Lada Badurina Glagoli govorenja i tekst Glagoli govorenja, miljenja i/ili osjeanja (lat.

verba dicendi, sentiendi, afectuum et voluntatis) u gramatikama se uobiajeno tumae kao oni koji kazuju da netko neto govori, misli ili osjea (npr. rei, kazati, izjaviti, govoriti, iskazati, pitati, upitati, velim, smatrati, misliti, raspravljati, zakljuiti i sl.). U vezi je sa semantikom te skupine glagola i njihova sintaktika specifinost oni otvaraju mjesto razliitim dopunama, ali i zavisnoj sureenici (klauzi), npr.: Izrekao je glupost; Pitao ju je za savjet; Rekao je da dolazi; Govorio im je ono to su eljeli uti; Upitao se kako je to mogue; Moemo zakljuiti da je takav pristup novost u naoj struci; Poruio je: to je moja briga i sl. Pristajui nadalje uz gledite da su ve sloene reenice i zavisnosloene i nezavisnosloene injenica teksta, razmotrit emo ulogu glagola govorenja u razvijanju teksta i njegovoj organizaciji. Pritom e se u obzir uzeti i strukture sa znaenjem govorenja, miljenja, osjeanja, percipiranja i sl. (npr. to nas vodi prema zakljuku ili njegov je zakljuak prihvatljiv uz zakljuujemo; mogla bih se prikloniti miljenju uz smatram itd.). U vezu e se s glagolima (i strukturama) govorenja dovesti svojstvo intertekstualnosti kao imanentna znaajka svakog teksta, to e se razmotriti na primjeru znanstvenih tekstova (s pretpostavkom da je bogatiji inventar glagola govorenja, miljenja i percipiranja i/ili struktura s tGovoriti (i pisati) o glagolima govorenja (miljenja i/ili osjeanja) moe se s gledita semantike, sintakse i suprasintakse, kognitivne lingvistike, pragmatike/pragmalingvistike itd. Ponajprije, tim glagolima gramatiki status zasebne glagolske skupine osigurava vlastita semantika narav: najjednostavnije reeno glagoli su to koji znae govorenje (miljenje, osjeanje) Potom, u vezi je sa semantikom navedene skupine glagola i njihova sintaktika specifinost. Glagoli govorenja (miljenja i/ili osjeanja), jednostavno reeno, trae dopunu bilo u vidu zavisne (kompletivne ili dopumbene) sureenice bilo u vidu odgovarajue nominalizirane konstrukcije, odnosno infinitiva (npr. Poruila je da e doi; Smatrao je da je pametna; Smatrao ju je pametnom; Govorio je gluposti; Razgovarali su o ozbiljnim pitanjima; Odluila je progovoriti i sl. Spomenimo i to da se u gramatikim pregledima nailazi na dijelom razliite klasifikacija tih glagola, temeljene redovito na semantikom kriteriju, primjerice: glagoli govorenja, glagoli opaanja, glagoli miljenja, glagoli zbivanja, glagoli htijenja, glagoli osjeanja, glagoli shvaanja, glagoli koji znae unutranje raspoloenje, dojam, nadu, vjeru, zebnju i sl., glagoli bojazni, strahovanja i sl. U znanstvenim tekstovima zacijelo to ne bi trebalo iznenaivati u ponajveoj e mjeri dolaziti do izraaja neraskidiva povezanost procesa govorenja, miljenja i spoznavanja. No najprije emo na nekoliko primjera razmotriti upotrebu glagola govoriti: (1) U lanku se govori o nekim jezinim i stilskim znaajkama spomenutog prijevoda () (2) Razlike o kojima je namjera govoriti odnose se, prije svega, na prostorni aspekt tj. na prostor koji je tekstom proizveden. (3) Premda e se u daljnjem tekstu o narativnoj strukturi Rottina djela govoriti kao o zbirki kratkih pria, odreenje te knjievne vrste nije do kraja definirano () (4) Govorimo dakle o razdoblju koje je pokazalo svu mo kazalita kao mehanizma spektakla () (5) Izvadio je tada iz depa Kurelevu Fluminensiu, itao iz nje i govorio okupljenim ljudima o vinodolskom, o grbaljskom i o krkom statutu () (6) () gdje se na suptilan i ironian nain () govori o nevoljama branog ivota () U primjerima poput navedenih potvruje se da glagoli govorenja upravo oblici glagola govoriti na svojevrstan nain ekspliciraju strukturu teksta. Takav tip autoreferencijalnosti, vjerujemo, pridonosi komunikativnosti znanstvenoga teksta, odnosno ostvarenju intencija autora teksta.Sposobnost glagola govorenja da jedan tekst otvaraju prema drugom, odnosno da u jedan tekst ukljuuju drugi ponajbolje e doi do izraaja u najavama izravnoga navoenja(citiranja): (7) Tako ona, opet preko mornara za kojega vjeruje kako e se ubrzo susresti s njezinim dragim, prijetei mu poruuje:

Reci mu ti malo / Da sam ga ekala / Lito i tri dana () (8) Primjerice, u pismu s nadnevkom 3. prosinca 1762. Marqueseti javlja provincijalatu o razmjeni potrebnih dobara: Ja, niepotpisani sveenik i upravitelj ovog indijanskog sela () izjavljujem i potvrujem po slobodnoj volji da sam () nekoliko tisua pesosa za oruje i druge potreptine () (9) Svila, kao skuplja tkanina, bila je povlastica tek rijetke, imunije gospode, kae Doen: Pitajmo se malo zato: / te niste li vi gospoda / i tokorse srinog roda? () Neke e konstrukcije s glagolom govorenja imati i naglaeno obiljeje modalnosti, odnosno glagoli e govorenja (ili konstrukcije s tim znaenjem) dodatno biti modalizirani,16 u emu moemo prepoznati opu znaajku znanstvenoga stila. U primjerima koji slijede modalni se izrazi odnose na intenzitet izreene/iskazane tvrdnje: (13) Ako izuzmemo po svemu osebujan prijenos Fabrieva romana na kazaline daske, moemo rei kako je najagilniji predstavnik u Talijanskoj drami devedesetih bio tada mladi knjievnik Miro Gavran () (14) Valja nam na kraju istaknuti kako je kazalini dogaaj iz daleke prolosti prije svega hibridna mjeavina ve reenog i jo neizreenog. (15) Moe se zakljuiti da kratke prie Enrica Morovicha predstavljaju svojevrsno osvjeenje u ponudi proznih priloga () (16) Moglo bi se dakle rei da se promjene nastale u samim tekstovima () pojavljuju istovremeno s autorovim pomicanjem u stvarnom, realnom prostoru. (17) U skladu s tim moe se govoriti o dvjema razliitim funkcijama () (18) () mogli bismo dakle ustvrditi da Zorani svoj samospoznajni pohod kroz zadarsko zalee organizira slijedei logiku bazinog prostornog teritorijalnog instinkta. Ipak, vie od poveeg repertoara glagola (i konstrukcija) govorenja te u znanstvenim tekstovima ve konvencionalizirane modalnosti.Zanimat e nas kako se na povrinskoj (upravo leksikoj) razini teksta ocrtavaju tijesne veze koje postoje meu procesima percipiranja, miljenja, spoznavanja, osjeanja i govorenja.18 I za to ima obilje primjera! Navest emo ih nekoliko, sve kako bismo rasvijetlili postojanje neraskidivih odnosa izmeu procesa zapaanja, miljenja, spoznavanja, a u konanici i govorenja: (19) Vano je primijetiti da junakinja romana svoje osjeaje netrpeljivosti prema idovima povjerava samoj sebi (), ali ne i svom moralnom autoritetu: () (20) Pokazuje se: ne postoji zajednika poetika () (21) I napokon, u prilogu e se razmotriti i poraba one rijei to (ili ta) koja se javlja kao jedna od sastavnica sloenih neodreenih zamjenica i/ili priloga () (22) U primjeru (1) prvo e se, zacijelo, uoiti leksike veze uspostavljene izmeu sintagmi recentna literatura (u tekstu iznad crte) te zadnjih godina i radovi hrvatskih jezikoslovaca (u tekstu ispod crte). (23) Pogledajmo kako prireiva realizira svoj antologijski koncept () Ponajprije, u svim se navedenim iskazima potvruje povezanost procesa percipiranja (opaanja) i spoznavanja. tavie, percipiranje pretpostavlja i govorenje i spoznavanje: recimo, u primjeru (19) konstrukcija vano je primijetiti ima istu (pragmatiku i semantiku) vrijednost koju bi imala i konstrukcija moemo rei (ili samo recimo) ili pak glagolski oblik smatramo. Slino bi se, uostalom, moglo utvrditi i za ostale primjere. Naposljetku teei zakljuku najavljene teme moemo rei da su se naa polazina oekivanja potvrdila. Bogat i raznovrstan repertoar ne samo

glagola govorenja, miljenja i/ili osjeanja nego i konstrukcija iste ili pribline semantike i pragmatike vrijednosti u znanstvenim je tekstovima nesumnjivo podjednako posljedica potrebe da se rijeima iskau sloeni mentalni/kognitivni procesi kao i tenje da se ti tekstovi piu specifinim stilom kojemu je svojstveno izbjegavanje nepotrebnih i nepoeljnih ponavljanja istih izraza. Jezinovisoka frekventnost glagola govorenja (miljenja i/ili osjeanja) u tim e jezinim upotrebama posvjedoiti da je govorenje (miljenje i/ili osjeanje) uistinu jedna od temeljnih ljudskih aktivnosti. Ipak, u leernijim e se ivotnim/jezinim situacijama zamjeivati suprotna tendencija tendencija reduciranja sredstava za iskazivanje semantike govorenja.Tako emo se, primjerice, u diskursu traa vrlo vjerojatno zadovoljiti sa dva-tri glagola govorenja (npr. rei, kazati, velim i sl.)