FOLIA ONOMASTICA CROATICA 17 (2008)

UDK 811.163.42373.23

811.163.42367.52
Izvorni znanstveni lanak
Rukopis primljen 1. X. 2008.
Prihvaen za tisak 24. XI. 2008.

Ivan Markovi

Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Ivana Luia 3, HR-10000 Zagreb
ivan.markovic@yahoo.com

HRVATSKA APOZITIVNA SINTAGMA

I SINTAKSA IMEN
Pretresa se tradicionalni kroatistiki opis apozicije i apozitivne sintagme u
hrvatskome. Na temelju analize znaenja sintagme, redoslijeda komponenata
unutar sintagme, slaganja sintagme u kontekstu i potencijalnih derivata od
sintagme nudi se drugaiji jednostavniji i konzistentniji opis hrvatskih
apozitivnih sintagmi. Pokazuje se da je u njima upravni lan (glava) uvijek
prvi, a zavisan (dodatak) da je drugi, postponirani lan, bez obzira na to
sastoji li se sintagma od dviju opih imenica ili od ope i vlastite imenice. U
skladu s opisom predlae se i poneto promijenjena terminologija.

I. Apozicija kau mutatis mutandis svi suvremeni hrvatski gramatiki opisi

jest imenica koja poblie oznauje drugu imenicu (ili imeniku zamjenicu,
najee linu), s imenicom koju poblie odreuje slae se u padeu (u rodu
i broju ne nuno), moe stajati ispred i iza imenice (to moe ovisiti o tome
uza to se apozicija uvrtava, priem je vaan kriterij je li to opa ili vlastita
imenica), odrediti to je u sintagmi tako definirana apozicija, a to imenica
koju apozicija poblie odreuje, poesto nije lako. Klasine konstrukcije koje
slue za opis tako definirane apozicije jesu (apozicije su podebljane):
(1a)
(1b)
(1c)
(1d)

gospoa Trinajsti
na profesor Jakov
ban Jelai
grad Zagreb

Usp. Florschtz (2002 [1916]: 133), Katii (1986: 448452), Bari et al. (1995: 563564,
569570), Ragu (1997: 332), Sili Pranjkovi (2005: 271, 313314), a izdvajamo i recentni
rad M. Znika (2008; prva inaica nastala je 1978. g.), koji je bio neposredan poticaj naemu. Na
drugi nain spomenut emo rad A. ivic-Dular (1998), u kojem su izneseni mnogi stavovi s
kojima se potpuno slaemo, premda su zbog teme ondje ili izneseni usputno ili su utemeljeni
na drugaijoj argumentaciji.

119

Markovic_5.indd 119

27.3.2009 17:39:50

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

(1e)
(1f)
(1g)
(1h)
(1i)

rijeka Dunav
plaa Glavanovo
mi djeca s kolodvora
Jakov, na profesor(,)
Senj, Kranjevievo rodno mjesto(,)

U detaljima e se opisi razlikovati neki su posve tradicionalni, neki se

temelje na transformacijama (preoblikama), neki na gramatici zavisnosti,
neki apoziciju tretiraju kao podvrstu atributa, neki unutar pojma apozicije
obrauju reenine dijelove koji su poslije u opisima izdvojeni kao predikatni
proirci. Te razlike nee nam meutim biti vane jer emo pokuati pokazati
da se opisi svi redom temelje na krivim pretpostavkama, odnosno pokazati:
a) da redoslijed u apozitivnim sintagmama nije proizvoljan i nepredvidiv
te da ne ovisi o tome kakvoj se imenici opoj ili vlastitoj dodatak o kojem
je rije dodaje; naprotiv redoslijed je taj koji utjee na znaenje sintagme u
cjelini,
b) da se kao apozitivne sintagme tretiraju sintagme dvaju bitno razliitih
tipova (restriktivne i nerestriktivne, odredbene i objasnidbene),
c) da je upravni lan (glava) apozitivnih sintagmi u neutralnome redoslijedu
komponenata redovito onaj prvi (redoslijed je dakle glava-dodatak), bez obzira
na vrstu dodatka, odnosno na to je li dodatak opa ili vlastita imenica.
Kao posljedica drugaijega tumaenja apozitivnih sintagmi pokazat e se i:
d) da je sam termin apozicija za sintaktiku kategoriju upitan, bilo zbog
bremena tradicionalnih odredbi bilo zbog neadekvatne tvorbe.
U radu se nudi poneto drugaiji opis apozitivnih sintagmi, temeljen na
jednostavnoj pretpostavci da se korekcijama postojeih postie jednostavniji,
konzistentniji, precizniji i ekonominiji opis. Napominjemo da se pod
apozitivna sintagma u radu razumije apozitivna sintagma u uem smislu,
odnosno sloena imenika sintagma koja se sastoji od dviju supostavljenih
imenikih sintagmi (NP), obiju sa sklonjivom imenicom ili imenikom
zamjenicom kao glavom (X i Y), odnosno:
(2)

XNPYNP

Apozitivni odnosi u irem smislu obuhvaali bi i odnos izmeu

nerestriktivnih dodataka i upravnih sintagmi ne samo imenikoga tipa,
otprilike onako kako to ine Mrazovi Vukadinovi (1990: 331336):
 Dalje u radu umjesto o imenikim sintagmama unutar apozitivne sintagme govorit emo
o imenicama, odnosno itavu NP poistovjetit emo s N bit e jasno o emu je rije, a izbjei
emo uslonjavanje.

120

Markovic_5.indd 120

27.3.2009 17:39:50

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

(3a) Egipat, zemlja faraona, uvijek je privlaio turiste.

(3b) Tebi, kao svom prijatelju, mogu rei sve.
(3c) Tamo, u Beogradu, ive nai prijatelji.
Budui da su takve konstrukcije dobile primjerene opise te da je u njima
zapravo rije o odnosu dviju sintagmi (ne o odnosima unutar jedne), neemo
se na njima zadravati vie no to bude traio na ui predmet.
II. Polazita radu su dva. Prvo, korektnosti radi valja rei da meu
tradicionalnim opisima postoji i nepravedno zanemaren Paveiev Vinceov
(1971). Istiemo ga zbog vrijedna uvida (str. 428) da se druga rije u sintagmama
tipa rijeka Sava, otok Bra, advokat Zlatko Prelac moe shvatiti i kao blie
odreenje prve, tj. kao atribut, te se stoga ne odvaja zarezom. Koliko god
opis apozicije u aneksnoj Gramatici Pavei Vince (1971) bio tur, on se bitno
razlikuje od svih ostalih i zapravo je bolji. Drugo, u hrvatskim gramatikama
sintaksa padea znala je biti sjajno i detaljno obraena, s brojnim ivim
primjerima. Tako o genitivnim, dativnim, instrumentalnim, prijedlonim
dopunama i dodacima imenici znamo mnogo. Meutim konstrukcije dvaju
supostavljenih nominativa (kao polaznih oblika koji se, dakako, sklanjaju) u
opisima se ili zaobilaze ili se tretiraju kao po sebi jasne. A rije je o upravo
prototipnim apozitivnim sintagmama, koje su klju za tumaenje i opis pr.
(1ai). Pogledajmo ove primjere:
(4a) golub gaan
(4b) golub prevrta
(4c) golub pismonoa
(4d) ptica pjevica
(4e) ptica selica
(4f) ptica dodo
Rije je o posve naravnim i plodnim hrvatskim konstrukcijama. U njima
dvije ope imenice, obje sklonjive, stoje u odnosu koji bismo mogli odrediti
kao odnos roda i vrste, semantiki govorei odnos hiperonima i hiponima.
Druga imenica u takvim konstrukcijama u terminima tradicionalne logike
poveava sadraj pojma iskazana prvom imenicom i smanjuje mu opseg.


Barem primjerenije od apozitivnih sintagmi u uem smislu; pod formulom naknadni

dodatak stalan su predmet i elementarnoga pravopisa.
 Pavei Vince (1971) i inae obavjetavaju o nizu zapostavljenih detalja hrvatske gramatike.
 Kao to u ve spomenutome radu istie i ivic-Dular (1998).

121

Markovic_5.indd 121

27.3.2009 17:39:50

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

Druga imenica sudjeluje u konstrukciji upravo kako u kojoj bilo konstrukciji

sudjeluje svaki restriktivni atribut (pridjev, pridjevska zamjenica, redni broj,
prijedloni izraz, restriktivna relativna sureenica). Sintagme (4ac) oznauju
vrstu goluba, sintagme (4df) vrstu ptice, odnosno: u konstrukcijama XY u
kojima su X i Y sklonjive imenice Y se (ovdje: gaan, prevrta, pismonoa;
pjevica, selica, dodo) prema X-u (golub; ptica) vlada kao restriktivni modifikator.
Primjera konstrukcija tipa (4) mnogo je (ban puanin, franjevac treoredac,
kamen temeljac, kanu jednoklek, ljudi abe, pita zeljanica, rak samac, suze
radosnice, tvrtka ki, zmija otrovnica, ila kucavica i sl.) i konstrukcija je
plodna, to posebno naglaavamo nije dakle rije o frazeologizmima, manje
ili vie okamenjenima, ili o leksikaliziranim jedinicama. Meu njima ima i
onih koje na prvi pogled ne odgovaraju semantikom opisu pr. (4af). Takve
su primjerice:
(5a) ena akademik
(5b) ena vra
(5c) gost profesor
(5d) gost lektor
Meutim njihov je semantiki opis upravo kao u (4): Y (akademik, vra;
profesor, lektor) poveava sadraj pojma X (ena; gost) i smanjuje mu opseg,
koliko god se intuicijski moda inilo da je obratno. U pr. (5cd) ne treba
iskljuiti ni utjecaj stranoga jezika (njemakoga, sloenic s gast-, poput
Gastarbeiter), no za samu stvar to nije vano rije je o gostu koji je, uz to to
je gost, jo i profesor ili lektor. Drugim rijeima, gostujui profesor semantiki nije
isto to i gost profesor (gostujui profesor odgovara konstrukciji profesor gost, kao
to bi i pismonosni golub odgovaralo golubu pismonoi, a ne pismonoi golubu).
Postavlja se pitanje: je li semantika dviju imenica koje ulaze u apozitivnu
sintagmu ta koja odreuje njihov redoslijed ili je obratno? Pr. (5ad) pokazuju
da je obratno: redoslijed imenica odreuje semantiku sintagme. Ako koji bilo od
pr. (4af) preokrenemo, dobit emo sintagme drugaijega znaenja. Tako e:
(6a) selica ptica
podrazumijevati da je rije o (ivotinjama) selicama kao hiperonimu koji
kao hiponim moe imati pticu, ali i ribu (npr. losos, jegulja):
(6b) selica riba
Naravno, takve su sintagme rijetke jer ih jezina pragmatika ne treba. Ali
isti semantiki odnos pokazuju sve apozitivne sintagme, bilo da su tvorene
od imenica koje i inae stoje u potvrenom ili terminolokom hiperonimno Pa je primjereno okruje njihove analize sintaksa, a ne derivacija, kao u nekim drugim
jezicima.

122

Markovic_5.indd 122

27.3.2009 17:39:51

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

-hiponimnu odnosu bilo da su novotvorbe ljudi abe neupitno su ljudi s

nekim odlikama aba (a nisu abe, kao to bi abe ljudi bile abe s nekim
odlikama ljudi), no skakavac je vrsta noa (a ne vrsta skakavca, kao to bi
skakavac no bio vrsta skakavca), ovjek slon neukusan je opis ovjeka oboljela
od elefantijaze (a nije opis slona koji slii ovjeku).
Moemo sada sabrati pravilo za apozitivne sintagme s opim imenicama:

(7)

U hrvatskim apozitivnim sintagmama desna opa imenica

modificira lijevu.

Poloaj modificirajue imenice u hrvatskoj apozitivnoj sintagmi (postpozicija) jednak je dakle poloaju nesronih hrvatskih atributa (genitivnoga, dativnoga, instrumentalnoga, prijedlonoga, prilonoga, relativne sureenice):
(8a) trgovina voem i povrem na uglu
(8b) fotografija Zagreba nou
(8c) ovjek koji je previe znao
Nizanje imenica unutar apozitivne sintagme udesno sve vie poveava
sadraj pojma iskazana prvom imenicom i sve mu vie smanjuje opseg:
(9a) [[[golub] gaan] pismonoa]
jednako kao to se udaljavanjem ulijevo dogaa u sintagmama s pridjevskim
(sronim) atributima:
(9b) [moj [novi [crni [koni [kaput]]]]]
Jezina pragmatika kazat e da se modifikatori ne mogu nizati unedogled
te da e ih antepozicija u pravilu lake podnositi. Dakako, u kontekstu i iz
situacijsko-pragmatikih razloga (reenini naglasak, tip teksta poezija,
frazem, administracija, arhaiziranje teksta, ritmizacija, biblijski stil i sl.) moe se
dogoditi da se redoslijed komponenata u sintagmama tipa (4) i (5) izmijeni, no
to ne mijenja injenicu da je neutralan redoslijed takav da je nesroni atribut i
modificirajua imenica u apozitivnoj sintagmi desno od modificirane (kao to
ni frazeologizirane konstrukcije tipa oko sokolovo i na vrbi svirala ne mogu
promijeniti injenicu da je neutralan redoslijed sokolovo oko i svirala na vrbi).
 S tim u vezi postoje i neke ope zakonitosti i/ili tendencije imenike sintagme s trima
ili vie modifikatora najvjerojatnije e biti poneto neprirodne (premda se ini da se jezici
razlikuju u tome koliko su tolerantni prema viestrukim modifikatorima) (Dryer 2007: 38).
 Otud i uzgredan prigovor korpusu u Katiievoj Sintaksi (1986: 448452) ne to bi itko
imao ita protiv A. Kanilia, A. Kaia Mioia, M. A. Reljkovia, A. Ivanoia i M. P. Katania
(18. st.), nego to potvrde iz njihovih djela ondje ine treinu primjera hrvatskih apozicija, a
zajedno s I. Mauraniem i S. S. Kranjeviem (19. st.) polovinu. Tako staro pjesnitvo vezanoga
stiha sve je samo ne neutralno u dananjem smislu i teko da moe biti reprezentativno, a
primjeri u njemu prototipni.

123

Markovic_5.indd 123

27.3.2009 17:39:51

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

III. Dosad reeno tek je eksplicitnije i dosljednije htjelo iskazati ono o emu
su gramatiki opisi ve dosta rekli. No mijenja li se ita u apozitivnoj sintagmi
ako je Y vlastita imenica, primjerice:
(10) golub Dinko
Katii (1986: 450) i Bari et al. (1995: 563) kazat e da je u (10) apozicija X
(golub), a ne Y (Dinko) da apozicija uz vlastito ime izrie to je tko ili to te
da apozicija uz vlastito ime dolazi ispred imena. Znika se (2008: 520) s istim
polazitem pita o tome to to apozicija onda doista znai uz vlastito ime, kad
ga ve ne moe dodatno odreivati (jer ime nema leksiko znaenje), i veli da
apozicija uz vlastito ime dodatno odreuje vlastitim imenom identificiranu
jedinku u izvanjezinom svijetu i omoguuje da se ta identificirana jedinka
smjesti u jezino odrediv skup istovrsnih jedinki. Budui da apoziciju ovdje
shvaamo drugaije, ne bi bilo korektno raspravljati o ispravnosti takvih
odredaba, ali moemo rei da su odnosi u sintagmi (10) upravo suprotni od
onoga to se tvrdi u Katii (1986) i Bari et al. (1995). Naime isti su kao u (4).
Jedina je razlika to je u (10) Y vlastito ime (Dinko). Vlastito ime je to koje
X-u (golubu) suava opseg. Ono to ini u skladu sa svojom naravi potpuno,
odnosno identificira ga, odnosno suava mu opseg na pojedinano. Redoslijed
je i u takvim konstrukcijama XY, kao to je i u (4). Znika (ibid.) nadalje pie da
apozicija kako ju definira pripomae odredbi raznovrsnih nositelja istoga
imena i oprimjeruje to reenicom:
(11)

Uitelj Marko ita, a maak Marko prede.

Ostavimo li po strani izvanjezinu situaciju u kojoj bi reenica (11) bila

obavijesna u smislu razrjeavanja kakve god dileme i prihvatimo da jezik
ima konstrukciju kojom razlikuje dva raznovrsna nositelja istoga imena,
tada ipak moramo konstatirati da pr. (11) semantikom interpretacijom nije
primjer takve konstrukcije jer se u njemu razlikuje razliito od razliitoga.
Apozitivne sintagme ne slue tomu, nego da razlikuju razliito unutar istoga,
onako kako je u (4). U pr. (11) semantiki su dominantni leksemi uitelj i
maak, a ne injenica da se zovu Marko. Razlika izmeu dva Marka (bili oni
neistovrsni ili istovrsni) uspostavljat e se postponiranom imenicom, ne
anteponiranom:
(12a) Marko uitelj ita, a Marko maak prede.
(12b) Marko Zadranin Marko iz Zadra : Marko Splianin Marko iz

Splita
 Mogli bismo upitati to je onda s reenicom Uitelj Marko ita, a uitelj Marko prede,
u kojoj sluajno imamo dva nositelja istog imena koji k tome pripadaju istomu izvanjezinom
skupu.

124

Markovic_5.indd 124

27.3.2009 17:39:51

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

Na isti nain valja promatrati i odnose tipa Dumas otac : Dumas sin, a
drimo da bi na taj nain valjalo tumaiti i imenske sintagme s poimenienim
pridjevom ili brojem u postpoziciji, primjerice Petar Veliki, Katarina Druga.10
Vlastito ime potpuno identificira samo po sebi (a ne znai nita) i kao takvu
mu dodaci ne trebaju. Trebaju mu tek onda kad je identifikacija dvojbena
(ne zato to su nositelji koje vrste, nego zato to nose isto ime, kao u pr. [12]),
ili kad prestane biti idionimom ili mu u posebnim okolnostima pripisujemo
znaenje roda iz kojega izdvajamo vrstu ili dio (usp. odjeljak IV). Drugim
rijeima, za pr. (10) ne treba unositi novo pravilo redoslijeda komponenata
u apozitivnoj sintagmi. Time se ne eli osporiti privlanost tradicionalnoga
tumaenja apozicije kao dodatka vlastitoj imenici (koji znai srodstvo ili
kakvu drugu vezu, rod entiteta iskazana vlastitom imenicom, titulu i sl.),
nego samo njegova sintaktiko-semantikog opravdanja. Ako je o sintaksi
rije, onda ponajprije valja voditi rauna o odnosima upravljanja i zavisnosti
te redoslijedu komponenata koji u apozitivnim sintagmama vladaju, a ne o
injenici da je u sintagmi vlastita ili opa imenica. U tom smislu spomenuti
uvid iz Pavei Vince (1971) potpuno je toan i, sve ako je temeljen na pukoj
intuiciji, nadmauje i starije i novije od sebe.
Smatramo dakle da pravilo (7) vrijedi za sve hrvatske apozitivne sintagme,
bez obzira na vrstu imenica koje u njih ulaze, pa ga moemo preformulirati:

(13)

U hrvatskim apozitivnim sintagmama desna imenica modifici-

ra lijevu.

IV. Istraivanja J. H. Greenberga i ona koja su uslijedila kao proirenje ili

revidiranje njegovih pokazala su da se redoslijed sintaktikih komponenata
vlada prema utvrdivim pravilima koja vrijede u pojedinome jeziku te koja su
statistikim i implikacijskim datostima meusobno povezana ili se uklapaju
u pojedine univerzalne tendencije.11 Zanimljivo je meutim da su u doista
opsenoj literaturi o redoslijedu komponenata koliko nam je poznato
relativno slabo zastupljeni odnosi istovrsnih komponenata, dotino redoslijed
pri nizanju pridjeva ili redoslijed pri nizanju imenica.12 Tako je Greenbergov
opis odnosa opih i vlastitih imenica, premda etiri i pol desetljea star i nastao
na relativno malenu broju jezika, jo uvijek referentna toka: Univerzalija 23.
10

Tada postponiranost pridjeva ne bi bila otklon od osnovnoga pravila redoslijeda

pridjeva i imenice, nego bi se poimenieni leksem vladao upravo kako se vlada desna imenica
u apozitivnoj sintagmi. Stoga ne udi da su i nadimci u hrvatskome postponirani to nije
sluajno, nego je to njihovo prirodno sintaktiko mjesto.
11 Iz drugaije vizure, ali s istim zakljucima, o hrvatskome je pisao Sili (1986).
12 Usp. npr. Hawkins (1983) te nove radove najplodnijega suvremenog poznavatelja
problematike M. S. Dryera (1991, 1992, 2007). Na svoj nain o tome obavjetava i Rijkhoff (2004:
353): Apozitivne konstrukcije izrazito su nedovoljno prouene iz tipoloke perspektive.

125

Markovic_5.indd 125

27.3.2009 17:39:51

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

Ako u apoziciji vlastita imenica obino prethodi opoj, rije je o jeziku u

kojem upravna imenica prethodi svojemu zavisnomu genitivu. S estotnou
mnogo veom no to bi bilo sluajno, ako opa imenica obino prethodi
vlastitoj, zavisni genitiv prethodi svojoj upravnoj imenici (Greenberg 1966:
8990). Jasno je da se hrvatski u takvu univerzaliju ne uklapa opa imenica
obino prethodi vlastitoj, a zavisni genitiv slijedi upravnu imenicu (teta Roa,
dolac tete Roe). Valja ipak pribiljeiti dvoje: a) meu SVO-jezicima (kakav
je i hrvatski, a u Greenbergovu korpusu srpski) prevladava redoslijed opa
imenica vlastita imenica (7/9 jezika), b) koliko god neobino zvualo, ini
se da se do univerzalije dolo krivim raunanjem. Hawkins (1983: 2425)
tablino prikazuje Greenbergove jezike i donosi potpuno oprene podatke:
svi jezici (8/8) s redoslijedom vlastita-opa imaju GN, a velika veina (8/9) onih
s redoslijedom opa-vlastita ima NG. Budui da su meu potonjima i srpski i
talijanski, Greenbergov podatak (1966: 89) prema kojemu je u jezicima s opa-vlastita 8/9 onih s GN ini se tipfelerom iz kojega je nastala kriva univerzalija
(isto vrijedi i za jezike s vlastita-opa: Greenberg ih broji 8/8 s NG).13 Bez
obzira na ovakvu ili onakvu formulaciju 23. univerzalije vidimo da nam ona
ne moe pomoi u razrjeavanju odnosa unutar hrvatske apozitivne sintagme,
nego da se moramo osloniti na pravila (7) i (13), uspostavljena iz hrvatskoga
samoga.
Pitanje je dakle zato je vlastita imenica u hrvatskoj apozitivnoj sintagmi
uvijek desno; i moe li uope biti lijevo?
Opisi tradicionalno shvaene hrvatske apozicije kau da u neutralnome
redoslijedu opa imenica dolazi ispred vlastitog imena; ako se nae iza njega,
odvaja se zarezom (usp. [1hi]). Zato je tomu tako (zato se odvaja zarezom) i
kakve to veze ima s opisom apozitivnih sintagmi? Na odgovor je jednostavan:
zato to vlastita imenica jednostavno ne moe doi lijevo od ope, a to je pak
u uskoj vezi s pravilom (13). U pr. (1hi) nije rije o nekakvoj inverziji zbog
koje bi interpunkcijski znak imao intervenirati,14 nego o restriktivnosti i
nerestriktivnosti dodatka, dakle o dvjema posve razliitim konstrukcijama.
Ve smo, uostalom, pokazali da redoslijed komponenata u apozitivnoj
sintagmi odreuje njihovu semantiku invertirana apozitivna sintagma nije
tek invertirana, nego nije ni sinonimna neinvertiranoj. Vlastita imena kao
rijei koje oznauju unikatni referent ne mogu biti antecedent restriktivnoj
13 Hawkins diskrepanciju ne komentira, naprotiv ponavlja Greenbergovu univerzaliju
(Hawkins 1983: 21). Suvremeni podaci pokazuju da su u SVO-jezicima redoslijedi GN i NG
podjednako zastupljeni, a da VO-jezici naginju tomu da budu NG (Dryer 2005: 351, 2007: 9, 52),
premda su u euroazijskim SVO- i VO-jezicima GN i NG podjednako zastupljeni (Dryer 1991: 22,
1992: 91).
14 Inverzija po sebi podrazumijeva da je togod neutralno izvrnuto.

126

Markovic_5.indd 126

27.3.2009 17:39:51

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

relativnoj reenici.15 Upravo se tako imena vladaju i u apozitivnim sintagmama.

U pr. (1hi) zarez stoji ne zato to je u njemu neto invertirano, nego stoga to
drugaije i ne moe biti ime Jakov potpuno identificira onoga o kome/emu
je rije i uza se moe dobiti samo nerestriktivan, objasnidbeni dodatak, kao u
(3a). Ime moe dobiti pridjevske dodatke, dodatke koji pripisuju svojstva (na
dragi Jakov), ali ne moe dok god je ime biti reducirano na podvrstu (jer
nema znaenja koje bi se reduciralo). Naprotiv kad ime pone znaiti, kad se
metonimizira i ne identificira,16 ili kad mu pripisujemo znaenje nadreena
pojma unutar kojega izdvajamo dio, moe dobiti restriktivni dodatak:
(14) Krlea romanopisac bolji je od Krlee pjesnika.
Isto je i s linom zamjenicom govornika (ja), koja uvijek i neupitno
identificira. Naprotiv kod mnoinskog oblika line zamjenice (mi) identifikacija
nije prisutna jer se podrazumijevati mogu razliiti skupovi nas:
(15a) *ja Jakov
(15b) ja, Jakov(,)
(15c) mi djeca s kolodvora Zoo
(15d) mi Hrvati
Dakako, i dalje govorimo o neobiljeenim konstrukcijama i ostavljamo po
strani formulaine konstrukcije posebnih vrsta tekstova (tipa Ja/Mi barun
Josip Jelai).17
injenica da je u (1h) rije o nerestriktivnome dodatku govori i o (1b).
Premda bi se iz gramatikih opisa to moglo zakljuiti, (1b) i (1h) nipoto
nisu sinonimne konstrukcije. Pr. (1h) sinonimnu konstrukciju ima u takoer
nerestriktivnoj konstrukciji:
(16a) na profesor, Jakov(,)
a pr. (1b) nema paralelnu sinonimnu konstrukciju:
(16b) *Jakov na profesor
Pr. (16b) predstavlja tip konstrukcija kojima se u zadnje vrijeme zbog
nesmiljena prodora inojezinih sintaktikih utjecaja hrani jezino savjetnitvo.
Konstrukcije poput Raiffeisen banka ili Mazda prodajno mjesto unutar pravila
koja vrijede za hrvatsku sintaksu mogue su samo ako se vlastita imenica u
njima shvati nevlastito, kao skup ili rod (ne jednost), iz kojega se skupa onda
15

Vie o tome v. u Kordi (1995: 64ff).

O nainima na koje imena dobivaju sadraj v. Peti (1999).
17 Fran Maurani (r. 1859) god. 1927. pie da mu se takvo mi u carskim proglasima jo
1866. inilo vrlo smijeno, usp. Od zore do mraka, PSHK, knj. 54, Zagreb, 1966, str. 263.
16

127

Markovic_5.indd 127

27.3.2009 17:39:51

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

izdvaja vrsta kao to se u (4a) golub gaan izdvaja iz roda goluba, ili kao to
se u (14) podvrsta Krlee izdvaja iz cjeline Krlee kao skupa razliitih ostvaraja
istoga, ili kao to je restriktivnom relativnom sureenicom mogue odrediti
vlastito ime samo kad ono oznauje jednu od moguih inaica:
(17)

Zagreb koji volim sve je manji.

Restriktivni i nerestriktivni dodaci ne razlikuju se samo semantiki, nego

su i sintaktiki posve razliiti.18 Znika (2008: 521) na primjeru
(18)

Pas dingo, gospodar australskih prostranstava, vrlo je izdrljiv.

pokazuje da apozicija (u tom tumaenju: pas i gospodar australskih

prostranstava) moe stajati ispred i iza imenice (dingo). Tu je zapravo rije
o dvama dodacima razliitoga ranga, a ti dodaci redovito dolaze desno od
upravne imenice (iza nje) dingo je restriktivni dodatak imenici pas (kao
gaan imenici golub u [4a]), a gospodar australskih prostranstava nerestriktivni
je dodatak itavoj imenskoj sintagmi pas dingo (kao Kranjevievo rodno mjesto
u [1i]).
Saberimo: Vlastita imenica u apozitivnoj sintagmi dolazi desno od ope
zato to lijevo od nje redovito i ne moe doi. Apozitivna sintagma u svome
prototipnom obliku (v. [2]) sintagma je u kojoj desni lan restriktivno modificira
sadraj lijevoga. Budui da vlastita imena sve dok su imena i dok im se
kontekstom ili kako drugaije ne pripie kakav sadraj nemaju sadraja koji
bi se dao restriktivno modificirati, ona ne mogu stajati na mjestu X-a. Mogu
stajati samo na mjestu Y-a i potpuno suziti opseg pojma iskazana X-om.
V. Redoslijed komponenata i s njime povezana semantika i funkcija lanova
(desni ima relaciju prema lijevomu modifikatorsku) bili bi dovoljni da u
hrvatskim apozitivnim sintagmama glavom, upravnom rijeju smatramo lijevi
njihov lan (ne sad lijevi sad desni, kako to tradicionalni opisi ine). Neovisnu
potvrdu takvu stavu nalazimo u slaganju.
Sili Pranjkovi (2005: 262, 271) izriito kau da je u sintagmama
(sintagmemima) tipa selo Rastuje, susjed Ivan, ptica grabljivica, susjeda lijenica,
rijeka Cetina prvi tagmem zavisan, odredbenica, a drugi tagmem glavni,
odreenica. Implicitno se kae da je zavisnost na kojoj se takve sintagme
temelje sronost, premda se eksplicira injenica da je sronost u njima
esto nepotpuna (grad Krapina, selo Bapska, grad Vinkovci, hotel Kolovare).
Uoavamo dva problema.
18 to je dobro znano, ali nije naodmet ponoviti, usp. npr. Jackendoff (1982), za hrvatski
Kordi (1995).

128

Markovic_5.indd 128

27.3.2009 17:39:51

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

Prvo, u apozitivnim sintagmama s dobrim bismo razlozima mogli govoriti o

pridruivanju. Sronost prema gramatikomu rodu u apozitivnim je sintagmama u dobroj mjeri sluajna,19 nije posljedica upravljanja imenice se mocijski
ne mijenjaju pa injenica da je gaan mukoga roda nije upravljana injenicom
da je golub mukoga roda, kao to je to kod pridjevskih dodataka. Nesronost
prema rodu pojavljuje se i u sintagmama u kojima nema vlastite imenice: ena
vra, automobil bomba, ljudi abe. K tome ako je drugi lan sintagme vlastito
ili zatieno ime (nerijetko blokirano navodnicima) i ako se svojim rodom ili
brojem razlikuje od prvoga, pragmatika jezika vrlo ga esto nee ni sklanjati,
odnosno drugi lan nee biti sroan ni rodom, ni brojem, ni padeom:
(19a) na rijeci Dunav/Dunavu
(19b) u selu Bapska/Bapskoj
(19c) u hotelu Kolovare/Kolovarama
(19d) na plai Glavanovo/Glavanovu
Deklinirani oblik zvuat e isforsirano, gotovo kao prenemaganje, esto
ak i u sintagmama sa sronim lanovima, a osobito onda kad je rije o manje
poznatu imenu (i osobito ako sklonidba ime uini neprepoznatljivim):
(19e) !?u (gradskoj) etvrti Dubravi
(19f) na brdu Mracelj/!Mraclju
Da koja komponenta (tagmem) nije promjenljiva, unutar Silieve Pranjkovieve (2005) terminologije odlika je sintagmi (sintagmema) nastalih pridruivanjem. Usput istiemo neto to za gramatiki opis moda nije vano,
ali je vano za utvrivanje odnosa zavisnosti: rod, broj i pade desnoga lana
apozitivne sintagme mogu se podudariti s rodom, brojem i padeom lijevoga
(golub gaan) i ne moraju (ena vra, ljudi abe, u selu Bapska),20 ali rod, broj
i pade desnoga lana ne mogu utjecati na rod, broj i pade lijevoga (nema
nikakva naina da vra imenicu ena uini imenicom mukoga roda ni da
Bapska ita promijeni u smislu sklonjivosti imenice selo). Naprotiv vlastita
imena sama po sebi nesklonjiva u pragmatici e zahtijevati pomo lijeve
komponente, koja e ih ukljuiti u tekst, usp.:
(20a) ?Piem pismo Horvat.
(20b) Piem pismo !Horvatovoj/!Horvatici.
(20c) Piem pismo gospoi Horvat.
19 Grevisse (1988: 559) u tom kontekstu rabi glagol koincidirati. Baker (2008: 17ff) kae
da tu slaganja nema, to pokazuje sintagmama iz svahilija, arapskoga, australskoga jezika
gunwinggu/mayali te panjolskim (sloenicama?) la mujer-vampiro (vampiro m) ena vampir i
el hombre-araa (araa f) ovjek pauk.
20 Statistika bi vjerojatno pokazala da je podudaranje ee.

129

Markovic_5.indd 129

27.3.2009 17:39:51

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

Isto e biti ako je vlastito ime oblikom takvo da teko ili nikako ulazi u
odnose slaganja (kafi Pet prijatelja, kafi Pod slapom).
Drugo, slaganje na razini vioj od sintagme (predikatno slaganje) pokazuje
nam da je u apozitivnim sintagmama lijevi (ne desni) lan taj koji upravlja, koji
svoja morfosintaktika obiljeja prenosi na itavu sintagmu, i to bez obzira na
to je li koji lan sintagme vlastito ime ili nije:
Ptica dodo je izumrla.
*Ptica dodo je izumro.
Iznenadili su ih ljudi abe.
*Iznenadile su ih ljudi abe.
Zemlja partner ovogodinjega Velesajma ista je kao i prole

godine.

*Zemlja partner ovogodinjega Velesajma isti je kao i prole

godine.
(21d) Prva ena akademik napisala je Prie iz davnine.

*Prva ena akademik napisao je Prie iz davnine.
(21e) Rijeka Dunav dua je od rijeke Save.

*Rijeka Dunav dui je od rijeke Save.
(21f) Gume Sava slabije su od Michelina.

*Gume Sava slabija je od Michelina.
(21g) Selo Bapska poznato je po arheolokim nalazitima.

*Selo Bapska poznata je po arheolokim nalazitima.
(21h) Mala Kneevina Lihtentajn dala je nekolicinu velikih skijaa.

*Mala Kneevina Lihtentajn dao je nekolicinu velikih skijaa.
(21i) ena vra i prva ena akademik nisu se upoznale.

*ena vra i prva ena akademik nisu se upoznali.
Isto i kao antecedent relativnoj sureenici:
(21a)

(21b)

(21c)

(22) Ljudi abe koji su ih iznenadili bili su maskirani.

*Ljudi abe koje su ih iznenadile bile su maskirane.

Posebna anketa s govornicima utvrdila bi kakvo je slaganje s linom

zamjenicom kao anaforom, ali ini se da je stanje isto:
(23a) [Gume Sava] slabije su od Michelina. Zato ih (??ju) ne rabim.
(23b) [Kneevina Lihtentajn] dala je velike skijae. U njoj (??njemu) se rodila i H. Wenzel.

Kad je dodatak nerestriktivan a rekosmo ve da to nisu sinonimne
konstrukcije glava je ono to je u restriktivnoj konstrukciji zavisni dio:
(24) Dunav, rijeka, dui je Save.

?Dunav, rijeka, dua je od Save.
130

Markovic_5.indd 130

27.3.2009 17:39:51

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

VI. Hrvatski je jezik s markiranjem zavisne komponente sintagme.21

Apozitivne sintagme nezahvalne su za analizu prema markiranju jer su
naelno obje imenice u njima morfosintaktiki neovisne, pa naoko nijedna u
tom smislu nije privilegirana. Osim to smo u prethodnim odjeljcima pokazali
da to nije tako, u vezi s markiranjem komponenata i odreivanjem zavisne
komponente primijetit emo jo troje.
Prvo, pr. poput (19) pokazuju da promjenljivost moe izgubiti samo
desni lan hrvatske apozitivne sintagme. U hrvatskim imenskim sintagmama
slian odnos imamo jo u sintagmama s nesklonjivim pridjevima i u njima je
nepromjenljiv zavisni lan (ali to, kao ni u apozitivnih sintagmi, ne utjee na
sintagmu u cjelini i njezino vladanje unutar vee sintaktike jedinice simpa
frajer sintaktiki se vlada kao dobar frajer). Drugim rijeima, potencijalna
ili unaprijed zadana nepromjenljivost odlika je zavisnoga lana hrvatskih
imenskih sintagmi, ne glavnoga.22
Drugo, da je glava apozitivnih hrvatskih sintagmi lijevi lan, moe nam
pokazati i derivacija. Ako od sintagme ljudi abe pokuamo derivirati sloenicu,
dobit emo subordiniranu sloenicu u kojoj glava sintagme ostaje i glava
sloenice: aboljudi (ne ljudoabe). To potvruju i postojee subordinirane
sloenice bez spojnika:
(25a) ar-ptica ptica ar
(25b) spomen-dan dan spomen
(25c) tabu-tema tema tabu
(25d) vamp-ena ena vamp (usp. ena akademik)
Subordinirani dio sloenice onaj je koji je subordiniran i u apozitivnoj
konstrukciji, kao to subordiniran u sloenici ostaje i atributivni (zavisni) dio
atributne konstrukcije (crvenperka crvena perka). Hotimice ne spominjemo
poetizirane ili arhaizirane konstrukcije tipa Zagreb-grad i Kulin-ban. Premda
se spomenute vladaju onako kako bismo oekivali, smatramo da mogu biti
samo sekundaran argument s jedne strane zbog obiljeenosti (registrom,
tipom tekstova u kojima se javljaju), s druge zbog injenice da e toponimija
kadto pokazivati odnose razliite od oekivanih, a koji su mogli nastati pod
raznim nejezinim, inojezinim ili pukim administrativnim utjecajima.23
21

Engl. dependent-marking language, usp. Nichols (1986).

Problematine bi u tom smislu mogle biti konstrukcije tipa sir Oliver, don Grubii, koje
zahtijevaju poseban opis, a i same su po sebi ipak rubne. Jednako tako drugaije od imenskih
sintagmi valja opisivati koliinske tipa mnogo ena, pet ena (u kojima ve genitiv govori da je
imenica zavisna).
23 Tako e se Ivanigrad vladati oekivano, ali Katel Suurac nee (tu je nepromjenljiv
lijevi lan). Isto vrijedi i za administrativne toponimske sintagme poput Zagreb zapad, Gabela
Polje (naselje u irem krugu Gabele) semantiki se vladaju kao (14), ali smatramo da mogu biti
tek sekundaran argument.
22

131

Markovic_5.indd 131

27.3.2009 17:39:51

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

Tree, Katii (1986), Bari et al. (1995), Znika (2003) apoziciju tretiraju
kao preobliku (transformaciju). Pri preoblikovanju, tvrde, imenica iz druge
ishodine reenice moe u konanoj zauzeti razliit poloaj:

1. Mnogi prolaze ravnoduno pored ovjeka.

2. ovjek je ubogar.
Mnogi prolaze ravnoduno pored ovjeka koji je ubogar. ()

ovjeka ubogara.
1. ovjek se vraa zemlji.
2. Zemlja je majka.
ovjek se vraa zemlji koja je majka. () majci zemlji.

Kako do zauzimanja razliitih poloaja dolazi, nije objanjeno, ali kae se da je

neutralan poloaj onaj koji je u izriaju obiniji (Katii 1986: 448449; otamo
su i primjeri). ini se da se tu pragmatika pomijeala s dubinskom gramatikom
na kojoj autori nastoje. Katii (ibid.) kae da je majka zemlja neutralno, a
zemlja majka naglaeno. Kako onda u prvoj ishodinoj reenici imamo zemlju?
Naime na temelju ega smo to pretpostavili i zato ne pretpostavljamo da je
u prvoj ishodinoj reenici majka, kad je ve majka zemlja neutralno? Ako je
majka zemlja neutralno i ako je ovjek ubogar neutralno, onda im ishodine
reenice moraju biti sumjerljive. One to i jesu, samo to je u opis nepotrebno
uvedena neutralnost. U redoslijedu neistovrsnih komponenata neutralnost
moe biti kriterij zbog statistike ili ope datosti (riblje oko oko sokolovo), ali u
redoslijedu dvaju pridjeva, dviju imenica, dvaju glagola ne moe jer razliitim
redoslijedom dobivamo razliito znaenje:
(26a) hrvatska narodna (nonja) narodna hrvatska (nonja)
(26b) zemlja majka majka zemlja
(26c) elim morati moram eljeti
Prema Katiievoj analizi ispada da u ishodinoj reenici mora biti samo
jedna od inaica ponuenih u (26), a da je onda pragmatika ta koja odreuje
uobiajenost, neutralnost, naglaenost, obiljeenost i uvjetuje promjenu
redoslijeda. Takvo nam se objanjenje ne ini adekvatnim prema njemu bi
onda engl. language teacher i teacher language ishodino bile iste sintagme.24
Ako krenemo u suprotnome smjeru, bez obzira na transformacije i dubinsko
ustrojstvo, i od apozitivnih sintagmi probamo nainiti relativne reenice,
dobit emo sljedee:
24 Reeno, opet, ne zanemaruje injenicu da i u redoslijedu istovrsnih komponenata
postoje ope tendencije, univerzalije (npr. pridjev ovisno o njihovoj semantici).

132

Markovic_5.indd 132

27.3.2009 17:39:51

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

(27a) majka zemlja majka koja je zemlja

(27b) majka domaica majka koja je domaica
(27c) majka Marija majka koja se zove Marija
(27d) !Marija majka Marija koja je majka (usp. Dumas otac)
(27e) zemlja majka zemlja koja je majka (usp. tvrtka majka, tvrtka
ki, pa onda i matina zemlja, sestrinska tvrtka)
(27f) zemlja crvenica zemlja koja je crvenica
(27g) zemlja Nedoija zemlja koja se zove Nedoija
(27h) !Nedoija zemlja Nedoija koja je zemlja (usp. Raiffeisen

banka)
Jednako kao i prije u pr. (6ab):

(27i) ptica selica ptica koja je selica (a nije stanarica)

(27j) selica ptica selica koja je ptica (a nije riba)
Takve parafraze u skladu su s jezinim osjeajem pisca ovoga rada kao
izvornoga govornika i pokazuju da lijevi lan apozitivne sintagme uvijek
biva antecedentom (glavom) relativne sureenice dobivene njezinim
proirenjem, a to znai i da je glavom same apozitivne sintagme. Parafrazama
(27) u najmanju se ruku ne moe prigovoriti da su ita manje adekvatne od
Katiievih pretpostavljenih ishodinih reenica.
VII. U hrvatskim apozitivnim sintagmama (kako smo ih obiljeili u [2])
prvi/lijevi njihov lan semantiki je nadreen i znaenje itave sintagme tek je
modificirano znaenje upravo tog lana (usp. II, III), nema gramatiku relaciju
prema drugomu/desnomu lanu, a drugi ju prema njemu ima restriktivna
modifikacija (usp. II, III), utjee na fleksiju drugoga lana sintagme (obratno
nije sluaj, usp. V), nosilac je fleksijskih markera koji se prenose na itavu
sintagmu tako da itava sintagma poprima njegov gramatiki rod i broj te se
prema tom rodu i broju upravljaju zavisni elementi u imenskome predikatu
(usp. V), njegovi fleksijski markeri ostaju i fleksijski markeri sloenice izvedene
iz sintagme te on ostaje antecedentom relativne reenice izvedene iz sintagme
(usp. VI). Svako od tih obiljeja prvoga lana hrvatske apozitivne sintagme
moglo bi biti ozbiljnim razlogom da se taj smatra glavom sintagme.25 Budui
da ima sva ta obiljeja, smatramo da je prvi lan hrvatske apozitivne sintagme
glava te sintagme i da ispunjava ono to je 1980-ih prozvano i proireno kao
HFC26 ili, neto tradicionalnije, princip perkolacije. Smatramo takoer da
25

O pojmu glave u sintaksi (i morfologiji) v. Zwicky (1985) i reviziju u Hudson (1987) te

nove radove u Corbett Fraser McGlashan (eds.) (2006).
26 Engl. Head Feature Convention zahtjev da vor na stablu konstrukcije mora dijeliti
neka obiljeja sa svojim glavnim konstituentom keri (usp. Trask 1992: s. v.).

133

Markovic_5.indd 133

27.3.2009 17:39:52

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

nema bitne razlike izmeu hrvatskih apozitivnih sintagmi u kojima je drugi

lan opa imenica i onih u kojima je drugi lan vlastita imenica. Vlastita e
imena zbog svoje nesemantinosti teko i zauzimati prvu/lijevu poziciju u
sintagmi, odnosno moi e ju zauzeti tek kad identifikacija ne bude potpuna
(pa zatrebaju dodatak) ili kad se ispune metonimijskim znaenjem.
Uvoenje novih termina za postojee pojmove nerijetko je uzaludan posao.
Ako se zna o emu je rije, kadto je bolje rabiti tradicionalni termin, koliko
god neprikladan bio. Tako termin prepozicija ve i u hrvatskome ukljuuje i
mogue postpozicije (radi kurtoazije kurtoazije radi, unato tomu tomu unato)
i openito se u jezikoslovlju jako dobro dri bez obzira na veu preciznost
termina adpozicija, kojega je opet nedostatak nepostojanje domaeg adekvata.
S terminom apozicija stvari ne stoje tako dobro.27 Vrlo obavijestan pregled
kadto posvema razliitih poimanja apozicije donosi Simeon (1969, I: s. v.). Kako
se pak u opisima relativno bliskih jezika apozicije razliito tretiraju, pokazuje
primjerice usporedba gramatika Grevisse (1988: 552562) i Quirk et al. (2007:
13001321); francuska je mnogo blia hrvatskim tradicionalnim opisima,
engleska opisu ocrtanu u ovome radu. Meutim i sam Grevisse obavjetava o
drugaijim pogledima u Francuz; jednostavno reeno, ni ondje u gramatiara
ne postoji sloga oko toga to je u la ville de Paris zavisno, a to glava la ville ili
(de) Paris.28
Termin apozicija ne bi bio prikladan za u ovome radu iznesen opis
apozitivnih sintagmi. Prvo, stoga to ne oznauje vrstu rijei (kao termin
prepozicija), nego sintaktiki odnos ili poloaj, kao i termini antepozicija,
postpozicija, atribucija, pa bi prikladniji bio za oznaivanje odnosa u koji stupaju
dvije imenike sintagme kad su jedna drugoj pri-poloene (imenike sintagme
tada su u apoziciji, aponirane su). Drugo, stoga to smo u radu pokazali da se
tradicionalno odreena apozicija razlikuje od dodatka o kojemu je u radu bila
rije. Taj bi se dodatak, ako ga je potrebno razlikovati od ostalih modifikatora,
mogao zvati apozitiv. Apozitiv je u hrvatskome zavisni lan apozitivne
sintagme, u neutralnome redoslijedu komponenata nalazi se desno od
upravnoga lana i restriktivno ga modificira. Ako je apozitiv vlastita imenica,
restrikcija je potpuna pojam u upravnome dijelu sintagme identificira se.
Kako je spoetka najavljeno, smatramo da je izneseni opis konzistentniji,
precizniji i ekonominiji od postojeih. Prednosti su mu i utemeljenost na
nekoliko razliitih gramatikih relacija te podudarnost s opisom istovjetnih ili
27

N. B. I termin apozicija apozitivna je sintagma koja trai imenski predikat mukoga roda.
Breckx (1996: 60) primjerice pie: Apozicija se uvijek nalazi iza imenice kojoj je
proirenje. Prva je imenica ta koja je jezgra, upravlja slaganjem kad je proirena imenika
sintagma subjekt glagola: La ville de Paris est intressante visiter. U sintagmama lours Casimir
medo Kazimir, lcrivain H. T. pisac H. T. vlastito ime je apozicija, proirenje jezgre.
28

134

Markovic_5.indd 134

27.3.2009 17:39:52

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

slinih sintagmi u drugim slavenskim jezicima.29 injenica da se u pojedinim

suvremenim prirunicima apozitivne sintagme tretiraju na isti nain
prednost je pak tih prirunika (npr. Trask 1992), jer su se ondje iznesene ope
zakonitosti potvrdile izvoenjem iz podataka pojedinanoga jezika. Konano,
tradicionalnomu kroatistikom opisu ovdje se ne zamjera tradicionalnost, nego
argumentacija na kojoj je utemeljen; samim time ne odrie se ni mogunost
da se tradicionalni opis uini boljim od ovdje iznesenoga, ali tada s bitno
poboljanim temeljima.

Literatura:
Baker, Mark C. 2008. The syntax of agreement and concord. Cambridge:
Cambridge University Press.
Bari, Eugenija Mijo Lonari Dragica Mali Slavko Pavei
Mirko Peti Vesna Zeevi Marija Znika [Bari et al.] 1995. Hrvatska
gramatika. Zagreb: kolska knjiga.
Breckx, M. 1996. Grammaire franaise. Bruxelles: De Boeck Duculot.
Corbett, Greville G. 2006. Agreement. Cambridge: Cambridge University
Press.
Corbett, Greville G. Norman M. Fraser Scott McGlashan
(eds.) 2006 [1993]. Heads in grammatical theory. Cambridge: Cambridge
University Press.
Dryer, Matthew S. 1991. SVO languages and the OV:VO typology. Journal
of Linguistics, Cambridge, 27: 443482. [Cit. prema: http://linguistics.
buffalo.edu/people/faculty/dryer[...]: pp. 145, 1.VIII.2007.]
Dryer, Matthew S. 1992. The Greenbergian word order correlations.
Language, Washington, 68: 81138.
Dryer, Matthew S. 2005. Order of genitive and noun. In: M. Haspelmath
M. S. Dryer D. Gil B. Comrie (eds.) 2005. The world atlas of language
structures: 350353. Oxford: Oxford University Press.
Dryer, Matthew S. 2007. Word order. In: T. Shopen (ed.) 2007. Language
typology and syntactic description. Vol. I: Clause structure: 61131. Second
edition. Cambridge: Cambridge University Press. [Cit. prema: http://
linguistics.buffalo.edu/people/faculty/dryer[...]: pp. 157, 1.VIII.2007.]
29

ivic-Dular (1998) daje pregled razliitih slavistikih stavova iz kojega proizlazi (str.
286) da jo samo u kroatistici prevladava izdvojeno miljenje. Dodali bismo, i u serbistici
(usp. Piper et al. 2005: 69ff; ondje se sintagme o kojima je rije tretiraju kao sintagme atributiva
/imenikog atributa/ i vlastitog imena kao glave). Uz napomenu da su u srpskome sintagme
tipa don Grubii s domaim rijeima mnogo ee (i standardnije) nego u hrvatskome, gdje su
obiljeene kao regionalne (teta Katica G teta Katice).

135

Markovic_5.indd 135

27.3.2009 17:39:52

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

Florschtz, Josip. 2002 [1916]. Gramatika hrvatskoga jezika za enski licej,

preparandije i vie puke kole. Faksimilski pretisak treeg izdanja. Zagreb:
Ex libris.
Greenberg, Joseph H. 1966. Some universals of grammar with particular
reference to the order of meaningful elements. In: J. H. Greenberg (ed.)
1966 [1963]. Universals of language: 73113. Second printing. Cambridge,
Mass. London: The MIT Press.
Grevisse, Maurice. 1988. Le bon usage: Grammaire franaise. 12e dition
refondue par Andr Goosse. 2e tirage. Paris-Gembloux: Duculot.
Hawkins, John A. 1983. Word order universals. New York London: Academic
Press.
Hudson, Richard A. 1987. Zwicky on heads. Journal of Linguistics, Cambridge,
23: 109132.
Jackendoff, Ray. 1982 [1977]. X-syntax: A study of phrase structure. Second
printing. Cambridge, Mass. London: The MIT Press.
Katii, Radoslav. 1986. Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika: Nacrt za
gramatiku. Zagreb: JAZU Globus.
Kordi, Snjeana. 1995. Relativna reenica. Zagreb: Hrvatsko filoloko
drutvo Matica hrvatska.
Kovaevi, Slobodan. 19661967. Apozicija. Jezik, Zagreb, 14: 111115.
Mrazovi, Pavica Zora Vukadinovi. 1990. Gramatika srpskohrvatskog
jezika za strance. Sremski Karlovci Novi Sad: Izdavaka knjiarnica
Zorana Stojanovia Dobra vest.
Nichols, Johanna. 1986. Head-marking and dependent-marking grammar.
Language, Washington, 62: 56119.
Nichols, Johanna. 2006. Heads in discourse: Structural versus functional
centricity. In: Corbett Fraser McGlashan (eds.) 2006: 164185.
Pavei, Slavko Zlatko Vince. 1971. Gramatika. In: S. Pavei (ed.) Jezini
savjetnik s Gramatikom: 329446. Zagreb: Matica hrvatska.
Peti, Mirko. 1999. O tzv. sadraju imena. Folia onomastica Croatica, Zagreb,
8: 97122.
Piper, Predrag Ivana Antoni Vladislava Rui Sreto Tanasi
Ljudmila Popovi Branko Toovi [Piper et al.] 2005. Sintaksa
savremenoga srpskog jezika: Prosta reenica. Beograd Novi Sad: Institut za
srpski jezik SANU Beogradska knjiga Matica srpska.
Quirk, Randolph Sidney Greenbaum Geoffrey Leech Jan Svartvik
[Quirk et al.]. 2007 [1985]. A comprehensive grammar of the English language.
Twenty-first impression. Harlow, Essex: Longman.
Ragu, Dragutin. 1997. Praktina hrvatska gramatika. Zagreb: Medicinska
naklada.
136

Markovic_5.indd 136

27.3.2009 17:39:52

Ivan Markovi: Hrvatska apozitivna sintagma i sintaksa imen

FOC 17 (2008), 119137

Rijkhoff, Jan. 2004 [2002]. The noun phrase. Oxford: Oxford University Press.
Sili, Josip. 1984. Od reenice do teksta: Teoretsko-metodoloke pretpostavke
nedreeninog jedinstva. Zagreb: Sveuilina naklada Liber.
Sili, Josip Ivo Pranjkovi. 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije
i visoka uilita. Zagreb: kolska knjiga.
Simeon, Rikard. 1969. Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva. Vol. III.
Zagreb: Matica hrvatska.
ivic-Dular, Alenka. 1998. Lingvistika definicija vlastite imenice (na
osnovi imenikih veza u nominativu). Folia onomastica Croatica, Zagreb,
7: 281293.
Trask, R. L. 1992. A dictionary of grammatical terms in linguistics. London
New York: Routledge.
Znika, Marija. 2003. Atributne, apozicijske i proirane reenice? Rasprave
Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 29: 363371.
Znika, Marija. 2008. Apozicija. Rijeki filoloki dani, Rijeka, 7: 517525.
Znika, Marija Maja Znika. 20032004. Vlastito ime i brojivost. Folia
onomastica Croatica, Zagreb, 1213: 573578.
Zwicky, Arnold M. 1985. Heads. Journal of Linguistics, Cambridge, 21: 129.
Zwicky, Arnold M. 2006. Heads, bases and functors. In: Corbett Fraser
McGlashan (eds.) 2006: 293315.

Croatian appositive phrases and the syntax of proper nouns

Abstract
The traditional descriptions of Croatian apposition and Croatian
appositive phrases are examined. On the basis of the meaning properties of
the phrase, word order and the concordant properties within the phrase,
the predicative agreement of the phrase, and the structure of potential
derivates of the phrase, a different, simpler and more consistent description
of Croatian appositive phrases is proposed. It is argued that the head of the
appositive phrase is always its first/left constituent, and that its second/right
constituent is always the adjunct, regardless of whether the phrase consists of
two common nouns or of a common and a proper noun. In accordance with
the description, slightly modified terminology is proposed.
Kljune rijei: apozicija, glava, dodatak, opa imenica, vlastita imenica, red
rijei, slaganje
Key words: apposition, head, adjunct, common noun, proper noun, word
order, agreement
137

Markovic_5.indd 137

27.3.2009 17:39:52

Markovic_5.indd 138

27.3.2009 17:39:52