Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

PREGLEDNA MORFOLOGIJA PRAVIH GLAGOLSKIH IMENICA

HRVATSKOGA KNJIEVNOG JEZIKA

Leopold Auburger

Glagolske imenice kao gramatiko-morfoloki glagolski oblici

i kao odglagolske sufiksalne izvedenice

G
g
lagolske se imenice hrvatskoga knjievnog jezika u gramatikama obino
ne prikazuju kao jedinice glagolske morfologije, naime kao neodreeni
glagolski oblici, nego kao leksikoloki odreena skupina odglagolskih
imenica koje su izvedene sufiksima, zavravaju na slogove -nje ili -e i mijenjaju
se kao imenice srednjega roda po A/e-deklinaciji. Uz to se glagolske imenice kao
nomina actionis obino svrstavaju, zajedno s drugim sufiksalnim izvedenicama, u
opu semantiku skupinu radnih imenica.1 Stoga, dosadanja podrobnija proua-
vanja glagolskih imenica preteno pripadaju leksikologiji. Mjerodavni je leksikoloki
prikaz tvorbene morfonologije i djelomino takoer ope semantike glagolskih ime-
nica sadran u velikom djelu Stjepana Babia o cjelokupnoj tvorbi rijei hrvatskoga
knjievnog jezika.2

1
Usp. npr. u gramatici Eugenije Bari i suradnika (21997.), str. 149.: t. 375.; str. 322. 324.: t. 969.
971. U gramatici se Josipa Silia i Ive Pranjkovia (22007.) glagolske imenice ne prikazuju sasvim
kao posebna skupina imenica, a morfoloki se spominju samo usput u vezi s infinitivnim oblikom:
Infinitiv [] svojevrstan je krianac (hibridni oblik) izmeu glagola i imenice: njime se ime-
nuje radnja (proces) ili rezultat procesa, pa je po tome blizak glagolskim imenicama (npr. itanje,
svanue), [] (nav. dj., str. 197.: t. 721.; usp. i str. 292.: t. 1221.; str. 379.: t. 1542.). U gramatici
Dragutina Ragua (1997.) uope nema spominjanja glagolskih imenica kao posebne morfoloke ili
leksikoloke skupine rijei. Isto tako, glagolske imenice nisu uzete u obzir kao posebna morfoloka
skupina u tematskim morfolokim prouavanjima Zrinke Babi (1991.) i Marka Tadia (1994.). Za
razliku se od tih gramatikih radova u gramatici Stjepka Teaka i Stjepana Babia (132003.) na vie
mjesta osvre na glagolske imenice, koje oznauju poimenienu radnju (stanje, zbivanje) (nav.
dj., str. 196.: t. 398.), naime u vezi s duljenjem kratkoga odraza jata /je/ u glagolskim imenicama
(dspjeti: dospijvati, dospijvnje: nav. dj., str. 71.: t. 140.); s imenikom kategorijom broja:
Obino se te imenice ne upotrebljavaju u mnoini, ali kada se mnoina ipak upotrijebi, onda se
time ne oznaava vea koliina pojma, nego vie vrsta istorodnih pojava. (nav. dj., str. 99.: t. 184.);
s njihovom A-sklonidbom po obrascu imenica srednjega roda neproirene osnove (nav. dj., str.
105. 106.: t. 201.); s tvorbom imenica kao posebne podskupine leksikoloke skupine mislenih
imenica, ija se tvorba zbog njihove tvorbene posebnosti prikazuje posebno (nav. dj., str. 194.
197.: t. 395. 402.). Meutim, u Pregledu glagolskih oblika glagolske imenice nisu uvrtene u
morfoloku skupinu glagolskih oblika; v. nav. dj., str. 144. 145.: t. 286.
2
Babi, 32002., str. 156. 160.: t. 466. 482. Babievo je djelo, s obzirom na obilje jezine grae i
osnovna teorijska razjanjenja, do sada jedinstveno u kroatistikoj leksikologiji tvorbe rijei. Re-
zultate je Babieva prouavanja tvorbene morfonologije glagolskih imenica Matea Birti (2004.)
preuzela u svojoj studiji o generativno-morfolokom prouavanju semantikoga razlikovanja
dogaajnih od nedogaajnih, rezultativnih imenica na -nje, a preuzela ih je iz drugoga izdanja
Babieva djela (21991.). U toj su studiji ukljuena takoer sintaktika svojstva glagolskih imenica.
Inae, lanak je uklopljen takoer u autoriinu knjigu o odglagolskim imenicama (Birti, 2008.,
str. 93. 97.; 141. 160.), premda se ne navodi u popisu literature (v. nav. dj., str. 189.).

59
Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

Morfoloki prave glagolske imenice i leksikalizirane istooblinice

Pretenost leksikoloke obradbe glagolskih imenica i njihovo izostavljanje kao
glagolsko-gramatikih jedinica pri obradbi morfolokih glagolskih oblika uvjetovani
su nerazlikovanjem izmeu gramatiko-morfolokih pravih glagolskih imenica i nji-
hovih leksikaliziranih istooblinica koje pripadaju samo imenikoj morfologiji. Tako
je npr. glagolska imenica zanmnje u znaenju pokazivati kakav interes; baviti se
od nesvr. zanmati se prava glagolska imenica, a u znaenju trajan, redovit posao;
profesija, sinkronijski gledano, samostalna leksikalizirana imenika istooblinica i
time homonimna s pravom glagolskom imenicom. I imenica otkrivnje u znaenju je
sadraj otkrivanja; objava, kao npr. u sintagmi Otkrivnje Ivanovo, leksikalizirana
istooblinica s pravim glagolskim imenicama. Tvorbena veza imenice otkrivnje s
pasivnim participom prolim otkrven od svr. tkriti postoji samo u dijakroniji. Me-
utim, ako se ta imenica rabi kao glagolska imenica od glagola svr. tkriti u znaenju
apstrahirane radnje toga glagola, odnosno svrenosti ili rezultativnosti te radnje, i
stoga u vezi s pasivnim participom prolim svr. otkrven kao semantikim polaznim
oblikom, onda je ona prava glagolska imenica. Na isti je nain glagolska imenica
otkre od svr. tkriti s jedne strane prava glagolska imenica, koja je u suodnosu s
(rjee rabljenim) pasivnim participom prolim svr. tkrt kao svojim semantikim
polaznim oblikom. S druge strane, imenica otkre moe oznaiti stvarni predmetni
rezultat radnje glagola svr. tkriti, naime pronalazak; izum. Onda je leksikalizirana
istooblinica prema pravoj glagolskoj imenici. Za razliku od imenice otkrivnje,
glagolska imenica nesvr. otkrvnje od nesvr. glagola otkrvati rabi se samo kao
prava glagolska imenica i poimenien infinitiv.
Prave glagolske imenice imaju zbog svojega opeg znaenja u oblinom sustavu
svojih glagola specifinu, znaenjsku vezu s infinitivom odnosno s pasivnim ili
aktivnim participima prolim, koji semantiki fungiraju kao polazni oblici u tvorbi
tih imenica. Pri tome su zapravo aktivni participi proli znatno rjei nego pasivni.
Ako je u leksikoloko znaenje polaznoga oblika ukljuena znaenjska sastavnica
naina vrenja glagolske radnje (procesualnost, neprekidnost, uestalost, rezulta-

Prouavanja Mateje Birti (2004.) potvruju meu inim pripadanje morfoloke kategorije gla-
golskoga vida barem glagolskim imenicama s dogaajnim osnovnim znaenjem, dok se za one s
rezultativnim osnovnim znaenjem pretpostavljaju samo imenike morfoloke kategorije. Glagolske
imenice od nesvrenih glagola imaju, prema rezultatima tih prouavanja, uvijek dogaajno osnovno
znaenje, ali postoje takoer sluajevi s rezultativnim znaenjem. Za razliku od njih, glagolske
imenice od svrenih glagola imaju samo rezultativno osnovno znaenje tako da im po tome mor-
foloka kategorija glagolskoga vida ne bi pripadala (usp. nav. dj., str. 44.). Meutim, trebalo bi jo
tonije provjeravati ukoliko autorica ne rabi naziv aspektni u pojmovnom znaenju nain vrenja
glagolske radnje (njemaki naziv: aktionsart). Naime, uoljivo je kako se iz navedene literature
engleska sintagma aspectual modifiers doslovno prevodi kao aspektni modifikatori, a radi se pri
tome o vremenskim prilozima odnosno prilonim frazama kao npr. za pet minuta, za dva dana
(nav. dj., str. 31. 32.); usp. takoer nav. dj., str. 41.: Glagolske je imenice na -nje mogue
modificirati nainskim, aspektnim i vremenskim prilozima i prilonim izrazima.

60
 Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

tivnost, zavrenost, trenutnost), onda se ta sastavnica prenosi takoer na dotinu

glagolsku imenicu. Kod polaznih oblika nesvrenoga vida to se tie procesualnosti,
neprekidnosti i uestalosti, a kod svrenih rezultativnosti, zavrenosti i trenutnosti
vrenja glagolske radnje. Prave su glagolske imenice kojih je semantiki polazni
oblik infinitiv, po opemu znaenju poimenieni infinitivi (nesvr. bcnje od nesvr.
bcati; svr. doputnje od svr. dopstiti), a glagolske imenice s participom prolim
kao semantikim polaznim oblikom oznauju stanje iji sadraj proizlazi iz znae-
nja pripadnoga participa prologa, tako npr. svr. gane (= ganutost) od pasivnoga
participa prologa svr. gnt ( svr. gnuti); svr. oboljnje od aktivnoga participa
prologa svr. oblio ( svr. obljeti).
Kategorija prave glagolske imenice ne zahtijeva da su sva znaenja polaz-
noga glagolskog oblika ukljuena u znaenjski opseg prave glagolske imenice,
dok obratno vrijedi: sva znaenja prave glagolske imenice moraju biti sadrana u
znaenjskom opsegu njezina polaznoga oblika. U sluaju da taj uvjet nije ispunjen,
dotina je imenica leksikalizirana. Prave se glagolske imenice ne svrstavaju, to se
tie opih leksikolokih vrsta imenica, u kategoriju opih imenica nego u poseban
razred kategorije vlastitih imenica. Razlog je tomu opesemantiki jer te imenice
oznauju svoj predmet kao poimenieni infinitivi, odnosno participi proli, na isti
pokazni nain kao vlastite imenice. Njima oznaeni predmet sadrajno proizlazi
iz znaenja njihova polaznoga infinitiva odnosno participa prologa, a kategorijski
se taj predmet prikazuje kao odreena radnja, zbivanje, dogaaj, odnosno stanje.
Posljedica je toga da su prave glagolske imenice singularia tantum, znai da imaju
samo jedninu kao morfoloka brojevna supkategorija.3

Kategorija vida kod pravih glagolskih imenica

Prave glagolske imenice, kao neodreeni glagolski oblici, odraavaju kategorije
vida, broja i gramatikoga roda. Kategorija im je vida zajednika s oblicima infini-

3
Kad se u Teak-Babia, 132003., ustanovi da se glagolske imenice obino ne upotrebljavaju u mno-
ini, ali kada se mnoina ipak upotrijebi, onda se time ne oznaava vea koliina pojma, nego vie
vrsta istorodnih pojava (nav. dj., str. 99.: t. 184.), tada se to tie s jedne strane pravih glagolskih
imenica, a s druge, glede mnoine, leksikaliziranih. Podrobnije sam razradio svrstavanje pravih
glagolskih imenica u poseban razred kategorije vlastitih imenica, vidi: Auburger, 2013., str. 11.;
28. 29. Naziv se vlastita imenica (nomen proprium) ovdje openitije rabi u znaenju formalnolo-
gikoga pojma singularnoga oznaivanja (njemaki singulre Kennzeichnung). U istom su smislu
prave apstraktne imenice, koje su izvedene sufiksacijom od pridjeva (nomina abstracta), i glavni
brojevi singularne oznake i time vlastite imenice posebne vrste, a ne ope imenice (apelativi; npr.
ljepota; istoa; istinitost; dva; deset). Za nazive opa imenica, vlastita imenica te vlastito ime
v. takoer Teak-Babi, 132003., str. 97. 98.: t. 181. 182.; naziv vlastito ime obuhvaa takoer
vielane izraze. Vlastitim se imenicama odnosno imenima imenuju samo po jedno odreeno
bie ili predmet ili pojava. Imenice koje oznauju osobine, svojstva ili neto slino nestvarno i
glagolske imenice nazivaju se u Teak-Babi, 132003., mislenima imenicama to je s izuzetkom
skupine leksikaliziranih glagolskih imenica pojmovno sasvim primjereno (v. nav. dj. 2003., str.
194.: t. 395.).

61
Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

tiva i participa prolih, a kategorije broja i gramatikoga roda s oblicima participa

prolih. Obje se posljednje kategorije izraavaju u glagolskih imenica nastavcima,
ali samo po jedna supkategorija, naime srednji rod i jednina. Kategorija se vida s
jedne strane relacijski ostvaruje kao sinkronijski valjani znaenjski suodnos pravih
glagolskih imenica s njihovim semantikim polaznim, vidski odreenim oblicima,
s dotinim infinitivom, odnosno, participom prolim. S druge strane, kategorija se
vida prozodijski izraava u jednoga dijela glagolskih imenica budui da je njihova
prozodija uvjetovana njihovim vidom. (To e se jo podrobnije u ovom radu raz-
matrati kasnije.) Zbog pripadnosti pravih glagolskih imenica oblinomu sustavu
njihovih dotinih glagola te posebice zbog sinkronijski valjanog znaenjskog su-
odnosa pravih glagolskih imenica s njihovim semantikim polaznim oblicima, vid
dotinoga glagola odraava se takoer u pravoj glagolskoj imenici toga glagola. Kod
nekih pravih glagolskih imenica postoje pri tome vidske suodnosnice istoga ili po
nainu vrenja glagolske radnje prilagoenoga znaenja, npr. nesvr. oslobnje i
svr. oslobonje od polaznoga infinitiva nesvr. oslobati odnosno svr. oslobditi;
nesvr. obevnje i svr. obenje od nesvr. obevati odnosno svr. obati; nesvr.
otkrvnje i svr. otkrivnje od nesvr. otkrvati odnosno svr. tkriti.
Od nesvrenih se infinitiva mogu tvoriti prave glagolske imenice gotovo bezgra-
nino. Pri tome su nesvreni polazni oblici uvijek infinitivi tako da su njihove prave
glagolske imenice bez iznimke poimenieni infinitivi. Stoga je ta skupina glagolskih
imenica najbrojnija i najea. Nasuprot tomu, meu svrenim polaznim oblicima
pasivni su participi proli najbrojniji. Meu njima su svreni aktivni participi proli
i svreni infinitivi znatno rjei. S druge strane, glagolske se imenice s pasivnim
ili znantno rjee aktivnim participom prolim kao semantikim polaznim oblikom
tvore samo od svrenih participa prolih. Aktivni se participi proli kao znaenjski
polazni oblici upotrjebljavaju samo od neprijelaznih glagola, npr. svr. oboljnje s
polaznim oblikom svr. oblio od svr. obljeti; svr. oajnje od svr. ojati s ak-
tivnim participom prolim svr. ajao kao polaznim oblikom; svr. raspolonje od
svr. raspoliti se s aktivnim participom prolim svr. raspolio se. Nasuprot tomu,
pasivni se participi proli kao polazni oblici rabe samo od prijelaznih glagola. Tvorba
je glagolskih imenica sa svrenim infinitivom kao semantikim polaznim oblikom,
primjerice svr. doputnje s infinitivom svr. dopstiti, jae uvjetovana premda
njezini uvjeti jo nisu dovoljno proueni.4 Za takvu se tvorbu uglavnom rabe samo

Usp. Babi, 32002., str. 158.: t. 475. Tomislav je Trezner (1970., str. 51. 53.) razradio dva kriterija
4

mogunosti, odnosno normativne prihvatljivosti tvorbe glagolskih imenica od svrenih glagola.

Prvo, dotini svreni glagol s glagolskom imenicom glede svoje tvorbe nije izvoran ili odglagolski
glagol, nego je izravno ili posredno tvoren od rijei druge vrste kao npr. od pridjeva zdrv glagol
svr. zdraviti glagolska imenica svr. ozdravljnje; drugo, dotini je svreni glagol s glagolskom
imenicom izvoran ili odglagolski glagol, a nema nesvrenoga istoznanog vidskog parnjaka osim
takva koji je izveden tzv. sekundarnom imperfektivizacijom kao npr. svr. prznati svr. priznnje
uz sufiksacijom sekundarno imperfektivizirani istoznani nesvreni glagol priznvati i raznoznani

62
 Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

prijelazni glagoli. S druge strane, u oblinom sastavu svrenih prijelaznih glagola,

uslijed njihova svrenoga vida i prijelaznosti, uvijek postoji pasivni particip proli
koji moe postati semantikim polaznim oblikom za glagolsku imenicu.
U sluajevima kad dotini vid tomu ne odgovara, kao npr. sjnje, iji je pri-
vidni polazni oblik nesvreni aktivni particip proli sjao se, ili tknje (= tkanina)
s nesvrenim pasivnim participom prolim tkn kao prividnim polaznim oblikom,
nije rije o pravim glagolskim imenicama, nego o leksikaliziranim imenicama bez
sinkronijski valjanoga suodnosa s dotinim polaznim oblikom. Dokaz je toga njihovo
posebno predmetno-sadrajno znaenje. Moda su takve imenice bile neko prave
glagolske imenice mogu biti i samo analogne tvorenice.

Nepostojanje kategorije glagolskoga stanja (dijateze) i otpadanje zamjenikoga

izraza neprijelaznosti i povratnosti kod pravih glagolskih imenica
Morfoloka se kategorija glagolskoga stanja (dijateze) s njezinim supkategorijama
osobnoga i neosobnoga radnog stanja (aktiv) te osobnoga trpnog stanja (pasiv) ne
izraava morfemski u pravih glagolskih imenica za razliku od infinitiva i parti-
cipa prolih. Radno se stanje moe razlikovati od trpnoga stanja samo s pomou
semantikih polaznih oblika dotinih glagolskih imenica, naime pravilom da prave
glagolske imenice imaju tada i jedino tada trpno znaenje kad je njihov polazni oblik
pasivni particip proli. U tom je pogledu svrena prava glagolska imenica imenovnje
dvovidnoga glagola nesvr./svr. menovati zanimljiv primjer jer se odnosi, ovisno o
svojemu znaenju, s jedne strane na svreno rabljeni infinitiv menovati ili aktivni
particip proli menovao, a s druge strane na svreni pasivni particip proli menovn
kao svoj semantiki polazni oblik. U prvom sluaju ta glagolska imenica aktivno
oznauje da netko nekoga postavi odnosno postavio je na dunost, ast ili poloaj,
a u drugom pasivno oznauje da je netko postavljen na dunost, ast ili poloaj.
Prava glagolska imenica s nesvrenim infinitivom menovati kao polaznim oblikom
jest menovnje, koja znai davanje imena ili poimenino navoenje. Osim toga
postoji i leksikalizirani pridjevni pasivni particip proli menovn sa znaenjem
spomenuti, navedeni.
Zanaglasnice se i si kao zamjeniki izrazi neprijelaznosti odnosno prave ili
uzajamne povratnosti se ne prenose s polaznoga oblika na dotinu pravu glagolsku
imenicu, npr. ponnje i polazni infinitiv ponati se. Stoga nema posebnih gla-
golskih imenica za prave i uzajamno povratne glagole s tim zanaglasnicama; npr.
glagolska se imenica brjnje moe odnositi na prijelazni glagol brjati, ali i na pravi
povratni glagol brjati se, dogovrnje na prijelazni glagol dogovrati, ali i na uza-

neizvedeni nesvreni glagol znti (za sekundarnu imperfektivizaciju v. Babi, 32002., str. 532.
533.: t. 1834. 1836.). Meutim, pitanje primjene tih kriterija, naime je li rije o nunom i/ili
dovoljnom kriteriju, ostaje otvoreno; vidi takoer Auburger, 2013., str.10.

63
Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

jamno povratni glagol dogovrati se. Isto tako, svrena glagolska imenica krtnje
moe, ovisno o kontekstu, pripadati ili prijelaznomu glagolu nesvr./svr. kr stiti ili
neprijelaznomu glagolu nesvr./svr. kr stiti se, ali u obama sluajevima samo tom
dvovidnomu glagolu u njegovoj svrenoj uporabi. S prijelaznim svrenim infiniti-
vom kao polaznim oblikom, krtnje oznauje poimenienu apstrahiranu ili saetu
glagolsku radnju, in kojim netko nekoga krsti, a s pasivnim svrenim participom
prolim kten prijelaznoga glagola kr stiti kao polaznim oblikom oznauje stanje
krtenosti. Meutim, glagolska imenica krtnje moe imati kao semantiki polazni
oblik takoer neprijelazni svreni infinitiv kr stiti se ili svreni aktivni particip proli
kr stio se dvovidnoga glagola nesvr./svr. kr stiti se. Ako je infinitiv njezin polazni
oblik, onda znai in primanja sakramenta; ako je particip njezin polazni oblik,
onda znai stanje obavljenoga primanja sakramenta. Dakle, stvarna pripadnost
takvih glagolskih imenica zavisi od konteksta. U oblinom sastavu dvovidnoga
prijelaznog, odnosno, neprijelaznog glagola kr stiti (se) uz svrenu glagolsku ime-
nicu krtnje postoji takoer nesvrena glagolsku imenicu kr tnje s infinitivom u
nesvrenoj uporabi kao polaznim oblikom. Ta glagolska imenica oznauje smu
stvarno-konkretnu radnju dijeljenja odnosno primanja sakramenta.5

Tvorba oblika pravih glagolskih imenica

Tvorba je pravih glagolskih imenica zajedno s njihovim brojnim leksikaliziranim
istooblinicama leksikoloki opirno opisana u Babievu dijelu Velike hrvatske
gramatike, knjige 2.: Tvorba rijei u hrvatskome knjievnome jeziku.6 Pri tome
odglagolsko izvoenje tih imenica sufiksima -nje, -enje, -jenje i -e polazi od in-
finitivne i prezentske osnove odnosnoga glagola. Raspodjela je sufiksa odnosno
sufiksa tih izvedenica po tom opisu uvjetovana u prvom redu vrstom dotinoga
polaznog glagola, a sekundarno njegovim vidom.7 Sljedei morfoloki opis tvorbe
oblika pravih glagolskih imenica uzima u obzir te Babieve rezultate.
Sinkronijsko-morfoloki gledano, kao specifini sufiksi pravih glagolskih ime-
nica slue morfemi {-nje}, {-nje}, {-(j)nje}, {-jnje}, {-vnje} i {-e}. Tvorba
je morfemima {-nje} i {-nje} popraena duljenjem prethodnoga kratkog sloga.
Slogovna se duina, koja ve postoji u polaznom obliku, ne mijenja. Morfem {-(j)
nje} u glagola II., III. i IV. vrste uzrokuje jotaciju suglasnikoga doetka sloga ne-
posredno ispred njega. Uinak je te jotacije isti kao kod pasivnih participa prolih sa

5
Usp. takoer Babi, 32002., str. 159.: t. 479.: kr tnje: radnja kojom se krsti; krtnje: in kojim
se to krsti.
Imenica se krtnje rabi takoer leksikalizirano kao bogoslovni naziv u predmetnom znaenju
sakramentalnoga obreda temeljnoga poetnog sakramenta.
6
Babi, 32002., str. 156. 160.: t. 466. 482.
7
Usp. nav. dj., str. 156.: t. 466.

64
 Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

sufiksom {-(j)en-}.8 Jotacijski se uinak oznauje u morfemskoj formuli {-(j)nje}

zagraenim slovom j. Suglasniki poetci morfema {-jnje} i {-vnje}, tj. sonanti /j/
i /v/, slue kao prijelazni glasovi radi uklanjanja zijeva (hijata) kad osnova zavrava
na otvornik. Sufiksi {-nje}, {-jnje}, {-vnje} i {-e} dolaze na infinitivne osnove, a
sufiksi {-nje} i {-(j)nje} na prezentske osnove prve osobe jednine. Sljedea tablica
prikazuje te suodnose izmeu sufiksa i osnova.

Suodnosi izmeu sufiksa i osnova glagolskih imenica

sufiks infinitivna osnova prezentska osnova glagolske vrste

I./4.-5.;7.
{-nje} + V.1.-4.; VI.
VII.: htjti htjnje, htijnje
I./1.-3.
{-nje} + III.; IV.
VII.: i, dm dnje
{-(j)nje} + II.; III.; IV.
{-jnje} + I./6.
{-vnje} + I./4.-6.
{-e} + I./5.; II.

Pri tvorbi glagolskih imenica od glagola I./4. i I./5. vrste te iz VII. vrste od glagola
htjti, hu ije infinitivne osnove zavravaju na kratki, jednoglasniki odraz jata
kao tematski samoglasnik; na jekavski /je/, odnosno neposredno iza pokrivenoga
/r/ samo na /e/9 ili na ikavski /i/, taj se tematski samoglasnik izmjenjuje kad dolaze
sufiksi {-nje} i {-e}. Svi se ti jednoglasniki odrazi jata produljuju, npr. vrti
vrnje; zrti zrnje; osim toga odraz /je/ u nekoliko sluajeva postaje dvoglasan
to djelomino rezultira otvornikim dubletama, npr. mjeti [mti] mijenje
[mienje] i umije [umie]; bdjti [bd ti] bdjnje [bd nje] i bdijnje [bdinje];
htjti [ht ti] htjnje [ht nje] i htijnje [htinje]); a odraz /i/ jekavizira se, npr.
mnti mnjnje [mn nje] i mnijnje [mninje]. Ako infinitivna osnova zavrava
na dvoglasniki odraz jata koji slijedi neposredno iza pokrivenoga /r/, onda se pri

8
Morfonoloke su jotacijske alternacije u hrvatskom knjievnom i standardnom jeziku sljedee: b
blj; c ; d ; g ; h ; k ; l lj; m mlj; n nj; p plj; s ; t ; v vlj;
z ; ht ; sk ili t; sl lj; sn nj; st ili t; zd ili d; zl lj; zn nj.
9
Rije je u tim sluajevima uvijek o pokrivenom /r/, tj. o suglasniku /r/ izravno iza jo jednoga
suglasnika. Poseban sluaj nastaje kad jednoglasniki jekavski odraz jata slijedi neposredno iza
sonanata /l/ i /n/ jer onda ima regresivan palatalizacijski uinak, koji rezultira nepanim zvona-
nicima /lj/ i /nj/ i neposredno sljedeim /e/; meutim, ini se da je jedina takva glagolska imenica
sa sufiksom {-nje} ili {-e} u glagola I./4. ili I./5. vrste imenica mnjnje od glagola mnti, mnm.

65
Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

tvorbi glagolskih imenica sufiksima {-nje} i {-e} taj dvoglas izmjenjuje s dugim
//, npr. mrijti [mriti] mrnje. Tako osnova glagolskih imenica tih glagola u
sluaju pokrivenoga /r/ u slogu ispred sufiksa uvijek zavrava na jednoglasniki
// (vrti vrnje; zrti zrnje; mrijti [mriti] mrnje). Palatalizirani nosni
zvonanik /nj/ u korijenu {nj-} glagolske imenice njvnje od glagola ti, njm/
njm, koji pripada I./5. vrsti, pokazuje da je infinitivna osnova izvorno zavravala
na opeslavenski prednji nosni otvornik //.10
U III. je glagolskoj vrsti prava glagolska imenica bijljnje neprijelaznoga gla-
gola nesvr. bijljeti, bijlm iz sustavno-tvorbenih razloga jednako tvorena kao
glagolska imenica prijelaznoga glagola bijliti, bijlm iz IV. vrste. Obje su imenice
sustavno tvorene sufiksom {-(j)nje} koji dolazi na prezentsku osnovu. Nasuprot
tomu, glagolska je imenica sjdnje glagola sjditi, sjdm iz IV. vrste protusustavno
jednako tvorena kao ona glagolske istoznanice iz III. vrste sjdjeti, sjdm, naime
dometkom{-nje} i prezentskom osnovom. Sinkronijski gledano, sustavni bi oblik
bio sjnje.11
Glagolska imenica nesvrenoga neprijelaznog glagola III. vrste lbdjeti, lbdm
po sustavnoj tvorbi glasi lbnje. U Anievu Rjeniku (31998.) te u Pravopisnom
rjeniku Stjepana Babia, Boidara Finke i Milana Mogua (41996.) ta se imenica
ba u takvom obliku navodi. U onjinu Rjeniku hrvatskoga jezika (onje 2000.),
meutim, ta se imenica donosi u obliku lbdjnje. eljko Bujas (1999.) u svojem
dvojeziniku donosi tri oblika, naime sustavni lbnje, jekavski lbdjnje, i ak
ekavski lbdnje, ali s uputom od oblika lbdjnje i lbdnje na lbnje kao jezino
[...] pravilniji izraz. Bogoslav ulek ima u svojem Nmako-hrvatskom rniku
(1860.) samo ikavsku inaicu infinitiva (lebditi) i donosi kao glagolsku imenicu
lebdjenje. Ali je pri tome glasovno znaenje dvoslova dj isto kao kasnijega slova
jer ulek rabi u svojem Rniku za kratko-jednoglasniki i dugo-dvoglasniki odraz
jata samo jedno slovo, naime , a ne je odnosno ie. Kao u sluaju glagolske imenice
sjdnje suvremeni se oblici lbdjnje i lbdnje mogu dijakronijski protumaiti
kao tvorenice sa sufiksom{-nje} i jekavskom (lebdje-) odnosno ekavskom (lebde-)
infinitivnom osnovom. Kao suvremena sinkronijska norma vrijedi, meutim, samo
sustavni oblik lebenje sa sufiksom {-(j)nje}.

10
U crkvenoslavenskom jeziku taj glagol glasi , .
11
Usp. npr. glagolsku imenicu brnje glagola brditi, brdm iz IV. vrste. Bogoslav ulek navodi
u svojem Nmako-hrvatskom rniku (1860.) samo glagol sdti (sjedjeti) i glagolsku imenicu
sdjenje (uz sda). Pri tome se dvoslovom dj biljei glasnik //, a kratko-jednoglasniki se
i dugo-dvoglasniki odraz jata biljee jednako slovom . Stoga je glagolska imenica sdjenje
tvorena sufiksom{-(j)nje} i prezentskom osnovom. Dananji je oblik sjdnje moda povijesno
nastao tvorbom sufiksom {-nje} i ekavskom infinitivnom osnovom sd- > sde-, a infinitivni je
oblik sjediti moda glasniki jednoznani ikavski ostvaraj pisanoga, glasniki vieznanoga oblika
sdti.

66
 Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

Jotacijski je rezultat sufiksa {-(j)nje} u glagola IV. vrste ija prezentska osnova
zavrava na /st/, u skladu s jotacijskim rezultatom u njihovih pasivnih participa pro-
lih ili // ili /t/. Tako npr. glagolska imenica glagola stiti, stm glasi nje,
ali imenica glagola dopstiti, dpustm glasi doputnje. Meutim, sustavnost i
normativnost raspodjele obaju rezultata treba jo podrobnije prouavati.12

Raspodjela sufiksa glagolskih imenica po glagolskim vrstama

Raspodjela se pojedinanih sufiksa glagolskih imenica po glagolskim vrstama
prikazuje tablino i na primjerima. Iz primjera se moe razabrati, meu inim, da
raspodjela sufiksa {-nje} i {-(j)nje} u glagola III. i IV. vrste ovisi o glasovnoj
kakvoi doetka prezentske osnove. Sufiks {-nje} dolazi u glagola IV. vrste na
prezentsku osnovu koja zavrava na jedan od nepanih srednjojezinih otvornika //,
// ili //, na zvonanik /r/ ili na glasovnu skupinu /t/ te, kao iznimke, na prezentsku
osnovu glagola mciti se, mcm se i sjditi, sjdm ije glagolske imenice glase
mcnje odnosno sjdnje. Ostale glagolske imenice glagola IV. vrste imaju sufiks
{-(j)nje}. Podrobnije uvjete raspodjele obaju sufiksa treba jo dalje sinkronijski i
dijakronijski prouavati.13

12
Usp. Babi, 32002., str. 157.: t. 469. 470.; Grevi, 2008., str. 123.: Budui da raspodjelu skupova
i t u trpnim pridjevima glagola na -stiti nije mogue opisati s pomou naelnoga gramatikoga
pravila (propisa), treba se posluiti popisom koji odcrtava suvremenu standardnu (prosjenu)
knjievnojezinu porabu i njezinu usustavljenost.
13
Usp. Babi, 32002., str. 156. 157.: t. 468. 469. Glagolska je imenica nje od glagola tjeti,
tm tvorena sufiksom{-(j)nje} u oprjeci prema glagolskoj imenici iste vrste i istoga glasovnoga
tipa ltnje od ltjeti, ltm, koja ima sufiks{-nje}. U ulekovu se Nmako-hrvatskom rniku
(1860.) navodi takoer infinitiv s jotiranim doetkom korijena, naime eti se, oeti,
ueti. Glagolska je klasifikacija uz neznatne promjene Babieva; usp. Babi, 1980.; isti, 32002.,
str. 21.: t. 22.; Ham, 2008., str. 49. 50. VII. sam vrstu naknadno dodao klasifikaciji. Klasifikacija
se sastoji od sljedeih klasa (vrsta i razreda kao podvrsta): I. Korijenska: I./1.: -Vsti (slovo V stoji
za vokal (samoglasnik, otvornik): bsti, bdem; dnijeti, donsem; I./2.: -Ksti (slovo K stoji za
konsonant (suglasnik, zatvornik): grpsti, grbem; I./3.: -i: mi, mgu, me; pi, pem; I./4.:
-reti, -rijeti, -rti: vrti, vrjm; zrti, zrm; mrijti, mrm; tti, trm, trm; I./5.: -uti, ostali glagoli
na -eti, na -ti i -jeti: ti, jm; ti (njti), njm, njm; tti, tmm; smjti, smjm; mjeti,
mijm; I./6.: -iti: bti, bjm; I./7.: -ati: brti, brem; dti, ddem, ddnm; klti, kljm; slti, ljm;
stti, stnm; zvti, zvm; II.: -nuti: dgnuti, dgnm; gnuti, gnm; III.: -jeti: bijljeti, bijlm;
vdjeti, vdm, vjeti, vm; IV.: -iti: nsiti, nsm; V.: -ati: V./1.: -ati/-m: bljati, bljm; dr ati,
dr m; spti, spm; V./2.: -ati/-m: brjati, brjm; dvati, djm; drati, drm; hr vati se, hr vm
se; kljvati, kljjm; pinjati, pinjm; V./3.: -ati/-jm: dozvati, dzvljm; lgati, lm; psati,
pm; skkati, skm; vzati, vm; V./4.: -ati/-m: bcati, bcm; darvati, drvm; dti, dm;
VI.: -ovati, -evati, -ivati/-ujm: kupvati, kpujm; vjrovati, vjrujm; prijateljvati, prijatljujm;
dokazvati, dokzujm; VII.: Posebni glagoli: bti, jsam, bdm; htjti, hu, htjdnm; i, dm;
-sti, -spm.

67
Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

Raspodjela sufiksa glagolskih imenica po glagolskim vrstama

vrsta {-nje} {-nje} {-(j)nje} {-jnje} {-vnje} {-e}
I./1.-3. +
I./4. + +
I./5. + + +
I./6. + +
I./7. +
II. + +
III. + +
IV. + +
V./1.-4. +
VI. +
VII. + +

Primjeri:
Sufiks {-nje}
I./4. vrsta: mrijti, mrm: mrnje; vrti, vrjm/vrm: vrnje; zrti, zrm/zrjm/zrm: zrnje;
I./5. vrsta: bdjti, bdjm/bdm: bdjnje/bdijnje; mnti, mnm: mnjnje/mnijnje; mjeti,
mijm: mijenje (uz umije); I./7. vrsta: klti, kljm: klnje; prti, prm: prnje; slti,
ljm: slnje; V./1. vrsta: bljati, bljm: bljnje; dr ati, dr m: dr nje; zvati, zvm:
zvnje; V./2. vrsta: brjati, brjm: brjnje; dvati, djm: dvnje; drati, drm: drnje;
kljvati, kljjm: kljvnje; predvati, prdjm: predvnje; V./3. vrsta: lgati, lm:
lgnje; nalgati, nlm: nalgnje; psati, pm: psnje; rzati, rm: rznje; skkati,
skm: skknje; vzati, vm: vznje; V./4. vrsta: bcati, bcm: bcnje; bvati, bvm:
bvnje; tati, tm: tnje; dmati, dmm: dmnje; kljcati, kljcm: kljcnje; obati,
obm: obenje; snjati, snjm: snjnje; vjnati (se), vjnm (se): vjnnje, vjennje;
znti, znm: znnje; VI. vrsta: crevati, crujm: crevnje; kupvati, kpujm: kupvnje;
nastanjvati, nastnjujm: nastanjvnje; petovati, petujm: petovnje; prijateljvati,
prijatljujm: prijateljvnje; putvati, ptujm: putvnje; upuvati, upujm: upuvnje;
VII. vrsta: htjti, hu: htjnje/htijnje.
Sufiks {-nje}
I./1. vrsta: bsti, bdem: bdnje; grsti, grzem: grznje; jsti, jdm: jdnje; I./2. vr-
sta: cpsti, cpem: cpnje; grpsti, grbem: grbnje; I./3. vrsta: pi, pm: pnje;
vi, vem: vnje; III. vrsta: grjeti, grm: grnje; ltjeti, ltm: ltnje; sjdjeti,
sjdm: sjdnje; strjeti, strm: strnje; IV. vrsta: bljeiti, bljem: bljenje; bjiti,
bjm: bjnje; briti se, brm se: brnje; djiti, djm: djnje; iskljiti, skljm: is-
kljunje; mciti se, mcm se: mcnje; ntiti, ntm: ntnje; sjditi, sjdm: sjdnje;
strjiti, strjm: strjnje; tijtiti, tijtm: tijtnje; triti, trm: trnje; vtiti, vtm:
vtnje; VII. vrsta: i, dm: dnje14.

14
Glagolska se imenica dnje rabi samo rijetko.

68
 Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

Sufiks {-(j)nje}
II. vrsta: tnuti, tnm: tnjnje; tnuti, tnm: tnjnje; vnuti, vnm: vnjnje; III. vrsta:
bijljeti, bijlm: bijljnje; kpjeti, kpm: kpljnje; lbdjeti, lbdm: lbnje; plmtjeti,
plmtm: plmnje; svr bjeti, svr bm: svr bljnje; nesvr./svr. vdjeti, vdm: vnje; nesvr./
svr. vdjeti se, vdmo se: vinje; vr tjeti, vr tm: vr nje; zabijljeti, zabijlm: zabjeljnje;
vjeti, vm: vljnje; tjeti, tm: nje; IV. vrsta: bviti se, bvm se: bvljnje;
bijliti, bijlm: bijljnje; brtimiti, brtimm: brtimljnje; brtiti, brtm: brnje; brditi,
brdm: brnje; bditi, bdm: bnje; criniti, crinm: crinjnje; cijpiti, cijpm:
cijpljnje; stiti, stm: nje; dlaziti, dlazm: dlanje; dopstiti, dpustm: do-
putnje; drbiti, drbm: drbljnje; kristiti, kristm: kritnje; kr stiti (se), kr stm (se):
kr tnje, krtnje; nmjestiti, nmjestm: namjetnje; nsiti, nsm: nnje; pstiti, pstm:
pnje; rditi (se), rdm (se): rnje, ronje; alstiti, alstm: alnje.
Sufiks {-jnje}
I./6. vrsta: bti, bjm: bjnje; krti, krjm: krjnje; pti, pjm: pjnje.
Sufiks {-vnje}
I./4. vrsta: tti, trm/trm: trv nje; I./5. vrsta: ti, jm: vnje; mljti, mljm:
mljvnje; ti, njm/njm: njvnje; I./6. vrsta: lti (se), ljm (se): lvnje; mti (se),
mjm (se): mvnje; ti, jm: vnje.
Sufiks {-e}
I./5. vrsta: dspjeti, dspijm: dospije; rspti, rspnm: raspe; mjeti, mijm: umije;
II. vrsta: dstignuti, dstignm: dostgne; gnuti, gnm: gane; gnuti, gnm: gine;
eznuti, eznm: iezne; kinuti, kinm: ukine; zdignuti, zdignm: uzdigne.

Glasovna spojivost sufiksa glagolskih imenica

Jezino-objektivne glasovne mogunosti u tvorbi pravih i leksikaliziranih gla-
golskih imenica prikazuje sljedea tablica. Tvorbena mogunost sufiksom {-e}
postoji, meutim, u sluaju naglaenoga otvornika /i/ na doetku osnove (/--e/)
samo kod leksikaliziranih glagolskih imenica. Tako, prava glagolska imenica npr.
glagola pti, pjm glasi pjnje, ali osim te prave glagolske imenice postoji takoer
leksikalizirana glagolska imenica pe, koja znai napitak i pijenje alkoholnoga
napitka.
Glasovna spojivost sufiksa glagolskih imenica
-- -nje
-nj-
-- e -nje, -e
(--) -- (-e)
-- -e

69
Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

Prozodija glagolskih imenica

Posebna se prozodija pravih glagolskih imenica odreuje, to se tie slogovne
kvantitete (duine i kratkoe slogova) te intonacije (uzlaenja i silaenja) i mjesta
naglasaka, s jedne strane, vrstom sufiksa pojedinanih glagolskih imenica. S jedne
je strane to izravno, a s druge strane posredno preko odnosnih osnova dotinih gla-
golskih imenica, naime infinitivnih osnova ili prezentskih osnova 1. osobe jednine,
ako se njihova prozodija preuzima. S druge strane, ako se ne preuzima prozodija
pripadne infinitivne odnosno prezentske osnove, posebna prozodija pravih glagol-
skih imenica ovisi o vidu pojedinanih glagolskih imenica. Konano, kod odreenih
pravih glagolskih imenica njihova posebna prozodija ovisi o glagolskoj vrsti kojoj
polazni glagoli pripadaju ili o odreenim njihovim morfonolokim posebnostima. U
sljedeem se poglavlju navodi pregled posebnih prozodija pravih glagolskih imenica
polazei od pojedinanih nastavakih tipova.15
U tom se pregledu ne spominje posebice kraenje dugih slogova polaznih oblika
u suodnosnim glagolskim imenicama kad se u njima nalaze u prednaglasnom slogu
i kao npr. u sluaju oblika iskljiti, skljm iskljunje. Naime, po opemu
prozodijskom pravilu hrvatskoga knjievnog jezika prednaglasni su slogovi uvijek
kratki. Stoga se dugi dvoglasniki odraz povijesnoga jata /e/ u jednom od slogo-
va polaznoga oblika, ako se taj slog u glagolskoj imenici nalazi u prednaglasnom
slogu, smjenjuje s kratkim jednoglasnikim jatom, naime /je/ ili u sluaju polaznih
glasovnih skupina /le/ ili /ne/ s nepanim zvonanicima /lj/ odnosno /nj/ + /e/. Kao
primjeri mogu posluiti medicinski struni naziv III. glagolske vrste svr. zabjeljnje
od zabijljeti, zabijlm te iz IV. vrste imenice s istim sufiksom {-(j)nje} svr. is-
cjeljnje svr. iscijliti, scijelm; svr. istrjebljnje svr. istrijbiti, strijebm;
svr. izljenje svr. izlijiti, zlijem; svr. unaprjenje svr. unaprijditi,
unprijedm. Do takve smjene uvijek dolazi kad je sufiks glagolske imenice nagla-
en.16 Naposljetku, u sljedeem se pregledu prozodije glagolskih imenica kratkoa
i nenaglaenost posljednjega sloga pravih glagolskih imenica posebice ne spominje
jer je to ope prozodijsko pravilo.

15
Nekoliko prozodijskih podataka sadri i Babiev opis tvorbe glagolskih imenica; v. Babi, 32002.,
str. 158. 159.: t. 472. 474.; 479. U Vukuievu se pregledu naglasaka glagolskih oblika (Vukui,
1991.) prave glagolske imenice ne uzimaju u obzir to se tie naglasaka; samo se spominju glede
njihove zanaglasne duljine: U glagolskih su oblika zanaglasne duine na ovim mjestima: [] 8.
pred sufiksom u glagolskih imenica: pjvnje, bnje, pmnje, vnje. (nav. dj., str. 176.).
16
Vijee je za normu hrvatskoga standardnog jezika svojim zakljukom, donijetim na 10. sjedni-
ci 20. travnja 2006. g., uvjetno preporuilo kao pravopisnu normu s iznimkama tono pisanje
kratkoga jekavskog odraza jata /je/ iza pokrivenoga /r/, tj. iza /r/ pred kojim neposredno stoji jo
jedan zatvornik, takoer u sluaju da iza takvoga pokrivenog /r/ nema morfemske granice. Uvjet
je za primjenu te norme da dotini kratki jednoglasniki odraz jata u tvorbi oblik odnosno rijei
morfoloki odnosno leksikoloki alternira s dugim dvoglasnikim odrazom jata (/e/ pisano ije).
Ekavski su oblici zanemarivi; v. Vijee za normu hrvatskoga standardnog jezika, Jezik, 2013., str.
86. 91.; str. 151. 152. Takva pravopisna norma odgovara i dotinoj fonetikoj injenici kako ju

70
 Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

Sufiks {-nje}
Pretposljedni je slog glagolskih imenica sa sufiksom {-nje} uvijek dug. Nesvre-
ne prave glagolske imenice, uz jednu iznimku, uvijek imaju naglasak svojih nesvr-
enih odnosnih infinitiva (bcati, bcm: bcnje; putvati, ptujm: putvnje).17
Nesvrene glagolske imenice s jednoslonom osnovom, osim nesvr. glagolske ime-
nice mrnje od nesvr. mrijti, mrm, uvijek imaju dugouzlazni naglasak. Takvi su
glagoli I./4. vrste (zrti, zrm/zrjm/zrm: zrnje); I./5. vrste (bdjti, bdjm/bdm:
bdjnje/bdijnje); I./7. vrste (prti, prm: prnje) te iz VII. vrste glagol htjti, hu:
htjnje/htijnje.
Svrene prave glagolske imenice sa sufiksom {-nje}, uz jednu iznimku, ima-
ju dugouzlazni naglasak na pretposljednjem slogu (obati, obm: obenje).
Svrene prave glagolske imenice kojih snova zavrava na {-ra-} s dugouzlaznim
naglaskom, iznimke su od toga pravila i imaju isti naglasak kao njihovi odnosni
infinitivi, naime dugouzlazni naglasak na sufiksalnom slogu. Glagoli su sa zavret-
kom {-ra-} preteno dvovidni. U tom su sluaju njihove glagolske imenice takoer
dvovidne (nesvr./svr. lektorrati nesvr./svr. lektorrnje; nesvr./svr. telefonrati
nesvr./svr. telefonrnje). Za razliku od tih glagolskih imenica glagolska se imenica
drukovnje od dvovidnoga glagola nesvr./svr. drukovati sa svojim infinitiv-
nim naglaskom rabi samo nesvreno. U drugim se sluajevima glagolske imenice
od dvovidnih glagola razlikuju glede svojega vida posebnom prozodijom kao npr.
nesvr./svr. menovati nesvr. menovnje i svr. imenovnje; nesvr./svr. vjnati
(se) nesvr. vjnnje i svr. vjennje.

Sufiks {-nje}
Nesvrene prave glagolske imenice glagola I./1. 3. vrsta sa sufiksom {-nje}
imaju naglasak prezentskoga oblika 1. osobe jednine (bsti, bdem: bdnje; cpsti,
cpem: cpnje; pi, pm: pnje). Nesvrene prave glagolske imenice glagola
III. i IV. vrste imaju infinitivni naglasak (ltjeti, ltm: ltnje; govriti, gvorm:
govrnje; strjiti, strjm: strjnje). Glagolska imenica nesvr. dnje od nesvr. i,
dm iz VII. vrste ima naglasak infinitiva s drugotnim kratkouzlaznim naglaskom
(i).
Svrene se prave glagolske imenice gagola III. i IV. vrste sa sufiksom {-nje}
dugouzlazno naglaavaju na pretposljednjem slogu, tj. na prvom (dugom) slogu

je opisao Ivo kari (2008.): Zakljuno, analiza oveega korpusa suvremenih hrvatskih tekstova
pokazuje da broj /Crje/ kombinacija, iako razmjerno malen, vei je od oekivanoga broja sluaj-
nih omaaka i iskazuje latentno postojanje /j/ i onda kad u ostvarenju njega nema. A otpada zbog
olakavanja pristupnoga dijela sloga, koji bi sa /j/ imao tri stube, tj. jednu suglasniku (/C/), jednu
sonantnu (onu sa /r/) i jednu polusamoglasniku (/j/) stubu, a sve to u slogu s kratkim, razmjerno
slabim samoglasnikom. (nav. dj., str. 114.).
17
Leksikalizirana glagolska imenica putovnje ima prozodiju poput svrene prave glagolske imenice.

71
Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

sufiksa (iskljiti, skljm: iskljunje; otvriti, tvorm: otvornje). Pri tome je,
meutim, upitno ima li uope takvih glagolskih imenica od glagola III. vrste.

Sufiks {-(j)nje}
Nesvrene prave glagolske imenice glagola II. IV. vrsta sa sufiksom {-(j)nje}
imaju naglasak svojih odnosnih infinitiva (tnuti, tnm: tnjnje; bijljeti, bijlm:
bijljnje; lbdjeti, lbdm: lbnje; vjeti, vm: vljnje; bviti se, bvm se:
bvljnje; bijliti, bijlm: bijljnje; bditi, bdm: bnje; nsiti, nsm: nnje).
Svrene prave glagolske imenice glagola II. IV. vrsta sa sufiksom {-(j)nje}
imaju dugouzlazni naglasak na pretposljednjem slogu, tj. na prvom (dugom) slogu
sufiksa (zabijljeti, zabijlm: zabjeljnje; dopstiti, dpustm: doputnje; nmjestiti,
nmjestm: namjetnje; obljeti, bolm: oboljnje; oslobditi, oslbodm: oslo-
bonje; rditi (se), rdm (se): ronje). Pri tome je, meutim, upitno ima li takvih
glagolskih imenica od glagola II. vrste.18
Glagolske su imenice dvovidnih glagola sa sufiksom {-(j)nje} jednovidne.
Vidovi se kod njih razlikuju prozodijski. Stoga se moe tvoriti dvije prozodijski
i po vidu razliite prave glagolske imenice. Tako npr. u dvovidnoga glagola IV.
vrste nesvr./svr. kr stiti (se), kr stm (se), glagolska imenica nesvr. kr tnje sa svojim
konkretno-procesnim znaenjem dijeljenja odnosno primanja sakramenta pripada
nesvreno rabljenomu glagolu kr stiti (se), a svrena prava glagolska imenica krtnje,
koja oznauje apstrahiranu glagolsku radnju kao in ili stanje krtenosti odnosno
obavljenoga primanja sakramenta, pripada samo svreno rabljenomu dvovidnom
glagolu kr stiti (se), kr stm (se).
Slini su tomu sluajevi nesvrene prave glagolske imenice vnje s infinitivnim
naglaskom, koja se odnosi na nesvreno rabljeni prijelazni, neprijelazni odnosno
uzajamno povratni dvovidni glagol III. vrste nesvr./svr. vdjeti (se), vdm (se) i
svrene prave glagolske imenice vinje s dugouzlaznim naglaskom na pretposljed-
njem slogu, tj. na prvom (dugom) slogu sufiksa, koja se odnosi na svreno rabljeni
uzajamno povratni glagol vdjeti se, vdmo se.

U rjenicima se onje, 2000., i Ani, 31998., u lanku uz natuknicu svr. rditi (se) kao glagolska
18

imenica te natuknice donosi rnje s infinitivnim naglaskom tipinim za glagolske imenice

nesvrenih glagola. Uz svrenu i preteno istoznanu izvedenicu od te natuknice porditi (se),
prodm (se), u obama se rjenicima ne dodaje odgovarajua glagolska imenica. Glagolska se
imenica ronje sa svojim naglaskom na prvom slogu sufiksa, koji je tipian za svrene glagolske
imenice, ne navodi u onje, 2000., a u Ania, 31998., posebna je natuknica s vlastitim tumaenjem,
ali i upuivanjem na svreni glagol rditi (se). U Novom rjeniku Ivana Filipovia (1875.) glagol je
rditi (se) odreen kao vidski nesvreni, emu bi odgovarao infinitivni naglasak glagolske imenice
rnje. Meutim, u crkvenoslavenskom se jeziku osnovni glagol (), () rabi
sa svojom glagolskom imenicom glede vida svreno, znai jednako kao prefigirana isto-
znana izvedenica (). S druge strane, glagol je , takoer istoznanica
s nesvrenim glagolom , , koji znai starati se, brinuti se. Stoga, infinitivni se
naglasak glagolske imenice rnje moda treba dijakronijski protumaiti.

72
 Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

Sufiks {-jnje}
Sve prave glagolske imenice sa sufiksom {-jnje} pripadaju nesvrenim, jed-
nostavnim, netvorbenim glagolima I./6. vrste. Sve imaju infinitivni naglasak (bti,
bjm: bjnje; gnjti, gnjjm: gnjjnje; krti, krjm: krjnje; pti, pjm: pjnje).
Svrene prefigirane izvedenice I./6. vrste nemaju pravih glagolskih imenica.19

Sufiks {-vnje}
Sve prave glagolske imenice sa sufiksom {-vnje} pripadaju nesvrenim jedno-
stavnim, netvorbenim glagolima I./4. 6. vrsta. Jedan dio tih glagolskih imenica
ima poseban kratkouzlazan naglasak na mjestu infinitivnoga naglaska, a koji je
razliit i od infinitivnoga naglaska i od naglaska prezenta 1. osobe jednine. Takav
poseban naglasak imaju sljedei glagoli: iz I./4. vrste: tti, trm/trm: tr vnje; iz
I./5. vrste: nesvr./svr. ti, jm: nesvr. vnje; ti, njm/njm njvnje.
Drugi dio glagola sa sufiksom {-vnje} ima infinitivni naglasak, naime iz I./5. vrste:
mljti, mljm: mljvnje; iz I./6. vrste: lti (se), ljm (se): lvnje; mti, mjm:
mvnje; ti, jm: vnje.

Sufiks {-e}
Sve prave glagolske imenice sa sufiksom {-e} pripadaju nesvrenim ili svre-
nim glagolima I./5. ili II. vrste. Sve imaju dugouzlazan naglasak na pretposljednjem
slogu, znai na slogu izravno ispred sufiksa. Pri tome se kratki jednoglasniki odraz
povijesnoga jata (/je/) na kraju infinitivne osnove smjenjuje s dugim dvoglasnikim
jatom (/e/) kao doetak osnove glagolske imenice; tako npr. u glagola I./5. vrste: svr.
dspjeti [dspti], dspijm: svr. dospije [dospie]; svr. rspti, rspnm:
svr. raspe; nesvr. mjeti [mti], mijm: nesvr. umije [umie] (uz mijenje
[mienje]); u glagola II. vrste: svr. dstignuti, dstignm: svr. dostigne; svr.
gnuti, gnm: svr. gane; nesvr. gnuti, gnm: nesvr. gine; svr. eznuti,
eznm: svr. iezne; svr. kinuti, kinm: svr. ukine; svr. zdignuti,
zdignm: svr. uzdigne.

19
Glagolska imenica nesvrenoga glagola vpiti, vpijm odnosno vpm..., koji zbog svojih prezents-
kih oblika vpijm... pripada takoer I./6. vrsti, tvori se sufiksom {-(j)nje} (vpljnje), tj. prema
glagolima IV. vrste, kojoj taj glagol s obzirom na svoje suparnike prezentske oblike tipa glagola
IV. vrste takoer pripada. Ali uobiajena je radna imenica od glagola vpiti imenica vpj.

73
Jezik, 62., L. Auburger, Pregledna morfologija pravih glagolskih imenica hrvatskoga...

Literatura
Ani, Vladimir, 1998., Rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb
3

Auburger, Leopold, 2013., Grammatisch-lexikologische Typologie der Verbsubstantive und

ihrer Lexikalisierungen im Kroatischen. U: Ranko Matasovi (ur.), Od indoeuropeistike
do kroatistike. Zbornik u ast Daliboru Brozoviu, Zagreb, str. 9. 34.
Babi, Stjepan, 1980., O podjeli glagola na vrste, Jezik, god. 27., br. 5., Zagreb, str. 139. 144.
Babi, Stjepan, 32002., Tvorba rijei u hrvatskome knjievnome jeziku, Zagreb
Babi, Stjepan, Finka, Boidar., Mogu, Milan, 41996., Hrvatski pravopis, Zagreb
Babi, Zrinka, 1991., Generativni opis konjugacijskih oblika, Hrvatsko filoloko drutvo,
Zagreb
Bari, Eugenija i sur., 21997., Hrvatska gramatika, Zagreb
Bai, Nataa., 1996., Lebenja Hrvatskoga pravopisa, Vijenac, 22. veljae, Zagreb, str.
10. 11.
Birti, Matea, 2004., Dogaajnost i unutarnji ustroj glagolskih imenica na -nje, Filologija,
knj. 42., Zagreb, str. 23. 46.
Birti, Matea, 2008., Unutarnja struktura odglagolskih imenica u hrvatskome jeziku, Zagreb
Bujas, eljko, 1999., Veliki hrvatsko-engleski rjenik/Croatian-English Dictionary, Zagreb
Filipovi, Ivan i sur., 1875., Novi rjenik hrvatskoga i njemakoga jezika. II. hrvatsko-nje-
maki dio, drugi svezak, Zagreb
Grevi, Mario 2008., Pridjev trpni glagola na -stiti. U: Slavko Mirkovi (ur.-prired.), Babiev
zbornik : o 80. obljetnici ivota. Rasprave i lanci s jezikoslovnoga znanstvenoga skupa
odranoga 5. i 6. svibnja 2006. u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, str. 115. 124.
Ham, Sanda, 2008., Znanstvena djelatnost Stjepana Babia (uz 80. obljetnicu ivota). U:
Slavko Mirkovi (ur.-prired.), Babiev zbornik : o 80. obljetnici ivota. Rasprave i lanci
s jezikoslovnoga znanstvenoga skupa odranoga 5. i 6. svibnja 2006. u Slavonskom
Brodu, Slavonski Brod, str. 30. 60.
Ragu, Dragutin, 1997., Praktina hrvatska gramatika, Zagreb
Sili, Josip, Pranjkovi, Ivo, 22007., Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka
uilita, Zagreb
kari, Ivo, 2008., /j/ iza pokrivenog /r/. U: Slavko Mirkovi (ur.-prired.), Babiev zbornik :
o 80. obljetnici ivota. Rasprave i lanci s jezikoslovnoga znanstvenoga skupa odranoga
5. i 6. svibnja 2006. u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, str. 112. 114.
onje, Jure (gl. ur.), 2000., Rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb
ulek, Bogoslav, 1860., Deutsch-kroatisches Wrterbuch. Nmako-hrvatski rnik, II.
Band, Agram
Tadi, Marko, 1994., Raunalna obrada morfologije hrvatskoga knjievnog jezika, dokt.
dis., Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb
Teak, Stjepan, Babi, Stjepan, 132003., Gramatika hrvatskoga jezika. Prirunik za osnovno
jezino obrazovanje, Zagreb
Trezner, Tomislav, 1970., Glagolske imenice na -nje, Jezik, god. 18., br. 2., str. 50. 54.
Vijee za normu hrvatskoga standardnog jezika, 2013., Jezik, god. 60., posebno izd., tra-
vanj, Zagreb
Vukui, Stjepan, 1991., Naglasci glagolskih oblika, Senjski zbornik, vol. 18., br. 1., Senj,
str. 167. 177.

74
 Jezik, 62., V. timac Ljubas, O pitanjima odabira naziva i semantikih odnosa...

Saetak
Leopol Auburger, Njemaka
UDK 81373.611, izvorni znanstveni rad
primljen 11. oujka 2015., prihvaen za tisak 14. travnja 2015.

Morphologischer berblick ber die echten

Verbsubstantive der kroatischen Literatursprache
Die Verbsubstantive der kroatischen Literatursprache, die alle auf -nje oder -e auslau-
ten, werden semantisch in echte und lexikalisierte Verbsubstantive unterschieden. Nur die
echten Verbsubstantive sind grammatische, verbmorphologische Formen. Die Bildung der
Verbsubstantive ist lexikologisch-morphonologisch umfassend von Stjepan Babi in seiner
Wortbildung (Tvorba rijei u hrvatskome knjievnome jeziku, 32002, Zagreb) dargestellt
worden. Auf Grund ihrer besonderen Bedeutung haben die echten Verbsubstantive jeweils
einen Infinitiv oder ein passives oder aktives Prteritalpartizip synchron als semantisches
Korrelat bzw. Ausgangsform, deren Substantivierungen sie sind. Als solche sind sie keine
Appellativa sondern eine besondere Art von Nomina propria und Singularia tantum. Von den
verbmorphologischen Kategorien treffen auf die Verbsubstantive als indefinite Verbformen
die Kategorien des Aspekts, des Numerus und des grammatischen Geschlechts zu, wobei die
beiden letzteren zugleich auch nominalmorphologische Kategorien sind. Die Unterscheidung
zwischen transitiven und intransitiven Verben kommt bei den echten Verbsubstantiven nicht
zum Ausdruck. In dem Artikel wird die Bildung der echten Verbsubstantive hinsichtlich
ihrer Endungen, Stmme, Verteilung auf die Verbklassen, Aspektbedingungen und Pro-
sodie grammatisch-morphologisch bersichtsweise systematisch und an Hand zahlreicher
Beispiele dargestellt.

O PITANJIMA ODABIRA NAZIVA I SEMANTIKIH ODNOSA MEU

NAZIVLJEM U OPEJEZINIM RJENICIMA HRVATSKOGA JEZIKA

Vlatka timac Ljubas

Uvod

NN
azivoslovna pitanja jedinstvena su za svaku struku to znai da se s njima
ponajprije susreu predmetni strunjaci. Novi nazivi nastaju kada se prvi
put pojavi potreba oznaavanja nekoga pojma na hrvatskome jeziku ili,
jednostavno, u prevoenju: strunjaci tada prihvaaju strani naziv, poseu za ka-
kvom meunarodnicom (esto latinskoga i grkoga podrijetla), posuuju nazive iz
drugih struka ili tvore nove hrvatske nazive koji moraju biti usklaeni s pravilima
hrvatskoga jezika, odnosno pravilima o posuivanju i prilagodbi posuenica. Stoga

75