Professional Documents
Culture Documents
Andrija Kačić Miošić - Razgovori Ugodni Naroda Slovinskog
Andrija Kačić Miošić - Razgovori Ugodni Naroda Slovinskog
tampane sve po svitu idu, ako se izgube u jednomu gradu, dravi ali kraljestvu,
ne e u drugomu. I to su, moj tioe, svrhe, za koje ja ovi trud inim, koji, ako si
roda od starine gospodskoga, vitekoga oli junakoga, ufam se bie ti ugodan,
ako li nisi, na moje mrzie knjiice i pogrivat trudno dilo starca Mjelovana,
kakono su i do sada oni, koji nisu od viteke krvi sastavljeni. Retorike ni poesije,
nakiena ni napirlitana veza nai ne e, nego jednu zgradu svrhu tvrdoga
temelja od istine zianu stinam naravnim iz duboki jama po nastojanju siromaha
Mjelovana izkopani. Ako se naslauje u zgraam nareenim, evo sam ti kamenje
pripravio, pilaj ji, tei ji i krei ji s tvojizim alatom, koga si stekao, ter nainjaj
visoke, plemenite i gospodske palae. Ja ti dobrovoljno dopuam i estitu u
tvomu rukodilu sreu nazivam.
Pisma Radovana i Mjelovana.
Knjigu pie od Kotara knee,
po imenu starac Radovane,
ter je alje pobratimu svomu,
Mjelovanu od gorice crne.
U knjizi ga lipo pozdravljae
ter ovako starac besiae:
"Mjelovane, sva je vjeka na te:
probudi se, bie bolje za te.
Kadno lani proe niz Kotare
i pronese gusle javorove
ter zapjeva pjesmu od junaka
jedne slavi, druge ne spominje.
Vijee na te Lijeka i Krbava,
Slavonija, vjeteka drava,
slavna Bosna i sva Dalmacija,
Romanija i sva Bulgarija,
jer ostavi mnoge vjetezove,
mejdandije, bane i knezove.
Pazi, da ti ne ogule bradu,
jer junaci za alu ne znadu.
Ta eto si brean ostario
vojujui i bojak bijui,
a junake nijesi zapantio,
ve ji srdi tako pjevajui.
Il junake pjevaj sve kolike,
neka nije prama tebi vjeke,
ol se proi gusal' i pjevanja,
niz Kotare ravne putovanja."
Odpisuje starac Mjelovane:
"Ne budali, pobro Radovane!
Ko e skupit po nebu oblake,
ko l' ispjevat po svijetu junake!
Ne bi ti ji vijele izpjevale,
kamo li e starac Mjelovane:
nije lasno uz gusle vijekati
ni junake po imenu zvati.
Ako l' ti je to pomuno, pobre,
od Kotara stare Radovane,
uzmi gusle, ta se i napjevaj,
sve delije po svijetu izpjevaj.
Ali e se prija prestaviti
kano vrak pjevaju do mraka,
i svakoga jo zaklinje,
da za njima zlo ne slovi.
Ostavlja jim banovine
sve od mora latinskoga
i drave joter ine
od Baltika ledenoga,
da njiovo ima biti,
od starine kako bie,
i niko se nejma priti;
Aleksandro to hotie.
Sva velika Sarmacija
od starine njiova je,
slavna Bosna, Dalmacija
ilirika drava je.
Moskovija, Polonija,
Bohemija, Ungarija,
sva bogata Slavonija
i viteka Bulgarija,
slovinske su te drave,
davno koje osvojie,
i puno se oni slave,
jer narode pridobie.
Ligonija, Alanija,
ravna Lika i Krbava,
jo i lipa Arbanija
ilirika jest drava.
Plodna zemlja Pomeranska
i Gorija jo suvie,
banovina a i Kranjska
slavnog puka vazda bie.
Njiova je didovina
Srbska zemlja i Rusija,
u istinu jo starina
Tatarija i Prusija.
U bilomu gradu svomu,
Aleksandrija ki se zazva,
svemu puku slovinskomu
ljubeznivu pozdrav nazva.
Blagoslov jim jo ostavi
Marte, Jova i Plutona,
svoji bogov', koje slavi,
da jim dadu svaka ona,
koja od nji prosit budu
i u dnevu i u noi,
da jim nije trud zaludu,
bie njima u pomoi.
Jedanajest svitli bana
s aznadarom tu bijae,
od istoni kada strana
nji monarka pozdravljae.
Za svidoit bihu zvani
svemu svitu, slavni pue,
upisani gori bani,
kako mudri to nas ue,
je na nje, s kojom se Rvati sedam godita bie i sve njiovim vojvodom isikoe.
Na 706. Slovinci porobili su furlansku zemlju i Lumbardiju, porazili bana
furlanskoga Ajaidu sa svim plemiim, koje su ufatili. Posikli su takoer i Ferdulfa,
vojvodu longobardskoga, zarobili mnogu eljad, zaplinili plino i odnili neizbrojena
bogastva u svoje kraljestvo.
Na 756. Budimir, kralj sveti, ovo je vrime vladao.
Na 763. Iza Crnoga mora opet jedan slovinski narod doe, stade krajem vode
Atarne.
Na 813. Mihajlo cesar bi razbijen od Bulgara.
Na 818. Ban Ljutovid, vladalac od Poege, Srima i Slavonije, odvre se od cesara
Ludovika i poe robit banovine tue.
Na 819. Bie u ovo vrime kralj dalmatinski imenom Borna, koji podie vojsku na
Ljutovida, bana od Slavonije, pobi se njime kod vode Kupe i bi pridobiven od
bana Ljutovida.
Na 820. Udarie sa tri strane silne vojske cesara Ludovika na bana Ljutovida, i ne
mogui mu nita uiniti, sramotni se natrag povratie, a mnogi od banovaca bihu
posieni.
Na 821. Poe s ovoga svita kralj slovinski Borna, ter na misto njegovo bi uinjen
Ladislav, sin reenoga Borne. U to isto vrime udari na Ljutovida neizbrojena
vojska cesara Ludovika, kojoj ne mogui Ljutovid odoliti, pobie u srbsku zemlju i
bi primljen od vojvode srbskoga u dvor svoj; ali se Ljutovid ukaza nepoznan i
estoko neharan, jer pogubivi svoga dobroasnika uini se gospodar od njegova
grada i svega bogatstva. Pravo je reeno: "Ne ini dobra nepoznanu, da te zlo ne
nae".
Na 823. Pobie Ljutovid u Dalmaciju i bi ubijen od svoji prijatelja.
Na 827. Dalmatini i Slovinci odbacie rimsko i carigradsko vladanje
Na 829. U Dalmaciji i rvatskoj zemlji kraljeva je Tomislav.
Na 832. U drugim slovinskim dravam kraljeva je Gostumil.
Na 837. Kralj dalmatinski i rvatski Trpimir.
Na 839. Senjani robili jesu Friul.
Na 864. Bihu vladaoci slovinski Demogoj i Inik.
Na 872. Po smrti Demogoja kraljeva je u Dalmaciji ebeslav.
Na 879. Umorio je kralja Sebeslava vojvoda Branimir.
Na 880. Metodius, veliki i razumni, slovinski apostol reen, ovo je vrime bio.
Na 890. Vladao je u Slavoniji Branislav, a u Dalmaciji i u ostalim dravam
slovinskim kraljeva je Muimir.
Na 891. Slovinci razbie Bavare i Francuze.
Na 920. Zapovida je ban Mihajlo ovo vrime.
Na 936. Razbie Rvati vojsku Simeona, kralja bulgarskoga, i svu Bulgariju jako
porobie, ubivi jo istoga kralja Simeona.
Na 938. Primislav i Boleslav glavari su rvatski bili.
Na 949. Pribina ban ubio je Miroslava, kralja slovinskoga.
Na 966. Slovinci Neretvani pobie Turke Saracene u latinskoj zemlji i iz gore
Garganske iztirae.
Na 1059. Kraljeva je Kreimir nad Rvatim. Ovo vrime podloie se Bonjaci Beli,
kralju ungarskomu, s ovim ugovorom, da oni bane svoje obiru, i bi odabran Ivan
Kotromanovi.
Na 1065. Kraljeva je u slovinskim dravam Stipan, sin Kreimirov.
Na 1074. Kralj rvatski bi Zvonimir, koga malo posli baci s vladanja ban Slavi; ali s
pomou Grgura pape imade kraljevstva vladanje.
Na 1077. Kraljevae u srbskoj zemlji kralj Mihajlo.
Na 1100. Kraljeva je u srbskoj zemlji i u Dalmaciji kralj Bodin.
Na 1115. Vladao je slovinskim dravam kralj Jure, koji svoje sinovce progonei bi
svren, i Grubia, njegov sinovac, za kralja uinjen.
Na 1401. Umro je Dabia, kralj bosanski. Tvrtkov sin naravni kraljestvo bosansko
imade. Ostoja Kristi baci Tvrtkova sina s kraljestva. Ostoja vojeva je supro
Dubrovanom i supro Hrvoju Vukiu, banu jajakomu.
Na 1403. Hrvoje Vuki razbio je Ugriie i Pavla Bistena, bana rvatskoga, blizu
Bihaa.
Kralj Ludovik uinio je Hrvoju vojvodom ali dukom splitskim i banom dalmatinskim
i rvatskim.
Na 1406. Sigismund, kralj ungarski, doe s vojskom u Bosnu, osvoji Srebrnicu i
mnoge druge gradove i varoe po izdaji bana Hrvoja, supro komu se postavi
Sandalj Hrani, kapitan bosanski, ali od ungarske vojske bi pridobiven, ter mnoga
gospoda bosanska poginue.
Na 1407. Ostoja Kristi uini mir s kraljem ungarskim i vojevat poe protiva
Hrvoju.
Na 1409. osvojili jesu Mleani Travis, Paduu, Viencu, Veronu i druga mnoga
mista.
Na 1412. ibeniki puk istirao je svoje plemie iz grada, ali kralj ungarski
smutljivcem inio je glave odsii.
Na 1415. Ban Hrvoja odstupi od cesara i kralja ungarskoga Sigismunda, utee se
caru i od njega primi pomo protiva Ostoji, kralju bosanskomu. Cia toga nevirna
dila digla se je silna vojska ungarska protiva njemu i doe u Bosnu, prid kojom
bihu glavari Ivan, palatin aliti ban ungarski, Ivan Maroti, ban slovinski, i Pava ban
Kupor s mnogom gospodom i plemiim ungarskim i slovinskim. Ali njiova bi velika
nesria, jer Hrvoja razbi i svu vojsku isie, a gospodu, koji ne pogiboe, one ufati
ive. Bana Kupora ufativi iva, u volujsku kou ini ga saiti i u vodu baciti.
Na 1416. Poe s ovoga svita veliki vojvoda Hrvoje; i kralj bosanski Ostoja,
odbacivi svoju enu kraljicu, Grubu imenom, uze enu Hrvojinu.
Gospoda i plemii bosanski ovo vrime uinie vie, da Ostoju bace s kraljevanja, u
komu viu bi ubijen Pava Radjenovi; a kralj Ostoja s Petrom Pavloviem u grad
tvrdi Bobovac utee. Ali ostoju Bonjaci bacie, a Stipana Jablanovia za kralja
odabrae.
Na 1443. Tvrtko Drugi, kralj bosanski, brez poroda umri; i kraljeva je na misto
njegovo Toma Kristi i obraen na pravu viru Isusovu od svetoga Jakova od Marke,
reda s. Frane, krst sveti primi po kardinalu Karvajali. Posli njegove smrti kraljeva
je njegov sin naravni Stipan, koji od Turaka bi ubijen, i tada posve dospi slovinsko
kraljevanje.
Pisma od Pavlimira.
Ljuto cvile slovinska gospoda,
kako cvile, do neba se uje;
dozivlje ji vila iz planina
ter je njimam tiho govorila:
"to cvilite, slovinska gospodo,
koja vam je velika nevolja?
Ali su vas Grci porobili?
Ali vas je kuga pomorila?"
Govore joj slovinska gospoda:
"Mui, vilo, mukom zamuknula!
Niti su nas Grci porobili,
niti nas je kuga pomorila.
Ali nam je cviliti nevolja,
jer 'vo ima trideset godina,
odkada smo kralja izgubili,
a drugoga nismo uinili.
Nit ga, vilo, okrunit moemo,
jer se bani pogodit ne mogu,
Na to se je care nasmijao
ter je njemu tiho govorio:
"Dau tebi silnu vojsku moju,
ter otii na Bosnu ponosnu,
a ti meni sina u tutiju,
po imenu mlada Radivoja."
Al se njemu ino ne mogae,
ve mu daje sina Radivoja,
a car njemu vojsku nebrojenu,
mlade pice i brze konjike.
Digoe se svioni barjaci,
udarie careve borije,
otioe priko Romanije,
ulizoe u Serviju ravnu.
Malo vrime postojalo bie,
glas dopade kralju bosanskomu:
"Zlo ga sio, Jablanovi Stipe,
eto na te silna turska vojska!
Prid njome je Kristiu Ostoja,
otee ti krunu i kraljestvo
i Ruicu, virnu ljubu tvoju,
ljubie je nasrid Carigrada."
Kad je Stipe rii razumio,
silenu je vojsku sakupio,
mlade pice i brze konjike,
od kraljestva po izbor vojnike.
Al je malo vrime postojalo,
na Stipana Turci udarie,
robe, pale sela i varoe:
to je staro, pod stablo okreu,
to je mlado, vode u suanstvo.
Na Turke je Stipe udario:
tu se teka krvca prolivae,
do neba se jadan glas ujae,
viska konja, a jauk junaka.
Bojak bie od jutra do mraka
i od mraka do bijela danka.
S obi strane mnogi izgiboe,
al se ne zna, iji mejdan bie.
Kad vidio Jablanovi Stipe,
on napisa listak knjige bile
ter je alje u vojsku carevu,
a na ruke Kristia Ostoje.
U knjizi je Stipe besidio:
"Spomeni se, Kristiu Ostoja,
spomeni se jadne due tvoje
i priiste vire Isusove!
Koga robi neg iraju svoju?
Koga sie nego bratju tvoju?
Odi, jadan, da se pomirimo,
poastimo i jo pobratimo."
Kad je Kristi knjigu razgledao,
od mila je suze prolivao,
katramom i uljem reene kule polijui brzo saegoe i s velikim kamenjem grede
izlomie. Tri debela sata juri inie Turci, a i vee bi, da ban Jure ne bude udario
na turske adorove i konjike, koji bihu na polju. Gledajui dakle Turci izpod grada,
kako Arbanasi siku konjike po polju, bihu usilovani grad ostaviti i dat jim sa svom
vojskom pomo. Ostade mrtvi Turaka na juriu prvomu oko tri iljade izvan onizi,
koji na polju od Arbanasa posieni bihu. Svetigraana pogibe etrdeset, a sto ji
ranjeni ostade. Posli toga juria Turci za nikoliko dana poinue, ma topovi ne
pristae nigda grad biti.
Ban Kastrioti opet ini juri na Turke.
Videi Kastrioti s jedne visoke planine, kako se Turci bihu razpustili i tamo amo
po polju brez svakoga straha raztrkali, namisli ob no udariti na nje. I naavi
jednu no lipu prigodu, to bie namislio, ono uini, ali mu ne izae sve onako,
kako bie namislio, jer budui turske strae zautile jeku konjika i rzanje konja,
zavikae: "Skenderbeg, Skenderbeg na nas!" Kastrioti, premda bie poznao, da
su ga Turci podpazili, ne kti se vratiti natrag, nego hitro udari na adore aijanske
i sve Turke, koje nae, pokla i isie. Iz dundara Muratova doe Aijanom pomo,
ali se Jure ne poplai, nego se njima viteki pobi i mnoge svojim Arbanasim
odsie glave.
Murat oaloen.
Gledajui pae i veziri Murata puno smuena i oaloena, iskahu svake naine za
razveseliti ga i zaradi te svrhe tri puta jedan dan juri inie na grad, ali se svaki
put povratie s velikom njiovom tetom izpod grada. Murat, jo vema oaloen,
dozva svu gospodu prida se ter jim ovako govoriti poe: "Jeda smo, o vitezovi
moji, doli u Arbaniju, da zakopamo svu slavu nau, nai ukundida, dida i otaca?
Jesmo li mi oni isti, koji dobismo kralje od Persije i Aije, koji pogubismo Vlaua,
kralja od Ungarije? Sada ne moemo dobiti jednoga bania, moga slugu
odmetnika? Ne ostae kralji, koje ne porazismo, kraljevine, koje ne podloismo,
gradovi, koje ne osvojismo: a sada vidim, da se jedan kokoinjak, od lupea
uzian na jednoj glavici, ruga naoj sili, snazi i slavi. to se ovo ini? Kakvi su ovo
puti, kakva li je to sria moja? Sada dakle, moji nepridobitni kapetani, vladaoci i
vitezovi, ako me ljubite, ukaite ljubav vau, ter sjutra rano na grad udarivi
osvojite ga i osvetite vas i mene, vaega gospodara."
Dilo viteko, koje uini Jure Kastrioti.
Prija nego Turci na grad udarie, dade Murat naredbu Feri-pai, da uva kanap
samo dvanajest tisua konjika i est tisua piaca, bojei se Skenderbega. Feripaa dobrovoljno primi naredbu, jo odvie pofali se, da e ga zazvat na mejdan,
ako bi se po srii ukazao. Ma ne posta vele vrimena, Jure udari na Turke.
Spominjui se Feri-paa rii, koje bie caru rekao, zazva Juru na mejdan, ma po
se ne u dobar as, jer mu Kastrioti u jedan trat glavu odsie. Turci videi, to se
od pae dogodi, pobigoe natrag, a za njima Arbanasi, ter ji sikoe do adora
careva. Car videi, to se ini na polju od njegovi vojnika, die svu vojsku izpod
grada za dati njima pomo. Pogibe tada na polju Turaka, kako Barlecio svidoi,
etiri iljade.
Murat pristraen.
Murat gledajui krvave od grada zidove, mrtve oko grada Turke, veliko mnotvo
ranjenika, koga brez ruku, koga brez nogu, i sluajui njiova jeanja, pla i jauk, a
navlastito promiljajui zlo, koje mu Skenderbeg uini pogubivi Feri-pau i
mnoge njime, zanimi od velike alosti, uzdra se i pristrai jako. Budui se pak u
se povratio, uzdanu ter poe svit od vezira i paa iskat to se imadie uiniti.
Jedni mu rekoe da se dili izpod grada i porobi sva Arbanija; drugi, da se
Svetigrad ostavi, a Kroja obsidne; a trei, da se ie tirati Skenderbeg. Nijedan ovi
svit ne bi primljen od Murata, nego hoti, oli da se uzme na silu Svetigrad oli s
velikim mitom oli s kakvom udnovatom privarom.
Pisma od Kroje.
da bi s kime, ne bi ni alio,
ve s ajdukom, od Krojana banom,
koga nigda pridobit ne mogo,
ni na silu niti na privaru.
I ovo su ljute rane moje,
koje nigda priboliti ne e.
to e rei kralj i cesari,
to l' ostali bani i glavari
ko pridobi silu Muratovu,
ko l' isie Turke janiare!
Posla na njeg Ali-pau moga
i njim vojske etrjest iljada,
sve konjika, po izbor vojnika,
da pogube Skenderbega bana,
ol pogube ol dovedu iva;
al nevirni Kastrioti bane
svu isie silnu vojsku moju
nasrid Dibre, polja velikoga.
Opet posla Fere-pau moga
i njim vojske petnajest iljada,
ne bi li ga ob no privario
i rusu mu glavu odsikao.
Al prokleti Skenderbee bane
iz potajni udari busija
ter pogubi Fere-pau moga
i njegovu na privari vojsku.
Pouzda se u Mustapu moga,
da e dobit Skenderbega bana,
ali zmija Kastrioti Jure
razbi pau, isie mu vojsku.
Za osvetit moje vitezove,
od Skendera bana isiene,
skupi vojsku, poo k Svetigradu,
da na silu ja osvojim njega.
Osvoji ga, ali na privari;
a kada se natrag povratismo,
ter pribroji silnu vojsku moju,
al to nejma polovinu vojske.
Ovo ima po godine dana
da ja bijem Kroju sa svi strana;
ne mogu je tuan osvojiti
ni na silu niti na privaru.
Ve izgibe silna vojska moja
pod Krojanom, on se ne bilio!
I jo me je bolest obrvala
od starosti i teke alosti.
Pomozi me, svee Muhamede,
koji si me do sad pomagao!
Ako li me ti pomoi ne e,
evo ti se kunem na itapu:
razoriu visoke munare,
a ziau crkve i otare;
razkovau srebrne ibrike,
a kovau krie i kalee;
Karavlahe i Karabogdane,
ter otie, da udari na nje.
Kad je bio blizu turske zemlje,
zove mlada Sibinjanin Janka
ter je njemu lipo besidio:
"enerale, desno krilo moje!
est iljada izberi junaka
ter otii uhoditi Turke.
Vidi, Janko, sve moje uzdanje,
koliko je na okupu vojske."
Jedva Janko toga doekao,
est iljada izabra konjika
ter otie da razgleda vojsku
u po noi, da niko ne znade.
Kad je bio blizu turske vojske,
druini je Janko besidio:
"Ja ne iem, da uhodim vojsku,
ve ja iem, da udrem na Turke.
Svaki budi srca junakoga
i desnice Sibinjanin Janka:
da vidite uda velikoga,
to se ini noas od Turaka!
udie se Turci i Ungarci,
to uini Sibinjanin Janko."
Pak ulize u vojsku carevu,
da za njega i ne znade niko.
Evo Janku srie i iara!
Sve spavae kano i poklano,
a izae misec iza gore,
ter mogae poznavati Turke.
Povadie sablje madarkinje
pak poee sii janjiare.
Sablje siku, dobri konji taru,
teko sada Otmanovi caru!
Posikoe Ungarci Turaka
dvajest i pet iljada junaka,
pet iljada ivi ufatie,
Vladislavu kralju darovae.
Kralj ungarski zaudi se jako,
to uini vojevoda Janko:
die vojsku, ode na Bugare
ter osvoji zemlju Bulgariju.
Ie s vojskom malo ponaprida
i porobi ravnu Romaniju,
Romaniju i Macedoniju
do Jedrene, grada bijeloga.
Al na njega Turci udarie
i prid njima Karabeg vezire,
zet Muratov, junak glasoviti,
na oruju puno ponositi.
U za as je po se udario
i po cara, silnoga Murata:
Janko mu je vojsku isikao,
a pau je iva ufatio.
vojevode i jo barjaktari;
ine vojske ni broja se ne zna.
Al se bili grade ne pridaje,
jer ga brani Ante Bragadine.
Kad to vidi veliki vezire,
on uzimlje divit i artiju
ter napisa listak knjige bile,
pak je alje Anti providuru
ter je njemu tiho besidio:
"Zlo ti jutro, Ante providure,
bila grada obraniti ne e.
alji kljue od bijela grada;
ako li ji ti poslati ne e,
gola u te po vojsci voditi,
iva u te na mije derati."
Njemu Ante knjigu odpisuje:
"Neka znade, Mustapa vezire,
da ti ne u pridat bila grada,
dok je moja na ramenu glava,
jer e meni dobra pomo doi
od mojega bana enerala:
sto galija duda mletakoga
i dvanajest bojni galijaca;
sto galija kralja panjolskoga,
vlada njimam Doria principe;
i dvanajest bana maltekoga,
a toliko pape velikoga."
Kad je vezir knjigu razgledao,
od jada je bradu ogulio:
ne e vezir da s mirom miruje,
janjiare na grad natiruje.
Pod gradom je mine ukopao
i brzo je bie uegao;
kada li se mine uegoe,
po bijela grada oborie.
Tu se teka krvca prolivae,
teka krvca konjska i junaka;
tu se brani malo i veliko:
kalueri i svi sveenici,
udovice, ene i divojke,
dica, starci i mladi trgovci.
Tu brat brata poznat ne mogae,
jer svakoga krvca oblivae.
Da je komu pogledati bilo
Bragadina, mlada providura!
Krvave mu ruke do ramena
i svijetla orda do balaka.
Viteki se i tad podnesoe,
jer iz grada Turke iztirae:
osta mrtvi sileni Turaka
oko trijest i vee iljada.
Opet vezir bilu knjigu pie
ter je alje Anti Bragadinu:
koji bi provincijalom, Jura, Grgur, Pava, Peri i fra Bartuo, biskup makarski na
1616. Ovi se od arka reenoga prozvae arkovii.
Od Marijana, brata arkova, rodi se Mijo i Radivoj; od Mije Grgur; od Grgura Ivan, i
ovi se zazva Mioi od Mije, njegova dida.
Od Radivoja, brata Mijina, rodi se Aleksa; od Alekse Grgur; a koji se od njega
rodie, zazvae se Aleksii.
Trei sin Vukainov bi Radonja; od njega Novak; od Novaka Sladoje i Vladisav; od
Sladoje Marijan; od Marijana Stipan, koji se prozva Sladojevi; i od ovizi izlaze Bartulovii na Suurju, koji se prije zvahu Kaii Sladojevii.
Od Vladisava, brata Sladojina, izodi Radisav i Stipan, a od Radisava Jakov i
Vladisav.
etvrti sin Vukainov bie Radoje; od njega Stipan; od Stipana Tadija i Nikola.
Ovo su stari Kaii iz gornjega Primorja, i ovi najposlidnji bili su na svitu oko
godita Gospod. 1624 - malo vie, malo manje.
Stari Kaii od Kotiine u donjem Primorju.
Drugi sin Baranov, unuk Vrsajkov, a brat Vukainov, bie Vuki, koji se namisti u
Kotiini, i od njega se rodi Juko i Ivan; od Juke Vuki; od Vukia imun; od imuna
Baria. I od ovizi izlaze Terzii.
Trei sin Baranov, a unuk Vrsajkov, bi Andrija, koji se u Kotiini nastani; od njega
se rodi Rado i Peri; od Rade Andrija; od Andrijaa Pava i ilje; od ilje Toma i
imun. Ovi se prozvae iljii.
Od Peria, drugoga sina Andrijaeva, izlazi Baria, Stipan i Marko; od Barie fra
Petar, biskup makarski na 1661, Lovre, Andrija, Rado, fra Ivan i fra Pava.
Od Stipana, drugoga sina Perieva, rodi se Jure, reeni Klarevi; od Jure Filip i
Stipan, koji se prozvae avelii.
Stari Kaii od Makra
etvrti sin Baranov, a unuk Vrsajkov, bi Baran, od koga izodi Marko; od Marka
Stipan; od Stipana Jakov i Jure; od Jakova Ivi; od Ivia Stipan, Jakov i Marko; od
Stipana Juro i Ivan; a od Jakova Andrija, ter se od njega prozvae Andrijaevii.
Od Jure gori reenoga, praunuka Baranova, rodi se Tadija; od Tadije Mitar; od
Mitra Ivan i Tadija; od Tadije Gapar. I ovi se prozvae Mitrovii, koji se i sada
nalaze u Vrbovskoj.
Ovo je, moj tioe, cablo od stari knezova Kaia, i nemoj se uditi, da ji je ov'liko,
jer su odavna; a da ti svoje pleme mora ovako skupit, puno bi vee nabrojio
ljudi, nego ji je u ovomu cablu.
Od ovizi opet odoe jedni u Ungariju na slubu kralja ungarski ter imadoe
gospodstva velika i diplomu od Masimilijana, u kojoj kao gospodi staroj bosanskoj
i ungarskoj pokazuje ast i potenje potvrdivi sva njiova stara uivanja i meui
ji iznova u broj ungarske gospode, a reenu diplomu dade Miji i Gaparu, bratu
njegovu.
Sve kue od ovoga plemena dre svetoga Ivana za svoga branitelja, ma razliito:
jer ovi u gornjem Primorju slave ga na riansku sjutradan po latinskomu
Vodokrstju, u koji dan dolazi rianski Ivan dan, a oni u donjem Primorju slave ga
na latinsku po naemu Boiu. Imadu u Podaci svoju vlastitu crkvu pod imenom
svetoga Ivana i u njoj etiri greba, od koji su gospodari Mioii i Aleksii, koji na
drugom mistu nejmadu svoji greba od starine izvan u reenoj crkvi. Biskupi od
Kaia plemena, to se znati more, bihu ovi: Valentin, Saracen, fra Bartuo iz
Brista, fra Petar iz Makarske i dom Antun iz Makarske, arcibiskup splitski.
U Bristu stade Vukain, od koga su svi Kaii iz gornjega Primorja, a u reenomu
mistu od starine bihu ove kue: kua Bilopavlovia, od koje izaoe arii, Veii,
Levrii i Kuluzovii. Dooe Bilopavlovii od Biloga polja iza Mostara u vrime
bosanskoga razasutja i sagradie u Bristu crkvu svete Mare, od koji se lipa pisma
piva ter ovako poimlje:
Ali-paa od Karamanije,
Omer-paa od Karaizara;
Mustaj-bee, aga janjiarski,
Amet, paa grada Temivara,
or-beg vezir, paa od Damaska,
Ali-paa od Bursije grada;
Ogil-Amet, paa od Agrije,
Osman-Ogli, paa od utaja,
Asan, paa od grke drave,
Emir-paa od Edena grada;
Islan vezir, paa nikopoljski,
od Marasa silni Amet-paa,
Ali-paa od grada Ancira,
od Bolika paa Useine.
Ostale ti pivati ne mogu,
jer bi pisma odve duga bila.
Al posluaj, moj mili brajene,
da ti kaem tuge i emere!
Turska vojska kuda prolazae,
on'da kuga morija morae:
staro siku, malu dicu kolju,
a divojke vode u suanjstvo.
Dok su doli do Bea biloga,
sto iljada roblja zarobie,
malo manje glava odsikoe:
tako, pobre, mudri ljudi piu.
Maleno je vrime postajalo,
Leopoldu bila knjiga doe
od Lorene duke velikoga;
u knjizi je njemu besidio:
"Svitla kruno, veliki cesare!
Eto na te sva sila careva,
prid njome je veliki vezire,
po imenu Karali Mustapa.
Bii, stare, kuda godir znade,
nemoj ludo izgubiti glave."
Kad je cesar knjigu progledao,
od alosti bie proplakao.
Pak dozivlje kneza Staremberga,
ovako je njemu govorio:
"Starembere, od starine knee,
ti si meni vazda viran bio.
Pridajem ti krunu i cesarstvo,
Be bijeli i moje pristolje;
uzmi vojske, koliko ti drago,
brani grada kano svoju glavu.
A ja iem od grada do grada
iskat pomo od stara i mlada.
Ne plai se, moj sivi sokole
brzo e ti dobra pomo doi."
Kad li se je noca ufatila
bii cesar iz bijela grada,
sobom vodi dicu i ljubovcu,
sluge svoje i dvorane mlade.
Slidi pisma prva od vitezova ungarski i hrvatski, koji u stara vrimena turske
odsicae glave, izvaena iz razliiti istorija tampani, poami od godita gosp.
1441 do godita gosp. 1641.
Prikazana prisvitloj gospodi zagrebskoj za srene ljubavi vikovinju uspomenu.
Rano rani starac Mjelovane,
rano rani, bilu knjigu pie
ter je alje Vuku Lianinu,
od starine prijatelju svomu:
"Gai Vue, od starine knee,
glasoviti na sablji vjetee!
Od tebe se pjevaju popijevke,
jer si mnoge pogubio Turke.
A uo sam od babajka moga,
da si, knee, roda vjelinjega.
Nuder pitaj vijelu posestrimu,
ne bi li ti kazala junake
Slavonije, Like i Krbave,
slavne Bosne, vjeteke drave,
srbske zemlje i od Ungarije,
Dalmacije i od Bulgarije,
jer je meni korba dodijala
od mojega draga pobratima,
po imenu starca Radovana,
barjaktara od Kotara ravna,
da junaka nisam izpjevao,
kad sam od nji pjesmu zapjevao.
Kai mi ji, Vue Lianine,
da junake pjevam od starine!"
Odpisuje Vue Lianine:
"udim ti se, stare Mjelovane!
Prolo ti je sto godina dana,
a junake ne zna od mejdana.
Ta, uo si Sibinjanin Janka,
ungarskoga bana i junaka,
od koga se pivaju popivke
po svoj zemlji turskoj i slovinskoj,
jer je vee posika Turaka,
nego ima ti u bradi dlaka.
Na boju je Janko ostario, Na 1441.
trijest puta cara predobio.
A uo si i njegova sina
Matijaa, kralja ungarskoga,
kako turske glave odsicae
i gradove bile uzimae.
On porobi Bosnu, zemlju ravnu, Na 1458.
i osvoji po Bosni gradove,
punokrat je s Turcim bojak bio
i vazda ji bie pridobio.
Boj je bio s nimakim cesarom,
dobi njega i Be mu osvoji;
jo pridobi kralja poljakoga
i porobi njegove drave.
Mnogi kralji na nj su udarali,
ali su se brzo pokajali:
Junak bie Krste Franipane viruj meni, stare Mjelovane kano vjetez Marko Kraljeviu
i delija Milo Kobiliu.
Suleman je vojsku sakupio
ter je tvrdi Kisek obsidnuo, Na 1532.
bio ga je trinajest nedilja
i uini trideset juria.
Al ga care osvojit ne moe,
ve izgubi silnu vojsku svoju,
jer ga brani senjski kapetane,
po imenu Juriu Nikola.
Ovo junak sileni bijae,
zlatno krilo na njem trepeae,
opoteni senjske vitezove,
sve rvatske bane i knezove.
Kae meni vijela posestrima
ljuta zmija Petra Keglevia,
od Rvata bana i plemia,
da je sjeka Turke krajinike,
prid junacim na vojsku odio
i carevu zemlju porobio, Na 1538.
dogonio plino nebrojeno,
dovodio robje nekreno.
uo jesi, stare Mjelovane,
to uini Baki Petre, bane:
prid ungarskom vojskom vojevae
ter Saksonu jade zadavae.
Oslobodi bekoga cesara
od Saksona, duke velikoga,
njegovu je vojsku isjekao
podaleko u zemlji nimakoj. Na 1547.
Mjelovane, zlo vino popio
i u gusle mukle udario!
Ta, kamo ti Zrinovi Nikola,
od Rvata bane i vjetee,
koga slavi ravna Ungarija,
Slavonija, Lika i Krbava,
jer je turske vojske razbijao,
na stotine glave odsijecao?
Kamo li ti Lenkovi Ivane,
silni vitez, od Rvata bane,
koji bie srca Jankovia,
a desnice Marka Kraljevia?
Ko isijee pod Segetom Turke,
Ali-pau i vojsku njegovu,
nego bane Zrinovi Nikola Na 1556.
i delija Lenkovi Ivane?
Ko isie kod Rakovca Turke
za etiri i vee iljada
nego junak Lenkoviu bane Na 1557.
i delija Alapiu Janko?
Ko potira Turke krajinike
ter ji stie blizu Vinodola Na 1558.