaipojmova, to samo po sebi pioi-
zvodi potekoe i nespoiazume u komunikaciji.
Prikazi i osvrti
status, broj 16, ljeto 2013. 269
naela koja ne uvaava ili ne piiznaje
postojee iealitete, ve se njome isti na-
stoje suspendiiati deiivacijom giaan-
skog diutveno-politikog poietka.
6
U
tom smislu ekskluzivistiko-antiiden-
titaini model je teoiijski koiektan, ali
nepotpun i lien integiativnog teoiij-
skog potencijala jei se naslanja samo
na ideoloki kompatibilne segmente li-
beialne teoiije i euiopske viijednosne
steevine.
7
Inkluzivistiko-identitaina pozicija, s
diuge stiane, pod okiilje libeialno-de-
mokiatske tiadicije i zapadnih viijed-
nosti, poied navedenog, stavlja i kolek-
tivitete sa svojim navlastitim kultuinim,
ekonomskim ali i politikim potiebama.
Naelno polazite je odmak od apstiak-
tne individue ka konkietnom identitai-
nom pojedincu osobi, koja, poied
giaanskog statusa impliciia i kultuino-
identitaine piopozicije koje se nadove-
zuju na apstiaktnu piavno-iegulativnu
odiednicu individue. U tom smislu
osobu treba razlikovati od individue.
Individua je samo apstrakcija, odnosno
izbor nekoliko aspekata osobe u poli-
tike svrhe... individua je izoliran vor,
a osoba je cijela tkanina oko tog vora,
satkana od ukupnog sukna realnosti.
8
U
svjetlu ovog zapaanja inkluzivistiko-
identitaini diskuis zahvata specine
diutvene iealitete i teoiijski opeiiia sa
kategoiijama akteia kao to su osobe,
skupine ali i apstiaktne individue
9
, zbog
ega je i atiibuiian kao inkluzivan. Na-
supiot tome ekskluzivistiko-antiti-
dentitaini diskuis nastupa deiivativno
6 Istom logikom stvaii pioizlazi da bi se piimje-
nom istih politikih naela mogli piedodiediti
i ukupni diutveno-politiki odnosi, kultuio-
loko-identitaine piefeiencije i svi aspekti iden-
tikacije i djelovanja, to ostavlja mogunost ai-
bitiaine konstitucije politike zajednice bilo kad
i na bilo kojem mjestu na bazi istih libeialnih
naela.
7..ne uzimajui u obzii da je euiopski viijedno-
sni sklop u meuviemenu nadogiadio autono-
miju pojedinca giaanina, poied ostalog, i kul-
tuinom autonomijom skupina kojim piipadaju
i time pioiiio obzoi iazumijevanja identiteta
ukljuivo sa njegovim politikim konotacijama.
8 u Steinei, J. Heniy, Philip, Alston (2000): Inter-
national human rights in context: law, politics,
morals, Oxfoid UK: Oxfoid Univeisity Piess, sti.
387.
9 na koju se u potpunosti naslanjaju lanovi
ekskl.-antiidentit. taboia.
piema diutvenoj stvainosti i ne od-
stupa od polazinog akteiaapstiakne
individue u smislu viijednosno neu-
tialne koncepcije giaanina. Ta iskljui-
vost ini opiavdanom njegovu eksklu-
zivistiku atiibuciju.
Opisana dva diskuizivna okviia
10
dje-
luju kao osnova daljnjih neiazumijeva-
nja i sukobljavanja, to zahtjeva dodatnu
analizu njihovih slabosti i inhibicijske
diutveno-komunikacijske funkcije.
Osim to ekskluzivistiko-antitidenti-
taini diskuis ima pioblem sa stvaino-
u budui se visto dii iadikalne li-
beialne noime,
11
on koiisti ekstenzivnu
inteipietaciju giaanstva iskljuivo
kao piavno-politike kategoiije, do-
im su njena funkcija i inteipietacijska
domena multivaiijantni. Naime, gia-
anstvo nije samo politika i ustavno-
piavna koncepcija koja ima iskljuivo
egalitainu funkciju, vezuje se za naelo
demokiatske veine i time iscipljuje
svoj znaenje: ono je i univeizalna de-
zignacija sveukupnosti obveza i piava
kojima se uieuje odnos diave i njenog
apaiata, s jedne stiane, i giaaninaiindi-
vidue s diuge. U tom smislu institucije
diave tietiiaju giaane jednako i na taj
nain se egalitaina funkcija postvaiuje,
ali samo iz iazloga to individualne pie-
feience koje individuu ine osobom i
lanom odieene etno-nacionalne unu-
taidiutvene skupine nisu ielevantne
za iegulaciju odnosa diava-pojedinac.
Osim toga giaanstvo se vezuje i za
diavljanstvo kao kiovnu koncepciju
i peispektivu iz koje se mogu sagledati
sva diuga piava individueipojedinca u
odnosu na diavu, njene institucije ali
i diuge giaane. Time se diavljan-
stvo obuhvatno i piijateljski postavlja
spiam giaanskog, pii emu se elimi-
niia znaaj identitaine pozicije koja nije
ielevantna za tu iazinu odnosa. Dakako
ovdje je iije o svakodnevnoj inteiakciji
usiedsieenoj na konzumiianje gia-
anskih piava giaanina kao atomi-
ziiane individue. Meutim, mnogi as-
pekti institucionalnog djelovanja i pio-
10 ...koji se na tlu BiH manifestiiaju u skladu
sa identitainim zemljopisno-demogiafskim
piopozicijama.
11 ...to uziokuje njegovu neeksibilnost i nemo-
gunost uvaavanja bilo kakvih oblika kolektiv-
nog subjektiviteta i iepiezentacije.
ceduie u okolnostima poviemenogi
peiiodinog upianjavanja kolektivnih
politikih piava (izboii, iefeiendumi,
donoenje zakonsko-iegulativnih ije-
enja od znaaja za unutaidiutvene
identitaine kolektivitete u ielevantnim
oblastima kultuie, obiazovanja, infoi-
miianja, iegionalnih gospodaiskih inte-
iesa i sl.), poied univeizalnog individu-
alno-giaanskog polazita, obuhvaaju
i identitainu nadgiadnju pojedinca,
koja u diutvima kakvo je bosansko-
heicegovako nije zaokiuena unutai
koncepcije giaanskog koja nema
izgiaen niti integiiian implicitni vii-
jednosno-kultuioloku sadiaj.
Napiijed ieeno namee potiebu da
se iazumijevanje i tumaenje opih
topoa, kao to je piimjeiice koncep-
cija giaanstva, izmjesti izvan okviia
politikog
12
u podiuje znanstvenog
diskuisa, to je mogue ostvaiiti zauzi-
manjem funkcionalistikog piistupa tj.
piopitivanjem funkcije i uloge piedmet-
nog pojma. Diugim iijeima, osnovne
pojmove i teimine ne tieba piomatiati
samo iz teoiijske peispektive, ve uz
puno uvaavanje njihovih piaktinih
implikacija. U piotivnom iiskiia se pei-
manentan sukob koji se beskonano
napaja sadiajno-logikim iesuisima
supiotstavljenih teoiijsko-inteipieta-
tivnih domena.
13
Tako, piimjeiice, svi
uesnici skupa se slau o potiebi kon-
veigencije stajalita i nadilaenja opieka
na tom putu. Ipak, jedni shvaaju kon-
veigenciju kao simetiian
14
a diugi kao
asimetiian
15
pioces, to je svakako
12 koji dominiia svim debatama koje za piedmet
imaju politika pitanja.
13 U nadilaenju znaensko-komunikativnih
ambigviteta posebnu odgovoinost imaju piipad-
nici akademske elite koji djeluju unutai ekslu-
zivistiko-antidentitainog diskuizivnog okviia,
jei zanemaiuju diutveno-piaktike dimenzije
ostajui u isto teoiijskoj peispektivi utemelje-
noj na paicijalnim libeialno-demokiatskim ije-
enjima. Sukladno tome njima piedstavlja veliki
izazov piilagoditi se supiotnim stajalitima ob-
ziiom da koiiste deiivativni piistup konstituciji
diutveno-politike iealnosti, usljed ega upia-
njavaju dogmatski javno-polemiki nastup
koji esto puta nastupa hegemono spiam supiot-
nih ili napiosto diugaijih stajalita.
14 kaiakteiistino za piistalice inkluzivistiko-
identitainog diskuizivnog okviia.
15 odlika piistalica ekskluzivistiko-antiidenti-
tainog diskuizivnog okviia.
Prikazi i osvrti
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 270
pogieno jei je asimetiinost piotivna
sutini konveigencije, kao apioksimaciji
iazliitih i meusobno supiotstavljenih
misaonih pozicija.
16
Kada je iije o iiem viijednosnom kon-
tekstu vano je istaknuti i paicijalno-
instiumentalistiki piistup euiopskim
viijednostima, u smislu da se iste upo-
tiebljavaju za legitimizaciju paitikulaii-
stikih diutveno-politikih i intelektu-
alnih pozicija. Takav piistup sastoji se u
pozivanju na osnovna naela libeialne
demokiacije i to ona koja koiespondi-
iaju poziciji izlagaaigovoinika, pa e
se kiiuikom pieciznou izuzeti anti-
faizam bez da se okiznu autoiitaiizam
i totalitaiizam ili obiatno, naglasak e
se opoituno staviti na giaansko-ie-
publikanska naela, koja su samo djeli
piavno-politike steevine, a zanema-
iit e se konsocijativni elementi cjeline
euiopskog supianacionalnog piojekta
ili fedeialistika tiadicija koja je izia-
zito bogata i iazvijena na euiopskom
tlu, pa i obiatno. Poied navedenog sla-
vit e se ideal nacionalne diavnosti bez
osvita na injenicu da je Euiopa meu
velike naiative koje dugoiono nastoji
ostaviti iza sebe svistala i domoljubljei
patiiotizam kao lani univeizalizam
koji esto puta nastupa hegemono i asi-
miliiajue piema samobitnim diutve-
nim skupinama.
17
Veliaju se individu-
16 U takvoj konstelaciji pomjeianje jednih ka
centiima miljenja diugih tumai se i piieljkuje
kao tiijumf odieenih pozicija u intelektualnom
odmjeiavanju snaga koje je samo dio opeg diu-
tveno-politikog meleea koji iscipljuje i fiustiiia
cjelokupnu bh. javnost od iata naovamo, koji za
osnov ima hegemone tendencije koje se mani-
festiiaju kioz nastojanje da se osiguia pievaga
jednog ideoloko-diskuizivnog okviia nad cije-
lom javnou. Naiavno pii tome valja naglasiti
da hegemono mogu djelovati samo oni akteri
koji raspolau dovoljno velikim javno-komu-
nikacijskim kapacitetima, to se u bh. kontek-
stu pivenstveno odnosi na piomotoie ekskluzi-
vistiko-antiidentitarnog diskurzivnog okvira
koji se sintetski kolokvijalno moe tituliiati i
kao nacionalno-integracijsko/asimilacijsko-
graanski mega-diskurs.
17 injenica da je euiopska lozoja i piaksa
ljudskih piava identiciiala nacionalne manjine
kao giupe kojima je potiebna posebna zatita
govoii o negativnim tiendovima nacionalnog in-
tegiacionizma koji bi bio ostavljen bez nekog vi-
sta vanjskog nadzoia i kontiole. Poied toga, itav
niz konvencija je posveen zatiti kultuia, jezika,
naslijea, obiaja a sve u cilju ouvanja piisustva
nacionalnih manjina u iziazito nepovoljnom
alna piava i ideal giaanstva naspiam
euiopske piakse koja nastoji opuno-
moiti i ojaati poziciju manjinskih i
ugioenih zajednicaiskupina i obiatno.
Euiopske viijednosti se esto piezen-
tiiaju kao tvide noime koje imaju po-
tencijal iadikalno izmijeniti specine
kultuioloke moifologije, pii emu se
zaboiavlja da je euiopski piojekt kiajnje
kultuino senzibilan i inkluzivno oiijen-
tiian nautib vlastitog samodieenjai
samodeniianja.
18
Na tiagu napiijed ieenog iezultati
znanstvenog skupa mogu se pieciznije
foimuliiati na sljedei nain:
do kiaja su ogoljene i mapiiane
dvije temeljne misaone pozi-
cije kada je u pitanju piomilja-
nje ielevantnih aspekata diu-
tveno-politike stvainosti u BiH
iazotkiivene su osnovne meu-
sobne iazlike dva temeljna dis-
kuizivna okviia (megadiskuisa)
potviene su slabosti intelek-
tualnog djelovanja unutai sva-
kog pojedinog od dva temeljna
megadiskuisa koja piedodie-
uju naiav javne komunikacije
u BiH.
Doon:v ovnsv
Ope je poznata teza, koja se poneg-
dje tumai zavjeieniki,
19
da BiH ima
okiuenju unutai nacije-diave, koja sama unu-
tai sebe nije mogla nai dovoljno iezona za ou-
vanje peiifeinih kultuinih oblika koji ne ui-
vaju piavo i piivilegiju autoistva pa i suvlasni-
tva nad dominantnim viijednostima. Zasluga
svakako piipada euiopskim institucijama ije su
viijednosti i autoiiteti postali ielevantan i neza-
obilazan imbenik u odnosu na svaku euiopsku
diavu pojedinano, ali i iie.
18 To se posebice odnosi na identitetsko-diu-
tvena odieenja kultuiolokog tipa koja bi mo-
gla tiajno iskljuiti pogianine diave i kultuie.
Da to ne bi bilo tako osmiljene su iaznovisne
politike usmjeiene na jaanje piekogianine
suiadnje: dobiosusjedskih odnosa, otvoienih
viata i sl., sve nautib piedikcije naliteta Euiop-
ske unije u smislu deniianja njenog identiteta i
diutvenosti.
19 To je jedan od znaajki bh. stvainosti koji
se esto pieuuje ili ne piiznaje u kiugovima
piistalica ekskluzivistiko-antiidentitainog
mega-diskuisa.
podijeljeno diutvo. Napiosto, podjele
su evidentne kako veitikalno tako i
hoiizontalno. Veitikalno od politikih
stiuktuia, pieko civilnog diutva, javno-
sti i medija, do mikioiazine gdje uktu-
iiaju implicitni, intimiziiani opi diu-
tveno-politiki stavovi unutai identitai-
nih skupina. Rat je uinio svoje i malo je
mjesta ostalo na kojima se autentina, a
ne pokazna, iaznolikost moe pionai.
Fizionomija bh. diutva danas je takva
da podiava postojanje i iazvoj sepaiat-
nih i ielativno autonomnih diutveno-
politikih komunikacijskih svjetova.
Iskustvo skupa potviuje da se fia-
gmentiianost diutva pienosi i na inte-
lektualnu sfeiu gdje piijepoi ostaje jasno
vidljiv unato sosticiianom iziaaju.
To je posebice zoino u izvadcima sesija
na kojima su se vodile ustie debate o
izvoinim znaenjima inteidisciplinai-
nih pojmova kao to su diava, nacija,
etnija, konstitutivnost, giaanstvo, itd.
Ono to upada u oi nije samo iazliito
tumaenje navedenih pojmova u kon-
tekstu bh. diutveno-politikog stanja i
odnosa, ve pokuaj da se bh. stvainost
koncipiia ex ante, kao da se iadi o vii-
tualnom ili pak nedeniianom sustavu
kojem nedostaje esencija, bit, sutina pa
je se moe nadomjestiti opim topoima
i njihovim piigodnim denicijama kojih
ne manjka (piimjei nacije).
20
To govoii
da se iskljuivost politikog diskuisa
zamjenjuje iskljuivou intelektualno-
znanstvenog, to e iei da je sukob isti
samo se obiaun vodi na diugoj iazini,
diugim siedstvima i od stiane diugih
akteia.
Akademska spoznaja se koiisti u su-
zvuju sa individualnim iskustvima, sta-
vovima i opiedjeljenjima, dakle s onim
piopozicijama kojima je pojedinac ve
deteiminiian, ime se i u znanstvenu
20 Na piimjeiu nacije u jednoj od sesija znan-
stvenog skupa zagovaiatelji eksluzivistiko-
antitidentitarnog piistupa su pri artikula-
ciji pravno-politike teorije nacije sasvim
izostavili njenu drutvenu dimenziju, iako
se samom denicijom iefeiiialo na konkietan
bosanskoheicegovaki diutveno-politiki
milje. S diuge stiane zagovaiatelji inkluzivi-
stiko-identitarnog pristupa su piimat dali
drutvenoj dimenziji nacije, naglaavajui
njenu praktino-aplikativnu dimenziju, ali pii
tome ne odbacujui iponuenu piavno-politiku
inteipietaciju.
Prikazi i osvrti
status, broj 16, ljeto 2013. 271
domenu uvlai identitaino kao pie-
sudni imbenik diutveno-politikog
djelovanja.
21
Meutim to samo po sebi
nije najvei pioblem i osnovni uziok
nemogunosti pievladavanja komuni-
kativnog hijatusa izmeu piistalica in-
kluzivistiko-identitainog i ekskluzivi-
stiko-antiidentitainog megadiskuisa.
Inhibicije pioduktivnog dijaloga iezul-
tat su nevjeiodostojnih pokuaja na-
dilaenja ili pukog izigiavanja vlastitih
identitainih piopozicija u cilju kieiia-
nja piivida znanstvene aitikulacije, koja
pioizlazi iz tobonje neutialne pozicije.
Ta neutialna pozicija se piikazuje kao
iluzija vistog oslonca zasupeiioinu
poziciju miljenja koja se legitimiia iz
peispektive uskog znanstvenog po-
diuja ili iakuisom na tzv. civilizacijske
ili euiopske viijednosti. Posljedica toga
je ne autentinost, ne eksibilnost i is-
kljuivost akteia pii adiesiianju kiuci-
jalnih diutveno-politikih pitanja u
21 Svako podneblje u BiH piedstavlja ujedno
i politiko podneblje u smislu da na njegovom
podiuju vlada okviini diutveno-politiki dis-
kuis koji impiegniia sve piedodbe dominantne
etno-nacionalne zajednice, tiajno ih stabiliziia-
jui kao nepobitne istine i tako onemoguava-
jui njihovo piopitivanje, to neizbjeno zahvata
i intelektualnu zajednicu koju je na odianom
skupu piedstavljao identitaino heteiogen skup
stiunjaka ukoiijenjenih u specinim podne-
bljima. To naposljetku znai da su temeljni diu-
tveno-politiki stavovi pojedinca identitetske
piiiode, pa je najvei izazov iazgianiiti identitet
od spoznaje makai ona bila i akademska.
Ako su miljenja koja se zastupaju na okiuglim
stolovima u kojima sudjeluju domai akteii sa
svojim biogiafskim, identitainim i lokalnim
piopozicijama dio iiih, meusobno opienih,
viijednosno-komunikolokih sistema, a oni to
jesu, onda se postavlja pitanje da li je konveigen-
cija kao zamiljeni simetiini pioces idejno-vii-
jednosnog piibliavanja u takvim okolnostima
uope ostvaiiva, budui se nadilaenje postoje-
ih okviia miljenja potviuje kao nepiemostiva
piepieka. Na koncu, iz peispektive dva opisana
diskuizivna okviia potpuno je iazlono i pitanje
o stvainoj potiebi konveigencije za nadilaenje
postojeih diutveno-komunikacijskih inhibi-
cija. Naime, pluialni ambijent ne uspostavlja
impeiativ piomjene pozicija miljenja u cilju nji-
hovog piibliavanja supiotstavljenom polaiitetu,
ve samo nalae uspostavu jedinstvenog, dogo-
voinog, noimativno-viijednosnog okviia kao
nune potvide njihove uzajamne legitimacije i
potvide na bazi opih diutvenih viijednosti kao
to su povjeienje, toleiancija i pluializam. Meu-
tim, ovdje se, uz punu svijest o moguim teimi-
nolokim zamkama, otvaia pitanje o mogunosti
uspostave zajednikog okviia miljenja mimo
same konveigencije.
BiH: to je piimaino znaajka piistalica
ekskluzivistiko-antiidentitainog me-
gadiskuisa koji zagovaiaju ideju giaan-
ske integiacije kao kultuinog dogaaja
koji moe potpuno supstituiiati posto-
jee konstitutivne etno-nacionalne
identitete u BiH.
Sepaiatnim diutveno-politikim ie-
alitetima u BiH je potiebna nova obu-
hvatna paiadigma u smislu kieiianja
diavotvoinog identiteta i uinkovite
oiganizacije, a koja se ne moe ni na
koji nain nametnuti ve moe nastati
samo kao iezultat dugoionog piocesa
unutainje (simetiine) konveigencije
22

i zienja. Postojei iealiteti su pioizvod
nasilja i iata ali oni ne mogu biti poni-
teni miinodopskim siedstvima. Stoga
je piepoiuka za pacistiki nastiojene
akteie da istiaju u piiznavanju diugaiji
vizuia, a pivenstveno onih koje smje-
iaju ispunjenju ciljeva simbolike inte-
iakcije kao siedstva aktualizacije zajed-
nikih znaenja koja e se cipiti iz po-
diuja intenzivne
23
inteisubjektivnosti
i zaokupljenosti peispektivama Bosne
i Heicegovine kao multi-etno-nacio-
22 Simetiina konveigencija u politikom smi-
slu podiazumijeva zajedniko kietanje u piavcu
postizanja konsenzusaikompiomisa. Za one
koji piomiljaju bh. stvainost pod okiiljem ek-
sluzivistiko-antitidentitainog megadiskuisa,
izmeu ostalog, to znai odustajanje od fantaz-
magoiije o opoj nacionalnoj integiaciji u cilju
stvaianja jedinstvenog demosa politikog
naioda u BiH namjesto tii postojea i viaanje
centializiianog iepublikog ustava, dok se pied
piistalice inkluzivistiko-identitainog mega-
diskuisa postavlja zahtjev za potpuno uvaavanje
neidentitainih vidova diutveno-politike oi-
ganizacije i iepiezentacije, koji se moiaju uvistiti
u postojei poiedak uz adekvatna institucionalna
jamstva (npi. pitanje piesude ECHR Sejdi-
Finci). U tom smislu i piistup vanim pitanjima
kao to su ustavne piomjene moia uzeti u obzii
vie iazliitih kiiteiija pii iedeniianju postoje-
eg i kieiianju novog administiativno-teiitoii-
jalnog ustioja FBiHiBiH, to svakako znai da
etno-nacionalni kiiteiij tieba biti jedan od, ali ne
i jedini kiiteiij pii ijeavanju ovih pitanja. Iz toga
jasno pioizlazi da se ijeenja mogu tiaiti u i-
iokoj paleti fedeialistikih modela uz kontinuitet
jamstva o teiitoiijalnoj cjelovitosti i nedjeljivosti
BiH, a nikako na tiagu integiacijsko-asimilacij-
skih tj. unitaiistikih i dezintegiacijskosepaiati-
stikih tendencija koje giavitiiaju na ekstiemnim
polovima unutai dva elaboiiiana mega-diskuisa.
23 Znanstveni skupovi moda nisu dostatni, po-
tiebno je intenziviiati inteiakciju u svim njenim
oblicima pa tako i u onom najbanalnijem nepo-
siedne i nefoimalne inteipeisonalne inteiakcije.
nalne diave, a ne iz izvanjskog svijeta
stiuno-znanstvenih klasikacija, tu-
maenja ili paitikulainog iazumijevanja
euiopske viijednosne steevine.
Naposljetku, ini se kako je openito
piemalo svisishodne i piogiesivne inte-
iakcije koja bi ievitaliziiala foimaliziian
i osiiomaen svijet inteisubjektivnosti
koja pielazi identitaino-viijednosne
gianice, a one se uglavnom pieklapaju
sa administiativno-politikim ustioj-
stvom post-washingtonsko-daytonske
Bosne i Heicegovine.
24
Piomjena uku-
pne javno-komunikacijske paiadigme
sugeiiia potiebu uspostave koopeiativ-
nih dispozicija i novog obuhvatnog, ali
ne nuno i singulainog (hegemonog)
megadiskuisa koji e iacionaliziiati po-
stojee paitikulaine iealitete i individu-
alno-kolektivne svijesti, dovesti ih u me-
usobno suzvuje i omoguiti piipiemu
svih diutvenih segmenata na dugotia-
jan pioces usaviavanja i iedeniianja
ustavno-piavnog okviia, a s njime i na-
lizacije oblika administiativno-politike
oiganizacije BiH.
U tom smislu posebno je znaajna uloga
akademske zajednice, kojoj je vie nego
ikome dostupan svijet inteligibilia kao
ukupnost stvaii koje je mogue poj-
miti, odgonetnuti, iazumjeti ili spo-
znati, ime se spoznaja, kultuia a napo-
sljetku i znanstveni diskuis meusobno
uvjetuju. Ipak to piedstavlja potencijal
akademske zajednice koji moe piei u
aktivu i postati pioduktivan po pitanju
unapieenja opih koopeiativnih dis-
pozicija unutai bh. diutva.
24 Vano je ovdje naglasiti da se unutainje
administiativno-politike gianice u sadanjoj
konstelaciji doivljavaju vie kao vanjske i u
tom smislu kao jedna od osnovnih inhibicija
diutvene mobilnosti, komunikacije i inteiak-
cije: to je s aspekta socijalne psihologije sasvim
iazumljivo jei su nastale nepiiiodnim i nasilnim
putem. Ipak, postojee gianice kao takve nisu
osnovni pioblem, ve piije nemogunost tiajne
stabilizacije i opeg piihvatanja aktualnog ili ne-
kog diugog ustavnog a time i administiativno-
politikog, teiitoiijalnog ustiojstva BiH, ime
bi se izviila konana diutveno-politika veii-
kacija poietka i stvoiile pietpostavke za daljnji
diutveno-ekonomski iazvitak.