Professional Documents
Culture Documents
119 138 Markovic
119 138 Markovic
UDK 811.163.42373.23
811.163.42367.52
Izvorni znanstveni lanak
Rukopis primljen 1. X. 2008.
Prihvaen za tisak 24. XI. 2008.
Ivan Markovi
gospoa Trinajsti
na profesor Jakov
ban Jelai
grad Zagreb
Usp. Florschtz (2002 [1916]: 133), Katii (1986: 448452), Bari et al. (1995: 563564,
569570), Ragu (1997: 332), Sili Pranjkovi (2005: 271, 313314), a izdvajamo i recentni
rad M. Znika (2008; prva inaica nastala je 1978. g.), koji je bio neposredan poticaj naemu. Na
drugi nain spomenut emo rad A. ivic-Dular (1998), u kojem su izneseni mnogi stavovi s
kojima se potpuno slaemo, premda su zbog teme ondje ili izneseni usputno ili su utemeljeni
na drugaijoj argumentaciji.
119
Markovic_5.indd 119
27.3.2009 17:39:50
(1e)
(1f)
(1g)
(1h)
(1i)
rijeka Dunav
plaa Glavanovo
mi djeca s kolodvora
Jakov, na profesor(,)
Senj, Kranjevievo rodno mjesto(,)
XNPYNP
120
Markovic_5.indd 120
27.3.2009 17:39:50
121
Markovic_5.indd 121
27.3.2009 17:39:50
122
Markovic_5.indd 122
27.3.2009 17:39:51
(7)
Poloaj modificirajue imenice u hrvatskoj apozitivnoj sintagmi (postpozicija) jednak je dakle poloaju nesronih hrvatskih atributa (genitivnoga, dativnoga, instrumentalnoga, prijedlonoga, prilonoga, relativne sureenice):
(8a) trgovina voem i povrem na uglu
(8b) fotografija Zagreba nou
(8c) ovjek koji je previe znao
Nizanje imenica unutar apozitivne sintagme udesno sve vie poveava
sadraj pojma iskazana prvom imenicom i sve mu vie smanjuje opseg:
(9a) [[[golub] gaan] pismonoa]
jednako kao to se udaljavanjem ulijevo dogaa u sintagmama s pridjevskim
(sronim) atributima:
(9b) [moj [novi [crni [koni [kaput]]]]]
Jezina pragmatika kazat e da se modifikatori ne mogu nizati unedogled
te da e ih antepozicija u pravilu lake podnositi. Dakako, u kontekstu i iz
situacijsko-pragmatikih razloga (reenini naglasak, tip teksta poezija,
frazem, administracija, arhaiziranje teksta, ritmizacija, biblijski stil i sl.) moe se
dogoditi da se redoslijed komponenata u sintagmama tipa (4) i (5) izmijeni, no
to ne mijenja injenicu da je neutralan redoslijed takav da je nesroni atribut i
modificirajua imenica u apozitivnoj sintagmi desno od modificirane (kao to
ni frazeologizirane konstrukcije tipa oko sokolovo i na vrbi svirala ne mogu
promijeniti injenicu da je neutralan redoslijed sokolovo oko i svirala na vrbi).
S tim u vezi postoje i neke ope zakonitosti i/ili tendencije imenike sintagme s trima
ili vie modifikatora najvjerojatnije e biti poneto neprirodne (premda se ini da se jezici
razlikuju u tome koliko su tolerantni prema viestrukim modifikatorima) (Dryer 2007: 38).
Otud i uzgredan prigovor korpusu u Katiievoj Sintaksi (1986: 448452) ne to bi itko
imao ita protiv A. Kanilia, A. Kaia Mioia, M. A. Reljkovia, A. Ivanoia i M. P. Katania
(18. st.), nego to potvrde iz njihovih djela ondje ine treinu primjera hrvatskih apozicija, a
zajedno s I. Mauraniem i S. S. Kranjeviem (19. st.) polovinu. Tako staro pjesnitvo vezanoga
stiha sve je samo ne neutralno u dananjem smislu i teko da moe biti reprezentativno, a
primjeri u njemu prototipni.
123
Markovic_5.indd 123
27.3.2009 17:39:51
III. Dosad reeno tek je eksplicitnije i dosljednije htjelo iskazati ono o emu
su gramatiki opisi ve dosta rekli. No mijenja li se ita u apozitivnoj sintagmi
ako je Y vlastita imenica, primjerice:
(10) golub Dinko
Katii (1986: 450) i Bari et al. (1995: 563) kazat e da je u (10) apozicija X
(golub), a ne Y (Dinko) da apozicija uz vlastito ime izrie to je tko ili to te
da apozicija uz vlastito ime dolazi ispred imena. Znika se (2008: 520) s istim
polazitem pita o tome to to apozicija onda doista znai uz vlastito ime, kad
ga ve ne moe dodatno odreivati (jer ime nema leksiko znaenje), i veli da
apozicija uz vlastito ime dodatno odreuje vlastitim imenom identificiranu
jedinku u izvanjezinom svijetu i omoguuje da se ta identificirana jedinka
smjesti u jezino odrediv skup istovrsnih jedinki. Budui da apoziciju ovdje
shvaamo drugaije, ne bi bilo korektno raspravljati o ispravnosti takvih
odredaba, ali moemo rei da su odnosi u sintagmi (10) upravo suprotni od
onoga to se tvrdi u Katii (1986) i Bari et al. (1995). Naime isti su kao u (4).
Jedina je razlika to je u (10) Y vlastito ime (Dinko). Vlastito ime je to koje
X-u (golubu) suava opseg. Ono to ini u skladu sa svojom naravi potpuno,
odnosno identificira ga, odnosno suava mu opseg na pojedinano. Redoslijed
je i u takvim konstrukcijama XY, kao to je i u (4). Znika (ibid.) nadalje pie da
apozicija kako ju definira pripomae odredbi raznovrsnih nositelja istoga
imena i oprimjeruje to reenicom:
(11)
124
Markovic_5.indd 124
27.3.2009 17:39:51
Na isti nain valja promatrati i odnose tipa Dumas otac : Dumas sin, a
drimo da bi na taj nain valjalo tumaiti i imenske sintagme s poimenienim
pridjevom ili brojem u postpoziciji, primjerice Petar Veliki, Katarina Druga.10
Vlastito ime potpuno identificira samo po sebi (a ne znai nita) i kao takvu
mu dodaci ne trebaju. Trebaju mu tek onda kad je identifikacija dvojbena
(ne zato to su nositelji koje vrste, nego zato to nose isto ime, kao u pr. [12]),
ili kad prestane biti idionimom ili mu u posebnim okolnostima pripisujemo
znaenje roda iz kojega izdvajamo vrstu ili dio (usp. odjeljak IV). Drugim
rijeima, za pr. (10) ne treba unositi novo pravilo redoslijeda komponenata
u apozitivnoj sintagmi. Time se ne eli osporiti privlanost tradicionalnoga
tumaenja apozicije kao dodatka vlastitoj imenici (koji znai srodstvo ili
kakvu drugu vezu, rod entiteta iskazana vlastitom imenicom, titulu i sl.),
nego samo njegova sintaktiko-semantikog opravdanja. Ako je o sintaksi
rije, onda ponajprije valja voditi rauna o odnosima upravljanja i zavisnosti
te redoslijedu komponenata koji u apozitivnim sintagmama vladaju, a ne o
injenici da je u sintagmi vlastita ili opa imenica. U tom smislu spomenuti
uvid iz Pavei Vince (1971) potpuno je toan i, sve ako je temeljen na pukoj
intuiciji, nadmauje i starije i novije od sebe.
Smatramo dakle da pravilo (7) vrijedi za sve hrvatske apozitivne sintagme,
bez obzira na vrstu imenica koje u njih ulaze, pa ga moemo preformulirati:
(13)
125
Markovic_5.indd 125
27.3.2009 17:39:51
126
Markovic_5.indd 126
27.3.2009 17:39:51
127
Markovic_5.indd 127
27.3.2009 17:39:51
izdvaja vrsta kao to se u (4a) golub gaan izdvaja iz roda goluba, ili kao to
se u (14) podvrsta Krlee izdvaja iz cjeline Krlee kao skupa razliitih ostvaraja
istoga, ili kao to je restriktivnom relativnom sureenicom mogue odrediti
vlastito ime samo kad ono oznauje jednu od moguih inaica:
(17)
128
Markovic_5.indd 128
27.3.2009 17:39:51
129
Markovic_5.indd 129
27.3.2009 17:39:51
Isto e biti ako je vlastito ime oblikom takvo da teko ili nikako ulazi u
odnose slaganja (kafi Pet prijatelja, kafi Pod slapom).
Drugo, slaganje na razini vioj od sintagme (predikatno slaganje) pokazuje
nam da je u apozitivnim sintagmama lijevi (ne desni) lan taj koji upravlja, koji
svoja morfosintaktika obiljeja prenosi na itavu sintagmu, i to bez obzira na
to je li koji lan sintagme vlastito ime ili nije:
Ptica dodo je izumrla.
*Ptica dodo je izumro.
Iznenadili su ih ljudi abe.
*Iznenadile su ih ljudi abe.
Zemlja partner ovogodinjega Velesajma ista je kao i prole
godine.
*Zemlja partner ovogodinjega Velesajma isti je kao i prole
godine.
(21d) Prva ena akademik napisala je Prie iz davnine.
*Prva ena akademik napisao je Prie iz davnine.
(21e) Rijeka Dunav dua je od rijeke Save.
*Rijeka Dunav dui je od rijeke Save.
(21f) Gume Sava slabije su od Michelina.
*Gume Sava slabija je od Michelina.
(21g) Selo Bapska poznato je po arheolokim nalazitima.
*Selo Bapska poznata je po arheolokim nalazitima.
(21h) Mala Kneevina Lihtentajn dala je nekolicinu velikih skijaa.
*Mala Kneevina Lihtentajn dao je nekolicinu velikih skijaa.
(21i) ena vra i prva ena akademik nisu se upoznale.
*ena vra i prva ena akademik nisu se upoznali.
Isto i kao antecedent relativnoj sureenici:
(21a)
(21b)
(21c)
Markovic_5.indd 130
27.3.2009 17:39:51
131
Markovic_5.indd 131
27.3.2009 17:39:51
Tree, Katii (1986), Bari et al. (1995), Znika (2003) apoziciju tretiraju
kao preobliku (transformaciju). Pri preoblikovanju, tvrde, imenica iz druge
ishodine reenice moe u konanoj zauzeti razliit poloaj:
132
Markovic_5.indd 132
27.3.2009 17:39:51
133
Markovic_5.indd 133
27.3.2009 17:39:52
N. B. I termin apozicija apozitivna je sintagma koja trai imenski predikat mukoga roda.
Breckx (1996: 60) primjerice pie: Apozicija se uvijek nalazi iza imenice kojoj je
proirenje. Prva je imenica ta koja je jezgra, upravlja slaganjem kad je proirena imenika
sintagma subjekt glagola: La ville de Paris est intressante visiter. U sintagmama lours Casimir
medo Kazimir, lcrivain H. T. pisac H. T. vlastito ime je apozicija, proirenje jezgre.
28
134
Markovic_5.indd 134
27.3.2009 17:39:52
Literatura:
Baker, Mark C. 2008. The syntax of agreement and concord. Cambridge:
Cambridge University Press.
Bari, Eugenija Mijo Lonari Dragica Mali Slavko Pavei
Mirko Peti Vesna Zeevi Marija Znika [Bari et al.] 1995. Hrvatska
gramatika. Zagreb: kolska knjiga.
Breckx, M. 1996. Grammaire franaise. Bruxelles: De Boeck Duculot.
Corbett, Greville G. 2006. Agreement. Cambridge: Cambridge University
Press.
Corbett, Greville G. Norman M. Fraser Scott McGlashan
(eds.) 2006 [1993]. Heads in grammatical theory. Cambridge: Cambridge
University Press.
Dryer, Matthew S. 1991. SVO languages and the OV:VO typology. Journal
of Linguistics, Cambridge, 27: 443482. [Cit. prema: http://linguistics.
buffalo.edu/people/faculty/dryer[...]: pp. 145, 1.VIII.2007.]
Dryer, Matthew S. 1992. The Greenbergian word order correlations.
Language, Washington, 68: 81138.
Dryer, Matthew S. 2005. Order of genitive and noun. In: M. Haspelmath
M. S. Dryer D. Gil B. Comrie (eds.) 2005. The world atlas of language
structures: 350353. Oxford: Oxford University Press.
Dryer, Matthew S. 2007. Word order. In: T. Shopen (ed.) 2007. Language
typology and syntactic description. Vol. I: Clause structure: 61131. Second
edition. Cambridge: Cambridge University Press. [Cit. prema: http://
linguistics.buffalo.edu/people/faculty/dryer[...]: pp. 157, 1.VIII.2007.]
29
ivic-Dular (1998) daje pregled razliitih slavistikih stavova iz kojega proizlazi (str.
286) da jo samo u kroatistici prevladava izdvojeno miljenje. Dodali bismo, i u serbistici
(usp. Piper et al. 2005: 69ff; ondje se sintagme o kojima je rije tretiraju kao sintagme atributiva
/imenikog atributa/ i vlastitog imena kao glave). Uz napomenu da su u srpskome sintagme
tipa don Grubii s domaim rijeima mnogo ee (i standardnije) nego u hrvatskome, gdje su
obiljeene kao regionalne (teta Katica G teta Katice).
135
Markovic_5.indd 135
27.3.2009 17:39:52
Markovic_5.indd 136
27.3.2009 17:39:52
Rijkhoff, Jan. 2004 [2002]. The noun phrase. Oxford: Oxford University Press.
Sili, Josip. 1984. Od reenice do teksta: Teoretsko-metodoloke pretpostavke
nedreeninog jedinstva. Zagreb: Sveuilina naklada Liber.
Sili, Josip Ivo Pranjkovi. 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije
i visoka uilita. Zagreb: kolska knjiga.
Simeon, Rikard. 1969. Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva. Vol. III.
Zagreb: Matica hrvatska.
ivic-Dular, Alenka. 1998. Lingvistika definicija vlastite imenice (na
osnovi imenikih veza u nominativu). Folia onomastica Croatica, Zagreb,
7: 281293.
Trask, R. L. 1992. A dictionary of grammatical terms in linguistics. London
New York: Routledge.
Znika, Marija. 2003. Atributne, apozicijske i proirane reenice? Rasprave
Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 29: 363371.
Znika, Marija. 2008. Apozicija. Rijeki filoloki dani, Rijeka, 7: 517525.
Znika, Marija Maja Znika. 20032004. Vlastito ime i brojivost. Folia
onomastica Croatica, Zagreb, 1213: 573578.
Zwicky, Arnold M. 1985. Heads. Journal of Linguistics, Cambridge, 21: 129.
Zwicky, Arnold M. 2006. Heads, bases and functors. In: Corbett Fraser
McGlashan (eds.) 2006: 293315.
Markovic_5.indd 137
27.3.2009 17:39:52
Markovic_5.indd 138
27.3.2009 17:39:52