LM16 PDF

LINGUA MONTENEGRINA
asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja
LINGUA MONTENEGRINA
the magazine of linguistic, literary and cultural issues
God. VIII, sv. 2, br. 16
Izdava
FAKULTET ZA CRNOGORSKI JEZIK I KNJIEVNOST
Redakcija
Josip Sili (Zagreb)
Vuki Pulevi (Podgorica)
Milorad Nikevi (Osijek)
Amira Turbi-Hadagi (Tuzla)
Aleksandra Nikevi-Batrievi (Podgorica)
Przemysaw Brom (Katowice)
Milica Luki (Osijek)
Jakov Sablji (Osijek)
Vanda Babi (Zadar)
Ljudmila Vasiljeva (Lavov)
edomir Drakovi (Cetinje)
Aleksandar Radoman (Podgorica)
Goran Drini (Podgorica)
Glavni i odgovorni urednik

Adnan irgi
Sekretar Redakcije
Nikola Popovi
Cetinje, 2015.
LINGUA MONTENEGRINA, god. VIII/2, br. 16, Cetinje, 2015.
Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost
UDK 811.163.437(497.16)
Izvorni nauni rad
Miomir ABOVI (Tivat)
Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost Cetinje
abovicmiomir@t-com.me
OD GLUMITA I SPINOVANJA JAVNOSTI DO NEKIH

POSTUPAKA U STRUKTURIRANJU KLAUZA
PUT OD ODSUSTVA SMISLA ZA JEZIKU KREACIJU DO JEZIKA
KAO INSTRUMENTA PRIKRIVANJA I OBEZLIAVANJA
U radu emo se pozabaviti tvorbeno-estetskom validnou

lekseme glumite, smislenou kolokacije spinovati javnost i
jednim tipom deagentizovane klauze este u novinarskom sti-
lu. Pokuaemo dokazati, u prva dva sluaja, lingvistiko-nor-
mativnu neodrivost lekseme glumite i kolokacije spinovati
javnost, koja se javlja kao posljedica kombinovanja inkompati-
bilnih jezikih jedinica, a u sluaju deagentizovane klauze uticaj
ireg vanlingvistikog konteksta na oblikovanje jedne jezike
konstrukcije.
Kljune rijei: leksema, tvorba rijei, sufiks, kolokacija, kla-
uza, semantika uloga
Mehanizmi i modeli putem kojih nastaju nove lekseme i spojevi lek-

sema dio su jezikog sistema ili jezike kompetencije (ve u zavisnosti od
strunog nazivlja pojedinih lingvistikih teorija); oni su imanentni svakom
(normalnom) govorniku odreenog jezika. Kreacija pojedinih konkretnih lek-
sema, kolokacija i jezikih konstrukcija ve je rezultat inventivnosti i umje-
nosti pojedinanih govornika, a prihvatanje/neprihvatanje istih od strane date
jezike zajednice ili pojedinih drutvenih slojeva rezultat nivoa ukupne obra-
zovanosti i svijesti pripadnika datog drutva. U ovom radu obratiemo panju
na neke, u naoj jezikoj zajednici veoma prihvaene, a u najmanju ruku neu-
spjele proizvode jezike kreacije na razliitim lingvistikim razinama. Takoe
emo ukazati i na jedan primjer prefinjenog smisla za kombinovanje jezikih
jedinica.
Prvi sluaj koji emo pomenuti odnosi se na podruje tvorbe rijei,
preciznije na imenicu glumite, veoma frekventnu u jezikoj upotrebi. Re-
nik srpskog jezika (RSJ) biljei ovu imenicu u znaenju pozorite, kazalite;
pozornica, scena (RSJ, 2007: 203). U razgovornom jeziku, prije svega pod
3
Miomir ABOVI
uticajem medija, ova leksema je, meutim, dobila jo jedan denotat glum-
ci odreene sredine (zemlje, grada itd.). Da bi se razumjelo zato ba ovu
imenicu uzimamo kao jedan od primjera loe jezike kreacije, treba poi od
samog formanta kojim je graena, tj. od sufiksa te, te njegove primarne
funkcije. Ivan Klajn u svojoj Tvorbi rei u srpskom jeziku, unekoliko proti-
vurjeei samom sebi, govorei o ovom sufiksu utvruje da je te i u stari-
jem i u novijem jeziku veoma produktivan sufiks, koji dolazi sa imenikim i
glagolskim osnovama, a ima nekoliko bitno razliitih znaenja (Klajn, 2003:
125). Meutim, u nastavku izlaganja o ovom sufiksu Klajn ne navodi ta bitno
razliita znaenja, nego, nasuprot tome, utvruje da izvedenice od imeni-
kih osnova znae pre svega mesto (Klajn, 2003: 125), a takoe i da izve-
denice od glagolskih osnova po pravilu znae mesto gde se odvija radnja:
boravite, svratite, konaite, noite, prenoite, odmorite, st(j)ecite
(Klajn, 2003: 126). Treba rei da meu ostalim imenicama sa znaenjem mje-
sta na kojem se odvija radnja izvedenim sufiksom te od glagolskih osnova
Klajn navodi i imenicu glumite (Klajn, 2003: 126). I Stjepan Babi u svojoj
Tvorbi rijei u hrvatskom knjievnom jeziku konstatuje da izvedenice sa su-
fiksom te izvedene od imenica najee oznauju mjesto gdje to jest ili je
bilo ili gdje se to radi s onim to znai osnovna imenica (Babi, 1991: 139).
Dalje navodi da se znaenje izvedenica sa sufiksom te od glagola moe
najee opisati preoblikom gl.+ te mjesto gdje se pz (prezent, M. A.),
boravite mjesto gdje se boravi (Babi, 1991: 140) te da izvedenice od
imenikih i glagolskih osnova u prvom redu oznauju otvoren prostor pa neke
imaju i izrazitu oprenu tvorenicu sa znaenjem zatvorenoga prostora, npr.
strelite-streljana Zatvoren prostor te izvedenice oznauju samo sekundar-
no kao sirotite, prenoite, spremite, svratite (Babi, 1991: 141). Oba
pomenuta lingvista slau se u tome da se ovim sufiksom grade gotovo isklju-
ivo imenice sa znaenjem mjesta, od imenikih i glagolskih osnova, emu
Babi dodaje i konstataciju da su u pitanju preteno tvorenice koje oznaava-
ju otvoren prostor. Ako bacimo pogled na imenike tvorenice sa znaenjem
mjesta izvedene sufiksom te od glagola (pored maloprije navedenih, jo i
sklonite, pribjeite, stovarite, spremite, nalazite, pristanite, lovite,
sidrite, loite, stanite, pojite itd.), moemo konstatovati da su u pitanju
imenice tvorene od glagola koji denotiraju na radnje, nazovimo ih tako uslov-
no, prozainog karaktera. Za razliku od navedenih glagola (i imenica mjesnog
znaenja izvedenih od njih sufiksom te) denotat glagola glumiti je radnja
ija je bitna karakteristika ukljuenost (i onog koji je izvodi, i onih koji ga
gledaju) duhovne komponente ovjekovog bia; dakle, u pitanju je radnja koja
predstavlja duhovnu djelatnost i odraava duhovne potrebe ovjeka. A glago-
li koji denotiraju na odreenu radnju ija je kljuna znaenjska komponenta
4
Od glumita i spinovanja javnosti...
ukljuenost duha svakako nijesu pogodna tvorbena osnova za tvorbu imenica

prostornog znaenja, tj. imenica koje denotiraju na prostor namijenjen vrenju
onoga to znai glagol od kojih su izvedene. Dok je tvorba imenica prostor-
nog znaenja sufiksom -te od glagola vrenje ijih radnji ne podrazumijeva
angaovanje i ukljuenje razine duha sasvim uobiajena i ne rezultira negativ-
nim utiskom, tvorba istih imenica datim sufiksom od glagola za vrenje ijih
radnji je bitno angaovanje duhovne komponente potpuno je neprihvatljiva;
ak poprima i parodijski prizvuk. Dovoljno bi bilo, u svrhu dokaza za reeno,
sufiksom -te kreirati, od glagolskih osnova koje denotiraju na procese i na
radnje intelektualnog karaktera, imenice koje aktualno ne postoje u govoru,
ali tvorbeni model sasvim omoguava njihovu realizaciju, ba kao to je aktu-
alizovana i imenica glumite. Takve bi imenice bile, npr. *mislite u znaenju
Akademija (nauka i umjetnosti), *pjevalite u znaenju opera itd. Iz na-
vedene eksplikacije je jasno zato imenicu glumite nije uputno upotrebljava-
ti u znaenju pozorite, pozornica, scena. Sa druge strane, imenica glumite
nije prihvatljiva ni kada su njen denotat glumci odreene klase. Razlog za tu
neprihvatljivost u ovom sluaju je funkcionalno-znaenjska vrijednost sufiksa
te, tj. njegova prevashodna i gotovo unificirana funkcija izvoenja imenica
sa znaenjem mjesta. Izvoditi imenicu sa znaenjem ljudskih bia odreene
kategorije sufiksom ija je dominantna funkcija tvorba imenica sa znaenjem
mjesta neminovno dovodi do interakcije dvaju oponentnih sfera jedne ija
je dominantna sema + ivo, i druge ija je dominantna sema ivo. Precizni-
je reeno, sufiks -te u imenicu glumite, iji je denotat skup ljudskih bia
odreene kategorije, svojim funkcionalnim usmjerenjem unosi semu ivo,
te na taj nain imenicu koja denotira na iva bia na izvjestan nain prevodi
u sferu neivo; to jest, u konanici dobijamo leksiku izvedenicu koja u sebi
inkorporira seme koje se meusobno iskljuuju, a to opet rezultira njenom
rogobatnou na planu izraza. Rezimirajui razmatranje o imenici glumite,
moemo zakljuiti sljedee njenu upotrebu u oba znaenja diskvalifikuju
razlozi sistemske prirode u znaenju pozorite, teatar, scena upotrebu ove
imenice diskvalifikuje znaenje glagolskih osnova od kojih se sufiksom -te
tvore imenice prostornog znaenja, a koje u najveem broju denotiraju na
radnje prozainog karaktera, radnje koje ne podrazumijevaju ukljuenje viih
razina svijesti; u drugom sluaju, u znaenju glumci odreene sredine upo-
trebu ove imenice diskvalifikuje dominantno funkcionalno usmjerenje sufiksa
te, koji u znaenjsku strukturu imenice iji su denotat ljudska (i iva) bia
odreene kategorije unosi znaenje neivosti.
Sljedea konstrukcija kojom emo se pozabaviti u ovom radu je glagol-
ska sintagma, kolokacija spinovati javnost, esta, prije svega, u politikom
diskursu. Da bismo objasnili u emu se krije neprihvatljivost (i rogobatnost)
5
Miomir ABOVI
pomenute sintagme, moramo se, prije svega, vratiti na definiciju samih poj-
mova kolociranja i kolokacije. Kolociranje je udruivanje dveju leksema
prema gramatikim, semantikim i stilskim zakonitostima jezika radi ostva-
rivanja odreene sadrine u okvirima reenice kao celovite sintaksike i ko-
munikacijske celine (Stojii, 2010: 35). Kolokaciju odreujemo kao pro-
ziran sintagmatski spoj dveju leksema u doslovnom ili prenesenom znaenju,
obrazovan prema morfosintaktikim principima i semantikom potencijalu
jezika, kao i zahtevima konkretnog jezikog i vanjezikog konteksta, ija se
sadrina zasniva na znaenjskim meuvezama kolokata, i koji se s odree-
nom uestalou ostvaruje ili s odreenom oekivanou moe ostvariti u
upotrebi jezika (Stojii, 2010: 38). Kod obrazovanja sintagme spinovati
javnost zadovoljeni su morfosintaktiki principi, ali je sporno zadovoljenje
semantikih, a pogotovo stilskih zakonitosti datog jezika. Glagol spin u en-
gleskom jeziku znai vrtjeti, zavrtjeti, rotirati (Benson, 1993: 597) pa bi
doslovno znaenje sintagme bilo zavrtjeti javnost. Ovom sintagmom, kao
to je poznato, njeni potencijalni korisnici na metaforian nain ele saoptiti
da neko pokuava uticati na javnost kako bi je oblikovao po njegovoj elji i
volji. Sa semantiko-stilskog aspekta, meutim, navedena kolokacija potpuno
je neprihvatljiva. Najprije, glagol zavrtjeti kao svoj objekat zahtijeva neki
konkretan predmet, a ne apstraktni entitet; metaforika proirenja u rezultatu
kojih bi objekat radnje denotirane ovim glagolom bio i apstraktni entitet su,
naravno, mogua (npr. zavrtjeti nekom pamet). Tu, meutim, dolazimo do
prepreka stilske prirode; kolokacija glagola zavrtjeti i lekseme javnost, ak
i u metaforikom smislu, nije sretno rjeenje zbog sema + irina i + ve-
liina, koje su integralni dio znaenjske strukture lekseme javnost (Renik
srpskog jezika leksemu javnost odreuje kao svet, javno mnenje, drutvo
(RSJ, 2007: 498). Zavrtjeti neto to na bilo koji nain podrazumijeva irinu
i veliinu nije u saglasnosti sa objektivnim zakonitostima svijeta te se moe
rei da je sintagma spinovati javnost unekoliko besmislena. Mogue je da je
ova sintagma nastala elizijom spinovati informaciju (informacije) da bi se
oblikovala javnost. Elizija je inae esta pojava u ostvaraju jezika, ali u ovom
sluaju njen proizvod (ukoliko je, naravno, spinovati javnost nastalo na taj
nain) je, u semantiko-stilskom pogledu, jedna neprihvatljiva kolokacija.
Trea pojava koja e biti predmet panje tie se reenica tipa: Iz Glav-
nog grada jue nijesu potvrdili, ali ni demantovali da je pomenuta etvor-
ka dobila stan. (Vijesti, 28. 12. 2013, 38); U lokalnoj upravi u Pljevljima
smatraju da paralelno sa radovima na izgradnji drugog bloka Termoelektrane
treba poeti poslove na toplifikaciji grada. (Vijesti, 28. 12. 2013, 37); Iz Sr-
bijagasa poruuju da je preseljenje jo uvek samo ideja(Njuz Danas, 16.
11. 2013, 1); Iz Optine su im odgovorili da izgradnja puta nije predviena
6
budetom(Monitor, 11. 10. 2013, 36); Iz Pokreta za promjene su saoptili

da je Mugoa odbornici Bonjak () izrekao tihu prijetnju(Monitor, 11.
10. 2013, 7); U lokalnoj upravi kau da graani mogu prije nego to im se
dostavi zakljuak o prinudnoj naplati da dug otplate u 12 rata (Vijesti, 12. 9.
2015, 29); Iz koalicije Zdravo Berane kau da je prethodna lokalna vlast
krajnje neodgovorno tretirala stvarne potrebe lokalnog stanovnitva(Dan,
22. 8. 2015, 5). Reenice ovog tipa vezane su prije svega za novinarski stil;
veoma esto ih nalazimo u raznotematskim lancima. Na prvi pogled reklo
bi se da je u pitanju jedan od uobiajenih modela strukturiranja klauza u B/
CG/H/S jeziku, nain strukturiranja klauze koji nije vrijedan posebne naune
panje. Stvar, meutim, ne stoji tako. Naime, detaljnija sintaktiko-seman-
tika analiza ovih reenica otkriva jedan zanimljiv postupak, a taj postupak,
opet, po naem miljenju, ukazuje na neke karakteristine crte odnosa i stanja
u odreenom drutvu. Da bismo ukazali na sutinu pojave o kojoj govorimo,
panju prije svega moramo posvetiti strukturi proste reenice. Govorei o hi-
jerarhijskoj strukturi klauze, Van Valin u svojoj studiji utvruje da je ona ba-
sed on two fundamental contrasts: between the predicate and non predicating
elements, between arguments and non arguments, on the other, i.e. between
those NPs and adpositional phrases which are arguments of the predicate and
those which are not. These contrasts are found in all languages, regardless
of whether they are configurational or non-configurational, head marking or
dependent-marking, free-word-order or fixed word-order. On this view, the
primary constituent units of the clause are the nucleus, which contains the
predicate (usually a verb), the core, which contains the nucleus and the ar-
guments of the predicate, and a periphery, which subsumes non-arguments
of the predicate, e.g. setting locative and temporal phrases (Van Valin, 2005:
4). Pored teorije o slojevitoj strukturi reenice, za razumijevanje primjera koje
smo naveli bitno je i lingvistiko uenje o takozvanim semantikim ulogama.
Ove ne moemo detaljno ulaziti (a nema ni potrebe za tim) u detaljnu ekspli-
kaciju ovog uenja (koje ima dugi istorijat i mnogo varijacija); daemo samo
najbitnije naznake. Ruski sintaktiar . . kae da

(, 2001:
207). On, npr., izdvaja devet najbitnijih semantikih uloga: agens ivi ini-
cijator radnje koji je kontrolie (sposoban je po svojoj volji da je pone i pre-
kine); pacijens participant koji je vie od ostalih involviran u radnju i koji
u njenom hodu trpi najbitnije izmjene u poreenju sa drugim participantima;
benefaktiv (recipijent) uobiajeno ivi uesnik situacije iji su interesi na
neki nain dotaknuti u procesu njenog ostvarenja i koji je na njegovu korist
ili tetu; eksperijenser primalac informacije uz glagole opaanja ili nosilac
7
Miomir ABOVI
spontanog osjeanja; stimulus izvor informacije uz glagole ulnog opaa-

nja ili izvor spontanog preivljavanja; instrument neivi objekat pomou
kojeg se ostvaruje radnja, ali koji sam ne trpi izmjene pri njenom ostvarenju;
adresat primalac saoptenja uz glagole govorenja; izvor mjesto iz kojeg
polazi kretanje; cilj mjesto u koje je kretanje upravljeno (, 2001:
213214). Polazei od ova dva lingvistika uenja, moemo preciznije odre-
diti u emu je sintaktiko-semantika specifinost ovih klauza. S obzirom na
Van Valinove poglede na hijerarhijsku strukturu klauze, posmatrane prijed-
lono-padene konstrukcije moemo odrediti kao periferiju navedenih kla-
uza; sa druge strane, s aspekta uenja o semantikim ulogama posmatrane
prijedlono-padene konstrukcije moemo svrstati u konstrukcije koje u na-
vedenim klauzama imaju semantiku ulogu izvora. Sintaktiko-semantiki lik
ovih klauza zapravo oblikuju dva postupka prvo, zamjena semantike uloge
agensa semantikom ulogom izvora, i, potom, a to se javlja kao posljedica
toga, isticanje i dolazak elemenata klauzalne periferije u prvi plan. S obzirom
na ova dva elementa (zamjenu semantike uloge agensa semantikom ulogom
izvora, sa jedne strane, i isticanje i dolazak u prvi plan elemenata klauzalne
periferije sa druge) ove klauze mogli bismo nazvati i deagentizovanim klau-
zama, kod kojih su u njihov prvi plan istaknuti elementi klauzalne periferije.
Ovako strukturirane klauze otkrivaju, meutim, jednu injenicu od optijeg
znaaja i, rekli bismo, jednu dublju istinu o kolektivitetu iji jeziki izraz sa-
dri upotrebu ovakvih klauza. Naime, ne samo to se u ovim klauzama izbje-
gava pomenuti konkretno lice koje saoptava odreenu informaciju ili koje je
nosilac nekog misaonog procesa nego i institucija kao cjelina u okviru koje
to lice djeluje gubi status agensa i biva ostvarena u klauzi tek kao izvor od
kojeg informisanje ili neki misaoni proces potiu. Drugim rijeima, postupak
depersonalizacije i degradacije je dvostruk konkretno lice od kojeg poti-
e informacija ili koje je nosilac misaonog procesa najprije je supstituisano
institucijom u okviru koje to lice djeluje, a onda i pojam koji referie na odre-
enu instituciju sintaktiko-semantiki regredira od agensa u izvor iz kojeg
informacija (ili neki misaoni proces) potiu. Pitanje koje se ove postavlja je
sljedee da li bismo na osnovu upotrebe ovako strukturiranih klauza kao
stabilizovanog i iroko rasprostranjenog modela mogli donositi neke zaklju-
ke optije prirode od onih koji su vezani iskljuivo za sintaktiko-semantiku
analizu ovih klauza? Preciznije da li sintaktiko-semantika struktura ovih
klauza odraava uticaj drutva i odreenih odnosa i zakonitosti u drutvu na
ljudske individue, to zatim utie i na jeziki izraz, naroito na karakteristike
odreenog funkcionalnog stila (tj. novinarskog)? Dalekosenih i nedvosmi-
slenih zakljuaka u ovom pravcu treba se uvati. Mora se, meutim, konsta-
tovati da u ovdanjem drutvu (kako crnogorskom tako i zapadnobalkanskom
8
uopte) postoji duga tradicija totalitarizma, nedemokratije i neslobode. Kad je

u pitanju javni govor i iskaz o nekoj iole delikatnijoj i znaajnijoj temi, takva
duga tradicija neslobode generirala je, prirodno, strah od moguih posljedica
javno izgovorene rijei. Strah od moguih loih posljedica javno saoptene
rijei o nekoj drutveno bitnoj temi, posljedica kako za onoga ko govori ili
pie o toj temi, tako i za one koji su kao akteri obuhvaeni temom o kojoj se
govori ili pie, razvijen u odreenom drutvu u dugom vremenskom periodu,
nuno se morao reflektovati i na jeziki izraz. U konkretnom sluaju koji smo
upravo opisali inhibicije uzrokovane strahom od snoenja moguih loih po-
sljedica po neku individuu ili individue, po naem miljenju, svakako su jedan
od bitnih faktora koji utie na jeziku strukturaciju deagentizovanih klauza. A
poto se drutveno bitne i delikatne (esto i opasne) teme tretiraju prije svega
u jeziku dnevne tampe i nedjeljnika, onda nije udo to je upravo novinarski
stil centralni rezervoar klauza u kojima se ime konkretnog lica od kojeg potie
neka informacija ili koje je nosilac procesa miljenja najprije prikriva insti-
tucijom u okviru koje to lice djeluje, a onda i znaaj same institucije na neki
nain umanjuje i marginalizuje.
Navedimo, na kraju, i jedan primjer jezike kreacije suprotan primje-
rima koje smo dosad pominjali i opisivali u ovom radu primjer sjajnog smi-
sla za kombinovanje jezikih jedinica potekao iz uma i pera velikog pisca:
ime e biti poaen, zavisilo je jedino od mrzostaja logorske mizantropije
(B. Peki, Zlatno runo, knjiga 3, 82). Leksema mrzostaj je odlian primjer
kreacije sloenice-neologizma u cilju izvlaenja maksimalnog semantikog
potencijala iz sastavnica te sloenice i kumulacije znaenja u sloenici. U
pitanju je tvorbeni model koji se upotrebljava za kreaciju sloenih imenica
sa imenicom u prvom dijelu; preciznije, imeniko-glagolskih sloenica sa
nultim sufiksom koje denotiraju na odreenu mjeru, vremenski period (vo-
dostaj, lovostaj, suncostaj). Analogijom prema imenici vodostaj, koja deno-
tira na odreenu mjeru u vanjskom svijetu, Peki stvara imenicu-neologizam
mrzostaj, koja denotira na stepen odreene emocije, tj. na stanje u nutrini
ovjekove linosti. Visoka razina pieve jezike invencije ogleda se u spo-
sobnosti da se uoi postojei model graenja imenice koja denotira na mjeru
u jednoj sferi (vanjskom svijetu), i da se onda taj model iskoristi i primijeni u
tvorbi imenice koja denotira na mjeru vezanu za sasvim drugu sferu (unutar-
nji, duevni svijet ovjeka). Transferom odreene pojave iz vanjskog svijeta
u sferu ovjekovog unutarnjeg bia stvara se kompleksna i upeatljiva slika
italac ima osjeaj da emocija mrnje u ljudima raste i opada kao voda u
rijeci. Ove valja uoiti i razliku u odnosu na imenicu glumite; dok je kod
imenice glumite, u oba njena znaenja, napravljen, u semantiko-stilskom
smislu, potpuno pogrean izbor i spoj osnove i tvorbenog formanta, kod ime-
9
Miomir ABOVI
nice mrzostaj izbor i spoj dvije tvorbene osnove rezultirali su sloenicom

bogate i razgranate semantike.
Rezimirajui, mogli bismo donekle problematizovati jedno od kljunih
stajalita moderne lingvistike postavku, naime, da jezikoslovci treba da opi-
suju jezik, a ne da propisuju oblike i konstrukcije koji su pravilni i stigma-
tizuju one koji su nepravilni. Ta postavka promatrano u globalu nije spor-
na; primarni zadatak svakog lingviste nesumnjivo jest prije svega deskripcija
odreenih jezikih fakata i njihova eksplanacija. To, meutim, ne znai da
sasvim treba izgubiti iz vida i zaboraviti preskriptivnu dimenziju rada na jezi-
ku. Bitno je, meutim, da taj preskriptivizam bude utemeljen na pouzdanim i
neoborivim lingvistikim argumentima, a ne, kako je to esto bivalo u istoriji
lingvistike, na linim utiscima i jezikom ukusu ovog ili onog jezikoslovca.
Pogotovo je bitno da se raspravlja i pie o brojnim leksemama i konstrukcija-
ma koje u ovom trenutku ulaze u jeziku upotrebu. Jer, mnoge od tih leksema
i konstrukcija su realno nakaradne i neprihvatljive, a njihovo zaivljavanje u
jezikoj upotrebi mogue je sprijeiti iskljuivo kvalitetnom i na pouzdanim
dokazima utemeljenoj lingvistikoj analizi.
Izvori
Vijesti, dnevne novine iz Podgorice

Dan, dnevne novine iz Podgorice
Danas, dnevne novine iz Beograda
Monitor, nedjeljnik iz Podgorice
Peki, Borislav, Zlatno runo, knjiga 3, Dereta, Beograd, 2005.
Literatura
Babi, Stjepan. Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku. Zagreb:

HAZU, Nakladni zavod Globus, 1991.
Van Valin Jr., Robert. Exploring the Syntax-Semantics Interface. Cambrid-
ge: Cambridge University Press, 2005.
Klajn, Ivan. Tvorba rei u savremenom srpskom jeziku drugi deo: sufik-
sacija i konverzija. Beograd: Institut za srpski jezik SANU, Matica srpska,
2003.
Stojii, Violeta. Teorija kolokacija. Beograd: Zadubina Andrejevi,
2010.
, .. . :
, 2001.
10
Rjenici
Benson, Morton. Englesko-srpskohrvatski renik. Beograd: Prosveta, 1993.

Renik srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska, 2007.
Miomir ABOVI
FROM GLUMITE AND SPINNING THE PUBLIC TO

PROCEDURES IN STRUCTURING CLAUSES
ROAD FROM LACK OF SENSE FOR LINGUISTIC CREATION TO
LANGUAGE AS AN INSTRUMENT OF CONCEALING
In this paper, the author addresses the formational-aesthetic validity of

lexeme glumite, meaningfulness of collocation spinning the public and a
type of clause with no grammatical agent, common in journalistic style. An
attempt is made to prove, in the first two cases, the lack of linguistic-nor-
mative sustainability of lexeme glumite and collocation spinning the public,
which occurs as a result of combining incompatible linguistic units. In the
case of a clause with no grammatical agent, the author recognizes influence of
extra-linguistic context on the formation of a linguistic structure.

Key words: lexeme, word formation, suffix, collocation, clause,
semantic role
11
UDK 811.163.4373.21(497.16)
Izvorni nauni rad
Petar LEKI (Podgorica)
Narodni muzej Crne Gore
petarlekic@yahoo.com
O JEDNOM TOPONIMU U TRI POVELJE

MANASTIRA VRANJINA
Povelje manastira Vranjina sauvane su prema prepisima, na

osnovu kojih se spoznaje manastirski metoh. U radu se izvri-
la ubikacija i analiza jednog toponima u tri povelje. Rije je o
nazivu mjesta Miholj brod na rijeci Plavnici, koji se u jezikog
upotrebi koristi drugaije, kao izvedenica originalnog oblika. U
daljem dijelu teksta dat je osvrt na analizu toponima istog pori-
jekla, e se dolazi do zakljuka da pomenuti naziv predstavlja
stariju srednjovjekovnu formu.
Kljune rijei: manastir Vranjina, povelje, Miholj brod,
Plavnica
Osnivanjem Srpske arhiepiskopije i njoj podreene Zetske episko-

pije 1219. godine institucionalno se na podruju Zete uspostavila crkvena
struktura sa upotrebom slovenskog jezika u crkvenoj slubi. U osnivakoj
povelji manastira ia oko 1220. godine pominje se crkveni poed u
, . . :
, , 1. Trebolje je toponim kod
rijeke Zetice, pri uu ove rijeke u Skadarsko jezero.2 Nazivi mjesta Spori,
Nozdre, Lukavica i Javorje nalaze se ,,uglavnom severno od Nikia.3 Od
ikog poeda u Plavnici srpski arhiepiskop Sava I je, prema osnivakoj
povelji manastira sv. Nikole na Vranjini, u kojoj se titulie kao arhiepiskop
, poklonio novoosnovanom manastiru posebno
1
F. Miklosich, Monumenta Serbica spectanita historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Guilel-
mus Braumuller, Be, 1858, str 12. O poveljama manastira Vranjina vidjeti B. ekularac,
Vranjinske povelje, Leksikografski zavod Crne Gore, Goce Delev, Titograd, Skoplje,
1984.
2
I. J. Pelii, Zapisi o Zeti, Filip Vinji, Sabor Zete, Beograd, Golubovci, 1997, str. 71.
3
G. krivani, iko eparhisko vlastelinsvo, Istoriski asopis Srpske akademije nauka i
umetnosti, Beograd, 1954, str. 163.
13
Petar LEKI
zemljite. U naslovu ove povelje koju je slovenaki lingvista Franc Miklo-

i objavio 1858. godine u Beu napisana je 1233. godina.4 Original povelje
nije sauvan, ve je prepis poznat na osnovu Mikloieva prepisa kopije,
koju mu je poslao vladika Petar II Petrovi Njego. Ispod prijepisa povelje
Mikloi je u standardnom odjeljku za izvor zapisao: Ex epographo veteris
apographi, quod nubiscum communicaverat Montis Nigri, vladika Petrus
Petrovi Njegu.5 U Beu se 1847. godine Njego upoznao sa Francom
Mikloiem, kad je obavijestio slovenakog lingvistu da u Cetinjskom ma-
nastiru ima povelja iz doba Nemanjia.6 Vladika je zaduio Filipa Vukovia
da izvri prijepis diploma i poalje ih Mikloiu, to se vidi iz pisma od 26.
januara 1848. godine, koje je objavio Duan Vuksan: Po zapovijedi ovda-
njeg Svijetlog Gospodara, ast imam preprovoditi Vam pri ovom priloene
4 kopije od starih srbskih Diplomah, koje sam ja imao udovoljstvije snimiti
sa svom tonosu, i za koje je on, u vrijeme svojega prole godine u Beu
bavljenja obeao, dostaviti ih Vam.7 Mitropolit Petar II je drugi put poslao
transkripte povelja, jer se u prethodnom pokuaju nijesu uspjeli dostaviti
prijepis, kako se, prema Vuksanovom prijepisu, saznaje iz pisma Dimitrija
Milakovia, 11. novembra 1849. godine Francu Mikloiu: Jot u mjesecu
febr. prole godine pisao Vam je odavde Gospodin Fiiip Vukovi i poslao od
starih srpskih diploma 4 vijerne kopije fascimile za koje Vam je Njegova
Svjetlost ovdanji Gospodar, u vrijeme Svoga s Vama u Beu poznanstva,
obeao dostaviti ih Vama, no pomenuto pismo zajedno s reenim kopijama,
valjda po priini bune, koja se onda bila izrodila u Beu, ne mogne Vas nai,
ve se poslije dugog vremena, vrati opet ovamo. elei predpostavljeni
Gospodar danu Vam rije iispuniti, zapovedio je meni, da Vam dostavim u
rijei stojee kopije, koje est imam pri ovom priloiti...8 Njego je odgo-
varajui na prethodno Mikloievo pismo od 25. novembra 1849. godine,
u pismu 12. marta 1850. godine, koje je Jevto Milovi publikovao, iznio
faktografiju o prijepisu i poiljci povelja: Poitajemi gospodine Fr. Mi-
kloiu, doista se stidim to 12-a marta odgovaram na vae mi drago pismo
od 25. movembra 1849. godine, ali je najvia priina ovome moja bolest,
jerboa gotovo ima ve 4. mjeseca da zdrav sasvim nijesam. A kada je ovjek
rastrojena zdravlja, ne hoe mu se pisati. G-nu sam Milakoviu naredio. I
4
F. Miklosich, n. d., str. 12.
5
Isto, str. 19.
6
J. M. Milovi, Nekoliko pisama naih knjievnika, Stvaranje, br.78, Cetinje, 1955, str. 485.
7
D. Vuksan, Veze vladike Rada i Franja Mikloia, Venac, knj. XIV, sv. 4 i 5, Beograd,
1929, str. 355; Arhivsko-biblioteko odjeljenje Narodnog muzeja Crne Gore, Fond Petar II
Petrovi Njego 1848, br. 4.
8
D. Vuksan, n. d., str. 355; Arhivsko-biblioteko odjeljenje Narodnog muzeja Crne Gore,
Fond Petar II Petrovi Njego 1849, br. 56.
14
O jednom toponimu u tri povelje manastira Vranjina
on je davno sam poslao stare srbulje, prepisane facsimile g-m Vukovi-

em. Nadam se da ste vi davno reene prepise primili.9
Osnivaka povelja manastira sv. Nikole na Vranjini sadri toponime po-
eda, koji se ustupa manastiru na korienje. Poed manastira se, prema povelji,
nalazio u ,
... ...10 Plavnica predstavlja rijeku koja tee od Berislavaca i uliva se
u Skadarsko jezero. Naziv mjesta Sveti Jovan u slivu rijeke Plavnice oznaava
crkvu posveenu ovom svecu. Za razliku od prethodna dva navedena toponima,
naziv mjesta ... je u prijepisu povelje nepotpun. Prema drugom dijelu
naziva, dalo bi se zakljuiti da je u prijepisu povelje zapisan naziv brda, ali se
prema prijepisu iz kasnijeg perioda, utvruje taan naziv mjesta.
U povelji Ivana Crnojevia, koja se datira 23. novembra 1469. godi-
ne na abljaku, sauvanoj prema prijepisu Pavla Rovinskog, navode se geo-
grafski nazivi osnivake povelje manastira sv. Nikole na Vranjini:
xi
. , i
, .11 U
Cetinjskom ljetopisu, istorijskom spisu, koji sadri prijepis srednjovjekovnih
povelja, prema publikaciji Nika Martinovia i Boidara ekularca, u prevodu
se moe proitati: Mee Svetoga Nikole vranjinskoga selu Plavnici, koje
je ostavio Sveti Sava: poevi od mjesta gdje je bio Sveti Jovan i rijekom u
Miholj brod.12 Prema ta dva prijepisa spoznaje se injenica da je u osnivakoj
povelji bio zapisan naziv mjesta Miholj brod.
Toponim Miholj brod pominje se u povelji manastira sv. Nikole na Vra-
njini, koju je prepisao i objavio Ivan Jastrebov 1879. godine i datiranoj 23.
novembra 1468. godine na Vranjini.13 U povelji se daje manastiru mee reke
Plavnice i . .14 Potok Oktobee po-
stoji kao naziv mjesta u lokalnoj toponimiji.15 Miholj brod naziv je za izvor na
rijeci Plavnici, koji je na geografskoj mapi Zete i Ljekopolja objavio Andrija
9
J. M. Milovi, n. d., str. 485.
10
Isto, n. d., str. 18.
11
P. A. Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, Centralna narodna biblioteka ure
Crnojevi, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Cetinje, Sremski Karlovci, 1993,
str. 328329.
12
N. S. Martinovi, Cetinjski ljetopis, Centralna biblioteka NR Crne Gore, Drutvo bibli-
otekara NR Crne Gore, Cetinje, 1962, str. 42a. B. ekularac, Crnogorski anali ili Cetinjski
ljetopis, Obod, Cetinje, 1996, str. 111.
13
I. Jatrebov, Prepis hrisovulja na Cetinju o manastiru sv. Nikole na Vranjini, Glasnik Srp-
skog uenog drutva, knj. XLVII, Beograd, 1879, str. 231.
14
Isto.
15
I. J. Pelii, n. d., str. 70.
15
Petar LEKI
Jovievi 1926. godine.16 Na mapi tok rijeke Plavnice poinje sa mjestom

koje ima naziv Miholj brod,17 juno od naselja Berislavci u Zeti. U jezikoj
upotebi pomenuti toponim izgovara se kao Mio brod, e je dolo do nestanka
fonema -h i -lj kod izvornog oblika Miholj i kao dijalektizam Mijov brod, e
se suglasnici -j i -v izgovaraju umjesto pisanih suglasnika -h i -lj.
Oblik Miholj prisutan je na prostoru srpskog, hrvatskog, bosansko-
hercegovakog i crnogorskog jezikog nasljea, nastao od linog imena
Mihailo. Njegova upotreba tipina je za izvedenicu Miholjdan, danu posve-
enom sv. Mihailu, 29. septembra za rimokatoliku crkvu i 12. oktobra za
pravoslavnu crkvu, i termin Miholjsko ljeto, kojim se obiljeava produetak
toplijeg vremena za kraj mjeseca septembra i mjesec oktobar, upravo kada
se slavi Miholjdan.18 Prema lingvisti Petru Skoku, Miholj u nazivu slave je
primjer arhaine opteslovenske forme gradnje prisvojnih pridjeva.19 U ju-
noslovenskom jezikom nasljeu ostale su izvedenice miholjtak naziv za
stanovnika koji slavi Miholjdan20, miholjtina porez o Miholjdanu21, miho-
ljaa, miholjka nazivi za kruku22. Geografski nazivi sa sadrajem pome-
nutog oblika su ostrvo Miholjska Prevlaka u Boki Kotorskoj, naselje Miolje
polje u upi nikikoj,23 brdo Miholja iznad ostataka rimskog naselja u Ko-
minima kod Pljevalja24, Miholja crkva u srednjem Polimlju25, Miholja crkva u
Zavali u Popovom polju26, naselje Miholjae kod Gacka27, naselje Miholjevine
16
A. Jovievi, Zeta i Ljekopolje, Etnografski zbornik SKA, knj. 38, Beograd, 1926, str.
357594.
17
Isto.
18
A. Badurina, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog hrianstva, Institut za
povijest umjetnosti, Zagreb, 1979, str. 401, Enciklopedija pravoslavlja, Savremena admi
nistracija, Beograd, 2002, str. 1240.
19
-j, ie. (-jto), baltoslav., sveslav. i praslav. pridjevski sufiks, danas potpuno mrtav, u starijem
hrv.-srp. produktivan. Slui za tvorenje posjedovnih pridjeva od apelativa koji oznauju
ivo i od linih imena... Miholj dan (tokavci) u: P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga
ili srpskoga jezika knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 741.
20
P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga II, JAZU, Zagreb,
1972, str. 421.
21
Isto.
22
Isto.
23
http://mapcarta.com/18998646.
24
Topografska karta abljaka 1:100 000, Geografski institut JNA, Beograd, 1957.
25
G. Tomovi, Iz istorije srednjeg Polimlja od VII do XVII veka u Manastir svetog Nikole u
Podvrhu 16062006, Slubeni pregled, Beograd, 2006, str. 43.
26
I. Lui, Povijest poznavanja Dinarskog kra na primjeru Popova polja (disertacija), Uni-
verza v Novi Gorici, Nova Gorica, 2009, str. 62 (http://www.ung.si/~library/doktorati/
krasoslovje/5Lucic.pdf).
27
Abecedni spisak naselja u SFRJ, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1991, str. 236.
16
kod Srebrenice28, naselje Miholjsko u Vojniu29, naselje Miholjaki Pore u

optini Donji Miholjac u sjeveroistonoj Hrvatskoj30, Mioljaa brdo u okolini
Ljubovije u Srbiji31, naselje Miholjice na ostrvu Krku32, naselje Miholjanec
izmeu Bjelovara i Koprivnice33 i mjesto Miholj krst u okolini Slanog34. Za
odreena mjesta utvreno je porijeklo toponima od crkve sv. Mihaila (Miholj-
ska prevlaka, Miholjice, Donji Miholjac)35, ali bi u perspektivi dalja istrai-
vanja svakog preostalog toponima pojedinano moda potvrdila ili opovrgla
pretpostavku da naziv mjesta potie od pomenutog svetakog kulta.
Rije brod u slovenskim jezicima definisao je Petar Skok kao mje-
sto prelaenja preko vode36 ili u drugom znaenju mjesto na rijeci gdje
nije duboko, gdje se moe pregaziti kolima ili stokom preko vode prije-
i37. Toponimi Obradov brod ( )38, Dreniki brod (
'')39, Streljaki brod (' )40, Govedarev
brod ( )41, Vlaki brod (' )42 i iroki brod
( )43, spominju se u Svetostefanskoj hrisovulji kralja Mi-
lutina oko 1315. godine. Nazivi mjesta Smaev brod ( )44,
28
Isto.
29
Isto.
30
Isto.
31
http://mapcarta.com/18825850
32
33
34
V. Vuleti-Vukasovi, Hercegovaki nadpisi, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, knj. 5
br. 1, 1883, str. 118 (http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=75177).
35
Istorija Crne Gore I, Redakcija za istoriju Crne Gore, Titograd, 1967, str. 440; P. Skok,
Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Jadranski institut JAZU, Zagreb, 1950,
str. 29; Donji Miholjac od XI do XX stoljea, urednik Stanko Andri, Hrvatski institut za
povijest, Slavonski brod, 2010, str. 5 (http://hipsb.hr/wp-content/uploads/2013/01/donji_
miholjac-sadrzaj.pdf).
36
P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika knjiga II, str. 216.
37
Isto.
38
Lj. Kovaevi, Svetostefanska hrisovulja, Spomenik SKA, knj. IV, Beograd, 1890, str.
2. O ubikaciji toponimima u Svetostefanskoj povelji vidjeti: G. krivani, Vlastelinstvo
sv. Stefana u Banjskoj, Istoriski asopis Srpske akademije nauka i umetnosti, IV, Beo-
grad 1956; A. Loma, Toponimija Banjske hrisovulje, Srpska akademija nauka i umetnosti,
Beograd, 2013 (https://www.sanu.ac.rs/Izdanja/ElIzdanja/Toponimija-1.pdf).
39
Lj. Kovaevi, n. d., str. 2.
40
Isto, str. 3
41
Isto, str. 5.
42
Isto, str. 9.
43
Isto,
44
S. Mii, T. Subotin-Golubovi, Svetoarhanelska hrisovulja, Istorijski institut, Beograd,
2003, str. 99.
17
Petar LEKI
Crnaki brod ( )45 i pomenuti iroki bod (

)46 pronalaze se u Svetoarhanelskoj hrisovulji cara Duana 1348. go-
dine. iroki brod spominje se u povelji Stracimira, uraa i Bale 17. januara
1368. godine ( )47. U prijepisu povelje uraa II Stracimi-
rovia Balia, u kojoj se kao godina nastanka netano spominje 1404. godi-
na, jer je ura II preminuo 1403. godine, pominje se Govei brod (
) na rijeci Cijevni48. Mjesto Moranski brod ( ) po-
minje se u povelji uraa Crnojevia 14. decembra 1492. godine49. U istoj
povelji pronalazi se toponim Ovji brod ( ) na rijeci Suici50.
Naziv mjesta Bijeli brod ( ) pominje se u povelji uraa Crno-
jevia 29. decembra 1494. godine51.
Povelje manastira sv. Nikole na Vranjini predstavljaju dragocjenu zao-
stavtinu crnogorske istorije, lingvistike i knjievnosti, ije prouavanje moe
dovesti do novih injeninih spoznaja.
Izvori

Arhivsko-biblioteko odjeljenje Narodnog muzeja Crne Gore, Fond Petar
II Petrovi Njego 1848, br. 4.
Arhivsko-biblioteko odjeljenje Narodnog muzeja Crne Gore, Fond Petar
II Petrovi Njego 1849, br. 56.
Literatura
Abecedni spisak naselja u SFRJ, Savezni zavod za statistiku, Beograd,

1991.
Badurina, A.: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog
hrianstva, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979.
Donji Miholjac od XI do XX stoljea, urednik Stanko Andri, Hrvatski
institut za povijest, Slavonski brod, 2010.
Enciklopedija pravoslavlja, Savremena administracija, Beograd, 2002.
Istorija Crne Gore I, Redakcija za istoriju Crne Gore, Titograd, 1967.
45
Isto, str. 107.
46
Isto, str. 100.
47
F. Miklosich, n. d., str. 177.
48
I. Jastrebov, n. d., str. 225.
49
J. Tomi, Prilozi za istoriju Crnojevia i Crne Gore, Spomenik SKA, XLVII, Beograd,
1909, str. 15.
50
Isto.
51
Isto, str. 20.
18
Jatrebov, I.: Prepis hrisovulja na Cetinju o manastiru sv. Nikole na Vranji-

ni, Glasnik Srpskog uenog drutva, knj. XLVII, Beograd, 1879.
Jovievi, A.: Zeta i Ljekopolje, Etnografski zbornik SKA, knj. 38,
Beograd, 1926.
Kovaevi, Lj.: Svetostefanska hrisovulja, Spomenik SKA, knj. IV
Beograd, 1890.
Loma, A.: Toponimija Banjske hrisovulje, Srpska akademija nauka i umet-
nosti, Beograd, 2013.
Lui, I.: Povijest poznavanja Dinarskog kra na primjeru Popova polja
(disertacija), Univerza v Novi Gorici, Nova Gorica, 2009.
Martinovi, N. S.: Cetinjski ljetopis, Centralna biblioteka NR Crne Gore,
Drutvo bibliotekara NR Crne Gore, Cetinje, 1962.
Miklosich, F.: Monumenta Serbica spectanita historiam Serbiae, Bosnae,
Ragusii, Guilelmus Braumuller, Be, 1858.
Milovi, J. M.: Nekoliko pisama naih knjievnika, Stvaranje, br.78,
Cetinje, 1955.
Mii, S.: T. Subotin-Golubovi, Svetoarhanelska hrisovulja, Istorijski
institut, Beograd, 2003.
Pelii, J. Zapisi o Zeti, Filip Vinji, Sabor Zete, Beograd, Golubovci,
1997.
Rovinski, P. A.:Crna Gora u prolosti i sadanjosti, Centralna narodna
biblioteka ure Crnojevi, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia,
Cetinje, Sremski Karlovci, 1993.
Skok, P.: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga I,
JAZU, Zagreb, 1971.
Skok, P.: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga II,
JAZU, Zagreb, 1972.
Skok, P.: Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Jadranski institut
JAZU, Zagreb, 1950.
ekularac, B.: Crnogorski anali ili Cetinjski ljetopis, Obod, Cetinje, 1996.
ekularac, B.: Dukljansko-zetske povelje, Istorijski institut SR Crne Gore,
Titograd, 1987.
ekularac, B.: Vranjinske povelje, Leksikografski zavod Crne Gore, Goce
Delev, Titograd, Skoplje, 1984.
krivani, G.: Vlastelinstvo sv. Stefana u Banjskoj, Istoriski asopis
Srpske akademije nauka i umetnosti, IV, Beograd, 1956.
krivani, G.: iko eparhisko vlastelinsvo, Istoriski asopis Srpske
akademije nauka i umetnosti, IV, Beograd, 1954.
Tomi, J.: Prilozi za istoriju Crnojevia i Crne Gore, Spomenik SKA,
XLVII, Beograd. 1909.
19
Petar LEKI
Tomovi, G.: Iz istorije srednjeg Polimlja od VII do XVII veka u Manastir

svetog Nikole u Podvrhu 1606-2006, Slubeni pregled, Beograd, 2006.
Topografska karta abljaka 1:100 000, Geografski institut JNA, Beograd,
1957.
Vuksan, D. Veze vladike Rada i Franja Mikloia, Venac, knj. XIV sv. 4
i 5, Beograd, 1929.
Vuleti-Vukasovi, V.: Hercegovaki nadpisi, Vjesnik Arheolokog mu-
zeja u Zagrebu, knj. 5 br. 1, Zagreb, 1883.
Internet adrese
http://hipsb.hr/wp-content/uploads/2013/01/donji_miholjac-sadrzaj.pdf.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=75177
http://www.ung.si/~library/doktorati/krasoslovje/5Lucic.pdf.
https://www.sanu.ac.rs/Izdanja/ElIzdanja/Toponimija-1.pdf.
Petar LEKI
ON A TOPONYM IN THREE CHARTERS

OF VRANJINA MONASTERY
The author of this paper analyzes a toponym mentioned in the three

charters of Vranjina monastery. The subject toponym is Miholj brod on river
Plavnica, which is used differently in language, as a derivative of its original
form. Furthermore, by analyzing the same-origin toponyms, the author conc-
ludes that its name presents an older medieval form.
Key words: Vranjina monastery, charters, Miholj brod, Plavnica
20
UDK 811.163.442(497.6)
Izvorni nauni rad
Belkisa DOLI (Biha)
Pedagoki fakultet Univerziteta u Bihau
belkisa_dolic@hotmail.com
ULOGE DISKURSNIH OZNAKA U NAUNOME

FUNKCIONALNOM STILU
Diskursne oznake su jeziki entiteti koji premda integrirani u

(gramatiko) ustrojstvo reenice i (obavijesno) ustrojstvo iskaza
u njima ipak ne uzimaju uee nemaju status reeninih la-
nova i ne utiu na istinosne uslove iskaza tako da se njihovim
reduciranjem nee naruiti gramatinost reenice niti ita odu-
zeti od propozicijskog sastava iskaza. Takvo to je mogue zato
to u slubi diskursnih oznaka dolaze nedeklinabilne i uglavnom
permutabilne jezike jedinice sa itavim spletom potencijalnih
znaenja, koja se aktualiziraju u razliitim kontekstima s tim da
u svakom od njih zadobivaju instruktivni (tj. proceduralni) pred-
znak. Drugim rijeima, diskursne oznake ne otkrovljuju svoju
svrhu na sintaksikom i semantikom planu jer one dolaze sa
jedne vie, diskursne razine, na kojoj vre funkciju oznaavanja
(svojim pojavljivanjem naznauju ko/n/tekstualnu ukljuenost
njihove neposredne okoline i ukazuju na mogunost njezine
interpretacije). Osim te primarne one obnaaju mnotvo sekun-
darnih funkcija, koje se mogu sagledavati iz razliitih lingvi-
stikih perspektiva pa i stilistike, to je sluaj u ovome radu.
Mi, naime, imamo namjeru sagledati i opisati ulogu diskursnih
oznaka u strukturiranju, argumentiranju i prezentiranju naunih
ideja.
Kljune rijei: diskursne oznake, nauni stil, organizacija,
subjektivnost, argumentacija.
1. Uvod

Diskursne oznake su sintaksiki i semantiki fakultativne sastavnice
iskaza, koje slue kao instrumenti u procesu pregovaranja oko njegova smisla
na nain da svojim prisustvom nude suptilne sugestije kako isti valja protu-
maiti u odnosu na kotekst (lokalno, tj. tekstno okruenje) ili na kontekst (glo-
balno, tj. situacijsko okruenje i enciklopedijsko znanje) i time mu automatski
21
Belkisa DOLI
stavljaju etiketu diskursne pripadnosti (diskurs je ovdje, znai, shvaen kao

tekst uronjen u kontekst).
Jeziki entiteti koji odreeni iskaz/tekstni segment povezuju s drugim
iskazom/tekstnim segmentom na nain da interpretaciju ovoga drugog vezuju
uz prvi nazivaju se konektorima. Konektori su, stoga, vezni elementi na nivou
diskursa, koji doprinose njegovoj kohezivnosti i koherentnosti tako to us-
postavljaju i reguliraju kataforiko-anaforike relacije meu konstituentima
mu (iskazima, manjim ili veim dijelovima, cjelinama). Iskaz koji zapoinje
nekim od konektora se zapravo nadovezuje na prethodno (is)kazano, a priroda
tog nadovezivanja moe biti raznovrsna pa ih prema tome grupiramo na slje-
dei nain: organizacijski, aditivni, suprotni, konkluzivni i modalni konektori.
S druge strane imamo jezike jedinice koje su umjesto na kotekst orijentirane
na kontekst, odnosno na njegovo suavanje, s ciljem rukovoenja interpreta-
cijom iskaza, tj. njenim usmjeravanjem u eljenom pravcu. Radi se, naime,
o modifikatorima, koji se u iskazu pojavljuju i ponaaju kao tzv. zamiljene,
nadreene reenice u kojima govornik izraava svoj stav, tj. komentar na pro-
poziciju (ili na neki njezin dio) ime baca posebno svjetlo na taj iskaz i poku-
ava uticati na recepciju informacije u njemu sadrane. Poto je govornikov
stav irok pojam (obuhvaa emocije, uvjerenja, pretpostavke, oekivanja..),
predlaemo sljedeu taksonomiju modifikatora: kvalifikacijski, evaluacijski,
emfatini, litotini i aditivni modifikatori.
Sredstvima jo neposrednijeg diskursnog oznaavanja smatramo one
jezike entitete koji to ine tako to uokviruju konverzacijsku interakciju i
njome upravljaju. Njih je mogue razloiti na one pomou kojih diskursni tok
biva otpoet, (pre)usmjeravan, odravan i prekinut (interaktivne oznake) te na
one koje pokuavaju osigurati njegov kontinuitet, a zapravo ga samo narua-
vaju (potapalice).
Bilo kako bilo, sve vrste diskursnih oznaka imaju esencijalan znaaj
u jezikoj komunikaciji, bez obzira da li je u pitanju njen usmeni ili pisani
modus. Iako nemaju mo da mijenjaju informaciju ponuenu u iskazu, u sta-
nju su da ga uine vieslojnijim i ekspresivnijim: pojedine vrste diskursnih
oznaka iskazu daju toplinu, prisnost, ivost i prirodnost, dok mu druge daju
protonost, eufemistinost i rafiniranost. Drugim rijeima, diskursne oznake
su neizostavan dio spontanog a i planiranoga jezikog izraza s tim da u prvom
sluaju predstavljaju zain, a u drugom lag. Koja je njihova uloga u nauno-
me stilu, vidjet emo u nastavku.
22
Uloge diskursnih oznaka u naunome funkcionalnom stilu
2. Konektori u slubi podrke naelu logike organizacije

sadraja i naelu apstraktnosti u naunome stilu

Iz same definicije nauke kao misaonog sreivanja objektivne stvarno-
sti koja ide dalje od podataka o toj stvarnosti (Miljevi 2007: 11), namee se
zakljuak da naunom djelu valja udovoljiti trima naelima: naelu logike or-
ganizacije sadraja i njegova izraza, naelu objektivnosti i naelu apstraktnosti.
To bi znailo da nauni stil ija je dominantna jezika funkcija referencijalna
(tj. saopavanje) ne dozvoljava nelogian i/ili fragmentiran ustroj misli (preto-
en u, iz bilo kojeg razloga, nepodesne jezike znakove), ne ostavlja prostora
subjektivnim pobudama bilo autora bilo recipijenta i ne trpi suvina obiljeja u
sadraju poruke (up. Sili 2006). Naa namjera je da u narednim redovima poka-
emo kako diskursne oznake podupiru i uzdrmavaju pomenuta naela.
Naelo logike organizacije sadraja podrazumijeva uvezanost sadraja
(i njima pridruenih izraza) u sistematinu cjelinu, strukturiranu tako da sve
u njoj dolazi po logikom slijedu. Zato autor naunog teksta obino polazi od
opeprihvaenih spoznaja na koje podsjea recipijente a potom iznosi vlastite
spoznaje o kojima (u) naunoj javnosti valja diskutirati (up. Stolac 2007: 314).
Konektori, podvrsta diskursnih oznaka, tu dolaze kao mostovi meu poznatim
i novim idejama:
1.
Sigurnost kao jedno od temeljnih ljudskih prava i Univerzalnom de-
klaracijom o ljudskim pravima zagarantiranog prava svakog ovjeka/
graanina1, nikada nije bila tako aktuelna i propitivana kao posljednjih
decenija. U isto vrijeme, povjerenje graana u institucije koje su du-
ne prevenirati, obezbijediti, promovirati i unaprijediti sigurnost svakog
pojedinca biva poljuljano, najveim dijelom zbog injenice da u demo-
kratskim drutvima kakvom tei i savremeno bh. drutvo, uloga i znaaj
ovih institucija bivaju pogreno tumaeni ili pogreno shvaeni. (...).
Uzimajui u obzir pomenuto, moe se rei da drutveni ivot na ka-
kav smo navikli, uope ne bi bio mogu bez povjerenja. Nasuprot tome,
opa drutvena klima sumnjiavosti graana, viestruko oteava funk-
cioniranje i razvoj drutva, stoga to paralizira drutveno djelovanje,
te potie rutinizaciju, konformizam i pasivnost (ZRP 2014: 775). 1
Glovacki-Bernardi (2004: 49) na temelju modela/sheme naunog

objanjenja koji su ponudili C. G. Hempel i P. Oppenheim govori o ekspli-
kativnom razvoju teme u naunome stilu jer naunik objanjava odreeni
odnos (explanandum) tako to ga logiki izvodi iz odreenih drugih odnosa
1
Bold isticanje u svim citiranim primjerima je nae, a ne autorovo.
23
Belkisa DOLI
(explanans).2 Pranjkovi (1996: 525), pak, govori o logikom razvoju teme

koji poiva na raspravljanju u naunome stilu i samim tim o linearnoj tekst-
noj sekvenciji za njega takvog karakteristinoj. Naime, u skladu sa za-
htjevom za disciplinarnou i loginou izraza, na tekstualno-sintaksikom
planu reenice podlijeu specifinoj organizaciji. U naelu svaka naredna re-
enica slijedi iz prethodne kao njena posljedica, a osnovni princip je lanana
veza meu reenicama (Katni-Bakari 2007: 80), koja se, izmeu ostalog,
moe postii upotrebom konektora:
2.
Kako je turski palatal k' biljeen na dva naina, grafijama k /kef / / i
k/ kaf/, razmotrila sam vrijednost ovih grafija u tekstu na bosanskome
jeziku. Ovdje grafija k / kaf/ uvijek ima vrijednost glasa k, dok grafija k
/kef/ ima vrijednost glasa (hoe li, s(e)ve e, do, ie, uni). Drugim
rijeima, bosanski glas u ovome je tekstu redovno biljeen grafijom k
/kef/. Tako je u kontaktu glasova k i prvi uvijek biljeen /kafom/, drugi
/kefom/ (pak u, ako hoe).11 S druge strane, glas uvijek je napisan
odgovarajuom grafijom koja inae u tekstovima pisanim arapskim pi-
smom suponira glas (ri, svaemu, p(i)riporuit, uinit, uimo, gove-
e, ui) (AGHBM 2003: 14 i 15).
Primjeujemo da su u gore ponuenom primjeru sve reenice smisaono

povezane, ali primjeujemo i dodatnu, formalnu povezanost izmeu druge i
tree reenice, tree i etvrte, etvrte i pete. Karike koje ih i semantiki i
strukturno ulanavaju su konektori drugim rijeima, tako i s druge strane.
Oni, kako vidimo, direktno utiu na organizaciju i strukturiranost naunog
teksta tako to daju svoj doprinos u stvaranju loginog redoslijeda kompone-
nata sadraja. Redoslijed komponenata sadraja prati logiko naelo razvoja
misli utemeljeno na modelu iznoenje tvrdnje iznoenje odnosa prema tvrd-
nji (up. Frani i dr. 2005: 280). Ti odnosi mogu biti mnogostruki a konektori
nam signaliziraju koji je konkretno odnos u pitanju: nema sumnje (dokaziva-
nje iskazane tvrdnje), meutim, nasuprot takvu shvaanju (poricanje iskazane
tvrdnje), prema tome, iz toga proizilazi (zakljuivanje na temelju iskazane
tvrdnje), po svemu sudei, pod tim uvjetima (iskazivanje mogunosti ostvari-
vanja iskazane tvrdnje), drugim rijeima (preformuliranje iskazane tvrdnje),
jednom rijeju (saimanje iskazane tvrdnje)...
3.
Smatralo se da pedosfera, hidrosfera i atmosfera mogu apsorbovati
sav na otpad bez nekih posljedica, imajui u vidu englesku izreku dilu-
tion is the solution to pollution (razrjeenje je rjeenje za zagaenje).
2
Eksplikativni razvoj teme se nerijetko povezuje s deskriptivnim a zapravo se moe integri-
rati u argumentacijski.
24
Pokazalo se, meutim, da su takva shvatanja bila zabluda. Ispostavilo

se da neke ljudske djelatnosti bitno smanjuju sposobnost nae planete
da podrava ivot, jer opasno naruavaju ekoloke ravnotee i remete
odnose u mnogim ivotnim zajednicama (CLIV 2013: 2).

Konektor meutim, tako, u prethodno navedenom primjeru dolazi u
funkciji povezivanja zastarjelih i aktuelnih naunih informacija i to tako da
upuuje na vrstu njihovog odnosa: nove spoznaje nisu dopuna starijih niti
njihova revidacija njihov odnos je kontraran.
Konektori osim to povezuju iskaze/fragmente i pritom upuuju na vr-
stu njihovog odnosa, igraju veliku ulogu u stvaranju kompozicije naunog
teksta na nain da diktiraju rasporeivanje argumenata u njemu:
4.
S jedne strane to govori o njegovom izuzetno povoljnom poloaju
kod osmanskih vlasti, velikom utjecaju koji je imao u Maglaju i njego-
voj okolici. S druge strane istovremeno upuuje na obavjetajnu pove-
zanost i dobru obavijetenost o prilikama u Maglaju i ire (AGHBM
2003: 52).
U takvoj korelaciji navedenih pojmova i njihovoj meusobnoj poveza-

5.
nosti danas se nie nekoliko kritikih pitanja; kao prvo, o irokoj lepezi
interpretativnosti shvatanja i percepcije onoga to se vee uz pojam
identiteta; kao drugo, o novom znaaju odjevnog elementa u savreme-
nom svijetu mode i spektakla, te njegovom irenju na podruja politi-
kog ili pravnog; i kao tree, o znaaju i zastupljenosti odjevnog znaka
u savremenom umjetnikom vokabularu kod umjetnika iz ireg i ueg
umjetnikog konteksta (ZRT 2012: 170).
Stolac (2007) u konektorima vidi pomagala koja osim to osiguravaju

uvezanost informacija i postupnost prilikom njihova iznoenja imaju i pojaa-
nu funkciju argumentacije, naroito u pisanome naunom diskursu. Pomenuta
autorica zakljuuje da nemaju svi konektori jednaku argumentacijsku mo u
svim podstilovima naunog stila, u svim anrovima naunoga stila, kao ni u
svim dijelovima naunog teksta.3
3
a) u akademskom (pod)stilu je potranja za konektorima pojanjavanja, zakljuivanja i
uzroka; u nauno-udbenikom e opasti potreba za konektorima zakljuivanja zbog ve-
like estotnosti reenica-diskursa tzv. pseudodiskursi kakve su, na primjer, definicije;
u nauno-popularnom e propozicionalni i frazeologizirani konektori imati prevlast (jed-
nostavno reeno, upotreba odreene vrste konektora u naunom tekstu zavisi od njegove
namjene i vrste recipijenata: naunici, budui naunici, iri krug primaoca);
b) u lanku je za oekivati dominaciju konektora kauzalnog tipa meu iskazima i pasusima
(uzrono-posljedini odnos u naunom tekstu znai da autor polazi od teze ka argumentu, a
25
Belkisa DOLI
Konektori u naunome stilu slue i za uvoenje digresija (6) ili kao pu-
tokazi koji upuuju na smjenjivanje misli u vidu laganih prijelaza unutar (7)
i meu (8 i 9) iskazima/odlomcima unutarnja i vanjska koherencija4 ime
osiguravaju logiko jedinstvo ideja i ujedno olakavaju praenje naune nara-
cije (up. Orai Toli 2011: 356):
6.
Usput, zanimljivo je napomenuti i to da se u istoj ovoj kulturnoj reviji
istovremeno vodi polemika i o bosanskohercegovakom jezikom pita-
nju kao dijelu ireg nastojanja revidiranja dvoosovinske srpskohr-
vatske ili hrvatskosrpske jezike politike (BHSKK 2012: 29).
Njen roman Mraz i pepeo strukturiran je kao dnevnika hronika mo-

7.
ralno-etikog i ideolokog aspekta bive junoslavenske zajednice, a

onda i kao hronika jedne duhovne biografije, pri emu junakinja ro-
mana Vinja nosi mnogo od autobiografskih crta aktuelne autorke ro-
mana. Nadalje, kroz dnevnike koje fiktivna autorka romana preuzima
od oca odslikava se tragino iskustvo II svjetskog rata i totalitarnih
obrazaca komunistike ideologije (BHSKK 2012: 474).
(...). Jer, najire govorei, subjekt putopisa u Dumhurevom djelu po-

8.
jedinac je izuzetno, nemjerljivo bogatog interkulturalnog, prije svega

najranijeg ivotnog iskustva, koje je najee i nosilac tokom vremena
upotpunjenog znanja o razliitim kulturama i narodima, te je, u skladu
sa steenom interkulturalnom osnovom u najranijem djetinjstvu, njegov
svaki doticaj s razlikama, kao i u prethodnom odlomku, gotovo uvijek
pozitivno promoviran.
Nadalje, vano je istai i to da se, s jedne strane, istinska interkultu-
ralna priroda putopisa Z. Dumhura najee ogleda preko karaktera
njegovog subjekta, koji je izrazito radoznao i otvoren, ali i uvijek sklon
humoru, i to onom kojem cilj nije podsmjehivanje, ve progovor o Ra-
zlici na relaksiran nain uz smijeh. (BHSKK 2012: 415).
posljedino-uzroni predstavlja obrnut proces); u monografiji kao duoj formi objasnidbeni

konektori obino imaju primat budui da osim iskaza i pasusa treba povezati i poglavlja
koja ponavljanjem, naknadnim dodavanjem, dodatnim obrazloenja i zakljucima... signa
liziraju kako pripadaju istoj cjelini;
c) uestalost konektora je razliita kroz tekst: u uvodnim poglavljima te uvodnim i
zakljunim reenicama su najfrekventniji;
4
Odnosi meu elementima iskaza i meu susjednim iskazima uobiavaju se zvati mik-
rostrukturom, a svi sloeniji odnosi (npr. meu odlomcima) makrostrukturom.
26
Sada kada je objanjen regionalni pristup NATO i EU u teorijskom

9.
smislu, moe se pristupiti analizi njegove konkretne realizacije na pro-

storu Zapadnog Balkana. U tom sluaju pojmovi meunarodne prakse,
razliitih logika i vrsta socijalizacije bivaju zamijenjeni instrumentima
(prakse) kao to su Partnerstvo za mir, Sporazum o stabilizaciji i pri-
druivanju i sl.
U tom kontekstu, ovaj dio rada e pratiti matricu koja e sveobuhvat-
nost sigurnosnog sektora BiH obuhvatiti kroz prizme NATO, Evropske
unije, te inicijativa koje su inherentno nastale na prostoru Zapadnog
Balkana (ZRP 2014: 734).
I naposljetku, konektori uvode ulomke koji predstavljaju zavrnicu

neke etape u naunom tekstu (10) npr. brojanog poretka (11) ili zavrnicu
naunog teksta kao cjeline (12):
10.
Druga metodoloka napomena odnosi se na analizu uea BiH u
ovim inicijativama i organizacijama to e posluiti sintentitiziranju
konanog zakljuka o mjeri u kojoj BiH doprinosi izgradnji sigurnosne
zajednice na Zapadnom Balkanu.
I konano, prije nego se pree na analizu pojedinanih incijativa
vano je napomenuti odnos osnovnih politiko-stratekih dokumenata
prema regionalnoj suradnji. (ZRP 2014: 734)
11.
Drugi osnovi aspekat bi bio da regionalni pristup kojeg sprovodi EU
u ovom regionu, BiH treba iskoristiti u pogledu finansijske pomoi koja
joj se nudi. Ekonomski razvoj je mogu, domaa proizvodnja se moe
odrati kroz reviziju politike domae potronje, koja bi se trebala imple-
mentirati na bh trite. (...).
Konano, trei aspekat vanjske politke EU, jeste da Unija eli vidjeti
Bosnu i Hercegovinu u svojim pravno-institucionalnim okvirima, ali da
nee ni u kom sluaju moliti drave da joj se prikljue posebno u
vremenu kada ideja o zamoru proirenja ivi meu najjaim njenim
lanicama. (ZRP 2014: 1025)
12.
Bosna i Hercegovina bi se, lanstvom u NATO-u, pridruila ostalim
zemljama okruenja, te stvorila bitne pretpostavke za stabilniji razvoj
zemlje, jaanje svog geopolitikog poloaja, veu nacionalnu bezbjed-
nost, jaanje odbrambene sposobnosti, te dolazak u poziciju da BiH
ima mogunost da ravnopravno odluuje unutar Saveza. (...).
Konano, zbog svega navednog, naglaavamo da je koristei se kul-
turom dijaloga i promicanjem svih vrijednosti i benefita lanstva u
27
Belkisa DOLI
NATO-u, potrebno oblikovati politike i javno mijenje na nain da se

da jaa podrka Savezu, euroatlantskim integracijama i ekonomskom
prosperitetu zemlje (...) (ZRP 2014: 888).
Zakljuno: iako je pisani tekst u procesu svoga nastajanja izuzetno dina-

mian, po zavretku se fiksira pa autoru bivaju onemoguene naknadne interven-
cije kao to su izmeu ostalog objanjenja i umreavanja. Iz tog razloga e
veliku panju posvetiti vrstom strukturiranju, eksplicitnom i jasnom izraava-
nju, temu e razvijati pomno a reenice nizati s nedvojbeno naznaenom vrstom
odnosa meu njima. Sve pobrojano je najlake postii upotrebom konektora.
Neki autori ipak radije prigrle implicitne poveznice na razini teksta, koje tako-
er umiju biti dosta vrste i razvidne jer je operacija povezivanja uslovljena
pragmatikom dimenzijom teksta, odnosno komunikacijska namjera usmjerava
autora na odabir najprimjerenijih obrazaca argumentacijske naracije a nije is-
kljueno ni da se tu radi samo o obiljejima autorskoga stila (up. Stolac 2007).
Sad emo se pozabaviti apstraktnim naelom naunoga stila. Da bi se
ono ispotovalo, valja nauno miljenje osloboditi pojedinanoga a to znai
da ga se treba uopiti, uiniti kategorijalnim. Jezika sredstava u tome mogu
znaajno pomoi, ali naravno ne sva relevantnima se u tom pogledu smatra-
ju pojedine morfoloke kategorije i posebno biran leksik. Naelu apstrakcije,
naime, pogoduje koritenje rijei koje su u znaajnoj mjeri liene svoga kon-
kretnog znaenja te su s toga kontekstualno neovisne (znae isto i u kontekstu
i van njega jer su dostatne za stvaranje vlastitog konteksta). Tu prevashodno
mislimo na termine, jednoznane rijei kojima se oznaavaju pojmovi vezani
za sve/srodne/pojedine naune discipline, odnosno pojmovi, koji imaju opi/
irok/uzak struni karakter. Uz njih su sljedee morfoloke kategorije (verbal-
ne i nominalne) one koje najvie pridonose apstrakciji:
infinitiv, svevremenski prezent i futur I5 nekontekstualiziranog tipa,
nesvreni gl. oblici;
(pasivno) 3. l. ee jd. nego mn. 2. l. jd. uopena znaenja i tzv.
autorsko mi6;
srednji rod, jednina apstraktnih (esto glagolskih) i konkretnih (ali onih
koje znae opi pojam) imenica (up. Sili, 2006: 4345).
5
Futur prvi se u naunome stilu obino ne odnosi na kategoriju vremena nego prostora (u
tekstu). Drugim rijeima, on ne uspostavlja relaciju prolost sadanjost, nego desno li-
jevo, tj. naprijed nazad (up. Sili 2006: 49).
6
Autorsko mi nekada je bilo imperativ u naunom tekstu, no u novije vrijeme javlja se
tendencija ka 1. licu jednine, a to je lice emancipacije 'ja' u nauci, lice koje izlazi iz sjene
mnoine i preuzima svu odgovornost na sebe (znai, ne dijeli autorstvo s drugim, potenci-
jalnim autorima), ali i zasluge (tj. bez lane skromnosti) (up. Katni-Bakari 2004: 194).
28
Iako se pri ukazivanju na apstrahiranost naunog teksta ukazuje prven-

stveno na leksiku i morfoloku razinu, mogue je zamijetiti da suprasintaksika
razina naunog stila obiluje najrazliitijim diskursnim oznakama, ije je osnov-
no znaenje (engl. core meaning) do krajnje mjere semantiki ogoljeno, odnosno
shematizirano, tj. apstraktno. Dokaz tomu su sljedei primjeri u kojima su upo-
trijebljeni konektori u svakom sluaju, naime i ustvari, ije znaenje zbog njiho-
ve izrazito visoke apstrahiranosti nismo u stanju verbalizirati bez da zapravo ne
opiemo samo njihove funkcije (u svakom sluaju miri nekoliko prethodnih,
oprenih stanovita; naime uvodi iskaz koji je zapravo objanjenje prethodno
kazanog; ustvari dolazi u iskazu koji se reformulacijski odnosi prema iskazu
koji mu prethodi); njihovu shematiziranost potvruje sposobnost uklapanja u
raznorazne kontekste, a o semantikoj ispraznosti dovoljno govori injenica da
se mogu bezbolno reducirati poto ne daju nikakav doprinos propozicijskom sa-
stavu iskaza i ne uestvuju u izgradnji reeninog ustrojstva:
13.
U svakom sluaju, bizantski car Konstantin Porfirogenit pozna-
je sredinom X st. ime Bosna, kao oznaku sredinje, tj. matine zemlje
Bosne (Imamovi 1998: 25).
14.
Naime, Imam Buhari kategoriki tvrdi da je najispravniji i najauten-
tiniji sened onaj u kome Malik prenosi od Nafi'a a ovaj od Abdullaha
b. Omera. Ovo je, ustvari, i najprihvatljivije miljenje meu hadiskim
ekspertima (...) (ZRIPF 2010: 56).
3. Modifikatori u slubi opovrgavanja apsolutizirane

objektivnosti u naunome stilu
Nauni stil se uistinu trudi da sprijei prodor emocionalnih izraza i

sintaksikih postupaka uvjetovanih subjektivnim faktorima (inverzija teme
i reme, ponavljanja, nominativne ili strukturno krnje reenice, osamostalji-
vanje zavisnih klauza, nizanje samostalnih reenica omeenih zarezom, fra-
zema7...),8 jer su u suprotnosti s naelom objektivnosti,9 koje bi trebalo biti
7
To ne vrijedi za nauni stil mnogih autora kakav je, recimo, onaj Stojana Vrljia (2007: 60 i 61):
U dananje vrijeme svemone tehnike dogaa nam se da satima ekamo na nekoj au-
tocesti pa ponekad kao jedino rjeenje za nastale neprilike moemo uti ironinu izreku:
tap u ruke pa poprijeko. (...) I zaista, potapalice se u hrvatskom jeziku rabe kao rijei bez
znaenja, prazne rijei. Takva uporaba rijei bez stvarne potrebe stvara buku u komuni-
kacijskom kanalu ime se oteava dolazak informacije od govornika do sluatelja to nas
podsjea na poznatu izreku: velik promet, a mala zarada.
Isticanje (tj. podvalaenje) je nae.
8
(up. Sili 2006: 5355).
9
Objektivno naelo podrazumijeva autorovo nastojanje da se objektivno postavi naspram
29
Belkisa DOLI
razvidno u svakoj reenici. Premda je objektivno naelo samostalno, ono se

esto spominje u sklopu apstraktnog naela. Naime, prilikom objanjavanja
pojma apstraktna komunikacija, na kojoj poiva nauni stil, obino se kae
da je ona nuno impersonalna i samim tim objektivna. Meutim, ako zna-
mo da je nauni tekst tvorevina pojedinca koji u njoj ispoljava svoj talenat,
obrazovanje, erudiciju, nain razmiljanja, zakljuivanja i argumentovanja
(Toovi 2002: 274), postaje upitna mogunost opstanka objektivnog naela.
Kovaevi i Badurina (2001: 141 i 152) spadaju u red autora koji de-
mitologiziraju objektivnost u akademskome stilu tvrdei da se u jeziku nauke
elementi subjektivnosti mogu vie ili manje prikriti, vie ili manje discipli-
nirati, ili pak svjesnim odabirom nekoga autora, ak i apostrofirati ali
se ne mogu ukinuti. Katni-Bakari (2007: 78) slino razmilja: za nju je
objektivnost u naunome stilu samo povrinska, odravana u ivotu uz pomo
razliitih retorikih strategija i stilistikih postupaka, koji uklanjaju tragove
subjektivnosti s tim da oni ipak ostaju pritajeni u nizu formi. Takve forme su,
na primjer, glagoli ija semantika poiva na ubjeenju, sumnji ili neslaganju
(vjerujemo, pitamo se, sumnjamo, bojimo se, ini nam se), modalne rijei i
izrazi. Panju emo posvetiti ovim zadnjim. Orai Toli (2011: 367 i 368) je
miljenja da modalni izrazi/modifikatori obavljaju dubinske logiko-seman-
tike, a uz to i konektorske funkcije, ali se daju upotrijebiti i kao neutralna
vezna sredstva, tj. bez emotivnog premaza koji isijava autorovo stajalite o
sadraju teksta i odnos prema publici, na vrlo jednostavan nain nepisanjem
zareza.10 Sili (2006: 49) takoer navodi da sredstva za izraavanje odnosa
subjekata komunikacije prema sadraju poruke mijenjaju slubu u naunome
stilu: izraavaju odnos prema sadraju poruke neovisno o adresantu i adresatu.
Mi modalnim rijeima i izrazima (tj. modifikatorima) nikada ne ospora-
vamo subjektivnost i smatramo da je njihova egzistencija (kao i nekih drugih
subjektivnih elemenata)11 u naunom stilu nuna budui da je svaki autor na-
unog teksta duboko uvjeren a samim tim i subjektivno uronjen u ispravnost
svojih ideja, teorija, misli i zakljuaka u njemu sadranih. Osim toga, autor
pri kreiranju naunog teksta stalno ima na umu potrebe i spoznajne (unutar
njih i interpretativne) kapacitete svojih recipijenta iako ih ne vidi i ne uje,
podrazumijeva njihovu prisutnost i u skladu s njima prezentira sadraj pa
je stoga upitno koliko se i da li se uope nauna komunikacija moe smatrati
neosobnom. Prema tome, smatramo da bi bolje bilo govoriti o implicitnoj ili
objekta istraivanja, njegovo distanciranje od onoga to govori i susprezanje od unoenja

subjektivne note (up. Toovi 2002: 283).
10
Poto se zarez ne pie iza konektora u uem smislu.
11
Sve i da se trudi, autor ne moe a da u svako svoje istraivanje ne unese vlastite sociokul-
turne, kognitivne i ideoloke sheme (Katni-Bakari 2004: 193).
30
oslabljenoj personaliziranosti, a samim tim i o implicitnoj, tj. oslabljenoj su-

bjektivnosti12 (umjesto o depersonaliziranosti i apsolutiziranoj objektivnosti)
u naunome stilu, koje kao takve opravdavaju prisutnost stanovitih subjek-
tivnih jezikih sredstava (up. Katni-Bakari 2007).
Diskursne oznake koje slue za iskazivanje autorovog subjektiv-
no-ocjenjivakog odnosa prema tematiziranim predmetima i pojavama (jed-
nom rijeju modifikatori) smo ranije u radu razloili na kvalifikacijske, eva-
luacijske, fokusne i aditivne a sad emo vidjeti kako se svaka od pobrojanih
podvrsta ponaa u naunome stilu.
Kod kvalifikatora je subjektivna nota izraena vie nego kod bilo koje
druge vrste modifikatora (ako ne i meu diskursnim oznakama openito), jer
pomou njih govorno lice daje linu kvalifikaciju iskazu i implicitno istu ta-
kvu predlae svome sugovorniku (tzv. modalni stimulans). Ipak, u naunim
tekstovima u zamjetljivoj mjeri nailazimo na kvalifikacijski modifikator naa-
lost, dosta rjee na sreom/na svu sreu, dok se ostali modifikatori koji ulaze
u inventar ove podvrste (npr. hvala Bogu, ne daj Boe, Boe sauvaj/zakloni,
bogdo, bolan, zaudo, zaboga, zamisli...) mogu okarakterisati kao stilski mar-
kirani u naunome stilu. Kada autor naunog teksta koristi naalost, on obino
osim negativne subjektivne procjene (up. Tekavi 1989) implicira i kritiku:
15.
Ovim korakom Bosna i Hercegovina se obavezala ispuniti niz preci-
znih zahtjeva koje je potrebno izvriti u odreenom vremenskom okviru.
Naalost, u proteklih pet godina, a i ranije, nije postojala politika vo-
lja da se usaglase prioriteti i pravci u kojima e se razvijati i Bosna i
Hercegovina (ZRG 2013: 43).
Opepoznato je kako samoubjeenje pretendira da postane ubjeenje

pa stoga moemo za jezik nauke rei kako slui dokuivanju i iskazivanju
znanja (up. Kovaevi i Badurina 2001: 132). Drugim rijeima, netom na-
kon to se naunik uvjeri u odreenu naunu informaciju, on ima potrebu da
naunu zajednicu obavijesti o njoj i da je pokua uvjeriti u njenu tanost (up.
Katni-Bakari 2007: 78). Upravo zbog toga traga za nainima na koje e to
bolje argumentirati svoja stajalita te ih to rezultativnije prezentirati. Jedan
od tih nain je i upotreba evaluacijskih modifikatora diskursnih oznaka pred-
vienih za iskazivanje govornikove procjene o stepenu istinitosti propozicije.
U naunome tekstu primjeujemo puno vie evaluacijskih modifikatora koji
sugeriraju najvii stepen govornikove uvjerenosti u ono to priopuje bez
obzira da li je u pitanju kategorika afirmacija ili negacija nego onih kojim
se izraava ekviprobabilitet izmeu afirmacije i negacije (Tekavi 1989).
Ili pak o dojmu/ozraju objektivnosti, kao retorikoj strategiji (Ibidem).

12
31
Belkisa DOLI
Nema nita neobino u tome jer je za oekivati da autor naunog teksta vie
prostora ustupi informacijama u koje je duboko ubijeen i za koje moe ga-
rantirati (16), nego onima u koje nije posve siguran (17) ili su pak plod nje-
gova zakljuka koji nema namjeru obrazlagati i argumentiratijo uvijek nije u
stanju najbolje dokazati (18). Ipak, ako autor eli sugerirati da odreenu infor-
maciju ne treba uzeti zdravo za gotovo, ve je valja preispitati, posluit e
se modifikatorima poput vjerovatno, ini se (da), izgleda, oito, po svoj prilici,
po svemu sudei, zacijelo, rjee valjda, moda, pitanje je, dok rekla-kazala
evaluacijski modifikatori (npr. toboe, navodno, pria se) ili oni poput ta li,
ako Bog da... nemaju ta traiti u naunome stilu. Evaluacijski modifikatori
pomou kojih govornik upoznaje sugovornika sa svojom procjenom sadra-
ja iskaza i potcrtava da se radi o njegovoj vlastitoj procjeni (19) s kojom se
recipijent moe ali ne mora sloiti (no ipak se osjeti pretenzija ka usaglaa-
vanju procjena, tj. miljenja) poprilino su esti u naunome stilu u formi po
naem(u) miljenju, smatramo, stava smo da, dok su forme ja osobno, to
se mene tie, iskreno, /da sam/ na tvom/e/ mjestu predviene prvenstveno za
razgovorni stil.
16.
Ovo je, svakako, najdrastiniji i dosta rairen vid degradacije umskih
stanita s krajnje negativnim posljedicama po okoli (CLIV 2013: 44).
Trea injenica, koja je moda i najznaajnija, se ogleda u prihvata-

17.
nju i legalizaciji zajednica ivota osoba istoga spola od strane nacio-

nalnih zakonodavstava (ZRP 2013: 368).
18.
Pri tome je, primjerice, problem mediteranskih migracija nerijeen i
povean, a od nekadanje iroko proklamovane slobode kretanja reali-
zuju se kontrole i ogranienja, ovakav koncept sa nametanjem interesa i
volje nekih najjaih drava oito je ostao bez rezultata, a time i segment
tradicije rimskog prava, naalost (ZRP 2013: 280).
19.
U sudskoj praksi su poznata nekoliko sluajeva sprovoenja likvida-
cije preko plana reorganizacije, ali iz nepoznatih razloga se steajni
upravnik odredio da pri prodaji koristi zakonska reenja za unova-
vanje imovine to po naem miljenju nije adekvatno za sprovoenje
ovog plana reorganizacije (ZRP 2013: 190).
Posebno je zanimljiva upotreba evaluacijskih modifikatora u funkciji

koncesivnosti. Naime, naravno u sljedeim primjerima uvodi iskaze koji se
jednim svojim dijelom ograuju od propozicija prethodno iskazanih ili se ak
ini da ih poriu, ali kako iskaz odmie, uviamo da se zapravo podrava/
32
opravdava ranije kazano i da se iznalazi neki prilog u njegovu korist. Upra-

vo zbog toga u drugom dijelu iskaza imamo koncesivni veznik mada (20) i
adverzativni ali (21). Naravno bi se u takvim kontekstima moglo zamijeniti
sa dodue:
20.
Osim poveanja proizvodnje na postojeim obradivim povrinama,
zahvaljujui otopljavanju, areal proizvodnje mnogih ratarskih, voar-
skih i dugih kultura, kao i uma, proirie se dalje na sjever i na vee
nadmorske visine.
Naravno, globalno otopljavanje imalo bi za poljoprivredu i negativ-
ne posljedice, prije svega plavljenje niskih primorskih podruja, veu
pojavu sue u nekim krajevima, posebno u Africi, mada e porast tem-
perature openito poveati i koliinu oborina (CLIV 2013: 62).
21.
Kada stabilne vremenske situacije potraju vie dana, dolazi do ku-
muliranja zagaujuih materija u atmosferi grada i pojave epizoda
visokih koncentracija. U ovakvim vremenskim situacijama nema sko-
ro nikakvih vazdunih strujanja u prizemnom sloju atmosfere ispod
inverzne granice.
Naravno, postoje lokalni vjetrovi koji premjetaju zagaeni zrak od
istoka prema zapadu u nonim satima i od zapada prema istoku u dnev-
nim, ali sve to ostaje u Sarajevskoj kotlini ispod granice temperaturne
inverzije (CLIV 2013: 89).
U argumentacijske strategije ubrajamo i razliita ekspresivna sredstva

koja aktiviraju, usmjeravaju ili odravaju panju recipijen(a)ta a usto nauni
tekst ine pitkijim i estetinijim13. Meu njima su naroito zanimljivi fokusni
modifikatori uz pomo kojih autor stavlja akcenat na odreeni dio iskaza a po-
tom isti 1. precizira, pojaava, nadopunjuje, graduira ili ga pak 2. ublauje,
umanjuje, zatomljuje. I jednih i drugih, tj. emfatinih i litotinih modifikato-
ra, je u svakome naunome tekstu napretak jer obje grupe djeluju persusivno,
samo na drugaiji nain: emfatizatori tako to intenziviraju, litotizatori tako to
relativiziraju (da je intenzifikacija u slubi persuazije ne zauuje, ali kako to
polazi za rukom relativizaciji, moe se vidjeti u sljedeem poglavlju). Bilo kako
bilo, neosporno je da iz obje grupe isijava autorova subjektivnost: autor osjea
potrebu da na odreeni diskursni segment naroito usredotoi svoju i recipi-
jentovu panju te da na isti d svoj kratki, steoretipni komentar (ono to
je za nekoga ak i tek, za drugoga moe biti samo i ve; to je za nekog skoro,
13
U naunom stilu je intelektualna komponenta obligatorna dok estetska nije, ali je svakako
poeljna.
33
Belkisa DOLI
za drugog je moda ). U primjeru ispod upotrebom emfatinog modifikatora

sve autor stavlja fokus na sintagmu devedesetih godina prolog vijeka ali ne u
smislu konstatiranja odreene take u vremenu (taka A), nego s ciljem doa-
ravanja irine vremenskog raspona izmeu take X i take A. Modifikatorom
uglavnom stavlja fokus na sintagmu opisne prirode i usput sugerira da postoje
iznimke a time zapravo samo potvruje izreeno, tj. pravilo14:
22.
pilje se istorijski smatraju za ivot nepogodnim stanitem zbog geo-
loke izolovanosti od povrine Zemlje. Stoga ne iznenauje da su rijet-
ka mikrobioloka istraivanja pilja sve do devedesetih godina prolog
vijeka bila uglavnom opisne prirode (NK 2013: 112).

Meutim, uglavnom i njemu slini modifikatori (npr. gotovo, skoro)
u naunome stilu imaju raznovrsnu upotrebu: pomou njih autor moe izvo-
diti generalizacije (23), nadomjestiti statistike podatke (24), ali i istaknuti
svoju preciznost (25):
23.
Zahvaljujui ponajvie injenici to se bh. banke bave uglavnom tra-
dicionalnim bankarstvom, i u svojoj aktivi nisu ukljuivale potencijalno
opasne plasmane i visokorizinu finansijsku imovinu, uticaj globalne fi-
nansijske krize nije ozbiljnije uzdrmao stabilnost ukupnog finansijskog
sistema (ZRE 2012: 207).
Polipi su obino manji od 10 mm u promjeru, javljaju se u drugoj i treoj

24.
dekadi ivota, a kolorektalni karcinom se iz njih razvije gotovo u pravilu do

navrene 40. godine (ZRM 2011: 10).
25.
U prethodnoj analizi (Tabela 2.) smo utvrdili ravne, gotovo hori-
zontalne povrine (do 1), koje zauzimaju povrinu od 5.554,44 km2
ili 10,84%, pa za njih moemo potvrditi da su to prostori bez izraene
ekspozicije (ZRG 2013: 98).

Problem nastaje kada se modifikatori ove vrste zloupotrebljavaju (npr.
za prikrivanje neopravdanih i nebezazlenih uopavanja te autorove nedecidi-
ranosti) ili kad nauni tekst ine odve aproksimalnim jer se time dovodi u
pitanje nauna serioznost.
Najzad, ustupimo mjesta i aditivnim modifikatorima, svojevrsnim do-
dacima informaciji, koje joj govornik dobrovoljno prilae. Njihova je uloga u
iskazu naznaiti i istaknuti sutinu (npr. ustvari, zapravo), istovjetnost, (npr.
takoer, naprimjer), trajnost (npr. inae, obino), suprotnost (naprotiv, dapa-
14
Izuzeci potvruju pravilo.
34
e, /i/pak), iskrenost (npr. iskreno, dodue, istini za volju)... U naunome stilu

su odraz autorove elje da obogati svoj iskaz korisnim i nenametljivim detalji-
ma. Naprimjer, aditivni modifikator uostalom (i) u sljedeim citatima ima dvo-
struko i dvosmjerno dejstvo: 1. sugerira da je dio kojem on prethodi dodatni
argument dijelu koji mu je prethodio (anaforiko djelovanje), ali istovremeno
2. stavlja u holonimsko-meronimski odnos ta dva dijela, odnosno dio koji mu
je prethodio podreuje dijelu kojem prethodi (kataforiko djelovanje):
26
. Naime, pravo kao oblik reguliranja vanih drutvenih odnosa pri-
likom normiranja istih unaprijed polazi od protupravnosti. To, dakle,
nije dvojbeno. To je uostalom i ontoloka sutina prava koja je deter-
minirana pravnom normom kao osnovnim elementom pravnog sustava
(ZRP 2014: 285).
27.
Ali jasno je da ove vrste argumenata nemaju teinu u ovoj raspravi,
kako zbog fluidnosti kriterija politike moi/znaaja, ukoliko to zaista
i jeste, ali i zbog injenice da ne moe predstavljati argument protiv
dodjeljivanja prava81 grupi ukoliko ga ona zaista treba da uiva, to je
uostalom i lekcija iz presude Sejdi/Finci (ZRP 2014: 630).
Uostalom u primjerima 26. i 27. isijava sloeni pragmatiki uinak, koji

je zapravo sinteza dva pragmatina uinka onog koji ima na kraju krajeva
i onog koji je svojstven izmeu ostalog. U sluaju da je uglavnom pozicioni-
rano na poetak iskaza, ono se doivljava kao konektor koji povezuje tvrdnju
i podrku toj tvrdnji, to znai da se njegov pragmatini uinak uprouje, tj.
izjednauje se s onim od na kraju krajeva:
28.
Ustav nema pravnog akta na koji se naslanja. U tom kontekstu ne
moemo govoriti o ustavnosti ustava kada ne postoji neki nadsustav.
Uostalom, kada bi postojao neki akt iznad ustava, onda bi to bilo naru-
avanje naela suvereniteta (ZRP 2014: 299).
4. Uloga interaktivnih oznaka i potapalica

u usmenome modusu naunog stila
Diskursne oznake smo u ovome radu klasificirali u etiri velike skupine

(koje se dalje razlau na podskupine): konektore, modifikatore, interaktivne
oznake i potapalice. Upravo smo sagledali kako prve dvije skupine funkcio-
niraju u naunome stilu i dodali bismo jo da obje daju svojevrsnu dra nau-
nome tekstu: primjerenom upotrebom konektora i modifikatora nauni izrijek
dobiva na glatkoi, eleganciji, uljudnosti i prozirnosti te nadasve na retori-
nosti (up. kari 2000: 81). Meutim, ta je sa preostale dvije skupine? I one
35
Belkisa DOLI
se, takoer, pojavljuju u naunome stilu, ali su prvenstveno vezane za njegov

usmeni modus. Premda se nauni stil primarno realizira u pisanoj formi, u
okviru njega15 postoje anrovi s usmenom realizacijom (v. Katni-Bakari
2007: 78). Pisani tipovi naunog stila su opis, rasprava i pripovijed (Sili
2006), a mediji monografski, periodini, edukativni i informativni (Toovi
2002: 269). Govorni tip naunog stila je (nauni) razgovor, odnosno diskusija,
predavanje, izlaganje, a mediji manifestacioni, edukativni i radiotelevizijski
(Ibid).
Usmena realizacija naunog stila (kao i svakoga drugog) trai prisu-
stvo interaktivnih oznaka jer naunu konverzaciju valja otvoriti, odravati je,
upravljati njenim tokom, i na kraju je zakljuiti, tj. zatvoriti. Uzmemo li za
primjer izlaganje na naunome skupu suoit emo se sa skoro svim podvr-
stama interaktivnih oznaka: izlaga e najprije prigodno pozdraviti auditorij,
zatim e se posluiti interaktivima za otpoinjanje konverzacijskog obrasca,
po potrebi e posezati za interaktivima koji privlae i odravaju panju da bi
na kraju upotrijebio interaktive za odjavljivanje svoga izlaganja nakon ega
se pristupa diskusiji u sklopu koje se upotrebljavaju turn-taking diskursne
oznake (interaktivi za preuzimanje ili davanje prava za rije). U toku izlaga-
nja i diskusije male su anse da se izbjegnu sve one nepotrebne i nepoeljne
konverzacijske karakteristike poput najnepoeljnijih meu diskursnim ozna-
kama potapalica. Potapalice koje su uobiajene u razgovornome diskursu
esto umiju proklizati u usmenu realizacija naunog stila, gdje se doivlja-
vaju kao ogroman naunokonverzacijski teret. Sve i da autorovu idiostilu nisu
svojstvene potapalice, ovdje se mogu pojaviti pod uticajem treme ili elje da
to bolje izloi svoj rad, odnosno da ga odbrani. Uestalo koritenje odreenih
konektora ili modifikatora moe rezultirati njihovim potapaliziranjem s tim
da je tu onda rije o svrhovitim potapalicama jer one naunu komunikaciju,
koja poiva na sloenim kognitivnim procesima, ine lagodnijom (up. Ba-
durina i Matei 2007).16
Sve vrste diskursnih oznaka u naunome stilu objedinjuje jedna funk-
cija: pospjeavanje naunoga dijaloga. Meu obiljejima naunog stila (ek-
splicitnost, preciznost, tanost, normativnost17, jasnost, jednoznanost, nesli-
15
On se pak nalazi u okvirima akademskog diskursa, temeljnog stila za komuniciranje u aka-
demskoj zajednici, smatra diskursna stilistika.
16
Ovakve potapalice se mogu uoiti i u pisanome modusu naunoga stila.
17
Pod normativnou podrazumijevamo itav niz pravila koja iziskuju da budu primijenjena
i potovana u jednome naunom tekstu. Tu prije svega mislimo na unificiranost i standard-
iziranost. Prva se ogleda u ustaljenim formama i strukturama (npr. IMRAD struktura: uvod
metode rezultati diskusija; kompozicija teksta u vidu glava, poglavlja, pasusa, fusnota
i napomena; font slova, promjer i irina margina; nain citiranja literature i izvora...), a
druga u standardnojezikoj obvezatnosti i ogranienosti u odabiru jezikih sredstava.
36
kovitost18, konciznost, postupnost, statinost, racionalnost, intertekstualnost

(citati), hermetinost, prisutnost naune aparature...) donedavno je svoje mje-
sto imalo i svojstvo monologinosti, koje je lahko osporiti podsjeanjem na
intertekstualnost (tj. na dijalog meu /naunim/ tekstovima) i na dijalog iz-
meu autora i publike u pisanome modusu podrazumijevane (da ne kaemo
zamiljene), u usmenome konkretne. Na prvu vrstu dijaloga upuuju citati, a
na drugu diskursne oznake budui da pomou njih autor usmjerava recipije-
nite kako da svoju interpretaciju usklade s njegovom intencijom. Podsjetimo
se ovom prigodom Prieve (2008) distinkcije namjeravano znaenje vs.
protumaeno znaenje: intencionalno je ono koje enkoder pri uobliavanju
poruke ima nameru da prenese, uz eventualni komunikativni efekat, a inter-
pretirano ono koje dekoder pri interpretiranju poruke uspe da protumai, ve-
rovatno, mada ne obavezno, uz eljeni komunikativni efekat (Isto: 36 i 37).19
Diskursne oznake su neka od sredstava sa svrhom posredovanja pri izjedna-
avanju tih znaenja ili barem njihovom pribliavanju, odnosno sredstva koja
trebaju omoguiti da se postigne namjeravani komunikativni efekat.20
5. Zakljuak
Na kraju zakljuujemo da tekstovi nastali u naunome kontekstu mogu

posluiti kao korpus za istraivanje diskursnih oznaka svih tipova: konektora
kao snane tehnike pri ostvarivanju kohezije i koherencije, modifikatora kao
bitnog dijela argumentacijske strategije, interaktivnih oznaka kao uinkovitih
sredstava za reguliranje toka naune konverzacije i potapalica kao neospor-
nog dokaza o nesavrenosti naunoga stila. Sve vrste diskursnih oznaka u na-
unome stilu objedinjuje jedna funkcija: poveanje priopajne protonosti.
18
Pritom se misli na metaforinost a ne na ikonike znakove kakvi su grafikoni, tabele, crtei,
fotografije...
19
Pri, istini za volju, govori o znaenju pojedinanih leksema, ali se ova distinkcija moe
odnositi i na znaenje iskaza/segmenta diskursa/cijelog diskursa i mi emo je uzeti kao takvu.
20
Kod Brown (1995) imamo slino tumaenje samo to ona govori o reeninom i govorniko-
vom znaenju (moda bi bilo bolje da je ovo drugo nazvao iskaznim). Reenino znaenje
(tj. znaenje) je zbir znaenja njenih konstituenata, a govorniko (tj. smisao) je ono koje
govornik tom zbiru dodjeljuje i misli da ga prenosi sluatelju, odnosno ono znaenje koje
ne poiva samo na reenom nego i na impliciranom. Uzmimo za primjer reenicu Nara-
vno, samo naprijed! izreenu u svai izmeu ljubavnog para reenino znaenje ostaje isto
(Naravno, samo naprijed!), ali govorniko je puka suprotnost (Bolje ti je da ni ne pomisli to
uiniti). Zato je prvo neovisno, a drugo ovisno o kontekstu. Od toga koje znaenje sugovornik
prepozna ovisi hoemo li njegovu interpretaciju nazvati ispravnom, primjerenom ili neis-
pravnom. Potpuno ispravne i neispravne interpretacije su rjee nego primjerene jer je manja
vjerovatnoa da e govornikova namjera i sugovornikova interpretacija biti na identinim ili
sasvim udaljenim frekvencijama, a vea da se nau na pola puta (Isto: 1424).
37
Belkisa DOLI
Osim toga pravilna, odmjerena i raznovrsna upotreba diskursnih oznaka u na-

unome stilu odraz je naunikove elokventnosti.
Literatura
Badurina, Lada; Matei, Mihaela (2007). Potapalice pod povealom: o

jednoj posebnoj vrsti diskursnih oznaka u Zborniku radova Tuzla. Grad na
zrnu soli (ur. Turbi-Hadagi, Amira), str. 925.
Brown, Gillian (1995).Speakers, listeners and communication: Explorati-
ons in discourse analysis.Cambridge: Cambridge University Press.
Frani, Anela; Hudeek, Lana; Mihaljevi, Milica (2005). Normativnost
i viefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku. Zagreb: Hrvatska
sveuilina naklada,
Glovacki-Bernardi. (2004). O tekstu. Zagreb: kolska knjiga.
Katni-Bakari, Marina (2007). Stilistika (Drugo, dopunjeno i izmijenje-
no izdanje). Sarajevo: Biblioteka: Nauna i univerzitetska knjiga.
Katni-Bakari, Marina (2004). Akademski diskurs: dileme i izazovi. Oh-
dobja, 22. Center za slovenino kot drugi/tuji jezik pri Oddelku za slove-
nistiko Filozofske fakultete. str. 191198.
Kovaevi, Marina; Badurina, Lada; Juri, Cecilija (2001). Raslojavanje
jezine stvarnosti. Rijeka: Izdavaki centar Rijeka.
Orai Toli, Dubravka (2011). Akademsko pismo (Strategije i tehnike kla-
sine retorike za suvremene studente i studentice). Zagreb: Naklada Ljevak.
Pranjkovi, Ivo (1996). Funkcionalni stilovi i sintaksa, Suvremena lingvi-
stika, 41/ 42, str. 519527.
Pri, Tvrtko (2008). Semantika i pragmatika rijei. Novi Sad: Zmaj.
Sili, Josip (2006). Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika. Zagreb: Disput.
Stolac, Diana (2007). Argumentacijski diskurs hrvatske dijalektolo-
ke literature (na djelu Ive Lukei) u Zborniku U slubi jezika (u ast
Ivi Lukei). Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za kroatistiku.
str. 313324.
kari, Ivo (2000). Temeljci suvremenoga govornitva. Zagreb: kolska
knjiga.
Tekavi, Pavao (1989). Prema kontrastivnoj pragmatici tzv. estica
u hrvatskom ili srpskom i talijanskom jeziku u Rad JAZU, knj. 427, str.
127194.
Toovi, Branko (2002). Funkcionalni stilovi (Funktionale Stile). Graz:
Institut fr Slawistik der Karl-Franzens-Universitt.
Vrlji, Stojan (2007). Potapalice u hrvatskom jeziku. Jezik, 54. str. 6064.
38
Izvori
oki, Mirela i Alihodi, Jasmina (2013). Zbornik radova sa Meunarod-

ne naune konferencije Javni i privatni aspekti nunih pravnih reformi u
BiH: Koliko daleko moemo ii?. Tuzla: Pravni fakultet Univerziteta u
Tuzli i Centar za drutvena istraivanja IBU (International Burch Univer-
sity). (ZRP 2013)21
Halilovi, Senahid (2012). Zbornik radova sa Bosanskohercegovakoga sla-
vistikog kongresa I (knjiga 2). Sarajevo: Slavistiki komitet. (BHSKK 2012)
Hoi, Irfan (2012). Zbornik radova sa Meunarodnoga naunog skupa
Odjea kao simbol identiteta (2011). Biha: Tehniki fakultet i Gradska
galerija. (ZRT 2012)
Imamovi, Mustafa (1998). Historija Bonjaka (drugo izdanje). Sarajevo:
Bonjaka zajednica kulture Preporod.
Kari, Enes (2003). Anali Gazi Husrev-begove biblioteke (knjiga XXI
XXII). Sarajevo: Gazi Husrev-begove biblioteke. (AGHBM 2003)
Lecender, Lidija (2011). Zbornik sa Meunarodnoga naunog skupa Ko-
lorektalni karcinom danas (Posebna izdanja, Odjeljenje medicinskih nau-
ka, knjiga 38). Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti BiH. (ZRM 2011)
Miljevi, Milan I. (2007). Metodologija naunog rada. Pale: Filozofski
fakultet Univerziteta u Istonom Sarajevu.
Mulaomerovi, Jasminko (2013). Zbornik radova ovjek i kr 2012.
Sarajevo: Na kr, 43. (NK 2013)
Sulji, Alija (2013). Zbornik radova Prirodno-matematikog fakulteta u Sa-
rajevu (svezak Geografija), br. 89 . Tuzla: OFF-SET, Tuzla. (ZRG 2012)
ari, Taib i Beus, Vladimir (2013). Granice rasta grada Sarajeva i regije
do 2025. godine ekoloki aspekti (Posebna izdanja, knj. CLIV, Odjeljenje
prirodnih i matematikih nauka). Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti
BiH. (CLIV 2013)
Topoljak, Sulejman (2010). Zbornik radova Islamskog Pedagokog fakul-
teta u Bihau 3. Biha: Islamski pedagoki fakultet Univerziteta u Bihau.
(ZRIPF 2010)
Trivun, Veljko (2012). Zbornik radova Sarajevo business and economics
review (broj 32). Sarajevo: Ekonomski fakultet. (ZRE 2012)
Zbornik radova sa II meunarodne naune konferencije Bosna i Herce-
govina i euroatlantske integracije. Trenutni izazovi i perspektive (tom 2).
Biha: Pravni fakultet Univerziteta u Bihau i Centar za drutvena istrai-
vanja IBU. (ZRP 2014)
21
Skraenice koritene u radu.
39
Belkisa DOLI
Belkisa DOLI
ROLE OF DISCOURSE MARKERS IN

SCIENTIFIC FUNCTIONAL STYLE
In this paper, the author points out that in spite of being integrated in
grammatical structure of a sentence and the organization of statements in them,
discourse markers are linguistic entities that do not take part in them they
do not have the status of sentence elements and do not affect the truth-condi-
tions of the statement, which means that their reduction would not impair the
grammatical structure of a sentence or seize anything from the composition
of propositional statements. Such a thing is possible because discourse mar-
kers come from a higher level of discourse, where they serve the function of
marking (their appearance indicates (con)textual inclusion of their immedia-
te environment and indicates the possibility of interpretation). In addition to
this primary function, discourse markers hold numerous secondary functions,
which can be viewed from different linguistic and stylistic perspectives, inclu-
ding the stylistic one taken in this paper. The author, in fact, attempts to iden-
tify and describe the role of discourse markers in structuring, argumentation
and presentation of scientific ideas.
Key words: discourse markers, scientific style, organization, subjectivi-

ty, arguments
40
UDK 811.163.4373.7(497.6)
Izvorni nauni rad
Perina VUKA NAHOD (Zagreb)
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
pvuksa@ihjj.hr
Bruno NAHOD (Zagreb)

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
bnahod@ihjj.hr
FRAZEOLOGIJA MJESNOGA GOVORA KOMAZINA
U radu se na temelju terenskoga istraivanja frazeolokoga

korpusa mjesnoga govora Komazina u Neretvanskoj dolini pri-
kazuje strukturna i konceptualna analiza frazema. Posebna po-
zornost usmjerena je na one koncepte koji se odnose na ovjeka
(njegovu vanjtinu, osobine, stanje, odnos prema radu, kretanje
te meuljudske odnose). U uvodnome dijelu prikazat e se fono-
loke znaajke istraenoga govora.
Kljune rijei: Komazini, tokavsko narjeje, frazeologija,
strukturna analiza, konceptualna analiza
1. Uvod
U Neretvanskoj dolini jugoistono od Metkovia nalaze se Komazini1,

jedan od zaselaka Vidonja2. Stanovnitvo je veinom iseljeno, a kako je osta-
1
Zaselak se katkad naziva i Kraj. Prema predaji, iz Hutova su dola tri brata od kojih se jedan
poturio, postao Komadina i odselio u Mostar, a ostala su dvojica dola na Vidonje. Koma-
zini pak esto kau da su talijanskoga podrijetla. O podrijetlu prezimena dugo se nagaalo.
Prema Vidoviu (2005: 19), u turskome postoji particip komaz (< konmaz) koji bi se mogao
izvesti od glagola konmak nastaniti se. Komaz bi onda znailo koji se ne nastanjuje. Na
aloglotsku osnovu potom se dodao hrvatski sufiks -in. Daljnjim pak istraivanjem Vidovi
(2011b: 2223) iznosi da su Komazini zapravo Luii koji su se u popovskim maticama
uglavnom biljeili kao Komazini do 1737. godine, a kao Luii ive i danas u Ravnu.
Podrijetlo prezimena moe se povezati s apelativom kumain (kum) od kojega je izvedeno
prezime Komaina, kako je zabiljeeno u dubrovakim maticama 1781.
2
Govor i toponimija Vidonja nalazi se na popisu zatienih nematerijalnih kulturnih doba-
ra Republike Hrvatske, a vie o antroponimiji i toponimiji Vidonja vidi u Vidovi (2005,
2011a, 2014).
41
Perina Vuka NAHOD & Bruno NAHOD
lo tek nekoliko govornika ovoga mjesnoga govora, tijekom proteklih godina

provedeno je istraivanje na tome podruju. Za rad je ekscerpirana graa s
digitalnih snimaka spontanoga govora i iz osmiljenoga frazeolokog upitni-
ka. Ispitanici su bili pok. Nedjeljko Komazin, roen 1927. i Kata Komazin,
roena godine 1920. Nakon prikaza osnovnih fonolokih znaajka mjesnoga
govora Komazina u radu e se analizirati struktura3 300-tinjak prikupljenih i
transkribiranih frazema, a provest e se i konceptualna analiza frazema4 koji
se odnose na ovjeka.
Karta 1. Neretvanska dolina
3
Strukturna se analiza moe temeljiti na prouavanju leksikoga sastava frazema, sintaktiki
dominantne frazeoloke sastavnice i opsega frazema (Fink 2000: 93).
4
Kognitivna semantika u sredite analiziranja jezinih pojavnosti stavlja metaforine pro-
cese (Fink-Arsovski 2002: 37), a veina frazema nastaje iz metaforizacija te se tako mogu
prouavati tzv. koncepti kojima frazemi pripadaju.
42
Frazeologija mjesnoga govora Komazina
2. Iz fonologije govora Komazina
Govor Komazina pripada novotokavskim ijekavskim govorima; isto-

nohercegovako-krajikomu dijalektu, slivanjsko-zaapskomu govornom
tipu. O govorima u meurjeju Neretve i Rijeke Dubrovake pisao je Hali-
lovi (1996) koji prema dobivenim podatcima razlikuje etiri govorna tipa:
istonohercegovaki, slivanjsko-zaapski, dubrovaki i peljeki. Prema Ha-
liloviu (isto: 4041), slivanjsko-zaapski govorni tip5 od ostalih se razliku-
je veom koncentracijom ikavskih formi, mnotvom primjera s neizvrenom
treom jotacijom: (djevojka, sjeme), promjenom -m > -n, palataliziranim so-
nantom l (), oblicima mjm/mjn sstri (jedino na podruju Slivna), estim
infinitivom bez finalnoga -ti. O nekim fonolokim, morfolokim, sintaktikim
i leksikim znaajkama zaapskih govora pisao je Vidovi u knjizi Zaapska
onomastika (2014.). Budui da su se stanovnici Komazina u drugoj polovi-
ci 19. stoljea iz Vidonja odselili u Visoku Glavicu, a zatim nakon Drugoga
svjetskog rata formirali naselje uz cestu, u njihovu govoru nisu zabiljeene
neke arhainije fonoloke crte ovjerene u ostalim govorima zaapskoga tipa.
Vokalski je sustav govora Komazina jednostavan i ini ga pet jedinica
(a, e, i, o, u) te slogotvorno r koji dolaze i u dugim i u kratkim, naglaenim i
nenaglaenim slogovima. Nenaglaene duljine nalaze se samo iza naglaeno-
ga sloga. Svaki se vokal moe ostvariti na bilo kojemu mjestu u rijei, ispred
i iza pojedinih konsonanata, osim uz r i r . Slogotvorno se r nalazi u jedinome
(vr ), poetnome (br kovi), sredinjemu (zavr io pr. r. m. r. jd.) i zavrnome
slogu (prgr).
Odraz starohrvatskoga poluglasa // (< + //, + //) u svim je poloaji-
ma, bez obzira na duinu i krainu, vokal /a/: dn, ps, sn, dnas, mgla.
Sekvencija *v- u funkciji samostalnih rijei i prefiksa prelazi u vokal u: nuk,
torak, zet, udvica, skrs. U skupini *vs, nakon vokalizacije, dolo je do
metateze: sv m. r., sv . r. i sv sr. r. Katkad premetanje izostaje: vs je
mkar, vs greben, vs zd, vzdn. Stari prijedlog *s reflektirao se kao s, sa,
su: nd je s nmi, sa ba nkta, obrilo s n. Protojezini i starojezini
silabem /l / zamijenjen je vokalom /u/: dg, vk, sp, t, kao i protojezini
nazal //: rka, zb, m, pt. Protojezini nazal // zamijenjen je vokalom /e/,
bez obzira na poziciju u kojoj se nalazi: jzik, dset, ptak, pt, mso. Odraz
protojezinoga i starojezinoga jata * (< *e) ijekavski je u korijenskim mor-
femima u naglaenim dugim slogovima (pod silaznim i uzlaznim naglaskom):
crijva, mijsio pr. r. m. r. jd., cvije, lijp, u dugim nenaglaenim slogovima
5
Obuhvaa dananje opine Slivno i Zaablje te dio Metkovia na lijevoj obali Neretve s
naseljima Gluci i Dubravica koja administrativno pripadaju Gradu Metkoviu.
43
u D/L/I/G jd. zamjeniko-pridjevske sklonidbe: vjen, tjn, nkjen, ldjen,

a jekavski u korijenskim morfemima u naglaenim i nenaglaenim kratkim
slogovima: pjv, cvjt 3. l. jd. prez., bjesio. Potvreni su ikavski refleksi u
korijenskim tvorbenim morfemima glagola na doetku infinitivne osnove i pr.
r. svih triju rodova: dnt, vdit, vit: dno, vdila/vdila, vilo/vilo te na do-
etku priloga: dli, gri, kao i uobiajeni ekavizmi u korijenskim morfemima:
znica, csta te u skupu *r: mra, nvremena, rzat, vra. Treba izdvojiti
primjer s jekavskim odrazom: m i tijega mjka.
Zabiljeene su rijetke redukcije. Nenaglaeno i u zanaglasnome se po-
loaju moe ostvariti kao /i/: stali u ptu, mali smo, reducirati kao /i/: j san
stsk sa ba nkta kliko sam mg, svr nili se u jdn stoji Kt, tk smo
vdili pt pno ili pak uope ne ostvariti: kad se lo poe rat, nt m
rana, skvat brdet. Poetno o u prednaglasnome poloaju otpada u prilo-
zima onako i ovamo: mtni nk kko san ti rk, di b vmo. Supstitucije
vokala takoer su rijetke. Vokal o zamijenjen je vokalom u ispred sonanta u
prilogu nda, u pr. trp. . r. jd. betnrna i u posuenici plcija te vokalom
a u prednaglasnome slogu glagola aprisat 'operirati'. Vokal i preao je u e u
prednaglasnome slogu u posuenici becklo.
Na granici prefiksa i osnove te u domaim rijeima i posuenicama za-
biljeeni su vokalski skupovi; ao: proslvn, kroc G mn. 'kravosas', au:
Austrliji L jd., uto, eo: zseoke, io: gostina, oe: ek.
U govoru Komazina vokalski su skupovi dokinuti stezanjem u brojeva
od 11 do 19 (ae > ): trns, devtns, nakon vokalizacije finalnoga -l > -o u
N jd. imenica: ps, pk, zva (ao > ), sk (oo > ), u pr. r. m. r. jd.: d,
, mg, mr, prgled, zvn ili umetanjem konsonanta v u pr. r. m. r. jd.:
vo, zuvo, jevo te u pridjevima: dbevo, vsevo.
Zabiljeena je i promjena sekvenicije ra > re u rijeima rebac i resti:
rbac, rste, ali krst. Leksem grob u govoru Komazina potvren je kao grb,
ali je ipak grbe.
Odraz primarne i sekundarne jotacije konsonantskih skupova */sti /, */
ski / rezultirao je skupom /t/: gdite, gter, tp. Odraz jotacije u proto-
jezinim skupovima */zgi / i */zdi / te u starohrvatskim /zgj/ i /zdj/ je /d/:
mdni, vdat.
Fonem h pojavljuje se tek sporadino: Ml Hm, Htovo blto, a ve-
inom izostaje ili se zamjenjuje fonemima v, j, s, k. Gubi se u inicijalnome
poloaju ispred vokala: d ko mva bez glv i ispred konsonanata: dbo je
sv rn, u intervokalnome poloaju: t je ovo mslo te u doetnome polo-
aju: vr glv, t mi je nvr jzika. U intervokalnome poloaju iza u fonem
h prelazi u v: svo mi je glo, dbo je sv rn, m bmbk u vu, napv
se ko mjina, nmj prvit od mv slna, bio dvje mve jdnjen drcem,
44
skpili se ko mve na gvno, kao i u doetnome poloaju, analogno prema

kosim padeima: sv je ko dvo, sv ko brut. U intervokalnome poloaju h se
zamjenjuje fonemom j: odmrit u se kad dn svtm Mijvilu te fonemom
k: imli smo jdan pker. U zavrnome poloaju, nakon gubitka h, analoki
prema kosim padeima, pojavljuje se s: tvd je ko ras. Katkad se mogu uti i
dvostruki ostvaraji: khat/kvat, hu/u.
Fonem f javlja se kao rezultat promjene hv u f: Bgu fla slava te u
posuenicama: smr d ko fut, fl mu dga n bavi, frko. Strano zamje-
njuje se sa : p, gerica.
U govoru su zabiljeeni bezvuni prednjotvrdonepani spirant i zvu-
ni prednjotvrdonepani spirant , rezultati tree jotacije koja zahvaa skupine
*s, *z, *d, *t: t e to etit na svjj ki, ti je njbe u enu6, n
e jdnn gzicom na dvje stlice dit, sv je ela, n si ckvu e
Bga mlit, erat str kosti. Ipak, katkad su zabiljeene dvostrukosti:
l s kokima/d l s kokima te samo kzj i znica7. U primjerima tra
i prkutra vidljiv je refleks skupa sj-, ne s-.
Delabijalizacija m > n provodi se u nepromjenjivim rijeima: mali smo
san krvt, a najee u gramatikim morfemima u kojima je i najnestalnija.
Tako m prelazi u n u 1. l. jd. prezenta: pznn ga ko on, odmri u se
kad dn svtm vanu, rdn z brokve, u I jd. imenica: msl gzicon, a ne
glvn, nm n krva nad glvn, st je bez krva nad glvn, n je jdnn
ngn u grbu, u I jd. brojeva: n e jdnn gzicom n dvije stlice dit,
bio dvje mve jdnjen drcem, u I jd. zamjenica: gra bi bjala pred tjn
bzon, sa vjn Tmm. No u istim se kategorijama i uva, primjerice u 1. l.
jd. prezenta: nd ja krm mtnite ege vatre, mm rkije, u I jd. ime-
nica: rd i ptkom i svtkom, n e jdnn gzicom n dvije stlice dit, ne
vrijd klko crno pod nktom, glvm krz zd, pen je mkrm rapom
po glvi, kr sti u se lijvm rkm. Takoer, m ostaje nepromijenjeno u D
jd. zamjenica: zn n svm ptku ps te u I jd. pridjeva: kr sti u se lijvm
rkm, n rd pod mlm Bgom nta.
Doetno -l dalo je -o na doetku imenica: cp 'cipal', kt, pk, ps,
na doetku unutranjega sloga u G jd. imenica: kca, stca, na doetku pr.
r. m. r. jd. dg, lg, br, st, posdio, pri emu moe doi do umetanja
hijatskoga konsonanta v: vo, zuvo, pevo, jevo, na doetku pridjeva s
umetanjem hijatskoga konsonanta v: dbevo, vsevo. Nekoliko je primjera s
ouvanim doetnim -l: bl, pl 'kameni prag ili klupa', ksel.
6
Psl. *sn 'umbra, hlad'.
7
Halilovi (1996: 121) biljei ki ( < *zj), a Vidovi (2011a: 27) ki ( <* zj) i nica
( < *z), no u govoru Komazina takvi se primjeri vie ne ostvaruju.
45
U nekim je primjerima zabiljeena delateralizacija > j: pl ko jt

gja, Blatu se plo vrve za lve rb: i cpola i jguj i brna, m pno
psla na zmji.
Protetsko j zabiljeeno je samo u prilogu opet: jpt, no moe se uti i
pt. Analogijom prema glagolu spuzati pojavljuje se spirant s u rijei sp.
Potvren je i rotacizam, tj. prijelaz > r u prezentu glagola m: n
mere te z t k, n mere ga vatit ni z glvu ni z rp, kzat: ma kr,
jl to moge, krn, j u t sprvit uz dubletni oblik km, zto m n bi
kvali.
Sekundarno n pojavljuje u finalnoj poziciji kod priloga dkln, kln i
u imenici prned.
Zabiljeeno je pojednostavnjivanje konsonantskih skupova: dn > n:
pn 3. l. jd. prez., k > : drij, k > : r, kr > k: kmpr, p > : la,
ps > s: sj 3. l. mn. prez., svka, p > : nica, pt > t: tce, sl > s: blagosvit,
stn > sn: msna, a prema tome i msan, sv > s: sr b 3. l. jd. prez., tstv > stv:
bogstvo, tk > k: k, tkl > kl: kln (tkln < dkln < dakln), vr > r: rbac.
Iz finalnih konsonantskih skupova gubi se konsonant t: bcio je ks prd ns,
zn n svm ptku ps, sd je n mls Bj.
Zamjenjivanje konsonanata u konsonantskim skupovima zabiljeeno je
u: mn > vn: gvno, mt > nt: pntila, pntila pr. r. . r. jd., svr > vr: vrka,
gn > g: gj, gzdo, n > m: pmmo 1. l. mn. prez. Asimilacija ispred
palatala provodi se redovito; s > : me, men, oit, z > : i pa. Pro-
tojezini skup *r preao je u cr: cr n, cr v, cr ven.
U govoru Komazina8 ovjeren je tipini novotokavski naglasni sustav:
, , `, i zanaglasna duljina . Svaki vokal, kao i silabem r , moe biti nosite-
ljem svakoga od etiriju naglasaka i zanaglasne duljine. Kratkosilazni naglasak
ostvaruje se u jednoslonim rijeima: bb, brt, slb te na prvome slogu dvo-
slonih i vieslonih rijei: bjve 'arape', nve 'drvena posuda za mijeanja
kruha', v; fmia 'obitelj', plgovi, tra 'cisterna za prikupljanje kinice'.
Iznimno se pojavljuje na nepoetnome slogu: pooprvreda, petromks svija.
Dugosilazni se naglasak ostvaruje u jednoslonim rijeima: sp, tp, vrg,
na poetnome slogu dvoslonih rijei: krem 1. l. jd. prez., pli pr. r. m. r.
mn., vmo te na poetnome slogu vieslonih rijei: kgula 'dezva', mljm I
mn., prmo 1. l. mn. prez. Kratkouzlazni naglasak ostvaruje se na poetnome
slogu dvoslonih rijei: dla pr. r. . r. jd., gla G jd., vda, na poetnome
slogu vieslonih rijei: skr 3. l. jd. prez., ksila pr. r. . r. mn, nsilo pr. r.
sr. r. jd., trluki 'kratke pletene arape' te u sredinjemu slogu vieslonih rijei:
8
O naglasnome sustavu Dobranja i Vidonja vidi Vidovi (2005, 2013, 2014), a o imenicama
o-osnova mukoga roda u govoru Komazina vie u Vuka Nahod (2013).
46
drvae, makdr 'kuhinjski zidni drveni ormari s gustom ianom mreom

na vratima', pulver. Dugouzlazni naglasak zabiljeen je na poetnome slo-
gu dvoslonih rijei: jka, st G mn., trva, na poetnome slogu vieslonih
rijei: bcila pr. r. . r. jd., rbac, zvisi te na sredinjemu slogu vieslonih
rijei: centrle, iscijdio pr. r. m. r. jd., mjescu L jd.
Zanaglasne se duljine dobro uvaju u prezentu (1. l. jd. i 3. l. jd.): mn,
krn; kp, skr, u pr. r. m. r. jd. n, pr, u G mn. m., . i sr. r.: blvr,
k, vojnk; bark, lsk, zmj; krl, p, psk, u I jd. . r. e-vrste
ngn, surn, vdn, u odreenome liku pridjeva m., . i sr. r.: str; sk;
ml, u komparativu m., . i sr. r.: db; m; t itd.
Zabiljeeno je i preskakanje (neoslabljeni pomak naglaska): dan je
d Boga, dan je Bogu vrgu, bjesi ti t mku rp, dg je ns pd
oblake, nbj mi n ns, t je Bg rk lku n i prenoenje (oslabljeni
pomak naglaska): bi u bga tebi, z dlaku, sl se ko mka mi.
3. O frazemima
Iako se poetcima hrvatske frazeologije smatraju osamdesete godine

prologa stoljea, razvidno je da je ta jezikoslovna disciplina potaknula mno-
ga istraivanja i analize te u posljednje vrijeme svjedoimo mnogobrojnim
radovima i rjenicima posveenima frazeolokoj tematici. Budui da su sam
razvoj frazeologije, njezino razdvajanje od leksikografije, kao i bitni svjet-
ski predstavnici dosad iscrpno predstavljeni u razliitim radovima, prije same
analize izdvojit emo samo nezaobilazne definicije frazema kojima se utirao
put hrvatskoj frazeologiji.
Matei (1982: VI) donosi da su relevantna obiljeja frazema reprodu-
ciranje (frazem se pojavljuje u gotovu obliku, kao vrsta veza rijei ustaljena
dugom uporabom), formalno ustrojstvo (frazem je neralanjiv skup rijei od
kojih su najmanje dvije rijei punoznane), idiomatinost (semantika pre-
tvorba najmanje jednoga lana toga vrstog skupa rijei, tako da znaenje
frazema nikada ne odgovara zbroju znaenja njihovih lanova), uklapanje u
kontekst (frazem se u reenici pojavljuje kao njezin prosti lan, tj. frazem nije
skup rijei u vidu vlastitoga teksta).
Za Menac (1994: 161) frazem je veza rijei koja se ne stvara u govorno-
me procesu nego se reproducira u gotovu obliku, ima stalan sastav i raspored
sastavnica, znaenje se obino ne izvodi iz znaenja sastavnica, jer one, ili
barem neke od njih, doivljavaju semantiku pretvorbu i uklapaju se u reeni-
cu kao njezin sastavni dio. Usto istie kako su bitne znaajke frazema upravo
metaforinost, neprobojnost, emocionalnost, nacionalni karakter te neprevo-
divost na strani jezik.
47
Prema Fink-Arsovski (2002: 6), supostojanje najmanje dviju sastavni-

ca, bez obzira na to je li rije o dvjema punoznanicama ili kombinaciji pu-
noznanice i nepunoznanice, jedno je od osnovnih obiljeja frazema. Tomu
pridodaje cjelovitost, vrstu strukturu, ustaljenost i reproduktivnost frazema,
ekspresivnost i konotativno znaenje.
4. Strukturna analiza
U ovome je radu za donju granicu frazema9 postavljena fonetska rije, a

za gornju frazemska reenica. To je u skladu s praksom u veini frazeolokih
radova u kojima se, s obzirom na strukturu, frazemi dijele na tri tipa: fonetsku
rije, svezu rijei i reenicu. U velikome broju prikupljenih frazema struktura
je vrsta i nisu zabiljeene nikakve varijacije.
4.1. Fonetska rije
Fonetsku rije ini jedna punoznanica i jedna ili vie nepunoznanica,

a autosemantina rije s drugim dijelom ostvaruje jednu naglasnu cjelinu. U
korpusu nalazimo samo dva primjera i to sa strukturom veznik + imenica: i
Amen = i gotovo: I men! te prijedlog + imenica: za dlaku = za malo [izbjei
to]: Z dlaku.
4.2. Sveza rijei
Svezu rijei ine dvije punoznane rijei ili vie njih uz koje mogu sta-
jati nepunoznane rijei. Razlikujemo bezveznike, neovisne i ovisne sveze.
4.2.1. Bezveznike sveze
Bezveznika sveza spoj je dviju samostalnih rijei koje pripadaju istoj

vrsti rijei. U korpusu je potvren samo jedan primjer: guja ljutica = zao o-
vjek: n je gja tica.
9
U Frazeolokome rjeniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (1982.) Matei dri da je donja
granica frazema sveza dviju punoznanih rijei. est godina poslije u Hrvatsko-njemaki
frazeoloki rjenik ukljuuje vrste prijedlone izraze, tzv. minimalne frazeme koji su kom-
binacija jedne punoznanice s nepunoznanicama. Prema njegovu miljenju takvi su frazemi
dio ire frazeologije. Fink (2000) pak takve frazeme smatra dijelom ue frazeologije jer su u
njima komponente ili djelomino ili potpuno desemantizirane, neki od njih nisu razumljivi
bez tumaenja, a katkad sadravaju komponente koje se ne upotrebljavaju ili se vrlo rijetko
rabe izvan frazeologije. Menac (2007: 18) fonetske rijei (vezu jedne naglaene, samostalne
rijei i jedne nenaglaene, nesamostalne rijei) takoer smatra smatra frazemima.
48
4.2.2. Neovisne sveze
Neovisnu svezu ine dvije samostalne rijei koje pripadaju istoj vrsti
rijei, a mogu biti spojene sastavnim veznicima i, pa, te, ni, niti ili rastavnim
veznikom ili.
4.2.2.1 (Veznik) imenica + veznik + imenica
bog i batina = apsolutni gospodar, autoritet: n je bg i btina.

{i}10 petkom i svetkom = stalno, uvijek, svaki dan: Rd i ptkom i svtkom.
i jare i pare = i jedno, i drugo, sve: Ti bi rda jare pare. Ti bi rdo jare pare.
4.2.2.2. (Zamjenica) + imenica + veznik + imenica
{sama} kos i koa = jako mrav: Sm ks i ka. n je ks i ka.
4.2.3. Ovisne sveze
Ovisna je sveza spoj dviju punoznanih rijei ili vie njih, a ralanjuje
se prema glavnoj rijei koja odreuje oblik ostalih sastavnica frazema. Prema
tome, ovisne se sveze s obzirom na glavnu rije dijele na imenike, glagolske,
pridjevske, zamjenike, prilone, brojevne11. U prikupljenome su korpusu naj-
brojniji glagolski, zatim imeniki frazemi te pridjevski frazemi.
4.2.3.1. Imenike sveze
U imenikim frazemima zabiljeena su etiri strukturna tipa: pridjev +

imenica, koji je najbrojniji, prijedlog + pridjev + imenica, imenica + imenica
i imenica + pridjev + imenica.
4.2.3.1.1. Pridjev + imenica
aneo Boji = jako dobar ovjek: T si prv neo Bj.

prava baba = osoba koja mnogo brblja, ogovara: n je prv bba.
mirna Bosna = gotovo, rijeeno: Mrna Bsna.
oee Boji = /obraanje mukarcu (s prijekorom i kritikom)/: ee Bj!
stara kljusina = starac koji se pravi mladim: Str ksina.
U vitiastim zagradama { } nalazi se neobavezni, izostavljivi dio frazema.
10
Fink-Arsovski (2002: 9) navodi i malobrojnije skupine neodreeno-koliinskih, modalnih i

11
uzvinih frazema.
49
muke Isusove = najvee muke, potekoe: Mk ti susove.

stari maak = lukav, iskusan ovjek: Str mak.
sumljivi Toma = ovjek koji nikomu ne vjeruje: n je smiv Tma.
4.2.3.1.1.1. Prijedlog + pridjev + imenica
od mali noga = od djetinjstva: Tk je od ml ng.

Najbrojniji su frazemi u kojima je glavna rije imenica koja odreuje
oblik pridjeva kao ovisne rijei. Imenica i pridjev najee stoje u nominativu,
a imenica je na drugome mjestu: prava baba, stari maak, sumljivi Toma. Za-
biljeen je i frazem strukture prijedlog + pridjev + imenica, u kojemu se ime-
nica upotrebljava samo u jednome padeu, genitivu mnoine: od mali noga.
4.2.3.1.2. Imenica + imenica
bog bogova = odlino: T je bg bgv!

brat bratu = iskreno govorei: Brt brtu.
4.2.3.1.3. Imenica + pridjev + imenica
dota svete Ane = mnogo novca: N bi ti dtekla ni dta svt n.

U frazemima s dvije imenine sastavnice prva je imenica uvijek u no-
minativu, a ovisna u kosome padeu.
4.2.3.2. Glagolske sveze
Najbrojnija su skupina sa strukturom sveze rijei glagolski frazemi. U

ekscerpiranoj grai razlikujemo jedanaest strukturnih tipova, a najei je pri-
jelazni glagol + imenica u akuzativu.
4.2.3.2.1. Prijelazni glagol + imenica u akuzativu
omastit bradu = napiti se, najesti se: Svk pt bi omstio brdu.

objesit brine = namrgoditi se, ozlovoljiti se: bjesio brine.
omastit brk = dobro se najesti, okoristiti se: Omstio je bk.
izgubit busulu (busolu)12 = izgubiti orijentaciju, ne snalaziti se: Izgbio si
bsulu. v je izgbio bsolu.
dat glavu = biti potpuno siguran u to: J bi do glvu da js.
12
Busula kompas.
50
pro Golgotu = preivjeti teke trenutke: n je pr Glgotu.

skvasit grlo = malo popiti: Skvsi glo.
zaepit gubicu = uutjeti: Zapi gbicu.
skrati jeziinu = manje govori, prestani brbljati: Skrti jziinu.
zaepit labrnju = uutjeti: Zapi t lbru.
okrenit lea komu = izdati koga, iznevjeriti koga: Okrn mi je la.
platit misu komu = biti zahvalan, oduiti se komu: Plti u ti msu, smo uti.
4.2.3.2.2. Glagol + imenica u instrumentalu
zavrtiti mozgom komu = zaludjeti koga: Zavr tila mu je mzgom.
4.2.3.2.3. Glagol + prijedlog + imenica u kosome padeu
radit za brokve = raditi bez plae ili za sasvim malu plau: Rdn z brokve.
utuvit u glavu {to} = zapamtiti to, umisliti to: Utvi t glvu. Utvio glvu.
ugrist se za jezik = naglo prestati govoriti, poaliti zbog izgovorenoga:
grz sam se za jzik.
pljunit u lice komu = poniavati, otvoreno vrijeati koga: Pni u ti u lce.
skresati u lice komu to = rei otvoreno, iskreno komu to: Skrsat u ti sv u lce.
dobit po nosu = dobiti batine, biti kanjen: Dbi e po nsu.
vu za nos koga = lagati komu, varati koga: t me ve z ns.
4.2.3.2.4. Glagol + imenica + prijedlog +imenica
oti Bogu za kurira = umrijeti: ti je Bgu za kurra.

skinit brigu s glave = rijeiti se briga, problema: Skn bigu s glv.
imat bumbak u uvu = imati zaepljene ui, ne uti dobro: m bmbk uvu.
i nebu pod oblake = umisliti se: vj d nbu pd oblake.
uerat sra u kosti komu = prestraiti koga: erat str kosti.
4.2.3.2.5. Glagol + zamjenica + prijedlog +imenica
govorit sebi u brk = nerazumljivo govoriti: Gvor sbi u bk.
51
4.2.3.2.6. Glagol + prijedlog + pridjev + imenica
ivit na tuoj grbai = biti financijski ovisan o kome: Lko ti je vit na tj

grbai.
bit u ijoj koi = nai se u ijemu (obino neugodnome) poloaju: N bi ti j
lko bo u tvjj ki.
4.2.3.2.7. Glagol + prijedlog + zamjenica + imenica
oetit na svojoj koi to = osobno osjetiti to, doivjeti to: T e t etit na

svjj ki.
stat na svoje noge = osamostaliti se: Nka stn na svje nge.
4.2.3.2.8. Glagol + prijedlog + imenica +prijedlog + imenica
ostat bez krova nad glavon = ostati bez mjesta za stanovanje: st je bez
krva nad glvn.
4.2.3.2.9. Glagol + pridjev + imenica
oti svetom Mijovilu = umrijeti: Odmri u se kad dn svtm Mijvilu.

izvu ivu glavu = jedva se spasiti: Dbro sam zvk v glvu.
4.2.3.2.10. Glagol + prilog
ivit bogovski = jako dobro ivjeti: v bgovsk.
4.2.3.2.11. Glagol + prilog + prijedlog + imenica
ne vidit dalje od nosa = ogranieno zakljuivati, slabo prihvaati, biti pri-

glup: N vid d d nosa.
4.2.3.3. Pridjevske sveze
U govoru Komazina pojavljuju se dvije strukture pridjevske sveze ri-

jei pridjev + prijedlog + imenica te pridjev + veznik + imenica + veznik +
imenica. U svim je primjerima imenica potvrena u kosome padeu.
52
4.2.3.3.1. Pridjev + prijedlog + imenica
duan do Boga = prezaduen, duan svima: Dan je d Boga.
4.2.3.3.2. Pridjev + veznik + imenica + veznik + imenica
duan i Bogu i Gospi = prezaduen, duan svima: Dan je Bogu i Gspi.

duan i Bogu i vragu = duan svima: Dan je Bogu vrgu.
4.2.3.4. Poredbeni frazemi
S obzirom na polazite poredbe potvreni su glagolski, pridjevski, ime-

niki, priloni tipovi trodijelne strukture A + B + C te nulti tip dvodijelne
strukture B + C, u kojemu je izostavljen dio koji se usporeuje. Funkcija C-di-
jela u poredbenim frazemima jest u snanome potenciranju znaenja A-dijela
te se uz pomo slike osobito naglaava osobina koja se spominje u A-dijelu
(Fink-Arsovski 2002: 29).
4.2.3.4.1. Glagolski tip
Unutar ovoga tipa razlikujemo ak deset strukturnih podtipova, meu

kojima je najzastupljeniji glagol + poredbeni veznik + imenica.
4.2.3.4.1.1. Glagol + poredbeni veznik + imenica
ugat13 ko babetina = stalno prigovarati: g ko babtina.

kopat (rolat)14 ko crv = biti jako vrijedan, neprekidno raditi: Kp ko cv.
Rl ko cv.
smrdit ko ifut = jako smrdjeti: Smr d ko fut.
smrdit ko imavica = jako smrdjeti: Smr d ko mavica.
usrat se ko grlica = preplaiti se: sr se ko glica.
derat se (revat) ko jarac = jako se derati, jako vikati: Dr se ko jrac. Rve
ko jrac.
prebit ko kobilu koga = jako istui koga: Prbi u te ko kbilu.
oerupat koga ko koko = pokrasti, prevariti koga: Oerpat u te ko kk.
krepat ko konj = jako se umoriti: Krp san ko k.
radit ko konj = naporno raditi: Rd ko k.
13
ugat prigovarati.
14
Oblim zagradama ( ) obuhvaeni su leksemi koji mogu zamijeniti lekseme ispred zagrada.
53
leat ko krava = lijeno leati, izleavati se: L ko krva.

leat ko magare = nita ne raditi, izleavati se: L ko mgare.
revat ko magare = jako plakati: Rve ko mgare.
napuvat se ko mjeina = umisliti se: Napv se ko mjina.
predikat ko pop = lijepo govoriti: Predk ko pp.
ukipit se ko svetac = ukoiti se, ostati nepomian: Ukpio se ko svtac.
4.2.3.4.1.2. Glagol + poredbeni veznik + imenica + imenica
stoji ko kravi samar komu to = loe stoji, uope ne pristaje komu to: Stj
ti ko krvi smr.
4.2.3.4.1.3. Glagol + poredbeni veznik + imenica + veznik + imenica
slagat se ko brat i sestra = dobro se slagati: Sl se ko brt i sstra.

slagat se ko maka i mi = ne slagati se: Sl se ko mka mi.
4.2.3.4.1.4. Glagol + poredbeni veznik + imenica + prijedlog + imenica
sunat se ko guterica na suncu = uivati u sunanju: Sn se ko gterica

n sncu.
skupit se ko muve na govno = naglo se i brzo skupiti: Skpili se ko mve na
gvno.
bjeat ko vrag od tamjana (krsta) = izbjegavati koga/to: Bj ko vrg od
tmjana. Bj ko vrg od krsta.
4.2.3.4.1.5. Glagol + poredbeni veznik + pridjev + imenica
spavat ko malo dijete = mirno, duboko i vrsto spavati: Spv ko ml dijte.

plakat ko ljuta (juta) guja = jako plakati: Pl ko t gja. Pl ko jt
gja.
vu se ko prebijena maka = hodati polako, bezvoljno: V se ko prebjen
mka.
bit ko drvena Marija = biti nepomian, ukoen: Ko drven Mrija.
4.2.3.4.1.6. Glagol + poredbeni veznik + prijedlog + imenica
govorit ko iz badnja = imati dubok glas: Gvor ko iz bda.

ie komu ko po loju = dobro ide komu: mu ko po lju.
nametnit ko na magarca to = natovariti to: Nmetn t ko na mgrca.
54
4.2.3.4.1.7. Glagol + poredbeni veznik + broj + imenica
ivit ko dva goluba = skladno ivjeti: v ko dv glba.
4.2.3.4.1.8. Glagol + imenica + poredbeni veznik + imenica + imenica
imat jeziinu ko krava repinu = biti brbljav: m jziinu ko krva rpinu.

imat jezik ko krava rep = biti brbljav: m jzik ko krva rp.
4.2.3.4.1.9. Glagol + imenica + poredbeni veznik + imenica
imat para ko kalje15 = imati mnogo novca: m pr ko k.
4.2.3.4.1.10. Glagol + prijedlog + imenica + poredbeni veznik + imenica
zavu se pod kou ko krpelj komu = ulizivat se komu, muiti koga: Zvk
mi se pd kou ko kpe.
4.2.3.4.2. Pridjevski tip

Pridjevski je tip, uz glagolski, najbrojniji u ovome korpusu, a meu
njegova etiri podtipa najei je pridjev + poredbeni veznik + imenica.
4.2.3.4.2.1. Pridjev + poredbeni veznik + imenica
siguran ko banka = siguran, pouzdan: Sgran ko bnka.

suv ko barut = potpuno suh: Sv ko brut.
star ko Biblija = jako star: Str ko Bblija.
jak ko bik = izrazito jak: Jk ko bk.
krt ko Braanin = jako krt: kt ko Branin.
miran ko buba = jako miran, tih: Sd je mran ko bba.
zdrav ko cekin = potpuno zdrav: Zdrv ko ckn
vrijedan ko crv = jako vrijedan: Vrijdan je ko cv.
tanko ko at16 = jako tanko: Tnko je ko t.
suv ko drvo = jako mrav: Sv je ko dvo. Sva je ko dvo.
dosadan ko imavica = jako dosadan: Dsdn si ko mavica.
lijepa ko golubica = jako lijepa: Lijp je ko golbica.
15
kalja ljunak.
16
at cigaretni papir.
55
pijan ko guzica = jako pijan: Pjan ko gzica.

pravedan ko Isus = potpuno pravedan: Prvedan je ko sus.
glup ko kenjac = jako glup: Glp ko kac.
jak ko konj = izrazito jak: Jk ko k.
glup ko konj = jako glup: Glp ko k.
glupa ko koza = jako glupa: Glp je ko kza.
glupa ko krava = jako glupa: Glp ko krva.
lijen ko krava = jako lijen: Lijn je ko krva.
spretan ko maak = jako spretan: Sprtan ko mak.
tvrdoglav ko mazga = jako tvrdoglav: Tvr dglav je ko mzga.
pokvaren ko muak = pokvaren, zao: Pkvren je ko mak.
tvrd ko oras = vrst u svojim stavovima: Tvd je ko ras.
pogan ko vrag = jako zloest: Pgan si ko vrg.
4.2.3.4.2.2. Pridjev + poredbeni veznik + pridjev + imenica
siromaan ko crkveni mi = jako siromaan: Sirmaan je ko ckven m.

star ko Matuzalov kenjac = jako star: Str si ko Matzalov kac.
slijep ko slijepi mi = nita ne vidjeti, ne razumjeti: Slijp ko slijp m.
dobar ko sveti Ante = jako dobar: Dbar je ko svt nte.
suv ko smokva = jako mrav: Sv ko smkva.
4.2.3.4.2.3. Pridjev + poredbeni veznik + imenica + imenica
lijepa ko Djevica Marija = jako lijepa: Lijpa je ko Djvica Mrija.
4.2.3.4.2.4. Pridjev + poredbeni veznik + pridjev
gladan ko isparan = jako gladan: Gldan je ko sprn.
4.2.3.4.3. Priloni tip
4.2.3.4.3.1. Prilog + poredbeni veznik + imenica u lokativu
isto ko u apoteki = sasvim isto: sto ko u apotki.

isto ko u crkvi = sasvim isto: sto ko crkvi.
4.2.3.4.4 .Nulti tip
4.2.3.4.4.1. Poredbeni veznik + prijedlog + imenica + glagolski pridjev

56
ko od brda odvaljen = jak, krupan, kran: Ko d brda dven.
4.2.3.4.4.2. Poredbeni veznik + prijedlog + pridjev + imenica
ko iz vedra neba = iznenada: Blo je ko iz vdra nba.
4.2.3.4.4.3. Poredbeni veznik + glagol + imenica + prijedlog + imenica
ko da ima crve u guzici ko = nemiran je tko: Ko da m cve u gzici.

ko da je uteko vragu iz torbe ko = snalaljiv, vragolast, nestaan je tko: Ko
da je tek vrgu iz trbe.
4.2.3.4.4.4. Poredbeni veznik + imenica + glagol
ko da je krava lizala koga = ima zalizanu kosu tko: Ko da te krva lzala.

ko da je krava vakala koga = u zguvanoj je odjei tko: Ko da ga je krva
vkala.
ko da je pop pravio koga = dolaziti na gotovo: Ko da te pp prvio.
ko da vrag nosi koga = brzo, naglo: d ko da ga vrg ns.
Bitno je istaknuti da nalazimo tek nekoliko leksikih zamjena, i to samo
meu glagolskim poredbenim frazemima. Glagolska se sastavnica moe za-
mijeniti u dvama frazemima: kopat (rolat) ko crv = Kp ko cv. Rl ko
cv., derat se (revat) ko jarac = Dr se ko jrac. Rve ko jrac., a imenska
tek jedanput: bjeat ko vrag od tamjana (krsta) = Bj ko vrg od tmjana.
Bj ko vrg od krsta.
4.2.3.5. Reenini frazemi
Reenini su frazemi oni sa strukturom reenice. Mogu stajati samo-

stalno, a mogu se kao cjelina uklopiti u drugu reenicu ili iri kontekst.
4.2.3.5.1. Jednostavne reenice
nije beg cicija = nije tko krt: Nj bg ccija.

nije Bog maak = ne moe se Boga prevariti, sve se vraa, sve se plaa: Nje
Bg mak.
nije svaki dan Boi = ne moe uvijek biti dobro, ne moe se uvijek posreiti:
Nje svk dn Bi.
brkovi (brki) se smiju kome = ima veseo izraz lica tko: Smj mu se bkovi.
Smj mu se bki.
57
nije aa staklar komu = nije tko proziran: Nj ti a stklr.

lijevi dlan srbi koga = dobit e tko novca: Sr b me lijv dln.
lice je komu ko opanak = ima tko runo, neprofinjeno lice: Lce mu je ko
panak.
glava je komu ko badanj = glava je komu velika: Glva ti je ko bda.
glava je komu ko Cocin bubanj = glava je komu velika: Glva mu je ko
Ccin bba.
glava je komu ko variak = glava je komu velika: Glva mu je ko vrik.
ujela je guja za srce koga = jako je povrijeen tko: jela ga gja z srce.
i orava koko pogodi zrno = posreilo se komu: I rav kk pgod zno.
digla se kosa na glavi komu = naljutio se tko: Dgla mi se ksa na glvi.
nisu sve koze na broju komu = nije tko pri zdravoj pameti: Nsu mu sv kze
na brju.
imade tvru kou nego kenjac tko = neosjetljiv je tko, bez srama tko: Imde
tv ku nego kac.
iz te koe ne mere ute = ne moe se nita promijeniti: N mere te z t k.
drob puca komu = 1. jako se smije tko: Pkni e mi drb; 2. jako se najeo
tko: Pc mi drb.
fali duga na bavi komu = lud je tko, blesav je tko: Fl mu dga n bavi.
nije o glavu komu = ne uri se komu, nije vano komu: Nj mi glvu.
voda dola do grla komu = upao je tko u nerjeive probleme: Dla mi je
vda d grla.
svrila Mara zavjet = gotovo je, prii je kraj: I svrila Mra zvjet.
vrag ne spava = opasnost uvijek postoji: Vrg n spva.
vrag odnio preu = /kletva/: Vrg dno pru.
vrag doo po svoje = umrijeti; stii e kazna onoga tko je zao: D vrg po
svje.
4.2.3.5.2. Sloene reenice
trla baba lan da joj proe dan = besmisleno troiti vrijeme: Tla bba ln
da joj pr dn.
dobar je Bog koji ga dri = nije tko vrijedan da ivi, a Bog je milostiv prema
takvome: Dbar je Bg kj ga dr.
krast Bogu dane {a dravi pare} = dangubiti, nita ne raditi: Krde Bgu
dne. Krde Bgu dne, a dravi pre.
rei bobu bob, a popu pop = rei izravno, jasno pravu istinu: Rci bbu bb,
a ppu pp.
ne vrijedi kolko crno pod nokton = ne mariti nimalo za koga/to: Ne vrijd
klko cr no pod nktom.
58
ako lae koza, ne lae rog = postoje vrsti dokazi o emu: Ako l kza, n
la rg.
gurat nos e mu nije mjesto = biti pretjerano znatieljan: N grj ns e ti
nje mjsto.
pravi raanj, a zec u drai = prerano se veseliti, govoriti unaprijed: Prv
ra, a zc drai.
4.2.3.5.2. Nesamostalna frazemska reenica
nita pod milim Bogom = ba nita: N rd pod mlm Bgom nta. N rd

nta pod mlm Bgom.
otkad je Boga i naroda = oduvijek: Tk je tka je Bga i nroda.
ni za ivu glavu = nipoto, ni u kojemu sluaju: N bi t npravio ni za v
glvu.
jednon guzicom na dvije stolice edit = biti neodluan, biti dvolian: n e
jdnn gzicm n dvije stlice dit.
Zakljuujemo kako su frazemi sa strukturom reenice vrlo prisutni u
govoru, no sloene su reenice ipak u rubnoj uporabi.
5. Utvrivanje stabilnosti i varijantnosti strukture frazema
Frazemi imaju stalan sastav i raspored sastavnica, to ih, meu ostalim,

i odreuje, no mogue su alternacije na fonolokoj, morfolokoj, tvorbenoj,
sintaktikoj i leksikoj razini. Nastale inaice ne utjeu na znaenje pojedinih
frazema. Budui da je u radu obuhvaena frazeologija samo jednoga mjesno-
ga govora, ne oekuje se mnogo inaica.
5.1. Fonoloke inaice
5.1.1. Redukcija vokala i
Nenaglaeno i u zanaglasnome poloaju obino se reducira: msl g-

zicn, a ne glvn, skrti jziinu, no redukcija katkad izostaje: n e jdnn
gzicm n dvije stlice dit, m dgu jziinu.
5.1.2. o > o/a
U rijetkim primjerima supostoje oblici s o i oni u kojima o > a: t bi

rda jare pare / t bi rdo jare pare.
59
5.1.3. : d
Uz fonem u novije se vrijeme (pod utjecajem standarda, medija i sva-

kodnevnih migracija) realizira i fonem d: mi na pla / d mi na pla;
l s kokima / d l s kokima.
5.1.4. > /j
Sonant uglavnom se uva: n je gja tica, a katkad se zamjenjuje s

j: pl ko t gja / pl ko jt gja.
5.1.5. m > n
Delabijalizacija m > n ne provodi se dosljedno te se pravilo ne moe

utvrditi: odmri u se kad dn svtm vanu, rdn z brokve, n e jdnn
gzicm n dvije stlice dit.
5.2. Morfoloke inaice
U mjesnome govoru Komazina imenica brk u nominativu mnoine ima

dugi i kratki oblik: smj mu se bkovi / smj mu se bki. U 3. l. jd. prez.
glagola imati potvren je stariji oblik imade: imde tv ku nego kac te
noviji ima: m n svje mune. U morfoloke inaice u iremu smislu ubraja
se svaka promjena u gramatikome broju: 3. l. jd. prez. v je izgbio bsolu.
3. l. mn. prez. izgbili su bsulu ili u gramatikome rodu: sv je ko dvo
sva je ko dvo i slino.
5.3. Tvorbene inaice
Tvorbena promjena nastala je augmentacijom ili deminucijom polaznih

sastavnica:
imat jezik ko krava rep = biti brbljav: m jzik ko krva rp.
imat jeziinu ko krava repinu = biti brbljav: m jziinu ko krva rpinu.
miran ko buba = jako miran, tih: Sd je mran ko bba.
miran ko bubica = jako miran, tih: Sd je mran ko bbica.
60
5.4. Sintaktike inaice
Frazemske sintaktike inaice nisu este, a potvrene su razliitim re-

dom rijei u frazemu:
nita pod milim Bogom = ba nita, nimalo: N rd pod mlm Bgom nta.
N rd nta pod mlm Bgom.
asti maloga mia = /blaga psovka, izraz uenja/: sti mlga ma. sti ma
mlga.
5.5. Leksike inaice
Neke se sastavnice frazema mogu zamijeniti istoznanicom ili bli-

skoznanicom. Iako se sastavnice zamjenjuju, znaenje frazema ostaje neizmi-
jenjeno, a glavna rije ili dominantni element uglavnom ostaju nepromjenljivi.
Meu zabiljeenim primjerima nije potvren frazem u kojemu se leksem za-
mjenjuje leksemom koji pripada drugoj vrsti rijei. Nije potvreno mnogo ina-
ica. Veinom je rije o glagolskim leksikim inaicama i tek jednoj imenikoj.
kopat (rolat) ko crv = biti jako vrijedan, neprekidno raditi: Kp ko cv. Rl
ko cv.
biti pljunuti (isti) aa = biti jako slian ocu: Pnt a. st je a.
udarat se (tu se) po glavi = kajati se: Sd se dar po glvi. Sd se te po glvi.
derat se (revat se) ko jarac = jako se derati, jako vikati: Dr se ko jrac.
Rve se ko jrac.
nosit (imat) svoj kri = imati teke brige, probleme: Svk ns svj kr.
Svk m svj kr.
bjeat ko vrag od tamjana (krsta) = izbjegavati koga/to: Bj ko vrg od
tmjana. Bj ko vrg od krsta.
5.6. Kvantitativne inaice
Rije je o inaicama koje nastaju kad se jedna sastavnica frazema izo-

stavi. Pritom se ne mijenja ope frazeoloko znaenje:
krast Bogu dane {a dravi pare} = dangubiti, nita ne raditi: Krde Bgu
dne, a dravi pre.
zafali Bogu {i svetom Anti} = biti zadovoljan, moglo je biti gore: Zafli
Bgu! Zafli Bgu i svtm nti!
{bit}{ko} nebo i zemlja = {biti} potpuno razliiti: ni su ko nbo i zma.
Rzlika nbo i zma.
{to je} pokora Boja = {to je} velik problem, muka, potekoa: T je pkora
Bj. t msl t, pkora Bj.
61
6. Lokalizmi
U svakome mjestu postoje frazemi ije znaenje i smisao poznaju samo

njegovi govornici, a nazivaju se lokalizmima. Obino su u njima potvreni an-
troponimi17, a neto rjee i toponimi. Takvi se frazemi uvaju i dugo nakon to
je dotina osoba umrla ili obitelj izumrla (Menac-Mihali 20032004: 378).
Frazemi su obino motivirani ovjekovim vanjskim izgledom i osobinama,
to je potvreno i u govoru Komazina. Meu prikupljenim frazemima nala se
imensko-prezimenska formula: glv ko Rfo rlk, rav ko ndrija v18
i nadimci: lijn ko Ksto19, lijn ko Cngo, a razvidno je da je rije samo o oso-
bama mukoga spola, to ide u prilog dosadanjim istraivanjima koja su po-
kazala da se ee rabi muko nego ensko ime. Zabiljeen je i jedan frazem
s toponimskom sastavnicom: vd se s Bbin gmile = izdaleka je vidljivo,
vrlo se lako moe opaziti. Frazem je motiviran imenom najviega vrha planine
Rujnice, koja se nastavlja na Biokovo, a nalazi se izmeu Metkovia i Ploa.
Iako je visoka tek 735 metra, zahvaljujui povoljnomu poloaju omoguuje
izrsnu vidjivost delte Neretve.
7. Konceptualna analiza
U ovome su korpusu najbrojniji frazemi koji se odnose na ovjeka, ime

se potvruje antropocentrina usmjerenost u frazeologiji. Prema konceptual-
noj klasifikaciji prikazani su neki od frazema koji se odnose na ovjekovu
vanjtinu, osobine, stanja, njegov odnos prema radu, kretanje te oni koji pri-
kazuju meuljudske odnose. Ostali frazemi uklopili bi se u koncepte kojima
se opisuje koliina, vremenski i prostorni odnosi, no oni nisu bili predmetom
ovoga rada.
17
O lokalizmima s antroponimom kao sastavnicom vie u Menac-Mihali (20032004).
18
Rije je o prezimenu Obv (dolo je do ispadanja poetnoga vokala o i pojednostavnji-
vanja konsonantskoga skupa b > .
19
Jedna obitelj Komazina imala je nadimak Kstii (po lanu obitelji ndriji kojega su zvali
Ksto, a koji je bio izrazito lijen i po cijele dane samo leao pod murvom), a druga mbrii
jer je jedan od predaka imao duge jake prste i nokte poput kanda (vie u Skok I: 292).
62
7.1. Frazemi koji se odnose na ovjeka
7.1.1. ovjekova vanjtina
7.1.1.1. Ljepota runoa
lijepa ko Djevica Marija = jako lijepa: Lijpa je ko Djvica Mrija.

lijepa ko golubica = jako lijepa: Lijpa je ko golbica.
lice je komu ko opanak = ima tko runo lice: Lce mu je ko panak.
Prva dva frazema koji se odnose na koncept ljepote povezuju se uz
enske osobe, a motivirani su biblijskom tematikom. Djevica Marija simbol
je nevinosti i istoe, i njezina se slika nalazi u svim domovima na ispitanome
podruju, a golubica se smatra simbolom istoe i mira. Rije je o unutarnjim
vrednotama koje se ovim frazemima prenose na vanjsku ljepotu djevojke. U
pozadinskoj slici pojavljuje se i bijela boja koja se smatra savrenom bojom,
a obino se povezuje sa svjetlom, dobrotom, nevinou i istoom.
Obino se dojam o neijoj ljepoti runoi temelji na izgledu lica, a
upravo se frazemom lice mu je ko opanak istie da je neije runo. Uglavnom
se taj frazem odnosi na izgled mukaraca. Opanci su danas dio narodne nonje
u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji i Bugarskoj,
no prije su bili tradicionalna obua seljaka. Ispitanici su tijekom ivota nosili
opanke i to jedan par mnogo godina, odnosno do trenutka kada bi se potpuno
raspali. Budui da su zbog stalnoga noenja, i to u svim vremenskim uvjeti-
ma, izgledali trono, izbrazdano i smeurano, ne udi njihovo povezivanje uz
ovjekovu runou.
7.1.1.2. Izgled glave
glava je komu ko Cocin bubanj = glava je komu velika: Glva mu je ko

Ccin bba.
glava je komu ko badanj = glava je komu velika: Glva ti je ko bda.
glava je komu ko variak = glava je komu velika: Glva mu je ko vrik.
Frazemi glava je komu ko badanj i glava je komu ko variak proizlaze
iz ovjekova iskustva i poticaja oko njega te se veliina ovjekove glave us-
poreuje s velikim predmetima. Badanj (< *bdn < stvnjem. budin < lat.
butina, Skok I: 86) potjee iz mediteranske terminologije za drveno posu-
e, a rije je visokoj drvenoj posudi za tijetenje groa, kiseljenje kupusa,
uvanje maslina do prerade ili za soljenje mesa. Variak je takoer drvena
posuda od jednoga komada koja je sluila kao mjera za ito u zrnu, obino
do 10 kg. Antroponim u frazem glava je komu ko Cocin bubanj nejasne je
63
motivacije, no bitna je ponovna usporedba s veim, okruglim predmetom iz

ovjekove okoline.
7.1.1.3. Izgled kose
ko da je krava lizala koga = ima zalizanu kosu tko: Ko da te krva lzala.

Jednim se frazemom opisuje izgled ovjekove frizure. Rije je o zali-
zanoj kosi koja izgleda kao da je zalijepljena slinom, a motivirana je kravljim
oblizivanjem.
7.1.1.4. Mravost
suv ko drvo = jako mrav: Sv je ko dvo. Sva je ko dvo.

tanak ko prut = jako mrav: Tnak ko prt.
suv ko smokva = jako mrav: Sv ko smkva.20
Frazem suh ko drvo povezuje ovjeka s prirodom koja ga okruuje. Kad
drvo nema dovoljno hranjivih tvari i vode, sasui se i nema naznaka za produ-
ljenje ivota. Time se daje negativna konotacija za mrave ljude koji izgledaju
kao da su na samrti. Uobiajeno je da se mrave osobe usporeuju i s izrazito
tankim biljkama, te je u govoru Komazina potvren i frazem tanak kao prut.
Uporabom somatizama koji se istiu gubitkom tjelesne teine nastao je fra-
zem {sama} kos i koa, uobiajen u svim hrvatskim, ali i ostalim govorima.
Primjerice, u engleskome jeziku iskazuje mravost ovjeka i ivotinje te se
pretpostavlja da je motiviran slikom gladne ili ispaene ivotinje (Kovaevi
2012: 128). Slika iscijeene i osuene smokve, koja suenjem na suncu u pro-
sjeku gubi 1/3 teine, bila je poticajni impuls jo jednomu frazemu kojim se
iskazuje mravost, a upravo je pridjev suv u A-dijelu poluio kao intezifikator.
7.1.1.5. Fizika snaga
jak ko bik = izrazito jak: Jk ko bk.

jak ko konj = izrazito jak: Jk ko k.
ko od brda odvaljen = jak, krupan, kran: Ko d brda dven.
ima plea ko meed ko = jak, krupan, kran je tko: m pla ko med.

20
Mogue je da je rije o frazemu karakteristinome za Neretvansku dolinu jer je zabiljeen i
u Opuzenu (Menac-Mihali 2005: 299).
64
I bikovi i konji sluili su za vuu i teak rad te se percipiraju kao snane

ivotinje, stoga su ti navedeni frazemi konkretno motivirani21 glavnim obi-
ljejima tih ivotinja. U ostalim hrvatskim govorima zabiljeen je frazem jak
ko medvjed, no u govoru Komazina zabiljeen je frazem koji se temelji na
izgledu, a izdvaja se somatizam na kojemu su ljudi obino nosili teret plea.
iroka i snana plea usporeuju se s onima u snane ivotinje. Uz injenicu
da je rije o snanome mukarcu, frazemom ko od brda odvaljen prenosi se i
slika visokoga i krupnoga ovjeka. Ovaj frazem u opisu mukoga tijela uglav-
nom se shvaa kao kompliment, to se sigurno ne bi moglo rei da se njime
opisuje ensko tijelo (Fink-Arsovski 2002: 39). U istraenome se govoru svi
frazemi odnose samo na mukarce.
7.1.2. ovjekove osobine
7.1.2.1. Dobrota zloba
aneo Boji = jako dobar: T si prv neo Bj.

dobar ko sveti Ante = jako dobar: Dbar je ko svt nte.
udo Boje dobar = jako dobar: n je do Bj dbar.
pokvaren ko muak = pokvaren, zao: Pkvren je ko mak.
pogan22 ko vrag = jako zloest: Pgan si ko vrg.
guja ljutica = zao ovjek: n je gja tica.
Bog je u kranstvu simbol dobra i sve vezano uz njega percipira se
kao pozitivno te su time motivirani frazemi aneo Boji i udo Boje dobar.
Aneli su dobra nebeska bia i zatitnici ljudi te se njihove osobine, koje im
ovjek pridaje, preslikavaju na dobre osobe. Usto, za dobroga se ovjeka kae
da je dobar ko sveti Ante. Poticajni impuls nastanku frazema krije se u inje-
nici da ispitanici posebno tuju toga svetca te je posebna ast kada se nekoga
usporeuje s njim. Mjetani redovito provode pobonost trinaest utoraka u
ast svetoga Antuna, a no uoi blagdana, 12. lipnja, obiaj je pjeaiti na
Dubravicu (naselje Metkovia), gdje se nalazi kapelica posveena svetcu.
Opoziciju Bogu predstavlja vrag i guja ljutica. Vrag je utjelovljenje i
simbol zla i frazemi s tom sastavnicom negativno su konotirani. Motivacija
21
Vidovi Bolt (2011: 4748) zoonimske frazeme dijeli na konkretne, koji su uoljivi i pre-
poznatljivi s obzirom na iskustvo i suivot s razliitim ivotinjama, asocijativne, koje je
mogue pretpostaviti uzimajui u obzir ponaanje ivotinje u okolnostima koje se nalaze u
dubinskoj strukturi ili one koji su posljedica ustaljena doivljaja ivotinjskoga ponaanja,
pa su se ispreplele stvarne i imaginarne osobine te nelogine ili apsurdne, koje nemaju
logino objanjenje pa se mogu smatrati obiljejima pripisanima ivotinjama i svrstavaju
se u kategoriju predrasuda ili stereotipnih doivljaja.
22
Pogan zloest.
65
frazemu guja ljutica prozirna je i proizlazi iz injenice da su ljutice porodica

zmija i sve su otrovnice. Upravo se otrov kojim nastoje usmrtiti svoje rtve
usporeuje sa zloestim ponaanjem i runim rijeima otrovom koji izlazi iz
ovjeka. Guja ljutica motiv je koji pronalazimo i u Bibliji, u kojoj zmija esto
simbolizira vraga: Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u ai svjetlu-
cavo prelijeva: pije se tako glatko, a na kraju ujeda kao zmija i aca kao guja
ljutica. (Izr 23, 3132), kao i u mnogim narodnim bestijarijskim priama u
kojima se vrag pretvara u zmiju23.
Bakterije mogu prouzroiti odreene trulei jaja, a kod starijih jaja,
osobito onih pokvarenih, sadraj je sve pokretljiviji pa umance eta u vo-
denastome bjelanjku neugodnoga mirisa te u narodu takvo jaje zovu muak.
Frazemom pokvaren ko muak negativne se znaajke jajeta prenose na ovje-
kovu negativnu osobinu zlou, posebno pojaanu pridjevom pokvaren koji
obino povezujemo uz sastavnicu muak.
7.1.2.2. Umna ogranienost biti pametan
glup ko kenjac = jako glup: Glp ko kac.

glup ko konj = jako glup: Glp ko k.
glupa ko koza = jako glupa: Glp je ko kza.
glupa ko krava = jako glupa: Glp ko krva.
glava je komu ko prazna slama = jako glup je tko: Glva mu je ko przna
slma.
glup ko tele = jako glup: Glp ko tle.
pravi Solomun je ko = pametan, mudar je tko: n je prv Solmn.
Za odreivanje umne ogranienosti u govoru Komazina uglavnom se
rabe frazemi sa zoonimskom sastavnicom (kenjac, konj i tele za osobe mu-
koga spola te koza i krava za osobe enskoga spola), kako je zabiljeeno i u
ostalim tokavskim, kajkavskim i akavskim govorima24, a koji se temelje na
konceptualnoj metafori LJUDI SU IVOTINJE25. Konceputalna metafora za-
pravo se odnosi na preslikavanja koja se odvijaju izmeu dviju domena. Uobi-
23
Vie u Babi i Danilovi (2013: 152).
24
U tim se govorima pojavljuju i zoonimi: koko, tuka, pura, ovca, guska, mula, majmun,
slon, tukac, vol, bik i sl.
25
Pritom valja imati na umu da je ljudsko znanje konvencionalno i ogranieno kontekstom si-
tuacije. Ljudi ivotinjama pridaju znaajke koje su opeprihvaene u njihovoj kulturi. Kod
nas se, kao i u ostalome europskom i sjevernoamerikom kulturnom krugu, lisica smatra
lukavom i prepredenom, ali nema niega objektivnog zbog ega bi to moralo biti tako
neki junoameriki Indijanci smatraju da lisci olakavaju djeci prijelaz od djetinjstva prema
zrelosti rije je o metafori koja se temelji na mitologiji, odnosno znaajkama koje se
nekoj kulturi pripisuju lisicama (Stanojevi 2013: 23, 26).
66
ajeno se navodi da su konceptualne metafore asimetrine, tj. da se uglavnom

povezuje ciljna domena o kojoj znamo neto manje s izvornom domenom, o
kojoj imamo bogatija znanja, no da odstupanja postoje, razdvidno je iz spome-
nute metafore jer teko da bi se itko sloio da o ivotinjama, koje predstavljaju
izvornu domenu imamo bogatija znanja nego o ljudima (Stanojevi 2013: 83).
Gotovo da nema frazeolokoga rada u kojemu se ne istie da je u zoo-
nimskim frazemima uoljiva antropocentrinost i (nepravedno/neopravdano)
negativna obiljeja26. Tako primjerice Bertoa (1999: 68) istie: Stereotipi o
ivotinjama izrastaju iz zlouporabe jezika i ivotinjskih kategorija koje su su
prosuene prema direktnoj korisnosti/nekorisnosti ovjeku. S jedne strane,
potpuno se opravdanim ini uporaba rijei neopravdano, kad se ivotinjama
pripisuju negativne znaajke jer se primjerice konj percipira kao vrijedna i
snana ivotinja (rd ko k27, jk ko k) i pravo je bogatstvo bilo imati ga
u selu28. Da su ispitanicima i konji i krave i koze bili vani u prilog idu i ono-
mastiki podatci o njihovim imenima29, jer su se samo vanim30 ivotinjama31
ona davala. S druge strane, hijerarhijski model kognitivnih lingvista (Lakoff i
Turner 1989: 171):
ljudi
ivotinje
biljke
sloeni predmeti
prirodne fizike stvari
26
Bunk i Opai (2011: 1) navode da pozitivno odreuju domae ivotinje i to one od kojih
ovjek ima vie koristi, za razliku od divljih prema kojima je puno kritiniji i skloniji nega-
tivnome odreenju.
27
Vidovi Bolt (2014: 2) istie da je diskutabilna i osporiva trodijelna klasifikacija fraze-
ma na pozitivno, negativno i neutralno konotirane jer percepcija ovisi o poiljateljevu i
primateljevu emocionalnom pristupu informaciji koju prenosi frazeoloka jedinica. Dalje
navodi da je frazem raditi kao konj primarno negativne konotacije, iako moe opisivati i
neiji naporan rad koji svjedoi o marljivosti vritelja radnje.
28
Na kraju rada priloen je tekst koji prikazuje koliko je truda i vremna potrebno pri kupnji
konja.
29
Ispitanici su ivotinjama davali imena prema boji dlake; konji smea: Mr kv, crvena: Ran,
tamnocrvena (< tur. doru 'mrk, taman' + at 'konj'): Drat, krave: crna (< prasl. *gal 'crn'):
Gla, smea: Mka, sa arama ra; obiljejima na glavi: konji Cvtko (mrlja u obliku cvijeta
na elu), koze: Rga (s rogovima), ka (< alb. shk 'ukar, bezrog') (bez rogova), prema
karakteru: konj Drgan, krava: Mlova, slinou s bojom druge ivotinje: krava Zkua ili su
motivirana antroponimom: konj ndr (< ma. andor < Aleksandar).
30
Uoljivo je da ivotinje koje je trebalo dozivati imaju najrazvijeniji sustav imena, dok se
onima koja su ivjela krae nisu davala imena (informant istie da su ovce imale imena jer
su ih ostavljali na ivotu, a mujake su klali te su ih najee samo zvali zvonrima.
31
Opi naziv za ovce, koze, goveda u govoru Komazina je jvn (< ar. hajwn 'ivot, ivoti-
nja'), a u novije vrijeme stka.
67
vrlo jednostavno i jasno moe objasniti da ljudi, budui da se nalaze iznad

ivotinja, imaju pravo na negativne konotacije.
U prikupljenome su korpusu mnogi frazemi sa somatizmom glava mo-
tivirani metaforom GLAVA JE SPREMNIK32 (zbj t iz glv, utvi glvu),
a meu njima je i frazem glava je komu ko prazna slama. U glavi je smjeten
mozak kao dio sredinjega ivanog sustava i sjedite je uma, razuma, memo-
rije, imaginacije i pameti te glava metonimijski stoji umjesto mozga. Upravo
se usporedbom glave s praznom slamom istie da je taj spremnik prazan, a
time i da je ovjek glup.
Frazem pravi Solomun je ko biblijskoga je podrijetla nastao uporabom
antroponima Salomon (uz vokalske zamjene). Salomon je najmlai sin kra-
lja Davida, trei izraelski kralj koji je unaprijedio trgovinu, obogatio zemlju
i sagradio jeruzalemski hram, a zahvaljujui svojim diplomatskim vezama,
vjetinama, enidbom s faraonovom keri i ostalim enama okolnih naroda
sauvao je granice svojega kraljevstva. Njegov ivot i djelo zapisano je u Pr-
voj knjizi o kraljevima i u Drugoj knjizi ljetopisa. Salomon je od Boga traio
da mu d razumno srce te mu je Bog odgovorio: Evo u uiniti po rijeima
tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti e
ga imati itko poslije tebe (1 Kr, 3, 12). Salomon je poslije idealiziran te mu
se pripisuju mnoge mudre izreke i psalmi.
7.1.2.3. Umiljenost
dignit nos pod oblake = umisliti se: Dg je ns pd oblake.

napuvat se ko mjeina = umisliti se: Napv se ko mjina.
i nebu pod oblake = umisliti se: vj d nbu pd oblake.
udrilo u glavu komu to = umislio se tko zbog ega: drilo mu glvu.
Frazem dignit nos pod oblake motiviran je gestom podizanja glave pre-
ma visinama, to je dodatno pojaano sastavnicom oblak u ijoj definiciji stoji
da slobodno lebdi u zraku i ne dotie tlo (HER). Time je motivirana slika
ovjeka potpuno nesvjesna ljudi i dogaanja oko sebe, koji nema doticaja sa
zemljom, to se oituje i u frazemu i nebu pod oblake. Iako je poznata orijen-
tacijska metafora GORE JE BOLJE, vidljivo je da su ovi frazemi negativne
konotacije33.
Frazem napuvat se ko mjeina motiviran je izgledom mjeine ili mije-
ha, odnosno vree od ivotinjske koe za dranje tekuina i namirnica, u koju
su ljudi nastojali staviti to vie sadraja.
Glava pritom moe biti spremnik ideja ili emocija.

32
Vie o idiomima motiviranim gestama u Kvecses i Szab (1996).

33
68
Kada ovjek primi udarac u glavu ne moe trezveno razmiljati, a pri-

tom i gubi orijentaciju. Upravo taj gubitak svjesnosti moemo povezati s fra-
zemom udrilo u glavu komu to jer ovjek gubi vezu sa stvarnou i umilja si
da je drukiji i bolji od drugih.
7.1.2.4. Biti dosadan
dosadan ko imavica = jako dosadan: Dsdn si ko mavica.

dosadan ko vrag = jako dosadan: Dsdan ko vrg.
i na plua komu = dosaivati komu: d mi na pla. mi na pla.
U svim se hrvatskim govorima dosadne osobe usporeuju s nametlji-
vim kukcima34 (krpelj, stjenica, buha, u) i onima ije zujanje iritira (muha,
komarac, strljen itd.)35. imavica, tj. parazitska stjenica mala je, plosnata i-
votinja koja se hrani ljudskom ili ivotinjskom krvlju. Ubraja se u onu skupi-
nu ivotinja kojih se teko rijeiti. Danju se kriju u krevetu, namjetaju, drvu,
podu, a nou napada (krevetska stjenica), i tako svaku no dosauju ovjeku.
Frazem dosadan ko vrag motiviran je osobinama vraga koji neprekidno kua
ljude i svakodnevno im postavlja razliite prepreke i zamke kako bi ih prido-
bio na svoju stranu. Meu prikupljenim frazemima su i oni koji potvruju da
je vrag bie koje je neumorno u svojim najmjerama te koje ini zlo i dok drugi
spavaju (vrg ti n d mra, vrg n spv).
Umjesto uobiajenoga frazema ii na jetra komu u govoru Komazina
dolo je do zamjene somatizma te je zabiljeen frazem ii na plua komu. Po-
ticajni implus nastanku frazema zasigurno je kronini kaalj koji prouzrouje
upalu plua koja dugotrajno nadrauje i iscrpljuje ovjeka te mu na taj nain
dosauje.
7.1.2.5. Neozbiljnost
bit pravo dijete = biti djetinjast: Prv je dijte.

ponaat se ko malo dijete = ponaati se djetinjasto: Pn se ko ml dijte.
Rije je o frazemima koji odrasla ovjeka usporeuju s djetetom koje se
ponaa prema svojemu nahoenju, tek usvajajui pravila ponaanja i kojemu
se oprataju propusti. Takvo to smatra se neprimjerenim u odrasloj dobi te
negativno karakterizira nezrela ovjeka i njegovo ponaanje u situacijama u
kojima se oekuje mo rasuivanja.
34
Vie u Menac-Mihali (2000).
35
O entomonimama u frazeologiji hrvatskoga jezika vie u Fink (2004).
69
7.1.2.6. Tvrdoglavost
i glavom kroz zid = biti tvrdoglav, silom to htjeti postii: Glvm krz zd.
tvra glava (komu) od zida = jako je tko tvrdoglav: Tv mu je glva d zda.
Zidovi predstavljaju visoke, vrste i tvrde prepreke, a ovjekovo isku-
stvo pokazuje da je nemogue proi kroz njih. Stoga se slika upornoga i tvr-
doglavoga ovjeka koji do cilja eli doi na neprimjeren i pogrean nain
te bez obzira na prepreke izraava frazemom i glavom kroz zid. U frazemu
tvra glava (komu) od zida glava se usporeuje s tvrdim materijalom koji se
ne moe mijenjati i modelirati, kao ni tvrdoglav ovjek.
7.1.2.7. Snalaljivost
ko da je uteko vragu iz torbe ko = snalaljiv, vragolast, nestaan je tko: Ko

da je tek vrgu iz trb.
Binarni odnos Bog vrag (dobro zlo) zabiljeen je u religijskim tek-
stovima, ali i u mnogim usmenim predajama, pjesmama, bajkama, kletvama,
igrama, poslovicama. Frazemi sa sastavnicom vrag uvijek se percipiraju kao
neto negativno. Nastanak frazema moe biti motiviran injenicom da je rije
o osobi koja je vrlo lukava i snalaljiva te je uspjela nasamariti i samoga vra-
ga te pobjegla od njega (tomu u prilog idu mnoge prie o borbi Boga i vraga
koje uvijek zavravaju pobjedom dobra i nadmudrivanjem vraga36) ili o osobi
izrazito bliskoj vragu, s kojim dijeli njegove osobine (Pavi 2014: 44). Kada
je rije o odraslim osobama, obino se rabi u znaenju 'snalaljiv', dok se u
neto nevinijemu znaenju 'nestaan' odnosi na razigranu, pomalo zloestu i
vragolastu djecu: t venn kr mjka tetu kd je pgano.
7.1.2.8. Hirovitost
imat svoje muune = biti hirovit: m n svje mune.

Iako u frazemu nije potvren somatizam glava, jasno je da je u se-
mantikome talogu slika kukca u ovjekovoj glavi. Do promjene ovjekova
ponaanja dolazi zbog toga to tim kukcima nije mjesto u glavi. Prema Fink
(2004: 139), frazeoloki je talog vezan uz drevna vjerovanja prema kojima bi
se vrag uobliio u kukca te kroz usta ili nos ulazio u ovjekovu glavu, a zatim
mijenjao njegovo raspoloenje i inio ga prgavim, tvrdoglavim ili muiavim.
36
Vie u Babi i Danilovi (2013: 161).
70
7.1.2.9. Brinost
drat koga ko cvijee na oltaru = brino uvati koga, biti paljiv prema
kome: Dr ga ko cvije na oltru.
drat koga na dlanu = brino uvati koga: Dr je na dlnu.
Sredinje je mjesto liturgijskoga ina oltar. U poetku su na njemu bili
samo rtveni darovi kruh i vino, a u 9. stoljeu na oltar dolazi kri (Fran-
ikovi 1928: 234), u 13. stoljeu svijee, a poslije ovisno o liturgijskome
vremenu37 i cvijee. Uporaba cvijea i drugih florealnih elemenata (primjerice
palminih ili maslinovih grana) oduvijek je prisutna u kranskoj liturgiji, ali
su obino stajali oko oltara jer su lonci s cvijeem mogli otetiti oltar, a ako
su bili drveni mogli su gnjiliti. Stoga se posebna briga pridavala cvijeu koje
dolazi na oltar (zabranjuje se umjetno cvijee, cvijee se trebalo prilagoavati
liturgijskoj godini te nije smjelo pokriti liturgijski in) i davale su se detalj-
ne upute o njegovu odravanju te se pomalo bogohulnim smatralo zanema-
rivanje te dimenzije, kao i ukraavanje otpalim ili uvelim cvjetovima. Tako je
i danas. Upravo briga za cvijee potie na brigu za ivot koja se oituje u zabi-
ljeenome frazemu kojim se istie brinost i panja prema drugome ovjeku.
Frazem drat koga na dlanu motiviran je trudom koji je potreban da bi
se neto odralo na dlanu, posebice kap vode, kako je primjerice zabiljeeno
u ostalim govorima: drat koga kao malo (kap) vode na dlanu.
7.1.2.10. Ludost
fali daska u glavi komu = lud je tko, blesav je tko: Fl ti dska u glvi.
fali duga38 u glavi komu = lud je tko, blesav je tko: Fl mu dga n bavi.
U semantikome je talogu navedenih dvaju frazema slika glave kao gra-
evine ili spremita (bave) od dasaka (Kovaevi 2012: 167), odnosno me-
tafora GLAVA JE SPREMNIK. Promjena u ovjekovu ponaanju nastaje kad
se taj spremnik poinje raspadati gubljenjem svojih dijelova, u ovome sluaju
daske ili duge, odnosno kad kroz praznine koje nastaju pamet izlazi van.
7.1.2.11. Biti gotovan
ko da je pop pravio koga = dolaziti na gotovo: K da te pp prvio.

Ovaj je frazem vjerojatno motiviran razinom sudjelovanja predstavnika
Crkve u aktivnostima zajednice. Pop u pravilu dolazi kada je sav posao ve
37
U vrijeme Korizme zabranjuje se ukraavanje oltara cvijeem, osim u nedjelju Laetare (IV.
korizmena) te na svetkovine i blagdane (Milovi 2010: 95).
38
Duga je savijena daska i sastavni je dio bave, a potvren je frazem pijan ko duga.
71
odraen, bilo da je rije o pripremi oltara ili proslavi kakvoga sakramenta ili
blagdana. Pop u svakoj takvoj situaciji zauzima poasno mjesto, te u pravilu
dolazi kada su sve pripreme obavljene.
7.1.2.12. Dob
star ko Biblija = jako star: Str ko Bblija.

star ko Matuzalov kenjac = jako star: Str si ko Matzalov kac.
U mnogim se govorima starije osobe usporeuju s Biblijom, knjigom
nastalom prije otprilike 5000 godina i Metuzalemom, biblijskim likom39 koji
je ivio 969 godina: Kad je Metualahu bilo sto osamdeset i sedam godina,
rodi mu se Lamek. Po roenju Lamekovu Metualah je ivio sedam stotina
osamdeset i dvije godine te mu se rodilo jo sinova i keri. Metualah poivje
u svemu devet stotina ezdeset i devet godina. Potom umrije (Post 5, 2528).
U govoru Komazina potonji je frazem proiren zoonimom kenjac koji je slu-
ajan izbor jer nije dugovjean te je umjesto njega mogla stajati bilo koja
imenica koja smisao dobiva antroponimskom sastavnicom Metuzalem.
7.1.3. ovjekovo stanje
7.1.3.1. Zdravlje
zdrav ko cekin = potpuno zdrav: Zdrv ko ckn.

rumen ko jabuka = biti zdrav: Rmen je ko jbuka.
U pozadinskoj je slici frazema rumen ko jabuka crveni, zdravi plod ja-
buke. Ovaj je frazem usmjeren na boju lica, a kontrastni odnos blijedoga lica
i rumenih obraza oduvijek je bio simbolom je zdravlja, ali i enske ljepote.
Motiv nastanku frazema zdrav ko cekin zasigurno nije boja. Cekini, odnosno
dukati ute su boje i u hrvatskim je govorima potvren frazem ut kao cekin,
kako bi se istaknula neija uta boja kojom se moe opisivati neija nezdrava
i bolesna boja lica. Vjerojatnije je da je slika sjajnoga i bljetavoga dukata
posluila za opis zdrave osobe koja sjaji, puca od zdravlja.
39
Uz Metuzalema u Knjizi postanka mnogo je osoba koje su ivjele vie od devet stotina
godina Adam (930), et (912), Eno (905), Kenan (910), Jared (962).
72
7.1.3.2. Pijanstvo
napit se ko mila majka = jako se napiti: Npo se ko ml mjka.

nalit se ko guda = jako se napiti: Nljo se ko gdn.
Frazem napit se ko mila majka, uz odreene alternacije pijan ko majka,
pijan ko majka zemlja est je u svim hrvatskim govorima. Vrlo je vjerojatno
motiviran injenicom da su rodiljama, kako bi podnijele poroajne boli, ve-
inom davali piti estoka alkoholna pia te bi se one pritom i napile. S druge
strane, moe biti rije o elipsi frazema pijan kao majka zemlja. Kovaevi
(2014: 29) navodi da u primitivnih naroda postoji vjerovanje kako je majka
zemlja roditeljica svega ivoga te da bi ispunila svoju reprodukcijsku ulogu
mora biti obilno natopljena tekuinom, tj. kiom koja je nebeski dar. Frazem
naliz se ko gudin motiviran je izgledom svinje koji se preslikava na pijanca, a
koji je obino prljav i neuredan.
7.1.3.3. Spavanje
spavat ko malo dijete = bezbrino spavati: Spv ko ml dijte.

i le s kokoima = jako rano otii spavati: d l s kokima.
Mirno i bezbrino spavanje dovodi se u vezu s malim djetetom. Iako je
neupitna injenica da mnoga djeca nemirno i kratko spavaju, poticajni impuls
stvaranju ovoga frazema razdoblje je djetetova mirna sna tijekom kojega mo-
emo uoiti njegovu bezbrinost, neoptereenost obvezama i problemima. O
vremenu odlaska na poinak doznajemo iz frazema i le s kokoima, u ijoj
su pozadinskoj slici navike kokoiju koje lijeu ranije od ostalih ivotinja.
7.1.3.4. Neugoda
crven ko pjeveva glava = neugodno je komu: Cr ven je ko pjveva glva.

crven ko rak = neugodno je komu, pocrvenio je tko: Cr ven je ko rk.
Obino se stanje ovjekove neugode manifestira pojavom crvenila na
licu. Stoga ne udi to se u zabiljeenim frazemima u A-dijelu pojavljuje pri-
djev crven40. Motivacija je nastala usporedbom sa ivotinjom (rak) ili dijelom
ivotinje (krijesta) crvene boje. Frazem crven ko rak moe se takoer upotri-
jebiti za opis osobe pocrvenjele o predugoga izlaganja suncu.
O frazemima sa sastavnicom boje u hrvatskoj frazeologiji vie u Opai i Spicijari 2010.

40
73
7.1.3.5. Ljutnja/bijes
ljut ko guja ljutica = jako ljut, bijesan: ta ko gja tica.

ljut ko ris = jako ljut, bijesan: t ko rs.
ljut ko osinjak = jako ljut, bijesan: Nmj drat , t je ko siak.
Svi frazemi kojima se iskazuje ovjekova ljutnja i bijes motivirani su
zoonimskim sastavnicama ili mjestom u kojemu kukci prebivaju. Rije je o i-
votinjama koje se lako razljute i postaju opasne, a zmija i ose mogu biti otrov-
ne. Frazem ljut ko guja ljutica moemo smatrati biblizmom jer se u Bibliji
govori o zmijinu bijesu: I kad je na njih navalio ivotinjski bijes te pogibahu
od ujeda zmija vijugavih, srdba tvoja jo ne bjee dola do kraja. (Mudr 16,
5) (Jelaska 2014: 16), dok se frazem ljut ko ris ubraja u skupinu slavenskih
frazema koji imaju zajedniko ishodite i meusobno neovisan razvoj (Turk i
Spicijari Pakvan 2014: 10).
Ose, za razliku od pela ili bubmara, postaju agresivne i napadaju i kada
nisu uznemirene. One posebice postaju ljute u kasno ljeto i jesen kada osje-
aju da im zavrava ivotni vijek te kad im netko dira u osinjak. Izrazito su
opasne jer imaju gladak alac kojim mogu ubosti i nekoliko puta i, za razliku
od pele, ostati ive. Pritom isputaju feromone koji privlae i potiu druge
ose da napadaju. Tim injenicama motiviran je frazem ljut ko osinjak.
7.1.4. Odnos prema radu
7.1.4.1. Marljivost lijenost
kopat (rolat) ko crv = biti jako vrijedan, neprekidno raditi: Kp ko cv. Rl

ko cv.
vrijedan ko crv = jako vrijedan: Vrijdan je ko cv.
radit ko konj = naporno raditi: Rd ko k.
radi (tegli) ko mazga = naporno raditi: Rd ko mzga. Tgl ko mzga.
lijen ko Cengo = jako lijen: Lijn ko Cngo.
lijen ko krava = jako lijen: Lijn je ko krva.
I frazemi kojima se iskazuje neiji neprekidan i naporan rad temelje
se na metafori LJUDI SU IVOTINJE. U mnogim se jezicima, pa tako i u
hrvatskome, malene ivotinje esto percipiraju kao vrijedne i neumorne u po-
navljanju svakodnevnoga rutinskog posla (mrav, crv, pela), dok se konj, koji
je ovjeku sluio za sve radove u polju, smatra i izdrljivom i snanom ivo-
tinjom te postoje simbolom za naporan rad. Zoonim mazga obino se rabi za
izraavanje neije tvrdoglavosti, ali u govoru Komazina i za izdrljivu osobu
jer mazga je obino nosila teret i vukla kola. Zakljuujemo da je i u ovim fra-
zemima rije o konkretnoj motiviranosti.
74
Poticajni je impuls frazema lijen ko krava slika krave koja cijeli dan
nita ne radi nego prebiva na ispai i veinom lei, to se prenosi na lijeno-
ga i besposlenoga ovjeka. Znaenje lokalizma lijen ko Cengo motivirano je
antroponimnom sastavnicom koja je poznata samo stanovnicima Komazina
i okolnoga kraja, a rije je o nadimku najljenije osobe u selu. Obino ispita-
nici priaju prispodobe o takvim osobama: N zn ti, n Mlinitu to je bio
Cngo, v je i stario. Bo pred zdrugm, stj u ldu, a pp n bo... Kr,
Nkola! t je, ppe? Jbmu, jde rdi nto. Ppe, vrg dno slo ako n
mere rnit mne tebe.
7.1.5. Meuljudski odnosi
7.1.5.1. ivjeti skladno i u ljubavi ivjeti u svai
slagat se ko brat i sestra = dobro se slagati: Sl se ko brt i sstra.

ivit ko dva goluba = skladno ivjeti, ivjeti u ljubavi: v ko dv glba.
slagat se ko maka i mi = ne slagati se: Sl se ko mka mi.
U poredbenim se frazemima C-dio obino sastoji od jednoga elementa
kako bi preslikavanje bio to intenzivnije i jednosmjernije. No, u opisivanju
meuljudskih odnosa zabiljeeni su upravo frazemi s dvjema sastavnicama.
Frazem slagat se ko maka i mi jedan je od rijetkih s dvjema zoonimskim
sastavnicama koje su u antonimnome odnosu prema glagolskoj sastavnici te
zapravo prenose sliku neslaganja. Iako bi moda netko, zbog mnogih neslaga-
nja i prepirka koje obiljeavaju taj odnos, mogao pomisliti da je fazem slagat
se ko brat i sestra istoga znaenja, u govoru Komazina znai upravo suprotno,
to je vjerojatno zasnovano na temelju dobrih obiteljskih odnosa i neimatine
u kojima su brat i sestra sve dijelili.
Nije udno da se u mnogim jezicima frazemi s ornitonimskim sastav-
nicama upotrebljavaju za oznaavanje ivota u ljubavi i slozi jer je, za razliku
od sisavaca, vie od 90 % ptica monogamno. Frazem ivit ko dva goluba nije
motiviran injeninim stanjem u prirodi i mnogo bi realnija bila uporaba zo-
onima grlica, jer za razliku od golubova koji ive u jatima i ija je vjernost
upitna, grlice ive u paru i biraju samo jednoga partnera s kojim provode cijeli
ivot te su simbol zaljubljenosti, odanosti i ljubavi. Fink-Arsovski (2002: 53)
navodi da je frazem ivit ko dva goluba vjerojatno nastao zbog slike uzajamne
njenosti para golubova koji se dodiruju kljunom, to podsjea na poljupce,
a da su umjesto grlica ljudi vjerojatno uveli golubove jer su ih mogli stalno
promatrati. Jelaska (2014: 1718) pak smatra da je rije o biblizmu jer se lju-
bavni par u najpoznatijoj ljubavnoj pjesmi Pjesma nad pjesmama usporeuje
s parom golubova.
75
7.1.6. Nain kretanja
gegat se ko guska = hodati gegajui se: Gg se ko gska.

vu se ko prebijena maka = hodati polako, bezvoljno: V se ko prebjen
mka.
vue se ko spu = biti jako spor, sporo se kretati: V se ko sp.
Navedenim se frazemima opisuje usporeno kretanje koje je motivirano
razliitim zoonimima. U prvome je rije o guski, ptici iz reda guarica sa i-
roko razmakutim nogama razvijenima za plivanje, a koje prouzrouju njezino
geganje. Taj se se frazem obino odnosi na enske osobe. Sporim kretanjem
pua, ija je brzina prema nekim izraunima 0,004 km/h motiviran je frazem
kojim se opisuje ovjekovo sporo kretanje, dok je ono praeno i bezvoljnou
temeljeno na slici pretuene make, koja je inae brza i spretna.
8. Zakljuak
Analizom temeljnih fonolokih znaajka i prikupljanjem frazeoloke

grae govora Komazina doprinijelo se istraivanju novotokavskih ijekavskih
govora u Neretvanskoj dolini, koji su u izrazitu dodiru i pod snanim utje-
cajem susjednih novotokavskih ikavskih govora, a iji je frazeloki korpus
dosad najsustavnije istraen.
Prikupljena graa potvrdila je da su meu frazemima najbrojniji oni sa
strukturom sveze rijei, a meu njima glagolski poredbeni frazemi. Konceptu-
alna analiza bila je usmjerena na ovjeka, a prevladali su frazemi koji opisuju
ovjekovo stanje. Najee se u frazemima pojavljuju somatske i zoonimske
sastavnice, pri emu su ihtionimi i entomonimi najrjei. Daljnjom je analizom
potvreno da se mnogi frazemi temelje na metaforama proizalima iz ovje-
kova konvencionalnog znanja (GLAVA JE SPREMNIK, LJUDI SU IVO-
TINJE, GORE JE BOLJE), ali i da nam u odgonetavanju znaenja frazema
lokalizama moe pomoi samo znanje ispitanika odreenoga podruja.
Frazemi su dio svakodnevne komunikacije te na mikrorazini bitni u-
vari fonolokih, morfolokih i leksikih arhainosti, dok se na makrorazini
sustavnim prikupljanjem i arhiviranjem frazema omoguuje utvrivanje je-
zine konvergencije i podrijetla kontrastivnom ralambom. Stoga njihovo
istraivanje, arhiviranje i analiza na svim razinama ostaje imperativ svim
dijalektolozima.
76
Ogled govora
Konji
Kd sam j kpit nv dv ka, to je blo ezdespt gdine, j i

Pro Mji pkjn i jdur Nkola iz Kvvca. li smo njprja u Dvno, tmo
je blo nd dsta stk. Kliko je stk malo u Dvno, blo ka, krv,
vla, a dnas nm ni mgrca. I m nsmo mgli t n, blo smo dn, t smo
nili, vrtili smo se ki. Ali pto je Nkola m prjatea u sijku i m
u Sltini Pdravskj, nd smo nkon tr dna tili u sijk, nsmo nli n
t nta, t smo nili pa smo tili u Pdravsk Sltinu. nd iz Pdravsk
Sltin smo nili i tili u avicu i D i Gr Mihac, i t smo nli
prca, Nkola i j kpili prca, li Pro nje mg n prca, jel je n m smo
jdnoga kpit, a n daj ngo dv kpit, a m nemo dv ngo jdnoga, i tk
smo jdva nli jdnoga ka. nd smo ga kpili, nd smo kali vgn iz
Virovtice tr dna da de nan vgn za gnit, i d nan je vgn, jvili nan
iz Pdravsk Sltin da je d vgn da dmo dli, al nda je, al trb
dktor dt ptvrdu da n smij k bt ptkovn u vagnu i da bd zdrv. Ali
mjr Mte, kj je bo tte prjate s vn Nkoln, n je poznv dktore jer
je m dv bka ptik, nd je s nmi u Pdravsk Sltinu i n je zamlio
dktora da zd ptvrdu. D dktor, prgled ke i do nan ptvrdu i td
smo se ukr c ali u tj vz i li smo do Vpoa, do Vpoa do Srava n i dn
i pt vdili. nj stnica nje bla nd pravena u Sravu, na oblasku
bark i t stli dsta vrmena dk nas je pstio na li Pin, dli na klosjek
sk kj je Ple, ro se zvvo. nd t se ukrc ali. Dli Metkovie
v, str v, nd ku n smijm vm pstit ka, trb dktorska ptvr-
da, pt kmo m dj ma ptvrdu. T ne v, v s v drg ptvrda.
nd smo li pt nmu dktoru v, sra nje bo lg, pkjn e j
mslm da je bo. I d je ek, prgled ke, m mu pltili i tk smo tili
ki, tk dli ki u pna tr n, dse-dvns dna stali u ptu, t u
sijku, t u Sltini, t u avici, t u Dvnu, tk smo vdili pt pno
i gtovo.
Nedjeljko Komazin
77
Literatura
Bertoa, Mislava. 1999. Stereotipi o ivotinjama. Teorija i mogunosti pri-

mjene pragmalingvistike, ur. Badurina, Lada i dr. Zagreb Rijeka: Hrvat-
sko drutvo za primijenjenu lingvistiku, 6375.
Biblija = http://www.hbk.hr/biblija/pregled.php (pristupljeno 11. sijenja
2014.).
Bunk, Ana; Opai Maja. 2010. Prilog kontrastivnoj analizi frazema sa
zoonismkom sastavnicom u hrvatskome i eskome jeziku. Rasprave Insti-
tuta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 36, 2, 155173.
Fink, eljka. 2000. Tipovi frazema fonetskih rijei. Rijeki filoloki dani
3, ur. Stolac, Diana. Rijeka: Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci, 9398.
Fink, eljka. 2004. Entomonimi u frazeologiji hrvatskoga i ruskoga jezika.
Rijeki filoloki dani 5, ur. Lukei, Irvin, Rijeka: Filozofski fakultet Sve-
uilita, 139148.
Fink-Arsovski, eljka. 2002. Poredbena frazeologija: pogled izvana i
iznutra. Zagreb: FF press.
Franikovi, Josip. 1928. Za praksu. Bogoslovska smotra, 16, 2, 236240.
Halilovi, Senahid. 1996. Govorni tipovi u meurijeju Neretve i Rijeke
dubrovake. Impresum: Sarajevo: Institut za jezik.
HER = Ani, Vladimir; Brozovi Ronevi, Dunja; Goldstein, Ivo; Gold-
stein, Slavko; Joji, Ljiljana, Matasovi, Ranko; Pranjkovi, Ivo. 2002.
Hrvatski enciklopedijski rjenik. Zagreb: Novi Liber.
Jelaska, Zrinka. 2014. Animalistiki frazemi biblijskoga podrijetla u hr-
vatskome i drugim slavenskim jezivima. ivotinje u frazeolokome ruhu,
ur. Vidovi Bolt, Ivana. Zagreb: FF press, 122. http://www.animalisticki-
frazemi.eu/images/frazemi/zbornik_radova/Jelaska%20za%20WEB%20
%281%29.pdf (pristupljeno 16. sijenja 2014.).
Kovaevi, Barbara. 2012. Hrvatski frazemi od glave do pete. Zagreb:
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Kovaevi, Barbara. 2014. Pijan ko majka i pijan ko duga. Hrvatski jezik,
1, 4, 2730.
Kvecses, Zoltn; Szab, Pter. 1996. Idioms: A View from Cognitive Se-
mantics, Applied Linguistics, 17, 3, 326-355.
Lakoff, George; Turner, Mark. 1939. More than Cool Reason. A Field Gu-
ide to Poetic Metaphor. Chicago: The University of Chicago Press.
Maresi, Jela; Mira, Menac-Mihali. 2008. Frazeologija krievako-po-
dravskih kajkavskih govora s rjenicima. Zagreb: Institut za hrvatski jezik
i jezikoslovlje.
78
Matei, Josip. 1978. O poredbenom frazemu u hrvatskom jeziku. Filolo-

gija, 8, 211218.
Matei, Josip. 1982. Frazeoloki rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika.
Zagreb: kolska knjiga.
Matei, Josip. 1988. Hrvatsko-njemaki frazeoloki rjenik. Zagreb Mn-
chen: Nakladni zavod MH Verlag Otto Sagner.
Matei, Mihaela. 2006. Frazeologija mjesnoga govora Vrbovskoga. Flu-
minensia, 18, 2, 3781.
Menac, Antica. 1978. Neka pitanja u vezi s klasifikacijom frazeologije.
Filologija, 8, 219226.
Menac, Antica. 2007. Hrvatska frazeologija. Zagreb: Knjigra.
Menac-Mihali, Mira. 2000. Frazemi s nazivima kukaca u hrvatskim go-
vorima. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 26, 179195.
Menac-Mihali, Mira. 20032004. Hrvatski dijalektni frazemi s antroponi-
mom kao sastavnicom. Folia onomastica Croatica, 1213, 361385.
Menac-Mihali, Mira. 2005. Frazeologija novotokavskih ikavskih govora
u Hrvatskoj: s rjenikom frazema i znaenjskim kazalom s popisom sino-
nimnih frazema. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje kolska
knjiga.
Mili, Goran. 2011. Ljudi kao domae ivotinje u engleskome i hrvatsko-
me jeziku: kognitivnolingivstiki pristup. Doktorska disertacija u rukopi-
su. Filozofski fakultet Sveuilita u Osijeku.
Milovi Ivan. 2010. Sveenik i euharistija prema novijim crkvenim doku-
mentima. Rijeki teoloki asopis, 35, 1, 2010.
Opai, Maja; Spicijari, Nina. 2010. Prilog kontrastivnoj analizi fraze-
ma sa sastavnicom boje u hrvatskoj, talijanskoj i njemakoj frazeologiji.
Fluminensia, 22, 1, 121136.
Pavi, Ivana 2014. Frazemi sa sastavnicom vrag/avao u hrvatskom i ru-
skom jeziku. Diplomski rad. Filozofski rad Sveuilita u Zagrebu.
Skok, Petar. 1971. 1974. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, IIV. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
Stanojevi, Mateusz-Milan. 2013. Konceptualna metafora: temeljni poj-
movi, teorijski pristupi i metode. Zagreb: Srednja Europa.
Turk, Marija; Spicijari Pakvan, Nina. 2014. Kontrastivna ralamba
kao postupak otkrivanja podrijetla frazema (na primjeru frazema sa zoo-
nimskom sastavnicom). ivotinje u frazeolokome ruhu, ur. Vidovi Bolt,
Ivana. Zagreb: FF press, 114. https://bib.irb.hr/datoteka/713766.Turk_
Spicijaric.pdf (pristupljeno 11. sijenja 2014.).
79
Vidovi Bolt Ivana. 2014. ivotinja kao (ne)inteligentan ovjekov prijatelj.

ivotinje u frazeolokome ruhu, ur. Vidovi Bolt, Ivana. Zagreb: FF pre-
ss, 112. http://www.animalisticki-frazemi.eu/images/frazemi/zbornik_
radova/Vidovic_Bolt%20za%20WEB.pdf (pristupljeno 8. sijenja 2014.).
Vidovi Bolt, Ivana. 2011. ivotinjski svijet u hrvatskoj i poljskoj frazeolo-
giji I. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
Vidovi, Domagoj, 2005. Nacrt za vidonjsku antroponimiju. Folia onoma-
stica Croatica, 14, 147177.
Vidovi, Domagoj, 2011a. Antorponimija i toponimija Zaablja. Doktor-
ska disertacija u rukopisu. Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Vidovi, Domagoj, 2011b. Komazin, Kaleb, Metkovski vjesnik, 2223.
Vidovi, Domagoj, 2013. Naglasci u govorima i toponimiji Zaablja i
Popova. Rasprave: asopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 39/1,
155173.
Vidovi, Domagoj, 2014. Zaapska onomastika. Zagreb: Institut za hrvat-
ski jezik i jezikoslovlje.
Vuka Nahod, Perina. 2013. Naglasak o-osnova mukoga roda u govoru
Komazina. Rasprave: asopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
39/1, 175186.
PHRASEOLOGY OF KOMAZINI LOCAL SPEECH PATTERN
The present paper uses field research of phrasal corpus of Komazini

(Neretva valley) local speech pattern to show the structural and conceptual
analysis of phrases used. Special attention is focused on those concepts related
to man (his appearance, nature, condition, attitude towards work, movements
and interpersonal relations). In the introductory part, phonological features of
the researched speech pattern are addressed.
Key words: Komazini, tokavian dialect, phraseology, structural

analysis, conceptual analysis
80
UDK 811.163.4373.2(497.6)04/14
Pregledni rad
Indira ABI (Tuzla)
Univerzitet u Tuzli
indirasmajlovic@yahoo.com
ONOMASTIKA SREDNJOVJEKOVNE BOSNE I HUMA KAO

STJECITE ETNIKIH, JEZIKIH, VJERSKIH
I KULTURNIH PRILIKA
Imena s epigrafa i administrativno-pravnih tekstova, u dija-

hronoj i sinhronoj perspektivi, markiraju materijalnu i duhovnu
kulturu naroda u Bosni i Humu, njihova davnanja zbivanja, na-
in ivota, gledanja na svijet i projiciranja u njemu, definiraju
mentalitet kroz epohe i odnos prema drugim narodima koji su
obitavali na definirano prostoru, izravno ili neizravno. Definira-
ni korpus je izrazito bogat onomastikim podacima i predstavlja
riznicu podataka za prouavanje onomastike problematike i op-
enito historije bosanskoga jezika.
Kljune rijei: administartivni tekstovi, antroponimi, sred-
njovjekovna Bosna i Hum, sloena imena, onomastika, inskri-
birani steci
Nauka ve odavno priznaje snanu interakciju izmeu linih imena i

razliitih pojavnosti u historiji naroda. S tim u vezi, ustanovljeno je da onoma-
stika svjedoanstva znae dragocjene podatke o razliitim utjecajima dru-
tvene, vjerske i kulturne klime pojedinih drutava, kao i o interakcijama i
utjecajima koje su meusobno ostvarile razliite drutvene skupine. Iz takve
perspektive mogue je posmatrati i historiju Bosne i Hercegovine, i oitovati
onomastika svjedoanstva kao rezultat utjecaja razliitih etnikih skupina,
jezika, kultura, vjerovanja, oblika drutvenih organizacija i njihovih uree-
nja. Hronologijom, krenuvi od Ilira koji su ostvarili utilitaristiki utjecaj na
domorodako stanovnitvo, uspostavili kontakte s Grcima i time na domaem
terenu ostvarili kulturna, etika, politika i pismena obiljeja visoke helenske
kulture. Njihovu kompaktnost e naruiti slavenske grupacije koje su se od
VII stoljea uspijevale infiltrirati meu domai etnos koji je u sluaju slaven-
skoga okruja (Hrvatska, Srbija) poputao u dranju kulturne i etnike samo-
bitnosti. S trgovinom su dolazili kulturni utjecaji na jezik, pismo i obiaje,
pa e proces slavenizacije biti tako oit, konsolidacija i kohabitacija plemena
81
Indira ABI
uspjena, da je Bosna u srednjem vijeku djelovala apsolutno slavenskom ze-

mljom sa slavenskim pismom, jezikom i slavenskim linim imenima koja e
se eonimima kasnije nametati kao snaan i dominantan obrazac.
Prve antroponimijske potvrde, u liku prve determinacije, odnosno
jednoimenske formule, javlju se na Humakoj ploi, natpisu s kraja X ili po-
etka XI stoljea, koji je najstariji spomenik pisan irilicom na prostoru za-
padno od Makedonije, to ga podrazumijeva i najstarijim bosaninim epigraf-
skim spomenikom. Na istome spomeniku posvjedoen je mononim uporedo s
dvolanim imenom u produkciji mukoga roda te ensko ime izvedeno filija-
cijom-patronimikom, to je kao tvorbeni proces uzrokovano nelingvistikom
injenicom u vidu spolne diferencijacije: U ime o[t]ca i s[i]na i s[ve]tago
d[u]ha. A se c[r]ki a[rhan][e]la Mi[hai]la, a zida ju u Krsmir, sin Bret,
upi urun i [e]na jega Pavica (Vego Zb.1: 14). Dakle, u XI stoljeu zabi-
ljeeni su derivati koje karakterie modifikovano tvorbeno znaenje, odnosno
sufiks postaje semem enske identifikacije.
Potvrda druge determinacije evidentirana je na epigrafu iz 1193. godine
u likovima Desn Ratnevit (Vego Zb.4: 254) kod Visokog, Drae O[h]mu-
anin (Vego Zb.4: 252) kod Zenice. Prva potvrda iz administrativnoga korpusa
potjee iz 1240. godine s likovima Slavko Poliik i Gradislav Turbik (P.3).
Razlog zbog kojeg se potvrde javljaju najprije u epigrafici pripisane su injenici
to kodeksi i uope pisani tekstovi ne biljee nuno constantis ve uglavnom
mobilis, kamen biljei statio, teak je, nepomian i postojan na mjestu klesanja.
Znano je da je onomastika ili imenoslovlje lingvistika disciplina koja
prouava imena u njihovoj sveobuhvatnosti i svestranosti. Takvom receptu-
rom pristupilo se i imenima iz bosanskohercegovakoga srednjovjekovlja,
koja su biljeila pojavnost u administrativnom ili stekovnom korpusu. Ono-
mastika predstavlja skup imena u izvanjezikom (kulturolokom) i unutarje-
zikom (historijskom i filolokom) smislu. U filolokoj domeni, onomastika
se kao disciplina bavi izuavanjem razvoja, strukture, znaenja i upotrebe
onomastikih jedinica. S obzirom na to da se u domeni bosanskohercegova-
ke srednjovjekovne pismenosti imena javljaju meu prvim pisanim spome-
nicima, ona funkcioniu prema modelu gravitacijskoga sredita, svjedoei
mnoge podatke za preciziranje historijske i jezike pojavnosti. Imena posvje-
doena pismom na tlu Bosne i Huma mogu se podijeliti na: geonime (engl.
geonym) ili imena geografskih objekata, nastala iz potrebe za ovjekovom
orijentacijom, a prenoena najprije usmenim zatim pisanim putem s generaci-
je na generaciju; bionime ili imena ivih bia, odnosno imena bia iz fikcije i
fakcije; i krematonimi (engl. chrematonym) ili imena objekata i pojava koji su
produkt ovjekova djelovanja. Krematonimi su unutar onomastikona Bosne i
Huma, najslabije posvjedoeni sloj. (imunovi 2009: 15)
82
Onomastika srednjovjekovne Bosne i Huma...
Ipak, dekodiranje porijekla i semantike onima nije nikada bio lak i jed-
nostavan zadatak iz nekoliko razloga:
Onimi su ranog postanja, nastali jo u plemensko-rodovskoj drutvenoj
zajednici. Upravo ta davnina njihova nastanka vrlo esto oteava utvr-
ivanje motiva zbog kojih su neka imena nastala.
Katkad se znaju motivi nastanka pojedinih imena, pa su u vezi s tim
poznata i znaenja, ali je nepoznat izgovor.
Kod nekih imena znana je etimologija, ali je teko objasniti kako su se
po svom znaenju nala meu antroponimima, toponimima i sl.
Ljudi su od najstarijih vremena u interakciji, a pri meusobnom ko-
municiranju esto njihova imena prelaze iz jednog jezika u drugi. Pri
tome nastaju svakojake modifikacije i deformacije izvornih oblika, to
kasnije oteava utvrivanje njihova porijekla i semantike.
Vrlo esto razni motivi, religijske dogme, legende i narodni obiaji
utjeu na postanak imena, pa tragovi do takvih utjecaja i motiva mogu
odvesti na stranputice.
Neki ljudi iz razliitih pobuda sami konstruiu lina imena koja privid-
no upuuju na jedan etimoloki izvor, a zapravo, s njima imaju djeli-
minu i formalnu vezu, ili nemaju nikakve veze.
Osim ovih, postoji i niz drugih razloga, zavisno od toga kakva i ija se
imena prouavaju, koji potvruju da se u onomastikim prouavanjima nemi-
novno nailazi na mnogo potekoa koje se mogu savladati samo djelimino,
dok su neke potpuno nesavladive (Smailovi 1977: 97).
Korpus istraivanja
Imena u Bosni i Humu su bila konvencionalizirani oblici koji su se re-

producirali u govoru i pismu, a uestalost odreenih oblika, fiksiranost struk-
ture i znaenja mogla su varirati u razliitim mjestima njihove upotrebe. Vei
broj imena, naroito antroponima, su eonimima biljeili ustaljenost, uvrijee-
nost to podrazumijeva i prenesenost i/ili nasljednost, opu prihvaenost (jer
su eonimima evidentirani na razliitim tipovima pisanih svjedoanstava), i
svakako prepoznatljivost koncipiranu nad slavenskim elementima. Nerijetko
ih karakterizira semantika slivenost, prozirnost, slikovitost sa suprakompo-
nencijalnim (prenesenim) ili komponencijalnim (doslovnim, izravnim) znae-
njem. U pogledu strukture, neki oblici tokom cijeloga srednjovjekovnog jav-
ljanja biljee holistiku reprodukciju, cjelovitost i integralnost, strukturalnu
okamenjenost. S druge strane, odreene oblike usljed narodnosne dosjetljivo-
sti, vanjskih utjecaja i novih pronalazaka, karakterizira strukturalni metamor-
fozis s novim gradivnim komponentama ili sufiksalnim dodacima. Budui da
83
Indira ABI
je veina imena narodne motivike, uglavnom sva imena biljee sveprisutnost

u praksi, pa se ista javljaju kod vladara, vlastele, trgovaca i puka.
Graa za ovaj rad ekscerpirana je iz (staro)bosanskih spomenika, a s
obzirom na profanost steaka i injenicu da je veina natpisa danas neitka,
epigrafi su preuzeti iz Zbornika srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercego-
vine I-IV, 19621970. godine autora Marka Vege koji okuplja 325 natpisa
s pribrojenom nekolicinom natpisa iz knjiga Stari bosanski tekstovi, 1969.
godine Mehmedalije Maka Dizdara, Hrestomatija starije bosanske knjiev-
nosti, 1974. godine Herte Kune. Zaokruenu korpusu pridodaje se i dvanaest
epigrafa od ukupno sedamnaest otkrivenih 2003. godine pri restauraciji Atik
damije u Bijeljini.
Epigrafi u zajednitvu s pravnim tekstovima oblikuju inventar svjedo-
anstava o pismenosti Bosne i Huma. U onimijskom materijalu kojim bosan-
skohercegovaki epigrafski i administrativni korpus raspolae prepoznaje se
identitet ondanjega ovjeka i njegove bitnosti koje je sam imenovao. Njihova
leksika i strukturna okamenjenost, invarijantnost, semantika slivenost i se-
mantika nedjeljivost, integriraju inventar svjedoanstava o pismenosti regije
u kojoj su nastajali. Za nadgrobne je natpise, s obzirom na njihov sadraj, ka-
rakteristino uvanje velikog broja narodnih imena i prezimena i neto manji
broj toponima. S obzirom na razliite teorije o pripadnosti steaka, vano je
istaknuti da su skoro sva imena na stecima slavenske provenijencije te ma-
njim dijelom kranska imena koja su bila u upotrebi na koncu srednjeg vijeka
u Bosni i Humu (imi 2007: 107133). Natpisi na stecima se onomastiki
analiziraju u svome originalnome, ali i u preobraenome obliku koji je rezultat
turske okupacije Bosne i Huma u XV stoljeu.
U srednjem vijeku kreditiranje je opa pojava i temelj trgovine na Bal-
kanu, pri emu je Dubrovnik bio vrlo vano sredite kreditne trgovine. Izme-
u ostalih, i ljudi iz Bosne uzimali su na kredit gotov novac i robu. Dugovi
registrirani u knjigama zaduenja (Debita Notarie) izmeu ostaloga, donose
imena, prezimena i mjesta stacioniranja najamnika. Temeljem notiranih za-
duenja mogue je odrediti na kojim mjestima (osa prostora toponimi) i u
kojem obimu (osa vremena antroponimi) je domai element bio aktivan, i to
za dui period.
Bosanskohercegovaki srednjovjekovni pisani korpus u pogledu ono-
mastikih podataka predstavlja bogatu oblikotvornu masu za zaokruivanje i
modeliranje ne samo jezike paleontologije ve i historije jezika, savremenih
teorijskih razmatranja i prouavanja onomastike problematike. S tim u vezi,
iskazana je potreba da se za analiziranjem bosanskohercegovakoga onoma-
stikog praitka, radi nad onomastikim zadacima ija rjeenja su nuna za
slavistiki onomastiki fond, zajedniki svim slavenskim zemljama i zemlja-
84
ma u kojima su obitavali Slaveni. Na stekovnoj okamenjenosti lina imena

su fosilizirana iz razloga to se ne prenose i ne prepisuju pa su opora na pisar-
sku tradiciju. Prema tome su sigurni putokazi pri prouavanju i historijskoj re-
konstrukciji srednjovjekovnoga bosanskohercegovakog jezikog razdoblja.
U dijahronoj i sinhronoj perspektivi imena s administrativno-pravnih tekstova
i epigrafa, markiraju materijalnu i duhovnu kulturu naroda u Bosni i Humu,
njihova davnanja zbivanja, nain ivota, gledanja na svijet, njihov mentalitet
kroz epohe i odnos prema drugim narodima koji su obitavali na topikalnom
prostoru, direktno ili indirektno (Grci, Rimljani, Osmanlije). Ako su topo-
nimi postojani na osi prostora a osobna imena na osi vremena (imunovi
1977: 140), toponimijska i antroponimijska graa potvruje podatke o socijal-
nom ivotu, prirodnom ambijentu (reljefu), vjerovanjima, mitolokoj i religij-
skoj svijesti, migracijama, etnikim i kulturnim dodirima i sl. U isto vrijeme
su toponimi i antroponimi vani pokazatelji proirenosti i razmjetaja jezikih
izoglosa koje su sadrane u onomastikim podacima.
Raznovrsnost antroponimijske grae
Prije analize konkretne antroponimijske grae potrebno je precizirati

dva u predstojeim odlomcima najee upotrebljavana termina: lino ime
(noma krion, nomen proprium) i imenska formula. U osnovnom onomasti-
kom terminolokom priruniku Osnoven sistem i terminologija na slovenska-
ta onomastika uz termin lino ime stoji neoprimjerena definicija: sopstveno
ime na eden ovek (Bezlaj 1983: 83). Zbog nedovoljne preciznosti u odnosu
na prezime i nadimak, nuna je sljedea dopuna: lino ime je zakonom pro-
pisana (to nije nadimak) i nenasljedna (to nije prezime) antroponimijska
kategorija, odnosno nenasljedni individualni antroponim. Imenska formula je
jedan ili vie (u potonjem sluaju funkcionalno razliitih) antroponima koji
slue tanoj identifikaciji ljudske jedinke (Frani 2006: 7180).
Prve pisane potvrde antroponima na tlu Bosne i Huma, evidentne su
u X/XI stoljeu, najprije na Humakoj ploi s etiri uklesana imena Bret,
Krsmir, Mihail i Pavica (Vego Zb.1:14), a zatim na Povelji bana Kulina iz
1189. godine, u obliku jednoimenskog obrazca oblike s pridjevkom ban Kulin
i Radoje dijak bana. Potvrdu proirenoga imenskog obrazca svjedoi Povelja
bana Matije Ninoslava Dubrovniku koja je napisana prije 1232. godine, i u
kojoj u prvome redu stoji:
az rab Mati a odmlom Ninoslav ban bosnski veliki kle se
knezu dubrovakomu an Dandulu i vsei opkin dubrovkoi (P.2).
85
Indira ABI
U povelji iz 1240. godine zabiljeeno je sljedee:

az Matei Ninoslav po milosti vliki ban bosenski ... i jaz veli-
ki ban bosnski Matei Ninoslav po milosti svoiov si dobrohtenie
pridoh si u Dubrovnik k starim mi prijatelom vlastelom i opkin
gradsk (P.3, 4).
Navedeni primjeri svjedoe pojavnost dvolanoga imenskog obrasca
nomen-nomen u primjeru Matija Ninoslav, u XIII stoljeu. Takva pojavnost se
tumai u kontekstu politikog nauma bana Ninoslava koji je narodnom imenu
priskrbio i svetako kako bi proklamovao kranstvo meu pukom time to
e se zaodjenuti imenom u kojem se oituje elja krtenika da ima zatitni-
ka u svecu. Naime, Matija Ninoslav je kao nasljednik Kulina bana, takoer
bio pataren, ali je 1233. godine popustio papskom izaslaniku Jakobu i primio
rimski zakon, kako bi sprijeio daljnji prodor vojvode Kolomana, koji je pod
izlikom da progoni pagane, uzimao od Bosanske banovine cijele upe i sela,
te ih dijelio svojim pristaama i podanicima. Meutim, iz razloga to se ban
Ninoslav ponovno vratio staroj vjeri, Papa Grgur IX e 1234. godine pozvati
na kriarski rat protiv Bosne (Imamovi 1997: 4445). Inae, Matej je bosan-
ski oblik novozavjetnog imena, a u bosansku pisanu tradiciju dolazi preko
latinskog jezika, odnosno oblika Matthus (njem. Matthias, rus. ) <
heb. Mattiyyah, to je skraeno od Mattithyah, Mattithyahu, u znaenju, dar
od Boga, Yahve < Yahveh (Marasovi-Alujevi 1985: 289).
Dvolana, dvokompozitna ili sloena bosansko-humska imena pred-
stavljaju prepoznatljiv drevni obrazac imenovanja, naslijeen iz praindo-
europskoga postupcima epiteta ornantia, odnosno pozivom na junake
hvalospjeve, atribute ili epitete iz narodnoga epskog kazivanja, koji s obzi-
rom na strukturu i znaenje biljee slavenski kontinuum sve do usvajanja
kranstva, kada biljee svojevrsni metamorfozis pod utjecajem dolazeih
zapadnih judeo-kranskih i istonih muslimanskih imena. Od XVI stoljea
dvolana imena na podruju Bosne i Huma ulaze u simbolinu fazu zamira-
nja, iako predstavljaju etno-kulturni pokazatelj koji slavensku antroponimi-
ju i openito slavensku jeziku skupinu razlikuje od ostalih jezikih skupi-
na. Zato je ovaj korpus bosanskohercegovakih srednjovjekovnih dvolanih
imena znaajan radi promicanja kulture stare slavenske vrste imenovanja, u
nadi da e se u dogledno vrijeme osnovati komisija koja e se baviti priku-
pljanjem i katalogizacijom dvolanih imena u cijelom slavenskom svijetu,
kako bi se stvorila riznica imena, odnosno omnibus antroponima koji bi bio
na raspolaganju za stvaranje slavenskih kalendara i publikacija u raznim
zemljama.
Unutar leksike komponente dvolanih imena, pohranjeni su obiaji i
tradicija, te je, iz njihovih kompozita, mogue itati o kulturi i vrijednostima
86
stanovnika Bosne i Huma. Zbog njihove duge starosti pokoja je sastavnica

sloenoga imena, ve odavno nerazumljiva iz savremene jezike perspektive,
postavi historicizam ili arhaizam. Zahvaljujui antroponimijskom korpusu,
neke su stare rijei ouvane jedino u linim imenima. Na taj nain, bosan-
sko-humski antroponomastikom postaje uvar starobosankoga jezika.
Rekorencije i korespondencije kompozita u odnosu

na genetski srodne i geografski susjedne jezike
Kompoziti koji tvore dvoslona imena, i sama dvoslona imena, u bo-

sanskohercegovakom srednjovjekovlju, svjedoe rekorencije i korespon-
dencije u jezicima drugih slavenskih naroda, dakle, u genetskim srodnim i
geografski susjednim jezicima, to potvruje tezu o slavenskom imenskom
kontinuumu u pogledu ovakvoga naina imenovanja. Primjerice:
bos. Bogdan (Vego Zb.1: 6, 2: 93, 4: 211, 248, 253, 293; P.5, 6, 7, 8; Kova-
evi-Koji 1978: 175, 176), Boidar (Vego Zb.1: 34; P.18; Kovaevi-Koji
1978: 175) prema rus. Bogdan ( 1903: 51), polj. Bogdan, Bogudar,
Bogumil, Bogusaw (Kawalik Kaleta 2007: 17), e. Bogdal, Bogudar, Bu-
gumil (Pleskalov 1993: 88, 92), srb. Bogomil, Bogdan, Bogomir, Bogosav
(Grkovi 1977: 39);
bos. Dobrovoj (Vego Zb.2: 47), Radivoj (Vego Zb.1: 17, 36, 2: 82, 92, 4:
226; P.13, 14, 15, 16, 17, 19), Milivoj (P.10, 11, 12), Skorovoj (P.9) prema
e. Budivoj, Vojslav (Pleskalov 1995: 76), e. Protivoj, Nevoj (Pleskalov
1994: 54-58), e. Skorovoj (Pleskalov 1993: 94), polj. Budziwoj (Kawalik
Kaleta 2007: 21), srb. Bogovoj (Grkovi 1977: 39), Brativoj (Grkovi 1077:
45), Radivoj (Grkovi 1977: 165);
bos. Bratmio (Vego Zb.4: 304), Bratoslav (P.5) prema rus. Bratovec (
1903: 64), e. Bratrumila (Pleskalov 1993: 88), polj. Bratomil (Kawalik-Ka-
leta 2007: 19), Bratimir, Bratomil, Bratoslav, Bratovoj (Grkovi 1977: 45) itd.
Ova vrsta slavenskih imena spominje se u spisima bizantskoga cara

Konstantina VII. Porfirogeneta (905959). Nerijetko ih nose i starohrvatski
vladari: Vieslav (oko 800), Ratimir (829838), Trpimir (845864), Zdeslav
(878879), Branimir (879892), Muncimir (892910), Tomislav (910930),
Drislav (969997), Zvonimir (10751089) i dr. U Povaljskoj listini izni-
mno vrijednome vrelu za prouavanje hrvatske antroponimije sloena ime-
na ine petinu ukupnih narodnih imena, a u Sumpetarskom kartularu, koji je
87
Indira ABI
stoljee stariji od Povaljske listine, ta su imena kudikamo brojnija, a izbor

zavrnih sastavnica jo bogatiji (imunovi 1987: 137).
Imenovanje ljudi u Bosni i Humu s prikazom

kulturnohistorijske pozadine
Srednjovjekovna Bosna je poivala na odreenom tipu gospodarstva i

drutva koje je izrodilo doba naturalne privrede s dominirajuom naturalnom,
odnosno radnom rentom. U drutvu se poeo formirati izvjesni diferencijal,
gospodari prema neslobodnim seljacima. S takvim dispozicijama razvila se
znaajna trgovinska djelatnost, odnosno drutvo je znaajno napredovalo (to
je mogue oitovati i u sadraju Kulinove povlastice iz 1189. godine). Neos-
porno razvijeno drutvo podrazumijevalo je gospodare imanja koji su bivali
izvjesni reprezenti drutva u kojem su, svakako, morali biti istaknuti i prepo-
znatljivi, to je prema kauzalnosti podrazumijevalo njihovo imenovanje. Tako
su politike, ekonomske i druge dispozicije znaajno popularizirale proces
linoga i teritorijalnog imenovanja. Bosanski vladari u elji da prezentiraju
dravnu ureenost, u poveljama diktiraju imena svojih velikaa, uporedo, bo-
sanska vlastela u elji da prikae vlastitu bitnost, na nadgrobnim spomenicima
ostavljaju eonimima uklesana imena oznake postojanja. Osim njih steke su
podizali i sitna vlastela, njihovi roaci, imuniji inokosni seljaci elei ih opo-
naati, to im je bilo mogue zahvaljujui povoljnim ekonomskim uvjetima
usljed razvoja trgovine i rudarstva.
Ovakav pregled kulturnohistorijskoga razvoja srednjovjekovne Bosne
uporedo potvruje i razvoj antroponimijske formule. Dakle, u toku estogodi-
njeg razvoja u staroj Bosni i Humu su dole do smjene etiri epohe drutvenog
afirmiteta koje se mogu donekle izjednaiti s procesom imenovanja ljudi, jer
kako se drutvo bogatilo, kvantitativno i kvalitativno, definirala se i identina
potreba meuljudskog raspoznavanja i vrednovanja (imena su dobijali naj-
prije samo privilegirani, drutveni reprezenti). Hipotetiki je u predfeudalnoj
epohi, od naseljavanja do X stoljea bio dominantan jednoimenski obrazac,
ali tako, da s prisvajanjem feudalnih oblasti dolazi do afirmiteta samih feuda-
laca te u ranofeudalnoj epohi tokom XI i XII stoljea, u imenskoj formuli se
infiltrira pridjevak, vladarski ili velikaki: ban Kulin (Vego Zb.1:19, 3:252,
254, P.1), knez Mihajl (Vego Zb.3:129), knez Hramak (Vego Zb.3:130) sudi-
ja Gradia (P.1), upan Miroslav (Vego Zb.1:19) upan Grd, upan Radomir
(Vego Zb.3:129), pop Prohorije (Vego Zb.4:252). U ovoj epohi pored dru-
tvenoga razvoja, razvoj jezika podjednako utjee na oblikovanje imenskog
obrazca jer su pridjevci uglavnom iz posuenikog korpusa i ujedno svjedoci
leksikog bogaenja. Dakle, sve do XII stoljea osobe su se poznavale i slu-
88
ile samo linim imenom, kasnije uz imena zapisuju i druge karakteristike

vezane uz osobe, npr. drutveno usmjerenje, zvanje, srodstvo, porijeklo ili
etniku pripadnost, mjesto stanovanja, posebnosti osobe. U postupcima spe-
cificiranja imena navedenim karakteristikama skriva se zametak prezimena
koja se javljaju ve u XIII stoljeu, a kodificiraju tokom XVII i XVIII sto-
ljea. U epohi razvijenoga feudalizma ili epohi Bosanakoga kraljevstva od
XIII do polovine XIV stoljea koja ujedno odgovara i fazi cumulusa pisanih
natpisa, odgovara i proirenje imenske formule na prezimensku sastavnicu,
odnosno dolazi do sadrajnijeg, ureenijeg imenovanja i pojave imensko-pre-
zimenskog obrasca. Tekst Povelje bana Matije Ninoslava Dubrovniku od 22.
3. 1240. godine, sinhronijska je potvrda interferencije jednoimenske formule
Zabav, Prodan, Prijesda, Sfinar, dvoimenske formule s pridjevkom vojvoda
Juri, tepija Radonja i peharnik Mirohn, te dvolane imensko-prezimenske
formule Slavko Polii i Gradislav Turbi. Prethodno navedeno potvruje i
Povelja kneza humskog Andrije Dubrovniku (12471249) s identifikovanom
vastelom: Hreljko Rastimiri, Dobrovit Radovi, Hrelja Stepkovi, Odumisl
i Strjezimir Adamovi, eprnja Osili, Hranislav Prvoslavi, Bigrijen Mri,
Dobromisl Pobratovi, Desjen Berivojevi, Radovan Prividrui, Hrelja De-
savi, Pribin Zloevi, Toma upeti, Galac Vuksani, Hrelja Hranidrui,
Predislav Vukmiri, Hrvatin Turbi, Prvoslav Prodani, Bratoslav Vukovi,
Berko Radovani. Povelju odlikuje dvostruka zanimljivost, s jedne strane pre-
zimenska estotnost, a s druge strane, izostanak prezimena kod kneza Andrije
i njegovih sinova Bogdana i Radoslava, kojima je i dalje, zbog poloajne
vanosti, u identifikaciji dovoljan samo pridjevak. Takva pojavnost evidentna
je i u kasnijim tekstovima: kneza rnomira (12521254), upana Radosava
(22. maj 1254), tek u XIV stoljeu ban Tvrtko pored imena ima i prezimen-
sku sastavnicu Kotromani (1. juni 1367). Dakle, u epohi kasnoga feudaliz-
ma tokom druge polovine XIV i XV stoljea, ili epohi bosanskoga kraljevstva
(13771463), prezimenski element je uglavnom opezastupljen u poveljama,
odnosno u navodima vlastele kao svjedoka, a naroito u knjigama zaduenja
u kojima su od krucijalnog znaaja navodi imena, prezimena i mjesta stacio-
niranja najamnika, odnosno bosanskih trgovaca (Aneli, 1973).
Dakle, sve do dolaska Osmanlijskoga carstva, na terenu Bosne i Huma
koristila su se narodna i kranska imena. Kranska su imena i imena s kr-
anskom motivacijom potvrena u manjem broju od narodnih, a nositelji su
tih imena u narataju i oeva i sinova. U skupini kranskih imena pojavljuju
se imena u temeljnom (Grgur, Ivan, Marko, Mihovil, Nikola, Toma), izve-
denom (Andrija, Matija, Pavko) te pokraenom liku (Ivko). Premda na kr-
anska imena otpada manje od treine potvrenih mukih osobnih imena,
njihove spomenute tvorbene osobine upuuju na zakljuak da su ta imena,
89
Indira ABI
premda aloglotskoga podrijetla, ve bila dobro uklopljena u bosanski antro-

ponimijski sustav. Kada je rije o semantici, svako je ime u slavenskom sloju
imena moglo biti motivirano razliitim semantikim realijama i s obzirom na
to semantiki prozirno ili okamenjeno. S tim u vezi mogue je raspoznati za-
titna, blagoslovna, teoforna, opasna imena te imena motivirana ivotinjama
ili biljkama, obiteljskim srodstvom, anatomijom tijela ili bojom koe i kose.
Osmanlijsko razdoblje u historiji Bosne i Hercegovine traje od 1463.
godine, odnosno od uspostavljanja Bosanskoga sandaka, do 1878. godine ili
poetka okupacije od strane Austro-Ugarske monarhije. Dolazak Osmanlija
je uzrokovao znaajan prevrat u svim sferama ivota, iz razloga to je imao
ogromne vjerske, jezike, kulturne, politike i vojne posljedice za podruje
Bosne i Hercegovine. Takva opa dominacija i nadreenost ostavila je traga i
u antroponimijskog domeni jer je usljed novih vjerozakona, kulture i obiaja,
dolo i do drugaijeg odabira i formiranja imena. Iz osmanlijskoga perioda
datira i najstariji popis stanovnitva Bosne i Hercegovine, koji je uraen po-
etkom XVII stoljea. Ovi popisi defteri su raeni po sandacima, tadanjim
upravnim jedinicama. Defteri koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu nalaze
se u Dravnom arhivu Republike Turske, sortirani su i arhivirani u razliitim
serijama dokumenata, a veina njih je kodirana kao Tapu defteri. Pedesetih
godina dvadesetoga stoljea Turska je Bosni i Hercegovini dostavila nekoliko
desetina popisa iz Dravnog arhiva Republike Turske, ime je napravljen ve-
liki pomak u izuavanju historije bosanskohercegovakih naroda. Defteri koji
su se odnosili na sve krajeve bive Jugoslavije su bili pohranjeni u Orijental-
nom institutu u Sarajevu. Prilikom agresorskoga granatiranja Sarajeva 16. i
17. maja 1992. godine svi defteri su u potpunosti izgorjeli.
Dakle, padom Bosne i Huma pod osmanlijsku vlast, nestalo je samo-
stalne srednjovjekovne bosanske drave i, s njom zajedno, svih prava i prav-
no-politikih atributa koji su joj pripadali. S tim u vezi, pojavila se nova or-
ganizacija uprave i nova struktura politikoga poretka. Zatim su nastali novi
drutveni i ekonomski odnosi i unutar tih odnosa nova prava i obveze (iflu-
enje, timari, zijameti, porezi, dabine). Posebna novost s dalekosenim po-
sljedicama bila je nova vjera islam, koja je posluila kao prvotna osnovica
za nastanak posebnog etnikog subjektiviteta. Prihvaanje islama dalo je vjer-
nicima svojevrsnu markiranost, kao to je, uostalom, bio sluaj i s prihvaa-
njem kranstva. Nova obiljeja ogledala su se u raznim vidovima kulturnog,
javnog i privatnog ivota, u obiajima, nonji, knjievnosti i, to je za ovaj rad
krucijalno, u osobnim imenima (Smailovi 1977: 48; Purivatra 1970: 5). Bez
obzira na motiviku i razloge zbog kojih su stanovnici poeli adoptirati novu
vjeru i kulturu, bez obzira na vrijeme i nain adoptacije, za ovo istraivanje re-
levantna je injenica da se uz usvajanje nove vjere trebalo uzeti i novo osobno
90
ime kao formalni marker pripadnosti novoj religiji. Islamizirani svijet ve je

imao ustaljenu tradiciju da novi muslimani uzimaju imena iz jezika donosioca
islama (Arapa i Turaka). Takav je bio sluaj i na terenu Bosne i Huma.
Potvrde u kojima je mogue prepoznati pripadnost novoj vjeri u imenu,
a staroj u prezimenu, oite su i na epigrafima i administrativnim tekstovima:
Hasan i Ahmat dva Radilovia sina. (Vego Zb.4: 217)
A sie bil[e]g Mahmuta Brankovia (Vego Zb.4: 226)
Alibeg Pavlovi (Dizdar 1969: 290-292)
Vjerojatno je u prvim decenijama islamizacije pristupanje islamu imalo
deklarativan karakter i da se sastojalo samo u uzimanju muslimanskog imena.
Omladina je obino formalno primala islam i ivjela u zajednici s roditeljima
kranima, a ene novih muslimana zadravale su dugo svoja imena (Handi
1975: 142). Meutim, prije nego se pone s analizom imena Bosne i Huma iz
osmanlijskoga perioda, potrebno je istaknuti distinkciju koju je definirao Ismet
Smailovi koji je uradio najopirniju onomastiku studiju muslimanskih ime-
na u Bosni i Hercegovini, a to je razlikovanje pojmova muslimansko osobno
ime i osobno ime u muslimana. Muslimansko osobno ime je prema rasporedu
glasova i glasovnoj strukturi orijentalnoga podrijetla (iz arapskoga, perzijskog
ili turskog jezika), i koje po tome, a veoma esto i po svome znaenju, po-
tvruje da je posljedica islamizacije. Meutim, osobno je ime u muslimana
(u ovome sluaju muslimana Bosne i Huma) ira pojmovna kategorija, koja
pored imena orijentalnoga podrijetla, sadri i imena druge vrste, razliitoga
etimolokog podrijetla i znaenja, pa ak i bez ikakvoga znaenja (Smailovi
1975: 98). Poto je u Bosnu i Hum islamizaciju i orijentalnu kulturu donijelo
Osmanlijsko Carstvo, moglo bi se pomisliti da su oni islamiziranome stanov-
nitvu Bosne i Huma dali ili preporuili osobna imena iz turskoga jezika, to
je naelno pogreno. Ni oni tada nisu imali znamenit korpus pravih turskih
imena, ve najvie arapskih i neto perzijskih. Zato je i u bosansko-hercego-
vakih muslimana najvei dio imenskoga korpusa arapskoga podrijetla, neto
manje iz perzijskoga, a najmanje iz turskoga jezika (Smailovi 1975: 99).
Meu muslimanskim imenima orijentalnoga podrijetla ima izvjestan
broj onih ije je etimoloko podrijetlo u starohebrejskome jeziku. Ona su u
arabiziranome obliku ula u arapsku antroponimiju, uglavnom preko kuran-
skih pria i tekstova, odakle su ih preuzimali ostali islamizirani narodi. Takav
je sluaj s imenom Suliman (A si bileg Sulimana Okopice Vego Zb.4: 230;
Ovdije lei Mitran na svojoj batini za cara Sulimana (Vego Zb.4: 281).
91
Indira ABI
Izvori
Dizdar, M. 1969, Stari bosanski tekstovi, Svjetlost, Sarajevo

Diversa Cancellariae, Dravni arhiv u Dubrovniku, Fond Dubrovake Re-
publike i francuske uprave, serija 25, signatura: HR-DADU-15, knj. 234.
Diversa Notariae, Dravni arhiv u Dubrovniku, Fond Dubrovake Repu-
blike i francuske uprave, serija 26, signatura: HR-DADU-9, knj. 147.
Kovaevi-Koji D. 1978, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske
drave, Veselin Maslea, Sarajevo
Kuna H. 1974, Hrestomatija starije bosanske knjievnosti, knj. I, Svjetlost,
Sarajevo
Naka L. 2011, Konkordancijski rjenik irilskih povelja srednjovjekov-
ne Bosne, Drutvo za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije,
Sarajevo
Vego M. 1962-1970, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovi-
ne, knj. I-IV, Izdanja Zemaljskog muzeja, Sarajevo
Popis povelja
1. Povelja bana Kulina 1189.

2. Ninoslav, Bosnae magnus banus prije 1232.
3. Ninoslav, veliki ban bosanski 1240.
4. Matthaeus Ninoslav, Bosnae magnus banus 22. oujak 1240.
5. Povelja humskog kneza Andreja Dubrovniku 1247.-1249.
6. Povelja humskog upana Radoslava Dubrovniku 22. svibanj 1254.
7. Stjepan Kotromani oko 1326. godine daje velikom knezu Grguru
Stjepaniu.
8. Knez Vladislav, kneginja Jelena, ban Tvrtko Kotromani i brat njegov
Vuk knezu Vlatku Vukoslaviu 1353.
9. Kralj Ostoja 8. prosinac 1400.
10. Hrvoje Vuki Hrvatini, veliki vojvoda bosanski i herceg splitski 15.
sijeanj 1404.
11. Kralj Ostoja 20. studeni 1414.
12. Kralj Ostoja 28. listopad 1416.
13. Sandalj Hrani, veliki vojvoda bosanski 14. lipanj 1419.
14. Sandalj Hrani 30. svibanj 1420.
15. Kralj Tvrtko II 26. oujak 1438.
16. Stefan Tvrtko Tvrtkovi 22. lipanj 1443.
17. Herceg Stjepan Kosaa 5. srpanj 1450.
92
18. Herceg Stjepan Kosaa 19. srpanj 1453.2 (oprotaj supruzi Jeleni i
vlastelinima)
19. Herceg Stjepan Kosaa 10. travanj 1454.
Literatura
Aneli P. 1973, Bosanska kraljica Doroteja Gorjanska, Glasnik zemalj-

skog muzeja, sv. XXVII-XXVIII, Sarajevo, 377395.
Bezlaj, F. i dr. 1983, Osnoven sistem i terminologija na slovenskata ono-
mastika, Makedonska akademija na naukite i umetnostite,Skoplje.
Frani A. 2006, to je osobno ime?, Folia onomastica croatica 15,
Zagreb, 7180.
Grkovi M. 1977, Renik linih imena kod Srba, Beograd.
Handi A. 1975, Tuzla i njena okolina u XVI. vijeku, Svjetlost, Sarajevo.
C. 2005, , ,
Kowalik Kaleta Z. Leonarda Dacewicz, Beata Raszewska Zurek 2007.
Sownik najstarszych nazwisk polskich pochodzenie jzykowe nazwisk
omowionych w historii nazwisk polskich, tom I, Warszawa.
Imamovi, Mustafa 1997. Historija Bonjaka, Bonjaka zajednica kultu-
re, Sarajevo.
Marasovi-Alujevi, Marina 1985. Hagionimi srednjovjekovnog Splita,
Starohrvatska prosvjeta 15.
Pleskalov, Jana 1993. Nejstar typy eskch sloench antropo-
nym.SPFFBU, A 41, 8798.
Pleskalov, Jana 1994. Nejstar typy eskch prefigovanch antropo-
nym.SPFFBU, A 42, 5359.
Pleskalov, Jana1995. Nejstar esk antroponyma se sufixem -k.SPFF-
BU, A 43, 75-80.
Purivatra, Atif 1970. Nacionalni i politiki razvitak Muslimana, Svjetlost,
Sarajevo.
Smailovi, Ismet 1977. Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni
i Hercegovini, Institut za knjievnost i jezik u Sarajevu, Odjeljenje za je-
zik, Monografije I, Sarajevo.
Smailovi, Ismet 1975. Problemi utvrivanja porijekla i znaenja musli-
manskih imena u Bosni i Hercegovini, Prilozi terminologiji i onomastici
u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Sarajevo,
97112.
imi, Marinka 2007. Natpisi na stecima u Boljunima kod Stoca,
Hrvatska misao 2-3/07, 4344, 107133.
93
Indira ABI
imunovi, Petar 1977. Potreba onomastikog studija na viim kolama i

fakultetima, Rasprave Instituta za jezik 3, Zagreb, 139142.
imunovi, Petar 1987. Antroponimijski sustav Povaljske listine i Povalj-
skog praga, Braki zbornik, XV.
imunovi, Petar 2009. Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Golden marketing,
Zagreb.
, 1903.
, -Jzyka Polskiego 5, Warszawa.
Indira ABI
ONOMASTICS OF MEDIEVAL BOSNIA AND HUM AS A JUNCTION

OF ETHNIC, LANGUAGE, RELIGIOUS AND CULTURAL FACTORS
From diachronic and synchronic perspective, names from epigraphs

and administrative and legal texts mark the material and spiritual culture of
the people in Bosnia and Hum, their events, lifestyle, view of the world and
the projections in it, while defining the mentality of the epochs and attitudes
towards other peoples who inhabited the defined area, either directly or indi-
rectly. The selected corpus is extremely rich in onomastic data and presents a
wealth of information for the study of onomastic problems and generally the
history of the Bosnian language.
Key words: administrative texts, anthroponyms, Medieval Bosnia and

Hum, compound names, onomastics, inscribed tombstones
94
UDK 811.163.4:929Babuki V.
Izvorni nauni rad
Milica LUKI (Osijek)
Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku
mlukic@ffos.hr
Vera BLAEVI KREZI (Osijek)

Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku
vblazevic1@ffos.hr
IDEALISTIKE TEZE O JEZIKU VJEKOSLAVA BABUKIA
U radu e se predstaviti, a na temelju djela Osnova slovnice

slavjanske narja ilirskoga uredjena Vkoslavom Babukiem
(1836) i Ilirska slovnica (1854), teze Vjekoslava Babukia o pri-
rodi jezika. Iznijet e se pretpostavka kako je rije o razmilja-
njima inspiriranim idealistikim tezama najveeg teoretiara je-
zika XIX. stoljea Wilhelma von Humboldta (17671835), koji
je jezik drao, a nastavljajui se na filozofiju Johanna Gottfrieda
Herdera, specifinom emanacijom duha koja aktivno sudjelu-
je u formiranju ovjekove spoznaje, ima unutranju snagu i pri-
pada itavoj naciji. Ilirski program u cjelosti je naslonjen na ista-
knuta filozofsko-teorijska poimanja prirode jezika, a gramatiki
rad Babukiev vjerno slijedi njegove smjernice to pokazuje
nemali broja navoda iz Osnova slovnice i Ilirske slovnice. Preko
istaknutih promiljanja o vezi jezika i naroda / nacije obrazlae
se potreba za poznavanjem slavenske starine opeslavenskoga
knjievnog jezika i dviju azbuka kojima se izraavao. Analizom
odabranih autorovih osvrta u Danici ilirskoj, uzora u pisanju
gramatike i, napokon, rasprave o postanku glagoljice ustvruje
se da je Vjekoslav Babuki dobro upoznat s paleoslavistikim i
paleokroatistikim temama svoga vremena.
Kljune rijei: Vjekoslav Babuki, filozofija jezika, geneti-
ka koncepcija jezika, ilirizam, gramatika, staroslavenski jezik,
glagoljica
95
Milica LUKI & Vera BLAEVI KREZI
Uvodno o metodolokom pristupu i vanjskojezinom okviru
Bez sumnje je da je jezik za hrvatske preporoditelje u sreditu znan-

stvenoga i javnoga djelovanja, prvo sredstvo za potvrivanje nacionalnoga
identiteta i ostvarivanje politikih ciljeva, izvor i sadrina znanstvenoga dija-
loga i raspri drugaijega predznaka. Branka Tafra (2006: 44) nemalo je puta
istaknula kako je upravo preporod zaetnikom popularizacije jezine proble-
matike u iroj javnosti. Jezik je iziao iz okvira u punom smislu stasalih mo-
dernih znanosti filologije i ue slavistike te postao brigom i onih koji se
jezikom slue kao sredstvom komunikacije, a ne samo onih kojima je jezik
predmet istraivanja. Da nam je uistinu tu brigu preporod ostavio u nasljee,
pokazuju istraivanja Ivanke Petrovi (1971), Stjepana Damjanovia (1991) i
Milice Luki (2009, 2010) o Cyrillomethodiani kao historiografskoj i filolo-
koj znanosti koja na preporodom uspostavljenim razmiljanjima o jeziku obli-
kuje svoje zadatke i ciljeve. Ve u drugoj polovici XIX. stoljea, na temeljima
integracijskih nacionalnih procesa u prvoj polovici istoga stoljea i svojevrsne
popularizacije znanstvenih tema, jezinim e se problemima esto baviti ira
javnost (popularizacija preko asopisa Katoliki list, Katolika Dalmacija,
Glasnik Biskupija akovake i Srijemske i dr, biskup Strossmayer, okrunice,
prepiska i druga nastojanja u projektu obnove irilometdske batine i starosla-
venskoga jezika u liturgiji) koliko i znanost (Franjo Raki studije o ivotu
i djelovanju Svete Brae Viek i dielovanje Sv. Cyrilla i Methoda slovjenskih
apotolov 1857. i 1859, znanstvene rasprave o jeziku i pismu staroslavenskih
i hrvatskoglagoljskih spomenika Pismo slovjensko 1861, Assemanov evan-
elistar 1865).
A upravo je znanstveno i javno djelovanje iliraca, meu njima Vjeko-
slava Babukia kao najvrednijega i svestrano plodnoga, oivjelo ideje o sla-
venskoj solidarnosti i uzajamnosti, premda one u naem kulturnom ivotpisu
nenametljivo ive jo od Jurja Kriania i protureformacijskoga XVII. stolje-
a. Preko buenja eke nacionalne svijesti i uspostavljenih veza J. G. Herder
Jan Kollr Ljudevit Gaj, ilirski je pokret i u nas preuzeo ideju slavenske
uzajamnosti uz primjese vie ili manje izraena politikog panslavizma. Te-
meljna poluga izgradnje novoga nacionalnog identiteta za Slavene jest rie
(Agii 2000: 7), jezik kao integracijski element za ilirce, vano je istaknuti,
u svim svojim pojavnim narjejima (eko, poljsko, rusko, ilirsko) i iskon-
skom klasinom, mrtvom prema Babukiu, staro ili cerkveno-slavjanskom.
Staroslavenski udio Babukieve jezikoslovne naobrazbe i njegov doprinos u
filozofsko-teorijskim stavovima o jeziku ne moe se zanemariti i stoga e u
drugome dijelu rada biti vie rijei o konkretnim staroslavenskim uzorima i
predlocima koje je Babuki odabirao u gramatikom radu.
96
Idealistike teze o jeziku Vjekoslava Babukia
Prije takve konkretizacije valja zakljuiti: to da smo ujedinjeni u jed-

nom standardnom jeziku kao glavnom identifikatoru nacije i da poznajemo
povijest svoga jezika u kontinuitetu od zaetaka slavenske pismenosti u IX.
stoljeu, vie je ili manje najvredniji rezultat bogate i raznovrsne aktivnosti
hrvatskih preporoditelja. Dakako, u kontekstu hrvatske znanosti u XIX. sto-
ljeu jezikoslovlje je pod snanim utjecajem slavistike znanosti, nai jeziko-
slovci istie Branka Tafra (2006: 44), prate kako ostali Slaveni (esi, Rusi,
ali i Nijemci) oblikuju svoju modernu znanstvenu terminologiju (filozofsku,
filoloku, politiku, gospodarsku i inu) te oni postaju uzor Hrvatima u slinim
nastojanjima. Vidi se to ve u navedenim Babukevim izvorima iz Osnova
slovnice i Ilirske slovnice i nainu na koji je rastumaio njihovu uporabu. U
oblikovanju filozofskih idealistinih stavova o jeziku nai su se preporoditelji
rukovodili nacionalnom koncepcijom iji je najznaajniji predstavnik Johann
Gottfried Herder. Prema njoj identitet naroda odreuje jezik, odnosno obi-
ljeje naroda nisu prostor i drava, nego jezik. Herder je tvrdio da jezik i mi-
sli imaju zajedniko podrijetlo te da se meuovisno zajedniki razvijaju kroz
sukcesivne stupnjeve rasta i zrelosti, a kako je podrijetlo jezika povezivao s
ljudskom prirodom, ustroj jezika drao je slikom ljudske naravi. S tim u skla-
du i jezik naroda postaje izravnim svjedokom njegova identiteta. I slavistika
se znanost, kao autoritet naim ilircima, sama po sebi rukovodila istaknutim
stavovima. Razvidno je to iz radova Pavela J. afarika, Jana Kollra, Jane-
za Kopitara i dr, premda je klasifikacija slavenskih jezika bila nedovrena i
nejedinstvena. Smatralo se da postoji jedan slavenski jezik s etiri narjeja:
poljskim, ekim, ruskim i ilirskim (Babuki u Ilirskoj slovnici navodi jo
termine hervatsko-serbsko, jugoslavjansko te navodi staroslavenski kao mr-
tvo narje, 1854: 2), koje je imalo nekoliko podnarjeja (od istoka narje
bugarsko sa svojom starom majkom, jezikom cerkvenim inae staroslavjan-
skim (...) od zapada narje slovensko (...), 1854: 2-3). S obzirom na to da se
kajkavsko narjeje u postojeim devetnaestostoljetnim klasifikacijama uvrta-
valo u slovenski jezik i da se hrvatskim imenom nazivala upravo i samo kaj-
kavska Hrvatska, poznato je da je termin hrvatski u definiranim okolnostima
bio nepoeljan, ometajui imbenik knjievnojezinoga ujedinjenja. Hrvatski
su ilirci u pitanjima jezika, uz Herdera, bili dakako pod izravnim utjecajem W.
von Humboldta pa je tako bilo i s Babukiem. Centralno mjesto Humboldtove
jezine teorije obuhvaa problem odnosa jezine strukture s mentalitetom na-
roda. Prema njemu jezik je specifina emanacija duha danoga naroda, vanjski
izraz unutranje forme koja otkriva odreen pogled na svijet. Povijest nacio-
nalne kulture prema tome najtjenje je povezana s povijeu jezika. Iz toga
proizlazi da svaka nacija govori vlastiti jezik, a jezik je oblik nacionalnoga
karaktera i duhovnosti.
97
Poznato je da Vjekoslav Babuki pripada redu hrvatskih intelektualaca

XIX. stoljea koji su odravali intenzivnu intelektualnu komunikaciju s eu-
ropskim slavistima i bili dobro upoznati s jezikoslovnim stavovima i uzorima
koje su promovirali. Otkako je 1836. godine postao tajnik itaonice ilirske, a
1842. i prvi tajnik Matice ilirske, uzimajui u obzir i injenicu da je uio nje-
maki, maarski i latinski jezik (usp. Tafra 1993: 34) te da je ureivao Danicu
od 1838. do 1840. i prikupljao vijesti iz raznih krajeva, revno je komunicirao
sa slavistima svih modernih slavenskih nacija u formiranju i drugima koji su
imali postati lanovima Matice, a prvi su meu njima nerijetko i ocjenjivali
njegov gramatiki rad (ocjena P. J. afarika). Dionizije vagelj napominje
kako je u Slavoniji Babuki odavna poznat kao izvrstan popularizator ilirske
knjige te da je uivao nadimak najbolji ilirski knjiar jer je neobino lako i
brzo mogao prodati bilo koju ilirsku knjigu (2009: 72). Od 1836. godine i prve
ilirske gramatike Vjekoslava Babukia do 1876. godine i posljednje ilir-
ske gramatike, Veberove Slovnice hrvatske, izilo je preko 50 gramatikih
izdanja, mnogi dvojezini i viejezini rjenici. Djelovali su meu ilircima
mnogi jezikoslovci, a meu njima Babuki do danas slovi za najutjecajnije-
ga gramatiara, uz Antuna Maurania i Adolfa Vebera, kao to isto vrijedi
za Bogoslava uleka meu leksikografima i terminolozima. Od djela valja
izdvojiti Babukievu Osnovu slovnice slavjanske narja ilirskoga (1836),
prvu opehrvatsku gramatiku koja je bila temelj jezine norme do kraja XIX.
stoljea, zatim Ilirsku slovnicu (1854), kao prvopredstavnicu znanstvene gra-
matike u Hrvata, Mauranievu Slovnicu hrvatsku (1859), Veberovu Sklad-
nju ilirskoga jezika (1859), prvu samostalnu sintaksu, i Slovnicu hrvatsku
(1871), zadnju kolsku gramatiku u kojoj jo nema utjecaja knjievnojezine
kole Vuka Stefanovia Karadia (usp. Tafra 1993: 37-38). Babuki je po
svemu sudei bio dua ilirske ideje, perpetum mobile preporoditeljskoga po-
kreta prekaljeni sakuplja pretplatnika, korespondent s proslavljenim e-
kim, slovakim i drugim slavistima, urednik, sakljuplja, izdava i otpremnik
knjiga koji je uza sve stigao i ono najvanije izgraivati hrvatsku knjievno-
jezinu nadgradnju gramatikama i brigom o pravopisu, izdavanjem knjievnih
klasika, ureivanjem novina i radom na osnivanju institucija.
Da sve uene jezikoslovne uzore Babuki spominje u svojim grama-
tikama, istie prvi put Branka Tafra u sintetskoj studiji Gramatika u Hrvata
i Vjekoslav Babuki (1993: 50). Poznata je Babukiu i povijesnoporedbena
metoda Boppa, Grimma, Vostokova i drugih, bjelodan je i utjecaj Leibnizo-
va uenja o analogiji jezikoslovnih i prirodoslovnih istraivanja te Mllerova
isticanja lingvistike kao prirodne znanosti. Najvie od svega prepoznaje se
ipak, istie i Tafra (1993: 50-51), Humboldtova filozofija jezika i Beckerovo
nastavljanje na nju. Jezik tako u Babukievoj slagarskoj koncepciji postaje
98
organizam, ali ne u biolokom schleicherovskom smislu, ve u vidu sustava.

Jo je uvijek jak utjecaj tzv. univerzalne gramatike (1660), a po njoj su jezik
i miljenje jako povezani tako da misli izraavamo reenicama i njihova je
struktura uistinu izraz strukture logikoga suda. Babuki nam i sam mnogo
pie o svojim uzorima tvorbu ili korenoslovje sastavio je prema autoritet-
noj slavenskoj gramatici J. Dobrovskoga, uio je i od Puchmayera, Kopitara,
Hanke, Mikloia, Metelka, Grimma, Beckera i dr. Njemaki gramatiari bili
su mu uzor osobito u izradi sintakse. Citira Beckera iz poznatoga djela Or-
ganismen der Sprache (1841) o vezanosti logike i gramatike. Prvi je hrvatski
gramatiar koji gramatiku pie ne samo po gramatikim predlocima ve i na
osnovi teorijskih radova o jeziku. Promiljajui predmet kojim se bavi definira
ga u duhu filozofske gramatike: Priobivanje naih mislih ostljivimi znakovi
(ivljivimi i vidljivimi, tj. govorom i pismom) imenujemo jezikom. Dakle, jezik
je priopavanje misli znakovima. to pak jezik znai za narod Babuki obja-
njava ovako: Jezik je napokon svakoga naroda najivii i najpouzdanii svdok
iliti dokaznica najstaria o razvitku njegovieh umnih silah, o napredku njegove
izobraenosti u obe za cli rod i posebno za pojedinca. (citirano prema Tafra
1993: 50). Definitivnu je potvrdu toga stava pronaao u Raska (spominje ga i
afarik kao Babukiev uzor u ocjeni Osnove slovnice..., 1837: 90), Humbol-
dta, Adelunga, Beckera, Dobrovskoga, Kopitara, Jungmanna, brae Grimm,
Boppa, Scheleichera, Rinnea, afarika, Vostokova i drugih. Njegovo pozna-
vanje literature i jezikoslovna samoizobrazba jednostavno zadivljuju, istie
Tafra (1993: 50), a mi se u punini s time imamo sloiti i iz staroslavenske
perspektive.
O Babukievim uzorima u filozofskom promiljanju jezika
U dananjim je jezinopovijesnim prirunicima bez iznimke poznato

kako su se hrvatski filolozi pridrueni ilirskom pokretu izravno oslanjali na
filozofiju jezika i lingvistiku struju zastupanu uenjem Herdera i Humboldta.
Podsjetimo samo kako u jezikoslovnom smislu poetak XIX. stoljea odli-
kuju interesi koji istima ostaju tijekom cijeloga stoljea (to u nas potvruje
Cyrillomethodiana u drugoj polovici XIX. stoljea i Rakijevo i Strossmaye-
rovo oslanjanje na iste jezikoslovne uzore u filozofiji i teoriji jezika), a oituju
se najprije u tumaenju jezika kao konkretnoga jezinog ina (fakat). Na taj
se nain prekida s osamaestostoljetnom tradicijom istraivanja univerzalnih,
logikih jezinih struktura. Ve u prvim desetljeima XIX. stoljea razvija
se historicizam kao pristup u ispitivanjima jezinoga fenomena, a otkriem
sanskrta zapoinje nezaustavljiv razvoj poredbenopovijesnoga jezikoslovlja
i gramatike, osobito poredbene indoeuropeistike. Najvei jezikoslovni teore-
99
tiar XIX. stoljea bio je dakako Nijemac Wilhelm von Humboldt. Smatra se
osivaem ope lingvistike discipline koja jeziku pristupa analitiki i faktima
najrazliitijih jezika. Prvi je prouio jedan od jezika Indonezije: jezik kawi s
otoka Jave, to mu je omoguilo odmak u komparativnim studijima i prve po-
datke o jeziku koji ne pripada indoeuropskoj jezinoj porodici. Iz konkretnih
su se poredbenih analiza izrodili filozofsko-teorijski zakljuci o prirodi jezika
i njegovoj ulozi u ivotu ovjeka. U skladu s njima Humboldt nije inzistirao
na dijakroniji i povijesti jezika kao svi lingvistiari prije njega. Isticao je da
gramatika pravila treba izluivati induktivno, iz samih specifinih injenica
svakoga pojedinog jezika. Definirao je jezik kao aktivan i dinamian fenomen
(jezik je energeia ili djelatnost, ne ergon ili djelo) naglaavajui da je statika u
jeziku samo prividna, a jezik je onda dakako genetika kategorija, djelovanje
duha koje omoguuje da artikulirani glas postane izrazom misli. Inzistirao
je na vezi jezika s miljenjem, a vezani govor kao izraz misli jezik onda ini
jezikom. To znai da se jezik odlikuje osobinom nunosti jer ga nasljeujemo
od prethodnih naraataja govornika. Kratko i zakljuno zakonitost jezika
genetika je kategorija i iz nje proizlazi nunost. Sloboda se jezika pak ogleda
u jeziku kao duhovnoj snazi i djelatnosti. Prostor i granice te slobode odreeni
su jezinim zakonitostima, a zadaa je jezikoslovca da te zakonitosti spozna
i odredi. Centralno mjesto Humboldtove jezine teorije obuhvaa problem
odnosa jezine strukture s mentalitetom naroda. Prema Humboldtu jezik je
specifina emanacija duha danoga naroda, vanjski izraz jedne unutranje for-
me koja otkriva odreen pogled na svijet Weltanschauung (1820). U nepo-
srednom odnosu s mentalitetom, kulturnom i opom idejnom orijentacijom
jednoga naroda stoji i stupanj razvijenosti njegova jezika. Povijest nacionalne
kulture prema tome tijesno je povezana s povijeu jezika. Svaka nacija govo-
ri vlastiti jezik, a jezik je oblik nacionalnoga karaktera i duhovnosti. Jezina
evolucija pak ovisna je o evoluciji ljudskoga duha svaki uspon na jednom
planu odraava se i na drugom. Krajnji je cilj dakako puna mjera izgraenosti
jezika i naroda, premda u uzajamni utjecaj nacionalnog jezika i nacionalnog
duha ne smijemo upisivati i pitanje drutvene organizacije i moralnog napret-
ka odreene nacije. To e rei da je posve mogue da nacija koja ima manje
bogat gramatiki ustroj jezika ima razvijeniji sustav drutvenih institucija.
Johann Gottfried Herder (1744-1803) bio je angairan u tumaenju na-
stanka jezika te odnosa jezika i interpretacije. Tvrdio je da jezik i misli imaju
zajedniko podrijetlo te da se meuovisno zajedniki razvijaju kroz sukcesiv-
ne stupnjeve rasta i zrelosti. Godine 1769. nagraena je, a 1772. objavljena
njegova Rasprava o porijeklu jezika. Ona se ne ograniava na povijesnu gene-
zu jezika, ve se bavi bitnim osnovama i sadrajima jezika. Podrijetlo jezika
Herder vee za ljudsku narav, a ustroj jezika za njega je slika ljudske naravi.
100
Spoznaja je prema tome mogua samo i tek posredstvom jezika, a miljenje se

klasificira kao unutarnji govor. Herder i prije Hegela uvodi naznake dijalek-
tikoga odnosa izmeu spoznajnog subjekta / pojedinca i svijeta: osjeajem
se ovjek sjedinjuje sa svijetom, ali ih onda svijest razdvaja, da bi ih iznova
povezao intencionalni in u kojem je ukorijenjeno objektivno znaenje rijei.
***
Humboldtova je koncepcija, koja pripada genetikoj teoriji, poznatija

od ostalih u XIX. stoljeu. Meutim, on je ipak, slino Herderu, isticao da je
jezina evolucija u skladu s razvojnim usponom ljudskog duha, naglaavajui
jo vie od Herdera nacionalni karakter jezika (usp. Festini 1982: 67, Ivi
1978: 31-41, Glovacki Bernardi 2001: 37-44). Hrvatski su ilirci, kako je ve
istaknuto, bili po pitanjima jezika i njegove sprege s duhom i nacijom pod
izravnim ili posrednom utjecajem Herdera i Humboldta, a Vjekoslav Babuki
u tom nije bio iznimkom. Pokazuje to velik broj navoda iz njegovih dviju
reprezentativnih slovnica od kojih je prva Osnova slovnice (1836) postala
normativnom ilirskom gramatikom i uzorom drugim iliricima (Mauraniu,
Volariu itd), a dobro je primljena i izvan Hrvatske, a druga Ilirska slovnica
(1854) kao pokuaj znanstvene gramatike u svoje je vrijeme negativno ocije-
njena jer nije slijedila dostignua suvremene lingvistike, osobito slavistike, i
jer je bila preopsena za uenike kojima je namijenjena.
U navodima iz Osnove slovnice prepoznaju se izravne citatne veze, ili
znanstveno-metodoloki izriaj i ustroj sadraja njima nadahnut, prema Her-
derovoj i Humboldtovoj lingvistikoj teoriji:
Eines Volkes Rahm hngt grsstentheils an seiner Muttersprache: sie

ist der Landesehre Fuhrwerk, ber sie muss man schafer halten, fr
ihre Reinigkeit nehr eifern, als fr der zartesten Braut Ehre. Herder.1
Sadrajno jo jasnije Babuki istie svoje uzore u Ilirskoj slovnici (1854: 1-2):
Svaki narod (razumvamo u genetinom iliti rodoslovnome smislu)

ponosi se svojim jezikom i deri materinski jezik za najmiliji, najsladji i
najjai; a to s toga, to mu je od malinah priviknuo i tako reku iz nje-
gova ovjejega organizma (ustrojstva) naravno proiztekao, te s toga
mu dopire do serdca. I blago svakomu narodu, koi se ponosi svojim
1
Vjekoslav Babuki, Osnova slovnice slavjanske narja ilirskoga uredjena Vkoslavom
Babukiem, Danica ilirska, teaj II, br. 13, 26. oujka 1836, str. 13.
101
materinskim jezikom; jer taj e ivti na vke i njegovoj slavi nee biti
konca. Jezik svakoga naroda, da u prispodobi govorimo, jest ogledalo
njegove dlotvornosti duevne, on je najistinitii svdok njegove proa-
stnosti i najvrnii sprovodi u njegovoj sri i nesrei.
Babuki preko nasljedovanih navedenih uzora u genetikom promi-

ljanju o prirodi jezika, ali i drevne slavenske tradicije o poimanju jezika i
naroda, definira dalje ideje slavenske uzajamnosti i solidarnosti stvarajui
programatski okvir za vlastitu gramatiku koncepciju i konkretna jezina rje-
enja. Naime, za cjelovit studij slavjanskoga jezika Babuki dri nepohod-
nim poznavanje etiriju narja (poljskog, ekog, ruskog i ilirskog) jednako
koliko i njihova srednjovjekovnoga knjievnog jezika staroslavenskoga ili
opeslavenskoga knjievnog jezika. Da se promiljanja o jeziku nee mnogo
mijenjati i u drugoj polovici XIX. stoljea, uz oigledne mladogramatiarske
utjecaje u novim prirunicima, potvruju vodei hrvatski irilometodijanci
koji i naglaenije istiu ulogu staroslavenskoga jezika kao uporita od kojega
se oekuje da preuzme ulogu politike snage koja se nije mogla pronai u
unutarnjim drutvenim i politikim initeljima. Opeslavenski knjievni jezik
postaje znak i sredstvo jedinstva, to je uostalom bila stoljetna uloga i latin-
skoga jezika. Utjecaj je drutva (dakle, drutvenih i politikih okolnosti) na
jezini odabir, u ovom sluaju u jednom izdvojenom segmentu funkcioniranja
nacionalnoga bia na podruju borbe za staroslavensku liturgiju razvidan;
nije tu rije o utjecaju na unutarnju strukturu jezika, nego o potrebi za au-
toritetom drevnoga slavenskoga / hrvatskoga liturgijskog jezika uvjetovanoj
zadanostima jednoga drutveno-politikoga trenutka. Makrosociolingvistika
nas poduava kako jezik sili na neke poglede na svijet, primjerice, bitno utjee
na oblikovanje filozofije o ljudskoj jednakosti i esto je u situaciji da izjedna-
uje neto to u drutvu nije izjednaeno, utjee na drutvo kroz uvjerenje da
e se stanje popraviti (Jespersen 1970: 1). U ovom konkretnom sluaju mogli
bismo govoriti o formiranju ideje jednakosti naroda preko matrice liturgij-
skoga jezika koji, iako vie nije ono to je Slavenima bio u prvim stoljeima
svoga nastanka razumljiv i blizak narodnim idiomima, ima snagu povezati
slavenska plemena koja se u drugoj polovici XIX. stoljea bore za svoju
samostalnost u okviru internacionalnog dinastikog dravnog saveza kakav
je bio Habsburka Monarhija. Te su misli dakako inspirirane Humboldtovim
idealistikim tezama o jeziku, a navodi biskupa J. J. Strossmayera iz Slova
koje je (...) prigodom sveanog svog uvoda dne 29. rujna na svoje stado rekao
to jasno potvruju:
102
Jezik narodni napose smatra krstjanin kano najvei dar boji; kano
ogledalo, u kom se dua i srce naroda njegova u svojoj bitnosti poka-
zuje; kanoti najmoniju narodnog izobraenja polugu; kanoti najspo-
sobnije sriedstvo, kojim se na duh narodni dieluje; kanoti blagajnu, u
kojoj se sve duevno blago naroda nalazi; zato sve to moe ini, da se
jezik narodni izobrazi, obogati, oplemeni; sve pak od njeg odvratja, to
bi ga poniziti, pokvariti, otrovati moglo; ali nipoto ne prezire jezike
inostrane, pae rado ih ui, ter blago iz njih cerpljeno u blagajnu na-
roda svog prednaa, na priliku pelice, koja po raznih perivojih medni
sok kupi, ter u konicu svoju nosi.2
Ogledno na primjeru fakta staroslavenski jezik i glagoljica
Drugi je dio rada osmiljen kao svojevrsno zaustavljanje na poglavlju

babukievske analize to proizlazi iz vanjske povijesti jezika, izmeu ideo-
logije i lingvistike, izmeu filozofije jezika i njezina djelatnoga utjecaja na
hrvatske ilirce u svakom smislu, a pogotovo na podruju gramatikologije (ter-
min Branke Tafre, usp. 1993: 9). Kao znanstveno sredstvo opisa jezinoga
ustrojstva, Babukieve gramatike pokazuju visok stupanj intelektualiziranoga
stila i naobraenosti. Njegova prva gramatika (Osnova slovnice slavjanske
narja ilirskoga uredjena 1836) osobito je znaajna jer je obiljeila djelova-
nje iliraca te otvorila put ostalim gramatikama na hrvatskom jeziku, a onda i
stoga to je bila temelj jezine norme do kraja XIX. stoljea. Njegova druga
gramatika (Ilirska slovnica 1854) znaajna je s aspekta metajezinog, kao prvi
pokuaj deskripcije jezinoga sustava i kratka sinteza teorije i povijesti jezi-
koslovlja i gramatikologije uope. Babuki pie o uzorima u promiljanjima
o filozofiji i teoriji jezika, a izdvaja i uzore u oblikovanju pojedinih poglavlja
gramatike. U predgovoru Slovnici (1854) definira naela kojima se rukovodio
u pisanju gramatike i kojima bi se pisac svake gramatike trebao rukovoditi:
kratkoa, jasnost i sustavna suvislost (1836: 11). Istaknuli bismo autoreferen-
cijalnu svijest autora koji se istvoremeno kvalificira kao autor gramatika, ali
takav autor koji samim pisanjem pokuava unaprijediti ili obnoviti jezikoslov-
nu, i ue gramatikoloku, misao. U tom se misaonom procijepu dadu razaznati
zaokruene informacije o Babukievim idealistikim tezama o jeziku i mjesto
slavenstva u njima.

2
Vidi: Slovo koje je Josip Juraj Strossmayer, bosanski, djakovaki i sremski biskup prigodom
sveanog svog uvoda dne 29. rujna na svoje stado rekao. u: Katoliki list, god. II (1850),
br. 41, str. 321-324; br. 42, str. 329-331 te Josip Juraj Strossmayer Govori, Slavonica,
Vinkovci 1994.
103
Zlatko Vince ranije je isticao da je njegov gramatiki rad u najuoj pove-

zanosti i upravo ovisnosti o opim kulturnim, politikim i nacionalnim idejama
ilirskoga pokreta (prema: Vince 2002: 249), a Sanda Ham da Babukiev grama-
tiki rad saima u sebi suvremene poglede na slavenstvo iz kojih razumljivijom
biva i ilirsko-hrvatska filoloka zamisao Zagrebake kole, ali i jugoslaven-
stvo hrvatskih vukovaca (2006: 76). Izravne uputnice na devetnaestostoljetnu
filoloku misao u Osnovi slovnice i Ilirskoj slovnici predstavljaju ve u radu
isticani izravni Herderovi i Humboldtovi citati, kao i autorove misli bjelodano
inspirirane njihovim naukom, ali se neemo dalje na njima zadravati.
Postoje takoer poglavlja u cjelini Babukieva filolokoga rada u ko-
jima se izrijekom potvruje ve istaknut stav o studiju ilirskoga jezika. Isti
se sustavno ne moe izuavati bez poznavanja ostalih slavenskih jezika (u
njeg slavjanskih narjah) i, to je vano, staroslavenskoga jezika i temeljnih
uzora. U Danici ilirskoj (teaj VI, br. 5, 1840: 18-19) Babuki donosi prikaz
povijesti slavenske pismenosti (Hod izobraenja kod Slavjanah) iz perspekti-
ve tadanje slavistike znanosti. Rije je o ruskom prijevodu (1839. Svrne
pele J. Dobrovskoga) knjige slavnoga poljskog povjesniara i nauitelja sla-
venskoga prava Wacawa Aleksandera Maciejowskoga (Historia pismenosti i
prosvtjena slavenskih naroda do XIV. vka). Istie tom prilikom da valja (...)
temeljito istraiti staro pismenstvo jer nije sve slabo, to je staro; i nije sve
dobro, to je mlado. Babuki donosi i pregled stanja istraivanja u tadanjoj
paleoslavistici i pie kako su do P. J. afarika i Maciejowskoga postojali samo
pojedinani (izolirani) opisi slavenske pismenosti (poljski Bentkovski, eki
Jungman, ruski Gre i dr). Poznato je isto tako da je u Danici ilirskoj (teaj
VI, br. 30, 1840: 117-119, ali i teaj VIII, br. 48, 1842: 189-191) Babuki do-
nio transliteraciju / transkripciju nekih glagoljinih i irilinih isprava iz XV.
i XVI. stoljea (darovni list Stefana Tomaa Ostoia, posljednjega bosanskog
kralja, iz 1446). Ve ovdje, kako e se vidjeti i iz prikaza relevantne staro-
slavenske literature koju je rabio u oblikovanju Osnove, istie da je jezik tih
isprava ist ilirski, samo amo i tamo formulami cerkveno-slavjanskoga jezika
poman te navodi potvrdu o izgovornim varijantama staroslavenskoga jata
iz gramatike J. Dobrovskoga, a Josip Vonina (1987: 11-12) upozorava kako
je rije o svojevrsnom jezinom anakronizmu jer kod hrvatskoglagoljskih i
hrvatskoirilskih isprava XV. i XVI. st. ne moemo razmiljati o prisutnosti
stsl. jata.
U lanku Katedra jezika i literature slavjanske (Danica ilirska, teaj
VI, br. 33, 1840: 129-131) istie, tako potvrujui Herdera i Humboldta kao
temeljnu lingvistiku literaturu, kako javno priznati jezik naroda biva uzvien
ostvarenim stupnjem pismenosti i valjanim poznavanjem i studijem te pisme-
nosti. Nauk jezika slavjanskoga tako mora sadravati nauk nerja staro ili
104
cerkveno-slavjanskoga, narja ruskog, poljskog, ekog i ilirskog. Dalje o

staroslavenskom jeziku istie kako je izumrlo slavensko narjeje koje je sve
do XVII. stoljea u Rusiji i literarni i crkveni jezik. Meu ostalim narjejima
(ovdje rabi termin jezik) istie ilirski jezik kao najistiji, onaj kojim govori 4
milijuna ljudi u Srbiji, Dalmaciji, Hrvatskoj i drugamo. Utemeljenost u sla-
venskoj pismenosti ti prostori biljee u kontinuitetu, istie Babuki, od IX. do
XIV. stoljea i prava je korist da e se u francuskom kolegiju (Pariz) sluatelji
napokon upoznati s tim filolokim blagom.
Vano je istaknuti i koje je izvore, sukladno svojim uvjerenjima o cje-
lovitu poredbenom istraivakom pristupu slavenskim jezicima i staroslaven-
skom jeziku kao ishoditu, rabio u pisanju gramatika. O toj je svestranosti u
pristupu pisao i afarik u Babukiu osobito dragoj pohvali Osnove (Danica
ilirska, teaj III, br. 23, 10. lipnja 1837: 89-90):
Obzirom stvari grammatik se je na obmedjaio na najnudniu potr-

bu, svuda prdnost davaju formam budi obiajniim i razirnim, budi
pravilniim i slavjaniim, s odhitjenjem toga, to je ili sa svim selsko i
pokutno, ili oevidno pokvareno, ili druga neugodno glasno. U svem
izjavio je zdravu razsudnost, marljivost i pomnju hvale dostojnu.
U Osnovi slovnice istie kako se meu njegovim uzorima u pisanju gramatike

nalaze i oni iz:
Staro cerkveno-slavjanskoga narja:
I. Slovnica Meletia Smotrickoga, pretisak iz 1755. Meletij Smotrycki

ukrajinski je gramatiar XVII. stoljea i europski promicatelj ukrajin-
skoga baroka.
Njegova je gramatika djelatnost, a slino je i u suvremenosti, obilje-

ena suprotnostima europskoga Zapada i Istoka, prije svega u okviru Crkve.
Gramatika (Hrammatiki slavenskija pravilnoe syntagma) je od svoga nastan-
ka (1618, Vilno; 1619, Jevje) do dvadesetih godina XIX. stoljea bila osnovni
znanstveni izvor za crkvenoslavenski jezik. Djelo je doivjelo vie izdanja,
utjecalo na niz generacija i funkcioniralo kao temeljna staroslavenska gra-
matika, uzorna i za kasnije poznate i anonimne gramatiare od 1638, sve do
objavljivanja djela osnivaa moderne slavistike Josefa Dobrovskog. Ona je
vaan izvor za nae gramatiare, tim vie to su mnogi od njih u XIX. stolje-
u ukljueni u Odbor za obnovu staroslavenskih liturgijskih knjiga u rimskoj
Propagandi, a poznato je i da je jedan od prireivaa istonoslaveniziranih
liturgijskih knjiga (Misal 1741, Brevijar 1791) osorski kanonik Matej Sovi
105
nainio latinski prijevod te slovnice 1773. godine (usp. Strohal 1912). Mele-
tievu je gramatiku Sovi preveo 1756. godine za sluatelje crkvenoslavensko-
ga jezika na Karamanovu kolegiju (Collegium illyricum) u Zadru i Omilju,
a za tisak ju je uredio 1773, ali je ostala u rukopisu u ljubljanskoj knjinici te
ju je opisala Vanda Babi (Matej Sovi in ohranjeni rokopis njegovega latin-
skega prevoda slovnice Meletija Smotrickega (1619) iz leta 1773 v rokopisni
zbirki NUK Ljubljana, Zbornik referatov za tirinajsti mednarodni slavistini
kongres, Ohrid 2008: 31-47). Izvornik i prijevod sastoje se od poglavlja ko-
jima su problematizirane sve jezine razine: prvopis, oblikoslovlje, skladnja
i prozodija, a u okviru posljednjega poglavlja donosi se i paragraf o metrici.
Gramatikoloki opis svih izdanja ove gramatike donio je Olexa Horbatsch
1963. godine (Die vier Ausgaben der kirchenslavischen Grammatik von M.
Smotryc'kyj), a nama ga je posredovao s kritikim osvrtom Eduard Hercigonja
(1964: 154-160).
Izdanje Gramatike Smotryckog 1755. godine koje navodi Babuki u
popisu literature izilo je u Rimniku u recenziji mitropolita Srbije i Valahije
P. Nenadovia prema verziji Polikarpova (Moskva 1721). Oigledno je da se
Babuki sluio onom staroslavenskom gramatikom tradicijom koja pripada
Slavenima istonoga obreda i kasnijim istonoslaveniziranim uzorima (ak i u
odnosu na Avrama Mrazovia), elei tako postii slavensku svestranost u pri-
stupu, ali i kontinuitet u iscrpljivanju uzora. Nije dakle htio konzultirati samo
njemu najnovije uzore poput gramatike J. Dobrovskoga (1822). Rije je o gra-
matikoj tradiciji koja se, oprimjereno Smotryc'kim, oslanjala u terminologiji
i podjeli na kategorije na grku gramatiku literaturu (a tiskane gramatike koje
prethode Meletievoj i na latinske izvore). Gramatiki rad Smotryc'koga pred-
stavlja svojevrstan odmak od grkih i latinskih uzora, premda ne u temeljnoj
podjeli poglavlja, i stvaranje umjetnih normi. Prepoznaje se po odreenim
novinama u predstavljanju unutarnje strukture jezika (npr. uvoenje lokativa
kojega nema u gramatici Lavrentia Zizania Tustanovskog iz 1596, upotre-
ba interjekcija prema latinskim gramatikim predlocima, odbacivanje lana
razliie pron ee koji je uveden u stsl. gramatike prema grkim sintaktikim
modelima). Kada je rije o jeziku kojim je gramatika pisana, mogu se usposta-
viti veze sa stanjem u hrvatskoj jezinoj povijesti. On je svojevrstan amalgam,
novi tip staroslavenskoga jezika kakav je bio u knjievnoj uporabi u Ukrajini i
Bjelorusiji u XVI. i XVII. stoljeu (dakako u primjerima i gramatikim pravi-
lima) i narodnoga ukrajinskoga govora (rosski jazyk objanjenja gramatikih
pravila, tumaenje)3. Osobito otre granice izmeu staroslavenskih knjievnih
3
Usporedi s klasifikacijom Nikolaja Trubeckoja (Altkirchenslavische Grammatik 1954): 1.
Prastarocrkvenoslavenski jezik (neposvjedoen za razdobolje od 862. do 885), 2. Staro-
crkvenoslavenski jezik / jezik kanonskih tekstova (X. i XI. st), 3. Crkvenoslavenski jezik
106
i narodnih ukrajinskih jezinih elemenata nema, kao ni u naim neliturgijskim

glagoljskim tekstovima XV. i XVI. stoljea (hrvatsko-staroslavenski jezik,
usp. Damjanovi 2000, 2012). Rije je o staroslavenskoj gramatici koja nije
utvrivala pravila u vezi s analizom onoga to je bilo kanonizirano upotrebom
u dobrim, starim tekstovima. Zato obiluje deskripcijom koja je artificijelna i
kompromisna, a promjene u izdanjima Sm. gramatike poslije 1619. godine
svjedoile su o svojevrsnoj evoluciji toga artificijelnog jezika (evolucija je u
svezi s rastuim utjecajem ivoga, govorenog jezika, usp. hrvatskostarosla-
venski i hrvatsko-staroslavenski jezik). Imajui na umu istaknute informacije,
vrijedilo bi istraiti je li pretisak iz 1755. Babuki rabio sluajno, prema do-
stupnosti, ili namjerno. U svakom je sluaju sigurno da je mnoga gramatiko-
loka naela zadovoljio iscrpljivanjem takva staroslavenskog uzora.
II. Abraham (Avram) Mrazovi, Grammatica, Budim 1811. (Rukovodstvo

k'' slavenstj grammatice..., Budim, 1794, II. izdanje 1811).
Rije je o staroslavenskoj gramatici o kojoj je Kreimir Georgijevi

1936. sudio da opisuje jezik koji Slavenima istonoga obreda, i pravoslav-
nim i katolikim, predstavlja ono to latinski jezik predstavlja Zapadnoj cr-
kvi. Spomenici toga jezika jesu prijevodi Biblije, homilije, molitvene knji-
ge i nekoliko kronika. Dugo vremena vjerovalo se da je staroslavenski jezik
jezik-predak dvaju velikih jezika: poljsko-ekog i moskovsko-ruskog (ser-
bo-russe et vendo-polonaise) i svih dijalekata koji proizlaze iz njih. Mrazovi
je, prema Georgijeviu (auteur dune grammaire slave)4, kao i njegovi ueni-
ci, tako zaljubljen u staroslavenski jezik da odbacuje sve novije knjievnosti
kao pokvarene. Zalae se da se poljski, ruski i eki jezik dovedu na njihove
tobonje prvotne oblike. Babukia su zacijelo u argumentacijama o istoi,
fleksibilnosti, tradicijskoj utemeljenosti i drugim prednostima (sedam pade-
ah imademo, im se nijedan niti stari niti novi jezik ponositi ne moe, za
spole imenah nauiti se nepotrbujemo tolike uprave i naredbe i dr) ilirskoga
jezika uvrstili takvi izvori o staroslavenskom jeziku. Inae, Avram Mrazovi
bio je poznati srpski prosvjetitelj, pedagog, knjievnik i prevoditelj, te sena-
tor slobodnoga i kraljevskog grada Sombora. U rodnom Somboru zavrio je
/ jezik redakcijskih spomenika (od poetka XII. stoljea, hrvatski crkvenoslavenski jezik
do XVI. stoljea), 4. Novocrkvenoslavenski jezik (javlja se u odreenoj sredini usporedo s
knjievnim jezikom kojemu je osnova domai idiom, kod Hrvata to je hrvatski crkvenos-
lavenski jezik od XVI. stoljea) (Damjanovi 2005: 11).
4
Kreimir Geogrijevi, Srpskohrvatska narodna pjesma u poljskoj knjievnosti, studija iz us-
poredne istorije slovenskih knjievnosti, http://www.rastko.rs/rastko-pl/umetnost/knjizev-
nost/studije/kgeorgijevic-pesma_l.php (stranica posjeena 30. travnja 2014 u 10,00 sati).
107
trogodinju slavenosrpsku kolu i etverorazrednu gramatikalnu kolu. ko-

lovanje je nastavio u Segedinu, potom u Peuhu, Beu i Peti. U Beu je na
1776. i 1777. godine pohaao predavanja iz gramatike i ortografije (pravopi-
sa) te stekao pripremna znanja za gramatiki rad. Iste je godine postavljen za
vrhovnoga nadzornika svih pravoslavnih kola u Peujskom kolskom okrugu
i upravitelja svih centralnih kola toga okruga.
III. Joseph Dobrovski, Institutiones linguae slavicae dialecti veteris, Vin-

dobonae 1822.
Prva moderna gramatika (staro)slavenskog jezika kojoj je autor eki

slavist Josef Dobrovski. Izila je 1822. godine pod nazivom Udbenik staro-
slavenskog jezika. Inae, Josip Vonina istie kako Vjekoslav Babuki u Stari-
nama ilirskim biljei da je u zadatak dobio 1833. godine prepisati (transsumi-
rati) u latinici stare isprave i diplome Dalmacije, Hrvatske i Slavonije koje se
nalaze u dravnom arhivu. U vrijeme iliraca ve je malo ljudi uenih glago-
ljici, a Babuki muke po glagoljici opisuje ovako: (...) nu kada ni kod njega
nikakve pomoi nenajde (op. a. misli na profesora Ladislava uia), saznade
propitivanjem, da e g. Antun Maurani zagonetku glagoljski riti, budui
da je iz onakove biskupie (senjske iz Novoga) rodom, gd se sluba boja
u slavjanskom jeziku glagoljskoga pisma izverava. (citirano prema Vonina
1987: 11). Babuki je dao u latininoj transliteraciji / transkripciji (postupku
koji nije ni jedno ni drugo u potpunosti) dva bosanina dokumenta (1446. i
1636) i dva glagoljina (1465, iz XVI. stoljea). Uz Antuna Maurania sluio
se upravo gramatikom Josefa Dobrovskoga, a latinina slova kojima je tran-
sliterirao mogla su biti u skladu s Gajevom Kratkom osnovom ili, vjerojatnije,
u skladu sa slavonskom grafijom (njome se sluio sve do 1835. godine). Lati-
nini prijepisi iz Danice (1840. i 1842) nose grafijska obiljeja uznapredova-
le faze preporodnoga pokreta. Babuki se alio na nepreciznosti glagoljice i
stare irilice nema slova za glasove /lj/ i /nj/, ili su se biljeili slovima za /l/
i /n/, ili uz pomo erva te znakova za skupine ju, ja, je. Potom, nije mu bila
jasna glasovna vrijednost slova jat. Pokazao je da prema Dobrovskom znade
kako mu je transkripcijska poloajna vrijednost /je/ i /ja/, ali je pritom ispustio
iz vida da ona vrijedi za staroslavenski jezik i kanonske spomenike, a ne za
isprave naega XV. i XVI. stoljea. Iz svega se dade zakljuiti da je gramatika
J. Dobrovskog bila temeljni staroslavenski uzor u Babukievu gramatikom
radu, prvenstveno u sadrajnom i metodolokom smislu (to izrijekom i po-
tvruje napomenom o tvorbi rijei), a onda i sustavna pomo za oblikovanje i
izraavanje idealistikih stavova o staro-slavjanskom jeziku, slavenskim jezi-
cima / narjejima i posebnom mjestu koje ilirski meu njima zauzima.
108
U Osnovi slovnice (1836) Babuki spominje i druge gramatike uzore,

a lani ih prema poznatim slavenskim jezicima (narjejima):
Narje slavo-rusko: Hajmova gramatika, Gramatika Antona Jaroslava,
1820.
Narje poljsko: Mrozinski, 1822; Bandtke, 1824.
Narje esko: Dobrovski, 1814; Ternk, 1820; Vaclav Hanka, 1833.
Narje ilirsko: Relkovieva gramatika i Lanosovieva, gramatika Vuka
Stefanovia Karadia; Brlia, Kopitara, Matije Murka i dr.
Zavrava citatom Johanna C. Gottschieda, njemakoga profesora po-
etike, logike i metafizike u Leipzigu iz XVIII. stoljea, poklonika i uenika
francuskog klasicizma koji se obraunavao sa svime to nije odgovaralo tim
estetskim normama (teaj II, br. 15, 1836: 60):
Sie sehen es gar nur zu wohl ein, dass es einem Eingebornen eine wa-
hrhafte Schande ist, zwar in todlen und auslndischen Sprachen gesc-
hickt; in seiner eigenen Muttersprache aber ein Fremdling, oder doch
halber Barbar zu seyn.
***
Iz navedenih se radova i bibliografskih uzora proniknulo u naela koji-

ma se Babuki rukovodio u izraavanju filozofskih stavova na kojima poiva
njegova jezina koncepcija i konkretna gramatika djelatnost. Da je tako na-
pokon bilo i s opisom unutarnjega jezinog sustava te organizacijom jezinih
primjera, potvruje Tafra (1993: 59) u svojoj dosljednosti ilirskoj jezinoj
koncepciji, Babuki se osvre na hrvatske dijalekte, druge slavenske jezike,
pa i stariju literaturu. Primjerice, nepostojano a takvim zove po Dobrovsko-
me, navodi da je u starim crkvenoslavenskim knjigama na njegovu mjestu
svugdje debelo ili tanko jer, a u dananjim E ili O, kao i u ruskom, ekom
i poljskom jeziku. Krajnci pak, istie Babuki, ne izgovaraju ni A ni E ni
O, ve poluglas pa bi i danas, da ga u slovnom sustavu imaju, pisali jer (pr.
konc-, kratk-) (1854: 163). Isto tako istie da je, premda slijedei Dobrov-
skoga, izraenu pozornost posvetio slovenskom narju (slovensko-krajnskom
i slovensko-hervatskom), onda crkvenoslavenskom, a tek na kraju i drugim
slavjanskim narjima. Metoda je to za koju i Branka Tafra i Ivo Pranjkovi
istiu da prolazi i danas (1993: 75)5.
5
Ivo Pranjkovi, Hrvatski jezik u 19. stoljeu, http://www.hrvatskiplus.org/index.php?optio-
n=com_content&view=article&id=872:hrvatski-jezik-u-19-stoljeu&catid=38:jezik-lingvi-
stika&Itemid=48 (stranica posjeena 30. travnja 2014. u 11,00 sati).
109
Rasprava Mnnje o postanku glagolskih pismenah

(Programm des K. k. akademischen Gymnasiums zu Agram, 1859)
U prilog Babukievu poznavanju slavenske starine, uz prouene staro-

slavenske gramatike uzore i transliterirane / transkribirane glagoljske spo-
menike prema tadanjim suvremenim modelima preslovljavanja (npr. pres-
lovljavanje jata po uzoru na pozicijsku uvjetovanost donesenu u gramatici
J. Dobrovskoga), govori i zainteresiranost za pitanje o postanku i podrijetlu
glagoljice. Ta je zainteresiranost dakako oprimjerena njegovom raspravom
Mnnje o postanku glagolskih pismenah (Programm des K. k. akademischen
Gymnasiums zu Agram, Zagreb 1859) koja je danas poznata tek kao podatak
u postojeoj babukievskoj literaturi (u uem i irem smislu).
Jo je Tade Smiiklas u djelu ivot i djela Vjekoslava Babukia (Zagreb
1876) isticao Babukievo poznavanje glagoljice:
Ve god. 1831. biljei i prepisuje si irilicom iz pisaca, a i sveto Hr-
vatom pismo stara slavna glagoljica ve nas u biljekah pozdravlja,
premda nevjesto naslikana pojedina pismena svjedoe, da ih je ruka
Babukieva sada prvi put biljeila. (1876: 10)
Na drugom mjestu istie i sljedee:
U prijateljstvu i veselu drugovanju rasla je snaga Babukiu za tihi na-
uni radi po onom mottu, koji si je stavio ve godine 1831. iz afari-
ka: "Die Sehnsucht nach der sussen Kunde von dem Leben der Vater
wurzelt tief in Gemiithe des Menschen." Ono davno doba iz kojega
se sjaju sveta i slavna imena irila i Metoda davninom i svetinjom ga
zaaruje i vabi u svoje krilo i kanje kroz cieli ivot. U ono doba ve
sada ulazi "gdje su sveti naviestnici slavenski sveto popisali pismo, po
kojem su sebi blaenstvo, rodu pako svojemu slovenskomu slavu vjenu
zasluili". S ponosom i uzhitom gleda on u onu dobu, iz koje slovenski
narod od svih sada ivuih naroda imade prvi pismo sveto na svojem
jeziku. Bili su sveti nai apostoli grki uzgojeni, al po rodu su nae
slovenske krvi: "kako bi inae sveto pismo onako liepo napisati mogli".
(1876: 11-12)
Prvi raspravu spominje ve godinu kasnije Ivan Kukuljevi Sakcinski u
Bibliografiji hrvatskoj (1860). Smiiklas jedini donosi i poneto iscrpniji opis
Babukievih stavova o postanku i podrijetlu glagoljice koji se, s obzirom na
to da je rije o prvoj polovici XIX. stoljea, jo uvijek uglavnom oslanjaju na
tvrdnje oca slavistike Dobrovskoga koji je smatrao da je irilica prvo slaven-
sko pismo, a da su glagoljicu oblikovali hrvatski glagoljai u XIII. stoljeu na
temelju irilice. Tomu je prvi prigovorio Jernej Kopitar koji je uoio razliku
izmeu oble i uglate glagoljice (izdanje Kloeva glagoljaa 1836), a po otkri-
110
u Prakih listia svoj je stav o veoj starosti glagoljice istaknuo slavistiki

autoritet: slovaki i eki jezikoslovac P. J. afarik u knjizi O podrijetlu i
domovini glagoljatva (1855). Inae, u dananjoj suvremenoj paleoslavisti-
koj znanosti pitanje prvenstva dviju slavenskih azbuka gotovo je prevladano,
nakon 200 godina rasprava. Uvijek se tvrdilo kako e odgovor na pitanje koje
je od tih dvaju pisama stvorio Konstantin iril biti i odgovor na pitanje koje je
pismo starije. No, jasno je da postoje znanstvenici koji i danas primjerice dre
da je irilica starija, a slau se s miljenjem da je Konstantin stvorio glagolji-
cu (npr. E. Georgiev). U ustanovljavanju prvenstva ne pomae ni vremenska
datacija spomenika jer glagoljini se i irilini spomenici javljaju istovremeno
i jednako sainjavaju kanon staroslavenskih spisa (kao za inat istaknut e
prof. J. Hamm, usp. Damjanovi 2012: 59-62). Smiiklas istie kako je ve
u poecima svoga djelovanja Babuki isticao drugaije stavove po pitanju
povijesti i razvoja fonetskih pisama uope, a onda i glagoljice, u odnosu na
znanstvene autoritete vremena. Trudio se ve prvim anonimnim i potpisanim
radovima tridesetih godina XIX. stoljea dokazati kako su pismena sveoba,
bez pronalazaa te da su ih svi narodi sve jedan od drugoga razlinim putem
od fenikoga popunili (1876: 17). U uem je smislu iste stavove ponovio u
raspravi Mnijenje o postanku glagolskih pismenah 1859. godine. Iznova je
potvrdio poznavanje literature o genezi glagoljskoga pisma, ali istu genezu
ponovno tumai vlastitim putem od Kadma Fenianina preko grkih i ilirskih
strana do glagoljice. Na taj se nain suprotstavio autoritetnom stavu o gla-
goljici kao trinaestostoljetnom pismu hrvatskih glagoljaa, a iz perspektive
danas klasificiranih egzogenih, endogenih i egzogeno-engogenih teorija o po-
stanku glagoljice, mogli bismo zakljuiti da njegova pripada prvoj, egzogenoj
skupini teorija, te da je Babuki svojevrstan pretea Rakijeve egzogeno-en-
dogene teorije predstavljene u knjizi Pismo slovjensko 1861. godine. Poznato
je naime da je i Franjo Raki, uz to to je prvi put afirmirao Konstantina i-
rila kao autora (kodifikatora) glagoljice, isticao veze glagoljice s germanskim
runama, a preko grkoga alfabeta kojima je svejednako feniko pismo u
osnovi. Isticao je dalje, poput Babukia, vanost fenikoga pisma za koje je
takoer tvrdio da je ostavilo izravan trag na pismo starih Ilira na Balkanu te da
se jantarskim putem irilo prema Slavenima i Germanima na sjeveru Europe
(usp. agar 2013: 66).
Babukieva rasprava o glagoljici, osim kod Smiiklasa, spominje se
tek usputno u njegovih suvremenih biografa i bibliografa, i to u Hrvatskom
biografskom leksikonu Leksikografskoga zavoda Miroslava Krlee6 samo kao
poznata rasprava, a dalje primjerice kod Vesne Nosi u lanku Hrvatski na-
6
http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=982 (stranica posjeena 28. travnja 2014. u 10,00 sati).
111
rodni preporod u svjetlu tiskarsko-izdavake djelatnosti (2011: 138). Ona isti-

e kako je Babuki afirmiran kao pjesnik ilirac samo uratkom Granici i Danici
iz prvoga broja Danice, a kao gramatiar dakako Osnovom slovnice slavjan-
ske narjeja ilirskoga nastaloj na temeljima ekoga slavista J. Dobrovskoga.
Napominje kako je za tisak priredio djela Ignjata orevia, Junija Palmotia,
Ivana Gundulia i Andrije Kaia Mioia te da je skupljao narodne pjesme
iz svog rodnog kraja. Meu njegova tiskana autorska djela ubraja i Mnijenje
o postanku glagoljskih pismenah (Zagreb 1859). Dionizije vagelj nemalo
je pisao o problematici hrvatskoga narodnog preporoda u Slavoniji i ulozi
Vjekoslava Babukia u njem, a spomenutu raspravu o postanku glagoljice tek
registrira meu brojnima koje autora ovjeravaju kao kompetentnoga filologa
angairanoga po pitanju odnosa jezik narodni ivot (2009: 44-45). U opeto-
vano citiranoj knjizi Branke Tafre (1993: 34) napominje se, bez bibliografske
potvrde i razrade, tek da je Vjekoslav Babuki uio glagoljicu i pisao o njezi-
nu nastanku.
***
Ve prema citatima kojima izraava stavove o sramotnom nepoznava-

nju vlastita jezika, dok se istie teno svladavanje stranih (zavrni citat Jo-
hanna C. Gottschieda u Osnovi slovnice), a onda i prema svakoj drugoj Ba-
bukievoj autorskoj, misaonoj, urednikoj, prevoditeljskoj djelatnosti, mnogo
se zakljuuje o dosezima njegove erudicije, filozofsko-teorijskim poimanjima
prirode jezika, te konkretnom gramatikom radu Babukievu koji vjerno sli-
jedi teorijska naela, to pokazuju navodi iz Osnova slovnice i Ilirske slov-
nice. Istraivanjem Babukievih nasljedovanih uzora u promiljanju o vezi
jezika i naroda / nacije (Herder, Humboldt i dr), otkrila su se i naela njegove
koncepcije izuavanja ilirskoga jezika. Ta poiva na studiju slavenske starine
opeslavenskoga knjievnog jezika i dviju azbuka kojima se izraavao. Da
se Babuki hrvatskom znanstvenom nebu predstavlja i kao sjajan poznavatelj
paleoslavistikih / paleokroatistikih tema, bila je do danas manje poznata
injenica. Analizom odabranih autorovih osvrta u Danici ilirskoj, uzora u pi-
sanju gramatike i, napokon, rasprave o postanku glagoljice ustvruje se da je
Vjekoslav Babuki dobro upoznat sa slavenskom starinom kao i recentnom
paleoslavistikom literaturom svoga vremena.
112
Literatura
Agii, Damir (2000), Hrvatsko-eki odnosi na prijelazu XIX. u XX.

stoljee. Zagreb: IBIS grafika.
Babi, Vanda (2008), Matej Sovi in ohranjeni rokopis njegovega latin-
skega prevoda slovnice Meletija Smotrickega (1619) iz leta 1773 v roko-
pisni zbirki NUK Ljubljana. U: A. Derganc i dr. (ur.), Zbornik referatov za
tirinajsti mednarodni slavistini kongres. Ljubljana: Slavistino drutvo
Slovenije, str. 31-47.
Babuki, Vjekoslav (1836), Osnova slovnice slavjanske narja ilirskoga
uredjena Vkoslavom Babukiem. Danica ilirska, II (10-15).
Babuki, Vjekoslav (1840), Hod izobraenja kod Slavjanah. Danica ilir-
ska, VI (5), str. 18-19.
Babuki, Vjekoslav (1840), Katedra jezika i literature slavjanske. Danica
ilirska, VI (33), str. 129-131.
Babuki, Vjekoslav (1840), Starine ilirske. Danica ilirska, VI (30),
str. 117-119.
Babuki, Vjekoslav (1842), Starine ilirske. Danica ilirska, VIII (48),
str. 189-191.
Babuki, Vjekoslav (1854), Ilirska slovnica. Zagreb: Brzotiskom nar.
tiskarnice dra. L. Gaja.
Babuki, Vjekoslav (1859), Mnnje o postanku glagolskih pismenah. Pro-
gramm des K. k. akademischen Gymnasiums zu Agram, V (1), str. 20-29.
Damjanovi, Stjepan (1991), Jedanaest stoljea nezaborava. Osijek
Zagreb: IC Revija i Meunarodni slavistiki centar.
Damjanovi, Stjepan (2000), Filoloki razgovori. Zagreb: Hrvatska sveu-
ilina naklada.
Damjanovi, Stjepan (2005), Staroslavenski jezik. Zagreb: Hrvatska sveu-
ilina naklada.
Damjanovi, Stjepan (2012), Slovo iskona, staroslavenska/starohrvatska
itanka (drugo, dopunjeno izdanje), Zagreb: Matica hrvatska.
Dobrovsky, Josef (1822), Institutiones linguae slavicae dialecti veteris.
Vindobonae.
Festini, Heda (1982), Botturina teorija jezika. Prilozi za istraivanje hrvat-
ske filozofske batine, VIII (15-16), str. 75-92.
Glovacki-Bernardi, Zrinjka Kovaec, August Mihaljevi, Milan
Halwachs, Dieter W. Sornig, Karl Penzinger, Christine Schrodt, Ric-
hardt (2001), Uvod u lingvistiku. Zagreb: kolska knjiga.
Hamm, Sanda (2006), Povijest hrvatskih gramatika. Zagreb: Nakladni
zavod Globus.
113
Hercigonja, Eduard (1964), Olexa Horbatsch, Die vier Ausgaben der kir-
chenslavischen Grammatik von M. Smotrckyj. Slovo: asopis Starosla-
venskog instituta, XIV (1), str. 154-160.
Ivi, Milka (1978), Pravci u lingvistici (4. izdanje). Ljubljana: Dravna
zaloba Slovenije.
Jespersen, Otto (1970), ovjeanstvo, narod i pojedinac sa lingvistikog
stanovita. Sarajevo, Zavod za izdavanje udbenika. Sarajevo: Zavod za
izdavanje udbenika (Biblioteka Lingvistika, poetika).
Kukuljevi Sakcinski, Ivan (1860), Bibliografija hrvatska. Zagreb: Brzoti-
skom Dragutina Albrechta.
Luki, Milica (2009), O glagoljatvu i glagolizmu u zagrebakom Kato-
likom listu od 1849. do 1900. godine. Lingua Montenegrina (asopis za
jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja), III (1), str. 149-194.
Luki, Milica (2010), Ususret novijoj povijesti glagolizma. Lingua Monte-
negrina (asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja), V (1), str.
81-102.
Nosi, Vesna (2011), Hrvatski narodni preporod u svjetlu tiskarsko-izda-
vake djelatnosti. ivot i kola, LVII (25), str. 133-153.
Petrovi, Ivanka (1979), Franjo Raki otac hrvatske Cyrillo-Methodiane.
U: Lj. Boban (ur.), Zbornik zavoda za povijesne znanosti Istraivakog
centra JAZU. Zagreb: JAZU, str. 47-99.
Raki, Franjo (1861), Pismo slovjensko. Zagreb: Brzotiskom Dragutina
Albrechta.
Smiiklas, Tade (1876), ivot i djela Vjekoslava Babukia. Zagreb: Tiskara
Narodnih novina.
Smotryc'kij, Meletij (1619), Hrammatiki slavenskija pravilnoe syntagma
[...]. Jevje.
Strohal, Rudolf (1912), Kratki osvrt na hrvatsku glagolsku knjigu. Zagreb:
Trokom pievim.
Strossmayer, Josip Juraj (1850), Slovo koje je Josip Juraj Strossmayer,
bosanski, djakovaki i sremski biskup prigodom sveanog svog uvoda
dne 29. rujna na svoje stado rekao. Katoliki list, II (41, 42), str. 321-324;
str. 329-331.
Sud dra. P. J. afarika o Osnovi Slovnice Slavjanske, narja Ilirskoga,
uredjenoj Vkoslavom Babukiem. Danica ilirska, III (23), 10. lipnja
1837, str. 89-90.
vagelj, Dionizije (2009), Sabrana djela VI. Hrvatski narodni preporod u
Slavoniji. Vinkovci: Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima.
Tafra, Branka (1993), Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babuki. Zagreb:
Matica hrvatska.
114
Tafra, Branka (2006), Znaenje narodnoga preporoda za hrvatski jezik.

Croatica et Slavica Iadertina, II (2), str. 43-55.
Tafra, Branka (2013), Vjekoslav Babuki Osnova slovnice slavjanske
narja ilirskoga uredjena Vkoslavom Babukiem. Zagreb: Institut za
hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Vince, Zlatko (2002), Putovima hrvatskoga knjievnog jezika. Zagreb:
Nakladni zavod Matice hrvatske.
Vonina, Josip (1987), Recepcija knjievne batine. Dani Hvarskoga ka-
zalita. Graa i rasprave o hrvatskoj knjievnosti i kazalitu, XIII (1), s
tr. 5-41.
agar, Mateo (2013), Uvod u glagoljsku paleografiju I. Zagreb: Institut za
hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Mreni izvori
Pranjkovi, Ivo, Hrvatski jezik u 19. stoljeu, http://www.hrvatskiplus.

org/index.php?option=com_content&view=article&id=872:hrvatski-
jezik-u-19-stoljeu&catid=38:jezik-lingvistika&Itemid=48 (stranica posje-
ena 30. travnja 2014. u 11,00 sati).
Geogrijevi, Kreimir, Srpskohrvatska narodna pjesma u poljskoj knjiev-
nosti, studija iz usporedne istorije slovenskih knjievnosti, http://www.
rastko.rs/rastko-pl/umetnost/knjizevnost/studije/kgeorgijevic-pesma_l.php
(stranica posjeena 30. travnja 2014 u 10,00 sati).
Leksikografski zavod Miroslava Krlee, Hrvatski biografski leksikon
Babuki, Vjekoslav (Alojzije), http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=982
(stranica posjeena 28. travnja 2014. u 10,00 sati).
115
Milica LUKI & Vjera BLAEVI KREZI
VJEKOSLAV BABUKIS IDEALISTIC VIEW OF LANGUAGE
On the basis of works Osnova slovnice slavjanske narja ilirskoga

uredjena Vkoslavom Babukiem (1836) and Ilirska slovnica (1854), the au-
thors of this paper present the views of Vjekoslav Babuki on the nature of
language. An assumption is made that Babukis position was inspired by ide-
alistic theses of the greatest language theorist of the 19th century, Wilhelm von
Humboldt (1767-1835), who, continuing the philosophy of Johann Gottfried
Herder, saw language as a specific emanation of the spirit that actively par-
ticipated in the formation of human cognition, had an inner strength and be-
longed to the entire nation. The Illyrian program is entirely leaning against a
prominent philosophical and theoretical understanding of the nature of langu-
age, whereas Babukis grammatical work faithfully follows its guidelines,
which is reflected in a considerable number of references to Osnove slovnice
and Ilirske slovnice. Based on the analysis of selected texts in Danica ilirska,
role models in writing the grammar and, finally, the debate on the origin of
the Glagolitic script, a claim is made in the paper that Vjekoslav Babuki was
very much familiar with paleo-slavistic and paleo-croatistic issues of his time.
Key words: Vjekoslav Babuki, philosophy of language, genetic con-

ception of language, Illyrism, grammar, Old Slavic language, Glagolitic
script
116
UDK 811.163.4373(497.5)13
Izvorni nauni rad
Stijepo STJEPOVI (Zadar)
Sveuilite u Zadru
sstjepovic@unizd.hr
KRATKA USPOREDBA SLAVENSKE I ROMANSKE

ANTROPONIMIJE RABA I ZADRA SREDINOM 14. STOLJEA

Ovim se radom nastoji usporediti antroponimna situacija
rapske i zadarske komune sredinom 14. stoljea. Dijelom zbog
prirodnih, a dijelom zbog drutvenih razloga Zadar je bio izloe-
niji slavenizaciji za razliku od Raba u kojem romanski elementi
u antroponimiji pokazuju veu otpornost. Spol i drutveni status
takoer igraju ulogu u oblikovanju imenskih formula.
Kljune rijei: antroponimija, Rab, Zadar, slavenstvo,
romanstvo
U nekoliko recentnih radova imali smo prilike promotriti antroponimnu

situaciju na Rabu u drugoj polovici 14. stoljea.1 Kao to je vie puta bilo ista-
knuto, rije je o jezinoj zajednici koja je pokazivala otpornost prema slaven-
skom jezinom utjecaju i u velikoj mjeri, do razdoblja o kojem govorimo, ou-
vala romanski karakter koji se oitovao i u antroponimiji. Do objanjenja nije
teko doi. Rab je geografski putem dviju znaajnih barijera, Velebita i Vele-
bitskog kanala, odijeljen od kopnene mase na kojoj se jo tijekom ranoga sred-
njeg vijeka afirmirao slavenski element. S druge strane, politika organiziranost
izraena kroz gradsku komunu, koja je uvala svoje viestoljetne tradicije i bila
usmjerena prema drugim romanskim sreditima istone i zapadne strane Jadra-
na, omoguavala je rapskom stanovnitvu da se distancira od kopnenog slaven-
stva i naglasi svoju razliitost. Jo je u lingvistici 19. stoljea uoeno da je bolje
jezine pojave ne promatrati afirmativno, ve negativno. Prevlast dualizma nad
monizmom tako se oitovao i kroz poznate jezine dihotomije. Budui, dakle,
da se jezine stvarnosti promatraju kroz njihove suprotnosti, potrebno je i antro-
ponimiju srednjovjekovnog Raba postaviti u dijalektiki odnos spram odreene
jezine zajednice koja pokazuje suprotne sociolingvistike karakteristike.
1
Identitet kasnosrednjovjekovnog Raba u svjetlu hagionima, Europa orientalis 32 (2013); str.
145167; Romanstvo i slavenstvo srednjovjekovnih rapskih obitelji, Lingua montenegrina,
13 (2014); str. 4989.
117
Stijepo STJEPOVI
Kao sredina pogodna za ovakvu usporedbu namee se upravo susjedna,

zadarska komuna u kojoj se proces slavenizacije odvijao ranije i bre nego na
Rabu. Ponovno se geografski kriteriji pokazuju kljuni za takav razvoj doga-
aja. Zadar je grad prema kojem gravitira cjelokupno podruje izmeu rijeka
Zrmanje i Krke. Od spomenutog prostora ne dijeli ga nikakva barijera; upravo
suprotno, grad je sa svojim agerom, koji se protee od Dikla do Bibinja,2 dio
kopnene mase, ali i toka putem koje kopneno stanovnitvo dolazi u doticaj
sa sredozemnom kulturom. U blioj i daljoj gradskoj okolici formiraju se tije-
kom srednjeg vijeka politika sredita hrvatske drave. U svakom sluaju, kao
to emo vidjeti i na primjeru antroponimije, Zadar je grad koji u 14. stoljeu
pokazuje prevlast slavenskog jezinog elementa nad romanskim.
Vesna Jaki-Cestari u svojim se radovima fokusirala na pitanja jezine
interakcije gradskog romanskog stanovnitva i Slavena iz okolnih podruja.
Autorica je analizirala brojne dokumente kako bi dola do zakljuaka o pro-
cesima koji su se odvijali u Zadru od 10. do 13. stoljea. Spomenuti zaklju-
ci mogu nam tako osvijetliti antroponimnu situaciju Zadra do 14. stoljea.
Premda je temeljitija od ranijih autora, poevi od Jireeka preko Strohala, a
donekle i Skoka, i metodoloki se nadovezuje na radove Irmgard Mahnken,
Radoslava Katiia i arka Muljaia, te dolazi do ispravnih rezultata, kori-
sti se pogrenom terminologijom kojom opisuje postignute rezultate odnosno
koristi termine etniki i etnika simbioza na mjestima na kojima bi, po
mom sudu, trebali stajati izrazi jezini i jezina simbioza. Napominjem
da ovom opaskom nipoto ne elim umanjiti autroriine zasluge u prouava-
nju antroponimije Zadra i drugih dalmatinskih gradova.
U prvoj poznatoj srednjovjekovnoj zadarskoj privatnoj ispravi, oporu-
ci koju sastavlja zadarski prior Andreas, spominje se priorovih petero djece,
izmeu ostalih i njegova ki Dobrosia, a u istom se dokumentu navodi i ime
zadarskog tribuna po imenu Dabro.3 U priorovoj kui stanuju i sluge slaven-
skih imena; Prisinacco, Pribina, Techamila, Milica, Racinacco, Strietecho,
Semissina i Zremilo. Autorica navodi jo tri dokumenta iz desetog stoljea u
kojima se spominju osobe sa slavenskim imenima te naglaava da u 10. sto-
ljeu prevladavaju jednolane imenske formule te da jo uvijek nema onima
kojim bi se oznaila cijela obitelj.4 U ispravama iz 11. stoljea zabiljeena su
172 osobna imena od kojih je 110 romaniziranih hagionima, 10 slavenizira-
nih hagionima i 52 slavenska imena. Stoga Jaki-Cestari zakljuuje da je
2
Nada Klai i Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku do 1409, sv. 2, Prolost Zadra, Zadar:
Filozofski fakultet Zadar, 1979: 6265.
3
Vesna Jaki-Cestari, Etniki odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih
imena, Radovi instituta JAZU u Zadru 19 (1972): 99170 (dalje: Etniki odnosi), 114.
4
Isto, 115.
118
Kratka usporedba slavenske i romanske antroponimije...
etnika simbioza izmeu Romana i Slavena u punom jeku, odnosno da je u

zadarskom obiteljskom krugu vladala dvojezinost, istiui da je mogue nai
brojne primjere hibridnih oblika odnosno slavenskih imena s romanskim hipo-
koristikim sufiksima kao i kranskih imena sa slavenskim hipokoristikim
sufiksima.5 Autorica putem hipokoristikih deminutivnih i augmentativnih
sufiksa temeljito analizira antroponimnu situaciju Zadra u 12. i 13. stoljeu.
Zakljuuje da su za navedeno razdoblje slavenski hipokoristici znatno brojniji
od romanskih pa tako u 12. stoljeu nalazi 23 romanske tvorbe naprema 103
slavenske, a u 13. stoljeu 36 romanskih tvorbi nasuprot ak 247 slavenskih.6
U 12. stoljeu najvei dio zadarskih plemikih obitelji jo uvijek nema
ustaljeno prezime, dok se ve u 13. stoljeu pored kombinacije osobnog imena
i patronima u genitivu razvija i trolana imenska formula koja se sastoji od
osobnog imena, prijedloga de patronima koji pokazuje tendenciju ustaljivanja
odnosno prelaska u prezime.7 Analizom enskih osobnih imena u 13. stoljeu
autorica dolazi do zakljuka da su u 90% zadarskih plemikih obitelji potvrena
slavenska enska imena.8 U ukupnom broju enskih imena takoer prevladava
slavenski element; od 357 zabiljeenih imena, njih 190 su slavenska i po osnovi
i po tvorbi, 13 ih je slavenskih samo po tvorbi, a 154 imena su drugoga porije-
kla.9 Struktura imenskih formula kod ena iz viih slojeva esto je etverolana
jer, pored spomenutih triju elemenata, ukljuuje i ime oca odnosno mua.10
Za potrebe ovoga usporednog prikaza koristio sam antroponimnu grau
sadranu u ispravama, koje je sastavio zadarski biljenik Andreas pokojnog
Petra iz Canturija tijekom pedesetih godina 14. stoljea, objavljenima 2001.
u izdanju Dravnog arhiva u Zadru.11 Na grau sam primijenio iste kriterije
koji su vrijedili i za rapske antroponime. Iskljuio sam sve strance, osobe
u ijoj je imenskoj formuli bila sadrana oznaka habitator, ali i stanovnike
onih kopnenih i otonih naselja koji su pripadali zadarskoj komuni. Budui da
meu antroponimima posljednje skupine prevladava slavenski element htio
sam izbjei da se a priori stekne dojam o slavenstvu onodobnog Zadra. Na taj
sam nain doao do neto manje od devetsto imenskih formula, dakle, uzorak
5
Isto, 123.
6
Isto, 136.
7
Vesna Jaki-Cestari, Zadarska enska osobna imena u XIII. stoljeu - odnos i rezultati
prethodnih simbiotskih procesa u gradu i podrijetla novijih doseljenika, Radovi Jazu, Za-
dar, 24 (1977): 146.
8
Isto, 159.
9
Isto, 179.
10
Isto, 186.
11
Andrija pok Petra iz Canta. Biljeniki zapisi 13531355.Prepisao latinski tekst te izradio
hrvatske saetke i kazala Robert Leljak ; s izvornikom sravnio, izvrio redakciju teksta i ka-
zala te izradio kritiki aparat i biljeke Josip Kolanovi. Zadar: Dravni arhiv u Zadru, 2001.
119
Stijepo STJEPOVI
priblino slian rapskomu. Valja naglasiti da su u to doba u Zadru djelovali i

drugi notari tako da spomenuti uzorak zasigurno ne obuhvaa stanovnitvo u
onim razmjerima u kojima to ine spisi dvojice rapskih notara, ali drim da,
kao i suvremena metoda ankete, pars pro toto odraava antroponimnu sli-
ku zadarskog graanstva sredinom 14. stoljea. Metoda koju sam primijenio
predstavlja kompromis izmeu pristupa rapskoj antroponimiji koju sam ra-
zvio u ovom radu, a koja je poiva na individualnom pristupu svakoj pojednoj
kategoriji imenske formule odnosno tenji da istakne vanost hagionimnog
aspekta antroponimije kada je rije o osobnim imenima, i metode kojom se
slui Vesna Jaki-Cestari koja u prvi plan stavlja opreku slavenstvo - roman-
stvo. Stoga cilj ove usporedne analize nee biti sravnjivanje jedne baze poda-
taka s drugom, jer bi to bio daleko sloeniji zahvat kojemu ovdje nije mjesto,
ve radije promatranje nekih posebnosti po kojima se antroponimni sustavi
ovih dviju komuna razlikuju.
Meu mukim osobnim imenima prevladavaju hagionimi zabiljeeni u
neutralnom latinskom obliku. Stoga nam ovaj dio antroponimne grae, za ra-
zliku od hipokoristikih i drugih oblika, ne daje previe informacija o odnosu
slavenstva i romanstva, ve prvenstveno ukazuje na utjecaj pojedinih sveta-
kih kultova na izbor osobnih imena. Takve neutralno zabiljeene hagionime
nalazimo kod 419 osoba; Andreas (13 osoba), Bartolomeus (6 osoba), Blasius
odnosno Blaxius (6 osoba), Christoforus (3 osobe), Cibrianus, Cosma, Da-
mianus (21 osoba), Daniel (3 osobe), Donatus, Elias odnosno Helia (6 osoba),
Federicus, Filipus (3 osobe), Franciscus (12 osoba), Georgius (27 osoba), Gre-
gorius (22 osobe), Grisogonus (13 osoba), Iacobus (16 osoba), Iohannes (53
osobe), Laurentius (9 osoba), Lucha odnosno Luchas (7 osoba), Marcus (12
osoba), Marinus (21 osoba), Martinus (8 osoba), Matheus (22 osoba), Maurus
(3 osobe), Michael (5 osoba), Nichola odnosno Nicholaus (45 osoba), Paulus
(16 osoba), Pellegrinus, Petrus (22 osobe), Rugerius, Simon (3 osobe), Step-
hanus (21 osobe), Tadeus, Thoma (3 osobe), Vitus, Zoylus odnosno oylus
(10 osoba).
Sljedee skupine osobnih imena otkrivaju vie o sociolingvistikoj situ-
aciji Zadra sredinom 14. stoljea. Pri podjeli imena posluio sam se prethod-
no spomenutom kompromisnom metodom, koristei se oprekama romansko
- slavensko, hagionimno - nehagionimno odnosno njihovim kombinacijama.
Slavenska imena kod kojih ne nalazimo hagionimne utjecaje nalazimo
kod 144 osobe; Banighus, Bercho, Bithe odnosno Bithole, Bogdanus / Bogde
/ Bogdolus 12 osoba, Budisclavus, Carnotus / Cranota / Cranoy (3 osobe),
Cernolus odnosno Cernulus (2 osobe), Cosa odnosno Cosara, Dessimerius,
Disislavus, Dismanus, Dissoy (2 osobe), Dobrogna, Dobroslavus, Draginus /
Dragos / Dragisclavus / Dragota / Dragoy / Drasoy / Draxoy / Drasza (8 oso-
120
ba), Dvorchus, Gostissa odnosno Gostiza (2 osobe), Greschus odnosno Gres-

cus (4 osobe), Glubenus / Gliubenus / Lubenus / Liubenus / Luboy (4 osobe),
Mirogius, Miroslavus, Mladinus, Obradus (3 osobe), Pervaz / Pervinus / Per-
vonichus (3 osobe), Planaz, Prepsa / Pribsa / Pribenus / Pribene / Pribislavus
/ Pribossius / Priboy / Priboyus (11 osoba), Prodanus (2 osobe), Radmanus,
Radoanus / Radovanus / Radochanus / Raduanus, Radonus / Radanus / Radi-
nus (9 osoba), Radosclavus / Rodosclavus / Radoy / Radoyg / Radoyus (26
osoba), Sazchus, Sempcho, Solica odnosno Suliza (2 osobe), Sopol, Stancho /
Stancius / Stanisclavus / Stanoy / Stanoysclave / Stanoyus (10 osoba), Stoya-
nus / Stoyssa (5 osoba), Treschus, Tressole, Vladisclavus / Vlada / Vladoy (5
osoba), Volcigna / Volze / Volzina / Vulzina / Vulchan / Volxa (10 osoba).
U sljedeoj su skupini hagionimi koji su pod utjecajem romanskog je-
zinog elementa pretvoreni u hipokoristike i druge oblike; Albertinus, Anto-
linus, Barchole, Bartholus, Barthus, Blasolus, Collanus odnosno Collane (6
osoba), Crescolus / Crescus / Cressius / Cressulus / Cressolus / Cressole (26
osoba), Crisanus, Lompre, Marinzius, Matulus, Mazolus, Nicholetus, Pan-
cratius, Perincolus / Perrolus / Perroyus (3 osobe), Thomadius / Thomanus /
Thomana / Thomasinus / Thomasius / Thomassius / Thomaxius (10 osoba),
Zaninus odnosno Zane (7 osoba). U ovoj skupini nalazimo 65 osoba.
Hagionime koji su pretrpjeli slavenski utjecaj nalazimo kod 64 osobe;
Agostiza, Cressovanus, Diminach / Dminachus / Dimincius / Diminzus / Di-
minchus (5 osoba), Ievane odnosno Ivizus (2 osobe), Iurag / Iurgius / Iuriza /
Iuroy / Iursa / Iurulus (8 osoba), Maroy (3 osobe), Marcheta / Marcha / Marsa
(2 osobe), Martiniz, Michoville / Micholvilus / Missole / Missolus / Missule
/ Missulus /Micha / Mixa (17 osoba), Petrez, Stipanus, Thomissa odnosno
Tompsa (2 osobe), Vidolus / Vidoy / Vidus / Vidoe / Vitchanus / Vitha / VItole
/ Vitulus (17 osoba), Zanchus, Zufchus odnosno Zuve (2 osobe).
Romanska imena koja nisu hagionimi nalazimo kod 32 osobe; Alegretus
(4 osobe), Arichus, Artichus, Bastasius, Bivaldus, Bruxel, Cambius, Candulius,
Carinus, Catholdus, Cemptus, Civitanus (8 osoba), Codolus, Colutius, Galzius
(2 osobe), Gotus, Gradinus, Grazianus, Iadrolus, Magerius, Raynerius.
Dakle, od ukupno 724 muke osobe zabiljeene u dokumentima, kod
neto vie od polovice susreemo neutralni hagionim zapisan u latinskom
obliku. Petina osoba nosi isto slavensko ime, bez hagionimnog utjecaja. Kod
desetine osoba nalazimo hagionime oblikovane pod romanskim utjecajem, a
gotovo je jednak broj hagionima koji su pretrpjeli slavenski utjecaj. Tek svaka
dvadeseta osoba nosi romansko ime koje nije hagionim.
Usporeujui muka osobna imena u Zadru s onima na Rabu iz pribli-
no istog vremenskog razdoblja nalazimo neke podudarnosti, ali i neke razlike.
U obje sredine hagionimi prevladavaju nad ostalim imenima, a njihova raspo-
121
Stijepo STJEPOVI
djela odraava znaaj svetakih kultova koje je zajednica odnosno obitelj pre-
ferirala. Takoer, veliki udio hagionima zapisanih u latinskom obliku oteava
identifikaciju osobe u oba sluaja. Ali, kada dolazimo do odnosa slavenskog i
romanskog jezinog elementa uoavamo kako se situacija polarizira odnosno
kako je u Zadru slavenstvo u antroponimiji znatno izraenije nego na Rabu.
Ponajprije, nalazimo znaajan udio isto slavenskih osobnih imena s velikim
bogatstvom hipokoristikih oblika, dok ova imena na Rabu ine gotovo zane-
marivu manjinu. Nadalje, hipokoristiki oblici hagionima u Zadru pokazuju
podjednaku zastupljenost romanskih i slavenskih sufiksa, nasuprot tome rap-
ski se hagionimni hipokoristici najee oblikuju pomou romanskih sufiksa.
Ipak, valja promotriti uzorak enskih imena kako bi nam slika o razlikama u
antroponimiji ovih dvaju gradova bila jasnija.
isto slavenska enska imena nalazimo kod 67 osoba; Braniza, Buda,
Buna, Cerna / Cernulla / Cernola / Cerna (2osobe), Dessa / Dessiza / Dexiza /
Dessaza (5 osoba), Dobra / Dobre / Dobriza (10 osoba), Draga / Dragosclava
/ Drasislava / Drasiza / Drasosta (11 osoba), Gruba / Grupsa (4 osobe), Liuba
/ Luba, Milla, Mincha, Mira, Pria, Priba / Pribua / Pripza (8 osoba), Prodana
/ Prodiza (3 osobe), Rada / Radiza (9 osoba), Sclava, Tolia / Tollia (2 osobe),
Vessela / Vesselcha / Vessella (3 osobe), Volchussa.
Sljedei po zastupljenosti su slavenizirani hagionimi zabiljeeni kod
48 osoba; Clariza, Dimina (3 osobe), Dina, Domiza, Franiza, Ielcha / Ieliza (2
osobe), Ievanza / Ivana (2 osobe), Mara / Mariza (17 osoba), Stana (11 osoba),
Stasia / Staxia / Stossia / Stoya (4 osobe), Thicha, Thomiza (2 osobe), Zoyerca
/ Zuviza / Zoviza (2 osobe).
Neutralne hagionimne oblike nalazimo kod 23 osobe; Anastasia / Ana-
staxia (2 osobe), Bartholomea, Catherina (2 osobe), Elena, Eufomia (4 osobe),
Filipa (2 osobe), Francisca, Lucia, Magdalena, Margarita (5 osoba), Maria,
Mathia (2 osobe).
Hagionimne hipokoristike s romanskim sufiksima nosi 16 osoba;
Agnexina, Bartolota, Bona (4 osobe), Cathina, Gratia, Iacobina, Iohanina,
Nicholeta / Nicholina / Nicholota (4 osobe), Pelegrina odnosno Peregrina,
Thomasina.
Najmanji broj ena, tek osam, nosi romansko ime koje nije hagionim;
Alixia odnosno Elixia, Amara odnosno Marra, Beriola, Caghia, Cervola, Gi-
rardina, Palmucia / Palmuca / Palmua, Sicilia
Dakle, od 162 enske osobe, njih dvije petine nose isto slavensko ime,
treina slavenizirani hagionim, dok svi ostali oblici imena ne doseu ni trei-
nu. I na Rabu je slavenski element kod enskih imena prilino izraen, no ipak
ne u ovakvim razmjerima. Naime, na Rabu prevladavaju hagionimni hipoko-
ristici sa slavenskim i romanskim sufiksima, nakon kojih slijede slavenska
122
imena. U Zadru je situacija obrnuta, nehagionimni slavenski oblici ozbiljno

se pribliavaju polovici ukupnih imena, a zajedno sa slaveniziranim hagio-
nimima ine gotovo tri etvrtine. Moemo zakljuiti da je na Rabu prevlast
slavenstva kod enskih antroponima latentna dok je u Zadru manifestna.
Prevlast slavenskog elementa postaje jo jasnija kada promotrimo ka-
tegoriju prezimena. Pri identificiranju prezimena primijenjen je isti kriterij
kao i kod rapskih prezimena. Dakle, bitno je da se radi o elementu imenske
formule koji ne ulazi u kategoriju osobnog imena, nadimka, slube, djelat-
nosti itd., a kojem u pravilu prethodi prijedlog de odnosno na iju se osnovu
nadovezuje slavenski deminutivni sufiks. Vodei se spomenutim pravilima,
u spisima nalazimo 148 prezimena koja moemo razvrstati prema sadrajnoj
opreci romansko - slavensko, ovisno o leksemu koji sadri, odnosno formal-
noj opreci pri emu razlikujemo prezimena oblikovana pomou prijedloga de
i ona prezimena kojima ne prethodi takav prijedlog.
U dokumentima nalazimo 89 slavenskih prezimena. Od toga, njih 67
stoji samostalno odnosno ne prethodi im prijedlog; Baguisig, Bernezevig,
Bibinig, Blasigh, Boscovigh, Bratovig, Buzmanig, Calamichig, Carpinigh,
Chnestig, Codigna, Cogolig, Cortovigh, Cosobabich, Cossanigh, Cranzich,
Craszig, Creschiza, Cressevanig, Crivosig, Descovig, Dissig, Dobroletig,
Dragevig, Draginig / Dragynig, Dragossevigh, Dragoyanig, Driscovig, Fili-
povig, Gresanig / Grisanig, Gurzig, Lanzigh, Macharovig, Machsig, Mandigh,
Marchisigh,
Marig, Milezich, Milicanig, Mordesigh, Mussig, Nampsig, Nespinig,
Nicholig, Pascigh, Pipiolig / Pipolig, Polezig, Poversevig, Pribzig, Ratotig,
Salbizich / Salbzig / Salbzich / Salbizig / Salbisig, Saverig, Sidlovinigh, Sin-
zig, Stipanig, Sturizig, Tolsich, Vithag, Vivianig, Vixagorcich, Volzig, Vran-
zig, Vrtig, Zegrigh, Zelteniza, Zernechovigh / Zernecovig / Cernicovig / Cer-
necovig / Zercovig, Zufuelig / Zuvelich / Zuvelig.
Nalazimo 22 slavenska prezimena kojemu prethodi prijedlog; Begna,
Berbiza, Bithe, Bogde, Borizo / Borizi-, Cosiza, Curiacho, Detricho, Drechia /
Dreghia / Dregha / Drigha / Drighia, Drepayo / Trepayo, Grubogna, Miligosto,
Nosdrogna, Petrizo, Prea, Rassol, Sloradis, Terpigne, Tolloselus, Varicassis,
Vitchor, Volza.
Od 59 romanskih prezimena zabiljeenih u spisima, njih 55 tvore se
pomou prijedloga; Articho, Banazano, Barchis, Batibabaxe, Botono / Botho-
no, Buthoano / Buthovano, Ca(r)naruto, Calcin(i)a, Cande, Carbono, Cipria-
no, Conradino, Cortesia / Cortexia, Cotopagna, Cozilla, Dandulo, Domecate,
Fa(n)fogna, Ferro, Fimiato, Floredis, Georgio, Gramazo, Grechus, Grisogono,
Lauredanus, Lemessis / Lemesse, Marchexino, Marino, Mathafaro, Mollis,
Nassis, Pasqua, Paulo, Pedreto, Pegha, Perteganis / Pertegais, Pomo, Ponte,
123
Stijepo STJEPOVI
Qualis, Quirino, Rosa, Saladinis, Saracho, Scolatara, Senzadeo, Sgagno, Sop-

pe, Spingarolis, Stumullo, Ursolino, Zadulinis / Zadolinis, Zaladinis, Zivalelis
/ Zevalelis, Zizono.
Tek 4 romanska prezimena stoje bez prijedloga; Blanculino, Boscho /
Boschi, Butadeo, Mazeda.
Dakle, od ukupno 148 prezimena zabiljeenih u spisima, njih 88 od-
nosno tri petine su slavenska, a njih 59 odnosno dvije petine je romanska.
Formalno ih je mogue podijeliti na ona kojima prethodi prijedlog i ona koja
slijede opreku romansko - slavensko, iako ne u potpunosti. Naime, romanska
se prezimena, osim rijetkih iznimki tvore pomou prijedloga, dok kod prezi-
mena koja su sadrajno slavenska uoavamo podjelu na tri etvrtine koje stoje
samostalno, a rije je o prezimenima koja se mahom tvore pomou slavenskog
sufiksa, zabiljeenog grafijama -ich, -ig, -igh, dok jednoj etvrtini slavenskih
prezimena prethodi prijedlog de. Vrlo rijetko nalazimo slavensko prezime
koje nije formirano na jedan od dvaju spomenutih naina.
Prezime, kao element imenske formule, ukazuje na prevlast slavenskog
elementa u zadarskoj antroponimiji. Na Rabu je udio slavenskih prezimena
daleko manji, odnosno ne prelazi jednu etvrtinu, dok karakteristini slaven-
ski deminutivni sufiks nalazimo tek u dvama primjerima.
U spisima nalazimo i dvadesetak nadimaka pripisanih, kao i na Rabu,
iskljuivo mukim osobama. Slavenski su nadimci; Bubaga, Buye, Casse,
Cothisiza, Cressava, Deresiza, Grexig, Lissiza, Magas, Mensig, Michinus,
Mussiza, Pischevez, Remetha, Scorgna, Sochanus, Zichola, a romanski: Ba-
stardino, Dudolo, Mazorana, Mugla, Neguno, Pacharonus, Rossus, Zavagni-
nus. Od zabiljeenih nadimaka njih 17 odnosno dvije treine su slavenske dok
je njih 8 odnosno jedna treina romanskog porijekla. S obzirom na injenicu
da je rije o skromnom broju zabiljeenih primjera, nadimci nam ne mogu
posluiti kao zadovoljavajue sredstvo za antroponimnu analizu. Ono to u
svakom sluaju pokazuju, a o emu je bilo govora i kod rapskih nadimaka,
sposobnost je onodobnih govornika da se slue obama idiomima.
U pogledu ostalih elemenata imenske formule, rodbinskih i tazbinskih
veza kojima jedna osoba imenuje drugu te naziva slubi i djelatnosti, ne pri-
mjeuju se znaajnije oscilacije u odnosu na imenske formule koje susreemo
u rapskim spisima.
124
Literatura
Andrija pok Petra iz Canta. Biljeniki zapisi 1353-1355. (2001), Pre-

pisao latinski tekst te izradio hrvatske saetke i kazala Robert Leljak ;
s izvornikom sravnio, izvrio redakciju teksta i kazala te izradio kritiki
aparat i biljeke Josip Kolanovi. Zadar: Dravni arhiv u Zadru.
Jaki-Cestari, Vesna (1972), Etniki odnosi u srednjovjekovnom Zadru pre-
ma analizi osobnih imena, Radovi instituta JAZU u Zadru 19, str. 99-170.
Jaki-Cestari, Vesna (1977), Zadarska enska osobna imena u XIII. sto-
ljeu - odnos i rezultati prethodnih simbiotskih procesa u gradu i podrijetla
novijih doseljenika, Radovi Jazu, Zadar, 24, str. 146.
Klai, Nada i Petricioli, Ivo (1979), Zadar u srednjem vijeku do 1409, sv.
2, Prolost Zadra, Zadar: Filozofski fakultet Zadar, str. 62-65.
Stjepovi Stjepo (2014), Romanstvo i slavenstvo srednjovjekovnih rapskih
obitelji, Lingua montenegrina, 13, str. 49-89.
Stjepovi, Stjepo (2013), Identitet kasnosrednjovjekovnog Raba u svjetlu
hagionima, Europa orientalis 32, str. 145-167.
Stijepo STJEPOVI
BRIEF COMPARISON OF SLAVIC AND ROMANIC ANTHROPO-

NOMY OF RAB AND ZADAR IN THE MID-FOURTEENTH CENTURY
This paper seeks to compare the anthroponomy situation in Rab and

Zadar communes in the mid-fourteenth century. Partly due to natural and par-
tly due to social reasons, Zadar was more exposed to Slavic influences, unlike
Rab in which the Romanic elements in anthroponomy show greater resistance.
Gender and social status also play a role in shaping the nominal formula.
Key words: anthroponomy, Rab, Zadar, Slavic, Romanic origin
125
UDK 811.163.4373:646.21(497.5)
Izvorni nauni rad
Emina BERBI KOLAR (Osijek)
Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti
eberbic@foozos.hr
Ivana MIHI (Davor)

O Matija Antun Relkovi
iimihic@gmail.com

JEZINA DETERMINIRANOST SLAVONSKIH ZIDNJAKA
U radu je prikazana lingvistika analiza natpisa na zidnjacima.

Natpisi su bili napisani na bijelome platnu, a zvali su se zidnjaci.
Budui da su bili moda u kuama u prvoj polovici 20. stoljea,
a mogao ih je izraivati tko je htio, uoene su brojne znaajke
koje karakteriziraju hrvatski jezik tadanjega vremena. Na teme-
lju analizirana 130 zidnjaka prikupljena na podruju Slavonije,
prikazana je lingvistika analiza jezinih natpisa kroz fonoloke,
morfoloke, sintaktike i pravopisne znaajke.
Kljune rijei: zidnjaci, hrvatski jezik, jezina determinira-
nost, zagrebaka filoloka kola
1. O slavonskim zidnjacima
Hrvatski rjenici ne propisuju znaenje zidnjaka, no uz pomo Toldi-

jevih opisa (2002), mogu se definirati kao komad bijeloga platna s otisnutim
tekstom i slikom; kupovan je na vaarima i u obrtnikim radnjama te je kod
kue vezen koncem ili je kupovan s gotovim otisnutim tekstom i slikom. Uvri-
jeeni nazivi zidnjaka u narodu su kuharica ili kuvarica, zidne krpe, kuhinjske
krpe, dekice (Toldi, 2002) te krpe. Prema nekim autorima zidnjaci nisu hrvatski
autohtoni proizvod, nego nizozemski (Grahovac-Prai, Vrci-Mataija, 2012:
166, prema Vrabec, 2007; Toldi 2002), a pojavili su se pred kraj 19. stoljea
(Grahovac-Prai, Vrci-Mataija, 2012). Toldi (2002) navodi kako se zidnjaci
nakon Prvoga svjetskoga rata prvo javljaju u graanskim domovima, a onda u
seoskim te kasnije postaje opa moda, a nestaju poetkom ezdesetih godina
kada su se pojavile visee kuhinje. U selima su se zadrali do osamdesetih
godina, a kod starijih se ljudi mogu vidjeti i danas na zidu. Na vrijeme posto-
janja zidnjaka upuuju dva primjera s natpisima Lahka no! 1931! i 1932.
127
Emina BERBI KOLAR & Ivana MIHI
Izgled zidnjaka moe se podijeliti na dva dijela: slikovni i tekstualni.

Meusobno su povezani te tako crtei prikazuju sadraj poruke. Crte se na-
lazi u sredini zidnjaka, a poruka obino sadri jednu reenicu koja, ovisno
o duini, stoji na razliitim mjestima: iznad ili ispod crtea, jednim dijelom
iznad crtea, drugim ispod ili jednim dijelom s lijeve strane crtea, a drugim
s desne. Crtei na vezenim zidnjacima vrlo su jednostavni i naivni, esto sta-
tini, no izrazito jasni. Pregledom crtea mogu se pratiti promjene koje su se
dogaale u kuhinji; njezin izgled, posue te kuhinjska pomagala. Jasno se
uoava moda toga vremena od duih pa do sve kraih haljina, promjena obue
te razne frizure, isprava su punde, pa bobi kopf iz dvadesetih, a lokne
i velne trajne ondulacije iz tridesetih godina, do tifusica iz ezdesetih.
(Toldi, 2002: 25) Iz crtea se jasno vidi uloga ene u drutvu koja je u to vrije-
me bila podlona muu. Natpisi na zidnjacima pisani su u obliku stihova koji
se u veini sluajeva rimuju. Naglaavanjem pojedinih rijei i neuobiajenim
redom rijei u reenici postignut je pjesniki stil. Natpisi su uglavnom pisani
latinicom i na hrvatskome jeziku.
2. Fonoloka determiniranost natpisa
Natpisi na zidnjacima nisu u svim sluajevima pisani hrvatskim stan-

dardnim jezikom, oekivan je utjecaj slavonskoga govora, mjesnih govora
i openito zaviajnoga idioma. Na njima se pojavljuju znaajke hrvatskoga
jezika koje su propisivali hrvatski jezikoslovci krajem 19. i poetkom 20. sto-
ljea. Tada je djelovala zagrebaka filoloka kola koja je teila istoi hrvat-
skoga jezika. Naravno, valja uzeti u obzir injenicu da su zidnjake vezle ene
koje su uglavnom bile neobrazovane ili nisko obrazovane.
Iz niza uoenih zanimljivih primjera, izdvaja se infinitiv. U infinitiv-
nim nastavcima gubi krajnji fonem -i: kuhat, pojest, vratit. Postoje primjeri u
kojima se infinitiv u istome kontekstu javlja u punome obliku i u obliku bez
krajnjega fonema -i: Mudra ena mora znati, mua ljubit i kuhati.; Ako hoe
kuhat znati, ui prije sudje prati. U oba se primjera reenica moe podijeliti
na dva dijela, dio ispred zareza i dio iza zareza, odnosno na zavisni i glavni
dio pogodbene reenice. Oba dijela imaju po osam slogova te, izgovarajui,
reenice zvue ritmino. To bi mogao biti jedan od razloga pojave infinitiva u
oba oblika u istome kontekstu.
Saimanje dvaju vokala -ao u jedan vokal -o dogaa se u vezniku kao:
Priam ti o ljubavi ko golub golubici! U imenici posao takoer je dolo je do
saimanja samoglasnike skupine -ao u -o: Uz taku pomo svako, moe svrit
poso lako. Do saimanja samoglasnike skupine -ao u -o dolazi i u glagol-
skome pridjevu radnom: Izio je mjesec pobjegla je tama, Ah da samo nisam
128
Jezina determiniranost slavonskih zidnjaka
ostavljena, sama. Ova je pojava saimanja samoglasnike skupine -ao u -o

esta u slavonskome dijalektu. Tako Jozi (2005: 34) navodi da se perfekt
inae tvori nesvrenim prezentskim oblicima glagola bt i glagolskim pridje-
vom radnim, koji u mukome rodu ima nastavak -o, nastao od nekadanjeg
doetnog -l, a ako mu je prethodio samoglasnik -a, dolo je do saimanja i
duljenja, npr. gledal > gledao > gled. Osim toga, gubljenje samoglasnika
Ivi obrazlae brim govorom (Jozi, 2010) koji se moe prenijeti u pismu.
Jat se u natpisima odraava u gotovo svim oblicima: ekavskom, ikav-
skom, jekavskom i ijekavskom. Primjeri u kojima se javlja ijekavski refleks
jata usklaen s normom standardnoga hrvatskoga jezika, ijekavski refleks jata
javlja se u dugim slogovima: vrijedne, cvijee; jekavski refleks jata u krat-
kim slogovima djelo, ovjeka, cvjeta, vjernost, ivjeti. Uz te primjere, ima
i netipinih primjera u kojima se refleks jata javlja u nestandardnom obliku:
ije krijepak, vijeno, je ljep, uvjek. Prisutni su i ekavski refleksi jata:
oveku, dve, lepu, sreno, beloga, cela. Nestandardni oblici mogu biti odraz
nepoznavanja pravila pisanja, pogreaka prilikom prepisivanja, utjecaja sla-
vonskoga dijalekta ili posljedica utjecaja srpskoga jezika. Ikavski se odraz jata
javlja u nekoliko natpisa: ivila Kraljevska Porodica, IVILA NAA HRVAT-
SKA, Ovom drutvu dice male priredile skorupom kave. S obzirom na to da su
skupljeni primjeri zidnih krpa upravo iz Slavonije, ne udi pojava ikavskoga
odraza jata.
Za slavonski je dijalekt karakteristino gubljenje poetnoga glasa o
u zamjenicama i prilozima, to potvruju Jozieva istraivanja na podruju
Brodskoga Posavlja. Samoglasnik o gubi se iz poetnog poloaja zamjenskih
i prilonih rijei: ovako, onako, ovaj, onaj. (Jozi, 2010: 237) Primjer koji
se javlja glasi: Kako golub golubici gue. Nako mene ljubi Moje lue.
S obzirom na dananji standardni jezik, glas se pravilno ostvaruje u
rijeima u kojima nastanak nije vidljiv: estitamo, istoa, oveku, uvaru, i-
sta, uj, priu, ue, ruak, as, no u nekima nepravilno: ve, voa, no, u izve-
denicama i oblicima prema c+i: pali, prema k+e: ree, te prema t+j nakon
kojega je uslijedilo umjesto : ape. S obzirom na dananji standardni jezik,
glas se pravilno ostvaruje u rijeima u kojima nastanak nije vidljiv: sree,
usreit, ali i nepravilno: vee, te u izvedenicama i oblicima prema t: cvijee,
hoe, ali i nepravilno: sreno. U primjeru ovee glas je nastao prema glasu
k, iako prema Gramatici hrvatskoga jezika prema osnovnom k i c dolazi .
(Teak, Babi, 2005: 57) S obzirom na dananji standardni jezik, glas se pra-
vilno ostvaruje u oblicima i izvedenicama prema osnovnome d: roena, doi,
mlaa, proem, slaa i prema osnovnome g: anele, no na nekim se mjestima,
u pismu ili govoru, ostvaruje kao suglasniki skup dj: sudje, grodje, ugadjam
ili gj: angjeli. Prema normi zagrebake filoloke kole, fonem se biljeio
129
grafemima i tj, a fonem grafemima dj i gj (Ham, 2006). Nadalje, grafemi-

ma gj biljeile su se rijei stranoga podrijetla. Prema Vitanoviu (1888: 2-3),
pisme gj izgovara se kao dj, ali se s njim piu samo tudje riei, koje su se
prvotno pisale s g n. p. Srgj (= Sergius).
Glas h u veini rijei ostvaruje se u svome punom obliku: kuhat, hoe,
Hrvat, kuharica, hrana, hladna, udadoh. U nekim je rijeima glas h zami-
jenjen glasom v: kuva, kuva, kuvarice. Ovu pojavu obrazlae jo Babuki:
gerlaki glas h imade srodnost s ustnimi glas f, v i m. (Tanocki, 1996: 117-
118, prema Babuki, 1836), a spominje je i Mareti da mjesto h iza u dosta
se esto nalazi v. (Tanocki, 1996: 164) U jednome je primjeru glas h izostav-
ljen: Jate ljubim dragi moj, dala bi ti ivot svoj. Ova je pojava esta u slavon-
skome dijalektu, a potvruje istraivanje koje je proveo Jozi na podruju
Brodskoga Posavlja te navodi kako je gubljenje frikativa x redovita pojava,
te da se na kraju rijei x dosljedno izgubilo. (Jozi i sur., 2010: 243) Kako
se glas h izgubio u govoru, na isti se nain mogao izgubiti u pismu. Glas h
javlja se uz glas k: Lahka no! To je uobiajena pojava u Veberovoj Slovnici
iz 1876. godine, kao i u Vitanovievoj Gramatici iz 1888. godine. Prema Ham
(2006), Vitanovieva se gramatika temelji na Veberovoj, a upotrebljavala se
jo tridesetih godina 20. stoljea, to moe potvrditi primjer natpisa: Lahka
no! 1931!
Dakle, Veberova je norma ujedno i norma hrvatskoga knjievnoga je-
zika, stilski dobro razvedenoga sveobuhvatna je i sveprihvaena. kolniki
se odrala i poslije pobjede hrvatskih vukovaca, jo u prvom desetljeu 20. st.
- ivjela je, primjerice, u Vitanovievoj slovnici (i gramatici) koja je propisana
kao obvezni udbenik za kolsku godinu 1901./1902. U tom je smislu Vebe-
rova jezikoslovna djelatnost nezaobilazna i hvalevrijedna injenica hrvatske
normativistike i gramatologije. (Ham, 2006: 96)
J. Vitanovi Slovnicom i Gramatikom izravno svjedoi o proirenosti
jezika zagrebake kole, ujednaenoga i upotrebnoga knjievnoga jezika i na
ona hrvatska podruja koja su bila izrazitije udaljena od matice i sredinjih
zagrebakih zbivanja, podlonija nehrvatskim utjecajima, kako politikim,
tako i kulturnim, a kad je o Slovnici rije, Vojna krajina Vitanovieva doba to
svakako jest. Gramatike su mu imale irok itateljski krug, no vrijedno je jo
jednom rei da su bile kolskim programom propisane do 1902., a u upotrebi
jo i 30-ih godina 20. st., u vrijeme za koje se obino smatra da je jezikoslov-
no pripadalo samo hrvatskim vukovcima. Vitanovieva je gramatika izravan
dokaz da tomu nije tako. (Ham, 2006: 119-120)
U obliku zamjenice taku dolo je do gubljenja glasa v koji se naao u
suglasnikoj skupini kv: takvu > taku, a u zamjenica ko i svako dolo je do
gubljenja glasa t koji se naao u skupini tk: tko > ko, svatko > svako. Istra-
130
ivanje provedeno na podruju Brodskoga Posavlja potvruje ovu pojavu u

slavonskome dijalektu. (Jozi i sur., 2010)
Od glasovnih promjena istiu se jotacija, koja se prema normi zagre-
bake filoloke kole u pismu nije provodila (Ham, 2006), jednaenje sugla-
snika po zvunosti i jednaenje suglasnika po mjestu tvorbe, a pojavile su se
i palatalizacija i nepostojano a. U rijei ljupe dolazi do glasovne promjene
jednaenja po zvunosti u kojoj zvuni glas b ispred bezvunoga prelazi u
svoj bezvuni par p: ljub + e > ljube > ljupe. U reenici Za poljubce dra-
gi vremena sad nema Treba dobar ruak prvo da se sprema, uoava se rije
poljubce u kojoj se ne dogaa glasovna promjena. U toj je rijei zadrano
morfonoloko naelo pisanja. (Ham, 2006) Kao pravilo, propisano je jo u
Veberovoj Slovnici:
Kad se sastanu dva niema suglasnika, od kojih je jedan slabi, drugi
jaki, onda se u govoru do slaboga uje odgovarajui mu slabi, a do ja-
koga odgovarajui mu jaki; n. p. mjesto ljubko govori se ljupko, mjesto
ovca ofca, mjesto grizti gristi itd.; ali u pisanju se treba drati etimolo-
gije rieih, pak pisati: ljubko, ovca, grizti. (Veber, 1876: 11)
Vitanovieva Gramatika propisuje dva naela koja se odnose na govor i pismo:
Dva su naela, kojih se dre pisci piui hrvatske riei: naelo izgo-
vora (blagoglasje = eufonija) i naelo izvora (= etimologija). Po prvom
se naelu piu riei uprav onako, kako se uju izgovarati; pie se dakle:
sladak i slatko, ljubak i ljupko, Srbin i srpski, teak i teko, druba i
drutvo, izbor i istok, stvor i zbor, skup i zgrada i t. d. Po drugom se
naelu pazi na to, kako i odakle je rie postala; pie se dakle: sladak i
sladko, ljubak i ljubko, Srbin i srbski, teak i teko, druba i drutvo,
izbor i iztok, stvor i sbor, skup i sgrada i t. d. Hrvatska se kolska knjiga
dri izgovora samo u korjenu, a izvora u izvodu i sastavu riei, naroito
pako u onom dielu riei, koji je podvrgnut mieni (sklonitbi i sprezi).
(Vitanovi, 1888: 4-5)
U primjeru Grodje je zrelo berbi je as ljubav i vjernost usreit e
nas! istaknuta je rije grodje u kojoj su provedene dvije glasovne promjene
u govoru, no u pismu se biljee drugaije. Prva je glasovna promjena jotacija
koja u pismu nije zabiljeena, odnosno glas koji bi nastao stapanjem glasova
d i j: grozd + -je > grozdje. Nakon jotacije provedena je glasovna promjena
jednaenja po mjestu tvorbe u kojoj je glas z ispred glasa , odnosno u pismu
dj, preao u : grozdje > grodje. Vrijedilo je sljedee pravilo:
Slova s i z, kad stoje pred mehkim ili pomehanim suglasnikom, pregla-
suju se esto u i , to treba tako i pisati, osim predlogah; n. p. mjesto:
grozdje grodje, mjesto: paznja panja, mjesto lisce lie; poslati, polje
pae i poalje; ali razljutiti mjesto raljutiti itd. (Veber, 1876: 12)
131
3. Morfoloka obiljeja u natpisima
Imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi, prijedlozi, prilozi i uzvici nemaju

veih odstupanja od dananjega standardnog jezika, osim pojedinih rijei pra-
vopisno. U reenicama istoa je pola zdravlja. i istoa je poluzdravlje!
isto je znaenje izreeno na dva naina. Sloenica poluzdravlje sloena je od
priloga pol i imenice zdravlje, a izmeu je spojnik -u-. Babi u Tvorbi rijei
iznosi: Sloenice sa pol najee imaju spojnik -u- i oznauju da je ono to
oznauje drugi dio samo napola, polovino, po veliini, vrijednosti, trajanju, a
katkada znai da je samo jednim dijelom. (Babi, 1986: 327)
U jednome su primjeru spojene naglaena zamjenica ja i zamjenika
enklitika te: Jate ljubim dragi moj, dala bi ti ivot svoj. Do ovakvoga je spaja-
nja moglo doi zbog izgovorne cjeline u kojoj se enklitika izgovara u cjelini s
naglaenom rijei. Osim toga, moglo je doi do spajanja u prepisivanju.
Od glagolskih vremena javljaju se prezent: Fino kuva zlato moje, To
je srea za nas dvoje!, aorist: Moj mu samo vodu pije, Zato alim to se ne
udadoh prije, imperativ: Jedimo pijmo i Veseli budimo., perfekt: Zato
gleda sad u lonac. Kad mi nisi dao novac! i futur I: Tko na jelo dugo eka,
izgubit e pola teka. Prezent glagola dati i znati u natpisu Blago to oveku
nebo dade Jeste ena koja kuhat znade upotrijebljen je u obliku u kojemu se
na prezentsku osnovu prvo dodaje -de te za tree lice jednine glagola dati i
znati glasi dade i znade. Isti se oblik upotrijebio i za tree lice mnoine Naa
djeca naa radost neka znadu to je mladost. Vitanovieva Gramatika navodi
oba oblika kao mogua: Glagol znati osn. zna moe uz osnovu primiti su-
glasno d, pa mu tim nainom pojedini oblici glase dvojako: znam i zndm,
znade i zna 3. lice mnoine znadu i znaju; (Vitanovi, 1888: 70). Prezent
se javlja i u obliku s veznikom da: Za poljubce dragi vremena sad nema Tre-
ba dobar ruak prvo da se sprema. Uz glagol trebati, Veber navodi da moe
doi veznik da: Glagolji m o r a t i, t r e b a t i, v a l j a t i, h o t j e t i, povrh
infinitiva mogu stajati i s indikativom sa da (Veber, 1876: 176)
U reenici Kad ovjek ne ista ne vrijedi nita upotrijebljen je glagol
ista koji nema znaenje.
Imperativ se javlja najee, a izraava savjete i opomene (Ako hoe puni
lonac nek ti dragi bude lovac; Radi i tedi al dobro jedi), molbe (Isus i Marija
pomozite nam) te svevremenost (Hladna voda ta prija Umi se ti pa u i ja.)
Futur I. infinitiva glagola na -i ne gubi glas -i u pisanju: doi emo.
Glagoli na -ti u veini sluajeva gube -i kada iza slijedi enklitika nenaglae-
noga oblika glagola htjeti kao u primjerima Dva jelena dve koute doi dra-
ga ljubit u te! Moe se vidjeti da se Babukieva preporuka pisanja futura
zadrala u filolokoj koli, ali i do dananjih dana. (Ham, 2006) Futur I. u
132
natpisima se javlja i u oblicima u kojima se zadrava infinitivni nastavak -i

ispred enklitike e: Tko se vodom pere rado Imati e ivot dug i srce mlado.
Pojavljuje se i u obliku koji je odreen veznikom da: Objed skuhan sve u ali.
Al e mui da ga hvali!
Prijedlozi u i o pojavljuju se uz lokativ: U ljubavi je srea ta, kada se
vole srca dva. Prijedlozi u i na pojavljuju se uz akuzativ: Tko na jelo dugo
eka, izgubit e pola teka. Prijedlog za javlja se uz instrumental te glasi: za-
tobom. Ponovno se javlja sastavljeno pisanje rijei vjerojatno zbog izgovorne
cjeline, u kojoj je naglasak preao s naglaene rijei na nenaglaenu rije, u
ovome sluaju sa zamjenice na prijedlog.
4. Sintaksa u natpisima
Na sintaktikoj razini analizirani su skupovi rijei kojima se postie

pjesniki stil te stihovi koji su ritmini te se esto javlja rima. Stihovi su vei-
nom osmerci, no javljaju se i ostali.
Red je rijei u reenici esto neuobiajen jer se istiu pojedini reenini
dijelovi. Izdvojeni su neki primjeri u kojima se izdvajaju objekt, prilozi i atri-
but te imeniki atribut. U neutralnome redu rijei mjesto objekta je iza glago-
la, u suprotnome je jako istaknut (Katii, 1986). Slijedi nekoliko primjera u
kojima je objekt istaknut: Kuharice dobro kuhaj / ali ipak novce uvaj.; Koga
srce boli, / - nek si bira to od jela voli.; Vrijedna ena mua zaara, / Jer na
vrijeme ruak stvara.; Kuharice dobro kuhaj / ali ipak novce uvaj; Mudra
ena mora znati, / mua ljubit i kuhati.; Moj mu samo vodu pije, Zato alim
to se ne udadoh prije.; Nije blago ni srebro ni zlato, ve je blago to je srcu
drago. U nekoliko se primjera istie prilog: Ljubi uvijek jer je slatko / vrije-
me ivota je tako kratko.; Tko se vodom pere rado / Imati e ivot dug i srce
mlado; Imam enu mladu, lepu, koja kuha fino, / Ne trebam sad nita drugo,
samo dobro vino. Ukoliko je atribut pridjev, obino stoji ispred imenice. Ako
je red obratan, atribut je jako obiljeen. () Takvim poretkom stil gotovo da
dobiva pjesniku kvalitetu. (Katii, 1986: 494) Primjeri su sljedei: Puna
kua voa slada, / najslaa je ena mlada.; Tko se vodom pere rado / Imati
e ivot dug i srce mlado. Imeniki je atribut u primjerima takoer istaknut:
glazbe zvuk, ptice glas, ukras ovjeka. U prva dva primjera imeniki je atribut
ispred imenice, stoga su stilski obiljeena. Prema Katiiu (1986: 420), U
neobiljeenom i neutralnom redu rijei imenikom je atributu mjesto iza nje-
gove imenice.
Iz navedenih se primjera moe uoiti da su se neka isticanja mogla do-
goditi kako bi se postigla rima: Koga srce boli, / - nek si bira to od jela voli.;
Puna kua voa slada, / najslaa je ena mlada.; Imam enu mladu, lepu,
133
koja kuha fino, / Ne trebam sad nita drugo, samo dobro vino. Ipak, neka su
se isticanja dogodila iako nemaju utjecaj na rimu: Ljubi uvijek jer je slatko, /
vrijeme ivota je tako kratko.; Tko se vodom pere rado / Imati e ivot dug i
srce mlado.; Uz aicu dobrog vina, / svako jelo dobro prija. Dakle, pojedini
su natpisi stilski obiljeeni te je time postignut pjesniki stil.
Tekstovi su zidnjaka pisani uglavnom u stihu, podijeljeni na dva dijela.
Jo je Veber naveo:
Podui hrvatski stihovi diele se na dvie pole, ponajvie u sredini sti-
ha. () Sredina moe biti gdje je pjesniku volja, to jest: pjesnici diele
stihove, kako jim se ini, da e jae moi djelovati na itatelje. Tako
ima i u narodnih pjesmah ista vrst stihovah na raznih mjestih sredinu.
(Veber, 1876: 219)
U nekolicini sluajeva bilo je vie reenica od jedne. Jedno od obiljeja
ovih stihova je ritam, a nerijetko se javi i rima. U reenici Draga eno moje
cvijee / bez Tebe mi nema sree. moe se uoiti rima cvijee sree te ritam
koji se postie jednakim brojem slogova u obje sureenice, osam. Isti se broj
slogova javlja u reenicama: Fino kuva zlato moje, / To je srea za nas dvoje.;
Koarica puna cvijea / Cvate kao naa srea; Vjerna ljubav i lijepi dom, / to
mi lei u srcu mom.; Puna kua voa slada, / najslaa je ena mlada; Naa
djeca naa radost / neka znadu to je mladost. i tako dalje. Nije uvijek sluaj
da se zadnje rijei sureenica rimuju, iako imaju jednak broj slogova: Dobra
djeca, dobra hrana / To nam kuha vrijedna mama; Kuharica mlada lepa, /
u kuhinji ipak spretna; Dobra djeca od malena, / ue da se ruak sprema.;
Uz aicu rujnog vina / svako jelo dobro prija.; Kuharice dobro kuhaj / ali
ipak novce uvaj. i tako dalje. Nadalje, nekoliko je primjera u kojima je rima
uoena, no nije odreena ritmom reenice, odnosno istim brojem slogova u
sureenicama: ista kua dobro jelo, / to je vrijedne kuharice djelo.; U barci
sjedi sretni par / u srcu im plamti ljubavna ar.; Koga srce boli, / - nek si bira
to od jela voli.; Ljubi uvijek jer je slatko / vrijeme ivota je tako kratko.
Najvei broj stihova ima osam slogova, no ima stihova sa est slogova,
deset, jedanaest. U Veberovoj Slovnici navedeno je sljedee:
Hrvatski stihovi mogu imati od etiri do trinaest slovakah, po kojih se
i zovu etverci, peterci, esterci, sedmerci, osmerci itd. Dui stihovi od
trinaest slovakah vrlo su riedki, jerbo se teko izgovaraju. Kraimi se
stihovi pjevaju njene i aljive stvari. Najobiniji su osmerci i deseter-
ci. (Veber, 1876: 218)
134
5. Pravopisna obiljeja u natpisima
Pravopisna je analiza provedena u tri dijela. Prvi je dio osvrt na jezik

i pismo, drugi analiza velikoga poetnoga slova, a trei analiza pravopisnih
znakova.
Hrvatski je jezik u 20. stoljeu zbog brojnih politikih dogaaja bio
podvrgnut neprestanim promjenama. Sve do raspada Jugoslavije, nastojalo
se ujediniti hrvatski i srpski jezik (Ham, 2006), a osim latininoga pisma, u
upotrebi je bilo i irilino. Od 21. prosinca 1990. godine u Republici je Hr-
vatskoj u slubenoj upotrebi hrvatski jezik i latinino pismo. (Grevi, 2011)
irilica se u hrvatskim kolama uila sve do raspada Jugoslavije, to potvru-
je sljedee: U bivoj Jugoslaviji svi su uenici uili irilino pismo neovisno
o ruskom, i to zbog srpskoga jezika. Nakon raspada Jugoslavije Slovenci i
Hrvati obustavili su obvezatno uenje irilice u osnovnim kolama. (Gre-
vi, 2011: 144) Od prikupljenih zidnjaka, dva su pisana irilicom: y
y y (Kuvarice kuvaj ruak fini) te t (Dod(b)ro (j)
utro). U Banskoj se Hrvatskoj hrvatski jezik nastojao potisnuti te sprijeiti
povezivanje Hrvata u upravnome, politikome i kulturnome smislu. Iako je
esto bilo osporavano osnivanje hrvatskih osnovnih i srednjih kola, hrvatski
su domoljubi krajem 19. i poetkom 20. stoljea ipak pokretali srednje ko-
le. Tadanji su njemaki i maarski monici podupirali koncepciju hrvatskih
vukovaca s ciljem onemoguavanja razvitka hrvatskoga jezika. U kolama se
moralo uiti klasine jezike, maarski i njemaki jezik, koji se posebno sma-
trao vanim prilikom zapoljavanja u javnim ustanovama. (Pandi, 2007) Na
podruju Slavonije pronaena su dva zidnjaka s natpisima na njemakome
jeziku: In der Kche und im Haus, schtte ja kein Wasser aus. (E3222) i Beim
Basserbankerl nett und rein soll niemals ausgeschttet sein. (E3808) te jedan
s natpisom na maarskome jeziku: Kedves almokat (E3917). Natpisi na irilici
te na maarskome i njemakome jeziku imaju povijesnu podlogu, no ne treba
iskljuiti mogunost da su ljudi radili u stranim zemljama i ondje ih kupili ili
su ovi zidnjaci rodbinskim vezama stigli u nae krajeve kao pokloni.
Veliko se poetno slovo u natpisima na zidnjacima javlja vrlo esto, ako
se izuzmu pravila u kojima je ono danas opravdano. Pisanje bi se velikoga po-
etnoga slova moglo podijeliti na nekoliko kategorija: vlastita imena, poetak
reenice, poetak drugoga dijela reenice te rijei iz potovanja. Posebnom se
skupinom izdvajaju one reenice u kojima je svaka rije pisana velikim poet-
nim slovom.
Nekoliko je primjera vlastitih imena koje oznaavaju osobna imena
Maro, Marice, Anka, i boanske osobe Isus, Marija, Josip, Bog. Iako se danas
u vielanim nazivima ustanova, organizacija, banaka velikim slovom pie
135
samo prva rije (Jozi i sur., 2013), ovdje su sve rijei pisane velikim poet-
nim slovom: Neka znade moja mila Anka, da to plaa sve Narodna Banka.
Niti jedna reenica u natpisima nije zapoeta malim poetnim slovom.
U svim primjerima natpisa u kojima ima vie reenica, iza toke uvijek sli-
jedi veliko poetno slovo: Kao ovi golubovi to se ljube vijeno. Mi emo se
voljeti i ivjeti sreno.; Zato gleda sad u lonac. Kad mi nisi dao novac!; O
Srce Marijino O Srce Isusovo ujte elju srca mog! Dajte meni mali stanak u
sred srca mog; Dobro Jutro! Svakoj eni cvjeta rua, koja ima dobrog mua.;
Svirajte mi do beloga danka Evo vama cela hiljadarka. Neka znade moja mila
Anka, Da to plaa sve Narodna Banka.
Reenica je vrlo esto podijeljena na dva dijela. Na zidnjaku, jedan je
dio esto iznad ili s jedne strane slike, a drugi ispod ili s druge strane slike. Ri-
jetko je sluaj da prvi dio reenice zavri tokom pa drugi dio nastavi velikim
poetnim slovom. Najee drugi dio reenice jednostavno zapone velikim
poetnim slovom, a ovdje je nekoliko primjera: Koarice puna cvijea / Cvate
kao naa srea; Kuvarice manje zbori / Da ti ruak ne izgori!; Kako golub
golubici gue / Tako i ja ljubim moje milo lue; Ako hoe kuhat znati, / Ui
prije sudje prati.; Slatko voe kao med, / Jest e dika sve po red.; Ovo cvijee
nek nam kuu krasi / Da se naa ljubav ne ugasi!; Slaana voa zdjela je puna
/ eka mi druga kumu i kuma. Ono to je jo vano uoiti je da se ovakvi
natpisi u kojima drugi dio reenice poinje velikim slovom javljaju uglavnom
na vezenim zidnjacima, koji se smatraju starijima od molovanih. Osim toga,
Boraniev pravopis propisivao je sljedee: Velikim poetnim slovom pie se
prva rije u reeninoj cjelini, i to: () 6. Svaka prva rije u stihu. (Prve rijei
u stihovima piu se kadto i malim poetnim slovom.) (Borani, 1928: 45)
Rijei iz potovanja u veini se sluajeva javljaju kao zamjenice. Ova
je pojava osobito esta u 2. licu jednine osobnih i posvojnih zamjenica, a vrlo
esto i u 2. licu mnoine. Neki od primjera jesu: Draga eno moje cvijee
bez Tebe mi nema sree., Gospodine moj mladi! Ova kapljica nek Vam ivot
sladi., Na Te mislim svaki as, uz glazbe zvuk i ptice glas. Danas se takoer
primjenjuje pravilo o pisanju rijei iz poasti na sljedei nain. Velikim se
poetnim slovom piu osobna i posvojna zamjenica za 2. lice jednine (Ti,
Tvoj, Tebi) i za 2. lice mnoine (Vi, Va, Vama) kada se u pisanome tekstu
obraamo pojedincu i elimo mu izraziti potovanje, no malim se poetnim
slovom pie osobna i posvojna zamjenica za 2. lice mnoine kada se u pisa-
nome tekstu obraamo skupini osoba ili kada se ne obraamo konkretnomu
pojedincu. (Jozi i sur., 2013: 35) Ipak, ovdje se nailazi na pisanje velikim
poetnim slovom osobne zamjenice u 1. licu jednine: Dragi Muu u podne
nemoj odlaziti jer Ja u sebi drugog potraiti! te posvojne zamjenice u 1. licu
jednine: Nako mene ljubi Moje lue.
136
Osim zamjenica, velikim se poetnim slovom piu neka opa imena,

a upuuje na to da je pisano iz potovanja ene prema muu: Dragi Muu u
podne nemoj odlaziti, domaina prema gostima: Dobro doli Mili Gosti, te
molitelja prema Bogu: O Srce Marijino O Srce Isusovo ujte elju srca mog!
Nekoliko je primjera u kojima su sve rijei pisane velikim poetnim
slovom: Dobro Jutro!, Svima elim Dobar Tek., ivila Kraljevska Porodica.
To upuuje na strane jezike s kojih se prevodilo, posebno njemaki jezik u
kojemu se imenice uvijek piu velikim slovom. Istu pojavu zapaaju autorice
Grahovac-Prai i Vrci-Mataija (2012) koje su se osvrnule na like zidnjake.
Pojedine reenice uope nemaju pravopisnih znakova. To su na primjer:
Radi i tedi al dobro jedi; Srea je kao cvijee prolazi i vratit se nee; Proi se
eno luda divana vrati u se ima dana; Tko se vodom pere rado Imati e ivot
dug i srce mlado; Ovo cvijee nek Ti ree Da Ti elim mnogo sree; Koarica
puna cvijea Cvate kao naa srea; Kuharice skuhaj ruak fino pa e dobit
novaca za kino; Tko rano rani dvije sree grabi.
Tokom se uglavnom oznaava kraj izjavne reenice, na primjer: Kako
golub golubici gue Tako i ja ljubim moje milo lue., no oznaava se i kraj
jednoga dijela reenice, na primjer: Koarica puna cvijea. Cvjeta kao naa
srea.; Uz mladost i cvijee. Kua je puna sree. U nekim se sluajevima
moe promatrati kao zamjena za zarez u inverziji: Kao ovi golubovi to se
ljube vijeno. Mi emo se voljeti i ivjeti sreno. Toka je pisana i umjesto
upitnika: Zato gleda sad u lonac.
Upitnik nije pronaen niti u jednoj reenici.
Usklinik se javlja u usklinim reenicama: Najmilijeg gosta Tri dana
dosta!; Ovo cvijee nek nam kui krasi Da se naa ljubav ne ugasi!; iza
pozdrava: Lahka no!, iza imperativa: Uzmite i jedite!, iza vokativa: Gospo-
dine moj mladi!, ali i iza godine: 1931!
Zarez je upotrijebljen u nizanju: Umi se svakog dana, nemoj biti neo-
prana.; Oj Marice duo moja medena su usta tvoja, ljubi draga samo mene, za
Tobom mi srce vene., izmeu pridjeva koji se izravno odnose na imensku rije:
Izio je mjesec pobjegla je tama, Ah da samo nisam ostavljena, sama., iza vo-
kativa: Kuharice, zlato moje Tebe jelo hvali Tvoje!; uj, kominice roena, za
priu nemam vremena!, u inverziji: Kad u violinu svira, u srce svakoga dira.;
Ako hoe kuhat znati, Ui prije sudje prati., izmeu dviju istih rijei: estita-
mo, estitamo elimo vam sreu zdravlje, kod isticanja: Odaar nam sreu nosi,
osobito kad djevojku zaprosi, ispred nekih veznika: Hladna voda ta prija Umi se
ti, pa u i ja.; Moj mu samo vodu pije, Zato alim to se ne udadoh prije. Zarez
je esto izostavljen kod vokativa: Seko daj mi taj kolai; Dobro doli Mili Gosti
u Hrvata se ne posti, u inverziji: Tko se vodom pere rado Imati e ivot dug i srce
mlado, ali i ispred suprotnoga veznika: Radi i tedi al dobro jedi.
137
6. Zakljuak
Zidnjaci su nematerijalno kulturno bogatstvo koje se poelo gubiti po-

etkom druge polovice 20. stoljea kada su u upotrebu dole visee kuhinje.
Dotad su stajale na zidovima gotovo svih kua. Pretpostavlja se da nisu hr-
vatski autohtoni proizvod, ali su se vrlo dobro uklopili u hrvatsku kulturu.
Zidnjak je bijelo platno na kojemu se nalaze tekst i slika. Mogu biti vezeni ili
molovani. Crtei i natpisi odraavaju stanje tadanjega drutva, kako meu-
ljudskih odnosa, tako pismenosti i poznavanje normi tadanjega hrvatskoga
jezika.
Na fonolokoj razini uoene su pojave gubljenja samoglasnika na kraju
infinitiva, na poetku priloga te saimanje samoglasnikoga skupa -ao u -o.
Suglasnici se gube u skupini -kv (> -k) te -tk (> -k). S obzirom na dananji
standardni jezik, u nekim se rijeima ne potuje pisanje glasova i te alter-
nacije ije/je/e/i. Vrijedna se znaajka javlja u rijei lahka u kojoj je zadran
glas h uz glas k, a koji se javljao u gramatikama hrvatskoga jezika zagrebake
filoloke kole koje su bile u upotrebi do tridesetih godina prologa stoljea.
Osim toga, zabiljeeno je pisanje glasova dj i gj umjesto , na primjer: sudje,
angjeli, te korijensko pisanje rijei, na primjer: poljubce, to su takoer karak-
teristike zagrebake filoloke kole. Od glasovnih se promjena provodi jota-
cija, osim u rijeima koje su pisane glasovima dj i gj umjesto , nepostojano
a, palatalizacija, sibilarizacija, vokalizacija, jednaenje po zvunosti koje se
ne provodi u svim rijeima te jednaenje po mjestu tvorbe koje se provodi ak
i nakon jotacije koja u pismu nije provedena.
Na morfolokoj su razini uoena manja odstupanja s obzirom na dana-
nji standardni jezik. Javljaju se neke umanjenice, dok uveanice nisu uoene.
Pridjevi se esto nau ispred imenice, a u nekim sluajevima imaju ulogu ime-
nice. Neke su zamjenice pisane spojeno: jate, vjerojatno zato to se tako izgo-
varaju zamjenica i njezina enklitika. Od glagola se najee javlja imperativ,
zatim futur I. te prezent, a vrlo rijetko perfekt i aorist. U jednome se sluaju,
vjerojatno zbog izgovora, prijedlog pojavio napisan uz zamjenicu: zatobom.
Na sintaktikoj se razini natpisima pristupilo kao stihovima. Stihovi su
vrlo esto ritmini, najee imaju osam slogova, a nerijetko se u njima javlja
rima. Obino su podijeljeni na dva dijela, jedan dio iznad ili s jedne strane
slike, a drugi dio ispod ili s druge strane slike, a isto tako na dio ispred zareza i
dio iza zareza. Red je rijei ponekad neuobiajen te su pojedine rijei istaknu-
te. Najee je to objekt ispred glagola, no u nekim se skupovima rijei istiu
i prilog i atribut te imeniki atribut. Time je postignut pjesniki stil.
Na pravopisnoj su razini uoena mnoga odstupanja s obzirom na da-
nanji standardni jezik. Javljaju se irilini natpisi te natpisi na njemakome i
138
maarskome jeziku. Vrlo se esto upotrebljava veliko slovo iz potovanja, na

poetku drugoga stiha te iza svake toke ili usklinika. Pravopisni su znako-
vi na mnogim mjestima izostavljeni, no esto se javljaju kao toka, zarez ili
usklinik. Zarez je najee izostavljen kod vokativa, ali i u inverziji.
Iz svega se moe zakljuiti da nematerijalna kulturna batina moe biti
jezino vrlo bogata te potvrivati pravila to su se nekada provodila. Razvoj
jezika u prolome stoljeu, kao i kulture hrvatskoga drutva, uva se na zid-
nim krpama. One stoga ine vano nasljee hrvatskoga naroda te mogu su-
djelovati u upoznavanju hrvatske prolosti.
Literatura
Babi, Stjepan (1986) Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku, Jugo-

slavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb.
Borani, Dragutin (1928) Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, Naklad-
ni zavod Hrvatske, Zagreb.
Grahovac-Prai, Vesna, Vrci-Mataija, Sanja (2012) Tragom like zavi-
ajnosti, Dravni arhiv, Gospi.
Grevi, Martina (2011) Suvremena jezina situacija u slavenskim
zemljama, Slavenski jezici u usporedbi s hrvatskim II., ur. Dubrav-
ka Sesar, Zagreb, 143-159, https://bib.irb.hr/datoteka/526967.Jezicna_
situacija_slav.pdf, posjet 2. srpnja 2015.
Ham, Sanda (2006) Povijest hrvatskih gramatika, Nakladni zavod Globus,
Zagreb.
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (2013) Hrvatski pravopis, Institut
za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb.
Jozi, eljko (2005) Glagolski sustav ikavskojekavskih posavskih go-
vora, Filologija, 43, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_
clanak_jezik=15328, posjet 2. srpnja 2015.
Katii, Radoslav (1986) Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika, Jugosla-
venska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb.
Kurtovi Budja, Ivana, ila-impraga, Ankica, Jozi, eljko, Celini,
Anita (2010) Prinosi hrvatskoj dijalektnoj fonologiji, Knjievni krug, Split.
Pandi, Vlado (2007) Hrvatski u srednjim kolama u Banskoj Hrvatskoj
(1901-1918), Hrvatski, 5, 2, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla-
nak&id_clanak_jezik=51342, posjet 2. srpnja 2015.
Tanocki, Franjo (1996) Slavonska jezikoslovna batina, Matica hrvatska,
Osijek.
Teak, Stjepko, Babi, Stjepan (2005) Gramatika hrvatskoga jezika, Pri-
runik za osnovno jezino obrazovanje, kolska knjiga, Zagreb.
139
Toldi, Zvonimir (2002) Jedimo, pijmo i veseli budimo! Izloba vezenih

zidnjaka, Muzej Brodskog Posavlja, Slavonski Brod.
Veber, Adolfo (1876) Slovnica hrvatska za srednja uilita, vlast. nakl.,
Zagreb.
Vitanovi, Josip (1888) Gramatika hrvatskog jezika za kolu i samouke,
vlast. nakl., Zagreb.
LINGUISTIC DETERMINATION OF SLAVONONIAN

KITCHEN WALL CLOTHS
The paper presents a linguistic analysis of the inscriptions on kitchen

wall cloths. The inscriptions used to be written on white canvas and were ca-
lled zidnjaci. Since they were popular in the first half of the 20th century and as
they could be made by anyone, a number of features have been identified that
characterize the Croatian language of the time. Based on the analysis of 130
kitchen wall cloths with inscriptions collected in Slavonia, the author presents
a linguistic analysis of language inscriptions through phonological, morpho-
logical, syntactic and orthographic features.
Key words: kitchen wall cloths, Croatian language, linguistic determi-

nation, Zagrebs linguistic school
140
UDK 27-475:929Rapi .
Pregledni rad
Anela MATELJAK POPI (Zagreb)
Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu
amateljak@hrstud.hr
URO RAPI KAO PROPOVJEDNIK 18. STOLJEA
uro Rapi, franjevaki kulturni radnik 18. stoljea, autor

je dviju knjiga propovijedi (Svakomu po malo, 1762, Od
svakoga po malo, 1764) i katekizma (Satir iliti divji ovik
(1766)). Za razliku od Rapieva posljednjega objavljenoga dje-
la njegove propovijedi privukle su razmjerno malu znanstveno
istraivaku pozornost, a skoro da je i izostalo njihovo proua-
vanje u odnosu na propovijedi drugih autora. Slijedom toga u
ovom se radu Rapieve propovijedi komparativno prouavaju.
Naime, da bi se vidjelo kakav je Rapi kao propovjednik, je li on
kao propovjednik bio tipian predstavnik svoga vremena, dvije
njegove propovijedi (na blagdan svete Katarine Aleksandrijske
i na blagdan Svih svetih) komparativno se analiziraju u odnosu
na propovijedi Emerika Pavia i Bernardina Leakovia, takoer
franjevaca 18. stoljea. Nadalje, istraivanje se proiruje i izvan
Hrvatske, s obzirom na europski, njemaki segment retorske
proze jer je, pored ostaloga, Rapi dobro znao njemaki jezik,
itao knjige na tom jeziku, pa se Rapieve propovijedi analizi-
raju u odnosu na propovijedi Abrahama a Sancta Clare, augu-
stinca, propovjednika 17. stoljea, i Hahna Modesta, franjevca
18. stoljea.
Kljune rijei: uro Rapi, propovjedna knjievnost, 18.
stoljee, komparativno prouavanje
1. Uvod
Franjevac uro Rapi u 18. je stoljeu obnaao razliite dunosti; kao

propovjednik, predava, dekan filozofskoga uilita, urednik ilirskoga kalen-
dara, gvardijan, upravitelj suknare, ekonom, definitor Provincije svetoga Iva-
na Kapistrana, osobni teolog akovakoga biskupa. Pored toga Rapi je autor
dviju opsenih knjiga propovijedi: Svakomu po malo (1762, 486 strani-
ca), Od svakoga po malo (1764, 654 stranice) te katekizma Satir iliti divji
ovik (1766, 343 stranice). Za razliku od Rapieva homiletskoga opusa, o
141
Anela MATELJAK POPI
njegovu djelu o satiru vie je pisano te su ga autori najee dovodili u vezu

sa Satirom iliti divjim ovikom Matije Antuna Reljkovia odnosno spomi-
njali u kontekstu polemike koju je izazvalo to Reljkovievo djelo. Tako su se
iznosile konstatacije da se Rapi svojim djelom suprotstavio Reljkoviu, da je
on duhovnik Momus kojega je Reljkovi naveo kao jednoga od svojih kri-
tiara u predgovoru drugoga izdanja svoga Satira, da je Reljkovi na njega
mislio kada je u svojoj pjesmi Fabula od mlinara i njegovog sina, objavlje-
nom na kraju svoje Nove slavonske i nimake gramatike spomenuo Kontra
Satira te da je on autor Tamburaa slavonskoga, danas nesauvanoga spisa,
takoer usmjerena protiv Reljkovia, za koji se saznaje iz predgovora Jeke
planine Vida Doena. Rapiev Satir i njegov homiletski opus imao je,
pored ostaloga, pounu namjenu, uostalom kao i brojna druga djela u hrvat-
skoj knjievnosti u Slavoniji 18. stoljea. Knjievnost u Slavoniji Rapieva
vremena, 18. stoljea bila je uglavnom vjerskoga, nabonoga karaktera, ve-
zana uz redovniki kler koji je, izmeu ostaloga, nabonim djelima nastojao
utjecati na duhovni ivot puka. Dakle, hrvatska knjievnost u Slavoniji 18.
stoljea imala je pragmatinu funkciju, autori su nastojali utjecati na publiku
(persuazivnost), vodili su rauna o tome kako e iznijeti vjerski sadraj, kako
e ga prilagoditi recepcijskim mogunostima publike, primijeniti na drutvene
prilike (Usp. Mati, 1945: 46). Kako je Rapi to inio, ovdje preostaje provje-
riti i pokazati eventualne slinosti i razlike izmeu njega i drugih, odabranih
propovjednika.
2. Komparativna analiza Rapieve, Sancta Clarine i Pavieve

propovijedi na blagdan svete Katarine Aleksandrijske
Poticaj za usporedbom Rapieve i Sancta Clarine propovijedi nastao je

na osnovi nekoliko podatka. U tom smislu najprije treba spomenuti da je Ra-
pi znao njemaki jezik, naime, u predgovoru svoje knjige propovijedi objav-
ljene 1762. izriito je iznio da je itao knjige na njemakom i talijanskom
jeziku. Tomu treba dodati i druge podatke koje nudi literatura. Naime, Matija
Pavi je piui o knjievnoj slici Slavonije 18. stoljea spomenuo dvije Rapi-
eve knjige propovijedi: nedjeljne propovijedi, tj. Predike nediljne (1762)
i penegirike , svetane neobina naziva Od svakoga po malo (1764),
(Pavi, 1889: 115, 138139). Na osnovi Rapieva citata o tome kako propovi-
jedi nisu toliko pisane, koliko iz drugih pripisane (pri emu Pavi nije naveo
izvor za taj Rapiev citat, op. A. M. P.), Pavi je iznio da su propovijedi vjero-
jatno prepisane s talijanskoga i njemakoga jezika, da ga priprostim jezikom
i tonom nehotice (Pavi, 1889: 115) podsjeaju na poznatoga njemakoga
autora Abrahama sv. Klare (Pavi, 1889: 115). Nadalje, poticaj za kompa-
142
uro Rapi kao propovjednik 18. stoljea
racijom Rapieve i Sancta Clarine propovijedi uvelike je dao podatak Josipa

Bratulia o tome da su na bujnu retoriku, teatralnost franjevaca s hrvatskoga
tokavskoga podruja u 18. stoljeu utjecale propovijedi bekoga propovjed-
nika, augustinca Abrahama a Sancta Clare (Bratuli, 2003: 537538). No za-
to se Rapieva propovijed ovdje usporedno promatra u odnosu na propovijed
iji je autor hrvatski franjevac Emerik Pavi? Naime, Pavi je bio cenzor dviju
Rapievih knjiga propovijedi, Rapiev suvremenik, i Pavieva zbirka propo-
vijedi Prosvitljenje i ogrijanje jesenog i zimnog doba, u kojoj se nalazi i
propovijed na dan svete Katarine, objavljena je u priblino isto vrijeme kad i
Rapieva, tonije dvije godine (1762) prije Rapieve zbirke propovijedi Od
svakoga po malo, u kojoj se donosi propovijed na istu svetkovinu. Pored toga
kronolokoga kriterija poticaj da se jedan segment Rapieva propovijedno-
ga opusa usporedi s Pavievim dao je Pavi u predgovoru spomenute zbirke
propovijedi u kojem govori da se odluio usmjeriti na Sveto pismo, svete oce
i nauitelje zaostavivi savije historie i pripovidke (Pavich, 1762: 4. ne-
pag.).1 Naime, ranije istraivanje Rapievih propovijedi autoricu rada navelo
je na zakljuak da je on u propovijedima obilato donosio narativne primjere
(Mateljak: 2013, 154162), a u spomenutom predgovoru Pavi, kao Rapiev
suvremenik, odluio se udaljiti od toga. Dakle, namjera je da se na konkret-
nom materijalu, na propovijedima koje se odnose na istu svetkovinu, istrae
razlike, slinosti izmeu Rapia i drugih dvaju propovjednika. No, prije anali-
ze samih propovijedi donose se krai biografski podaci o . Rapiu, E. Paviu
i A. a Sancta Clari.
2.1. Biografski podaci o uri Rapiu,

Emeriku Paviu i Abrahamu a Sancta Clari
Podaci o Rapievu ivotu uzimani su iz leksikona, drugih biografskih i

bibliografskih pregleda, knjievnih povijesti, kronika, ljetopisa i radova koja
su se bavili Slavonijom 18. stoljea. Ve i prvi uvid u literaturu pokazuje da
se ona razlikuje kada su u pitanju osnovni biografski podaci odnosno godina
Rapieva roenja, smrti, mjesto u kojem je umro. ei je podatak da se Rapi
rodio 1714. u Staroj Gradiki (Kukuljevi Sakcinski,1860: 140; afaik, 1865:
1
Pri donoenju citata iz Pavievih, Rapievih i Leakovievih djela u zagradi se donosi godi-
na kada je knjiga tiskana i broj, tono paginirane, stranice s citatom. Kad se citati preuzima-
ju s nepaginiranih stranica, biljei se podatak o godini izlaska knjige, donosi se da je rije o
nepaginiranoj stranici (nepag.) pri emu se takoer navodi o kojoj je nepaginiranoj stranici
rije. Citati, kako Rapievi, tako i drugi, u odnosu na izvornik nisu grafiki istaknuti. Kako
bi citati bili pristupaniji itatelju, transkribirani su uglavnom u skladu s dananjim pravo-
pisnim pravilima pri emu su ispravljane uoene tiskarske pogreke.
143
Anela MATELJAK POPI
72; Mati, 1945: 161; undali, 2000: 612). Taj su podatak iznijeli i povje-
sniari hrvatske knjievnosti s time da Jeli nije spomenuo mjesto Rapieva
roenja (Ljubi, 1869: 483; Vodnik, 1913: 349; Jei, 1944: 175, 178; Geor-
gijevi, 1969: 258; Jeli, 2004: 126). Prema drugom se izvoru Rapi takoer
rodio u Gradiki, tj. dananjoj Staroj Gradiki, ali se kao datum spominje 11.
travnja 1715 (Hoko, 2010: 471).
U vezi s godinom Rapieve smrti ee se navodi da je umro 1777.
Taj su podatak donijeli povjesniari hrvatske knjievnosti (Ljubi, 1869: 483;
Vodnik, 1913: 349; Jei, 1944: 178; Jeli, 2004: 126). Prema drugim je
autorima Rapi takoer umro 1777. i to u akovu s time da je Kukuljevi
precizirao da je umro kao Bogoslovja professor u Djakovu (Kukuljevi
Sakcinski, 1860: 140; undali, 2000: 612). Nekada se donosi da je Rapi
umro 1785, ali se ne spominje mjesto, a takoer se donosi da je umro u Ve-
likoj 19. prosinca te godine (undali, 2005: 75; Hoko, 2010: 471). Hoko
je takoer navodio da je Rapi umro 1787, a isti je podatak iznio i J. Janula
s tim da je Janula neto precizniji kada kae da je Rapi umro u Velikoj 29.
prosinca 1787 (Hoko, 2001: 477; Janula, 1980a: 214). Janula je takoer
dodao da postoje drukija miljenja prema kojima je Rapi umro 19. prosinca
1787. u dobi od 72. ili 73 godine, to takoer ukazuje na to da nije sigurno je
li se Rapi rodio 1714. ili 1715 (Janula, 1980a: 214).
Rapi je u novicijat uao u Velikoj 12. kolovoza 1732. i time postao lan
provincije Bosne Srebrene (Hoko, 1977: 102). Iz literature nije poznato je li
Rapi dobivao poduku prije ulaska u novicijat, kao ni to gdje ju je dobivao.
Meutim, provincijali su traili kolsku pripremu prije novicijata. Primjerice,
provincijal Bosne Srebrene Marko Bulaji 1706. zahtijevao je da se kandidati
u samostanu koluju tri godine prije ulaska u novicijat. Potrebu obrazovanja
prije novicijata isticao je 1709. i provincijal Andrija Eimovi (Hoko, 2002:
204, 205). No, samostani su nastavili s ranijom praksom odnosno primali
su nekoliko djeaka koje su koristili za fizike poslove, dok su dobivali tek
osnovnu poduku i nakon stanovitoga vremena (Hoko, 2002: 206) ulazili u
novicijat, bez da su ih prethodno ispitivali provincijalovi izaslanici te ispitiva-
i. Godine 1729. provincijal Ivan Kopijarevi Straemanac takoer je isticao
da kandidati za novicijat moraju biti pismeni (litterarum gnari) (Hoko, 2002:
207). U skladu s tim mogue je da je Rapi poduavan prije ulaska u novicijat.
U svakom sluaju literatura donosi vie podataka o Rapievu studiju.
Naime, od 1737. do 1741. studirao je teologiju na visokoj bogoslovnoj koli
provincijskoga stupnja u Petrovaradinu, gdje su mu predavali uro Broanin
te Petar Ivanovi iz Pakraca (Hoko, 1999: 204, 206). Od njezina osnutka
1729. do 1735. to je bila kola moralnoga, a od 1735. do 1783. dogmatskoga
bogoslovlja. Kada je Rapi bio studentom te kole nastava je u skladu s pro-
144
gramom generala reda fra Bonaventure Poeriusa trajala etiri godine tijekom
kojih su predavai tumaili Sentencije Petra Lombardskoga. Nastava se
odvijala kontinuirano iako je 1739. izbila kuga u Slavoniji i Srijemu (Hoko,
1999: 201204).
Literatura ne govori gdje je Rapi boravio od 1732. kada je primljen
u novicijat u Velikoj, do 1737, kada je poeo studirati teologiju. Meutim, to
je mogue pretpostaviti na osnovi onoga to je Rapi radio nakon zavretka
studija 1741. Po zavretku studija teologije provincijal Filip Lastri dao mu je
odobrenje da polae ispit za profesora filozofije, a nakon to je Rapi ispit po-
loio dodijelio mu je uiteljsko mjesto na Filozofskom uilitu u Poegi, gdje
je Rapi radio od 1741. do 1744 (Hoko, 1999: 206; Hoko, 1977: 102). Nije
poznato gdje se ispit kojem je Rapi pristupio provodio, ali za pretpostaviti je
da je to bilo na podruju provincije Bosne Srebrene koja je od 1723. samostal-
no provodila ispite pred profesorima domaih kola (Hoko, 2002: 218).
Prema Sambukanskim konstitucijama , koje su bile na snazi od 1663. do
1827, da bi pristupili natjeajnom ispitu za profesora filozofije, kandidati su
morali zavriti trogodinji studij filozofije i etverogodinji studij dogmatsko-
ga bogoslovlja te su se morali uzorno redovniki vladati (Hoko, 2002: 218;
Brkan, 1984: 40). Iz toga proizlazi da je Rapi zavrio i studij filozofije, ime
se upotpunjuje i period, od novicijata do poetka studija teologije, o kojem
se u literaturi ne govori. Dakle, vrlo je vjerojatno da je Rapi nakon godine
provedene u novicijatu, od 1733. do 1736. studirao filozofiju, a da profesorij
nije polazio. U skladu s tim nije ga mogla zahvatiti uredba provincijala An-
tuna Markovia od 19. listopada 1734. prema kojoj su novozavjetnici trebali
obvezno godinu dana provesti u profesoriju (Naice, Cernik, arengrad), gdje
su uili gramatiku i retoriku, a nakon ega su ako bi se pokazali sposobnim,
mogli studirati filozofiju (Hoko, 2002: 208). Gdje je Rapi studirao filozofiju,
boravio do poetka studija teologije nije poznato.
Dalje literatura prati Rapia 1743. i 1744. kada je ureivao ilirski kalen-
dar, a nakon toga je posao njegova ureivanja prepustio Jerolimu Lipoviu,
koji ga je ureivao od 1745. do 1755 (Sran, 1988: 70; Hoko, 2011: 33). Ho-
ko ne iskljuuje mogunost da je kalendar dok ga je Rapi ureivao izlazio
u Osijeku, a prema M. Tatarinu, I. Kukuljeviu Sakcinskom, . Ljubiu ka-
lendar je izlazio u Budimu (Hoko, 2011: 33; Tatarin, 2007: 135; Kukuljevi
Sakcinski 1860: 140; Ljubi, 1869: 493).
Godine 1748. Rapi je u samostanu u Bau poloio ispit za profesora
teologije ime je ostvario pravo da predaje na teolokoj katedri bogoslovnoga
provincijskoga uilita tako da je najprije predavao u Radni (Hoko, 2002:
250). Ovomu treba dodati kako je kandidat da bi pristupio natjeajnom ispitu
za profesora teologije trebao tri godine uspjeno predavati filozofiju i primje-
145
Anela MATELJAK POPI
reno se redovniki ponaati (Hoko, 2002: 219). Dakle, Rapi je te uvjete

zadovoljio. Meutim, odgovor na pitanje gdje je Rapi bio od kada je prestao
predavati u Poegi, kao ni to gdje je boravio dok je ureivao ilirski kalendar,
do kada je poloio ispit za profesora teologije u literaturi se ne nalazi. Dodue,
Janula je na osnovi Kronike cernikoga samostana donio da je neki Pater
uro a Gradisca 1747. bio gvardijan u Aradu, u dananjoj Rumunjskoj te da
je izradio sjeverno krilo tamonjega samostana, koje se nalazilo na katu, ali
i sam kae da nije poznato je li rije o Rapiu ili o nekom drugom (Janula,
1980a: 215216).
Rapi je predavao teologiju u Radni (17501751, 17531757) i u Pe-
trovaradinu (17511753) (Hoko, 2002: 338). Godine 1751. uiteljsko mjesto
u Radni ustupio je Filipu iz Teeva, a Rapi je poao u Petrovaradin, gdje je,
s Emerikom Zomborliem, predavao od 1751. do 1753 (Hoko, 1999: 206).
Rapi je bio prvi student petrovaradinske kole koji je u toj koli radio kao
uitelj. U petrovaradinskoj koli u vrijeme Rapieva rada kao uitelja redovi-
to su se odravale javne rasprave. Rije je o tjednim, mjesenim i godinjim
raspravama koje su organizirali profesori i studenti, pri emu su profesori
odreivali gradivo o kojem e se raspravljati koje su oblikovali kao tezu, a
zatim je odabrani student iznosio tezu i dokaze koji joj idu u prilog. Nakon
toga su osporavatelji teze iznosili svoje argumente kojima su pobijali tezu,
dok je branitelj opovrgavao njihove argumente i iznosio nove dokaze. U ra-
spravu su se redovito ukljuivali i ostali profesori te gosti. Rapi je predsjedao
dvjema raspravama odranim 20. svibnja te 12. kolovoza 1753 (Hoko, 1999:
206208).
Pored toga to je predavao Rapi je 1752. obnaao dunost tajnika de-
legiranoga vizitatora koji je obiao samostane u Bosni (Sran, 1988: 70).2 S
obzirom na to da se isticao u voenju gospodarskih i graevnih poslova, 1752.
nadgledao je graevne radove u Petrovaradinu (Hoko, 1999: 207). U literatu-
ri se ne precizira u kojim se to graevnim poslovima Rapi ranije isticao pa je
nadgledao radove u Petrovaradinu. Meutim, mogue je da je gore spomenuti
gvardijan u Aradu 1747. bio upravo uro Rapi koji je pokazao svoje gradi-
teljske sposobnosti time to je izgradio sjeverno krilo tamonjega samostana
tako da je 1752. nadgledao i radove u Petrovaradinu.

2
Jakoi je iznio da je Rapi te godine bio tajnik delegiranoga vizitatora koji je obilazio
samostane u Bosni u spisu Scriptores Interamniae vel Pannoniae Sauiae nunc Slavoniae
dictae anno 1795 conscripti (cum continuatione a. 1830). Jakoiev spis objavio je Milivoj
repel (1899), Graa za povjest kievnosti hrvatske, 2, Zagreb, a preveo ga je Stjepan
Sran (1988), Slavonski pisci (17951830), Revija asopis za knjievnost, kulturu i
drutvena pitanja, 1, str. 5987.
146
U jesen 1753. Rapi se sukobio s petrovaradinskim gvardijanom Jako-

vom Matijeviem, pri emu se u literaturi ne spominje razlog sukoba. Meu-
tim, provincijal Josip Jankovi prosudio je da je Matijevi kriv te ga je razri-
jeio slube, a Rapia je 17. rujna 1753. ponovno premjestio na bogoslovnu
provincijsku kolu u Radnu, gdje je predavao do 1757 (Hoko, 1999: 206207;
Hoko, 2002: 338). Kada je Rapi dobio naslov estogodinjega lektora teo-
logije3, koliko je bilo predvieno kolskim uredbama o profesorskom radu na
bogoslovnim kolama pokrajinskoga znaenja, generalni vizitator Ivan Luki
1757. postavio ga je za voditelja popravaka i gradnje samostana u Iloku, na-
kon ega je premjeten u rodnu Gradiku, gdje je djelovao kao propovjednik
od 1757. do 1761 (Hoko, 1977: 102; Hoko, 1999: 207).
Meutim, Rapi je u Gradiki obnaao i dunost gvardijana, to pokazu-
je izvjetaj vizitatora Ivana Krstitelja Paxyja, generalnoga vikara zagrebakoga
biskupa za donju Slavoniju, koji je 1758. izvijestio da je gvardianus gradisca-
nus Georgius Rapich zatraio da se starogradikoj upi pripoje tri sela cernike
upe (Ljupina, Siice, Vrbje) jer namjerava graditi crkvu to bi bilo lake s
veim brojem upljana (Janula, 1980a: 212; Janula, 1980b: 222). Mogue je
da je dunost gvardijana Rapi obavljao do 26. svibnja 1761. jer je tada upnik
i gvardijan u Staroj Gradiki bio Petar Curi, koji e kasnije biti gvardijan u
Cerniku (Janula, 1980a: 212). Meutim, Rapieva namjera o gradnji nije se
ostvarila jer je 1768. Stara Gradika jo uvijek imala stari samostan i crkvu
tako da je Josip II. prigodom svoga putovanja u Slavoniju sluao misu u crkvi
koja je radi starosti ve sasvim ruevna (Janula, 1980a: 212).4
Od 1761. do 1764. Rapi je bio upravitelj franjevake suknare u Budimu
(Hoko, 1977: 102). Kao ekonom Provincije radio je od 1764. do 1767, kada
je boravio u Osijeku (Hoko, 1977: 102). Da je Rapi, tj. veleasni otac Juraj
iz Gradike, estogodinji lektor (Barbari, 1995: 163) na kapitulu Provinci-
je odranom 17. svibnja 1764. imenovan za prokuratora Provincije potvruje
Kronika Franjevakog samostana u Brodu na Savi (Barbari, 1995: 161163).
U Osjekom ljetopisu za 1765. kada se nabrajaju lanovi redovnike obitelji
samostana sv. Kria u Osijeku, spominje se kao Grgur od Gradike, lektor i
ekonom provincije (Sran, 1993: 53), a spominje se i 1766. kao uro Rapi,
ezdesetogodinji lektor i ekonom provincije (Sran, 1993: 54), takoer kada
se daje popis lanova redovnike obitelji (Sran, 1993: 5254). Meutim, tekst
na latinskome glasi Georgius Rapich lect. sexennalis et procurator provinciae
(Bsendorfer, 1916: 39). To bi onda znailo da nije rije o ezdesetogodinjem,
ve o estogodinjem lektoru, odnosno da se ne odnosi na Rapievu dob.
3
Rije je o naslovu koji je dobivao profesor franjevakoga reda nakon to je est godina
uspjeno predavao na redovnikoj koli (Barbari, 1995: 355).
4
Radi se o crkvi koja je posveena sv. Mihovilu Arkanelu (Janula, 1980a: 210).
147
Anela MATELJAK POPI
Rapi je kratko sudjelovao u vodstvu provincije, i to kao definitor

(1767/1768) (Hoko, 1999: 207). Naime, za definitora je izabran na provin-
cijskom kapitulu kojem je predsjedao generalni vizitator, jubilarni lektor,
Giovanni Battista de Calavatone u samostanu sv. Antuna u Naicama 10. ko-
lovoza 1767, istoga dana kada je spomenuti Emerik Zomborli (Emerik od
Peuha, Mirko od Peuha) izabran za provincijala (Hoko, 1999: 206; Sran,
1993: 55; Straemanac, 1993: 215). Meutim, u Rimu je 10. listopada 1767.
generalni komesar Josip Marija de Vedano ponitio taj kapitul zbog nezako-
nitog predsjednika i nekih drugih stvari (Straemanac, 1993: 215) i odredio
za provincijala Jakoba Spatzierera, za kustosa Bonaventuru Zebia, a za de-
finitore Ivana Velikanovia, Emerika od Peuha, Ljudevita Seidla i Juvenka
od Bea (Straemanac, 1993: 215). No, odluka o ponitenju naikoga izbora
poslana je tek 17. prosinca 1767, a mogue da je Rapi funkciju definitora
obavljao sve do poetka 1768 (Barbari, 2002: 5659). Naime, 9. sijenja te
godine konano je uprava Reda imenovala novo vodstvo (Hoko, 1999: 206).5
S obzirom na to da je Rapi imao visoku teoloku izobrazbu, akovaki
biskup Josip Antun olni 1768. uzeo ga je za suradnika i imenovao ga je
svojim osobnim teologom. To je Rapi radio do 1770, pa je tih godina boravio
u akovu (Hoko, 2002: 338; Hoko, 1977: 102). Meutim, Ljubi donosi
da je Rapi bio za est godina u Djakovu uitelj mudroznanja i bogoslovja
(Ljubi, 1869: 483). Od 1771. do 1775. Rapi je ponovno ivio u Iloku, gdje
je radio kao dekan tamonjega filozofskoga uilita. Od 1775. boravio je u
Cerniku, a nakon toga je od 1778. do 1780. ponovno u rodnoj Gradiki djelo-
vao kao propovjednik (Hoko, 1977: 102103; Hoko, 1999: 207).
Prema L. Pleji Rapi je u Cerniku obnaao dunost gvardijana (Pleji,
1995: 145146). Meutim, u periodu kada je Rapi boravio u Cerniku kao
tamonji gvardijani spominju se Lovro Perianovi (17751776) i Petar Curi
(17771778) (Janula, 1980a: 164165).6 U vezi s Rapievim boravkom u
Cerniku Janula takoer spominje da je Na molbu patra gvardijana i patra
5
Zomborli, ijem se izboru za provincijala protivio Beki Dvor tako da ga uprava Reda
nije odobrila, u novom vodstvu provincije bio je definitor, od 1768. do 1771 (Hoko, 1978:
148). Podatke o novom vodstvu Provincije daje i Ljetopis Franjevakoga samostana u Osi-
jeku u kojem je za 1768. zabilljeeno da je drugoga, pri emu se ne navodi mjesec, proitan
dekret za Jakova Spatzierera poslan od najvie vlasti u kojem se nastavlja i potvruje
novoizabrani definitorij, i to u sastavu: Jakov Spazierer, provincijal, Benedikt Zebi, ku-
stod, Ivan Velikanovi, Mirko od Peuha, Ljudevit Seidl i Inocent Pejer, definitori (Sran,
1993: 55). Potonji definitor, kojega Straemanac, kako je izneseno naziva Juvenkom od
Bea, jest Hijacint Peyer (Be, 1730Arad, 1794) (Hoko, 2002: 169).
6
Nakon smrti Lovre Perianovia 30. rujna 1776. Petar Curi najprije je bio predstojnik sa-
mostana i upravitelj cernike upe, na raunima samostana od listopada te godine potpisao
se kao diskret, a za gvardijana je imenovan 1777 (Janula, 1980a: 165).
148
ure Rapia, estgodinjeg lektora (Janula, 1980a: 165) zagrebaki biskup

Josip Galjuf prilikom vizitacije u Slavoniji 17. srpnja 1777. posvetio tamo-
nju crkvu sv. Petra (Janula, 1980a: 164165). Osim toga Rapi se spominje
u Cerniku meu ispitivaima na studiju moralne teologije, i to 1775, kada su
ispitivai bili poznati uro Rapi, Kristofor Kellerer i Leander Koepl te
1776 (Janula 1890a: 186).
Literatura donosi da se Rapi vie godina prije smrti revno bavio bota-
nikom (Sran, 1988: 70). Slubu propovjednika nakon Gradike nastavio je
u Velikoj (17801785) (Hoko, 2010: 472).
Rapi je bio dobro filozofski i teoloki obrazovan. Gore je spomenuto
da je Rapi u svojoj knjizi sam iznio da, pored ostaloga, zna njemaki jezik,
a osim toga, Hoko je na osnovi podataka iz Arhiva franjevakoga samostana
u Budimu iznio da je Rapi dobro znao njemaki i talijanski jezik (Hoko,
1977: 103). Pored razliitih slubi koje je obavljao Rapi je, kako je spo-
menuto, napisao i nekoliko djela, o kojima podatke donose bibliografije. U
Bibliografiji hrvatskoj Kukuljevia Sakcinskoga zastupljen je Rapi fra
Juraj (Kukuljevi Sakcinski, 1860: 140) te se tu osim podataka iz njegova
ivota donosi bibliografski opis njegovih djela (Kukuljevi Sakcinski, 1860:
140, 222). Rije je o sljedeim naslovima i njima pripadajuim podacima: 1)
Svakomu po malo iliti predike nediljne zajedno s korizmenima svima duhov-
nim pastirom vehoma koristne a pravovirnim krstjanom osobito hasnovite,
koje stanje, i svakoga ovika veanja u sebi uzdraju i temelj evangjeoskoga
zakona, svakomu i nesetnomu obilato navituju. U Peti tlaeno kod A. P.
Eitzenbergera 1762. na it. listu. str. 744. S bakroreznom slikom pl. gospod.
Ivana i Mate Pavianoviah; kao mecenatah ove velike knjige. 2) Od sva-
koga po malo, iliti kratko izpisanje ivota, muenitva i slave pravih i svetih
prijateljah bojih, na korist i vinje spasenje ne samo sviuh pravovirnih, nego
i bludeih duah, s moguom pomnjom sabrano i s osobitim trudom skupito
i u iliriki jezik na svitlo dato. U Peti 1764. u 4. str. 636. 3) Satir iliti
divji ovik u nauku karstjanskomu ubavistit, uputit, nauit i pokarstit. S 4
na meu rezanimi kipi. I izdanje u Osiku 1765. u 8. str. 327.; II. izd. u Peti
pri Eizenbergeru 1766. u 8. str. 327. k tomu jo na koncu 4 lista Opomena
najposljidnja satiru (sa slikama.) (Kukuljevi Sakcinski, 1860: 222, 140).
Podatke o Rapiu i njegovim djelima dao je i afaik u pregledu ilirskih
pisaca pri emu su i njemu poznata spomenuta Rapieva djela, s tim da navodi
samo izdanje Satira iliti divjega csovika iz 1766. te stavlja pod upitnik je
li ono pisano u stihu (afaik, 1865: 72, 160, 236). Ta se tri Rapieva djela,
s izdanjem Satira iz 1766, spominju i u Frkinovu odnosno Holzleitnerovu
popisu knjiga hrvatskih autora iz knjinica Hrvatske franjevake provincije
sv. irila i Metoda, pa se u skladu s tim navode knjinice u kojima se njegova
149
Anela MATELJAK POPI
djela danas nalaze (Frkin Holzleitner, 2008: 393394). Prvo izdanje Rapie-
va djela o satiru za koje Kukuljevi biljei da je izilo u Osijeku 1765. imalo
je naslov Satir obraen, ali to izdanje danas nije poznato, pa se i nije nalo u
Frkinovu odnosno Holzleitnerovu popisu knjiga (Kukuljevi Sakcinski, 1860:
140; Georgijevi, 1969: 258). Pored triju navedenih djela Rapi se spominje
kao autor anonimne knjiice Slavonski tambura (1767) u kojoj se kritizira
M. A. Reljkovi (Georgijevi, 1969: 243). Da je Rapi napisao tri navedena
djela poznato je i drugim autorima koji su se bavili slavonskom knjievnou
18. stoljea, primjerice, Jakoiu, Matiu, s time da znaju za izdanje Satira
iliti divjega ovika koje je objavljeno u Peti 1766 (Jakoi, 1899: 126127;
Mati, 1945: 161).
Povijesti hrvatske knjievnosti ne znaju za sve tri Rapieve bibliograf-
ske jedinice, a o pojedinim njegovim djelima daju razliite podatke (naslov,
mjesto i godinu izdanja). Prema Ljubiu je Rapi autor djel Svakomu po
malo (Peta, 1762), Od svakoga po malo (Peta, 1764) s tim da je uz po-
tonje u zagradi zabiljeio da je rije o korizmenim govorima. Ljubi spominje
Rapia kao autora Satira iliti divjega ovika, ali se razlikuje od gore iznese-
noga, kada donosi da je to djelo izilo u Osijeku 1768. te u Peti 1776. (Ljubi,
1869: 483, 493). Vodnik je u svojoj povijesti spomenuo Rapia samo kao au-
tora djela Satir iliti divji ovik u nauku kranskomu ubavistit, uputit, nauit
i pokrstit koje je izilo u Osijeku, ali za razliku od Ljubia, donosi da je ono
izilo 1765, a razlikuje se i od ve iznesenoga podatka prema kojem je izdanje
od te godine imalo naslov Satir obraen (Vodnik, 1913: 349). U Jeievoj
povijesti takoer se nalazi podatak koji je Vodnik donio (Jei, 1944: 178).
Jeli je, poput Vodnika i Jeia, spomenuo Rapia kao autora knjige Satir
iliti divji ovik u nauku kranskom ubavistit, uputit, i pokrstit, ali je prema
njemu ta knjiga izila 1756, s tim da nije naveo mjesto tiska. Ako se slijedom
gore iznesenih podataka, pretpostavi da je rije o tiskarskoj pogreci, zamijeni
brojki, odnosno da se radi o izdanju iz 1765, proizlazi da se podatak u vezi s
naslovom u Jelievoj povijesti slae s onim u Vodnikovoj te u Jeievoj, pa se
za izdanje od te godine ne navodi naslov Satir obraen (Jeli, 2004: 126).
Nakon upoznavanja s literaturom u kojoj se nalaze podaci o Rapiu ne
moe se rei kada se tono Rapi rodio i kada je umro. injenica jest da se
ee spominje da se Rapi rodio 1714. u Staroj Gradiki. Tomu je, koliko
je poznato, suprotan jedino Hokov podatak prema kojem se Rapi takoer
rodio u Staroj Gradiki, ali 11. travnja 1715. Hoko je to iznio sastavljajui
natuknicu o Rapiu u nedavno (2010) objavljenom Hrvatskom franjevakom
biografskom leksikonu te u drugom svom radu u kojem se pozvao na podat-
ke iz Arhiva franjevakoga samostana u Brodu (Hoko, 1977: 102). Meutim,
primjerice, i afaik se pozvao na izvore iznosei biografske podatke o Rapi-
150
u, a meu njima i to da se rodio 1714. Jo je vee arenilo u vezi s godinom

Rapieve smrti jer se spominju tri godine (1777, 1785. i 1787). Meutim,
unato tomu neto se sigurnije prikloniti Hokovu stavu da je Rapi umro 19.
prosinca 1785. u Velikoj, jer Hoko do te godine i toga mjesta prati Rapiev
rad, na osnovi podataka iz Arhiva franjevakoga samostana u Budimu i u Vu-
kovaru (Hoko, 1977: 102). To to se, primjerice, povjesniari hrvatske knji-
evnosti slau oko godine Rapieve smrti, kao i oko godine njegova roenja,
ne daje teinu podacima koje su iznijeli kada pritom nije naveden izvor na koji
su se pozvali, to ne iskljuuje mogunost da su prepisivali jedan od drugoga.
U prilog injenici da je teko precizirati datum Rapieva roenja i smrti go-
vori i sluaj da se u jednoj knjizi daju razliiti podaci pa se na jednom mjestu
iznosi da se Rapi rodio u Staroj Gradiki 1715, a na drugom da se rodio u
Staroj Gradiki, ali godinu dana ranije, u jednom dijelu knjige donosi se da
je umro 1785, a na drugom da je umro u Velikoj 1777. (Sabli-Tomi Rem,
2003: 107, 568). Kad je rije o Rapievu autorstvu triju spomenutih djela, tu
dvojbi nema, neovisno o tome to, primjerice, knjievnopovijesni pregledi ne
spominju sva tri njegova djela, iz jednostavne injenice to su ta djela danas
dostupna.
Emerik Pavi rodio se 5. sijenja 1716. u Budimu, a tu je i umro 15.
travnja 1780. Ulaskom u novicijat 1734. u Velikoj postao je lan Provincije
Bosne Srebrene. Studirao je filozofiju i teologiju u Budimu (17361742) i u
Osijeku (17421743), a nakon toga je predavao na filozofskom uilitu u Baji
(17431746), obnaao dunost gvardijana u Budimu (17471749). Bio je taj-
nik Provincije (17481750), zatim je, kako je ranije izneseno, u dva navrata
bio definitor (17481751, 17601764). U Budimu je Pavi predavao teologi-
ju (17501761) i obnaao dunost dekana Generalnoga uilita (17611780).
Od 1746. do smrti ureivao je hrvatski kalendar, a bio je i izuzetno plodan
pisac. Naime, njegov opus obuhvaa vie od 30 jedinica, na latinskom i na
hrvatskom jeziku, a radi se o teolokim, katehetskim, homiletskim, biblijskim
djelima, medicinskom spisu, knjievnim djelima. Naslovi su nekih od nje-
govih djela: Ogledalo temelja vire (1759), Epistole i evanelja (1764),
Runa knjiica (1769), Putovanje duhovno (1769). Pavi je na latinskom
parafrazirao prvu polovicu Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga An-
drije Kaia Mioia. To je Pavievo djelo izilo 1764. pod naslovom Des-
criptio soluta et rythmica regum, banorum caeterorumque heroum slavinorum
seu illyricorum, a autor je i djela Nadodanje glavnih dogaaja Razgovoru
ugodnomu naroda slovinskoga (1768) u kojem je opjevao rad franjevaca u
Slavoniji i slavenske vladare (undali, 2000: 560; Hoko, 2010: 434).
Abraham a Sancta Clara, ije je krsno ime John Urlich Megerle, rodio
se 2. srpnja 1664. u Kreenheinstettenu blizu Badena, a umro je u Beu 1. pro-
151
Anela MATELJAK POPI
sinca 1709. Nakon to je u Messkirchu dobio osnovno obrazovanje pohaao

je isusovaku gimnaziju u Ingolstadtu. Po smrti oca brigu o njemu vodio je
njegov ujak, Abraham von Mergerlin, koji ga je 1659. prebacio u benedik-
tinsku kolu u Salzburgu, a nakon tri godine Abraham je pristupio redu bo-
sonogih augustinaca i iz potovanja prema ujaku uzeo ime Abraham. Nakon
novicijata, studija u Mariabrunnu u lipnju 1668. zaredio se u Beu, koji je bio
sredite njegova djelovanja. Naime, car Leopold I. 28. travnja 1677. postavio
ga je za dvorskoga propovjednika, a pored toga je u Beu Abraham bio prior
samostana i ministar provincije. Neka su od njegovih djela: Merk's Wien
(1680), Lsch Wien (1680), Die grosse Totenbruderschaft (1681), Auff,
auff, ihr Christen (1683), Judas der Erzschelm (16861695), Geistlic-
her Kramer-Laden (1710), Abrahamisches Bescheid-Essen (1717) (Clark
2003: 38; Welzig 1987: 571).
2.2. Tri propovijedi na blagdan svete Katarine Aleksandrijske struktura
Prije negoli bude rijei o strukturi propovijedi donose se krai podaci

o primjercima propovijedi koji su koriteni u ovom radu. Naime, pri istra-
ivanju Rapieve propovijedi na svetu Katarinu Aleksandrijsku posluio je
primjerak njegove knjige Od svakoga po malo, koja je vlasnitvo franje-
vakoga samostana u osjekoj Tvri. Nakon naslove stranice u toj Rapievoj
homiletskoj zbirci nalazi se stranica s imenima osoba, senatorima Subotice,
koji su financirali tisak Rapieve knjige. U posveti na latinskom koja slijedi
nakon toga Rapi je hvalio njihove vrline i zasluge. U kontekstu Rapieve
posvete znaajno je to to je nakon poraza Osmanlija kod Sente 1697. u sastav
Habsburke Monarhije ula i Subotica koja je pritom bila uklopljena u sustav
Vojne krajine. Stanovnitvo Subotice oigledno je jedva doekalo promjenu
vrhovne vlasti jer se iz daljnjega teksta Rapieve posvete iitava nedvojbena
privrenost graana Subotice novom vladaru. Nakon toga se u knjizi donose
odobrenja teolog na latinskom jeziku. Za ovu Rapievu knjigu, odobrenja
su dali franjevac Hijacint Campion, generalni lektor presvete teologije, te,
kako je spomenuto, franjevac Emerik iz Bude, jubilarni lektor i definitor. Oba
su odobrenja od 24. prosinca 1763. godine. Slijedi odobrenje Maksimilijana
Leisnera, provincijala provincije sv. Ivana Kapistrana i franjevca Paskala iz
Varesea, generala reda u Rimu. U sljedeem dijelu naslovljenom Pridgovor k
tiocu Rapi je iznio motive koji su ga vodili u pisanju kao i o stilu kojim je
knjiga pisana. Naime, pisao je kako bi potakao ljude da nasljeduju svece, a u
vezi sa stilom propovjednik je otkrio da je uvidio da visoko humno govore-
nje veoma malecak plod prinosi (1764: 8. nepag.) te da je sastavljao djelo s
namjerom da bude podjednako spasonosno uenim i neuenim recipijentima.
152
U vezi s potonjim Rapi je donio u kurzivu citat njemakoga benediktinca

Johannesa Trithemiusa te ga je popratio prijevodom s latinskoga, tj. Sva-
ki pripovidalac imade jezik, i jezik: jedan za priprostite parasnike, a drugi
za naune (Rapich, 1764: 8. nepag.). Dakle, Rapi razlikuje dvije poetike
na razini stila, dva razliita naina izraavanja: jedan je estetiziran, a drugi
jednostavan, prirodan ime uzima u obzir recipijente razliitih recepcijskih
sposobnosti. Osim toga pokazuje da se propovijed odnosi na obrazovane i
neobrazovane vjernike te da ona mora biti prilagoena onima za koje nastaje
odnosno da mora biti razumljiva priprostom, neobrazovanom recipijentu, kao
i uenima. Nakon toga se donosi sredinji dio knjige koji sadri 65 propovi-
jedi koje se uglavnom odnose na svetake blagdane, druge blagdane, mladu
misu itd. U svrhu istraivanja Sancta Clarine propovijedi koriten je primjerak
koji je, s drugim baroknim propovijedima, objavio Werner Welzig (1995), a
primjerak Pavieve propovijedi je iz njegove knjige Prosvitljenje i ogrijanje
jesenog i zimnog doba, koja je pod signaturom R II-80-63a dio fonda Nacio-
nalne i Sveuiline knjinice u Zagrebu. Nakon naslovne stranice u toj Pavi-
evoj knjizi slijedi stranica s dvama citatima iz Svetoga pisma (Tumaenje
rii tvojih prosvitljuje , Uzeo je od njih i ogrijao se je) te dvije stranice s
predgovorom u kojem autor spominje da je donio propovijedi kako bi potakao
itatelje na pravilno ponaanje. Nakon toga se nalaze odobrenja teologa (Aloj-
zije Nemet, Hijacint Campion), provincijala (Maksimilijan Leisner) generala
Reda (Paskal iz Varesea), a potom slijedi glavni dio s propovijedima, koje
se odnose na blagdan Duhova, Doaa, Vodokra, Korizmu te na svetake
blagdane.
Vezano uz duljinu propovijedi, iako je beki propovjednik svoju pro-
povijed ocijenio kao krau, ona je dulja od Rapieve, a pogotovo od Pavieve
propovijedi. Naime, Abrahamova propovijed prostire se na neto vie od 14
stranica gustoga teksta, Rapieva skoro na 10 stranica gustoga teksta, dok je
Pavieva najkraa jer zauzima 5 nepotpunih stranica.
Sve tri propovijedi strukturalno su graene prema pravilima antike re-
torike, tako da se ispod naslova propovijedi donosi moto, slijedi uvod u pro-
povijed, razlaganje teme te zakljuak. Nakon naslova Rapieve propovijedi
(Na dan s. Katarine divice i m.) donosi se moto na hrvatskom (Krunu od
slavnoga dobitka mudre divice dobivaju po bianju i vojevanju ) i na latin-
skom (Quae paratae erant, intraverunt cum eo ad nuptias), a propovjednik
ga je uzeo iz Evanelja po Mateju (Matth. 25), iz dijela u kojem se govori o
deset mudrih i ludih djevica, a njegov je prijevod: koje bijahu pripravne, uo-
e s njima na svadbu (Biblija, 1983: 958959). Moto na hrvatskom oslanja se
na latinski, ali ga i proiruje. Slavni je dobitak, kako pokazuje tekst Rapieve
propovijedi, zapravo Isusov pir na koji mogu ui mudre djevice. Na kraju uvo-
153
Anela MATELJAK POPI
da Rapi je propovijed podijelio na dvije podteme koje uglavnom objanjava-

ju hrvatski moto propovijedi, tj. kako se moe zasluiti slavni dobitak. Naime,
propovjednik je najavio da e u prvom dijelu propovijedati o tome da mudre
djevice znaju kako bjeati od neiste ljubavi, dok e se drugi dio odnositi na
to da one znaju kako se boriti, vojevati za djeviansku krunu, a to e pokazati
na primjeru svete Katarine (Rapich, 1764: 440441).
Poput Rapia, Pavi je nakon naslova propovijedi (Za svetkovinu s.
Catharinae divice i muenice) donio moto (Et quinque prudentes) iz Evan-
elja po Mateju (Matt. 25.), a popratio ga je i prijevodom na hrvatski: A pet
mudri (Pavich, 1762: 46) te je propovijed podijelio na dvije teme. Rije je
o dvjema krepostima svete Katarine na osnovi kojih je ona postala Isusovom
zarunicom pa je Pavi najavio da e u prvom dijelu govoriti o mudrosti, a u
drugom o ljepoti svete Katarine (Pavich, 1762: 4647).
Beki je propovjednik naslovom sugerirao da e na primjeru ene hva-
liti velianstvene vrline, konkretno, da je rije o kratkoj propovijedi o Alek-
sandrijskoj djevici i muenici Katarini (Lob und Prob der herrlichen Tugen-
den so auch bey dem Weiblichen Geschlecht zu finden. Das ist eine kurtze
Predig von der Heil. Alexandrinischen Jungfrauen und Martyrin Catharina),
koja je izgovorena u Beu, gdje je i tiskana 1696. Abraham a Sancta Clara je
moto (Tace, &.c.) uzeo iz Evanelja po Marku (Marc. c. 4.), a popratio ga je
i prijevodom na njemaki Schweig still (A. a Sancta Clara, prema Welzig,
1995: 165), tj. uti 7, s time da za razliku od Rapia i Pavia propovijed nije
dijelio na zasebne podteme, ve svaki dio sredinjega dijela njegove propo-
vijedi ima uvod koji motivira daljnje propovijedanje. Primjerice, A. a Sancta
Clara je propovijed otvorio govorenjem o tome kako je Salomon pitao tko
e mu nai jaku enu, a nakon toga je uslijedio niz reenica s primjerima,
nabrajanje koje je davalo dinamiku propovijedi. Beki je propovjednik pitao
nije li takva, primjerice, bila sveta Felicita, sveta Barbara, sveta Ursula, sveta
Genoveva Parika, sveta Brigita Irska, sveta Gertruda iz Nivellesa, sveta Dim-
fna, naposljetku, sveta Katarina Aleksandrijska. Govorenje o tome da ena
ne smije na sebe stavljati muke odjee, pri emu se propovjednik pozvao na
Ponovljeni zakon (Mulier non induetur Veste virili, &c.), i onaj iz Evanelja
po Luki (Simile est Regnum Caelorum fermento, &c.) o tome kako je kra-
ljevstvo nebesko slino kvascu koji ena pomijea s tri mjere brana uvod je u
propovijedanje o tome kako su za pojedine poslove (kuhanje, odgoj djece, gla-
anje, rad s vretenom itd.) zaduene ene, dok se drugi poslovi (obrana, oranje
itd.) odnose na mukarce (A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 165167).
Jednako je tako citat iz Prve poslanice Timoteju (docere aulem mulieri non
7
Ovdje donesene njemake citate prevela je Anela Mateljak Popi.
154
permitto, &c.) prema kojem enama nije doputeno pouavati A. a Sancta

Clari posluio da pokae suprotno odnosno da navede primjere uenih ena
(npr. sveta Marija Magdalena, sveta Hildegarda, sveta Terezija, sveta Lidvina,
sveta Brigita, sveta Marija Magdalena de Pazzi, sveta Katarina Sijenska, sveta
Katarina Bolonjska) da bi se onda usredotoio na uenost svete Katarine Alek-
sandrijske (A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 167168). U zakljuku su
sva tri propovjednika hvalila sveticu, pozvala vjernike da ju hvale odnosno
nasljeduju (Rapich, 1764: 449450; Pavich, 1762: 5051; A. a Sancta Clara,
prema Welzig, 1995: 178179).
2.3. Tri propovijedi na blagdan svete Katarine Aleksandrijske poruka

(propovjednik tekst propovijedi recipijenti)
S obzirom na tematsko-motivsku razinu meu propovijedima se uoa-

vaju odreene podudarnosti. Primjerice, Rapi i Pavi spominju kako sveta
Katarina prije negoli je krtena nije bila dostojna biti Isusovom zarunicom
(Rapich, 1764: 442; Pavich, 1762: 4647), Rapi i A. a Sancta Clara pozornost
su posvetili muenju svetice, sva tri propovjednika govorila su o nastojanju
Maksimina da privoli Katarinu i o njezinu utjecanju Isusu. Meutim, propo-
vjednici su razliito prezentirali sadraj, pa se s obzirom na stilske znaajke,
Rapi pribliio bekom propovjedniku, ime se istodobno udaljio od Pavia.
Naime, Rapi i Abraham za razliku od Pavia veu su pozornost, kako e se
vidjeti na primjerima, posvetili literalizaciji iskaza, slikovitosti, teatralnosti,
dramatici, naraciji.
Primjerice, Rapi je metaforiki govorio o Maksiminu ponaanju u od-
nosu na Katarinu odnosno da je Maksimin vatru ljubavi preobratio u vatru
srditosti, kao najeu od svih vatri jer nijedna vatra nije ea od one koju
grom zapali iz kiovitoga oblaka. Najprije je zapovjedio da se Katarina tue
ibljama i korpionima, ali kako ga je ona i dalje odbijala, Maksimin je za-
tvorio Katarinu, muio ju glau, s time da je Rapi takoer iznio da joj je Isus
po golubici bijeloj poput snijega slao hranu (Rapich, 1764: 447448). Pored
toga to je izvjeivao o zbivanju, propovjednik ga je i komentirao, a time
je istodobno hvalio sveticu. Tako Rapi kae da se Katarina hrabro borila,
da je bila poput kamenoga stupa, odluna da izgubi i zadnju kap krvi radije
nego djeviansku istou. Izvjetaj o tome kako je Maksimin naredio da se za
Katarinu pripremi koleso s preotrim britvama koje e njezino tijelo raskoma-
dati na najmanje dijelove popratilo je propovjednikovo komentiranje njezina
ponaanja, ime je opet hvalio sveticu; naime, ona je molitvom vojevala i
obratila puk. A time je porasla netrpeljivost izmeu nje i Maksimina, pa je
Katarina mogla poloiti glavu mau ili ivjeti po Maksiminovoj volji. Dra-
155
Anela MATELJAK POPI
matici je pridonosilo pitanje propovjednika to je Katarina odabrala, a onda

je slijedio odgovor kako je radije eljela rastaviti glavu od tijela nego s glave
skinuti poput snijega bijel djevianski vijenac. Kad su joj odsjekli glavu, iz
njezinih su ila potekli krv i mlijeko, a njezino aneoski isto tijelo aneli su
pokopali na planini Sinaj (Rapich, 1764: 447448).
Beki je propovjednik, kako je reeno, takoer opisivao muku svetice,
pri emu je i on izvjeivao i komentirao zbivanje, stvarao dramski naboj,
literalizirao izriaj. Tako je Abraham propovijedao da je Katarina 12 dana bez
hrane i pia morala leati u mranoj i ogavnoj tamnici, ali da se drala poput
stijene u moru, da joj je bijela golubica donosila hranu, da je za nju bilo pri-
premljeno kolo koje je trebalo raskomadati njezino najnjenije tijelo, ali da je
Katarina ostala poput hrasta kojega nikakva oluja ne moe maknuti. Napetost
je pojaavao izvjeivanjem o tome da se Katarina morala smaknuti maem
jer je grmljavina razbila klin kola, a nakon toga je hvalio sveticu; pa je ona
bila vrijedni ma, znala je da e doi voljenom vjereniku Isusu (A. a Sancta
Clara, prema Welzig, 1995: 177). Izneseno je da je Rapi govorio o Katarininu
ukopu, a to je takoer inio i Abraham. Tako beki propovjednik donosi da su
nakon Katarinine pobjednike smrti njezino tijelo voljeni aneli nosili na brdo
Sinaj i da su ju tamo sahranili. Na osnovi toga motiva propovjednik je hvalio
sveticu, a uspostavio je i korelaciju s pogrebnom praksom svoga vremena.
Naime, ako u samostanu umre sveenik, pokapaju ga sveenici, umre li brat,
pokapaju ga braa, vojnika pokapaju vojnici itd. To to su aneli pokopali
Katarinu znak je da je ona, kako dalje propovijeda Abraham, svojom djevian-
skom nevinou bila aneo (A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 174).
Da je sklon teatralnosti Rapi je pokazao time to se obratio svetom Je-
ronimu kojega je pitao to bi on rekao kada bi vidio kako se mlade bez imalo
stida slobodno rukuje, a onda je pretpostavio i odgovor sveca, tj. rekao bi da
e mladi uzeti za ruku djevojku s grenom namjerom (Rapich, 1764: 444).
I beki je propovjednik to inio i pritom bio teatralan, primjerice, nakon
to je opisao Katarinino muenje vratio se na dionicu kojom je zapoeo pro-
povijed, odnosno na, ovdje ve spomenuto, Salomonovo pitanje o tome tko e
mu nai jaku enu. Dakle, nakon to je na primjeru Katarine pokazao da po-
stoje hrabre ene propovjednik je uputio Salomonu: O Salomon! Salomon!
Frag jetzo nich mehr so ein starckes Weibs-Bild anzutreffen (A. a Sancta
Clara, prema Welzig, 1995: 177), tj. O Salomon! Salomon ne pitaj vie sada
gdje e nai jaku ensku priliku.
Teatralnost, dinamiku propovijedi Rapi je takoer davao kada je inici-
rao fiktivni dijalog s auditorijem, kad je negodovao (Ma, kaite mi to vam
poklonjaju?, Rapich, 1764: 443, to vi na ovo velite, o briljivi i skrbljivi
roditelji!, Rapich, 1764: 446), predviao protustavove, protuodgovore vjer-
156
nika (Ali, rei hoe kojigod: mi nismo ba tako u naima sastanci pogibljivi
i takovi kako ti ote misli, Rapich, 1764: 445), pozivao da se javi vjernik
koji nije bludno grijeio kako bi mu se ostali vjernici poklonili (Neka onaj
digne prst gori u visinu da ga sada svi vidimo i njemu se poklonimo koji ovo-
ga griha ranu u svojoj glavi nije imao i u srcu poznao, Rapich, 1764: 445).
Dramatiku je postizao kada se ironino obraao vjernicima, to smo iznijeli
u prethodnom poglavlju, da ne pomisle kako ih on eli potaknuti da ive po-
put svete Katarine, jer zna da ga mnogi ne mogu razumjeti budui da govori
garki, i ifutski (Rapich, 1764: 443), ali da bi samo elio da vjernici kamen
i biser neoskrvnjenosti ne bacaju svinjama (Rapich, 1764: 443). Propovjednik
je satirian i kad kae da se u Evanelju iz kojega je taj dan itao spominje pet
mudrih i pet ludih djevica, ali da on ne zna gdje bi mogao nai mudre djevice
kada bi elio uz svaku ludu staviti mudru (Rapich, 1764: 444).
Beki je propovjednik takoer stvarao dramski naboj, primjerice, po-
navljanjem mota propovijedi odnosno kada je vjernicima imperativno upu-
ivao da ute, ime ih je prekoravao. Primjerice, nakon to je propovijedao
o uenosti svete Katarine odnosno o tome kako je pogani car Maksimin oku-
pio pedeset uenjaka koje je ona pridobila tako da su se preobratili, Sancta
Clara je autoritativno poruio vjernicima: Tace, so schweig dann still, halt
das Maul, und sag nicht mehr da ein Weib nicht knne gelehrt seyn (A. a
Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 169), Tace, uti onda jo, dri usta i ne
govori vie da jedna ena ne moe biti uena. Dodajmo ovomu da je pritom
pokazao elokventnost, nabrajao, pa je rekao da su uenjaci poeli raspravu,
objanjavali, citirali, istraivali, eksplicirali, replicirali, ponavljali, interpreti-
rali, opovrgavali itd. To je takoer pridonosilo dramatici, ali i otvorilo prostor
za hvaljenje svetice, jer je propovjednik nakon toga auditorij upoznao s time
da su uenjaci bili potpuno u krivu, da je svetica svladala pedeset mozgova
svjetskih uenjaka (A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 168). Nakon spo-
minjanja ene koja je odluila postati redovnicom da bi onda odustala od te
namjere beki je augustinac negodovao, govorio da je to prevrtljivo (O wie
unbestndig, A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 174), a onda takoer
autoritativno uputio sluateljima: Mein! mein! mein! tace, still mit dergle-
ichen, tace, halts Maul (A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 174), tj.
Misli! misli! misli! tace (uti) jo tako, dri usta, nadodajui da se ne mora
tako govoriti o enskom rodu odnosno da je velik broj ena koje su ustrajale u
kreposti (A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 174).
U odnosu na Rapia i Abrahama Paviev je izraz umjereniji, suzdrani-
ji. Primjerice, Rapi i Sancta Clara ivo su govorili o nastojanju Maksimina da
privoli Katarinu i o njezinu ponaanju. Rapi e nabrajati, gomilati to joj je
sve Maksimin nudio: prijestolje, tap, krunu, svilu, kadifu, srebro, zlato, biser,
157
Anela MATELJAK POPI
rei e takoer da ju je nastojao privoliti rijeima koje su slae od eera, i to

popratiti komentarom: Ah, kripostna ponukovanja! Privelike napasti! (Ra-
pich, 1764: 442), a onda pitati to bi sve inile, kako bi se ponaale vjernice
njegova vremena da im se to obea. Propovjednik Rapi pritom je bio teatra-
lan, pa je rekao da vjernice nee dalje ispitivati jer mu se ini da bi tako odgo-
vorile da bi sebe osramotile, a njega i druge vjernike zastidjele. Meutim, on
je svejedno ponudio odgovor i time kritizirao enske lanove auditorija kojem
se obraa, jer se podaju mladiima odnosno za jedne cipele, jednu svilenu ma-
ramu gube djeviansku istou. Rapieva tendencija da podui vjernike uzor-
nom ponaanju ukljuivala je polemian, ironijski ton, a to govori o njegovoj
afektivnoj angairanosti u odnosu na zajednicu odnosno pokazuje koliko mu
je do nje stalo. Primjerice, Rapi je ironino zamolio vjernike da ne pomisle
kako ih on eli potaknuti da ive poput svete Katarine, koja je mudro odabrala
djeviansku istou, jer zna da ga mnogi ne mogu razumjeti budui da govori
grki i ifutski (Rapich, 1764: 443), ali da bi samo elio da vjernici kamen
i biser neoskrvnjenosti ne bacaju svinjama (Rapich, 1764: 442444).
Beki je propovjednik iznio da je Maksimin volio Katarinu, da joj je
obeavao bogatstvo, hvalio kao uzor svih pojava i ljepote, ali da sveticu nije
nita moglo odvratiti od Kristove asti i ugleda. ivost, teatralnost postizao je
isticanjem kako je Katarina, za razliku od drugih ljudi, imala samo etiri osje-
tila: dobro osjetilo vida s kojim je promatrala vjenost; dobar njuh kojim je
mogla naslutiti lukavost zlih zmija; dobar okus tako da je mogla primiti samo
slatkoga Isusa; dobro osjetilo opipa tako da je mogla opipati obmanu svijeta.
Meutim, Katarina nije imala dobar sluh, nije htjela i nije mogla sluati laska-
nje tiranina, tako je ostala vrsto i nepokolebljivo pri pravoj vjeri (A. a Sancta
Clara, prema Welzig, 1995: 175). Pavi je jednostavno rekao da je Maksimin
Katarini ponudio s jedne strane krunu i ostalo svjetovno bogatstvo, a da joj je
s druge strane ponudio muenitvo. Pritom je propovjednik ostvarivao drama-
tinost, donio poredbu, kad kae da uje kako mu Katarina govori da e se ona
na kolu kao na slavnim koijama odvesti poljubljenom Isusu (Pavich, 1762:
4849).
Prijelaz od prve (mudrost) na drugu (ljepota) temu svoje propovijedi
Pavi je razgovijetno, jasno naznaio. Primjerice, on zakljuuje prvu podtemu
propovijedi kad kae da je razmotrio Katarininu mudrost i da je u drugom
dijelu potrebno vidjeti njezinu ljepotu (Pavich, 1762: 49). U Rapievoj pro-
povijedi oznaka na margini govori da je rije o drugom dijelu, podtemi pri-
povijedi, ali on nije izravno iznio da s prve (bjeanje od neistoe) prelazi na
drugu temu (vojevanje, borba za djeviansku krunu) propovijedi, ve je novu
temu otvorio pitanjem to je potrebno initi ako ovjek ne moe bjeati od
zle prigode i savjetovao da ako se ovjek ne moe pomoi nogama, da onda
158
zove u pomo ruke. Pritom je Rapi u propovijed interpolirao i narativni eg-

zempl o tome kako se David pri bijegu od aula i Absolona sluio nogama,
dok se u borbi protiv Golijata koristio rukama (Rapich, 1764: 447). Abraham
a Sancta Clara je nakon propovijedanja o uenosti svetice govorio o njezinoj
ljepoti. Pritom je on, kao to je to uinio i Rapi, pri prijelazu s jedne teme na
drugu takoer interpolirao egzempl. Radi se o narativnom primjeru o kraljici
od Sabe koja se s namjerom da se uvjeri u Salomonovu mudrost zaputila u
Jeruzalem i na njegov dvor dovela djeaka i djevojicu, koji su bili isto odje-
veni. No, mudri ih je Salomon prepoznao prema nainu na koji su se umivali;
djevojica je, za razliku od djeaka, s vie mara prala lice i ee uranjala ruke
u vodu jer je, kako donosi propovjednik, smatrao da je u enskoj prirodi da
bude lijepa (A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995: 169).
Pavi je u propovijedi takoer donio narativni primjer. Naime, on je
pripovijedao o krivovjernim stanovnicima grada Azota koji su Boju korablju
stavili kraj krivovjernoga boga Dagona. Meutim, iako je krivovjerni Bog
stalno padao na zemlju, ostajao bez ruku, nogu, glave, krivovjerci su mu se i
dalje klanjali. Taj je narativni primjer Pavi povezao s vjernicima koji, iako
vide da je svjetovno prolazno, i dalje tee svjetovnom. Propovjednik je to i sli-
kovito predoio kad je tjelesnu ljepotu usporedio s cvijetom u kojem ljudi ele
uivati iako je on jutri uzoran, a uveer vene (Pavich, 1762: 48). Dakle, vidi se
da je Pavi pozornost posvetio literalizaciji iskaza. Nadalje, pri propovijeda-
nju o podijeljenosti izmeu svjetovnoga i duhovnoga Pavi je donio metaforu
pa e pitati nisu li svjetovna veselja i raskoi prah i pepeo, nisu li se razili po-
put dima (Pavich, 1762: 48). Kad je govorio o Katarininoj ljepoti, posluio se
likovnim leksikom; kao to slikar ini lik lijepim mudrom raspodjelom boja,
tako je i dua lijepa ako su u njoj lijepo posloene kreposti (Pavich, 1762: 49).
U sljedeem primjeru takoer je naglasak na vizualnosti. Naime, Pavi kae
da je jedna umaljana figura lipa od druge (Pavich, 1762: 50) ovisno o vje-
tini slikara, a tako je i s duama pa je ljepa ona koja nije ocrnjena i omaana
grijesima (Pavich, 1762: 50).
Meutim, Pavi je literalizaciji iskaza posvetio znatno manju pozornost
od Rapia i bekoga propovjednika, njegova je propovijed protonija, a podu-
ka izravnija. Primjerice, Pavi je pozvao vjernike da nasljeduju Katarinu, da
im ona svojom mudrou poslui kao uzor te da radije odaberu da e umrijeti
i ivjeti s Bogom nego da uivaju u ovozemaljskom, a onda da budu prokleti
na drugom svijetu (Pavich, 1762: 49). Rapi je vjernike pozvao da ratuju pro-
tiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Unutarnji su neprijatelji svjetovni uici
koji mue ljudska osjetila tako da treba kontrolirati oi, ui, jezik, potlaiti
svu poudu odnosno mladu krv koja vrije kao u kotlu. Vanjski su neprijatelji
bludni grenici koji s tom namjerom pohode odreene kue, a Rapi ih je
159
Anela MATELJAK POPI
usporedio s lavovima i risovima, da bi onda negodovao, jer te zvijeri zapravo

ive u kuama te savjetovao vjernicima da radije podnesu smrt nego bludno
grijee (Rapich, 1764: 448449). A. a Sancta Clara je poduku o prolaznosti
ljepote slikovito iznio i pritom bio teatralan, pa e, primjerice, rei da je lijepa
jutarnja rumen na licu, ali da e doi vrijeme, tj. veer kada e postati vrela
(Bonus vesper, ein guten Abend , A. a Sancta Clara, prema Welzig, 1995:
170171), odnosno da je lijepa bjelina na nosu, ali da e doi vrijeme kad e
na nosu biti oiljak, vie nee biti alabaster, ve kamen, da su lijepe usne, ali
da e one s vremenom biti modre poput bravarskoga djela (A. a Sancta Clara,
prema Welzig, 1995: 171).
Razlika meu propovjednicima tie se i citata. Naime, dok se u Rapi-
evoj i Abrahamovoj propovijedi nalaze citati na latinskom, Pavi ih je donio
samo na hrvatskom jeziku. Taj Paviev postupak u skladu je s onim to je
najavio u predgovoru svoje zbirke propovijedi. Naime, inilo mu se suvinim
da citate donosi na latinskom, a subrai koja to ele initi poruio je da prema
biljekama na margini mogu lako nai odakle je citate uzimao (Pavich, 1762:
4. nepag.). U odnosu na izvore na koje su se propovjednici referirali postoji
razlika i u kvantiteti. Tu je Rapi opet blii bekom propovjedniku, tj. uvelike
se pozivao na izvore, dok je Pavi to inio znatno rjee. Podaci na marginama
triju propovijedi pokazuju da se Rapi pozivao na Sveto pismo (Psalmi, Knji-
ga Sirahova), svetoga Augustina, svetoga Ambrozija, A. a Sancta Clara po-
zvao se na Bibliju (Knjiga postanka, Knjiga izlaska, Ponovljeni zakon, Knjiga
o sucima, etvrta knjiga o kraljevima/ Druga knjiga o kraljevima, Mudre izre-
ke, Evanelje po Mateju, Druga poslanica Korinanima), Petra Berchoriusa,
Alonsa Avilskoga, svetoga Grgura iz Nysse, Stephanusa Mantegazzu, Ivana
Nidera, a Pavi se referirao na Petra Ribadeneiru, svetoga Augustina.
3. Komparativna analiza Rapieve, Leakovieve i

Modestove propovijedi na blagdan Svih svetih
Ovaj e se dio odnositi na komparativni prikaz, istraivanje propovjed-

nike prakse samo Rapieva vremena, ali u odnosu na jednu drugu temu. Na-
ime, predmet su analize propovijedi vezane uz odreeni blagdan, tj. blagdan
Svih svetih kako bi se pokazalo je li Rapi bio tipian predstavnik svoga vre-
mena odnosno eksplicitno uoila situiranost Rapia u osamnaestoljetnoj retor-
skoj prozi. Rapieva propovijed usporeuje se s propovijedi njegova mlaega
subrata Bernardina Leakovia kako bi se vidjele eventualne slinosti, utjecaji,
razlike koje su postojale izmeu franjevaca, dionika slavonskoga kulturno-
ga prostora, koji su u jednom trenutku, kako e se vidjeti pri predstavljanju
Leakovievih biografskih podataka, istodobno djelovali u Iloku. Meutim,
160
slijedom toga da su i Rapi i Leakovi poznavali njemaki jezik te da nije

iskljueno da su se u sastavljanju homiletskih zbirki sluili djelima na tom
jeziku gore je reeno da je Rapi izriito rekao da je itao knjige na nje-
makom i talijanskom, dok u vezi s Leakovievim radom F. E. Hoko (2010)
iznosi pretpostavku da se sluio knjigama na tom, kao i na talijanskom, jezi-
ku pri sastavljanju svojih dviju zbirka propovijedi i katekizma kao i zbog
toga to se naprosto, i na primjeru propovijedi na blagdan Svih svetih, ovdje
eli istraiti u kakvom odnosu stoji slavonski segment hrvatske knjievno-
sti, pa makar i mali njegov dio, prema, jednako tako nevelikom, njemakom,
istraivanje se proiruje i izvan Hrvatske. Tako se Rapieva i Leakovieva
propovijed interpretira u odnosu na propovijed na blagdan Svih svetih autora
koji im je kronoloki srodan: Hahna Modesta, njemakoga franjevca 18. sto-
ljea. Istraivanju se i ovdje prilazi tako to se najprije iznose Leakovievi i
Modestovi biografski podaci, a nakon bibliografskoga opisa i predstavljanja
strukture njihovih knjiga propovijedi u kojoj se nalazi propovijed na dan Svih
svetih ista se analizira.
3.1. Biografski podaci o Rafaelu Leakoviu i Hahnu Modestu
Bernardin Leakovi rodio se u Bonjacima 13. prosinca 1741, a umro je

u arengradu 8. sijenja 1815. Godine 1759. postao je lan Provincije sv. Ivana
Kapistrana, a nakon toga je od 1761. do 1764. polazio studij filozofije u Poegi,
dok je teologiju studirao od 1764. do 1766. u Petrovaradinu i Osijeku. Poloivi
ispit za profesora filozofije, od 1770. do 1773. u Iloku je radio kao profesor, a
nakon toga kao odgojitelj studenata i propovjednik. U to je vrijeme, kako je
ranije reeno, tonije od 1771. do 1775. u Iloku ivio i Rapi koji je radio kao
dekan filozofskoga uilita tako da je s Leakoviem zasigurno dolazio u izra-
van doticaj. U literaturi se ne nalazi podatak kada je Leakovi otiao u Svetu
Zemlju, gdje je pet godina radio kao gvardijan u Betlehemu i tajnik kustodije
u Jeruzalemu, ali se donosi da se otamo vratio 1785. nakon ega je do 1815.
ivio u arengradu. U arengradu je bio upnik (17851815), zamjenik samo-
stanskoga starjeine (17971800) te savjetnik provincijala (18091812). Gore
je reeno da se pretpostavlja da su mu djela na njemakom i talijanskom jeziku
sluila pri pisanju dviju homiletskih knjiga i katekizma. Naime, Leakovi je au-
tor sljedeih djela: Govorenja za sve nedilje godinje (Osijek, 1795), Nauk
od poglavitih stvarih krstjansko-katolianskih (Budim, 1798), Govorenja za
sveane dneve Boje, B. D. Marije i svetih s nikima priloitima porad pobono-
ga obiaja (Osijek, 1802), Sacra peregrinatio per s. Crucis viam ad montem
Calvariae duodecim diversis praxibus illustrata a quodam provinciae Capistra-
nae filio et religioso commendata (Budim, 1804) (Hoko, 2010: 332333).
161
Anela MATELJAK POPI
Podaci o Hahnu Modestu donose se prema katalogu njemakih propo-

vjednika koji se pod signaturom A 119,1 nalazi u knjinici Germanistikoga
instituta u Heidelbergu. Tu stoji da Hahn Modest ima redovniko ime Benedikt
Vogel te da pripada redu franjevaca konventualaca. Godina njegova roenja u
spomenutom se katalogu ne navodi, ali saznaje se da se rodio u gradu Mnner-
stadtu, na podruju dananje Donje Frankonije u sjeverozapadnoj Bavarskoj te
da je umro 1794. u Schnau kod Wrzburga. Isti izvor dalje donosi da je Mo-
dest autor sljedeih propovijedi: Einzelpredigten, Predigten auf die Festtge
der seligsten Jungrau Maria (u tri sveska, Konstanz, 1777/1784), Predigten
auf die Festtge der Heiligen (u dva sveska, Wrzburg, 1782/1784), Pre-
digten auf zerschiedene Gelegenheiten (Konstanz, 1782), Die Zersthrung
Jerusalems oder das endliche Verderben des Snders in sechs Predigten zur
Fastenzeit (1778) vorgetragen (Konstanz, 1782), Der leidende Erlser in
zehn Predigten die Fasten hindurch (Augsburg, 1783), Predigten auf alle
Sonntage des ganzen Jahrs (u tri sveska, Konstanz, 1784/1785), Der verder-
bliche Anhang an dem Irdischen in der Fastenzeit vorgestellt an dem Verrter
Judas (Konstanz, 1789), Zehn Predigten von dem Gebet, fr die Bittwoche
(Konstanz, 1789), Neue Predigten auf die Feste der Heiligen (u dva sveska,
Augsburg, 1791), Predigten ber das Leiden und Sterben Jesu (Konstanz,
1791). Pored toga spominje se da su Modestove propovijedi izlazile i nakon
njegove smrti (u pet svezaka, Augsburg, 1794/1795, 1797. (?) (Welzig, 1987:
644645).
Franjevac Anscar Zawart u svom biografsko-bibliografskom pregledu
franjevakih propovjednika, za razliku od gore prezentirana podatka iz kata-
loga njemakih propovjednika, iznosi da je Modestus Hahn umro prije 1794.
Takoer donosi, pri emu ne navodi izvor na kojem bi temeljio svoje tvrdnje,
da je Modest mnogo godina nedjeljom propovijedao u Wrzburgu uz opasku
kako je rije o uvaenom propovjedniku ije propovijedi predstavljaju neto
osvjeavajue nakon propovijedi francuskih propovjednika. Podatke o tome
kakve su bile propovijedi francuskih propovjednika, koji su vjerojatno propo-
vijedali u Wrzburgu neposredno prije Modesta te podatke o tome po emu
bi Modestove propovijedi bile bolje od onih francuskih Zawart, naalost, nije
donio tako da se ovdje iznosi samo ova openita konstatacija. Na temelju dru-
gih izvora Zawart je donio i popis Modestovih djela. Prvo djelo koje Zawart
biljei, a ne navodi ga gore spomenuti katalog, nosi naslov Predigten auf die
Festtage Mariens (u dva sveska, Konstanz, 1784). Sljedee djelo koje Zawart
pripisuje Modestu naslovljeno je Neue Predigten auf die Feste der Heiligen
(u dva sveska, Augsburg, 1791), to je podatak istovjetan onom u Welzigovu
katalogu. Zawart donosi da je Modest autor i drugih djela, koja Welzig nije
spomenuo. Rije je o propovijedima koje su u pet svezaka objavljene nakon
162
Modestove smrti pod sljedeim naslovima: Sonntagspredigten nebst einigen

Festpredigten (sv. prvi; Augsburg, 1794), Sonntagspredigten nebst einigen
Festpredigten (sv. drugi; Augsburg, 1794), Sonntagspredigten nebst eini-
gen Festpredigten (sv. trei; Augsburg, 1795), Sonntagspredigten nebst ei-
nigen Festpredigten (sv. etvrti; Augsburg, 1795), Sonntagspredigten nebst
einigen Festpredigten (sv. peti; Augsburg, 1795), uz dodatak da se sva ova
djela nalaze u kapucinskoj knjinici u Wheelingu, u zapadnoj Virginiji (Za-
wart, 1928: 548).
3.2. Tri propovijedi na blagdan Svih svetih struktura
Pri istraivanju Rapieve propovijedi na blagdan Svih svetih, kao i one

na svetu Katarinu Aleksandrijsku, takoer je posluio primjerak njegove zbir-
ke Od svakoga po malo, koja je u vlasnitvu franjevakoga samostana u
osjekoj Tvri. Leakovi je svoju propovijed donio u knjizi Govorenja za
sveane dneve Boje, B. D. Marije i svetih s nikima priloitima porad po-
bonoga obiaja, koja je objavljena 1802. u tiskari Ivana Martina Divalta
u Osijeku. Za potrebe ovoga rada koriten je primjerak toga djela koje se
pod signaturom R II E-80-42a nalazi u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u
Zagrebu. Naslovna stranica knjige upuuje da ju je sastavio Leakovi, lan
Provincije svetoga Ivana Kapistrana, tioc bogoslovice odnosno lektor te-
ologije, propovjednik i sluitelj u arengradskoj upi. Nakon naslovne slijedi
nepaginirana stranica s ulomcima na latinskom iz Svetoga pisma (Benedi-
centes Dominum exaltate illum quantum potestis: major enim est omni laude.
Eccl. c. 43. v. 33., Mihi autem nimis honorificati sunt amici tui, Deus: nimis
confortatus est principatus eorum. Psal. 138. v. 17.) te stranica s imenom nje-
zina autora (P. Bernardini Leakovi). Sljedei list knjige zauzelo je kazalo
(Ukaz govorenjah), a nakon toga se donosi predgovor na dvije stranice.
Kazalo obavjetava o naslovima trideset propovijedi, o blagdanima na koje se
one odnose i o stranicama na kojima se u knjizi nalaze. Iz sadraja se takoer
saznaje da je za pojedini blagdan Leakovi pisao vie od jedne propovijedi
tako da se dvije razliite propovijedi odnose na dan Presvetoga imena Isusova,
dvije na Veliki petak, etiri na drugi dan Uskrsa i tri na Boi. U predgovoru se
Leakovi obratio recipijentu kao dobrovoljnom tiocu, dragom tiocu odno-
sno prijatelju dragom, najavio sadraj knjige i uinak koji njome eli postii u
odnosu na primatelje. Naime, rije je o propovijedima (Govorenja od Boga,
od B. D. Marije i od svetih Bojih) u kojima se hvale likovi na koje se one
odnose kako bi ih vjernici tovali i potaknuli da slijede njihove kreposti i dje-
la. U predgovoru je Leakovi objasnio da knjiga ne sadri propovijedi za sve
blagdane u godini, ve samo one za dneve posveane i nika za osobitu po-
163
Anela MATELJAK POPI
bonost (Leakovich, 1802: 4), i to zato to ima problema s vidom. Predgovor

je zavrio pozivom recipijentu da bude zadovoljan s njegovim malim djelom,
da se njime slui i da ga preporui Bogu, a na samom se kraju predgovora
autor potpisao (Ponizni sluga. O F. Bernardin Leakovi). Nakon predgovo-
ra slijedi sredinji dio s propovijedima (1404), dok se dvije zadnje stranice
odnose na Pomanjkanjah popravljenje . Na nekoliko prvih stranica knjige
nalaze se ukrasi, npr. biljni, ivotinjski, dok se jedan ukras nalazi na stranici
kojom zavrava glavni dio knjige s propovijedima.
Modestova propovijed na blagdan Svih svetih nalazi se u prvom svesku
njegove knjige propovijedi koja je pod naslovom Predigten, auf die Festtge
der heiligen tiskana kod Martina Wagnera u Konstanzu 1782. Potonji poda-
tak, u odnosu na onaj koji je gore iznesen, upuuje da je djelo tiskano i izvan
Wrzburga. U knjizi nakon naslovne stranice slijedi nepaginirana stranica
s odobrenjem za tisak djela koje je 12. veljae 1782. dao sveenik Jacobus
Frick. Nakon toga slijedi sadraj u kojem se redom nabraja svih dvadeset pro-
povijedi s pripadajuim stranicama te svetkovinom kojoj su propovijedi nami-
jenjene, a zatim glavni dio (1596) s propovijedima na odreenu svetkovinu.
Propovijedi u ovoj Modestovoj knjizi pisane su njemakom goticom, a ovdje
se pri analizi koristi primjerak koji se pod signaturom R 12A 12267 nalazi u
knjinici u Tbingenu. Ukrasi u Modestovoj knjizi, primjerice, stilizacija oka,
anela, biljna stilizacija, oznauju zavretak jedne odnosno poetak druge
propovijedi, a ukrasima su omeeni i brojevi stranica.
Struktura Rapieve, Leakovieve i Modestove propovijedi na blagdan
Svih svetih odgovara strukturi klasine antike retorike. Tako se ispod na-
slova Rapieve (Na dan Sviju svetih), Leakovieve (Govorenje. Na dan
Sviju svetih) i Modestove (Predigt auf das Fest Aller Heiligen) propovijedi
nalaze reenice kojima se najavljuje tema propovijedi. Rapi je u temu propo-
vijedi uveo reenicom na hrvatskom (Za svima svetima moe se lako u nebo
unii) ispod koje je donio citat (Beati.) iz Evanelja po Mateju (Matth.
5.) (Rapich, 1764: 421). Leakovi je moto (Gaudete, & exultate, quoniam
merces vestra copiosa est in caelis) takoer uzeo iz Evanelja po Mateju
(Matth. 5. 12), a donio je i njegov prijevod na hrvatski (Veselite se i radujte
se jer plaa vaa mloga jest u nebesih) (Leakovich, 1802: 287). Modestova
propovijed ima moto na njemakom (Die Heilige haben durch den Glauben
die Reich berwunden; sie haben Gerechtigkeit gewirkt, und die Berheissun-
gen erhalten, to bi znailo Sveti su vjerovanjem kraljevstva osvojili; oni su
pravedno djelovali i obeanje dobili), a propovjednik ga je uzeo iz Poslanice
Hebrejima (in dem Sendschr. an die Hebr. 11) (Modest, 1782: 382). Osim
mota pri prvom, letiminom susretu s tekstovima moe se primijetiti da su u
svim trima propovijedima odlomci propovijedi, vjerojatno radi njihova lake-
164
ga praenja odnosno bolje preglednosti, odvojeni kao i to da se propovijedi

razlikuju po duljini. U Modestovoj su propovijedi odlomci jasno odvojeni, a
poglavlja zasebno naslovljena: Eingang (uvod) (382386), I. dio Wir
knnen heilig werden (Moemo postati svetima) (386395), II. dio Wir
knnen leicht heilige werden (Moemo lako postati svetima) (395403),
III. dio Wir knnen geschwind heilige werden (Moemo brzo postati sveti-
ma) (404409). Za razliku od toga u Rapievoj propovijedi dijelovi nisu po-
sebno imenovani, ve je svaki novi odlomak, a ima ih ukupno osam, na mar-
gini numeriran te od prethodnoga odvojen praznim retkom. U Leakovievoj
propovijedi odlomci nisu numerirani, ve poinju novim, uvuenim retkom.
Unato tim podjelama u svim se trima propovijedima cjeline dijelova meu-
sobno nadovezuju. Vezano uz duljinu propovijedi Modestova ima 28 stranica,
Rapieva neto vie od 9, a Leakovieva neto vie od 13 stranica. Modestova
je propovijed najdulja, ima oko 20 608 znakova, slijedi potom Rapieva koja
ima oko 17 500 znakova, dok je Leakovieva najkraa jer ima priblino 13
400 znakova.
U uvodu propovijedi autori su upoznali itatelje s onim o emu e go-
voriti odnosno s temom koju su najavili motom. Rapi je svoju propovijed
otvorio narativnim egzemplom o Rimljaninu Horaciju Koklu (Horatius Coc-
les), koji se hrabro, samo s jednom sabljom, na mostu koji je preko rijeke
Tiber vodio u grad borio protiv neprijatelja ne doputajui im ulazak u Rim.
Horacije je zadravao neprijatelje dok se most nije sruio, nakon ega je s
konjem skoio u Tiber pri emu je pozivao svoje neprijatelje da ga slijede jer
je to put kojim se dolazi u grad. Propovjednik Rapi naraciju je prekidao pita-
njem kako bi dao dinamiku, stvarao napetost, pobudio znatielju i pozornost
vjernika. Primjerice, nakon to je iznio da je Horacije odvraao neprijatelje
dok se most nije sruio pitao je to je onda Horacije inio (to ini? , Rapich,
1764: 421) da bi zatim pripovijedao o tome kako je skoio u vodu. Taj je pri-
povjedni primjer posluio Rapiu da propovijed izgradi simboliki, odnosno
on je tu priu aplicirao na religioznu temu. Naime, kao to je Horacije, kojega
Rapi naziva vitezom, ime pokazuje da cijeni junatvo kao vrlinu, zvao svoje
neprijatelje da ga slijede u vodu jer tako mogu doi u grad, tako se i Rapi
nada da e uti svece koji su priko vode ove umarlnosti priplivali (Rapich,
1764: 421), pa se sada nalaze na brijegu vjene blaenosti. Sveci odatle poka-
zuju vjernicima krepostan put i pozivaju ih: Za nama! Za nama! (Rapich,
1764: 421). Rapi je negodovao (o alosti!, Rapich, 1764: 421) kad je kra-
ne kojima se obraa usporedio s Horacijevim neprijateljima jer kako oni nisu
htjeli u vodi slijediti Horacija, tako i krani nemaju hrabrosti slijediti svece,
i to zato to smatraju da je rijeka odnosno put koji vodi u nebo teak. Koliko
mu je stalo do toga da promijeni taj stav vjernika, pokazao je Rapi kad im
165
Anela MATELJAK POPI
se obraao kao mlohavim Adamovim sinovima i gingavim Evinim kerima

(Rapich, 1764: 421). A propovjednik e vjernike nastojati razuvjeriti tako to
e pokazati kako je za svecima lako doi u nebo, i to zato to sveci svakom
pojedincu pokazuju put koji vodi u nebo i jer se na blagdan Svih svetih taj put
svakom ovjeku ini lakim. Ta dva razloga istodobno e biti, kako je Rapi
najavio na kraju uvoda, i dva dijela odnosno dvije podteme njegove propovi-
jedi (Rapich, 1764: 422).
U uvodu svoje propovijedi Leakovi je poduavao vjernike da je plaa,
obeani dar najpogodnije sredstvo da se pojedinac potakne da podnosi najtee
nedae, a kako bi to potvrdio, dao je primjere iz svakodnevnoga ivota i iz
Biblije. Tako ljudi da bi opstali rade cijelo ljeto u polju po najveoj vruini,
trgovac mnogo nedjelja i mjeseci putuje dalekim krajevima, kako po zemlji,
tako i po vodi, radi zarade, dok vojnik svoj ivot stavlja u pogibelj kako bi
svladao neprijatelja. Iz Svetoga pisma propovjednik je naveo primjer Davida
koji je radi plae (bogatstvo, ena) odluio svladati Golijata te Jakova koji
je 14 godina radi lijepe Rakele sluio Labana (Leakovich, 1802: 287288).
Leakovi je potom poduavao vjernike da bi zbog nebeske plae trebali rado
trpjeti sve ovozemaljske nedae te je predvidio pitanje koje mu vjernici mogu
uputiti: Ali pitali biste me moe biti N! Koja je to plaa nebeska, kolika je i
u emu se zadraje? (Leakovich, 1802: 288) da bi nakon toga isticao da on tu
plau ne moe predoiti, pri emu je ostvaren topos neizrecivosti, ali i to kako
ne bi bilo lijepo da ne govori o njoj. Uvod je Leakovi zakljuio podjelom
propovijedi na dva dijela: u prvom e dijelu govoriti o tome to nije na nebu,
a u drugom o onome to jest na nebu (Leakovich, 1802: 288289).
Modest je u uvodnom dijelu svoje propovijedi govorio o svrsi koju eli
postii u odnosu na recipijente, tj. da Crkva eli potaknuti vjernike da posta-
nu svetima. U vezi s tim naglaavao je da svi mogu postati svetima, da im
je Crkva dala cijeli kor svetih, tj. svete razliite dobi, oba spola, razliitih
drutvenih poloaja, govorio je o putu koji tomu vodi, kojim su sveci dobili
obeanje Boje milosti (snana vjera, kreposna djela, pravedan odnos prema
Bogu, osvetnicima i sebi samima). Propovjednik se poistovjetio s vjernicima,
u prvom licu mnoine, i pitao ne bi li onda trebali pokoriti strasti, tjelesnost,
iskuenja paklenih neprijatelja, odbaciti svjetovno, initi dobra djela, a nakon
toga je podijelio propovijed na tri gore spomenuta djela, tj. najavio je da e
govoriti o tome da vjernici mogu postati svetima, da mogu lako i brzo postati
svetima (Modest, 1782: 383385).
S obzirom na utilitarnost kao na temeljnu sastavnicu propovijedi, da
bi uputio poruku recipijentima, propovjednik je nastojao vjernike ukljuiti u
vlastiti tijek misli odnosno privui njihovu pozornost. Toga su svjesna sva tri
autora, pa su oni na kraju uvoda svojih propovijedi nastojali pobuditi pozor-
166
nost vjernika. Rapi je tako u blago imperativnom tonu vjernicima poruio:

dostojte se s veoma pomljivim posluanjem primiti to sam odredio vama
oitovati s Bojom pomou na pronju Isusa, Marije i sviju svetih (Rapich,
1764: 422), dok im se Leakovi kratko, jednostavno obratio: Posluajte (Le-
akovich, 1802: 289). Modest vjernike nije izravno pozvao, ve je izrazio svoju
elju da ga sluaju kako bi ih odvratio od stava da se ne moe postati svetim:
Wenn ihr mich, Geliebteste in Jesu! mit stillen und ruhigen Gemth anhren
wollet: so werde ich euch heut, mit geringer Mhe, das Gegentheil belehren
(Modest, 1782: 385), tj. Kad biste me, ljubljeni u Isusu, tihom i mirnom udi
posluali, tako bih vas danas s malim trudom suprotnosti pouio, a takoer
je pozvao Duha svetosti i milosti, pri emu se poistovjetio s vjernicima, da
im da snagu kojom e napokon rastrgati okove, koji su ih odvraali od puta
savrenosti te da im ne uskrati milost pomou koje lako i brzo mogu postati
svetima (Modest, 1782: 385386). Izneseni primjeri takoer pokazuju da se
sve tri propovijedi unato tomu to se danas percipiraju kao pisani tekstovi
odnose na usmeno izlaganje odnosno da se obraaju sluateljima.
Odnos s vjernicima propovjednici su uspostavljali odnosno nastojali su
odrati njihovu pozornost i u razlaganju najavljenih tema svojih propovijedi.
U sredinjem su dijelu propovijedi da bi privukli pozornost vjernika, lake ih
poduili, djelovali uvjerljivije, njihovi autori donosili pitanja, narativne pri-
mjere, pozivali se na Sveto pismo, na kranske autore, dok su u zavrnom
dijelu naglasili poentu propovijedi, poticali vjernike na ispravno ponaanje.
3.3. Tri propovijedi na blagdan Svih svetih poruka

(propovjednik tekst propovijedi recipijenti)
U glavnom, sredinjem dijelu propovijedi sva tri franjevca uspostav-

ljala su odnos, komunicirala s religioznim sluateljima tako to su ih razliito
oslovljavali. Rapi i Modest obraali su im se u prisnom tonu, pa je Rapi,
primjerice, rekao: Bogoljubni pue! (Rapich, 1764: 425), Ti, o mati! (Ra-
pich, 1764: 426), Ti, o kue domaine! (Rapich, 1764: 426), o bojaljivi
svitu! (Rapich, 1764: 427), NN bogoljubni! (Rapich, 1764: 429), Modest:
meine Christen (moji krani!) (Modest, 1782: 388), meine Theueristen
(moji najdrai) (Modest, 1782: 392), Allerliebste! (najomiljeniji! ) (Mo-
dest, 1782: 393), mein Lieber! (moj dragi!) (Modest, 1782: 395), meine
Vielgeliebten! (moji ljubljeni!) (Modest, 1782: 398), meine Zuhrer!
(moji sluatelji!) (Modest, 1782: 403), Christen! (krani!) (Modest,
1782: 408), dok u Leakovievoj propovijedi stoji samo N! (Leakovich,
1802: 291). Rapi i Modest davali su osobito intiman ton propovijedi kad su
se obraali recipijentu u 2. licu jednine. Potonje je izostalo kod Leakovia, ali
167
Anela MATELJAK POPI
se on, poput spomenute dvojice franjevaca, nastojao pribliiti vjernicima pa

se, primjerice, s njima esto poistovjeivao odnosno izlagao u 1. licu mnoine.
Sva tri franjevca u sredinjem dijelu svojih propovijedi pitanjima su
poticala vjernike da ih prate, oivljavala izlaganje. Nadalje, pitanja, ak i onda
kada su u sebi ve sadravala odgovor, sluila su kao motivacija odnosno
uvod u ono o emu e propovjednik u nastavku govoriti i istodobno pouavati,
nastojati promijeniti stav vjernika, potaknuti ih da mijenjaju svoje ponaanje.
Primjerice, u razradi prve tematske cjeline svoje propovijedi Rapi je pitao
da to su drugo svetaki blagdani nego nae na svetitost pozivanje (Rapich,
1764: 422) da bi nakon toga govorio da blagdan sveca, koji je muen kao i
openito svetac koji se slavi na odreeni dan predstavlja poziv vjernicima da
slijede njegov ivotni put, tonije kreposti, jer e tako doi u raj. Pritom pro-
povjednik nije bio suhoparan jer se sluio pjesnikom slikom, metaforizirao
iskaz kad je rekao da se na blagdan svetih muenika razvija crveni barjak koji
su oni kao srani vitezovi obojili svojom krvlju te da pozivaju vjernike da ih
slijede u nebeski Kanan (Rapich, 1764: 422423). Rapi je vodio rauna o
recepcijskim sposobnostima vjernika u smislu da je predviao pitanja koja
mu oni mogu uputiti, a koja pokazuju njihovo opiranje, negodovanje u odno-
su na savjet koji im je on prethodno dao: Ali, ta? Da ja idem meu Svete
Crkve nauitelje? Meu proste ruke ljude koji sva svoja dobrah siromahom
razdiljuju? Meu pustinjake i manastirske redovnike? (Rapich, 1764: 423).
To je istodobno i povod da ih propovjednik podui da postoje drugi putevi pa
ako ne mogu slijediti svetoga Augustina, onda mogu slijediti svetoga Pavla,
svetoga Franju Serafinskoga, ako ne mogu ivjeti poput samostanskih redov-
nika, mogu u kui biti svetima poput Josipa, Samuela i Davida itd. (Rapich,
1764: 423424). Poduku kako mogu slijediti djevice Rapi je takoer sliko-
vito iznio: Dok ove ja izbroji, evo opet vidim barjak isti divicah razvijen
koje radi svoje istoe krune svita ovoga jesu potlaile, ivot i krv prikazale
i slavno kako vitezovi vojevale (Rapich, 1764: 424). S obzirom na to da
je malo onih koji slijede djevice, Rapi je kranima ivo poruio (Dakle
ajdete u ime Boje, ajdete reko, Rapich, 1764: 424) da slijede put svetih
zarunika. Pitanje koji su to dani na koje se moe posvetiti ovjek koji ne eli
slijediti svete nauitelje, muenike, ispovjednike, zarunike ni djevice poslu-
ilo je propovjedniku da naglasi kako upravo na dan Svih svetih vjernik moe
odabrati put kojim eli ii odnosno moe odabrati sveca kojega e slijediti
(Rapich, 1764: 424). Pitanje koliko ima puteva u raj motiviralo je Rapievu
poduku kako postoji put za sve, za zdrave i bolesne, bez obzira na dob, dru-
tveni poloaj, socijalni status. Tu je poduku propovjednik i slikovito predoio
kad je pozvao vjernike da promotre Boju kuu i da mu kau to vide. Vjer-
nici su uoili zlato i srebro na oltarima, drvo, kamen, eljelo, olovo, stakla na
168
prozorima, a onda ih je Rapi pitao emu slue mnoge, razliite stvari da bi

nakon toga sugerirao odgovor: Nije li istina kada bi sve bilo od srebra i zlata,
to bi bilo onda sigurno od lupea i arsuza? Kada bi opet bilo sve od kamena
i drveta, od kuda bi svitlost unilazila? (Rapich, 1764: 425). To je zatim pri-
mijenio na religioznu temu, a prijelaz je najavio kad je rekao Sada ovako
(Rapich, 1764: 425) da bi metaforiki govorio o vjeri, pa je sveta Crkva, iji
je temelj Isus, krasna i uzorna zgrada, koja je graena od zlata, srebra, olova,
drveta i dragoga kamenja. Kao to svi ti dijelovi pripadaju crkvi, tako se i vjer-
nici, neovisno o njihovu poloaju i mogunostima, pozivaju da budu temelj te
zgrade (Rapich, 1764: 425426). Pitanjima je Rapi izazivao vjernike kako bi
ih potakao da promijene svoj stav i ponaanje. Primjerice, vjernika koji misli
da je put u nebo naporan nazvao je gingavcem, plaljivim jelenom (Ma, koji
je to gingavac koji tako govori? Koji li je taj jelin koji se tako plai?, Rapich,
1764: 426), a u nastavku je sugerirao odgovor i pritom kritizirao: Nije li to
onaj koji radi ljubavi ovoga svita priveliko brime na sebi dragovoljno nosi?
Koji radi vrimenitoga dobitka pod pritekim trudom krvavo znoji se? (Rapi-
ch, 1764: 426427). Propovjednik je opet ponovio da svatko moe odabrati
put sveca kojega eli slijediti, a onda je pitao o kakvom se putu radi to mu
je otvorilo prostor da i sam prizna kako je put teak, ali i da na pitanju podui
da je nakon svih svetih koji su put preli, nakon njihovih tekoa vjernicima
put laki, uravnan (Nisu li toliki sveti od svakoga stanja ljudi koji su srino i
blaeno putem onim proli njega jurve uravnali i utrenim uinili nama tolike
dobre prilike ostavivi?, Rapich, 1764: 427). Rapi je takoer uzeo u obzir
mogui stav vjernika, tj. da sveci prije negoli su doli u nebo nisu bili ljudi
koji su podnosili nevolje, a onda ih poduavao, i istodobno im se sarkastino
obraao, kako su sveci bili ljudi, ali da nisu bili gingavi, meka srca, da se nisu
preputali vragu i tijelu kao to to ine vjernici kojima se on obraa, i s kojima
se poistovjeuje propovijedanjem u prvom licu da bi im se pribliio (Rapich,
1764: 428429). Osim podrugljivoga poduka je takoer dobivala imperativan
ton: Saranost obucite (Rapich, 1764: 429).
Leakovi je, kako je ve reeno, na kraju uvodnoga dijela najavio da e
njegova propovijed imati dva dijela odnosno da e govoriti o onome to nije
i o onome to jest na nebu. To, dakle, pokazuje da postoji kontrastiranje na
strukturalnoj razini, izmeu dviju tematskih cjelina njegove propovijedi, a po-
red toga, kako e se vidjeti, kontrastiranje je ostvareno i unutar iste tematske
jedinice. Naime, u prvoj tematskoj cjelini svoje propovijedi Leakovi je go-
vorio samo o ovozemaljskim nevoljama, dok je u razradi druge tematske cje-
line propovijedi opet govorio o svjetovnim nedaama, ali im je suprotstavljao
nebesku ljepotu, zapravo je, preko jedne teme veliao drugu, ime je stvarao
kontrast i, naravno, poduavao vjernike. Prvu podtemu propovijedi Leakovi
169
Anela MATELJAK POPI
je poeo pozivom vjernicima da razmiljaju o ovozemaljskom ivotu koji je

pesimistiki predoio: ovozemaljsko je puno siromatva, bolesti, smrti, zavi-
sti, nepravde, nesklada, elje za bogatstvom, vragova koji napastuju i varaju
ljude kako bi zavrili u paklu. Primjeri koje je iznio o tome to sve ljudi rade na
zemlji, kako se oni mue zavravao je pitanjem zato to ljudi ine, a odgovori
koji su slijedili sluili su propovjedniku da naglasi ovozemaljski jad. Tako se
na ovom svijetu ljudi mue radei na zemlji, krei umu, kosei po najveoj
vruini, razbijajui eljezo, a pitanje zato to ine rezultiralo je odgovorom da
ih na to tjera strah od siromatva, elja za preivljavanjem. Primjer ovjeka
koji se preputa lijeniku, pije mrske lijekove, doputa da mu se reu dijelovi
tijela popratilo je pitanje propovjednika zato on tako postupa odnosno odgo-
vor da je to radi zdravlja koje eli imati (Leakovich, 1802: 289290). Pored
toga pitanja su sluila isticanju suprotnosti izmeu ovozemaljske i nebeske
sfere. Naime, drugi dio propovijedi Leakovi je otvorio pitanjem vjernicima o
tome to bi rekli o onom mjestu na kojem nema prethodno nabrojenih nevolja
da bi potom hvalio nebo, raj kao mjesto bez muke, najsretnije mjesto, isticao
njegovu ljepotu i veliinu svih svetaca koji su rado podnosili ovozemaljske
nevolje i time zasluili vjenu slavu (Leakovich, 1802: 291293). Meutim,
Leakovi je takoer propovijedao o tome kako neki uivaju ovozemaljsku
sreu, a pitanje Ali to su ova vrimenita dobra i kolikoga su vika i stalnosti?
(Leakovich, 1802: 294) opet je motiviralo propovijedanje o nitetnosti, prola-
znosti ovozemaljskoga te veliini, ljepoti raja (Leakovich, 1802: 294).
Sredinji dio Modestove propovijedi takoer sadri pitanja. Kako bi
pokazao vjernicima da su i sveci bili grenici koji su svladali svoje grijehe,
Modest ih je, primjerice, pitao, i pritom poticao na vizualizaciju, je li vide
svece kako se valjaju u najotrijem trnju, kako pohlepu gase svojom krvlju,
kako ubijaju divlju pohotu, s gaenjem i strahom pokoravaju svoju prirodu,
njeguju glavu pepelom, utjeu se jednom Bogu (Modest, 1782: 389390). Pi-
tanje ele li vjernici znati koja je razlika izmeu njih i svetaca motiviralo je
propovjednikovu poduku kako razlike nema, da su sveci bili slabi poput njih,
da su i oni ivjeli na zemlji, izloeni psovkama, okrueni opasnou, svjetov-
nim poslovima (Modest, 1782: 392393). Modest se poistovjetio s vjernicima
i pitao ih da zar ne mogu to su milijuni drugih prije njih mogli, ne trebaju li
i oni poput svetaca ukrotiti ud, tijelo, iskorijeniti neistoe, pokoriti strasti,
raditi na popravljanju greaka, hrabrim i pokajnikim srcem unititi grijehe,
odnosno ono to je toliko mnogo istih i takoer jo onih slabijega spola, istih
ili takoer osjetljivijih godina, istoga ili takoer veega poloaja, istoga ili
njenijega stasa postiglo djelima (Modest, 1782: 393394). Modest je, dakle,
ohrabrivao vjernike u spomenutom, ali i u sljedeem primjeru kad im je poru-
io da nije tako teko postati svetima onako kako ljudi to sebi predstavljaju,
170
da svetost ne zahtijeva uvijek strogost odnosno da vjernici, primjerice, ne tre-

baju boraviti u pustinji i tamo povjeriti dane samoi, spavati na goloj zemlji,
razderati tijelo, vezati slabine lancima (Modest, 1782: 397). Nakon to je jo
jednom poruio vjernicima da se ne trebaju bojati i muiti da postanu svetim
Modest je propovijedao o tome kako se mogu popeti na stepenicu savrenstva,
u to ih je uveo pitanjem o tome koje su to obaveze koje vjernici trebaju ispu-
niti. Naime, vaan je odnos krana prema Bogu (potovanje Boga i njegovih
elja, pokornost), njihov meusobni odnos (bratsko ponaanje, meusobna
samilost, pomo i potpora, blagost, ljubav, uljudnost), odnos vjernika prema
sebi samima (obuzdavanje pohote, udoredna estitost), a osobito ponaanje
u skladu sa socijalnim ulogama. Modest je svjestan problema sredine kojoj
propovijeda pa e govoriti o tome da su sveti oni roditelji koji djecu kranski
odgajaju, izgrauju njihove vrline, ue ih da se boje Boga, svojim im pona-
anjem daju primjer. Tako odgajano dijete bit e sveto odnosno ono e sluati
svoje roditelje, olakavati im tegobe u starosti, pomagati im u bolesti, tjeiti ih
u nevolji i tuzi. Sveta je sluavka koja je odgovorna, marljiva, paljiva u svom
poslu, dok je svet onaj seljak koji se znoji, podaje Bojoj volji, zahvaljuje mu
za ono to raste i plaa porez (Modest, 1782: 398401). Izneseno je da je i
Rapi ohrabrivao vjernike, govorio im da put u nebo ne mora biti tako teak.
Da je Rapi to inio dosta dinaminije od Modesta osobito pokazuje primjer
u kojem je slavonski franjevac suprotstavio razliite puteve koji vode u nebo.
On pretpostavlja da bi se mnogi vjernici prestraili kad bi on jednom od njih
rekao da mora u raj ui kao muenik, drugom da mora ui kao crkveni naui-
telj, a treem da mora ivjeti kao redovnik da bi tamo stigao. Ali da on kae
pojedinom vjerniku da sam moe odabrati sveca, onda put ne bi bio muan:
Da bi ja jednomu od vas rekao: ti valja da u nebo unie kako muenik, a ti
kako jedan S. Crkve glasoviti nauitelj, a ti kako manastirski redovnik otar
ivot provodei, a ti kako najistija divica (...) O, kako bi se u mlogima srce
uzdrtalo i kako put nebeski takovima bi se muan vidio. Da pak jednomu re-
em obeno: ti valja da u nebo dojde kako jedan izmeu sviju svetih (...) nut
samo oberi za kojimgod hoe moe unii. Kada bi se reko ovako na volju
dalo, molim vas, komu bi muno se vidilo za svima svetima svetu biti? (Ra-
pich, 1764: 424425).
Gore smo spomenuli da je Modest upuivao vjernicima da se ne trebaju
plaiti, ali je on to i inio kako bi istakao korist koju vjernicima donosi uzorno
ponaanje i ukazao na posljedice suprotnoga ponaanja. Naime, Modest je
plaio vjernike kontrastiranjem puta propasti koji eka grenike i puta svetosti
kojim koraaju oni koji se uzorno ponaaju. Primjerice, poruio je vjerniku da
promisli o tome kako put propasti ukljuuje pakao, crva koji ga grize u srcu,
da treba strepiti od grijeha kao od najljue nemani, kao da vidi ponor koji je
171
Anela MATELJAK POPI
ve otvoren i neman pakla oko sebe te da ga nita drugo ve neprestani nespo-

koj, strah i bojazan moe odvesti od toga puta, koji je dosta jezovitiji od svih
grmljavina, dosta bjesniji od hrabre Furije, tj. rimske boginje osvete. Nasuprot
tomu vjernici koji ispunjavaju obaveze pjeae putem svetosti, s mirom u srci-
ma, svaki njihov korak donosi novu radost i ugodu (Modest, 1782: 402403).
Osamnaesto je stoljee, kao stoljee uenosti, pored ostalih znanosti,
obiljeio razvoj matematike, a to se odrazilo i u propovijedima gdje se nastoji
sve izbrojiti, prebrojiti, istaknuti nemjerljivo i neizbrojivo (Zeevi, 1993: 5,
28). To je dolo do izraaja u Rapievevoj i Modestovoj propovijedi, kao i u
onoj Leakovievoj, koja je objavljena kasnije odnosno poetkom 19. stoljea.
Rapi je brojeve i neizbrojivo spominjao kako bi potakao, uvjerio vjernike da
mogu odabrati ivotni put sveca koji im nee biti muan, da mogu slijediti
sveca kojega ele da bi doli u raj. Tako je poruio vjernicima da ih neizbro-
jeni ispovjednici pozivaju da ih slijede, da meu neizbrojenim svecima mogu
odabrati svoga vou (Rapich, 1764: 423, 427). Rapi smatra da vjernici ne
mogu rei da je put u nebo teak zato to izmeu toliko miliona svetih (Ra-
pich, 1764: 427) mogu odabrati jednoga sveca za uzor odnosno zato to je nji-
me prolo toliko miliona svetih (Rapich, 1764: 428). Leakovi je neizbro-
jivo, brojeve, nemjerljivo donosio kako bi istakao nitetnost ovozemaljskoga
i veliinu, ljepotu raja. Primjerice, pesimistinoj slici svijeta u Leakovievoj
propovijedi pridonosi konstatacija da na svijetu ima neizbrojenih bolesti (Le-
akovich, 1802: 289). Za razliku od toga rajsko odnosno boanstveno lice je
milijun puta vee od sunca. Meutim, ni potonje Leakoviu nije bilo dovoljno
da pohvali boanstveno pa je u nastavku rekao da je ono brez mire i broja
(Leakovich, 1802: 296) svjetlije od sunca (Leakovich, 1802: 296297).
Kad je bilo govora o pitanjima u Modestovoj propovijedi, izneseno je
da je taj njemaki propovjednik pitao vjernike da zar oni ne mogu ono to su
milijuni drugih prije njih mogli. U okviru dijela svoje propovijedi o tome kako
je mogue brzo postati svetim, Modest je iznio da nije potreban jedan mjesec,
a takoer ni jedan tjedan, ve da, ako to uistinu ele, krani mogu postati
svetima ve danas, ovaj sat odnosno u jednom trenutku (Modest, 1782: 404).
Da bi dokazao tu tezu, Modest je iznio narativni egzempl o svetom Pavlu od-
nosno pripovijedao je o tome da je svetac gorio marom za irenjem evanelja,
da sebi nije priutio odmor, ve da je propovijedao u nebrojenim krajevima.
Pripovjeda Modest iznio je da je Pavao postao svetim, a naraciju je oivio
kad je pitao je li puno godina trebalo da postigne svetost, to mu je takoer po-
sluilo da, u skladu s podtemom propovijedi (Moemo brzo postati svetima),
istakne kako je Pavao u jednom trenutku postao svetim. Modest je pripovije-
dao o tome da je Pavao kao idov poput divlje ivotinje nasrnuo na kransku
janjad, ali da je u jednom trenutku postao svetim. Naime, Pavla je na putu u
172
Damask, pri emu Modest iznosi da ga je pratilo grmljavinsko nevrijeme, Isus

opomenuo, nakon to ga je munja bacila s konja, te je on odjednom promi-
jenio svoje srce, vie nije bio stari Pavao (Modest, 1782: 404406). Jednako
tako i vjernici kojima se Modest obraa, npr. krtci, oni koji puteno grijee,
trebaju mijenjati svoje srce, darovati se Bogu i tako e u jednom trenutku po-
stati Boji miljenici (Modest, 1782: 407408).
Dosad su izneseni primjeri koji potvruju da su Modest i Rapi u svo-
jim propovijedima postajali i pripovjedai. Leakovi je u svojoj propovijedi
donio dva egzempla koji jedva da se mogu odrediti kao narativni. Rije je
tek o kraoj parafrazi Biblije koju je propovjednik nekad popratio i citatom.
Primjerice, kad je govorio o tome da plaa motivira ljude da podnose razliite
nevolje, Leakovi se oslonio na Bibliju te naveo, to je ve spomenuto, kako
se David borio protiv Golijata jer je uo da e izraelski kralj nagraditi onoga
koji ga svlada (Leakovich, 1802: 288). Kad je hvalio raj, Leakovi je pripo-
vijedao o svetom Petru kojega je ganuo prizor Isusova preobraenja, a onda
je donio citat iz Evanelja po Mateju (Gospodine, dobro je ovdi nami biti.
Ako hoe, uinimo ovdi tri pribivalita: tebi jedno, Mojsiji jedno, a Iliji jed-
no, Leakovich, 1802: 295), isticao nebesku ljepotu jer ako je spomenutoga
sveca ganula samo jedna zraka Isusova lica, kako li je onda lijepo u raju gdje
se moe gledati sva Boja ljepota (Leakovich, 1802: 295). Primjer iz Biblije,
tj. Otkrivenja, o tome kako se svetom Ivanu ukazao aneo kojem se svetac
htio pokloniti, ali mu je aneo to zabranio, takoer je posluio Leakoviu da
hvali raj pa on pita da ako je ljepota jednoga anela ganula svetoga Ivana,
to bi tek bilo da je svetac vidio arhanela, kerubina, serafina (Leakovich,
1802: 296). Rapi je narativnim primjerom otvorio svoju propovijed, a priu
je takoer donio u njezinu glavnom dijelu, pri emu ju je takoer simboliki
oblikovao. Tako je pripovijedao o jelenima koji su se skupili na brijegu iznad
duboke i brze vode odakle su mogli vidjeti zelenu i lijepu pau za kojom su
udjeli. Skok jednoga jelena u vodu ohrabrio je i potakao druge da plivaju za
njim prema pai. Taj je primjer Rapi prenio, povezao s vjernicima. Naime,
i ovjek kojem se propovjednik obraa, kao i jelen iz spomenutoga primjera,
nalazi se nad opasnom, brzom rijekom koju treba prei da bi doao u nebo, a
ohrabriti ga treba govorenje o tome da je mnogo svetaca prelo taj put, a da su
se i oni bojali. Rijeka su zapravo nevolje koje se trebaju svladati da bi se dolo
na brijeg odnosno na sretnu nebesku adu (Rapich, 1764: 428429).
Drugi egzempli u sve tri propovijedi na blagdan Svih svetih su citati,
reenice koje trebaju uvjeriti auditorij u istinitost onoga to im se upuuje, a
propovjednici su ih popratili podacima o izvorima iz kojih su ih preuzimali.
Rapi je donosio citate na latinskom, koje je zatim gotovo redovito popra-
tio reenicama na hrvatskom, a podaci u tekstu i njima pripadajue biljeke
173
Anela MATELJAK POPI
na marginama njegove propovijedi upuuju na to da se oslonio na Vulgatu

(Mudre izreke, Evanelje po Mateju, Evanelje po Ivanu, Prva poslanica Ko-
rinanima, Otkrivenje) i svetoga Augustina. U Leakovievoj propovijedi cita-
ti, reenice na hrvatskom i biljeke koje se na njih odnose, a nalaze se na dnu
pojedinih stranica, pripadaju, kako se uspjelo odrediti, sljedeim izvorima:
Biblija (Evanelje po Mateju, Prva poslanica Korinanima, Druga poslani-
ca Korinanima, Poslanica Hebrejima, Ezekiel, Otkrivenje, Knjiga o sucima,
Psalmi), sveti Bernard iz Clairvauxa (Medousni), Petar iz Bloisa, sveti Augu-
stin, sveti Ivan Zlatousti, Diogen Lercije, sveti Grgur Veliki. Modest je citate
donio na njemakom i pritom se oslonio na svetoga Ivana Zlatoustoga i Bibli-
ju (Poslanica Filipljanima, Jakovljeva poslanica).
Na kraju, u zakljuku, sva tri propovjednika isticala su pouku i ponudila
vjernicima svece kao modele, uzore ponaanja koje trebaju slijediti. Rapi je
poruio vjernicima da svaki od njih treba uzeti za ogledalo sveca kojega eli,
da se svako jutro sjeti da ga dotini svetac poziva da ga nasljeduje te da e se
i sami ako ga u kratkom ovozemaljskom ivotu budu slijedili, moi veseliti u
blaenosti i rei da je nakon svetih lako doi u nebo (Rapich, 1764: 429430).
Leakovi je u zakljuku propovijedi priznao da je put u nebo dosta teak i zao-
kruio propovijed onako kako ju je i poeo odnosno isticao kako promiljanje
nebeske plae olakava podnoenje nevolja te je pozvao vjernike da slijede
primjer svetaca (Leakovich, 1802: 299300). Njemaki propovjednik takoer
je pozvao vjernike da slijede svece, da svoja srca okrenu Bogu jer je svece
Boja volja uinila svetima (Modest, 1782: 409).
4. Zakljuak
Nakon poredbene interpretacije Rapieve, Sancta Clarine i Pavieve

propovijedi na blagdan svete Katarine Aleksandrijske moe se zakljuiti da
je Pavieva propovijed blia prosvjetiteljskoj poetici, dok je Rapieva pro-
povijed barokna. Rapi je srodan bekom, baroknom, propovjedniku koji je
djelovao u 17. stoljeu pa mu, dakle, kronoloki nije podudaran. Ne moe
se sa sigurnou znati je li Rapi itao Abrahamova djela, ali je injenica da
je na hrvatske barokne propovjednike utjecao Abraham a Sancta Clara. Taj
beki propovjednik bio je poznat po satirikom nainu izraavanja, pa je time
utjecao i na kajkavskoga propovjednika tefana kvorca (Mihanovi-Salo-
pek, 2006: 13), a gore je izneseno da je ironian, satirian ton sastavnica i
Rapievih propovijedi. Ovdje analizirana propovijed Rapieva subrata Pavia
interpolira baroknu poetiku (razdvojenost na svjetovno i duhovno, slikovitost
odnosno likovni leksik, barokna metafora prolaznosti), ali je Pavi objeruke
prihvatio i prosvjetiteljsku poetiku (suzdranost, preglednost, manje citata), i
174
time se, zapravo, udaljio od one barokne, od Rapia (Usp. Mihanovi-Salo-

pek, 2006: 256, 261; Videk 2006: 123).
Pavieva je propovijed u vezi s promjenama koje su se u crkvenom go-
vornitvu dogodile u drugoj polovici 18. stoljea. Tada se u zemljama Habs-
burke Monarhije javila katehetska metoda propovijedanja koja se zasnivala
na jednostavnom objanjavanju vjerskih istina. Uslijed toga su postupno u
propovijedima izostajali strah, vizualnost, simbolika, ornamentalni, barokni
nain izraavanja (Bratuli, 1996: 8; Bratuli, 1991: 281282; Bratuli, 2003:
535). Spomenutu su metodu promicali i prirunici koji su izlazili, primjeri-
ce, Rudolf Graser objavio je 1766. djelo Vollstndige Lehrart zu predigen,
1770. tiskan je prirunik Ignaza Wurza Anleitung zur geistlichen beredsa-
mkeit, a 1788. Vorlesungen aus der pastoraltheologie Johanna Michaela
Sailera (Mihanovi-Salopek, 2006: 254). Hrvojka Mihanovi-Salopek iznijela
je pretpostavku da se Pavi kao propovjednik oslanjao na djelo francuskoga
isusovca Blaisea Gisberta Kranska elokvencija u teoriji i praksi (1702),
koje je nastalo kao otpor baroknom izriaju odnosno isticalo potrebu jedno-
stavnoga naina izraavanja (Mihanovi-Salopek, 2006: 254255).
Nakon usporednoga itanja Rapieve, Leakovieve te Modestove pro-
povijedi na blagdan Svih svetih moe se zakljuiti da u odnosu na strukturu
meu njima nema razlike odnosno da su sve tri strukturalno utemeljene na an-
tikoj retorici te da su podijeljene na podtematske cjeline. Podudarnosti posto-
je i na sadrajnoj, tematsko-motivskoj razini, npr. propovjednici priznaju da
je put u nebo teak, ali istodobno i da nije nemogue postati svetim, sveci su
bili ljudi koji su podnosili ovozemaljske nevolje, pokorili svoju grenost, vjer-
nici trebaju slijediti svece. Pored toga sva tri franjevca u svojim su propovi-
jedima donosila brojeve, isticala korist koju vjernicima moe donijeti uzorno
ponaanje. Meutim, u propovijedima se mogu uoiti i odreene razlike. Za
razliku od Rapia i Leakovia, Modest je na jednom mjestu svoje propovijedi
vjernike plaio kako bi ih motivirao da se uzorno ponaaju. Osim toga taj je
njemaki franjevac kao pripovjeda bio uspjeniji od Leakovia, dok je oso-
bito vjet u tom smislu bio Rapi. Naime, na osnovi narativnoga primjera iz
antike Rapi je svoju propovijed simboliki oblikovao, on je priu primijenio
na ono to mu je bilo najvanije, tj. na teoloku temu. Iako su sva tri franjevca
pokazala da im je stalo do toga da ih vjernici sluaju, Rapi je u odnosu na
recipijente simbolikom, usporedbama, slikovitou mogao propovijed uiniti
dinaminijom, primamljivijom, lake privui njihovu pozornost i utjecati na
vjernike u smislu da su mogli lake pamtiti ono to su uli. Pored toga to se
posluio primjerom iz antike Rapi se pozivao na Sveto pismo, crkvene na-
uitelje. U Leakovievoj i Modestovoj propovijedi nema primjera iz antike
povijesti, ve se oni oslanjaju na Sveto pismo odnosno duhovne pisce. Vezano
175
Anela MATELJAK POPI
uz to u Rapievoj propovijedi u odnosu na Modestovu, a osobito s obzirom

na Leakovievu propovijed pretee demonstrativni nad deliberativnim aspek-
tom, iako, dakle, i potonji nije izostavljen, Rapi je donio narativne primjere
koje je povezao s vjernicima i poticao ih da nasljeduju svece, dok Modest, a
osobito Leakovi eksplicitno poduavaju, potiu izravnije vjernike na promi-
ljanje (Usp. Kastl, 1988: 73). Rapieva propovijed sadri elemente barokne
poetike, a upravo simbolika, metaforika, usporedbe, sloenija naracija, potvr-
uju njezinu literarnu izraenost. Tomu treba dodati da je Rapiu kao franjev-
cu propovjedniku na prvom mjestu bio didaktini, persuazivni, pragmatiki
kontekst propovijedi, da je on elio utjecati na ponaanje vjernika, privoliti ih
da se uzorno ponaaju. A upravo bujnom retorikom, stilskim sredstvima Rapi
je pribliavao propovjedni sadraj recipijentima, pa su ga oni, a ponajprije ne-
ueni, tako mogli lake razumijeti negoli da je koristio samo teoloki rjenik
(Usp. Banov-Depope, 2004: 76).
Za razliku od Rapieve Modestova, a osobito Leakovieva propovijed
na blagdan svih Svetih su jednostavnije, preglednije od njegove, njihov je
izraz umjereniji. Modestova propovijed potie na vizualizaciju, to je obilje-
je barokne propovijedi, ali se spomenutim obiljejima udaljava od barokne
odnosno pribliava prosvjetiteljskoj poetici. Njegova te ovdje analizirana Le-
akovieva propovijed na blagdan Svih svetih, kao i Pavieva propovijed na
dan svete Katarine Aleksandrijske svjedoe, gore spomenute, promjene koje
su u crkvenom govornitvu zapoele u drugoj polovici 18. stoljea. Rapi tu
poetiku nije slijedio, a vrijeme je radilo u korist prosvjetiteljske poetike, o
emu, dakle, i govore analizirane propovijedi: Pavieva koja je objavljena
dvije godine prije Rapieve, Modestova koja je objavljena osamnaest i Lea-
kovieva koja je tiskana trideset osam godina nakon Rapieve propovijedi.
Izvori
ABRAHAM A SANCTA CLARA, Lob und Prob der herrlichen Tugenden

so auch bey dem Weiblichen Geschlecht zu finden. Das ist eine kurtze Pre-
dig von der Heil. Alexandrinischen Jungfrauen und Martyrin Catharina,
u: Predigten der Barockzeit. Texte und Kommentar, (1995). (ur. Werner
Welzig), Verlag der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien.
LEAKOVICH, Bernardin (1802). Govorenja za svecsane dneve Boxje, B.
D. Marie, i svetih, s'nikima priloxitima porad poboxnoga obicsaja. U Osi-
ku, Slovima Gop. Ivana Martina Divalt, Slobodnoga Cearo-Kraljevskoga
slovo-sloxnika.
MODEST, Hahn (1782). Predigten, auf die Festtge der heiligen, Bei
Martin Wagner, Buchhndler, Konstanz.
176
PAVICH, Emerik (1762). Prosvitljenje i ogrianje jesenog i zimnog doba

iliti nediljne i svecsane predike, priko jeseni i zime dolazeche, razum csovi-
csansku u dillovanju prosvitljujuche, a dussu s-spasonossnim naukom gri-
uche. Pritisnute Budimu po Leopoldi Francesku Landereru, Stampaturu.
RAPICH, Gjuro (1764). Odsvakoga po mallo illiti kratko izpiisanje xivota,
mucsenisstva, i slavae pravih, i svetih priateljah Boxji na korist, i vicsnje
spasenje ne samo sviu pravo-virni, neggo i bludechih duhssah. Tlacseno
Pethi kod Franceska Antuna Eitzenbergera.
Literatura
BANOV-DEPOPE, Estela (2004). Tradicijska usmenost, retorika vjeti-

na i tiskana propovijed , u: Zbornik o Josipu Banovcu (ur. Alojz Jembrih),
Gradska knjinica Juraj igori, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu,
ibenik Zagreb.
BARBARI, Josip (1995). Kronika Franjevakog samostana u Brodu na
Savi I (17061787) (prir. i prev. Josip Barbari), Matica hrvatska, Ogranak
Slavonski Brod, Franjevaki samostan Slavonski Brod, Povijesni arhiv
Slavonski Brod, Slavonski Brod.
BARBARI, Josip (2002). Ljetopis Franjevakog samostana u aren-
gradu I (16831853) (prir. i prev. Josip Barbari), Franjevaki samostan
arengrad, arengrad.
Biblija. Stari i Novi zavjet (1983). Kranska sadanjost, Zagreb.
BSENDORFER, Josip (1916). Diarium sive prothocollum venerabilis
conventus s. Crucis Inventae Essekini intra muros ab anno 1686. usque ad
annum 1851, Starine, XXXV.
BRATULI, Josip (1991). Hrvatska barokna propovijed, u: Hrvatski
knjievni barok (ur. Dunja Falievac), Zavod za znanost o knjievnosti,
Zagreb.
BRATULI, Josip (1996). Hrvatska propovijed od svetoga Metoda do bi-
skupa Strossmayera, Erasmus naklada, Zagreb.
BRATULI, Josip (2003). Propovjedna i hagiografska knjievnost, u:
Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost. Barok i prosvjetiteljstvo
(XVII XVIII. stoljee) (ur. Ivan Golub), III, kolska knjiga, Zagreb.
BRKAN, Jure (1984). kolovanje sveeniko-redovnikih kandidata
Provincije Presvetog Otkupitelja u XVIII. stoljeu, Kai: zbornik Fra-
njevake provincije Presvetoga Otkupitelja, XVI, str. 758.
CLARK, A. J. (2003). Abraham of Sancta Clara, u: New catholic encyclo-
pedia (2003) (ur. Erin Bealmear i dr.), Gale, Detroit i dr.
177
Anela MATELJAK POPI
FRKIN, Vatroslav HOLZLEITNER, Miljenko (2008). Bibliografija

knjiga hrvatskih autora u knjinicama Hrvatske franjevake provincije sv.
irila i Metoda 1495.1850., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda, Zagreb.
GEORGIJEVI, Kreimir (1969). Hrvatska knjievnost od XVI do XVIII
stoljea u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni, Matica hrvatska, Zagreb.
HOKO, Franjo Emanuel (1977). Franjevako visoko uilite u Poegi,
Nova et vetera. Revija za filozofsko-teoloke i srodne discipline, XXVII
(I), str. 87111.
HOKO, Franjo Emanuel (1999). Franjevaka Bogoslovna kola u Pe-
trovaradinu (1735.1783.), Diacovensia. Teoloki prilozi, VII (1), str.
201220.
HOKO, Franjo Emanuel (2001). Franjevci i poslanje crkve u kontinental-
noj Hrvatskoj, Kranska sadanjost, Zagreb.
HOKO, Franjo Emanuel (2002). Franjevake visoke kole u kontinental-
noj Hrvatskoj, K4ranska sadanjost, Zagreb.
HOKO, Franjo Emanuel (2010). Leakovi, Bernardin, Pavi, Emerik,
Rapi, uro, u: Hrvatski franjevaki biografski leksikon (2010) (ur. Fra-
njo Emanuel Hoko, Pejo okovi, Vicko Kapitanovi), Leksikografski
zavod Miroslav Krlea, Vijee Franjevakih zajednica Hrvatske i Bosne i
Hercegovine, Zagreb.
HOKO, Franjo Emanuel (2011). Slavonska franjevaka ishodita,
Kranska sadanjost, Zagreb.
JAKOI, Josip (1899). Scriptores Interamniae vel Pannoniae Sauiae
nunc Slavoniae dictae anno 1795 conscripti (cum continuatione a. 1830),
u: Graa za povjest kievnosti hrvatske (ur. Milivoj repel), 2, Jugosla-
venska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb.
JANULA, Julijen (1980a). Franjevci u Cerniku, autorova naklada,
Slavonska Poega.
JANULA, Julije (1980b). Povijest Cernika i cernika samostanska
kronika, autorova naklada, Slavonska Poega.
JELI, Dubravko (2004). Povijest hrvatske knjievnosti. Tisuljee od
Baanske ploe do postmoderne, Naklada Pavii, Zagreb.
JEI, Slavko (1944). Hrvatska knjievnost od poetka do danas
11001941., Naklada A. Velzek, Zagreb.
KASTL, Maria (1988). Das Schriftwort in Leopoldspredigten des 17. und
18. Jahrhunderts, Braumller, Wien.
KUKULJEVI SAKCINSKI, Ivan (1860). Bibliografia hrvatska. Dio
prvi, Brzotiskom Dragutina Albrechta, Zagreb.
178
LJUBI, ime (1869). Ogledalo knjievne poviesti jugoslavjanske na po-

duavanje mladei, II, Rieki Emidija Mohovia Tiskarski Kamen. Zavod,
Rijeka.
MATELJAK, Anela (2013). uro Rapi u kontekstu hrvatske knjievnosti u
Slavoniji 18. stoljea, doktorski rad, Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu,
Zagreb.
MATI, Tomo (1945). Prosvjetni i knjievni rad u Slavoniji prije preporo-
da, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb.
MIHANOVI-SALOPEK, Hrvojka (2006). Iz duhovnog perivoja, Nakla-
da Ljevak, Zagreb.
PAVI, Matija (1889). Knjievna slika Slavonije u 18. vieku, Glasnik
Biskupija Bosanske i Sriemske, XVII (VIII), str. 113116.
PLEJI, Lahorka (1995). Knjinica cernikog franjevakog samostana i
njezine propovijedi 18. stoljea, u: Kljuevi raja: hrvatski knjievni barok
i slavonska knjievnost 18. stoljea (prir. Julijana Matanovi), Meandar,
Zagreb.
SABLI TOMI, Helena REM, Goran (2003). Slavonski tekst hrvatske
knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb.
SRAN, Stjepan (1988). Slavonski pisci (17951830), Revija asopis
za knjievnost, kulturu i drutvena pitanja, 1, str. 5987.
SRAN, Stjepan (1993). Osjeki ljetopisi 1686.1945. (prir. i prev. Stjepan
Sran), Povijesni arhiv u Osijeku, Osijek.
STRAEMANAC, Ivan (1993). Povijest franjevake provincije Bosne
Srebrene (prir. i prev. Stjepan Sran), Matica hrvatska, Zagreb.
AFAK, Paul Jos. (1865). Geschichte der illirischen und kroatischen
Literatur, Verlag von Friedrich Tempsky, Prag.
UNDALI, Zlata (2000). Pavi, Emerik, Rapi, uro, u: Leksikon hrvat-
skih pisaca (2000). (ur. Dunja Falievac, Kreimir Nemec, Darko Novako-
vi), kolska knjiga, Zagreb.
UNDALI, Zlata (2005). Kroz slavonske libarice. Rasprave o nabonoj
knjievnosti u Slavoniji, Ogranak Matice hrvatske Osijek, Osijek.
TATARIN, Milovan (2007). Jedan zaboravljeni slavonski kalendar iz 18.
stoljea, u: Dani hvarskoga kazalita. Preueno, zabranjeno, izazovno u
hrvatskoj knjievnosti i kazalitu (ur. Nikola Batui, Rafo Bogii, Pavao
Pavlii, Milan Mogu), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Knji-
evni krug Split, Zagreb Split.
VIDEK, Nevenka (2006). Tri stoljea s pjesnikom Brata Sunca. Franjo
Asiki u hrvatskome pjesnitvu i prozi od 16. do kraja 18. stoljea, Disput,
Zagreb.
179
Anela MATELJAK POPI
VODNIK, Branko (1913). Povijest hrvatske knjievnosti, Matica hrvatska,

Zagreb.
WELZIG, Werner (1987). Katalog gedruckter deutschsprachiger katho-
lischer Predigtsammlungen, II, Verlag der Osterreichischen Akademie der
Wissenschaften, Wien.
ZAWART, Anscar (1928). The History of Franciscan Preaching and of
Franciscan Preachers (12091927): a bio-bibliographical study, New
York.
ZEEVI, Divna (1993). Strah Boji. Hrvatske puke propovijedi 18. sto-
ljea, Izdavaki centar Otvorenog sveuilita Osijek, Institut za etnologiju
i folkloristiku, Zagreb.
Anela MATELJAK POPI
URO RAPI AS AN 18TH CENTURY PREACHER
uro Rapi, Franciscan cultural worker of the 18th century, is the author
of two books of sermons (Svakomu po malo, 1762, Od svakoga po malo,
1764) and a catechism (Satir iliti divji ovik (1766). Unlike the last Rapis
published works, his sermons attracted little scientific research interest, and
compared to the sermons of other authors they were hardly studied at all.
Therefore, the author of this paper performs a comparative analysis of Rapis
sermons. Namely, in order to see if Rapi was a typical representative of his
time as a preacher, two of his sermons (for St. Catherine of Alexandria and All
Saints) are comparatively analyzed in relation to sermons of Emerik Pavi and
Bernardin Leakovi, his fellow Franciscans of the 18th century. Furthermore,
the author extends the scope of analysis beyond Croatia, given the European,
German segment of rhetorical prose because Rapi, inter alia, spoke and used
German language well.
Key words: uro Rapi, sermons, 18th century, comparative studies
180
UDK 821.163.4.09(091)(497.16)
Izvorni nauni rad
Aleksandar RADOMAN (Podgorica)
aleksandar.radoman@fcjk.me
PRIKAZANJE MUKE JEZUSOVE IVANA ANTUNA NENADIA

U CRNOGORSKOJ BAROKNOJ KNJIEVNOSTI
Knjievno djelo Ivana Antuna Nenadia jo uvijek nije u

cjelini publikovano, no moglo bi se rei da su njegova vanija
publikovana djela dobila adekvatnu knjievnoistorijsku recepci-
ju. Pitanje njegove poetike pripadnosti, s obzirom na razliita
odreenja prisutna u literaturi te na anrovske i stilske dominante
njegove poetike, u ovome radu upuuju na zakljuak da je rije
o piscu poznoga baroka, koji je u svome djelu koristio transfor-
misane anrove srednjovjekovne poetike, dajui im novu formu,
kako na oblikovnome tako i na unutranjeme nivou.
Posebno je razmatrano pitanje motiva jeke u njegovu najzna-
ajnijem djelu, pobonoj tragediji Prikazanju muke Jezusove,
to je rezultiralo zakljucima koji upuuju kako na odnos prema
irem kontekstu funkcije i motivacije jeke u suednom, dubro-
vako-dalmatinskome prostoru, tako i na osobenosti Nenadieve
upotrebe toga retorikog rekvizita. Ta razmatranja potvrda su ne-
upitne Nenadieve pripadnosti stilu i poetici baroka.
Kljune rijei: Ivan Antun Nenadi, crnogorska knjievnost,
barok, Prikazanje muke Jezusove, motiv jeke
1. UVOD

U ovome radu cilj nam je osvijetliti mjesto Ivana Antuna Nenadia u
crnogorskoj baroknoj knjievnosti s posebnim osvrtom na oblike i funkci-
ju motiva jeke u njegovu djelu Prikazanje muke Jezusove. U poetnim po-
glavljima rada opisali smo poziciju Ivana Antuna Nenadia i njegova djela u
knjievnoistorijskoj literaturi, s posebnim osvrtom na periodizacijske dileme
vezane za iri korpus bokokotorske knjievnosti XVIII vijeka. Budui da u li-
teraturi ne postoji saglasnost oko istorijskoknjievnog odreenja Nenadieva
djela, u ovome radu posebno je analiziran taj aspekt njegove poetike, odnosno
ukrtanje baroknih i znatno modifikovanih elemenata srednjovjekovne poeti-
181
Aleksandar RADOMAN
ke u njegovu najznaajnijem knjievnom djelu Prikazanju muke Jezusove.

U radu se analiziraju i drugi bitni problemi vezani za ovo djelo od pitanja
originalnosti i nastanka, do anrovskih, kompozicionih i problema karakteri-
zacije lica.
Posebna panja posveena je motivu jeke, prisutnom u svjetskoj lite-
raturi jo od Ovidijevih Metamorfoza, a osobito omiljenom u epohi baroka,
kako na iremu evropskom prostoru, tako i u suednome hrvatskom, dubro-
vako-dalmatinskom kontekstu. Analiza pojavnosti motiva jeke u Prikazanju
muke Jezusove Ivana Antuna Nenadia ponudie zanimljive uvide u osobenu
poetiku ovoga pisca, potvrditi teze o njegovoj pjesnikoj originalnosti, ali isto
tako osnaiti uvjerenje da je rije o najzanimljivijoj knjievnoj pojavi boko-
kotorske barokne knjievnosti.
2. KNJIEVNA ISTORIJA O IVANU ANTUNU NENADIU
2.1. Barok u dugom trajanju
Premda je o njemu dosta pisano, pitanju stilskih, tematskih, anrovskih

i tipolokih obiljeja baroka u crnogorskoj knjievnosti naa knjievna isto-
riografija nije poklanjala dovoljno panje. Veina autora, zapravo, crnogorski
barok vidi kao razdoblje koje u stabilnoj periodizacijskoj shemi slijedi na-
kon renesanse, a prethodi prosvjetiteljstvu, odnosno racionalizmu. No takva
vrsta periodizacijska koncepcija pokazuje brojne nedostatke. Ponajbolje je
to uoljivo kad se uporede periodizacije koje nude nekoliko najznaajnijih
prouavalaca naega baroknog nasljea. Tako, na primjer, pod pojmom baro-
ka u crnogorskoj knjievnosti Milo Miloevi i Gracija Brajkovi podrazu-
mijevaju svo bogato i raznoliko knjievno nasljee nastalo na prostoru Crne
Gore tokom XVII i XVIII vijeka (Miloevi & Brajkovi, 1976: 7; Miloe-
vi & Brajkovi, 1978: 7). Miroslav Panti, pak, razdoblje baroka omeava
granicama XVII stoljea, dok XVIII stoljee pribraja dobu prosveenosti
(Panti, 1990: 79230). Slobodan Kalezi postupa na slian nain, ipak ne sa-
svim dosljedno, budui da neke autore XVIII vijeka podvodi pod pojam stara
knjievnost, ali veinu njih koncepcijski smjeta u razdoblje racionalizma
(Kalezi, 1990: 16; Kalezi, 2000: 89). Da se barok moe razumjeti ne samo
kao vrsta periodizacijska kategorija, ve i u bitno drugaijem kontekstu, pri-
je svega kao stilsko obiljeje, u koncepciji simultanoga prisustva razliitih
stilskih i poetikih komponenti u odreenome vremenu, pokazuje pristup Ra-
doslava Rotkovia, koji u svojoj kapitalnoj knjievnoistorijskoj monografiji
Crnogorska knjievnost od poetaka pismenosti do 1852, bez vrstih hrono-
lokih omeenja dvaju istorijskoknjievnih epoha, XVII i XVIII vijek obu-
182
Prikazanje muke Jezusove Ivana Antuna Nenadia...
hvata jedinstvenim poglavljem Barok i prosvjetiteljstvo (Rotkovi, 2012:

241443).1 No kako crnogorska knjievnost spada u skupinu literatura koje
nijesu kreirale i promovisale poetike i estetike tendencije, ve su ih primale
izvana, na knjievnost crnogorskoga baroka moe se gledati kao na reflekse
literarnih tendencija kulturno razvijenih sredina, u prvome redu talijanske, a
u odreenoj mjeri, ponajvie u stilsko-jezikoj ravni, i suedne, dubrova-
ko-dalmatinske, u periodu poslije 1600. godine.
Osmotrena u odnosu na renesansnu literaturu XVI vijeka, crnogorska
knjievnost XVII i dijela XVIII vijeka pokazuje znaajne promjene. Na Crno-
gorskome primorju pod snanim uticajem katolike crkve, ije usmjerenje su
diktirali rezultati Tridentskoga koncila, dominira pobona poezija, pa je i lite-
ratura XVII i XVIII stoljea gotovo u cjelosti obiljeena pobonim, kontem-
plativnim, refleksivnim i istoricistikim elementima (Bojovi, 2010: 31). Izu-
zetak ini poezija dobrotskih pomoraca i zbirka ljubavne poezije iva Bolice
Kokoljia, no i taj autor njeguje forme pobone lirike, to potvruje tek u nae
vrijeme publikovani rukopis Pohoenje crkava koje su u Kotoru od Bratstva
Sv. Kria i prvom svetom Kriu. U anrovskome pogledu barok u crnogor-
skoj knjievnosti batini prvjenstveno vrste karakteristine za predrenesansnu
knjievnost, poput oblika hroniarske istoriografije ili crkvenih prikazanja,
lirikom dominiraju prigodniarske forme, a zanimljivo je da postoji i snaan
uticaj usmene poezije, pa je to i doba kad nastaju prve pjesmarice, odnosno
zapisi usmenoknjievnoga nasljea na naem tlu. Na narodnu poeziju, temat-
ski koliko i stilski, vie negoli na barokni ep, naslanja se epska poezija, kako
ona usmjerena na opjevavanje aktuelnih istorijskih okolnosti, sukoba i bitaka,
tako i ona u ijem je sreditu linost bokeke svetice Blaene Ozane Kotor-
kinje. U odnosu na renesansnu poeziju XVI vijeka, pisanu iskljuivo na ta-
lijanskome i latinskome jeziku, iji tragovi nijesu evidentirani izvan zidina
kotorske tvrave, barokna knjievnost dominantno je nastajala na narodnome,
slovinskome jeziku, premda se, prije svega u istoriografskim anrovima i
kod pisaca koji stvaraju izvan Boke, talijanski jezik i dalje zadrao u literaturi
Boke Kotorske, a kao knjievni centri javljaju se nove urbane cjeline: Pranj,
Dobrota, Perast, Budva, no odjeke baroknoga stila prepoznajemo i izvan bo-
kokotorskoga prostora, u epistolama cetinjskih vladika ili, pak, u tekstovima
koji pripadaju korpusu pravoslavne istoriografije, poput Vrhobreznikoga ili
Cetinjskoga ljetopisa. Ako je distinkciju u odnosu na renesansu lako povui
u stilskoj ravni i hronoloki vezati za razmee vjekova, XVI i XVII, to je
znatno tee odrediti granicu prema razdoblju prosvjetiteljstva. Naime, najizra-
1
O baroku kao tipolokoj kategoriji Rotkovi je pisao i u monografiji Oblici i dometi bokoko-
torskih prikazanja (Rotkovi, 2000: 111).
183
Aleksandar RADOMAN
zitiji predstavnici jednoga ili drugoga razdoblja, Ivan Antun Nenadi i Stefan
Zanovi, zapravo su savremenici. Istina, Zanovi je svoju knjievnu avanturu
realizovao izvan granica dananje Crne Gore i na stranim jezicima, piui i
tampajui svoje knjige, na talijanskome i francuskome jeziku, diljem Evrope.
Nenadi je, s druge strane, posljednji znaajni pisac baroka na Crnogorskome
primorju, a kako je rije o autoru iji je ivotni put okonan sredinom 80-ih
godina XVIII vijeka, i koji je, u tom smislu, ipak izuzetna pojava, opredijelili
smo se da njegovu knjievnu djelatnost podvedemo pod sintagmu barok u
dugome trajanju. Opravdanost te sintagme potvruje injenica da u isto vri-
jeme u neposrednoj blizini Nenadievih Perasta i Dobrote, u Budvi, nastaje
poezija Miroslava Zanovia, s jasnim nagovjetajima predromantizma.
2.2. Bio-bibliografska biljeka
O Ivanu Antunu Nenadiu (Perast, 22. VI 1723. Dobrota, 13. VII

1784) u starijoj literaturi nema mnogo pomena. Kratku biljeku o Nenadiu
srijeemo kod Apendinija (Apendini, 1811, 59). Njegov ivotopis i bibliogra-
fiju prvi je publikovao vrijedni Sreko Vulovi (Vulovi, 1873, 2122). Osim
to je donio prve biografske podatke o Nenadiu, Vulovi je iznio i kratku
ocjenu njegova knjievnog djela. Kao duhovnik, Vulovi istie vrijednost i
znaaj Nenadieva Nauka krstjanskoga, dok o Nenadievoj poeziji i nema
rijei hvale: to se tie pjesama, tu ti je veoma malo i duha i poleta pjesni-
koga, a tamo se vidi da je udio drat se Dubrovakog jezika, nu to mu je slabo
za rukom polo, a i rima rekao bi da je kljetima doerana. (Vulovi, 1873,
22). Zanimljivo je da na spisku Nenadievih djela koje Vulovi notira nema
dramskih tekstova Izak, prilika naega Otkupitelja i Bogoljubno prikazanje
Muke Gospodina Naega Jezukrsta. Te rukopise, meutim, Vulovi opisuje
nekoliko godina kasnije, naglaavajui da im ne zna spisatelja, ali da su
pisani rukom naega pjesnika Nenadia (Vulovi, 1879, 17). Za ta dva ruko-
pisa, s pozivom na Vulovia, Fancev pretpostavlja da su prijevodi, i to moda
ba Nenadievi (Fancev, 1932, 165).
Kratku biljeku o Nenadiu ostavio je i don Gracija Ivanovi, pripisu-
jui mu pored djela koje je Vulovi popisao i dva crkvena skazanja, kao i
nekoliko rukopisnih crkvenih radova, koji su veinom raeni po stranim ori-
ginalima (Ivanovi, 1934, 45). Vee interesovanje za ivot i djelo Ivana An-
tuna Nenadia nastupilo je tek 70-ih godina XX vijeka, nakon to je Milorad
Pavi veoma povoljno ocijenio njegov knjievni rad u Istoriji srpske knjiev-
nosti baroknog doba (Pavi, 1970: 99, 104, 153, 154, 175, 247248), a potom
i njegovu dramu Prikazanje muke Jezusove adaptirao i pod nazivom Kako je
Juda izdao Hrista postavio na scenu Jugoslovenskoga dramskog pozorita u
184
Beogradu u sezoni 1972/73. No tek su radovi Radoslava Rotkovia (Rotkovi,

1972: 32; 1973: 20; 1974: 11831192; 1976: 145178; 1978: 6399; 2000:
94228; 2006: 548; 2009: 360; 2012: 331363) u punoj mjeri osvijetlili
knjievni rad Ivana Antuna Nenadia. Rotkovi je u razmaku od dvadeset
godina priredio i prve savremene izbore iz Nenadieva stvaralatva (Nenadi,
1975; 1996). Vrijednu dopunu bibliografije o Ivanu Antunu Nenadiu ine i
prilozi Slobodana Prosperova Novaka (Novak, 1976: 9; Novak & Lisac, 1984:
257259; Banac & Novak & Sbutega, 1993: 228, 329330; Novak, 1996:
237, 315316), Miloa Miloevia i Gracije Brajkovia (Miloevi, 1956:
99117; Miloevi & Brajkovi, 1976: 2527, 7980, 183185, 199203;
Miloevi & Brajkovi, 1978: 5051, 331, 385; Miloevi, 1980: 183220;
Brajkovi, 1988: 333350) te u novije vrijeme radovi Vande Babi (Babi,
1998: 338344) i Darka Antovia (Antovi, 2007: 4576).
Roen u Perastu 22. VI 1723. godine2, u glasovitoj perakoj pomorskoj
familiji Nenada, kolovan u Padovi e je stekao zvanje doktora crkvenoga
prava, Ivan Antun Nenadi najvei dio ivota proveo je u Dobroti, e je i
preminuo 13. VII 1784. godine od posljedica sranoga udara to ga je dobio
tokom propovijedi o vjeticama odranoj dan ranije u Gornjoj Lastvi. Nenadi
je dugo bio upnik Crkve Sv. Stasije, u ijoj je izgradnji i opremanju i ue-
stvovao (17521776), potom postaje kanonik i nadpop Katedrale Sv. Tripuna
u Kotoru te generalni vikar kotorskoga biskupa Stjepana dell' Oglia.
Njegov knjievni rad nije u cjelosti dopro do nas, a neki rukopisi ni do
dana dananjega nijesu objavljeni. U cjelini osmotrena njegova knjievna dje-
latnost neodvojiva je od njegova duhovnoga rada. Njegov prvi prouavatelj,
Sreko Vulovi, pominje etiri tampana djela (Nauk kranski za kotorsku
dravu (1758), Put Kria (1768), U pofalu brae Ivanovia (1757) i ambek
satarisan bojom desnicom (1757)) i dodaje: to je pak bilo u rukopisima to
je sve poginulo, samo to se pomiu prevodi crkvenijeh pjesama, i koja po-
bona devetinja, jer se jedne i druge jot pri crkvenijem bogomoljama rabe po
naijem upama. (Vulovi, 1973: 22). Nije do kraja odgonetnuto koji su to
radovi crkvenoga sadraja raeni po stranim originalima koje pominje don
Gracija Ivanovi. Uslovi u kojima se uvao rukopisni fond Crkve Sv. Stasi-
je, u kojem su se ti spisi po Ivanovievim navodima nalazili, bili su do prije
2
Kao godina Nenadieva roenja u literaturi je figurirala 1715. Taj podatak je korigovao
Milo Miloevi najprije ukazujui na 1709. (Miloevi, 1956: 99) na osnovu perakih
matica krtenih, no docnije se ispostavilo da je rije o jednome drugom Antunu Nenadiu,
a da je na pisac roen 22. VI 1723. (Miloevi & Brajkovi, 1976: 67). injenica da je
postojao jo jedan Ivan (Marko) Nenadi koji je za sobom ostavio nekoliko rukopisnih pri-
jepisa neke autore je uputila na pogrene zakljuke u pogledu rukopisne zaostavtine Ivana
Antuna Nenadia.
185
Aleksandar RADOMAN
nekoliko godina izuzetno loi, u to smo se uvjerili nastojei da s Adnanom

irgiem dobijemo dozvolu za njegovo sreivanje 2008. godine. Savremeni
istraivai, ipak, raspolau neto potpunijim spiskom Nenadievih djela u od-
nosu na onaj Vuloviev. Krugu djela vrsto vezanih za njegovu pastoralnu mi-
siju pripadaju Put kria, tampan u Veneciji 1768. godine, prepjev, na osnovu
posrednika, istoimenoga djela poznatoga crkvenog pisca Sv. Leonarda a Portu
Maurizio, te Nauk krstjanski, objavljen u Veneciji 1768. godine, koncipiran
kao kompilacija raznih spisa crkvene provenijencije, ali paljivo prilagoen
jeziku, potrebama i receptivnome nivou bokeljske pastve. Nenadi je autor i
dvije epske pjesme, koje predstavljaju neposredan odjek burnih istorijskih do-
gaaja koji su obiljeili istoriju Boke druge polovine XVIII stoljea. Rije je
o pjesmama razliite poetske fakture i inspiracije. Prva od njih, ambek sata-
risan bojom desnicom, tampana u Veneciji 1757, nastala je pod oitim utica-
jem Ivana Gundulia i dubrovake umjetnike poezije. Druga, nenaslovljena
deseteraka pjesma iji su poetni stihovi Pokli izginu Grilo kapetane...,
bjelodano se i jeziko-stilski i tematski oslanja na usmenoknjievno naslje-
e. Korpusu Nenadievih prigodnih spisa treba dodati i pjesni duhovne3,
nastale kao dio ceremonijala uvoenja evojaka iz vienijih kua u novi, du-
hovni ivot na dan njihova odlaska u samostan. Dva dramska rukopisa pisana
rukom Ivana Antuna Nenadia na koje je panju skrenuo jo Sreko Vulovi,
Izak, prilika naega Otkupitelja i Bogoljubno prikazanje muke gospodina na-
eg Jezukrsta, uokviruju dostupni i nauno opisani korpus knjievnoga rada
Ivana Antuna Nenadia. Za dramu Izak, prilika naega Otkupitelja Slobodan
Prosperov Novak utvrdio je da je rije o vjernom prijevodu Metastazijeve
melodrame Isacco figura del Redentore (Novak, 1976, 9), dok sumnje da je
i tragedija u pet inova Prikazanje muke Jezusove takoe prijevod jo uvijek
nijesu dobile valjano nauno potkrepljenje, pa se ono i dalje smatra Nenadie-
vim originalnim djelom. Nenadi se, kao i znatan broj Peratana njegova vre-
mena, bavio i prepisivanjem usmenoknjievnoga nasljea pa su neobjavljena
ostala dva zbornika usmene lirike pisana njegovom rukom. Najbolji poznava-
lac knjievnoga djela Ivana Antuna Nenadia Radoslav Rotkovi upuuje na
jo neke njegove radove koji jo nijesu opisani i objavljeni: pjesmu Satiri vi-
lama zafaljivaju, koja se nahodi u neobjavljenoj zbirci pjesama raznih autora
to je sastavio Sreko Vulovi, pohranjenoj u Nadupnome arhivu Perasta,
i jo jedno dramsko djelo u kojemu je obraen koncil 1775. godine, koje je
Rotkovi pronaao u Arhivu Balovia (Rotkovi, 2006: 78).
3
Rukopisni naslov glasi U dan estiti kada izvrsna gospoa i kreposna djevica Tonina
Barioni obukuje redovniku odjeu u mnogosvijetlu manastiru S. Jozefa u gradu Kotoru
prozvana Marija Serafina.
186
3. PRIKAZANJE MUKE JEZUSOVE
3.1. Pitanje originalnosti
Rukopis Prikazanja muke Jezusove Ivana Antuna Nenadia pronaao je

i sauvao marljivi istraiva bokekoga knjievnog nasljea don Sreko Vulo-
vi. Njegovim trudom rukopis je dospio u Arhiv HAZU, e se i danas nalazi.
Djelo je prvi put publikovano 1975. godine u okviru izbora iz Nenadieva
stvaralatva koje je pod imenom Slijepa pravda priredio Radoslav Rotkovi.
Savremena aktuelizacija te drame, oitovana u pozorinoj adaptaciji i prvome
izdanju, meutim, nije sasvim doprinijela razrjeenju dileme koja taj tekst
prati jo od prvih pomena u literaturi da li je rije o originalnome Nenadie-
vu djelu ili prijevodu s nekoga nama nepoznatoga izvornika.
Ve smo pomenuli da Vulovi ne navodi taj rukopis u opisu Nenadie-
vih ostvarenja, ali naglaava da su rukopisi Izaka i Prikazanja pisani rukom
naega pjesnika Nenadia. Za Izaka dodaje i opasku na koju upuuje i u opi-
su rukopisa Prikazanja: jeli ga on sastavio, neznam, niti bih to tvrdio, premda
daje mi sumnju to, to oba prepisa istom su rukom, jedan slabo prepisan i sa
nekoliko popravaka, doim je drugi ljepe prepisan (Vulovi, 1879; 17). Vi-
eli smo ve da je Fancev, istina s izvjesnim oprezom, pretpostavio da je ipak
rije o prijevodu. Kao Nenadievo originalno djelo Prikazanje su prihvatili
Milorad Pavi i Radoslav Rotkovi, dok prireivai antologije Poezija baroka
imaju izvjesne dileme. Najprije u predgovoru podvlae specifino poimanje
originalnosti u baroku, pa za Nenadievu dramu vele: Tu ima i direktnih po-
zajmica i iz domaih crkvenih pjasama, a bie i iz stranih slinih drama. Ali,
i kada se sve to proui, vjerujemo da e Nenadievo autorstvo, u specifino
baroknom smislu te rijei, ipak ostati. (Miloevi & Brajkovi, 1976: 26). U
napomeni uz odlomak iz drame koji su uvrstili u svoju antologiju isti auto-
ri, meutim, pokazuju znatno veu rezervu u pogledu Nenadieva autorstva,
pa konstatuju: Dva Nenadieva epska djela i jedna dijalogizirana duhovna
pjesma govore o napadno velikoj razlici u kvalitetu prema drami. I to ne u
sporednim elementima, nego u bogatstvu misaonosti i poetskom zgunjavanju
teksta. To, naravno, ne bi iskljuilo mogunost naglog razvoja i sazrijevanja
Nenadia, ali ima i drugih faktora koji mogu dokazati da je Nenadi u stvari
prevodio i prireivao s italijanskog. (Miloevi & Brajkovi, 1976: 200) O
tim faktorima Miloevi i Brajkovi ne piu poblie ve upuuju na istrai-
vanja koja sprovodi Gracija Brajkovi i na Novakovo otkrie Metastazijeva
Isaka kao izvornika Nenadieva istoimenoga rukopisa, to po analogiji na-
vjeuje i upitnost Nenadieva autorstva Prikazanja. Rezultate svojih istra-
ivanja toga problema Gracija Brajkovi objavio je tek 1988. godine u radu
187
Aleksandar RADOMAN
sugestivnoga naslova Ivan Antun Nenadi nije autor nego prevodilac drame
o Kristovoj muci (Brajkovi, 1988: 333350). Sreujui Nadupni arhiv u
Perastu Brajkovi je naao u spisima ostavtine Sreka Vulovia dva lista pi-
sana Nenadievom rukom u kojima je originalni naslov i predgovor drame
Prikazanje muke Jezusove.4 Upravo ta dva lista nedostaju rukopisu koji je
Vulovi ustupio HAZU. Na prvome listu toga rukopisa Vulovi je stavio svoj
potpis i biljeku: Ruka je kan. Ivana Ant. Dra Nenadia iz Perasta, no je li i
on sastavio to se ne zna. Vidi se da je kogo odkinuo dva lista gdje e bit bijo
predgovor i naslov. U Dubrovniku ove tragedije nema. Nakon Brajkovieva
otkria postalo je jasno da je sam Vulovi, inae po Brajkovievim rijeima
savjestan i pouzdan istoriar, uklonio originalni naslov i predgovor.5 Osim
to je Brajkovievo otkrie ukazalo na nekorektan postupak Sreka Vulovi-
a, ono je, inilo se, razrijeilo i dilemu oko pitanja Nenadieva autorstva,
budui da se na talijanski original ukazuje i u naslovu (preneeno iz italijan-
skoga u slavjanski jezik na) i u predgovoru (... svi onizi tkoji sloie ovo
Prikazanje, koliko i ja isti, tkoji ga prenijeh iz jezika italijanskoga.). Dalja
Brajkovieva istraivanja, meutim, nijesu dala eljene rezultate. Brajkovi
rezimira: Uradio sam sve to mi je bilo mogue da doem do izvornika ove
drame i uporedim ga sa prevodom, ali bez uspjeha. Italijanski strunjaci za
drame ove vrste, kojima sam slao prevod Nenadievog teksta, uvjerili su me
da im slian italijanski tekst nije poznat, ali mora se imati u vidu i to da je u
Italiji sauvano vie hiljada rukopisa ovakvih prikazanja drama. Smatram,
ipak, da je Nenadi pravio slobodnu kontaminaciju od dva ili vie rukopisa, pa
zato on govori u mnoini svi onizi tkoji sloie ovo Prikazanje, a time je jo
vie oteano istraivanje izvora. (Brajkovi, 1988: 338) U fusnoti Brajkovi
navodi i podatak da jedan od strunjaka koje je konsultovao, prof. Lazarini
poznaje 3000 prikazanja, ali da nige nije naao tekst identian Nenadievu.
Apodiktiki stav nagovijeten naslovom svojega rada Brajkovi je ipak ubla-
io zakljukom: Iako se radi o prevodu, ipak Nenadiev rad zadrava svoj
izuzetno veliki znaaj. Poslije vievjekovnih dijalogiziranih pjesama i prika-
zanja, na repertoar stupa prava drama. Nadalje jezik, stil, izraz je toliko lian
i koherentan, da se moglo smatrati da je originalno djelo. (Brajkovi, 1988:
339) Nakon Brajkovia pitanjem autorstva bavio se i Radoslav Rotkovi
4
Originalni naslov ispisan na pronaenim stranicama je Bogogljubno Prikazagne Mukke
Gospodina nascega Jesukersta. Prenesseno iz Ittalianskoga u Slavinski jezik nasc. Na Sla-
vu iste Mukke Gospodinove i xalostih Priciste Djevizze Marrie Majke gnegove. Mi emo
koristiti u literaturi odomaeni krai naziv Prikazanje muke Jezusove.
5
Vuloviev postupak Brajkovi objanjava drutveno-politikim prilikama u Boki
Vulovieva vremena. Brajkovi pretpostavlja da je Vulovi, kao istaknuti narodnjak i pro-
tivnik talijanske kulturno-politike supremacije, pokuao tako sakriti talijanski izvornik
Nenadieva djela (Brajkovi, 1988: 338339).
188
(Rotkovi, 2006: 7787). Na osnovu temeljne analize Brajkovievih argumena-

ta, ali prije svega samoga teksta Prikazanja, Rotkovi uvjerljivo zakljuuje da
je ipak rije o originalnome djelu, a da pozivanje na talijanske izvore moe biti
dobar argument pred crkvenom cenzurom od koje je zavisilo i njegovo igranje
i eventualno tampanje, zbog koje je, uostalom, Nenadi i sastavio predgovor.
Neki od tekstolokih dokaza posebno su ubjedljivi: npr. u spisku lica ispisanom
na prvim stranicama rukopisa nema Veronike, ni Kora udioskog, ni Eleme-
nata i Smrti, pri emu bi takav propust bio nemogu da je rije o prijevodu, a
na nedovrenost djela ukazuje i neravnomjeran raspored stihova u pojedinim
inovima. Svoju instruktivnu analizu Rotkovi zakljuuje novim dokazima o
nedovrenosti Nenadieva teksta: Da Nenadi nije bio zavrio svoju dramu,
osim elemenata koje smo ve naveli (da nema oznake za kraj; da na poetku, u
spisku lica, nema Veronike kao ni vanih scena; da su inovi po broju stihova
veoma nejednaki...), nalazimo jo jedan krupan dokaz, a to je lijepo poreenje o
pelikanu koji svojom krvlju hrani tie, koje se nalazi na dva mjesta, jer se autor
nije odluio gdje da ga brie a gdje da ga ostavi! Takve dileme ne bi bilo da se
radi o prevoenju tuega teksta ili kontaminaciji djel vie autora. (Rotkovi,
2006: 85). No ni Rotkovieva instruktivna analiza nije doprinijela da se u nauci
pitanje autorstva razrijei, to svjedoi najnovija natuknica o Ivanu Antunu Ne-
nadiu objavljena u Hrvatskoj knjievnoj enciklopediji u kojoj se za Prikazanje
pretpostavlja da je preradba srodnoga firentinskog djela iz XVIII. stoljea
(Lukec, 2011: 197), to je teza saoptena jo prije dvije decenije (Banac & No-
vak & Sbutega, 1993: 228), ali nikad niim potkrijepljena.
Iako nije u tijesnoj vezi s pitanjem autorstva, problem datiranja Nena-
dieva teksta takoe je nerazjanjen. Na rukopisu o tome nema nikakvih po-
dataka, pa bi moda odgovor na to pitanje najbolje bilo potraiti analizom ge-
neze njegova stvaralatva, odnosno poreenjem jeziko-stilskih karakteristika
njegova djela. Pretpostavka Darka Antovia da je djelo nastalo vjerovatno
prije 1750. godine (Antovi, 2007: 60), promotrena iz toga rakursa, mogla
bi se sasvim odbaciti. Nema sumnje da je Prikazanje stilski najuspjeliji i iz-
vjesno najkompleksniji tekst izaao iz pera Ivana Antuna Nenadia, a budui
da je ostao u rukopisu o njemu bi se svakako moralo razmiljati kao o djelu
nastalom u Nenadievim zrelijim godinama, kako to s pravom zakljuuje i
Rotkovi, nudei pri tome i uvjerljive ortografske argumente u prilog toj tezi
(Rotkovi, 1996: 33). Rotkovi je, naime, prvi uoio da Nenadi sve do Na-
uka kerstjanskoga iz 1768. godine vokalno r obiljeava kao er, a u Nauku
kerstjanskome kao ar, ba kao i u rukopisima Izaka i Prikazanja. Pogleda
li se Nenadieva bibliografija, pada u oi da je svoje posljednje djelo, Nauk
krstjanski, objavio 1768. godine, dakle esnaest godina prije smrti, pa bi na-
stanak Prikazanja svakako valjalo vezati upravo za taj period.
189
Aleksandar RADOMAN
3.2. anr, kompozicija i lica
anrovskome odreenju teksta ne doprinosi odve sam autor koji ga

naslovom definie kao prikazanje. Osmotri li se paljivo sam tekst, jasno je
da s formom prikazanja ima tek istorijske i tematsko-motivske veze. U sredini
koja je batinila bogatu tradiciju crkvenih prikazanja autor je izvjesno samim
naslovom sugerisao ne striktno anrovsku pripadnost svojega teksta, koliko
njegovu uklopivost u dramsko nasljee iz kojega je iznikao.
Crkvena prikazanja, kao kompleksnija forma crkvene drame proistekla
su iz lauda, dramskih pohvala, u crnogorskoj knjievnoj tradiciji. Naime, kor-
pus od 22 teksta nastala na prostoru Boke Kotorske, iji najstariji prijepisi po-
tiu iz sredine XVII vijeka, uglavnom je do sada bio smjetan u kontekst ba-
rokne knjievnosti, premda je rije o formi karakteristinoj za predrenesansnu
knjievnost. Prikazanja kao anr crkvene drame u tijesnoj su vezi s pojavom
bratovtina u razvijenim gradskim sredinama toga vremena Kotoru, Perastu,
Dobroti i Budvi, bilo da je rije o cehovskim bratovtinama, poput Bratovtine
kotorskih pomoraca, ije je postojanje dokumentovano sredinom XV vijeka,
a vezuje se jo za IX vijek, bilo religiozno-humanitarne bratovtine, kao Bra-
tovtina Sv. Krsta, ustanovljena 1298. godine, ili Bratovtina Svetoga Duha
iz sredine XIV vijeka. Treba naglasiti da su za pojavu religioznoga dramskog
pjesnitva na narodnome jeziku upravo u najveoj mjeri zaslune bratovtine
i nii kler, pa su ti oblici u neku ruku postali narodna liturgija, ili kako to
veli Ronald Harvud, istinski narodno pozorite, naivno zato to se obraalo
jednoj iroko nepismenoj publici i zato to je pozorite tako dugo stajalo na
udaru, ali naivno i zato to je izraavalo do banalizovanja pojednostavljena
srednjovjekovna gledita (Harvud, 1998: 107).
Korpus bokokotorskih prikazanja ine raznorodni tekstovi pisani osme-
rakim distisima, od jednostavnijih dijalokih formi do sloenijih oblika. Te-
matski se mogu podijeliti na ove skupine: 1. Roenje Gospodinovo; 2. Po-
sljednja (tajna) veera; 3. Plaevi i muke; 4. Razgovor s kriom; 5. Simbol
Isusovih muila; 6. Uskrsnue.6 Kako su istorijski izvori vezani za izvoenje
tih drama turi, po analogiji se moe pretpostaviti da su prikazivane u hramo-
vima, u klaustrima manastira, ali i na otvorenome. Posljednja izvedba prika-
zanja na Crnogorskome primorju (Prikazivanje razgovora Jezusa s uenicima
svojijema) dokumentovana je u Perastu 1800. godine.
Ve je Vulovi Nenadiev tekst nazvao tragedijom, a kod kasnijih istra-
ivaa nema apsolutne saglasnosti u pogledu njegova anrovskoga odreenja.
6
Tu klasifikaciju predloio je Radoslav Rotkovi u svojoj dragocjenoj monografiji o pasion-
skoj drami (Rotkovi, 2000: 5154). Klasifikaciju preuzima u novije vrijeme i Antovi
(Antovi, 2006: 6364).
190
Milorad Pavi Nenadievo Prikazanje naziva pasijom, ali i podvlai njegove

specifinosti: Struktura njegovog komada sama po sebi je ve od interesa.
Vane i omiljene scene srednjovekovnog prikazanja (...) sasvim su izostale.
(Pavi, 1970: 242) anrovske specifinosti Nenadieva teksta, posebno nje-
gov odnos prema tradicionalnoj formi prikazanja, preciznije je uoio Rotko-
vi: Prikazanje muke Jezusove izlazi iz okvira srednjovjekovnih crkvenih
prikazanja, a oslanja se na njih samo sa nekoliko tragova crkvene pjesme koje
je (...) Nenadi uzimao gotove, jer su se pjevale u crkvama prije nego to
je on poeo da pie dramu. (Rotkovi, 1975: 35). Na temelju tih zapaanja
prireivai Poezije baroka konstatuju: Cijela je Muka Jezusova, opet, na-
zvana prikazanjem (u irem smislu), zato to u njoj na vie mjesta ima onih
gorespomenutih prikazanja u uem smislu. U cjelini, meutim, to je moderna
drama akcije, sa karakterizacijama likova i sukobima ideja i linosti, a ne
kontemplativnog duha, po starim tradicijama (Miloevi & Brajkovi, 1976:
202). Prireivai antologije Hrvatska drama do narodnog preporoda, Slobo-
dan Prosperov Novak i Josip Lisac, Nenadievo djelo smatraju posljednjim,
artistikim stepenom crkvenoga hrvatskog teatra, pridajui mu, nasuprot osta-
lim istraivaima, i drugaije stilsko odreanje: racionalistiko i postbarokno
(Novak & Lisac, 1984: 258). O samome dramaturkom postupku, isti autori
kau: Po svojoj dramaturgiji ova tvorba naputa ruho medijevalnih pasija,
odbacuje njihovu sukcesivnu i asocijativnu organizaciju, njihovu prostornu i
vremensku rascjepkanost, a preuzima zakonitost teatra s pozornicom kutijom
(Novak & Lisac, 1984: 257). Nesporna injenica da Nenadieva drama donosi
novi, bitno drugaiji pristup materiji u odnosu na tradicionalna crkvena prika-
zanja, izmjetajui teite sa spoljnjega prikaza Muke Isusove na unutranji
aspekt konflikta, u prvome redu nosilaca dramske radnje, Jude, apostola Pe-
tra i Pontija Pilata, iako nesumnjiv signal promjene poetike paradigme, ipak
smatramo nedovoljno uvjerljivim argumentom svrstavanju ove drame u kor-
pus racionalistike poetike. Uostalom, prikaz duevnih kriza i dilema likova
kakav srijeemo u Nenadievoj drami postupak je kakvim se odlikuju upravo
barokne melodrame. Po svojim formalnim osobinama, s jasnim elementima
baroknoga teatra, ivim slikama, svjetlosnim i zvunim efektima, metrikom,
stilsko-jezikom i tematsko-motivskim osnovicom, Nenadievo Prikazanje
nesumnjivo pripada poetici (i ideologiji, u konanom) baroka. Djelo nosi sna-
an peat baroka kako u vizuelnim efektima sugerisanim u didaskalijama (u
asu Hristova stradanja nastaje tama, uju se samo glasovi anela, a potom
se postepeno osvjetljava scena), tako i u akustikim u monolozima aposto-
la Petra, ali i izdajnika Jude kad na njihove rijei odgovara jeka, to je
est barokni motiv koji svoje korijene povlai jo iz Ovidijevih Metamorfoza.
Stilska obiljeja baroka prepoznajemo i u dugim, rasplinutim monolozima,
191
Aleksandar RADOMAN
zasnovanim na nizovima antiteza, kao i u uvoenju likova koje zatiemo u

trenucima njihovih duevnih kriza, karakteristinim postupkom baroknih me-
lodrama. Nestalnost i nepostojanost kao bitno obiljeje barokne karakterizaci-
je lica, navodi i an Ruse povodom Korneja: Neuhvatljive due, nepostojani
duhovi, koji pruaju prizor neprestanog kolebanja; verni ili neverni, svi su
nestalni ili snevaju o nestalnosti ili se pretvaraju da su nestalni (Ruse, 1998:
202). Elementi inovacije dramaturkoga postupka u odnosu na prosede tradi-
cionalnih crkvenih prikazanja, na koje s pravom upuuju Novak i Lisac, signal
su, zapravo, promjena nastalih usljed novoga drutveno-istorijskoga ambijen-
ta, iji su umjetniki i literarni odjeci do Boke stizali s izvjesnim zakanje-
njem, pa bi u tome svijetlu Nenadievo djelo bilo najprimjerenije smatrati
poznobaroknom pobonom tragedijom (tragedia sacra), kako to predlae, bez
ovoga stilsko-formacijskoga odreenja, Miroslav Panti (Panti, 1990: 357).
Razlike u odnosu na formu tradicionalnih prikazanja oituju se i u kom-
pozicionoj ravni. Nenadieva drama sainjena je od pet inova (djelova) s
nejednakim brojem scena (ena). Djelo je pisano polimetrijskim stihovima
e dominiraju osmerci, ali bez jasne metrike pravilnosti. Osmerci su, pak,
osloboeni rime, za razliku od karakteristine silabike forme tradicionalnih
prikazanja osmerakoga distiha. Tim povodom vrijedno je zapaanje Van-
de Babi: Ta je nevezana forma omoguila i specifian stil, jednostavniji a
metaforiki bogatiji, pa se tu u veini javljaju do tada nepoznate sintagme
(Babi, 1996: 342). Dodajmo tome i opasku da na tragove uticaja usmene
poezije upuuje kako nov metriki obrazac, tako i leksiki materijal, brojne
sintagme i stilske figure.
Zanimljivo je da Nenadi pojam prikazanje u drami, izvan samoga
naslova i predgovora e je anrovski signal, koristi u jo jednome znaenju.
Naime, Nenadi devet scena svoje tragedije imenuje prikazanjima. Rije je
o statinim scenama u kojima se pojavljuje nijemi Isus u dubini scene, koje
prati pjev anela. Svaka od tih scena, zapravo, prepoznatljivi je motiv pasi-
onske tradicije: 1. Veere Gospodinove i Apostolah, 2. Molitve u vertu s
Apostolima, 3. Gospodina povezana po oima, 4. Bianja pri Kelovni, 5.
Evo ovjek, 6. Drugi put Evo ovjek, 7. Propea, 8. Drugo od Prope-
a ranjena kopljem i 9. Gospodina slimljena s Kria.
Nenadi se ne pridrava jedinstva mjesta, pa autor premjeta radnju,
ak i u okviru istoga ina, s jedne lokacije na drugu. U tekstu je prisutno
est Promjena: Dubrava, Grad, Na sud, Kua Kaifina, Pilatova i Markova.
Drama sadri veliki broj lica, od kojih neka govore a neka ne. Lica koja ne
govore su Jezukrst, Djevica Marija, Marija Kleofe, Marija Magdalena, aneli,
apostoli na veeri i u vrtu. Pored toga javljaju se i kolektivna lica (kor), a
meu licima nalazimo i jednu personifikaciju (Milosre). U pet inova drame
192
obraena je Isusova muka od poetne scene vijeanja jevrejskih poglavi-

ca u Kaifinu dvoru do zavrne scene Judina kajanja i samoubistva i vizije
djevice Marije s Isuskrstom na skutu mrtvijem.
Centralna figura pasionske tradicije, Isus, tako u ovoj drami ne izgovara
ni rije, to istraivai tumae Nenadievim izbjegavanjem da ga izjednai s
obinim ljudima. Paralela za takav pristup pronaena je ba kod Metastazija u
ijem se oratorijumu La Passione di Nostro Signore (1729) Isus i ne pojavlju-
je. Panti ukazuje da uprkos obilju i raznovrsnosti scena, radnja tee tromo i
ostavlja utisak razvuenosti, a taj utisak jo sa svoje strane pojaavaju dugaki
govori mnogih linosti, bez mnogo dramskog i bez pravoga patosa. (Panti,
1990: 358). Stalno pomjeranje teita komada s protagoniste na protagonistu
(Ruse, 1998: 202) prisutno u Prikazanju takoe je prepoznatljivo obiljeje
barokne strukture. Snanije su individualizirana samo tri lica u drami. Pontije
Pilat oklijeva u donoenju odluke, iako je pod velikim pritiskom jevrejskih pr-
vosvetenika i starjeina, jer naprosto ne prepoznaje Isusovu krivicu. Apostol
Petar, s motivacijom direktno preuzetom iz Biblije, tri puta se odrekao svojega
uitelja, nakon ega ga obuzima kajanje. Sredinjim licem drame, ipak, moe
se smatrati Juda, koji se olako prihvata izdajstva, ali ga dugo i teko iskajava
to ga odvodi inu samoubistva. Snane slike duevnih kriza i rastrzanih misli
i oeanja navedenih likova, ponoviemo to, analogiju mogu nai u konvenci-
jama barokne melodrame.
4. MOTIV JEKE
Spomenuto je ve da motiv jeke svoje ishodite ima u Ovidijevim Me-

tamorfozama. U treem pjevanju Metamorfoza dat je antiki mit o Narcisu i
nimfi Eho, kojoj je Hera oduzela mo govora tako da od bezbrojnih rijei
mogae samo odvraat zadnje7. Zaljubljena u Narcisa, Eho ostaje neuzvrae-
ne ljubavi, nesposobna da mu se obrati, i osuena da ponavlja zavrne djelove
njegovih iskaza: Samo je zvuk ono to u njoj ivi.
Barokna sklonost svakovrsnim retorikim eksperimentima, izraeno
prisustvo stilskih figura koje poesto postaju i dominantan sadraj teksta, po-
godovala je oivljavanju antikoga motiva o nimfi Eho, dodue ne kao inter-
literarne injenice ve u formi retorikoga rekvizita. Analizirajui relativno
uestalo prisustvo motiva jeke u staroj hrvatskoj knjievnosti, Zlata undali
primjeuje: Navedenim je jekama poneto zajedniko u odnosu na kontekst,
motivaciju pojavljivanja, stilsku uoblienost. Sve su one, naime, smjetene u
7
Citat prema izdanju: Publije Ovidije Nason, Metamorfoze, spjev sa starolatinskog metriki
preveo, uvodnu studiju i komentare sainio dr Marko Vii, Unireks, Podgorica, 2007, str. 118.
193
Aleksandar RADOMAN
vrlo ozbiljnu kontekstualnu cjelinu; ozbiljnost pribavlja tema vrijedna pria-

nja, a ona ovdje najee upuuje na smrt. (undali, 2005: 40)8
Motiv jeke u Prikazanju muke Jezusove Ivana Antuna Nenadia javlja
se u slinu kontekstu. Prvi put se jeka u Prikazanju javlja u XII sceni drugoga
ina. Nakon to je u prvome inu izdao Isusa i odveo vojnike u Getsimanski
vrt, Juda se u drugome inu pojavljuje upravo u XII sceni koja se odvija u
Dubravi i iji su protagonisti Juda i odgovor. Judin pokajniki monolog biva
prekinut odgovorom:
JUDA: ...Ma e u se ja sakriti,

Ako zla est i nemila
I nesrena zgoda tvoja
Tebe slijedi svuda, o Juda?
(Ukauju se rijei ognjene na nebu i uje se jedan glas tkoji odgovara)
ODGOVOR: Juda.
JUDA: Juda!... Od kud ime moje?
Tko zdrav ajer kui sada
Neistijem tijem imenom?
Eda na glas moj nemili
Svi su s nebom nemilostni?
(Odgovara i ukauje se)
ODGOVOR: Nemilostni.
JUDA: Nemilostan, jesam, jesam
(...)
Nemio sam svijetu i Bogu...
ODGOVOR: Bogu.
JUDA: Bogu si bih neprijatelj.
(...)
Za pak je Juda opaki...
ODGOVOR: Opaki.
JUDA: Opak jesam ivom Bogu
(...)
Ogrijeih se, Boga uvrijedih,
tetu uinih sebi istomu.
ODGOVOR: Sebi istomu.
8
Vrijedna zapaanja o motivu jeke u staroj hrvatskoj knjievnosti dao je i Milovan Tatarin u
radu Mau i avalica Vlaha Skvadrovia, spjev pun mora (Tatarin, 2005: 479482).
194
JUDA: Ajmeh meni, to sad gledam:

Sve je nebo prema meni.
Ne kara me drugijem glasom,
Ne kori me drugijem slovim,
Neg jezikom ognjenijem.
Sve me kori, izgubljen sam.
Vi, nebesa, korite me.
Juda, Juda nemilostni
Prema Bogu, prema sebi.
(Odgovara sve) (176178)9

Motiv jeke ponavlja se u etvrtoj sceni IV ina, nanovo je on pratilac
Judina monologa, no ovoga puta jeku personifikuju elementi:
JUDA: Svi moji jadi, moji nemiri

e me vodite?
(...)
Proderi me zemljo i umori!
ZEMLJA: Umri.
JUDA: Tot da umrem odgovara?
(...)
Ali nee da ne budu
Moje podepse dospivene?
ZEMLJA: Ne.
JUDA: Nu ti more koje prima
Sve nakazni zle u tebi,
(...)
Proderi me. Juda umri.
MORE: Umri.
JUDA: I ti hoe ve da umrem!
Da moe bit ne' me primit
Ni ti u jaze tvoje vodene?
MORE: Ne.
JUDA: (...)
Ti zlosreni Juda umri.
AJER: Umri.
9
Citirano prema: Nenadi, Ivan Antun, 1996. Drame, priredio Radoslav Rotkovi, Cetinje.
Sve citate iz navedenoga djela donosimo tako da u zagradu stavljamo broj stranice na kojoj
se citat nalazi.
195
Aleksandar RADOMAN
JUDA: Da umrem. A pak tko me ubija?

A moe bit ne' me ni ti
Zaduiti s tvoje istine.
AJER: Ne.
JUDA: Neka sljeze trijes ognjeni,
Da me u nita sad obrati.
Iskri me, ispri me,
Moje nesreno tijelo umori.
OGANJ: Umri.
JUDA: Da to eka? Umori me,
(...)
Ali nee ni ti nigda?
OGANJ: Nigda.
JUDA: Evo tuan na to se obrah.
(...)
Tijelo moje neka umre.
SVI: Neka umre.
JUDA: Jaoh, ti zemljo tolike si
Naopake prodirala,
emu nee huda mene
Koji izdadoh Boga i Metra
Za dobitak naopaki?
ZEMLJA: Opaki.
JUDA: (...)
emu mene s grijeha moga
Ne utopi strmo naopak?
MORE: Naopak.
JUDA: Opak, naopak jesam doisto...
Ajeru, a ti to ve eka,
Koji Egipat njegda okui?
Nek se otrujem ja nakazna.
AJER: Nakazna.
JUDA: Opak, naopak i nakazna
Bio sam doista prema Metru...
A ti Ognje koji gradove
Spri, i zgorje radi grijeha,
Ah, vee se i ti ukai
Supro meni, nemilostan.
OGANJ: Nemilostan.
196
JUDA: Opak, naopak i nakazna,

Nemilostan svak me zove!
Tkoji nain dakle od smrti
Ve ja imam odabrati?
Recite mi to dostojim,
Pokli moja zla lakomost
Metra je na kri ovjeala.
SVI: Vjeala.
JUDA: Konop, dakle, na vjeala,
Bit e oruje za smrt moju.
Da tko me e umoriti
I ubojica meni biti!
SVI: Ti.
JUDA: Ja dakle krivac
Ja meni sudac:
Ja ubica
Nemila srca!
Za dospjeti na ovem svijeti
Ubi sebe, Juda, umri.
SVI: Umri. (208211)

Nakon toga sugestivnog dijaloga s elementima, posredovanog moti-
vom jeke, odluan da izvri samoubistvo Juda naputa scenu.
U istome, etvrtome inu, u sceni IX, ponovo se javlja motiv jeke, opet
kao pratilac monologa jednoga od najiznijansiranijih lica drame, apostola Pe-
tra. Vievi svojega uitelja kako nosi krst na Kalvariju, Petra obuzima kaja-
nje to ga je iznevjerio odrekavi ga se:
PETAR: (...)
A i tu e te, tuni Petre,
Sva nebesa svud koriti,
Jer zataja sina Bogu!
ODGOVOR: K Bogu.
PETAR: K Bogu! Kako? Tkoga uvrijedih!
Ve me odgoni a ne ljubi.
ODGOVOR: Ljubi.
PETAR: Ljubi mene koji tri puta
Zatajih se i zakleh se?...
Ah moj grijeh, zna li, ne znam...
ODGOVOR: Znam.
197
Aleksandar RADOMAN
PETAR: Da ako zna moj grijeh nemili

Mogu li se povratiti
K prvom biu, znat li moe?
ODGOVOR: Moe.
PETAR: Znam da mogu i ufam se,
Bolei se i plaui.
ODGOVOR: Plaui.
PETAR: Po tvom svjetu plakat u ja.
ODGOVOR: I ja.
PETAR: I ti sa mnom plakat, jaoh.
ODGOVOR: Jaoh.
PETAR: Nu ti tko si, ve reci mi
Ki ima na me milosre?
ODGOVOR: Milosre.
PETAR: Milosre Boga istoga?
ODGOVOR: Istoga.
PETAR: Slavno i sveto milosre
Moga Boga ja te iskah...
ODGOVOR: I ja te iskah.
PETAR: Mene si isko? Dakle, ah, doi...
ODGOVOR: Doi...
PETAR: A e hoe? Jeda gorje
Kalvarije sad na goru?
ODGOVOR: Na goru.
PETAR: Tu prid noge Jezusove?
ODGOVOR: ...sove
PETAR: Ah, radosti, on me zove
I njegovo milosre!
ODGOVOR: Milosre.
PETAR: Evo, pooh s tijem ufanjem.
Milosre ti me prati
Da iznaem oprotenje
I ueno moje smirenje.
I na goru i kad siem
Hodi sa mnom, evo idem.
ODGOVOR: I ja idem. (216217)

Motiv jeke javlja se u Prikazanju muke Jezusove jo jednom, u pretpo-
sljednjoj, VI sceni petoga ina i to u Judinu monologu koji prethodi samou-
bistvu, a za koga Rotkovi veli da je vrhunski domet nae poetske retorike
198
(Rotkovi, 1996: 241). Monolog sainjen od antiteza koje oslikavaju Judino

beznadeno stanje kroz izmjenu stihova koji ukazuju na njegovu slavnu pro-
lost uz uitelja i sadanjost izdajstva, prekida Smrt, nakon ega Juda posee
za samoubistvom:
JUDA: (...)
Da tko e biti ubojica.
I dospijetak moga vaja.
SMRT: ...ja
Svi vragovi neka dou
Djelo svoje da ispunu.
Vee Juda dospio je,
Juda ufanje izgubio je,
Sam se Juda osuuje
I sam sebe zadavljuje.
(Vjea se) (243)
Pramda funkciju toposa jeke u Prikazanju nijesu temeljnije analizirali,

istraivai djela Ivana Antuna Nenadia pominju jeku, uglavnom ilustrujui
rasko baroknoga stila u Nenadievu djelu. Tako Pavi veli: Akustina tra-
ganja (...) javljaju se u baroknom pesnitvu (...) u Boki (Nenadi) sa igrom
eha koji menja i dopunjava stih. (Pavi, 1983: 54) Rotkovi opisuje primjere
pojave jeke, primjeujui: Upadljivo je da se svi ovi odjeci javljaju uz mono-
loge Jude i Petra, grjenike i pokajnike, koji sluaju kako njihove vlastite tajne
misli odjekuju u prostoru. (Rotkovi, 1975: 37) Miroslav Panti takoe pot
crtava akustini efekat Nenadieva postupka: Nenadi (...) pravio je jo pri
tome isto barokne efekte (...) akustike: kada u monolozima apostola Petra
i, jo mnogo ee, izdajnika Jude, na njihove rei uzvraa odjek ili eho (Ne-
nadi ga zove odgovor) tako esto prisutan u dramama XVII veka (Panti,
1990: 358359).
Prvo to se opaa kad se pogledaju scene u kojima se javlja motiv jeke u
Prikazanju muke Jezusove jeste da u tome djelu nema interliterarnoga referisa-
nja na antiki motiv. Naprotiv, jeka ove ima funkciju baroknoga ornatusa koji
doprinosi dramatizaciji situacije. Pri tome semantiki moemo razlikovati dva
funkcionalna modela jeke u tome tekstu. U scenama Judina monologa njena je
funkcije, prije svega, u potcrtavanju oeanja uzaludnosti i beznaa to e Judu
i usmjeriti na samoubistvo. U sceni u kojoj jeka prekida monolog apostola
Petra, pak, njena je funkcija katarzina. Ona Petra, zapravo, upuuje na put
iskupljenja. Na taj nain motiv jeke doprinosi psiholokome modelovanju dva
kljuna lica drame. Kao i kod tekstova stare hrvatske knjievnosti koje je ana-
199
Aleksandar RADOMAN
lizirala Zlata undali, i u Prikazanju muke Jezusove Ivana Antuna Nenadia

pojavljivanje jeke motivisano je izvjesnim neznanjem. Bez obzira na to da li
se javlja samo kao nematerijalizovani Odgovor ili neki od elemenata (Zemlja,
More, Ajer, Oganj) ili, pak, kao Smrt, jeka postaje lik koji zna i kojega pitanje
sili na to da pokae svoje znanje (undali, 2005: 41).
U stilskoj ravni, pak, jeka se u Prikazanju muke Jezusove realizuje kao
zrcalna struktura, za koju Branko Vuleti primjeuje da se javlja uz jednu
od bitnih oznaka pjesnitva uope uz ponavljanje (Vuleti, 1988: 85). U
Prikazanju muke Jezusove rije je o homofonskim ponavljanjima, odnosno
glasovnim ponavljanjima koja donose razliito znaenje. U tekstu koji je
predmet nae analize dominiraju potpuni homofoni, no javljaju se i nepotpuni
homofoni za koje Vuleti kae: iako se rijei ne podudaraju u cjelosti, veoma
je naglaena njihova glasovna povezanost, a to znai i njihova nuna, istinska
veza, njihovo jedinstvo jednakosti/suprotnosti. (Vuleti, 1988: 101). Primjer
nepotpunih homofona javlja se u drugome Judinu monologu, kad uzastopno
dva puta na Judino umori elementi odgovaraju umri, to stilski potcrtava
stanje Judina oaja i sugerie osudu kao jedini mogui odgovor na njegovo
beznae. Drugaiji tip homofona imamo u Petrovu monologu e dolazi do
potpune homofonije, ali s pridodatim suprotnim znaenjem u odgovoru, kao u
primjeru:
PETAR: Da ako zna moj grijeh nemili

Mogu li se povratiti
K prvom biu, znat li moe?
ODGOVOR: Moe.

Prema tome, o motivu jeke u Prikazanju muke Jezusove mogue je go-
voriti u etiri ravni. Prva ravan podrazumijevala bi odnos prema hipotekstu,
odnosno mitskome prauzoru pri emu moemo zakljuiti da jeka u Prikazanju
semantiki ne korelira s mitom o Narcisu i nimfi Eho. Kad je rije o kontek-
stualnome nivou, moe se zakljuiti da je jeka u tome tekstu smjetena u, kako
veli Zlata undali, vrlo ozbiljnu kontekstualnu cjelinu e joj ozbiljnost
pribavlja tema vrijedna prianja, a ona ovdje najee upuuje na smrt. (un-
dali, 2005: 40). Trei nivo odnosi se na motivaciju za uvoenje jeke i tu je,
ba kao i u veini tekstova stare hrvatske knjievnosti, po srijedi neznanje.
U Prikazanju muke Jezusove, meutim, uoili smo dva funkcionalna modela
jeke onaj u Judinim monolozima koji potcrtava opte oeanje beznaa te
doprinosi odluci o samoubistvu kao jedinome izlazu i model koji se srijee u
monologu apostola Petra te pomae spoznaji o iskupljenju toga lica. Na etvr-
tome nivou, stilska uoblienost jeke u Prikazanju muke Jezusove realizovana
200
je kao zrcalna struktura, pri emu se mogu razlikovati potpuni i nepotpuni

homofoni koji, pak, donose i specifina semantika nijansiranja.
5. ZAKLJUAK
Knjievno djelo Ivana Antuna Nenadia jo uvijek nije u cjelini publi-

kovano, no moglo bi se rei da su njegova vanija publikovana djela dobila
adekvatnu knjievnoistorijsku recepciju. Pitanje njegove poetike pripadno-
sti, s obzirom na razliita odreenja prisutna u literaturi te na anrovske i stil-
ske dominante njegove poetike, u ovome radu upuuju na zakljuak da je rije
o piscu poznoga baroka, koji je u svome djelu koristio transformisane anrove
srednjovjekovne poetike, dajui im novu formu, kako na oblikovnome tako i
na unutranjeme nivou.
Posebno je razmatrano pitanje motiva jeke u njegovu najznaajnijem
djelu, pobonoj tragediji Prikazanju muke Jezusove, to je rezultiralo zaklju-
cima koji upuuju kako na odnos prema irem kontekstu funkcije i motivacije
jeke u suednom, dubrovako-dalmatinskome prostoru, tako i na osobenosti
Nenadieve upotrebe toga retorikog rekvizita. Ta razmatranja potvrda su ne-
upitne Nenadieve pripadnosti stilu i poetici baroka.
6. BIBLIOGRAFIJA
Antovi, Darko, 2006. Pasionska drama Boke Kotorske, u: V. meuna-

rodni znanstveni simpozij Muka kao nepresuno nadahnue kulture. Boka
kotorska jedno od izvorita hrvatske pasionske batine, Udruga Pasion-
ska batina, Tivat.
Antovi, Darko, 2007. Prilog periodu dorenesansne dramske knjievnosti
i neke napomene o dubrovakom jeziku dramske knjievnosti humanizma,
renesanse i baroka, u: Zbornik radova Fakulteta dramskih umetnosti, br.
1112, Beograd.
Appendini, Francesco Maria, 1811. Memorie spettanti ad alcuni uomini
illustri di Cattaro, Presso Antonio Martechini, Ragusa.
Babi, Vanda, 1996. Pjesniki jezik Nenadievih prikazanja, u: Dani
Hvarskog kazalita, knj. 22, Split.
Babi, Vanda, 1998. Hrvatska knjievnost Boke kotorske do preporoda,
Erasmus naklada, Zagreb.
Banac, Ivo & Novak Slobodan P. & Sbutega Branko, 1993. Stara knjiev-
nost Boke, Slon, Zagreb.
Bojovi, Zlata, 2010. Poezija Dubrovnika i Boke Kotorske, Matica srpska,
Novi Sad.
201
Aleksandar RADOMAN
Brajkovi, Gracija, 1988. Ivan Antun Nenadi nije autor nego prevodilac
drame o Kristovoj muci, u: Boka, Herceg Novi.
Fancev, Franjo, 1932. Hrvatska crkvena prikazanja, u: Narodna starina,
XI, Zagreb.
Harvud, Roland, 1998. Istorija pozorita, CLIO, Beograd.
Ivanovi, Gracija, 1934. Dobrota i njene znamenitosti, u: Nova Evropa,
knj. XVII, Zagreb.
Kalezi, Slobodan, 1990. Crnogorska knjievnost u knjievnoj kritici I.
Stara knjievnost, Unireks, Podgorica.
Kalezi, Slobodan, 2000. Crnogorska knjievnost u knjievnoj kritici III.
Racionalizam, romantizam, Unireks & Univerzitet Crne Gore, Podgorica.
Lukec, Jasmina, 2011. Nenadi, Ivan Antun, u: Hrvatska knjievna enci-
klopedija 3. MaR, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb.
Miloevi, Milo & Brajkovi, Gracija, 1976. Poezija baroka, NIP Pobje-
da, Titograd.
Miloevi, Milo & Brajkovi, Gracija, 1978. Proza baroka, NIO Pobje-
da, Titograd.
Miloevi, Milo, 1956. Izvor Kaieve pjesme o Marku Ivanoviu iz
Dobrote, u: Spomenik CV SANU, Beograd.
Miloevi, Milo, 1980. Pogibija gusara Krila Cvjetkovia u svjetlu
drutveno-politikih, ekonomskih i knjievnih zbivanja u Perastu sredi-
nom XVIII stoljea, u: Anali Zavoda za povijesne znanosti Istraivakog
centra JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik.
Nenadi, Ivan Antun, 1975. Slijepa pravda, izbor, predgovor i pogovor
Radoslav Rotkovi, NIGP Pobjeda, Titograd.
Nenadi, Ivan Antun, 1996. Drame, priredio Radoslav Rotkovi, Obod,
Cetinje.
Novak Slobodan P. & Lisac, Josip, 1984. Hrvatska drama do narodnog
preporoda, knjiga II, Logos, Split.
Novak, Slobodan P., 1996. Stara bokeljska knjievnost, Matica hrvatska,
Zagreb.
Novak, Slobodan P., 1976. Nenadiev Metastazio, u: Oko, Zagreb.
Ovidije Nason, Publije, 2007. Metamorfoze, spjev sa starolatinskog
metriki preveo, uvodnu studiju i komentare sainio dr Marko Vii, Uni-
reks, Podgorica.
Panti, Miroslav, 1990. Knjievnost na tlu Crne Gore i Boke Kotorske od
XVI do XVIII veka, Srpska knjievna zadruga, Beograd.
Pavi, Milorad, 1970. Istorija srpske knjievnosti baroknog doba, Nolit,
Beograd.
202
Pavi, Milorad, 1983. Raanje nove srpske knjievnosti, Srpska knjievna

zadruga, Beograd.
Rotkovi, Radoslav, 1972. Ivan Antun Nenadi, u: Ovdje, br. 42,
Titograd.
Rotkovi, Radoslav, 1973. Nenadiev Juda, u: Ovdje, br. 45, Titograd.
Rotkovi, Radoslav, 1974. Ivan Antun Nenadi kao dramski pisac, u:
Stvaranje, br. 10, Titograd.
Rotkovi, Radoslav, 1975. Predgovor, u: Ivan Antun Nenadi, Slijepa
pravda, NIGP Pobjeda, Titograd.
Rotkovi, Radoslav, 1976. Crnogorsko knjievno nasljee I, NIP Pobje-
da, Titograd.
Rotkovi, Radoslav, 1978. Poeci crkvene drame u Boki, u: Stvaranje,
br. 1, Titograd.
Rotkovi, Radoslav, 1996. Ivan Antun Nenadi, u: Ivan Antun Nenadi,
Drame, Obod, Cetinje.
Rotkovi, Radoslav, 2000. Oblici i dometi bokokotorskih prikazanja,
Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica.
Rotkovi, Radoslav, 2006. Da li je Nenadiev rukopis Prikazanja muke
Jezusove prijevod ili izvornik?, u: V. meunarodni znanstveni simpozij
Muka kao nepresuno nadahnue kulture. Boka kotorska jedno od izvo-
rita hrvatske pasionske batine, Udruga Pasionska batina, Tivat.
Rotkovi, Radoslav, 2009. Uvod u izuavanje jezika bokokotorskih pri-
kazanja s posebnim osvrtom na jezik Ivana Antuna Nenadia, u: Lingua
Montenegrina, br. 4, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav
P. Nikevi, Cetinje.
Rotkovi, Radoslav, 2012. Crnogorska knjievnost od poetaka pismenosti
do 1852. Istorija crnogorske knjievnosti, knjiga II, Institut za crnogorski
jezik i knjievnost, Podgorica.
Ruse, an, 1998. Knjievnost baroknog doba u Francuskoj. Kirka i paun,
Izdavaka knjiernica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci Novi Sad.
undali, Zlata, 2005. ime se poigrava Gazarovi u Muratu gusaru,
u: Dani Hvarskog kazalita 31 Igra i sveanost u hrvatskoj knjievnosti
i kazalitu, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Knjievni krug,
Zagreb Split.
Tatarin, Milovan, 2005. Mau i avalica Vlaha Skvadrovia, spjev pun
mora, u: Zaviajnik. Zbornik Stanislava Marjanovia, Filozofski fakultet,
Osijek.
Vuleti, Branko, 1988. Jezini znak, govorni znak, pjesniki znak, Izdava-
ki centar Revija, Osijek.
203
Aleksandar RADOMAN
Vulovi, Sreko, 1873. Popis narodnih bokekih spisatelja i njihovih dje-

la, u: Program C. K. Realnog i Velikog Gimnazija u Kotoru za k. god.
1872/73., Zadar.
Vulovi, Sreko, 1879. Popis i ocjena narodnih bokekih spisatelja i nji-
hovih djela. Nastavak, u: Program C. K. Realnog i Velikog Gimnazija u
Kotoru za k. god. 1878/79., Zadar.
Aleksandar RADOMAN
THE PASSION OF CHRIST THEME BY I. A. NENADI IN THE

MONTENEGRIN BAROQUE LITERATURE
The literary work of Ivan Antun Nenadi (1723-1784) has still not been
fully published, but it can be argued that his more important published works
have received adequate literary-historical reception. Given the various des-
ignations present in the literature and the genre and style of his poetics, the
issue of his poetic background in the paper entitled The Passion of Christ
Theme by I. A. Nenadi in the Montenegrin Baroque Literature reveal late
Baroque period writing characteristics, implying that the author used trans-
formed genres of medieval poetics, giving them a new form at both, formal
and internal level. The author of the study specifically addresses the issue of
echo motif in Nenadis most important work, a devout tragedy The Passion
of Christ Theme, which resulted in findings that point to the relationship to-
wards the wider context of the function and motif of echo in the neighbouring,
Dubrovnik and Dalmatian area, as well as to the characteristics of Nenadis
use of this rhetorical prop. These considerations confirm the unquestionable
Nenadis belonging to the Baroque style and poetics.
Key words: Ivan Antun Nenadi, Montenegrin literature, Baroque, The

Passion of Christ Theme, echo motif
204
UDK 821.163.4.09-3
Krenkovi-Brkovi D.
Izvorni nauni rad
Sofija KALEZI-URIKOVI (Podgorica)
sofija.kalezic@fcjk.me
TRAGOVIMA DREVNIH ZAPISA

(PROZA DRAGANE KRENKOVI-BRKOVI)
Ime Dragane Krenkovi-Brkovi crnogorskoj i nekadanjoj

jugoslovenskoj knjievnoj javnosti je poznato ve dugi niz godi-
na, koje je ova autorka ispunila vrijednim literarnim ostvarenji-
ma. Iz njenog bogatog stvaralakog opusa vrijedi izdvojiti dvije
zbirke pripovjedaka Gospodarska palata (2004) i Vatra u Alek-
sandriji (2006), dva romana Izgubljeni peat (2008) i Atelanska
igra (2012), zbirke dramskih tekstova Iza nevidljivog zida (1997),
kao i knjige za djecu Tajna plavog kristala (1996), Duh Manitog
jezera (2010), Tajna jedne Tajne (2011), Muziar s cilindrom i
cvetom na reveru (2013) i Modra planina (2015).
Kljune rijei: proza, roman, pripovijetka, istorija, fantasti-
ka, imaginativnost, prolost
Sva ostvarenja knjievnice Dragane Krenkovi-Brkovi namijenjena

odrasloj i literarno izgraenoj itateljskoj publici, poev od njene zbirke pri-
povjedaka Gospodarska palata, objavljene u izdanju Drutva nezavisnih knji-
evnika 2004. godine u Podgorici, svojom predmetnom i strukturnom profila-
cijom imaju izvorite kako u recidivima istorije i istorijskih injenica, tako i u
raznovrsnim oblicima usmenog nasljea. Zajedno sa pripovijetkom Gospodar-
ska palata, po kojoj cjelokupno ostvarenje nosi naziv, zbirka se sastoji iz pet se-
gmenata pod nazivima Momin kamen, Paviljon, Tri vizije M. S. i San u snu. U
ovom djelu, kao i u svim narednim koje predstavlja pripovjedna zbirka Vatra u
Aleksandriji (2006), te romani Izgubljeni peat (2008) i Atelanska igra (2012),
autorka vjeto gradi vremensko-prostorne odnose, likove, ambijent i atmosferu,
pruajui upeatljivost portreta i situacija u koje dovodi svoje junake. U pet
navedenih cjelina svoje prve narativne knjige Gospodarska palata, spisateljica
je utkala dvostruku spiralnu nit prvu koja prati junake iji su ivoti proeti
opsesivnom ljubavlju, i drugu koja slijedi raznovrsne oblike nasilja, koji se
odraavaju kako u ivotima pojedinaca, tako i drutva.

205
Sofija KALEZI-URIKOVI
Time ova knjiga prerasta u djelo posveeno fenomenu nasilja, ali istovre-
meno i traganju junaka ka pravcima oslobaanja od njegovih neumitnih okova.
Trnovit i teak put ka izbavljenju junaci po pravilu pronalaze u razliitim izvo-
ritima ljubavi, koja je u mnogo dirljivih varijeteta kroz raznovrsne modela-
tivne naine dodirnuta, a potom i razraena u ovom neobinom ostvarenju. U
navedenom djelu irokog temporalnog registra i vremenskih dijapazona, prie
su locirane u odreeni istorijski okvir radnja prve u nedefinisan prostor i
vrijeme daleke prolosti (Momin kamen), druge u Srednji vijek (Gospodar-
ska palata), tree krajem XIX stoljea (Paviljon), etvrte u godine Dugog
svjetskog rata (Tri vizije M. S.), dok je fabulativno-motivski okvir pete i moda
najpoetinije pripovijetke San u snu, lociran u poslijeratno doba.
A uranjanje u taj surovi i suludi bezdan bez dna nije prestajao, citira-
emo odlomak iz posljednje pripovijetke iz zbirke Gospodarska palata San
u snu, kako bi potkrijepili tezu o naglaenoj poetinosti kako ovog ostvarenja,
tako i cjelokupne pripovijedne zbirke Gospodarska palata. Izbezumljen i-
njenicom da mu pesak dopire do sredine grudi, okretao je glavu ne bi li ugle-
dao neto to bi mu pomoglo... Sve je bilo uzaludno. Pred njim i oko njega
lealo je nepregledno prostranstvo, blago zatalasanog peskovitog mora koje
se gubilo u daljini i, u jednoj teko uoljivoj liniji, stapalo se sa ogromnim,
nedostupnim, golubije plavim nebeskim svodom, nalik na klobuk. Zagledan u
mirna i gola peana prostranstva, nije primetio kako se iskosa, sa leve strane,
najednom pojavilo blago uzvienje, ba kao da je neija ruka upravo umeala
svoje prste (Krenkovi-Brkovi 2004: 145). Prizori naglaene misterozno-
sti, imaginativnosti i upeatljive deskripcije koje su u neposrednoj vezi sa
psiholokim portretom junaka boje svaku stranu ostvarenja ove spisateljice.
Gospodarska palata obuhvata iroku perspektivu karaktera, onih koji
stvaraju i koji unitavaju, pojedinaca zaslijepljenih potrebom moi do osoba
obiljeenih razliitim porocima i strastima. Svijet ovog ostvarenja je svijet
brutalnosti i istovremeno varljivih nada, dok prie posjeduju mitsko-legen-
darnu podlogu, istiui arhetipsko naelo pripovijedanja. Mitoloki narativni
modeli u ovoj knjizi, koji ukazuju na njenu metaforiku hronologiju, sublimi-
rani su u motivima ciklinog ponavljanja, ritualnim pogubljenjima i likovima
arhetipskog sklopa. U ovakvim modelima junaka posebno se izdvajaju bra-
a-neprijatelji (Veliki i Mali Knez iz ostvarenja Gospodarska palata), ritualna
rtva; mladi, djevojka i poglavica (Momin kamen), rtveni jarac (Paviljon i
San u snu), isljednik (Tri vizije M. S.) i drugi neobino vajani junaci. Odnos
pojedinac-masa takoe je u ovom djelu tretiran na uspio i umjetniki vibran-
tan nain, od ponaanja grupe do manipulacije voa, od ljudi potinjenih kru-
tim predrasudama i ideolokim dogmama, do onih koji vjeruju u prisnost i
snagu lubavi.
206
Tragovima drevnih zapisa (proza Dragane Krenkovi-Brkovi)
Kurioziteta radi vrijedno bi bilo spomenuti pripovijesti Dragane Kr-

enkovi-Brkovi (Gospodarska palata, 2004), Jakov Sablji u knjizi Hrvat-
ski i crnogorski roman (Meuknjievna tumaenja) uspostavlja paralelu izme-
u stanja na hrvatskoj i crnogorskoj literarnoj sceni poetkom XXI vijeka. Za
nove romanopisce u obijema knjievnostima karakteristine su stvaralake
matrice koje se razlikuju od onih po kojima su se pripovjedni svjetovi ustro-
javali sedamdesetih i osamdesetih godina prolog stoljea... Novi crnogorski
pisci bili su zaokupljeni horizontalnom osi, odnosno pozivanjem na djela iz
europske knjievne tradicije, novije amerike i srpske literature, te vertikal-
nom osi u smislu oslobaanja od diktata ideologijskoga uma utvrivanjem
pozicije kontestatorstva u odnosu na domau knjievnu batinu, te nametnute
politike i ideoloke okosnice koje su se obino parodijski izvrtale. Takva lite-
rarnostvaralaka klima pogodovala je angairanju mnogih dotad nikako ili na
odreene naine neiskuanih tehnika i stilskih modaliteta... Naravno, tradicija
ni na jednoj strani nije u potpunosti zanemarena jer je, primjerice, historio-
grafska fikcija kao nesumnjivo duboko ukorijenjen anr i dalje zastupljena
ipak nezanemarivim romanesknim ostvarenjima na obijema literarnim scena-
ma (Sablji 2010: 4950).
Bilo da je rije o drevnim vremenima ili blioj prolosti, pojedincima
odanim voljenom biu ili nekom viem cilju, ovo djelo kroz svoj fabulativ-
no-motivski i kompoziciono-idejni sloj emanira impozantnu raznolikost vido-
va kroz koje se nasilje demonstrira, poprimajui oblik svakodnevnog naina
komunikacije, kako u okvirima domae istorije, tako i naeg svakodnevnog
okruenja. I pored toga to je naizgled krhko, nalik snovienju, pripovijedanje
je jedini produktivni model, kojim se ovjek moe suprotstaviti nestajanju i
zaboravu. Za Draganu Krenkovi-Brkovi literatura predstavlja jedino polje
na kojem na najdublji nain moe ispoljiti vlastito neslaganje sa procesima
koji nam rastau i razaraju ivot. Pisanje ovog ostvarenja predstavljalo je
ujedno vrstu spisateljiinog odgovora na surove posljedice jugoslovenskog
graanskog rata te optu ravnodunost i indiferentnost koje su spomenuti do-
gaaji izazivali u duama pojedinaca. Osnovni konflikt i ujedno kulminaciona
taka djela upravo poiva na spomenutoj dihotomiji sila razaranja, sa ishodi-
tem u kolektivno-nesvjesnom i potrebe stvaranja i odravanja ivota, ije je
izvorite u nosiocima pozitivne energije.
Gospodarska palata, pisao je Bogi Rakoevi o ovom ostvarenju
u tekstu Snoliki spojevi (Crnogorski knjievni list), potencirajui naglae-
nu modernost pripovijedanja i emotivnost naracije, sadri pet razliito kon-
tekstualizovanih pripovjedaka koje u znaenjskoj ravni povezuje atmosfera
doba za koje se vezuje uzbudljivost susreta raznovrsnih svjetova i napetost
svojstvena usmenim vjerovanjima i predanjima. Na temelju tih optih motiva,
207
u optem proznom ritmu to obuhvata vjene teme ljudskog postojanja i bi-

tisanja, autorka gradi sopstvene snolike spojeve i misli koje u svom antropo-
lokom kljuu tee ka odgonetanju vjenih pitanja ovjekovog (ne)snalaenja
u svijetu, ili ljudske egzistencije uopte, a posebnu panju posveuje osje-
ajno-karakternim, nepromjenljivim psiholokim kategorijama. Autorka na
povrinu izvlai tzv. ekstremna stanja ljudske svijesti tako da knjigom defiluju
patnja i mrnja, sunovrat i brutalnost. Ona, zapravo, dobar dio pripovijedanja
gradi oko centralnog motiva ljudske patnje kao konstante ivota i knjiev-
nosti koja se, sama po sebi, iznova otjelovljuje u svakom novom ivotopisu,
hvatajui u zamku i one koji su bili ubijeeni da e je zaobii. Zato njena pria
ne podrazumijeva srean kraj i to je nivo razlaza sa sviknutom bajkovitom
podlogom (Rakoevi 2005: 20).
Iza zatamnjenih i obinom oku nevidljivih djelovanja sila drutvenih
instanci poiva unutranji sukob spisateljiinog prvog djela, na koje se na pri-
rodan i logian nain nakon nepune etiri godine od njegovog publikovanja,
nadovezuje zbirka pripovjedaka Vatra u Aleksandriji (Crnogorsko drutvo ne-
zavisnih knjievnika, Podgorica, 2006). U okvirima predmetno-fabulativne i
motivske ravni drugog po redu ostvarenja Dragane Krenkovi-Brkovi poi-
vaju tri intrigantne misterije, uzbudljve potrage smjetene u razliitim tempo-
ralnim okvirima. Na svom idejno-misaonom fonu, ovo djelo simbolie vjeitu
ovjekovu potrebu da stvori neto trajno, to bi ga natkrililo i pomoglo mu da
dodirne druge vrijednosti, sakrivene iza povrine stvari i pojava. Kroz osnov-
no predmetno vorite zbirke posveeno moi, smislu i snazi znaka, Dragana
Krenkovi-Brkovi u jo jednom stvaralakom varijetetu tretira postojanje
zaboravljenog pisma, drevnih runa i starih notnih znaka. Ovakvim kreativnim
postupkom, djelo Vatra u Aleksandriji prerasta u knjigu posveenu svim sim-
bolima koje je ovjek stvorio, u svojoj potebi da pronikne u tajne koje ivot sa
sobom nosi, da bi ih prenio narednim generacijama.
Zbirka pripovjedaka Vatra u Aleksandriji sastoji se iz devet narativ-
nih cjelina, pod nazivima Potraga, Vatra u Aleksandriji, Odeljenje mr-
tvih pisama, Tvoje rei izlaze u svet, Hronika jedne dobro uvane tajne,
Stojimo izmeu svetova, Iza zvuka naeg sopstvenog glasa, Stara mesta
su probuena, ta sve svet krije i Izgubljeni peat. Motivi posljednje pri-
povijetke iz datog niza ui e u predmetni okvir narednog ostvarenja ove knji-
evnice, roman pod istoimenim nazivom Izgubljeni peat. Ovo djelo otvara
pitanja koja su prevashodno vezana za relaciju izmeu ovjeka i vremena, kao
i za njegov odnos prema moi i nasilju, kao njenom najintenzivnijem vidu ma-
nifestovanja. U datom kontekstu, ispoljeno je primarno i neizbjeno ljudsko
egzistencijalno stanje, u sklopu kojeg je konani nestanak jedina izvjesnost
koja sva iva bia eka. Vatra u Aleksandriji se, kao i ostala spisateljiina na-
208
rativna ostvarenja, odlikuje stilskom pitkou, motivima misterije i potrage te

dubinom i kompleksnou poruke. U cilju potkrepljenja iznijetih zapaanja i
uoptavanja koja se odnose na cjelokupni stvaralaki opus Dragane Krenko-
vi-Brkovi, izdvojiemo jedan pasus iz pripovijetke po kojoj je cjelokupno
ostvarenje dobilo ime:
Iscrpljen neprekidnim kretanjem po peskovitoj plai koja se prostirala
iza gradskih zidina, desetak milja prema severo-istoku, vraao se u svoju sobu.
Razmiljao je samo o krevetu i kratkom poinku koji moe sebi da priuti do
buenja ostalih itelja Biblioteke. Prizor na koji je naleteo, ostavio ga je bez
daha. Sve stvari u sobi su bile razbacane, posteljina i jastue na kome je sedeo
dok je pisao pocepani, a tajno skrovite provaljeno. Rukopisi! bila je prva
misao koja mu je proletela kroz glavu i on je potrao ka tom delu sobe. Klekao
je kraj otvora i, sleen, ugledao ono ega se plaio. Celokupno delo njegovog
uitelja, plemenitog Leona iz Sarda, nestalo je bez traga. Neveliki prostor u
podu zjapio je zastraujuom prazninom (Krenkovi-Brkovi 2006: 103).
Samostalne prie i motivski vezana poglavlja u ovoj i ostalim knjigama
prate osnovnu ovjekovu poziciju, istraujui sa jedne strane odnos ovjeka
prema prolaznosti, a sa druge oblike otpora koje on prua prilikom opira-
nja tom procesu. Razliit je i otpor koji junaci pria manifestuju, a kree se
od nastojanja pojedinca da kreira neku novu, oplemenjenu vrijednost, kakav
ine muziki komad ili novi alfabet, do stanovite tendencije da spomenutu
vrijednost sauva od tragova nestajanja. Kada, primjera radi, junak za naredne
generacije uva religijski spis, koji poduava kako da dostignemo vjenost i
izbjegnemo umiranje, on svakako prenosi novoostvarenu vrijednost, utiskuju-
i i vlastiti duh u budua vremena.
etvrtu po redu knjigu Dragane Krenkovi-Brkovi (nakon zbirke
dramskih tekstova namijenjenih djeci Iza nevidljivog zida (1997) i Tajna pla-
vog kristala (1996) i pripovjedne zbirke namijenjene odraslima, Gospodar-
ska palata 2004), sainjavaju tri obimnije narativne cjeline pod nazivima
Potraga, Vatra u Aleksandriji i Izgubljeni peat. Likovi u ovom djelu, to
prerasta u tvorako pravilo ove spisateljice, postavljeni su u razliite take
prostora i vremena te proeti osjeanjima nesigurnosti i promjenljivosti, su-
oeni sa potpunim gubljenjem ivotnog oslonca. U konstantnim sudarima i
preplitanjima kako sudbine, tako i neobinih situacija u koje junaci zapadaju,
autorka ponavlja modernistiki umjetniki postulat o pomanjkanju egzisten-
cijalnog uporita pojedinca u okvirima savremenog svijeta. Pitanje realizova-
nja umjetnikog kroz vjeito ovjekovo traganje, nemirenje sa objektivnim
okolnostima i tenju ka odgonetanjem nespoznatih i neispitanih segmenata
prolog i sadanjeg, prerastaju u nadreene motive ovog ostvarenja. Pritom
je ulaenje junaka u fenomen umjetnikog shvaen kao poigravanje sa jedno-
209
linou i ustaljenim znaenjima postojeeg svijeta te uklapanje u neku novu

obeavajuu i fantazmagorinu realnost.
Vatra u Aleksandriji, putem avanturistiki i pustolovno profilisane fa-
bulativno-predmetne osnove djela, itatelju predstavlja neobini svijet snova,
enji, prikrivenih stanja svijesti, straha od samoe, zaborava i smrti. Potraga
je pria o mladoj muzikoj teoretiarki Anji iz primorskog grada, koja pra-
ti trag legendi, nastojei da otkrije izgubljeni muziki zapis Santa Psaltica.
Stvarnosno i imaginarno se prepliu i sukobljavaju na stranicama ovog ostva-
renja, da bi se na njegovoj epilokoj granici davno nestali muziki komad
ponovo pojavio, ali u drugaijem kontekstu i na razliit nain. Glavna juna-
kinja sublimira nekadanje i sadanje okolnosti, kako bi privela kraju dje-
lo posveeno razvoju muzikog anra. Ovakvim fabulativnim slijedom, ovo
djelo predstavlja vrstu prologa, koji e na kraju dovesti do poara i nestanka
najstarije biblioteke na svijetu.
Sement Izgubljeni peat predstavlja kratki roman od stotinu i tridesetak
stranica, ija e predmetna okosnica ui u strukturu narednog djela Dragane
Krenkovi-Brkovi pod istoimenim nazivom. Glavni junak ovog djela Da-
vid radi u Odjeljenju mrtvih pisama, smjetenom u Jerusalimu, iji je posao da
tampa mejlove koje ljudi upuuju na njihov servis. Umjesto linog prisustva,
servis omoguuje da poruka bude stavljena na Zid plaa i isporuena onome
kome je upuena. Odnosei u muzej vreice od crvene oje, u kojima se nala-
ze ploice sa zapisima na nepoznatom jeziku, on upoznaje lingvistkinju Dau,
koja je na sveto mjesto dola radi uenja aramejskog jezika. Ploice otkrivaju
priu o prijateljstvu dva Anujska grofa i njihovoj potrazi za Asgardskim pe-
atima. Mini-roman, koji posjeduje prstenastu kompozicionu strukturu, zavr-
ava se na neobian nain, isprian pitkim i tenim jezikom, specifinim au-
torskim stilom, po kojem je Krenkovi-Brkovi prepoznatljiva i u narednim
romanesknim ostvarenjima:
Ali ono to je izvesno jeste injenica dobro je imati ansu za nov poe-
tak (...) Jutro je uveliko odmaklo kada je Daa odluila da sie sa vrha krake
vrleti i vrati se nazad. Dok je vidno primirena i sa ozarenim izrazom na licu
hitala kroz bletavu, rasutu jutarnju svetlost u susret sunevoj kugli, uzdi-
gnutoj visoko gore, iznad ravne ceste i nepreglednog peanog prostranstva, u
njoj su i dalje odjekivale rei iz Asgardskih peata. Ona je sada znala ta treba
da radi i kojim putem treba da ide (Krenkovi-Brkovi 2006 : 252).
Narativni postupak prie u prii u ovom ostvarenju, kao i u romanu Iz-
gubljeni peat (Crnogorsko drutvo nezavisnih knjievnika, Podgorica, 2008)
voen je na strukturno uspio nain, sugeriui nesigurnost iza koje se skriva
ljepota, pa u dopunjenoj i predmetno-motivski potpunijoj literarnoj verziji ta-
koe sublimira motive otpora i pobune prema zaboravu i nitavilu, iezava-
210
nju i smrti. Kao i u ostalim ostvarenjima i u ovom djelu autorka se poigrava

sa anrovima, kroz strukturu istorijskog romana gradei nekoliko prolih i
sadanjih narativnih slojeva. Ovo djelo predstavlja modernim i provokativ-
nim stilom ispripovijedanu priu, na ijim stranicama se proimaju i prepliu
oniriko i arhetipsko. Narativnim krugovima osmiljenim iz tri ciklino ras-
poreene storije, autorka je po sudu Vujuce Ognjenovia napravila veliki
iskorak iz lokalnog, unijevi u crnogorsku knjievnost duh svjetskog trenda,
pokazujui da su piscu materijal za istraivanje i teme ma gdje se oni nalazili
i u bilo kom periodu ivjeli () Za roman Izgubljeni peat moe se rei da je
njegov glavni junak rukopis napisan na zagonetnim runama, rukopis Sjeverne
Evrope iji je nastanak, a jo vie znaenje obavijeno velom tajne. Ljudi koji
se u raznim vremenima srijeu oko ovog rukopisa u romanu Izgubljeni peat
su samo posrednici, prenosioci apata, ljudi sa misijom, a rukopis na runama
je taj koji opstaje u vremenu (Ognjenovi 2008: ).
U sredite svoje naracije postavljajui lingvistkinju Dau Pavlovi, ro-
man Izgubljeni peat istovremeno prua i niz inovantnih mogunosti na osnovu
kojih se crnogorska istorija i stvarnost iznova mogu sagledati i procijeniti. Djelo
se sastoji iz osam, motivski i problemski povezanih cjelina, koje se mogu za-
sebno iitavati i tretirati, ali koje ini jedinstvenim postojanje glavne junakinje
i njene opsesivne preokupacije. U pitanju je traganje za izgubljenim peatom,
koji nosi zapis o udesnoj zaboravljenoj zemlji, to predstavlja globalnu meta-
foru o vjeitoj ljudskoj potrazi za izgubljenom sreom, ali i za vrijednostima
koje su neprolazne i univerzalne. Djelovi ovog ostvarenja nose nazive Ode-
ljenje mrtvih pisama, Tvoje rei izlaze u svet, Hronika jedne dobro uvane
tajne, Stojimo izmeu svetova, Iza zvuka naeg sopstvenog glasa, Stara
mesta su probuena, ta svet krije i poglavlje po kojem je roman nazvan
Izgubljeni peat. Likovi u ovom djelu postavljeni su u razliite take prostora
i vremena, suoavajui se sa gubljenjem oslonca i logike stvarnosnog svijeta.
Ova motivska linija moe se pratiti jo od njegove proloke granice, u
sklopu koje autorkino pripovijedanje tee mirnim i pitkim, prepoznatljivim
narativnim stilom: Poslednje kapi kie su upravo prestajale da dobuju kada je
David podigao pogled sa svog stola i rasutih kamenih ploica i kroz otvoreni
prozor se zagledao u nadiruu jutarnju svetlost. Meka, blistava koprena ve je
uspela da prekrije i zatomi visoku, nekoliko stolea staru, zgradu sa leve stra-
ne, njene uske prozore uokvirene kamenim reljefima i neto vii toranj sa istu-
renim, polukrunim prostorom na njegovom dnu, potom tunel sa uskim pro-
lazom koji je, kroz vijugave uliice Starog Grada poploane glatkim, oblim
kamenjem, izlazio na Herodotovu palatu, kao i tek procvetale grane prastare
masline koja je, stenjena okolnim zidovima, odolevala vremenu i novim na-
vikama ljudi (Krenkovi-Brkovi 2008 : 7).
211
Runsko pismo se po istorijskim podacima odralo na sjeveru Evrope,

sve dok ga nije potisnuo latinski alfabet, koji su irili hrianski misionari. Po-
ruka ovog djela izraava potragu za istinom, prizivajui skriveno znanje ljud-
skog roda prisutno vjekovima koji samo odabrani mogu odgonetnuti. Rune
oznaavaju tajno pismo, skriveni nain sporazumijevanja, odnosei se na ono
potisnuto i podsvjesno u ljudskom biu. Tako potraga za izgubljenim starim
tekstom prerasta u otkrivanje mjesta i uloge ljepote u drutvu kojem domi-
nira potreba za vlau, istovremeno oznaavajui potragu za univerzalnim
vrijednostima u ovjeku. I u ovom romanu Krenkovi-Brkovi se eksponira
kao vanredan stilista, koji suvereno raspolae monim repertoarom jezikih
izraajnih sredstava, kao i tenom, gramatiki pravilnom i intelektualno pro-
filisanom reenicom. Pruajui paljivo izgraene opise portreta i pejzaa,
ona recipijenta vraa u vremena krstakh ratova i drevnih obiaja proricanja
sudbine. Svijet u ovom djelu predstavljen je kao jedan veliki privid i varka,
koji se iz oblika u oblik pretae, dobijajui posve nov smisao i znaenje.
Izgubljeni peat Dragane Krenkovi Brkovi je kratki roman koji
potvruje njen, u knjigama ve iskazan poetski stav vjeru u mo mitskog
prosedea, koji se najbolje ovaplouje u knjigama i legendama, napisao je
Zuvdija Hodi u recenziji ovom ostvarenju. Ovaj roman je zanimljivo kon-
cipiran to je trostruki krug koji ine tri prie meusobno povezane legendom
o postojanju Asgardskih peata i mjesta na kome su sve nae nade i snovi mo-
gui. Trostruki tok u Izgubljenom peatu je voen odlino. On sugerie da su
u naem svijetu, bez obzira na epohu, drutveni poredak ili geografsku taku,
dominantni nasilje, elja za moi, ali i ovjekova vjena, uzviena potreba da
stvara neto trajno i lijepo (Hodi 2008: 147).
U vremenu sveopteg haosa i nestabilnosti, ideja reda i poretka na ko-
jem je civilizacija bazirana, ispostavlja se kao nadreena u ovom ostvarenju.
Fragment hronike pisane runskim pismom stie u jednu od pukotina jerusa-
limskog Zida plaa, a naglaena estetinost u traenju savrene uzvienosti
ljepote ivljenja boji i epilog ovog ostvarenja prefinjene misaonosti i struk-
turne harmoninosti: Duboko diui i borei se za vazduh posledica br-
zog uspinjanja i otrog nagiba padine Daa se zagledala u brojne planinske
vrhove koji su se protezali sve tamo do ivice horizontale, te razlomljene linije
spajanja ogromne vazdune puine i nejasnih, a propetih obrisa masiva, pa
dalje, u blistavu zlatnu boju Sunevog kruga, i dalje, u plamtee crvenilo koje
se razlivalo oko Sunca, tamnu modrinu svoda koje se povlailo pred navalom
svetlosti, naglo se gasei, pa u iroki prostor pred njom koji je poeo da se pre-
svlai jutarnjom rumeni Daa se osmehnula. itav prizor je, mislila je, bio
nesvakidanji dar koji joj je tedro ponuen i ona nije mogla a da ne pomisli
na to sa zahvalnou (Krenkovi-Brkovi 2008: 159160).
212
Iz perspektive sveznajueg pripovjedaa spisateljica sugerie da ono

to nam djeluje kao stabilno, u kolopletu neobinih i nepredvidljivih ivot-
nih realija ispostavlja se esto kao fluid i varka, dok ono emu moda ne
pristupamo sa veom mjerom ozbiljnosti, prerasta u ivotnu realiju, koja se
na kraju ispostavlja kao neminovnost i naa sudbina. U ovom djelu sreemo
polivalentno i viedimenzionalno sagledavanje svijeta koji nas okruuje, pa u
odnosu na poznatu tezu da je knjiga estica bibliotke, u drugom dijelu romana
e uvena aleksandrijska biblioteka buknuti i nestati u vlastitom plamenu.
Posljednje autorkino ostvarenje roman Atelanska igra (Petnaest knjiga
o smrti, pisanju po vodi i velikim podvizima), u ediciji biblioteke Savremena
proza, publikovao je Otvoreni kulturni forum sa Cetinja, 2012. godine. Sam
naziv romana potie od termina atelanska igra (na latinskom fabula Atellana),
nazvana i osaka igra. Atelana je bila je narodna italska farsa, lakrdija, koja
je sadravala vulgarnosti i opscene dvosmislenosti, izvoene u obliku kratkih
scena. Nastala je u tzv. pretknjievnom periodu rimske knjievnosti, a odrala
se s prekidima sve do kraja I vijeka nove ere. Naziv je dobila po gradu Ateli u
Kampaniji, meutim, osim to je najvjerovatnije bila osakog porijekla, pouz-
dana veza izmeu nje i ovoga grada ne moe se utvrditi. Atelana nam je poznata
samo na osnovu podataka antikih pisaca, na osnovu kojih se moe zakljuiti da
se radilo o scenskim alama, slinim po grubosti nadmetanju dvojice lakrdijaa
koje Horacije opisuje u svojoj Satiri, s tom vanom razlikom to se u atelani
javljaju stalni tipovi, odnosno maske koje su glumci nosili. To su: Maccus
lakrdija, koji se na latinskom zove i Stupidus (budala), Pappus krti starac,
Bucco brbljivac i hvalisavac, Dossenus lukavi starac itd.
Osnovu atelane inili su ovi konstantni likovi, ali oni nijesu svi morali
da se pojave u istoj predstavi. Radnju je inio jednostavan zaplet, koji su kasni-
ji pisci obiljeavali terminom tricae (sitnice, besmislice), etimoloki srodnim
s terminom intriga. Stara atelana predstavljala je vrstu narodne farse, koja
je bila puna grube komike, opscenih izraza i psovki, prikaza tua i pijanstva,
dok naslovi pojedinih atelana iz kasnijeg perioda sugeriu mitoloke motive.
Atelanska igra, u kojoj su igrali amateri, stekla je veliku popularnost u Rimu
tokom III vijeka stare ere. Kasnije je bila oivljena, ali je poprimila vie knji-
evni oblik, zadravajui stalne likove, istovremeno se zasnivajui na pisanom
zapletu. Pozne atelane, u kojima su glumili profesionalni glumci, izvoene na
sceni nakon prikazivanja tragedija, esto su predstavljale parodiju tema koje
su se obino obraivale u navedenoj knjievnoj vrsti. Prikazivale su se sve do
kraja I vijeka nove ere, a od njih su ostali sauvani oskudni fragmenti.
Autorka proznih tekstova Dragana Krenkovi-Brkovi, o magiji
naracije u romanu Atelanska igra pisao je Vladimir Vojinovi, u naim je
ranijim analizama i studijama prepoznata po literarnim bravurama koje se na
213
odreen nain odnose prema naem duhovnom naslijeu. Dobar dio njenih
proza, poput onih iz knjige Gospodarska palata, je takav da se u njima ukupna
narativna strategija usmjerila ka procesu graenja fantastinoga dijegetikog
svijeta, i da je u njima oita tenja da se nadgradi paradigmatski osnov bajke
i konstruie sasvim nova fantastina pria. Tim i slinim narativnim strategi-
jama Krenkovi-Brkovi se koristi i u najnovijem djelu romanu Atelanska
igra, jer nad jednom, u svijetu knjievnosti vrlo uticajnom paradigmom, nad
spisom Poslanica Pizonima, Krenkovi-Brkovi je izatkala vrlo ubjedljivo
prozno tivo o posljednjim danima autora toga spisa, pjesnika Horacija, i o
okolnostima povodom nastanka spisa (Vojinovi 2014:147).
I pored toga to Atelanska igra Dragane Krenkovi-Brkovi u svom
naslovu sublimira literarno nasljee iz rimskih vremena, njen fabulativno-mo-
tivski i idejni kontekst je neuporedivo iri, s obzirom na to da emanira uni-
verzalnu tematsku konstantu, kakvu ini odnos izmeu umetnika i vlasti. U
ovom romanu autorka osvjetljava sloene odnose izmeu stvaralaca i onih
koji vladaju, naroito odnos onih umjetnika koji svoj uspjeh duguju bliskosti
s tronom. Tokom mjeseca maja XII godine prije nove ere, Horacije, najve-
i pjesnik svog doba, pomae imperatoru Avgustu da otkrije uzroke prerane
smrti imperatorovog prvog saradnika generala Marka Agripe. Taj nesvakinji
vladarev zahtjev odvodi Horacija do raznih mjesta, od milionske metropole do
Ostije, najvee luke u zemlji, do varoice Dvori na Brdu, gdje on sree ljude
koji su poznavali generala. Sjeanja Horacijevih sagovornika oivljavaju pred
pjesnikom vrijeme kada je general, ponesen idejom o zidanju hrama sa do
tada nevienom kupolom, doao u sukob sa bogatim porodicama, kao i linu
dramu talentovanog neimara, koji je otkrio tajnu zidanja kupole. Ova sjeanja,
nesigurna i varljiva, iznose pred Horacija potpuno razliite predstave ne samo
o preminulom armijskom generalu, nego i o svim akterima jedne drame koja
traje vie decenija. Iako prati radnju koja je locirana na razmeu stare i nove
ere, Atelanska igra nije iskljuivo istorijski roman.
Preletevi preko irokog, vekovima starog Milvijevog mosta, autorka
nas na zanimljiv nain uvodi u radnju romana, koija sa dva upregnuta krep-
ka konja ostavila je za sobom reku Tibar i Milionsko sedite pa je, zaobiav-
i kamenjar proaran tamnoljubiastim i plavim cvetovima kadulje i krakog
vreska, skrenula na desno, grabei ka severu. Tokovi su otro kloparali, na
momente odskaui od neravnih kamenih ploa Flaminijeve ceste, i to je sme-
talo Horaciju. Namrten, utei je posmatrao predeo kroz koji je prolazio, tr-
peljivo podnosei tegobe puta. Bio je zadovoljan to je u poslednjem trenutku
odluio da krene ovim, umesto svojim lakim koijama. Karpentum je, mislio
je, mnogo udobniji za toliki put koji je bio pred njim. Nije morao da stoji, a
od rane majske suneve vreline titio ga je pokriva od crvene tkanine oivien
214
resama boje starog zlata (Krenkovi-Brkovi 2012)

Ovo neobino djelo, sa obrisima poetizovanog istorijskog romana, iji
glavni junaci Horacije, Agripin jesu istorijske linosti, u knjievnoj kritici ste-
klo je atribut politikog trilera. Osoben narativni tok, koji u jednom dijelu roma-
na tee kroz prisjeanje sagovornika glavnog junaka, kao i obilje pria i legendi,
proet je aurom maginog i fantastinog. Istovremeno, roman Atelanska igra
kreativno je osmiljen sa takvom iluzijom vjerodostojnosti koja podrazumijeva
pouzdano poznavanje epohe iz vremena Starog Rima u koju je radnja smjetena.
Da bi ovakva vrsta izmiljene prie mogla biti prihvaena kao ubjedljiva, bilo je
neophodno itaoce upoznati sa velikom brojem detalja vezanih za svakodnevni
ivot ljudi navedenog perioda. Tako se kroz recepciju ovog ostvarenja, vrijed-
nog kako u modelativnom i poetolokom, tako i istorijskom pogledu, moemo
upoznati u kakvim kuama je narod Starog Rima ivio, kako su se ljudi oblaili i
hranili, kako su izgledali hramovi, na emu su sve pisali, kako su biljeili vane
dogaaje, kako su se lijeili, kakva imena su davali legijama, kako je izgledao
ivot vojnika u kampovima i koji su putevi vodili iz prijestonice. Kao jedna od
poetolokih premisa ovog ostvarenja mogu se shvatiti stihovi eksponirani na
njegovoj prolokoj granici: Reeno je pria bira onog ko e je ispriati. / Ja
dodajem, pria bira i onog ko e je proitati. / Ti, itaoe, koji namerava da ita
ovaj spis, / imaj na umu da si odabran (Krenkovi-Brkovi 2012).
Predmetni sloj djela moe se sagledati i na osnovu naziva petnaest knji-
ga, iz kojih je roman sainjen, od prve, realizovane u noi majskih ida, u
kojoj Horacije sedi na balkonu i razmilja o svom odlasku na otvaranje novog
pozorita u Ostiji nekoliko sati ranije, preko sredinje sedme, u kojoj iz
Venog grada putuje u Dvore na Brdu i smeta se u gostionicu Zlatni rog, do
zavrne petnaeste u kojoj Horacije, oekujui da dou po njega, odluuje da
sauva uspomenu na Mateja sa Kosa. Poznato je da je Horacije u mladosti
ratovao protiv Avgusta i da je zbog toga bio prognan na udaljeno ostrvo, a da
ga je mnogo godina kasnije upravo Avgust odabrao da napie stihove za veliki
dravni praznik, koji je organizovan jednom u stotinu godina. Pjevajui o ve-
liini ovog vladara, Horacije je postao dio zvanine umjetnosti i politike, pa je
autorka na stvaralaki inovantan nain jednog darovitog umjetnika dovela u
situaciju da sagleda pravu prirodu svog odnosa prema tronu i postane svjestan
cijene koju mora platiti za privilegije koje su mu pruene.
Glavni likovi romana su povueni Neimar koji uprkos nezainteresova-
nosti za monike uspijeva da izgradi zdanja vanredne ljepote i sklada, Grk
Matej i njegovi prijatelji koji pozorite doivljavaju kao posebno umijee, o-
troumna Alba, koja posjeduje lucidnu mo predvianja, tihi Horacijev sluga
Flavije Stariji, ije sjeanje dovodi do svjetlosti izgubljene i u vremenu poto-
nule prie. Svi oni pokazuju da umjetnost ne moe da se odvoji od politike te
215
da je rije o kompleksnom i meusobno zavisnom odnosu. Horacije se na kraju

svog puta na bolan nain suoava sa svojom predstavom o samom sebi jer je na
umjetniku da odabere kojim e putem ii i kako e se boriti za vlastito djelo.
U predmetno-fabulativnom sloju ovog ostvarenja stvaralaki se kombi-
nuju fiktivni junaci sa slavnim predstavnicima vlasti i umjetnosti jednog doba.
Iako se radnja romana odigrava tokom petnaest dana, vremenski raspon koji
on obuhvata protee se na nepunih stotinu i pedeset godina. Na takav nain od
fragmenata sjeanja junaka, isjeaka iz snova, kao i od proivljenih, u svijesti
duboko utisnutih stanja, Dragana Krenkovi-Brkovi modeluje novu, umjet-
niki oneobienu stvarnost. Horacije nije voleo da razmilja o umiranju, na
paljiv i motivski inovantan nain autorka nas uvodi u karakterizaciju glavnog
junaka ovog ostvarenja. Iako je smrt toliko puta bila prisutna u njegovim pe-
smama on je pevao o tome kako je ivot kratak; da godine prolaze a vreme
neosetno otie; da bleda Smrt pohodi krme siromaha, ali i tvrave kraljeva;
da pristigla zima, dar Jupitera ljudima, moe biti i poslednja; da u svom krat-
kom ivotu ne treba gajiti nadu o nekim dalekim buduim letima; da nikakva
pobonost ne moe odgoditi skoru starost, bore na licu, niti neizbeni odlazak
u Carstvo senki kad god bi pred njim iskrslo ovo pitanje, on bi hitro poinjao
da misli na neto drugo. ivo je odbacivao i slikovite predstave o podzemnom
svetu koje su svi delili (Krenkovi-Brkovi 2012).
Poruka romana Atelanska igra je univerzalna jer se moe odnositi na
odnos izmeu umjetnika i vlasti u svakom, pa i dananjem dobu, otkrivajui
imaginarne svjetove snova, skrivenih enji, usamljenosti i strahova. Kao jed-
na od potencijalnih poruka romana moe se shvatiti misao da treba djelati u
skladu sa sopstvenom prirodom i individualnim moralnim i ljudskim impera-
tivima, a da umjetnika moe ispuniti spokojem i proeti mirom jedino ono to
je od koristi svim ljudima. U navedenom kontekstu moe se razumjeti i moto
romana Atelanska igra, koji glasi: Toliko toga pre i posle, nestalo je u patnji,
tuzi i radosti
Ovo ostvarenje se ne bavi rekonstrukcijom dogaaja koji se odigrao po
predanju ili po istorijskim dokumentima. Sama radnja Atelanske igre, svi nje-
ni likovi (sem pjesnika Horacija, vladara Avgusta i generala Agripe) i mnoga
mjesta (kao, na primer, gradi Dvori na Brdu) su fikcija. U ovom romanu su
realno vrijeme i prostor isprepleteni s nitima sjeanja, pa njegov predmet-
no-motivski i idejno-kontemplativni nukleus sublimira svijet snova, skrivenih
enji, usamljenosti, straha od samoe i zaborava.
Dragana Krenkovi-Brkovi je vjeto odabranim univerzalnim tema-
ma i krajnje modernom kompozicijom, uinila da njena ostvarenja Gospo-
darska palata (2004), Vatra u Aleksandriji (2006), Izgubljeni peat (2008) i
Atelanska igra (2012) budu usmjerena ka intelektualno profilisanoj i obra-
216
zovno izgraenoj publici, ali i da itaocima koji imaju nedovoljno znanja iz

oblasti literature, istorije ili teorije umjetnosti, svoje djelo putem fabulativne
zanimljivosti, motivske inovantnosti i nezaboravnih deskriptivnih prizora
uini knjievno prijemivim, zanimljivim i provokativnim.
Literatura
Primarna:
Krenkovi-Brkovi, Dragana:Gospodarska palata, Crnogorsko drutvo

nezavisnih knjievnika, Podgorica, 2004.
Krenkovi-Brkovi, Dragana: Vatra u Aleksandriji, Crnogorsko drutvo
nezavisnih knjievnika, Podgorica, 2006.
Krenkovi-Brkovi, Dragana: Izgubljeni peat, Crnogorsko drutvo neza-
visnih knjievnika, Podgorica, 2008.
Krenkovi-Brkovi, Dragana: Atelanska igra, Otvoreni kulturni forum,
Cetinje, 2012.

Sekundarna:
Hodi, Zuvdija: Potraga za univerzalnim u ovjeku Izgubljeni pe-

at Dragane Krenkovi-Brkovi, recenzija romana Izgubljeni peat za
Crnogorsko drutvo nezavisnih knjievnika, Podgorica, 7. oktobar 2007.
Jovanovi, Borislav: Pisac bira ko e je proitati, u: Pobjeda (dodatak
Kultura, str. 6), Podgorica, 29. jun 2013.
Kalezi-urikovi, Sofija: Atelanska igra Dragane Krenkovi-Brko-
vi, u: Ars - asopis za knjievnost, kulturu i drutvena pitanja, godina
XVI, br. 4, Crnogorsko drutvo nezavisnih knjievnika, Cetinje, 2014.
Ognjenovi, Vujica: Trag runskog zapisa Savremena proza: Izgubljeni
peat roman Dragane Krenkovi-Brkovi, Vijesti, Podgorica, 28. novem-
bar 2008.
Pavievi, Jelena: Vatra u Aleksandriji, knjiga Dragane Krenkovi-Br-
kovi, MOJ UGAO, Portal B 92, Beograd, 15. decembar 2005.
Rackovi, Nikola: Leksikon crnogorske kulture, Drutvo za ouvanje crno-
gorske duhovne batine, Podgorica, 2009.
Rakoevi, Bogi: Snoliki spojevi (Dragana Krenkovi-Brkovi: Gos-
podarska palata, CDNK, Podgorica, 2004), Crnogorski knjievni list
asopis za knjievnost, kulturu, umjetnost, nauku i politiku, god. IV, br.
103, DUKS, Podgorica, 15. mart 2005.
217
Sablji, Jakov: Hrvatski i crnogorski roman (Meuknjievna tumaenja),

ICJK, Podgorica, 2010.
Simunovi, Vlatko: Krug ivota i smrti, Pobjeda, 19. februara, 2005.
Simunovi, Vlatko: Smrt je lakrdija u kojoj se sve deava s razlogom
(Dragana Krenkovi-Brkovi: Atelanska igra, OKF, Cetinje, 2012.),
Dnevne novine, 28. jun 2013.
Simunovi, Vlatko: Umjetnost ne moe da se odvoji od politike (Intervju:
Dragana Krenkovi-Brkovi o romanu Atelanska igra, Pobjeda, 4. maj
2013.)
Vojinovi, Vladimir: Nove knjige crnogorskih prozaika (Magija Atelan-
ske igre), u: Ars asopis za knjievnost, kulturu i drutvena pitanja, go-
dina XVI, br. 4, Crnogorsko drutvo nezavisnih knjievnika, Cetinje, 2014.
ON THE TRACES ON ANCIENT RECORDS

(PROSE OF DRAGANA KRENKOVI BRKOVI)
The name of Dragana Krenkovi-Brkovi and her valuable literary work

have been known for many years in Montenegrin and former Yugoslavian lite-
rary public. From her rich creative oeuvre, the author of the present paper points
to two collections of short stories Gospodarska palata (2004) and Vatra u
Aleksandriji (2006), two novels Izgubljeni peat (2008) and Atelanska igra
(2012), a collection of drama texts Iza nevidljivog zida (1997), as well as books
for children Tajna plavog kristala (1996), Duh Manitog jezera (2010), Tajna
jedne Tajne (2011), Muziar s cilindrom i cvetom na reveru (2013) and Modra
planina (2015). Four of her fairy tales have been included in elementary scho-
ol readers in Montenegro and Macedonia. She received the award for the best
drama text for children in SFRY in 1990, for fairy tale udesna zvezda. Her
novel Izgubljeni peat was nominated for the literary award Mea Selimovi
for 2009, while her novel Atelanska igra was nominated for the same award in
2012. Two of her short stories, Momin kamen and Vatra u Aleksandriji are inc-
luded in the syllabus of the Department for Slavic Languages and Literature of
the University of California at Berkeley. Her book of fairy tales Duh Manitog
jezera was selected by Internationale Jugend Bibliothek from Munich for White
Ravens 2011, the annual selection of the most important childrens books in the
world that are distinguished by their innovative artistic style.
Key words: prose, novel, short story, history, fiction, imagination, past
218
UDK 821.163.4.09-1Ivanovi A.
Pregledni rad
Ethem MANDI (Podgorica)
ethem.mandic@fcjk.me
O STVARALATVU ALEKSANDRA LESA IVANOVIA
Autor u ovome radu otkriva osobenosti poezije Aleksandra

Lesa Ivanovia, kao i znaaj i poziciju njegove poezije u kon-
tekstu crnogorske knjievnosti. Autor odreuje anrovsku pri-
padnost Lesove poezije i nudi odreenu klasifikaciju Lesovih
pjesamama u tri mini ciklusa.
Kljune rijei: poezija, Aleksandar Leso Ivanovi, pjesnik,
apur u kru, anr, intimistika lirika, mini ciklus, Petar II
Petrovi-Njego
Kao to je za francusku knjievnost najznaajnija godina 1857. kad su

izale dvije knjige koje su promijenile tok i definisale okvire moderne svjetske
literature, a to su Cvijee zla od arla Bodlera i Madam Bovari od Gistava
Flobera, tako je i 1950. godina, kad su objavljene zbirka poezije Stihovi Lesa
Ivanovia i roman Svadba Mihaila Lalia, znaajna za crnogorsku knjievnost
jer dobija obrise moderne i estetski kvalitetne literature. Na polovini XX vije-
ka crnogorska knjievnost i crnogorski jezik dobijaju dva veoma vana i kva-
litetna stvaraoca proznog pisca i pjesnika. Za crnogorsku knjievnost 1950.
godina moda je najvanija u njenoj istoriji. Pored tog datuma, vaniji datumi
i godine u crnogorskoj knjievnosti su druga polovina XII vijeka kada su na-
stali Ljetopis Popa Dukljanina i Miroslavljevo jevanelje, i 1847. godina kad
je tampan Gorski vijenac Petra II Petrovia Njegoa. U ta tri knjievnoisto-
rijska perioda nastala su kapitalna djela nae knjievnosti, to jest umjetnosti i
kulture. Dakle, treba naglasiti ono to nije dovoljno puta naglaeno da Leso
Ivanovi pripada jednoj od tri prelomne take u razvoju, to jest oblikovanju
crnogorske knjievnosti.
injenica da je Aleksandar Leso Ivanovi ostavio iza sebe samo mali
broj pjesama i obimom nevelik opus1 moe samo da naglasi znaaj i loven-
1
Up.: U itavom bogatstvu raznorodnih stvaralakih glasova sasvim osoben pjesniki kod
predstavlja tek po obimu skormni opus Aleksandra Lesa Ivanovia, atipinog pjesnika i ne
manje atipinog graanina drevnog duhovnog Cetinja, djelo jednog od izuzetno rijetkih
219
Ethem MANDI
ske visine njegove poezije. Upravo iz toga razloga morali bismo vie cijeniti
linost koja je uspjela s tako malim opusom da ostane zauvijek upisana u
istoriju kulture jednoga naroda. Znaaj koji umjetniko djelo ima za kulturu
ne mjeri se obimom, ve uticajem i kvalitetom. Aleksandar Leso Ivanovi nije
morao, osim pjesama koje nam je ostavio, nita vie ni napisati da bi ostao
upamen.
Stoga autor ovoga teksta oea potrebu da kao kritiar s istorijske
distance ispravi jednu reenicu, to jest da joj da novi smisao, Lesovu ree-
nicu iz Predgovora zbirci poezije Stihovi. Naime, Leso je u tom predgovoru
napisao da je svojim nainom ivota potpuno zapeatio svoju sudbinu kao
knjievnika2. ezdeset i pet godina nakon te reenice mi moemo rei da
Leso jeste zapeatio svoju sudbinu kao knjievnika, ali je zapeatio svojim
pjesmama, i zapeatio je sebe kao jednog od najvanijih pjesnikih figura u
crnogorskoj knjievnosti.
I nita, drugo preda mnom se nije zbilo/ o nita, nita drugo do samo
to/ a u dui je sjetno zaiskrilo/uspomena mutnih i sjeanja sto3, tim stihovima
iz pjesme Lokva dao bi se predstaviti uticaj koji Lesova poezija ima na crno-
gorsku knjievnost i na itaoca. Da nita drugo nije napisao osim pjesama kao
to su Ljudi sjenke, apur u kru ili Jutro jugova, da nije napisao nita osim
stiha ali sa bodljama unutra okrenutim, ostao bi zapamen u jeziku ljudi, u je-
ziku svakodnevnice kao pjesnik od ijeg stiha dua sjetno zaiskri. Ima li veeg
priznanja za pjesnika od toga kad njegov stih ue u govor naroda, i treba li da
ga bude?
Kako znate da je neko dobar pjesnik? Kad Vam se za duu uhvate stiho-
vi neuhvatljivim nitima, kad Vas duboko zaboli tua tuga i nesrea, kad Vam
se priini u dui da vidite oblak koji vidi neko drugi, kad saznate da ste i Vi du-
boko tuni i etni, ali da toga nijeste esto svjesni, kad Vam pjesnik s jednom
reenicom, kao na primjer Nekad je za tugu dosta.. ue u duu i potpuno je
ogoli, a da to nijeste ni htjeli ni traili; e tada znate da pred Vama stoji pjesnik.
To je Leso u pjesmama kao to su Niti neuhvatljive, Poslije mladosti, Po liu
kine kapi, Bajka o kinom danu, i koja druga sve ne Kad itajui ili govo-
rei stihove oetite strast, mudrost, stvaralaku snagu, vladanje misterijom ili
bojom koje pominje Robert Luis Stivenson, i koje prema njegovom miljenju
niti se mogu nauiti, niti se mogu simulirati.4

Crnogoraca, koji je uspijevao da stvara i traje kako sam ree, s bodljama unutra okrenutim.
(Sreten Perovi, Studije, kritike, eseji, Fondacija Prijateljstvo, Podgorica, 2011, str. 475)
2
Aleksandar Leso Ivanovi, Jutro jugova, OKF, Cetinje, 2011, str. 302.
3
Isto, str. 15
4
obert Luis Stivenson, Umetnost pisanja, Slubeni glasnik, Beograd, 2009, str. 41.
220
O stvaralatvu Aleksandra Lesa Ivanovia
Pjesnik Leso Ivanovi cetinjski je Vivaldi, koji je poezijom opjevao

sva etiri godinja doba na Cetinju, iju ljepotu svi vide koji ikad tuda prou,
ali samo oko pjesnikovo moe da je tako neprolazno i lijepo opie. Svi koji
su ikad stali na cetinjski kamen mogu da prepoznaju tu prirodu u njegovim
pjesmama, a oni koji nijesu mogu samo da poele da je vide, makar na tren.5
Iako znamo da je poezija imitacija prirode kako su to smatrali antiki filozofi
poput Platona, poezija ponekad nadmai sve to nae oko moe da doivi pro-
sto gledajui u tu prirodu zato to je pjesnik tu prirodu stvarao dok ga je obu-
zimalo retko duhovno stanje u kojem on tako lako, u nekoj vrsti zaaranosti,
u svakoj stvari pronalazi dragocenost koja je u njoj sakrivena.6 Tu spadaju
pjesme poput Otvaranje jednog prozora pred zalazak sunca, Tuga za nebom,
Dan se gasi, Po liu kine kapi, Lipe miriu, Ljetnji oblaci, Vjetar, Jesen,
Kie jesenje, Pahulje, Proljee u okupiranom gradu, i druge.
Osim prirode Leso je bolje nego ijedan na pisac ili pjesnik opisao naj-
veu figuru iz crnogorske knjievnosti. On je to postigao u svega tri pjesme:
Potonja ura Rada Tomova, Vizija i Biljarda. Ova pjesnika trilogija o Njegou
je najuspjelije djelo o velikome pjesniku. U prvoj je opjevao smrt Vladike, u
drugoj invocirao je trenutak nastanka dinovske poezije i Gorskoga vijenca,
a u treoj stogodinju (vjenu) tugu grada i Biljarde zbog odlaska njegova
vladara. Moe li pjesnik vie odati priznanje jednoj tradiciji nego to su to ove
tri pjesme uinile? U ovim pjesmama ostvaren je onaj nieanski most preko
puste rijeke zbivanja, u kojima kroz prazne prostore vremena jedan div zove
drugoga, i razgovor visokih duhova tee dalje a da ga ne smeta obijesna buka
patuljaka koji puu pod njima.7
Osim mini ciklusa pjesama o Njegou i mini ciklusa pjesama o ce-
tinjskim godinjim dobima, Leso ima i mini ciklus pjesama o usamljenom i
tunom ovjeku (pjesniku). Tu spadaju pjesme poput apur u kru, Pjesnik,
Ljudi sjenke, i druge. Leso u tim pjesmama pjeva o mladosti, o tugi, o samo-
i i nemoi, o ljubavi tihoj i enjivoj. To su pjesme o pjesniku sa irokim
spektrom tema i oeanja zastupljenim u njima. I zaista, kad italac proita
sve te pjesme, moe da zakljui da je Leso pjesnik modernog senzibiliteta
i pjesnik ija lirika pripada, kako je to definisala kritika, anru intimistike
5
Up.: Ko nije doivio tmurne cetinjske jeseni i pejzae i nije itao pjesmu Ljudi-sjenke, taj
nee moi potpuno da osjeti Ivanoviev ljudski i pjesniki lik.(Milorad Stojovi: Knjievne
teme, FCJK, Cetinje, 2015, str. 163.)
6
Marsel Prust, Kad bi svet propao, Slubeni glasnik, Beograd, 2011, str. 95.
7
Aleksandar Flaker, Period, stil, anr, Slubeni glasnik, Beograd, 2010, str. 27. i 28.
221
Ethem MANDI
lirike8, iako kritiar nerado pristupa korienju anrova9 prilikom tumaenja

pjesnika kao Leso iz straha od ograniavanja poezije, uopte knjievnosti na
nekoliko kljunih karakteristika. Iako intimistika lirika kao anr lirske poe-
zije ne zaokruuje Lesovo bavljenje poezijom, on ipak jeste zastupljen u nje-
govim reprezentativnim pjesamama, u kojima on ostvaruje naelo literarnosti
teksta i pjesnikog jezika, u smislu devijacije od norme i odstupanju od
uobiajenog, te ostvaruje onaj valerijevski poziv da svako pjesniko djelo
je u jezikom pogledu izuzetno, ili uopte nije pjesniko djelo.10 Njegova
poezija je, dakle dominatno intimistika, ili, kako to kae Milorad Stojovi,
prava nadahnutost i prava poezija u stihovima Aleksandra Ivanovia najvie
i najtrajnije je prisutna u pjesmama u kojima otkriva intimni svijet (podvukao
E.M.), svoju sudbinu: Slomljenom oku, Kari abanovi, alba mrtvom drugu,
Suanj na kamenu, U susret nebu, Ljudi-sjenke.11
apur u kru
Daljini svakoj dio sam srca dao,

na rodnom kru ostao prepolovljen,
ko suhi apur u kamen urastao,
koprivom ljutom i draom zakorovljen.

Rijeju apur12 i pjesmom apur u kru moe se predstaviti poezija
Lesa Ivanovia kao u orahovoj ljusci. Izvan Lesove biografije, s kojom bismo
tu pjesmu mogli uvezati i kojom bismo je mogli objanjavati do krajnjih gra-
8
Up.: U pedesetim godinama taj proces intimizacije pjesnikoga govora je valjano nje-
govao Aleksandar Ivanovi. (Aleksandar Leso Ivanovi: Jutro jugova, OKF, Cetinje,
2011, str. 203)
9
Kada itamo knjievni tekst, mi vrlo brzo identifikujemo njegov anr i razumijevamo ga
na osnovu njegovih imanentnih izraajnih, stilskih i strukturalnih zakonitosti. (Zdenko
Lei: Teorija knjievnosti, Slubeni glasnik, Beograd, 2010, str. 67)
10
Zdenko Lei: Teorija knjievnosti, Slubeni glasnik, Beograd, 2010, str. 66.
11
Milorad Stojovi: Knjievne teme, FCJK, Cetinje, 2015, str. 165.
12
Up.: A znate li vi to je apur? Zamislite nepregledni, surovi katunski kr, pa one njegove
djelove gdje je erozija dotukla i samu nadu, samu pomisao na ivot, pa ipak uoite da je
pravo iz toga kra, ali s mijene na utap i kao kru u inat, izraslo neko usamljeno, izuvijano,
svo u vorovima i krivinama, nisko stabalce makije. Pa kad se ta utvara potpuno osui, kad
umre, crkne, kad postane patrljak, svjedok muenikog bitisanja tuen vjetrovima, kiama,
snjegovima, goren vruinama, e taj patrljak, preostatak neega to je nekad disalo i raalo
se i borilo za zrak sunca, za daak vazduha, tu, u nemoguim uslovima, zove se apur.
Ve odavno razumijem Lesa kad se odluio za takav naslov, a sam naslov mu je vrijedan
itave knjige, da ne kaem poezije. (Slavko Perovic 21. 08. 2009. ( http://slavkonotebook.
wordpress.com/2009/08/21/21-08-09/ ))
222
O stvaralatvu Aleksandra Lesa Ivanovia
nica tumaenja, uitavati, doaravati i slino, ta pjesma je kako je to i ustvrdio

Milorad Stojovi trajna poetska ljepota13.
Pjesma apur u kru, kao i cijela Lesova obimom nevelika poezija,
primjer je poezije koja zauvijek ostaje u jednom jeziku; primjer je poezije koja
obogauje taj jezik i nudi tom jeziku i njegovim govornicima slike i zvuke
iz kojih izvlai esenciju ljudske egzistencije i ljudske patnje i daje mu otisak
tajanstvene ljepote i neprolaznosti koju je samo roeni pjesnik kao to je bio
Leso Ivanovi mogao dati.
Poezijom Aleksandra Lesa Ivanovia crnogorski jezik dobio je estet-
ski nivo u stvaranju, crnogorski jezik dobio je glas i pjevanje univerzalno i
ivotno, sveobuhvatno kako je to dobio s Njegoem, i kako se to nastavilo
s Lesom i drugim rijetkim crnogorskim pjesnicima. (Ako je tana borhe-
sovska misao jedan pisac, ili pjesnik stvara svoje prethodnike isto onoliko
koliko ti prethodnici stvaraju njega onda emo shvatiti koliko je Njegoeva
poetska rije i misao prisutna u Lesovoj poeziji, ali ne kao vidljiv i jasan
peat, ve je vie prisutan onaj lirski Njego koji samo bljesne u Lesovoj
poeziji kroz neku rije, stih, brzu misao. Isto toliko Leso i njegova poezi-
ja objanjava i oslikava onu tegobu koja vlada u Njegoevoj poeziji koja
se protee preko Lesova vremena i poezije pa sve do dananjih dana i sa-
vremene poezije, a koja se moe oslikati pjesnikim usudom Crne Gore,
od jedne slamke meu vihorove, preko suhog apura u kamen uraslog, do
samo na vjetru bora, ili jabuke na vjetru, itd.). Ta misao, ta patnja koja je nit
koja povezuje crnogorske pjesnike od Njegoa na ovamo, najbolje je izra-
ena u pjesmi Jutro jugova, a koju je Leso nazvao ili bolje reeno izrazio
rijeima tuga prastara:
Slomi te neka tuga prastara

to je i predak utke tugova
uz mukli zveket lastara
u davna neka jutra jugova.14
Ne smatram prostim sluajem to u vrijeme kad piem tekst za skup o

Miloradu Stojoviu koji organizuje Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost
dobijam poziv da piem o poeziji Lesa Ivanovia. Upravo je Milorad Stojovi
uvrtavajui Lesove pjesme u Antologiju crnogorske poezije i prireujui nje-
govu zbirku poezije za biblioteku Lua shvatio i oetio da Lesova poezija pri-
pada onim rijetkim momentima u crnogorskoj pjesnikoj panorami ija rije,
13
Aleksandar Leso Ivanovi, Jutro jugova, OKF, Cetinje, 2011, str. 155.
14
Isto, str. 9.
223
Ethem MANDI
ali sam i ivot pjesnika jesu intengralni dio te panorame o tekoj sudbini i
istoriji Crne Gore, i koji odreuju njen umjetniki izraz, ali i njeno crnogor-
sko bie u cjelini.
Bibliografija
Ivanovi, Aleksandar Leso: Jutro jugova, OKF, Cetinje, 2011.

Lei, Zdenko: Teorija knjievnosti, Slubeni glasnik, Beograd, 2010.
Flaker, Aleksandar: Period, stil, anr, Slubeni glasnik, Beograd, 2010.
Perovi, Sreten: Studije, kritike, eseji, Fondacija Prijateljstvo, Podgorica,
2012.
Prust, Marsel: Kad bi svet propao, Slubeni glasnik, Beograd, 2011.
Stivenson, Robert Luis: Umetnost pisanja, Slubeni glasnik, Beograd,
2009.
Stojovi, Milorad: Knjievne teme, FCJK, Cetinje, 2015.
Ethem MANDI
ON CREATION OF ALEKSANDAR LESO IVANOVI
The author of this paper reveals the characteristics of poetry of Alek-

sandar Leso Ivanovi, pointing to the importance and position of his poetry in
the context of Montenegrin literature. The author defines the genre affiliation
of Lesos poetry and offers a certain classification of Lesos poems into three
mini-cycles.
Key words: poetry, Aleksandar Leso Ivanovi, poet, genre, mini-cycle,

Petar II Petrovi Njego
224
UDK 821.163.4.09-1
Izvorni nauni rad
Anka VUINI-GUJI (Podgorica)
Zavod za kolstvo Crne Gore
anka.gujic@zzs.gov.me
POETIKA POLAZITA SREDNJE I MLADE GENERACIJE

CRNOGORSKIH POSTMODERNIH LIRIARA
Vieznanost i brojne kontradiktornosti u okviru poetike

postmoderne pruile su pjesnicima kontinuiranu otvorenost za
preispitivanje stvarnosti, koju mogu poznati samo putem znako-
va. Izbjegavanjem vrstih kanona, osim kad je rije o estetskim
naelima, a prihvatanjem tendencija koje su obiljeile evropsku
knjievnost postmoderne, crnogorski postmoderni liriari su in-
tertekstualnou, citatnou i dobro uklopljenim mitskim obras-
cima ostvarili znaajan pomak u odnosu na prethodnike. Inva-
rijantne jedinice poezije srednje i mlade generacije crnogorskih
postmodernih poeta su: izbjegavanje vrstih metrikih organiza-
cija i rime, poetski zaudne slike ostvarene estom upotrebom
metafora i simbola, s uglavnom prisutnim pesimistinim i me-
lanholinim tonom. U poeziji crnogorskih postmodernistikih
poeta, uoljive su refleksije o smislenosti umjetnikog stvaranja
i pisane rijei. Bala Brkovi, Pavle Goranovi i Danilo Lompar
bave se autopoetinou kazivanja. Autentinim izborom temat-
ske podloge predstavnici srednje i mlade generacije crnogorskih
postmodernih liriara uspostavili su nove poetike dominante,
a osobenim konstruktivnim principima stvorili autohtonu para-
digmatiku poetskih tekstova. Kombinacija proznog i poetskog,
fikcije i fakcije, uslovila je da mimezis bude zamijenjen semi-
ozisom.
Kljune rijei: poetika postmoderne, crnogorski postmoderni
liriari, autopoetinost kazivanja, semiotski pristup

Generacija crnogorskih pjesnika stasala 90-ih godina 20. vijeka dopri-
nijela je modernizaciji lirskog modaliteta pjesme i napravila iskorak iz lokal-
nog i shematinog. U Biblionu (izbor iz crnogorske poezije 90-ih) u kojem
su zastupljeni Bala Brkovi, Pavle Goranovi, Aleksandar Beanovi, Sanja
Martinovi, Danilo Lompar i drugi, uoava se intelektualni i artistiki kontekst
njihovog pjesnitva. Odbacivi realistiki diskurs i epski narativ, crnogorski
225
Anka VUINI-GUJI
postmoderni liriari produbili su poetsku misao modernom univerzalnou i

doprinijeli njenoj semantikoj sloenosti. Dubinom lirsko-narativne apstrak-
cije crnogorske postmoderne poete su u dodiru sa irokim spektrom poetikih
pristupa utemeljenih na metatekstualnosti.
Dominantno obiljeje postmodernizma u knjevnosti jeste proces de-
konstrukcije, gdje svako djelo gradi sopstvenu poetiku koja se ne uklapa u ak-
tuelnu stvaralaku praksu, ve je uvijek iznova stvara. Ali iterabilnost jezikih
inilaca ili ponovljivost teksta pokazuje da tekstualni znak posjeduje neku vr-
stu idealnosti, tj. da uspijeva da svoju razliitost sauva od svih konkretizacija
i od ma koje konanosti. Zato se veoma esto povodom postmodernistike
knjievnosti govori o literarnom elitizmu, odnosno o literarnom senzibilite-
tu podrazumijevanog itaoca, kao i o njegovom poznavanju knjievnoumjet-
nikih stvaralakih postupaka. Knjievnost se slui govorom, obrauje ili
doteruje njegove pukotine i meuprostore, ne odmerava snage s onim to je
ve reeno, ve sa samom igrom subjekta o kojem govori, ona otkriva smisao
rei. Dobro zna da snaga jezika moe da je spase, ali upravo zbog toga je
spremna na abjuraciju, da kae i porekne ono to je rekla, uzjoguni se i izmie
lako, ne unitava znake, puta ih da se igraju i igra se s njima. Ako je, a je-
ste, knjievnost oslobaanje od moi jezika, ona zavisi od prirode te moi.1
Crnogorski postmoderni liriari su u odnosu na prethodnike bitno izmijenili
strukturu poetskih tekstova, a osobenom semiotikom doprinijeli su autopoe-
tinosti crnogorske postmoderne poezije. Kada je rije o konstruktivnim prin-
cipima njihovih poetskih tekstova uoljiva je dezintegrisanost forme, a njihov
metriki obrazac karakterie heterometrino segmentovanje govornog niza,
kao i slobodnije (osamostaljenije) ureivanje sintaksikog niza.
U postmodernistikom duhu je slabljenje rime do siromane i nepra-
vilne, do rimoida i najzad do njenog gubljenja, jer u slobodnom stihu metar
ne ograniava raspored rijei. Prevlast je preuzelo sintaksiko naelo, dok se
metar osjea samo kao prigueni fon. Ali i kada je ta uloga metra ukinu-
ta preostaje grafiki momenat, uobiajeno pisanje stihova jednog iza drugog
po vertikali. Takvom isto grafikom razdeobom programira se nain itanja:
svaki redak uzima se kao celina ili jedinica koja se samerava s istorodnim
jedinicama koje joj prethode ili slede.2
U crnogorskoj postmodernoj lirici specifini metriki konstrukti ko-
reliraju s poetikim polazitima ili lajtmotivskim nizovima smrt kao pje-
snika konstanta, dubinska melanholija kao izraz moderne osjeajnosti, krug
kao paradigma egzistencijalnog nemira, a u svoje poetske tekstove crnogorski
1
Umberto Eko, Svakodnevna semiotika, Beograd, Narodna knjiga/Alfa, 1997, str. 106.
2
Novica Petkovi, Ogledi o srpskim pesnicima, Beograd, 2004, str. 129.
226
Poetika polazita srednje i mlade generacije crnogorskih postmodernih liriara
postmoderni liriari ukljuuju i diskurzivni opis prirode poezije. Poput Borhe-

sove prie Vavilonska biblioteka, koja kao svojevrsni misaoni eksperiment za
predmet ima univerzum, ali gdje narator izrie krhku nadu u smisao biblioteke
koja je metafora svemira, istorije, pojedinanog ljudskog ivota, literature,
Bala Brkovi poetskim tekstom Vavilonska implicitno uspostavlja analogiju
izmeu biblijske vavilonske kule i vavilonske biblioteke, ali u prilino ironij-
skom i parodijskom civilizacijskom kontekstu. Teza dekonstrukcije bi glasi-
la: znaenje je vezano za kontekst, ali je kontekst neogranien. Svaki je znak
ponovljiv, ali ta ponovljivost nije iterativnost, ve je iterabilnost: on moe
stupiti u beskrajno mnogo novih okruenja, a ta kontekstualna okruenja nije
mogue unapred opisati, normativno ili na drugi nain odrediti, to znai da
se ni uinci kao posledice izvesnog uzroka, navodnog identiteta znaka ne
mogu ograniiti.3 Osim toga, metafora Va v i l o n s k a b i b l i o t e k a jedno je
od najproduktivnijih odreenja literature uopte, a posebno postmodernistike
poetike koja izjednaava iskustvo ivota i iskustvo itanja. Metafikcionalnost
je kod Bale Brkovia, kao i kod drugih postmodernistikih autora, svojevr-
sno poetsko stanovite da se destabilizovane vrijednosti jo jednom preispi-
taju, pa biblijska stilizacija da je svako ispisivanje graenje vavilonsko i
semantika odstupanja oksimoronskog tipa da smo mi blaene zvijeri i
da nam sljeduje raskona kazna na prolazu kroz kapiju umjetnosti, stva-
raju jak energetski momenat. Semantika korelativnost poetskog iskaza (sve
tee je napisati pismo) s literarnom i mitolokom asocijacijom (Penelopino
tkanje moje civilizacije / obno se razvezuje, lako kopni) upuuje ne samo na
autorovu diskurzivnu formaciju, ve i na intersubjektivni fenomen koji ima
konstitutivnu ulogu u stvaranju simbolikih sistema.
Ako su sve rijei kazane,

sve se, reklo bi se, ve dogodilo.
-----------------------------------------
Ako su sve rijei bile jo u Njegovoj srdbi,
Onda smo mi oduvijek umorni. /Vavilonska/
U odnosu izrazite suboordinacije jezikih jedinica, uoljivo je penjanje

tona karakteristino za protazu, nasuprot njegovom padanju u apodozi, ali i po-
jaana iskazna vrijednost tih stihova. Ako ironija predstavlja viak ili nadopunu
(suplement) svijesti, kojom zauzima razmak ili distancu, a time i otpor prema
drugom, onda Bala Brkovi svojevrsnim preokretom i premjetanjem upuuje
na nezavidan poloaj ovjekovog bitisanja. Jer u toj korelaciji ovjek rije,
3
Novica Mili, A, B, C, Dekonstrukcije, Beograd, Narodna knjiga, 1997, str. 101.
227
Anka VUINI-GUJI
umee ironiju kao govor distanciranog smisla, znaenja koje se okree od sebe
i ustaje protiv sebe, da bi parabasom, koja predstavlja trenutak obraanja itao-
cima u autorskom svojstvu, doao do intelektualnog umora 21. vijeka.
Ipak, sve iri je rub neizrecivog.

I sve je tee jesti mrak poslednjeg Nita
i bljuvati svjetlost koja sve pretvara u Jest,
u izvjesnost jezika. /Vavilonska/
Tako Bala Brkovi pokazuje da vrijednost tropa nije svodljiva na

pojam, budui da kao retoriki model uvijek nosi snagu razgradnje ili de-
konstrukcije stabilnih, definitivnih poredaka, ukljuujui tu poredak vlasti-
tog modusa, odnosno subjekta koji bi takvom modusu pripadao. Pomacima
na paradigmatskoj ili sintagmatskoj osi pjesnici se primiu samodovoljnosti
poetskog izraaja koji ne podlijee arbitrai smisla ili istine izvan sebe4.
Sintagmama jesti mrak i bljuvati svjetlost horizontalno povezanim, a poet-
ski zaudnim, smanjuje se predvidljivost, a poveava obavjetenje, a to je
obuhvatniji obavjetajni rezervoar sintagme, to je prodorniji i njen poetski
materijal. Pri graenju tropa veoma je bitan udio vokabularne paradigmatike
kao konvencionalne supstance znaenja i Bala Brkovi vjeto koristi taj po-
etski manir. Prebacivanja po kontrastu iz jednog u drugi disparatni niz, kao i
binarna opozicija svjetlost-mrak, Nita-Jest stvaraju niz okazionalno-poetskih
antonima, ali sintagma izvjesnost jezika, upuuje da je dar jezika sintetiko
stanje u kome se modaliteti forme i izraza doivljavaju samo kao neizbjena,
ali sluajna prilagoavanja.5
Postmodernistiko povlaenje autorskog glasa navodi Brkovia da pro-
loki i epiloki konstrukt pjesme bude poetski solilokvij (ko bi danas usudio
se / zapoet pjesmu sa ICH bin / i korelira s prolokom sintagmom Pauina
autorstva), gdje je mrea jo jedna slika ispoljavanja kao emanacije bitka,
budui i da je pauk izvlai iz vlastite supstance. Specifinim postmoderni-
stikim diskursom pjesnik tumai sebe kao nita koje tumai Znakovlje, da bi
doao do onog neto koje je roeno od Niega koje se igralo znakovljem.
Nita i Jeste su invarijantni strukturni inioci poetskih tekstova Bale Brkovi-
a. Tipinim semiotikim postupkom u kome je znak spoj oznaitelja i oznake
i poetski tekst se moe odrediti prema znakovnom sistemu ili konfiguraciji
kodova u svijesti italaca sa kojim knjievni znak stupa u odnos.
4
Vlatko Pavleti, Klju za modernu poeziju, Zagreb, Globus, 1986, str. 19.
5
Alen Gerbran, an evalije, Renik simbola, Novi Sad, Izdavaka kua KIA, str. 328.
228
Postoje sve boje,

Plavo i Nita. /Plavo i nita/
.
Nakon prvog segmentovanog retka (postoje sve boje), stvara se uinak
iznevjerenog oekivanja koji se zasniva na apriornoj inerciji percepcije, na
navici i prethodnom iskustvu. Ulananost plave boje, koja upuuje na pred-
stavu o mirnoj i uzvienoj vjenosti i budi u ovjeku elju za natprirodnim, sa
stilemom nita pokazuje da se svaki pjesmotvorni element otima automatizmu
percepcije i automatizmu komunikacije izbjegavanjem svega predvidljivog i
tako stvara preduslov za pojavu nekonvencionalnog iskaza. Epiloki segment
ukida mogunost dvojenja, jer jezik samo kae / da svijet jeste i semantiki
je premreen sa lirskim fragmentima o poeziji jer samo ona beskrajno varira
genezu, a geneza je in koji inaugurie JESTE s jedne strane koncept geneze
uvodi u hermeneutiku globalnog momenat smrti kao neodvojivi dio moi ro-
enja, a s druge strane ukoliko kanimo previdjeti ovu mogunost dvosmjer-
ne konanosti, geneza je najnedohvatljiviji mistiki momenat Svepovijesti.6
Tako Bala Brkovi postmodernistikim manirom koristi multianrovski pri-
stup u cilju demistifikovanja poetskog diskursa. Poezija je prevoenje. Ne-
izrecivog u Izrecivo. Iz Boanskog u Jezik. Iz igre u znak.7 Objelodanjivanje
semantikih diferencijalnih parova (neizrecivo-izrecivo, igra-znak), koji se
nalaze u njihovoj smisaonoj strukturi, a koji su po optem renikom znaenju
antonimi, pokazuje kako su ovdje strukturno izjednaeni, a jedinstvo koje pro-
istie iz konflikta konkretnih podstruktura poveava informacionu mogunost
umjetnikog teksta.
SOLEDAD
- Izmeu moje moi da kaem,

i tvoje da uje,
stanuje sam AVO.
Soledad (samoa, usamljenost) u izvornom znaenju je popularna

pansko-andaluzijska narodna pjesma snanog individualnog izraza i melan-
holinog tona, a kasnije i omiljen naziv za zbirke umjetnikih lirskih pjesa-
ma. avo simbolizuje sve one snage koje uznemiruju, slabe svijest i vraaju
je prema neodreenom i ambivalentnom, pa takav kodni signal predstavlja
zamjenu oekivanog semantikog polja njemu suprotnim. Lirska minijatura
6
Bala Brkovi, Dvojenje, Podgorica, DUKS, 2001, str. 102.
7
Bala Brkovi, n. d., str. 117.
229
Anka VUINI-GUJI
uslonjava semiozu tropom a v o , jer se svaka referenca vri posredstvom

nekog indeksnog znaka, ak i kada je sama reenica sastavljena od simbola.
Meutim, na sintagmatskoj osi na kojoj se uspostavlja odstupanje stvara se
unutarstihovni napon moje-tvoje, kaem-uje. I ako su intonacija i sintaksa
prilagoene metriko-ritmikoj strukturi, strofe zadravaju motivisanost gru-
pisanja stihova, ali ih njihova heterometrinost pribliava proznoj paradigmi.
Kad bi sav smisao mogao

da jeste u jednom znaku
(ko mapa kosmosa
u omjeru jedan prema jedan)
za Sveto Nita apoteoza mraku,

requiem za Kazani svijet,
posljednji put gledan /Smrt i roeno u istom/
Ponavljanje foneme s izaziva tendenciju da se leksemama pripie neko

objektivno znaenje, jer rije kao da je do tada jedinica ija smislenost pred-
stavlja prezumpciju, a njeno znaenje tek treba ustanoviti. Meutim, popunja-
vanjem tih fonema znaenjima koje stvara data tekstovna struktura postaju po-
sebne okazionalne rijei, tj. rezerve su za semantiko doureivanje teksta.8
Paradoksalnom formulacijom z a s v e t o n i t a , koje je oblik negativne mo-
tivacije, ovdje je okarakterisano ogledanje suprotstavljenih rijei kao stvaranje
novog znaenja koje nije sadrano ni u jednoj od njih posebno. Semantika
konfrontacija zbog svoje sposobnosti da zbliava veoma udaljena znaenja
(sveto nita, apoteoza mraku) uslovljava bogatstvo poetskih znaenja. Modifi-
kovana protaza (kad bi sav smisao mogao da jeste u jednom znaku) rije za sve,
uz izostavljenu apoteozu, semantiki korelira s dobro uklopljenom parentezom.
Danilo Lompar pomou biblijski kodiranih sugestivnih struktura i sti-
lema redukuje stih na jednu rije, ali reducirana organizacija govornog niza
implicira i sloenu semantiku. Sa stepenom izdvajanja reeninih djelova, za-
pravo nove eliptine reenice (Zna) koja vodi do osamostaljivanja u parcela-
ciji, raste i uloga i znaaj sintaksike intonacije. Slobodnijom preraspodjelom
i promijenjenom distribucijom u sintaksikom ulanavanju, lake se percipira
ono to se u dubini podrazumijeva.
I na kraju bie

8
Lotman, J. M., Struktura umetnikog teksta, Beograd, Nolit, 1976, str. 158.
230
zna
na poetku
Lavirinta
Biblioteke
i jedno jedino pitanje

nee dobiti odgovor
(svijet je nestalan
od poetka)
ali e postojati
trag
(me mnotvom)
jer pokuao si
bitisanjem
ne biti iluzija postojanja

stravinog kruga /Biblijska tuga/
Imajui u vidu da je metafora mo premjetaja i mo prenosa, lavirint

biblioteke postaje metonimijska oznaka nedokuivosti ivotnog smisla, ali
postoji i iskonski nagon da ovjek autentinim bitisanjem ostavi trag u poku-
aju dosezanja vjenosti, kako je krug i protumaen u hrianskoj ikonogra-
fiji. Ako je krug simbol proticanja vremena, onda mu sintagmatska odredba
stravian prua negativne konotacije. Unutarnjim pomjeranjima razbija lirsku
homogenost, a u sklopu parenteze ukljuuje filozofeme svijet je nestalan
od poetka i misao razvija na aforistiko-teorijskom planu, da bi na slikov-
no-pjesnikom razvijao poeteme, tj poetike ili poetoloke iskaze.
Pavle Goranovi autopoetinost kazivanja ostvaruje u pjesmi Odmo-
tavanje teksta (Ne piem zbog bijega, ve radi pomirenja sa svijetom), ali ako
za svaku knjigu ima po jedan miris koji se ravna sa znaenjem, onda se knjiga
kao simbol znanja i mudrosti podie za stepen vie i postaje simbol svijeta.
Posudio sam od alhemiara

upotrebu rijei melasholia,
da bi otpoeo potragu
za sveproimajuim.
Zbilja, ta crna u bi morala biti
Postavljena negdje na poetku. /Odmotavanje teksta/
231
Anka VUINI-GUJI
Poput alhemiara koji umjetnou transmutacije pretvara metal u zlato,

njemu je melanholija, koja je invarijantna jedinica crnogorskih postmodernih
liriara, inicijalni element u pokuaju demistifikovanja svijeta. Sijeenjem go-
vornog niza (da bi otpoeo potragu / za sveproimajuim) stvara opkoraenje,
koje doprinosi da sloenica s v e p r o i m a j u i m bude pozitivno kono-
tirana i postane izrazito stilogeno sredstvo. Polazei od Aristotelovog stava
da je crna u svojstvena veini pjesnika i nekim filozofima i ini ih duevno
labilnim, udljivim, ali i stvaralaki produktivnim, Pavle Goranovi je stavlja
na poetak, dajui joj funkciju unutranjeg pokretaa.
Prisustvujemo, dakle, odmotavanju teksta.
Goranovieva sintagma odmotavanje teksta upuuje da je tekst otvoren
prema drugom bio taj drugi italac, kontekst, drugi tekst, ili pak on sam
ukoliko se razumije u odmaku od sebe. Postmoderna literatura moe biti razu-
mljiva na vie naina od kojih nijedan ne mora da odnese prevagu.
Ostaje ITANJE,
i rijetka mogunost opstajanja. /Odmotavanje teksta/
Ako je itanje jedna od najsloenijih operacija ovjekova uma, jer

obuhvata sintetiki spoj percepcije, rekognicije, refleksivnosti i senzitivno-
sti, onda je semantikom usklaenou sa stilemom o p s t a n a k dat jedan od
modaliteta osmiljene egzistencije. Ali, poto se izmeu razliitih inilaca,
slojeva i nizova itanja uspostavljaju dinamiki odnosi zasnovani na korela-
tivnosti ili odstupanju, heterogenost tih relacija uslovljava rijetku mogunost
opstajanja.
Aleksandar Beanovi u poetskom tekstu Melanholija desnice navodi
da je svijet neizljeivo pismo i da su podesni tropi: zbijanje ivota, aktiviranje
oznake, dok upit ostaje i nakon injenice.
Sugestivnom metaforom (svijet je neizljeivo pismo) Aleksandar Bea-
novi pokazuje da pismo materijalizuje objavu, ono prekida ljudsku vezu i
zamjenjuje je svijetom znakova, a sintagmatskom odredbom neizljeivo raz-
bija statini simetrizam. Meutim, poto svaka figura podrazumijeva jedan
proces dekodiranja koji se odvija u dvije faze od kojih je prva uoavanje devi-
jantnosti, a druga njeno ispravljanje, onda se i u semantikoj ravni nijansiraju
znaenja. Semantika povezanost svijeta i pismene komunikacije pokazuje
da metafora moe biti i ikoniki znak, ali samo u onoj mjeri u kojoj zadrava
svojstvo oznaenog predmeta.
Iako je ena vezana za prve iskonske snage i preko nje mukarac ko-
municira s njima, u poetskom tekstu RAVENA navodi se ena je odsustvo
znakova i stoga podlona svakoj hermeneutici, podjednako gruboj i njenoj,
232
jedino stvorenje iji je smisao bivao kroz tijelo, pa tjelesno treba rastoiti. Svi-
jet kao metonimija, metonimija kao svijet, realnost. Nita nije neitljivo, nita
izuzev Bog (jer nije u nunoj vezi sa onima koji postoje, u odnosu na njih je
nezavisan, izdvojen, dakle apsolutan).
PRIJATELJ
U pustinji,
melanholina je plemenitost citata.
U pustinji
pijesak je jedini prijatelj.
Parataksika ponavljanja i paralelizmi variraju dva osnovna simbolika

znaenja pustinje, kao poetnu naelnu istovjetnost i kao neplodan prostor
pod kojim treba traiti stvarnost. Redukovanjem stiha na jednu rije uslonja-
va semiozu, a misao segmentovanog retka (melanholina je plemenitost cita-
ta) difuzan je.
Sanja Martinovi kao predstavnica crnogorskog enskog postmoder-
nog pisma nenametljivo iskazuje poziciju enskog subjekta, koji tei ispisiva-
nju osobenih tragova u odnosu prema drugom. Njen samosvojni poetski glas
uslovio je elastinu sintaksu koja je povezana s elastinim ritmikim nizom, a
sistem razliitih opkoraenja pretvorila je u instrument za postizanje zaudnih
dejstava, ime korespondira s tokovima postmoderne umjetnosti.
Filosofije naih roditelja

skupljaju prainu
u bibliotekama gradova
kojima je nekada etao Platon
i priao o prividu
o kojem i mi priamo
osvajajui umu
laganim koracima. /Soba moje bake/
Saimanje koje ide do krajnjih granica aluzivnih napomena i nekad te-

ko odgonetljivih stihova svodi poetski tekst na niz ikoniki uoljivih detalja.
Nedoumica koja prati italako odreivanje pripadnosti pojedinih rijei pret-
hodnom, odnosno sljedeem kontekstu doprinosi neoekivanim suznaenjima
i semantikim udvajanjima i pretapanjima. Modelom ouivanja Sanja Mar-
tinovi poetski sugerie prevazienost filosofije naih roditelja, ali i nau
vjeitu potrebu za osmiljavanjem egzistencije, pa makar bio to samo privid.
233
Anka VUINI-GUJI
Za poeziju Ljubete Labovia karakteristine su metasemantike meta-

forike tvorbe, jer se svijet javlja u najrazliitijim metaforikim sklopovima,
povezan analogijom i daljnom realizacijom s beskrajem predmeta i pojava u
funkciji prenositelja konotativnih znaenja. Dubina slikovne (ikonine) pod-
loge poetskog teksta uoljiva je jer su njegove pjesnike slike atipine i defor-
misane na semantikoj ravni. Preureeni sintaksiki poreci unose nova, kat-
kad jedva odrediva znaenja, pri emu se potire granica izmeu denotativnih i
konotativnih. Kod smanjenog broja leksikih jedinica znaenja se prenose na
njihove odnose i na nadreenine (tekstovne) konstrukcije. Jezik je kod La-
bovia gotovo svuda prenapregnut. On pie nekom vrstom jezikih formula,
koje s izvjesnim naporom prije odgonetamo, nego to ih neposredno itajui
razumijemo jer su pjesme dobijene jezikim i semantikim zgunjavanjem.
Stvaranje savrenog Oka

Genetskog arhetipa/iluminacije
/Opna-Kia Krovovi No Kavez/ /Poezija/Reprint/
Teina optenja, dovedena do same granice razumljivosti, nastaje i zbog

udnovatog vezivanja stilema, a visok stepen jezikog saimanja i do udalja-
vanja slike od konkretnog, pojavnog, ka apstraktnom. Stvari da bi bile jeziki
posredovane, moraju se ponitavati u svojoj jezikoj datosti. Literatura koja
se poigrava jezikom predstavlja se kao aktivnost koja razgrauje pravila i us-
postavlja druga: privremena, vaea samo u kontekstu jednog diskursa i samo
jedne tendencije, i iznad svega, vaea u okviru literarne radionice.9
Zeleni pauk-
Jaje u mrei:
Ja sam napravljen od suza na kii,
stvaram prijatelje u usamljenosti
Prijatelje imam koje u tek nai! /Poezija/Reprint/
Dihotomija izmeu predmeta i znakova stvara oteanu formu, jer tropi

rasklimavaju ustaljene odnose tako da poetski tekst postaje izvor uenja, a
dopunski kod omoguuje da se prevlada kanonizovani odnos izmeu oznake i
oznaenog.
9
Umberto Eko, n. d., str. 119.
234
Ostali smo potpuno SAMI ,

zato ba na Zemlji?
Uspavani Tvorac-pijano Jezgro /Poezija /Reprint/
Za razliku od frazeologizovanih (ustaljenih) spojeva rijei, gdje je veza

izmeu znaenja i sintaksikog mjesta najvra, sama znaenja mogu biti to-
liko daleka da jedno pripada sakralnom, drugo profanom (tvorac, bog pijano
jezgro).
/Neizmjerni lavirint/Kavez/
to on moe da uini za Tebe ?
Ovdje- Unutra moemo biti
to hoemo! /Poezija /Reprint/
Znaenja rijei postala su kolebljiva zato to su ogranienja na njiho-

vo kombinovanje znatno oslabljena. Tok transformisanja slike, uz neizbjeno
obrazovanje ili neto drugaijeg ili sasvim novog znaenja, doprinosi da je
smisao pjesme itljiv, ali pomjeren.
Promjena pjesnike svijesti koja uslovljava opis metafizikog stanja
sopstvenog iskustva doprinosi mikrolirskoj prepoznatljivosti crnogorskih po-
stmodernih poetskih tekstova. Mikrosemantiku tenziju crnogorski postmo-
derni liriari stvaraju aloginom i zaudnom metaforom i modelima zaudnog
prenoenja znaenja. Znaenja rijei postala su kolebljiva zato to su ograni-
enja na njihovo kombinovanje znatno oslabljena, a tenzija dolazi od podjed-
nakog isticanja mogueg i nemogueg u obrtu koji je ostvaren aktiviranjem
jezikog tropa. Naelo segmentacije koje se as pribliava, as udaljava od
obine gramatiko-logike ralanjenosti sintaksikog niza korelira sa seman-
tikim valerima crnogorskih postmodernih liriara.
Literatura
Jovanovi, B.: Biblion, Podgorica, 2006.

Poetika Montenegrina crnogorska poezija XX vijeka, Nacionalna biblio-
teka Crrne Gore ure Crnojevi, Cetinje, 2012.
Brkovi, B.: Dvojenje, DUKS, Podgorica, 2004.
Cerovi, R.: Crnogorsko knjievno iskustvo, DANU, Podgorica, 2003.
Pejovi, B.: Crnogorske knjievne teme, Matica crnogorska, Cetinje, 2010.
Bart, R.: Knjievnost, mitologija, semiologija, Nolit, Beograd, 1971.
Bataj, .: Knjievnoszt i zlo, BIGZ, Beograd, 1977.
235
Anka VUINI-GUJI
Gerbran, A., evalije, .: Renik simbola, Izdavaka kua KIA, Novi

Sad, 2004.
Eko, U.: Svakodnevna semiotika, Narodna knjiga/Alfa, Beograd, 1997.
Eptejn, M.: Postmodernizam, Zepter Book Word, Beograd, 1998.
Flaker, A.: Period, stil, anr, Slubeni glasnik, Beograd, 2011.
Fridrih, H.: Struktura moderne lirike, Svetovi, Novi Sad, 2003.
Haion, L.: Poetika postmodernizma, Svetovi, Novi Sad, 1996.
Hristi, J.: Oblici moderne knjievnosti, Nolit, Beograd, 1968.
Igliton, T.: Iluzije postmodernizma, Svetovi, Novi Sad, 1997.
Ingarden, R.: Doivljaj, umetniko delo i vrednost, Nolit, Beograd, 1975.
Jerkov, A.: Nova tekstualnost, Unireks, Prosveta, Oktoih; Podgorica, Beo-
grad, Niki, 1992.
Kajzer, V.: Jeziko umetniko delo, SKZ, Beograd, 1973.
Kaler, D.: Strukturalistika poetika, SKZ, Beograd, 1990.
Kompanjon, A.: Pet paradoksa modernosti, Institut za crnogorski jezik i
knjievnost, Podgorica, 2012.
Liotar, . F.: Postmoderno stanje, Bratstvo jedinstvo, Novi Sad, 1988.
Lotman, J. M.: Struktura umetnikog teksta, Nolit, Beograd, 1976.
Markjevi, H.: Nauka o knjievnosti, Nolit, Beograd, 1974.
Metafora, figure i znaenje, Zbornik teorijskih radova (izabrao i priredio
Leon Kojen), Beograd, 1986.
Mili, N.: A, B, C, Dekonstrukcije, Narodna knjiga, Beograd, 1997.
Milosavljevi, P.: Metodologija prouavanja knjievnosti, Trebnik, Beo-
grad, 2000.
Milosavljevi, P.: Logos i paradigma, Trebnik, Beograd, 2000.
Mukarovski, J.: Struktura pesnikog jezika, Zavod za udbenike i nastav-
na sredstva, Beograd, 1986.
Orai-Toli, D.: Muka moderna i enska postmoderna, Naklada Ljevak
d.o.o., Zagreb, 2005.
Pavleti, V.: Klju za modernu poeziju, Globus, Zagreb, 1986.
Petkovi, N.: Ogledi o srpskim pesnicima, Drutvo za srpski jezik i knji-
evnost Srbije, Beograd, 2004.
Petkovi, N.: Od formalizma ka semiotici, BIGZ, Beograd, 1984.
Popovi, T.: Renik knjievnih termina, Logos Art, Beograd, 2010.
Raji, Lj.: Tekst u vremenu, Geopoetika, Beograd, 2008.
Solar, M.: Edipova braa i sinovi, eseji, Golden marketing/Tehnika knji-
ga, Zagreb, 2008.
Solar, M.: Povijest svjetske knjievnosti, Institut za crnogorski jezik i knji-
evnost, Podgorica, 2012.
236
Strukturalni prilaz knjievnosti, (R. Bart, C. Todorov, . enet, J. M. Lo-

tman, K. Bremon, S. Lasi, A. . Gremas, A. K. olkovski, N. Miloevi),
Nolit, Beograd, 1978.
kreb, Z./Stama, A.: Uvod u knjievnost, Grafiki zavod Hrvatske, Za-
greb, 1983.
Vinogradov, V. V.: Stilistika i poetika, Zavod za izdavanje udbenika, Sa-
rajevo, 1971.
Anka VUINI-GUJI
POETIC POSTULATES OF MIDDLE AND YOUNGER

GENERATION OF MONTENEGRIN POSTMODERN LYRICISTS
In this paper, the author notes that ambiguity and numerous contradi-
ctions within the postmodern poetics have provided poets with continuous
openness to reviewing the reality which can be interpreted only through signs.
By avoiding solid canon, except when it comes to aesthetic principles, while
accepting the tendencies that have marked the European literature of the pos-
tmodern, Montenegrin postmodern lyricists have made significant progress in
comparison with their predecessors in terms of inter-textuality, citations and
well-blended mythical forms. Invariant units of poetry of middle and young
generation of Montenegrin postmodern poets are: avoidance of solid metric
organization and rhymes, wondrous poetic images generated through frequent
use of metaphors and symbols, with mainly present pessimistic and melanc-
holy tone.
Key words: postmodern poetics, Montenegrin postmodern lyricists, se-

miotic approach
237
UDK 821.163.4.09-32Lali M.
Izvorni nauni rad
Lejla VESKOVI (Bijelo Polje)
lejlagene@yahoo.com
NOVA ITANJA ROMANA LELEJSKA GORA MIHAILA LALIA
Rad nastoji da u okviru teorijskih koncepata novog istoriciz-

ma i kulturnog materijalizma ponudi drugaija itanja romana
Lelejska gora Mihaila Lalia. U radu se skree panja da praksa
itanja romana kao politike legitimacije ideja NOB-a nije ute-
meljena u tekstu. Roman je mogue itati kao disidentsko tivo u
krajnjoj liniji. U radu se takoe Lelejska gora ita kao egzisten-
cijalistiki roman budui da ispituje univerzalne ideje tjeskobe,
otuena, pobune i angamana koje se vezuju za egzistencijalnu
prozu. U anr egzistencijalnog romana Lali uvodi novinu da se
na tragu anarhizma ispituju mogunosti pobune ovjeka protiv
drutva ali i kosmikog poretka. Ispitivanjem mogunosti bor-
be za slobodu linosti i drutva roman se stilski nadovezuje na
tradiciju herojske epike koja je takoe njegovala kult borbe za
slobodarske ideale. Rad takoe ispituje na koji nain se figura
ene i romantine ljubavi uklapa u tekst koji ovaplouje huma-
nistike ideale apsolutne slobode ovjeka od biolokih, drutve-
nih i kosmikih stega.
Kljune rijei: Mihailo Lali, Lelejska gora, pobuna,
sloboda
Knjievna kritika roman Lelejska gora Mihaila Lalia opisuje kao iz-
danak modernog romana pisanog na principima socijalistikog estetizma u
kome se tehnikom unutranjeg monologa pripovijedanjem u prvom licu obra-
uju teme iz NOB-a. Roman je duboko ukorijenjen u knjievno-istorijiske
tokove svoga vremena koje je trailo od pisaca da ispune dug prema revoluci-
onarnoj borbi i prema socijalistikoj izgradnji, ali i da grade nove moderne
knjievne forme na temeljima estetizma, formalizma i avangardizma.1 Lali je
uspio da na pozadinu romansirane istorije koja zadovoljava knjievnu politiku
svoga vremena nadogradi tekst u formi poeme u prozi koji svojim smislima
transcendira stvarnost na koju se odnosi.
1
Vidi: Palavestra (1972); Dereti (1983); Mini (1984).
239
Lejla VESKOVI
Drutvenu stvarnost romana ispisuju sukobi partizana i etnika za vri-

jeme tzv. osijeka revolucije 1942. u okupiranoj Crnoj Gori kada su glavnine
partizanskog odreda povuene u Bosnu, a pojedini mjetani ostavljeni da kao
ilegalci dre uporite u narodu i ire ideje komunizma. Siejna linija prati ro-
mansiranu istoriju revolucionara Lada Tajovia koji se igrom sluaja odvaja
od ve razbijene partizanske ete i bjeei od hajke etnikih hordi sakriva
se u Lelejsku goru. U primordijalnom stanju Lelejske gore Ladova linost
se svodi na nagone i reflekse koji mu pomau da spasi ucijenjenu glavu. U
atmosferi poremeenog prirodnog, drutvenog i kosmikog poretka Lado uzi-
ma pravdu u svoje ruke i po mjeri svojih ideala zavodi red u Leleji. Kolateral-
na teta su Ladove oslabljene moralne konice koje nisu optereivali ni Lada
ni kritiku, jer se na moralna zgreenja u ime ideologije gledalo kao na prirodni
put koji moraju da preu budue narodne voe.
Ideologijski potencijal u romanu izvlai se iz sukoba ideja klase koja je
htjela da ustolii komunizam i dijela te iste klase koja je htjela da sauva po-
redak odravan na trojstvu kralja, srpstva i pravoslavlja. U borbi za privilegije
potonji su predstavljeni kao skloni interesnoj saradnji sa italijanskom okupaci-
jom. Narod je predstavljen kao dezorijentisana masa nezainteresovana za slo-
bodarske ideje koje e im donijeti svijetlu budunost, ve iskljuivo za ouva-
nje gole koe i mogunosti pekulacije u ratnom bezakonju. Na revolucionarne
teme i Drugi svjetski rat gleda se sa vremenske distance iz ugla pobjednika, pa
je stoga Lelejska gora i itana kao katekizam Komunistike partije.
Ako se italac odvoji iz Ladovog ideolokog svjetonazora, zapazie da
je narodnoj masi slian, jer mu je glavni interes hrana i debana, a ne ra-
zlikuje se ni od etnika, poto i Lado hoe da sveti svoje mrtve, hara po udo-
vicama, otima, zastrauje i batina. Indoktrinirani italac mu gleda kroz prste
na poinjena zlodjela i nestaluke, jer ne mjere se istim arinima partizanska i
izdajnika skretanja ulijevo.
Kada je dolo vrijeme da gubitnici koje je Lali poteno ocrnio kon-
struiu kulturni prostor po svojoj mjeri, oni su ga kao nepodoban ideologem
izbrisali iz tog prostora. Zagovarai rehabilatacije etnitva su mogue pou-
rili da izbace Lalia iz sistema obrazovanja, jer se Lelejska gora moe itati
kao pretea izjednaavanja etnika i partizana.
Lado se izgovara za svoje zloine time to su oni poinjeni u ime uzvi-
ene ideologije, a ne sitnih interesa:
Ja nijesam izdajica. Sve drugo jesam: laov, lupe, enskar pomalo.
I ubica sam, kad mi doe s ruke, i da zavedem i podvalim samo u izdaju
sigurno neu, to je tabu! (LG, 360).
Iako u romanu nije ponueno razmiljanje Ladovih neprijatelja o svom
ponaanju, ne treba iskljuivati da je slinim rijeima o sebi mogao da se izja-
240
Nova itanja romana Lelejska gora Mihaila Lalia
sni i prosjean etnik iz Lelejske gore, poto su i oni nesumnjivo imali svoje
ideale i ideologiju. Za itaoca koji na etnike i partizanske rtve ne gleda kao
na nae i vae mrtve zloini u ime ideologije jednako su za osudu.
Lelejska gora se u nastavi tradicionalno obraivala kao tekst koji se
stavlja na stranu komunizma u sukobu partizana i etnika. Ako se izuzme da
je djelo namjenski koriteno za legitimisanje komunistike vlasti, moe se
pretpostaviti da je do zabune moglo da doe zbog pripovijedanja u prvom
licu, iz ugla partizana Lada Tajovia koji se nedvosmisleno stavlja na stranu
komunizma. italac koji je neoptereen ovim sukobom u tekstu ne pronalazi
razloge da bilo partizane bilo etnike uzima kao modele ponaanja, jer im se
moe prigovoriti za ista nedjela. Izbacivanje Lelejske gore iz nastave, umje-
sto njenog naknadnog itanja, je novi pokuaj zloupotrebe romana u politike
svrhe bez ikakvog povoda u samom tekstu.
italac sklon pretjerivanju moe da tumai koncipiranje lika Lada Tajo-
via ak i kao latentnu kritiku komunistike vlasti. Lali je mogao da zna na
osnovu iskustva svog zemljaka Milovana ilasa da sve dok ti je izdaja tabu
drugovi nee da zalaze u moral tvoje anatomije. U prilog ovom pretjeriva-
nju ide ilasova pokajnika izjava na Treem plenumu da su mu drugarske
kritike otvorile oi i da mu je avo pao sa due. U romanu Lelejska gora
ilasovtinu iri upravo avo. Rasprave izmeu Lada i avola mogu se tu-
maiti kao drutveni pregovori izmeu rezidualne komunistike ideologije i
emergentne struje koja trai veu utemeljenost komunizma u praksi, ali ne i
njegovo ukidanje, jer bi takvi zahtjevi poremetili umjetniku vrijednost teksta.
Ve je ukazano da vrednovanje romana koje se izvodi iz siejne linije
kao sukoba slobodarskih partizana i izdajnikih etnika je povrinsko i izma-
nipulisano budui da na planu sukoba ideologija roman ne nosi ni estetsku, ni
idejnu vrijednost. Komunizam u romanu je simbol a ne zagovarana ideologija.
U romanu Lelejska gora hronotop, likovi i ideje transcendiraju svoje
primarno znaenje i prevazilaze granice teksta. Iza linije matriksa Lelejska
gora postaje mikrokosmos, rat i revolucija zgusnuti ivot, komunizam nada
i smisao, narod everyman, a Lado ovjek-demon. Lelejska gora je prostor
utvara, magli, peina, bespua i ambisa koji ipak skriva ostatke rajskih vrtova
na koja je Lado jednom i nabasao. Rat i revolucija su scenografija po kojoj
divljaju buka i bijes, a narod na toj pozornici je glumac rastrgnut izmeu erosa
i tanatosa ije individualne sudbine ilustriraju varijante ljudskog pada.
italac iitava ova fatalistika znaenja izmeu redova pa mirno pre-
lazi preko Ladove izjave da:
kad bijemo, ubijamo i ginemo inimo to za komunizam, za zanosnu
mjeavinu nade i smisla. (LG, 544).

241
Lejla VESKOVI
Knjievnost poznaje i druge likove koji su ubijali zbog ideja i (be)

smisla, pa su itaoci besprekornog morala ipak bili na strani ubica i zloinaca.
Uspostavljeni objektivni korelativ se tumai kao razlog identifikacije itala-
ca sa negativnim likovima. Naime, u romanu se nudi skup objekata, situacija,
lanac dogaaja, koji su formula odreene emocije, pa date eksterne injenice
uzrokuju ulno iskustvo, to jest emociju (Eliot: 1950, 121126). Odnosno u
krajnjoj liniji recipijent na osnovu ponuenog kulturnog uzroka prepoznaje
odreenu strukturu osjeaja koja mu je bliska.
Moemo pretpostaviti da italac u romanu prepoznaje univerzalne ljud-
ske emocije straha koje proizilaze iz specifine egzistencijalne situacije.
Egzistencijalnu situaciju uzrokuju prerogativi ljudskog roda teret slobode,
slobodna volja i mogunost izbora. Roman propituje uenje filozofske antro-
pologije koja ovjeka vidi kao nedovreno bie a smisao ljudskog postojanja
kao ljudsku tenju da realizuje svoju uroenu prirodu kroz prihvatanje neza-
visnosti i slobode. Lelejska gora funkcionie poput Zone Andreja Tarkovskog
kao mitski meuprostor koji ispunjava skrivene elje. Skrivena Ladova elja
pokazalo se bila je univerzalna ljudska potreba da vodi svoj ivot, a ne na-
prosto da ivi.
U zoni Lelejske gore sav teret ljudskog postojanja u svom ogoljenom
obliku obruio se na Lada. Lado nema mogunosti da osjeaje bezdomnosti,
odvojenosti i konanosti zamagljuje identifikacijom sa grupom ili konformiz-
mom jer su mu uskraeni i ovi samoobmanjujui druteni mehanizmi.
U tekstu su navedene okolnosti koje opravdavaju osjeaje usamljenosti,
obamrlosti i prestraenost. Lado je stvarno preputen sam sebi i otuda osjeaj
usamljenosti, Lado nema krov nad glavom, hranu i odjeu otuda osjeaj
obamrlosti, Lada ele da ubiju otuda strah od smrti. Ve je ukazano da je
u romanu pojavni svijet nije nosilac znaenja ve da je samo negativ svijeta
ideja koji je pravi interes romana. italac zato i nasluuje da pomenuti osje-
aji prevazilaze svoje pojavne granice i evociraju neto od metafizikog uasa
svijeta u koji smo baeni. Lado se pobunio protiv metafizikog uasa zato mu
italac prata zemaljske grijehe. Lado i sam sebi prata grijehe to ga razlikuje
od drugih pobunjenika u ime ovjeka kao to su Raskoljnikov i Magbet. Njih
dvojica nisu izdrali, ali Lado jeste:
Moj spor sa svijetom primie se kraju; pogodba je da on bije i da ja
bijem, pa da niko nita ne dobije. Ne kajem se savjest mi je mirna: bio sam se
zainatio da natjeram zlo na bolje, a to i jaima teko ide. (LG, 445).
Lelejska gora se moe smatrati egzistencijalnim romanom jer obrauje
teme koje proizilaze iz specifine ljudske egzistencijalne situacije kao to su
otuenosti, suvinosti, besmislenosti, revolt i bunt. Lado se razlikuje od dru-
gih egzistencijalnih junaka, jer je njegova pobuna aktivna, okrenuta ka svijetu
242
koji eli i uspijeva da oblikuje po svojoj mjeri. Kad je gladan ulovi bika, kad
eli novo odijelo on otme oficirsko, kad poeli enu nasrne na najljepu, kad
mu neko stane na put Lado se ne sklanja nego ga smakne, kad mu neko uini
krivo Lado se osveti da ovaj zna ta ga je i zato ba to snalo. Njegov revolt
je otvoren i komunikativan, pa zato kraj njega ostali egzistencijalni buntovnici
djeluju kao anestezirani pozeri.
I ovi razbojniki Ladovi postupci se ne itaju kao prekraji nego kao
koraci ka apsolutnom osvajanju slobode. Lado sam sebe suoava sa strahom
samo da bi ga prevaziao i postavio nove granice onoga to ovjek smije.
Krajnja konsekvenca je osvajanje slobode od boga. Otud pojava avola u ro-
manu ija funkcija nije samo da iri ilasovtinu nego i da figurira kao La-
dov alter-ego s kojim se on najzad i stopio. I figura avola je stoga izloena
naelu podvojenosti koji je u osnovi strukture romana, a odnosi se na mjerenje
svih stvari po ovozemaljskim i onozemaljskim arinima.
Lelejska gora se moe itati i kao bildungsroman. Roman prati rast i
sazrijevanje Lada Tajovia. Sazrijevanje se ne odnosi na ideoloko sazrijeva-
nja mladog revolucionara. Lado Tajovi prije treba da sazrije u Robin Huda
svoga kraja ija djela treba da se ureu u kolektivnu svijest kao udaljeni san
o slobodi o kom e sunji kroz gusle da propjevaju kad naie Arslan-paina
godina. Osvajanje slobode se zamilja kao neprekidan proces koji se nee
zatrijeti sve dok ima neko da nosi Bacanovu kapu, odnosno dok je makar
jedan ovjek u Lelejskoj gori san o ljudskoj slobodi je dostian.
Kompletna istorija se sagledava kao kretanje naroda prema dostizanju
humanistikog ideala apsolutne slobode ovjeka od biolokih, drutvenih i
kosmikih stega. Kolektivno osloboene ostvaruje se kroz revoluciju, a ko-
munizam je samo simbolian korak naprijed prema dosezanju te slobode.
Moemo zakljuiti da kada se komunizam podvrgne principu podvoje-
nosti svojstvenom ovom romanu tada, ili se trai njegova revizija, ili se na nje-
ga gleda kao na simbolinog nastavljaa slobodarske tradicije herojske epike.
esto se teoretie kako se ljudska egzistencijalna ogranienost prevazi-
lazi kroz ljubav. Lelejska gora se ogleda na duh herojske epike koji ne batini
kult romantine ljubavi. Uloga spasitelja ljudskog roda u romanu je povjerena
revoluciji, a ne ljubavi. Otuda ne udi to Lado svoju romantinu upletenost
vidi prije kao svoju slabost, negoli snagu.
Interesantno je da je ljubavni odnos Lada i Nede izuzet iz generalnog
principa podvojenosti, pa ova zemaljska ljubav nema svoje onozemaljsko zna-
enje. Ljubav izmeu mukarca i ene nema uzvieni smisao koji transcendira
pojavni svijet. Ljubav na zemlji ima svoju bioloku funkciju, ona je sublimacija
seksualnog instinkta, ima i svoju drutvenu pozadinu, Lado se konano odobro-
ljava da pozove trudnu Nedu kui kad je zafalio jo jedan par ruku u njivi.
243
Lejla VESKOVI
Istini za volju ene u Lelejskoj gori nisu predstavljene kao iracionalna i

muiava stvorenja, ve su rame uz rame sa mukarcima i u ratu i u domain-
stvu. Ni Neda ne idealizuje svoju vezu sa Ladom nego na nju otvoreno gleda
kao na svoju osvetu svekrvi koja je optuivala da je nerotkinja. Mukarci se
takoe ophode prema enama kao prema sebi jednakim. Lado se ne libi da iiba
i opljaka staricu koja je zbog dobrih veza do tada neometano lovila u mutnom.
Uzviene ideje lijepog i dobrog koje se tradicionalno vezuju za ljubav
povremeno bljesnu u Ladovoj fascinaciji mrtvom dragom koja ove ideje ova-
plouje. Provienje mrtve Vidre, kada je prizove Ladova mata ili halucina-
cija, ukae nam se kao posjeta lijepog i dobrog s onog svijeta. Ladova ljubav
prema Vidri ostala je samo fascinacija i za njenog ivota, a poto sline kva-
litete ne pripisuje svom odnosu sa Nedom, moemo zakljuiti da je u romanu
realizovana ljubav iskljuivo ovozemaljska stvar.
Ponueno itanje Lelejske gore je pokuaj da se tradicionalna kritika
osvjei novijim tumaenjima koja neminovno proizilaze u susretu razliitih
kulturalnih energija. Lelejska gora je dio trilogije pa bi tumaenje svakako
bilo obuhvatnije da je roman tumaen u odnosu na svoju trilogijsku cjelinu.2
Zdravko Velimirovi je snimio istoimeni film 1968. po scenarijumu koji se
adaptirao Branimir epanovi. Uporedna analiza romana i filmske naracije
svakako bi dodatno osvijetlila neka od ovdje spomenutih stanovita.
Lelejska gora je vrijedno svjedoanstvo o ljudskoj prirodi koje hvata
sav raspon ljudskih niskosti i uzvienosti u ekstremnim okolnostima rata i re-
volucije. Po snazi svog umjetnikog izraza spomenik je ljudskim stradanjima
u Drugom svjetskom ratu u ravni sa zbirkom pripovijetki Oprotaj s Marijom
kakav su mogli da izgrade samo oevici i neposredni uesnici rata kao to su
bili Mihailo Lali i Tadeu Borovski.
Literatura
Beanovi, Tatjana. 2006. Poetika Lalieve trilogije. Podgorica: Crnogor-

ska akademija nauka i umjetnosti.
Dereti, Jovan. 1983. Istorija srpske knjievnosti. Beograd: Nolit.
Eliot, T.S. 1950. Hamlet i njegovi problemi. U Izabranim Esejima. New
York: Harcourt, Brace & World
Lali, Mihailo. 1965. Lelejska gora. Beograd: Nolit.
Mini, Vojislav. 1984. Kritiari o Mihailu Laliu. Beograd: Nolit.
Palavestra, Predrag. 1972. Posleratna srpska knjievnost. Beograd:
Prosveta.
2
Vidi: Beanovi (2006).
244
Lejla VESKOVI
NEW READING OF MIHAILO LALI'S LELEJSKA GORA
Taking the perspective of new historicism and cultural materialism, the

present paper attempts to offer a different reading of Mihailo Lalis novel
Lelejska Gora (The Wailing Mountain). The author draws attention to the fact
that the practice of reading the novel as a political legitimacy of the National
Liberation Wars ideas is not grounded in the text. After all, the novel can be
read as a dissident text. The paper also provides an interpretation of Lelejska
Gora as an existentialist novel given that it examines the universal ideas of
anxiety, alienation, rebellion and engagement related to the existentialist pro-
se. Lali, however, introduces a novelty in the genre examining the possibi-
lities of rebellion of man against society and the cosmic order, in conjunction
with anarchism. By examining the capabilities of the struggle for freedom of
the individual and society, the novel is a stylistic continuation of the tradition
of heroic epics which also fostered a cult of the struggle for libertarian ideals.
Finally, the paper examines the way in which the figure of woman and roman-
tic love fit into the text that embodies the humanist ideals of absolute freedom
of man from the biological, social and cosmic restraints.
Key words: Mihailo Lali, Lelejska Gora, rebellion, liberty

245
UDK 821.163.4.09Kulenovi S.
Izvorni nauni rad
Edim ATOR (Mostar)
Univerzitet Demal Bijedi u Mostaru
edim.sator@unmo.ba
ELIPSA U POEZIJI SKENDERA KULENOVIA
U radu se razmatra elipsa u poetskom stvaralatvu Skendera

Kulenovia. Pokazuje se nain na koji se pjesnik koristio ovom
figurom od svojih prvih stihova u Ocvalim primulama, pa sve
do posljednjih soneta objavljenih van zbirki. U radu se ukazuje
na ekspresivnost i konstantnost ove figure te se nastoji utvrditi
njena funkcija u poeziji ovog pjesnika.
Kljune rijei: elipsa, pjesnika elipsa, ekspresivnost, Sken-
der Kulenovi, poezija
Poezija Skendera Kulenovia zbog svog specifinog i interesantnog

jezika predstavlja izazov za one koji se bave prouavanjem jezika i stila. Ku-
lenovi gradi svoje stihove razliitim stilskim postupcima koji se javljaju u
skoro svim njegovim pjesnikim ostvarenjima. Jedan od interesantnijih sti-
listikih postupaka koji moemo zabiljeiti u skoro svakom sonetu, pjesmi i
poemi jeste i upotreba elipsa.
U svim definicijama elipse navodi se da je to figura kod koje se izostav-
lja odreeni dio iskaza. Elipsa je, prema Katni-Bakari, figura koja je karak-
teristina za kolokvijalni diskurs. U takvim primjerima se izostavljaju redun-
danti elementi i takva elipsa nije figurativna. Figurativno je, dakle stilogeno,
svako izostavljanje dijela iskaza koji je sa stanovita sintaksike i semantike
informacije bitan (i nije redundantan).1
Elipsa u knjievnom tekstu podrazumijeva itaoev angaman da bi se
dokuili, odnosno odgonetnuli izostavljeni elementi. U knjievnosti elipsom se
postie osobito zgusnutost i snaga u izraavnju stanovitih misaonih stavova...2
U poeziji Skendera Kulenovia ova figura se javlja relativno esto. U
Ocvalim primulama elipsa se moe uoiti u skoro svim sonetima, a elidiraju
se razliiti reenini lanovi zavisno od potrebe stiha. Tako smo zabiljeili
1
M. Katni-Bakari, Stilistika, Nauna i univerzitetska knjiga, Sarajevo, 2001, str. 122123.
2
M. Solar, Teorija knjievnosti, XVI, preraeno i dopunjeno izdanje, kolska knjiga, Za-
greb, 1994, str. 82.
247
Edim ATOR
eliziju odredbe mjesta kada se ona vee uz dva predikata, ili izostavljanje
modalnog glagola da bi se izbjegavalo ponavljanja i remeenje ritma soneta:

U njedrima vrije sok, struji svjeina (Ocvale primule I 79)3
eljele bi grlit prste bijelih tkanja,

strast neijih dlana utjeti na cvatu. (Ocvale primule II 80)
Jasno je da u navedenim primjerima pjesnik pribjegava elipsi da bi us-

postavio pravilan ritam soneta i da bi izbjegavao ponavljanje. Za ovakve pri-
mjere ne moemo rei da doprinose ekspresivnosti stihova.
I u poemama pronalazimo primjere ovakve elipse gdje se najee eli-
diraju pomoni glagoli u sloenim glagolskim oblicima ili drugi reenini la-
novi da bi se izbjegla ponavljanja:
etiri onjaka
ostale zube prerasla,
ko u kurjaka!... (Stojanka majka Kneopoljka 91)
otjerali vamiliju i kum-Ilije,

i sve redom vmilije!... (Stojanka majka Kneopoljka 92)
Nit joj bje softa, nit kadija! (Na pravi put sam ti, majko, izio 103)

Bjeh joj sunce u etiri duvara.
Hai tupim modanima. (Na pravi put sam ti, majko, izio 105)
Ona je svijea oinja od kolijevke do motike,

kua prstran
pod suncem to je djedovi djeci skuie,
zazubica i grobnica zelenom skakavcu,
zazubica i grobnica trblavom jazavcu,
hajka vritava. (eva 124)
Najekspresivnije elipse u poemama se javljaju u onim stihovima u koji-

ma je dolo da elidiranja glagola, pa dobijamo bezglagolske reenice. Glagol
je tu prisutan u dubinskoj strukturi, ali poziciju elidiranog lana moe popuniti
3
Svi primjeri u radu su navedeni prema: Skender Kulenovi, Pjesme * Ogledi, Preporod,
Sarajevo, 2006.
248
Elipsa u poeziji Skendera Kulenovia
jedan od glagola u nizu. to je elidirani lan tee predodredljiv, to su stihovi

stilogeniji. Ovakvu elipsu pojedini autori nazivaju pjesnikom elipsom.4 Za-
biljeili smo primjere u svim poemama:
nit ije
nit pije,
ve petama krvavim
Kozarom, Prosarom
po ljeevima epa crvavim
ne bi li kojeg od vas poznala (Stojanka majka Kneopoljka 90)
na lijevoj miki mlade mrka kupina! (Stojanka majka Kneopoljka 90)
Mati moja:
Stabiljka krhka u saksiji.
Pod strehom pitoma kumrija.
Vijek u etiri duvara.
elo na zemlji pred svojim Allahom velikim i milosnim.
Dervi s tespihom u tekiji. (Na pravi put sam ti, majko, izio 101)
ja joj se rodih: sin ko san! (Na pravi put sam ti, majko, izio 104)
ujte prhut rsprh perja:

ovog sunca, prvog sunca u godini,
sva u prsnut
u iverja! (eva 113)
A poslije ruka,
iz lule pria stareva, pria hajduka,
iz prve bune: (eva 123)
U prvom primjeru iz poeme Stojanka... prilikom itanja se stihovi

mogu dopuniti bilo kojim iz niza glagola kao to su: hoda, trai, luta, pue,
itd. Meutim, navoenje bilo kojeg od ovih glagola bi umanjilo dramatinost i
zgusnutost slike koja je elipsom postignuta. I u drugom primjeru iz ove poeme
je pjesnik mogao navesti glagol stoji, jeste, nalazi se, itd, ali to bi u potpunosti
unitilo sliku koja je statina, upravo zahvaljujui elipsi, i u kojoj se javlja
4
Vidi: M. Kovaevi, Stilistika i gramatika stilskih figura, 3. dopunjeno i izmijenjeno izda-
nje, Kantakuzin, Kragujevac, 2000, str. 210211.
249
Edim ATOR
sjeanje majke na izgubljenog sina poput slike iz nekog albuma. Dok itamo
stihove, pauza, osim interpunkcijskim znakom, namee se i jezikim sredstvi-
ma, prvenstveno elipsom.
Poema Na pravi put... poinje strofom koja je obezglagoljena i u kojoj
imamo statian opis majke, a koja je slika i paradigma poloaja ene u patri-
jarhalnom drutvu. U ovakvoj strukturi bi glagoli razbili statiku sliku, pa nam
se panja ne bi zadravala na svakom stihu koji je ujedno i dramatina slika
sudbine ene. Tu je data istorija ne samo jedne majke, tu je data istorija jednog
naroda; tanije, jednog dijela tog naroda. To je istorija nae muslimanske ene.5
I drugi primjer iz ove poeme ukazuje na elipsu jer u drugom dijelu
stiha je izostavljen glagol, odnosno predikat. Na taj nain, uz igru pjesnikim
homofonima sin-san ova dva pojma se izjednaavaju pa u stihu djeluju skoro
poput sinonima. I ovdje je, ba kao u primjeru iz poeme Stojanka... pauza na-
javljena i interpunkcijskim znakom, ali i eliptinim nainom govorenja.
Za prvi primjer iz poeme eva najbolje je citirati Veovia koji o stiho-
vim ovog sunca, prvog sunca u godini kae sljedee: Radi se o elipsi (rije
je o poetku proljea, o prvom sunanom danu u godini) u ijoj dubini slutimo
neto narodsko (kao recimo u obrtu ostati do sunca, to jest do zore), ali narod
nikad nee ba ovako rei, pjesnik je, sluajui signale koje emituje puki je-
zik, napravio mali eksperiment dajui suncu vremensko znaenje, pretvarajui
imenicu u prilog za vrijeme: prsnut u ovog sunca. Prsnut e u iverja i, ako
mislite da je ovom stavljanju zbirne imenice u mnoinu, da je ovoj mnoini
mnoine kumovala prisila rime, biete u pravu pod uslovom da niste smetnuli
s uma da je rima jedan od vanih saradnika ovog pjesnika. Ukratko: jezik je
savreno modelovan po mjeri punoe koja samo to nije prsnula, to jest po
mjeri najvieg smisla kojim je evu ispunilo sunce. 6
I u drugom primjeru je izostavljen predikat, pa italac sam moe izabra-
ti jedan od glagola koji bi mogli popuniti tu poziciju: potee, poe, krenu, itd.
Od ostalih primjera valja spomenuti da do elizije dolazi i onda kada
se stihovi ostvaraju u djelominim paralelizmima. U takvim sluajevima se
glagol javlja samo u prvom ili pretposljednjem stihu, a u ostalim stihovima se
elidira. Na taj nain se jedan predikat vee za sve stihove:
5
A. Peco: Nad Kulenovievom poemom posveenoj majci, u A. Peco: Izabrana djela, knj.
VI: Jezik knjievnog teksta, Bibliografija, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo, 2007, str. 284.
6
M. Veovi: Predgovor..., u: Skender Kulenovi: Pjesme * Ogledi, Preporod, Sarajevo,
2006, str. 24.
250
Po kosi osjeti rosu melea,

na uhu crni apat ejtana,
u srcu prelest saraj dennetskih
i stravu vatara dehennemskih,
pred oima engel stranog Azraila (Na pravi put sam ti, majko, izio 101)
majko:
griva vihorna meu prstima,
mirisna proha u nozdrvi,
uzvijeren jastreb u oku,
sloboda, u ili mlijeko majino,
ko krv udari
u glavu moju, u glavu druga Jovana, (Na pravi put sam ti, majko, izio 109)
Skoro redovno uz vokativ, a to posebno dolazi do izraaja u poemama

Stojanka... i eva, se javlja elipsa i prvenstveno se elidiraju glagoli:
joj, tri goda u mom vijeku,

tri prvine u mom mlijeku,
tri saa teka, (Stojanka majka Kneopoljka 89)
O kolono, moja vojsko!

O sunane pijanice pod krilima mojim!
O zemljini ljubavnici pod pazuhom mojim! (eva 113)
I u stihovima kada se nabraja ta jeste, a ta nije eva, Kulenovi posee

za elipsom, ime se uspostavlja specifian ritam, a uz to u sljedeem primjeru
u stihovima biljeimo i gradaciju:

Nisam, nisam ov sjetv:
cik modrine,
rosna zvijezda rascvrktana
iznad ral,
kap sunane grualine,
grumen zemlje
to se u hljeb rumen mrvi,
sva sam, sva sam ove sjetve:
vr rana,
lelek la,
jed zeleni,
prsak krvi! (eva 114)
251
Edim ATOR
U stihovima gdje se ritam usporava i gdje pjesnike slike doivljavamo

kao da je u pitanju slikarsko platno, billjeimo izrazito uspjelu elipsu:
Ruka u ruci,
oko u oku s prvom djevojkom.
Rovno odlamanje zemlje pod plugom,
mokar brus nz kosu i oi nz njivu,
znojno zalijeganje pod jasen. (eva 124)

een gutljaj rakije iz ploske, iz svatovske,
pucanj puke svatovske drugu podjesen. (eva 124)
Ovakvi stihovi su karakteristini u najveem broju upravo za poemu

eva. Iz navedenih primjera vidimo da je Kulenovi u poemama nerijetko
posezao za elipsom iz razliitih razloga i da je najee u pitanju elidiranje
glagola ime je ritam poema na momente usporen. I u ciklusu Pisme Jove Sta-
nivuka biljeimo uspjele elipse u skoro svim pjesmama. Moda su najuspjelije
elipse u ovom ciklusu one u kojima je dolo do elizije glagola, pa smo, u su-
tini, dobili bezglagolske reenice:
zidine bez krova

i u njima mjesto ljudi zova. (Pismo o crnom snu 145)
Idem u rasap: ruke mi ludo bjee iz ramena.

Pa glava od tijela. I kosa od tjemena.
Kuk od kuka. I golijen iz koljena. (Pismo o crnom snu 149)
Tolka voda nigdje vodenice,

ili pralje, ili edne fuije.
Sve im ovdje drukije.
Niska rasta svijet. (Pismo preko mora 203)
U svim primjerima biljeimo bezglagolske reenice kojima je posti-

gnuta i statinost slike, i usporen ritam, a ponekad (kao u drugom primjeru) i
izuzetna dramatinost. Najvei broj ovakvih primjera smo zabiljeili u pjesmi
Pismo o crnom snu. Kroz cijelu pjesmu atmosfera je napeta i pomalo drama-
tina, a tome doprinose i ovakvi obezglagoljeni stihovi, a nekad i cijele strofe.
Ponekad eliptian nain govorenja podrazumijeva izostavljanje punoznanog
glagola u sloenom predikatu. Takvi primjeri su rijetki, ali ipak smo ih
zabiljeili:
252
ne pitaj smije li Jovo, moe li: (Pismo o crnim kouljama 185)
U pjesmi Pismo o crnim kouljama pronalazimo niz stihova u kojima

takoer dolazi do izostavljanja glagola, ali u veini ovih primjera u pitanju je
imenski predikat u kojem je izostavljen pomoni glagol. To su najee stiho-
vi u kojima se daje opis. Takvi su sljedei primjeri:
Onaj u sredini: u stasu, bor zelen,

u prsima jelen,
u oima: ar-angir na jeam,
a ni mlad ni sredovjean.
Drugi: zdepac glavat i krivonog.
(...)
A injeli krila une zelene,
a cokule na zubate zumbalice,
sur-eiri i pravo i naero,
a svakom,
o arena vjero,
za eirskom trakom
od arene ptice kretalice
kooperno pero. (Pismo o crnim kouljama 186)

Ovakve primjere smo zabiljeili i u nekim drugim pjesmama, ali mno-
go rjee, a ponekad u takvim stihovima se javlja i pokazna rijeca:
A sada, Cujo, sretna ti etva ta! (Pismo po leptirici 159)
Svuno borba, pa sad vojska odmara (Pismo po leptirici 160)
evo mi pisamca od znanice putenice

i u njemu od kovilja pupoljak
i pram od pletenice. (Pismo izdajici 165)
Kulenovi je zahvaljujui elipsi ispjevao i neke od najuspjelijih stihova

u ovom ciklusu:
Ni poda mnom zemlje, ni nada mnom neba (Pismo o crnom snu 149)
vi momine moje rumene,

bijela elja
crna postelja. (Pismo preko mora 200)
253
Edim ATOR
Ciklus pjesama Pisma Jove Stanivuka tek na momente otkrivaju onog

pravog Kulenovia kojeg smo upoznali u poemama i u kasnijim sonetima, a
umjetniki kvalitet i doseg ove poezije nije na tragu kasnijih pjesnikovih sone-
ta. Naalost, oigledan je ogroman upliv ideologije koja je neuspjelo utkata u
cijeli ciklus.
Nakon ratne poezije, Kulenovi se dugo nije javljao sa svojim stihovi-
ma, a onda je u est godina objavio dvije zbirke sa ukupno etrdeset soneta,
a nakon toga jo dva van zbirki kao i ciklus od pet soneta pod nazivom Ba-
ruh-Benediktus de Spinoza brusa. U skoro svim sonetima se kao relativno
est stilski postupak pojavljuje elipsa. Najvei je broj primjera u kojima dolazi
do elidiranja glagola, odnosno predikata ili dijela predikata. Tako se ritam
soneta usporava, slika dobija na svojoj statinosti, a od itaoca trai napor pri
konstrukciji znaenja. Takvih primjera ima u svim sonetima. Ovdje navodimo
samo nainteresantnije:
I najprije srena pomrina tmula, (Noturno 211)

Kuno potansko sandue, i ista te ista dilema.
(...)
Trenuci otrenjenja kad saznam da nema me vie, (Pisma 212)
Sat pa rat, trbuh-trka, u nosu nam dua, (Kod Don Kihota 235)
Ovdje su u pitanju i tzv. pjesnike elipse, jer na mjestu izostavljenog

glagola moe doi jedan iz niza glagola sa slinim znaenjem. Tako, npr.: u
prvom primjeru moe se uvrstiti glagol, postojati, biti, ukazati se, itd. Bilo
koji od tih glagola bi mogao funkcionisati u zadatom kontekstu. Posebno je
interesantan i uspio posljednji primjer gdje su elidirani u potpunosti glagoli,
a uspostavljena je haotina i isparcelisana slika koja u potpunosti odgovara
zavretku stiha: u nosu nam dua.
U sonetima smo, iako ne u mnogo primjera, zabiljeili i poseban tip
elipse silespu. Silepsa je sintaktika stilska figura koja postaje, kad bi se
jedna rie imala u dvie izreke (ili vie) uzastopce u razlinom obliku kazati,
pa se kae samo jedan oblik, a iz onoga jednoga popunjuje se i drugi (Zima
1988: 187). Rije je dakle o figuri kod koje se elidiraju leksiki istovrsne, ali
obliki neistovrsne sastavnice.7
U sljedeim stihovima, osim silepse, javlja se i elidiranje glagola biti
(kao jedan od moguih glagola) iz drugog dijela prvog stiha:
7
Ivo Pranjkovi, Stilske figure i gramatika. Dostupno na: www.hrvatskiplus.org. Pri-
stupljeno: 21.04.2015.
254
U jalovu buljie plavet, u rosi mrtva eva,

i ja, strailo isto, u istu strnjiku rijei (Rusa pjesma 209)

Mogli bismo izdvojiti kao pravilo injenicu da u Kulenovievoj poeziji
uz vokativ skoro obavezno dolazi elidiranje glagola. Tako je i u ovim soneti-
ma, iako ne biljeimo mnogo primjera:
Vilo zelenca jezerskog pod sklopom mi trepavica (Rusa pjesma 209)
Eliptini nain govorenja se javlja i u onim stihovima u kojima se jav-

lja pokazna rijeca. Takvi izrazi u obinom govoru esto podrazumijevaju
izostavljanje glagola, a u poeziji je to stilski emotivno obojeno unutar kontek-
sta.8 Takvi su sljedei primjeri:
vrhom im dbunje rudi: gle, maline bradavica (*** 215)

gle aneo ravnotee nad sadanjim masivom. (Iza bezzidog zida 241)
gle! Zar postoji? karanfil, divlji, sitan!

Nebesniji u travi no bor u nebu titan! (Zateeni 252)
Gle mojih stihova stubovi betona,

gle, dug ili kratak kraj mu vasiona,
(Pjesma od dva ruba 253)
Iako se elipsom najee u poeziji ovog pjesnika izostavlja glagol, od-

nosno predikat ili dio predikata, ponekad se izostavljaju i drugi reenini la-
novi. O tome govori najbolje i sljedei primjer:
Nebo ogromnosti oko. Tu protegnut sam i spasen. (uda 216)
Protegnut, na Zemlji, koja je elipsom izostavljena kako bi svojim

duhom, svojim biem mogao biti protegnut na sve oko sebe i zato spasen u
punom poistovjeenju s prirodom. 9
Ponekad stihove Kulenovi gradi na opoziciji jesam-nisam (kao to je
to bio sluaj i u poemi eva) kao to je to u sljedeem primjeru u kojima je
elidiran glagol pa se opozicija namee iz konteksta:
8
M. ator, Jezik i stil Maka Dizdara, Slovo Gorina, Stolac, 2013, str. 277278.
9
M. Veovi, Predgovor, u: Skender Kulenovi, Pjesme * Ogledi, Preporod, Sarajevo,
2006, str. 8.
255
Edim ATOR
ica nekog grla ni slavuj ni uk. (Pria 234)
Pri analizi poema i ciklusa Pisma Jove Stanivuka mogli smo primijetiti
da Kulenovi skoro redovno prilikom opisa slika slae stihove u kojima izbje-
gava upotrebu glagola, odnosno pribjegava elipsi. Takve primjere biljeimo i
u sonetima, pa je pjesnika slika statina i doivljavamo je poput slikarskog
platna:
uma, more, svjetlost, kameni kuerak,

sve zgaslo u vidu sve sad ovaj miris (Zateeni 252)
Al, zna i da bude suncu izik lala.

Zvonki dragulj udnje pod brusom slavuja.
I pela ednica nektara i bruja.
I duga, spojnica nebesa i tala.
Laa puna sveg, u glad i prnje luke.

Kroz nebrode smrtne prebrodnica skela.
Za grbe nepravdi pravedna libela.
Pokli bune asne to uzvitla puke. (Baruh-Benediktus de
Spinoza brusa III 261)
Posebno je interesantan drugi primjer iz treeg soneta iz ciklusa Ba-

ruh-Benediktus de Spinoza brusa. U pitanju su prva dva katrena treeg sone-
ta. Kada ih analiziramo, ne moe nam promai injenica da su u osam stihova
upotrijebljena samo tri glagola. Ovdje je pribjegnuto elipsi jer bi se kroz skoro
svih osam stihova trebao ponavljati isti predikat to bi promijenilo ritam, ali i
opteretilo sonet nepotrebnim ponavljanjima.
Samo smo u jednom sonetu zabiljeili i nominalnu reenicu, koje su,
rekli bismo, vie specifine za prozno stvaralatvo. Ovakve reenice orac
ubraja u monoreme. Monoreme su eliptine reenice koje nastaju spontanom
reakcijom lica na odreene dogaaje. One su uvijek eksplozivni izrazi osje-
anja koja mogu imati raznovrsne smjerove i znaenja: straha, iznenaenja,
bola, radosti, humora, alosti itd.10 Navedena definicija upravo odgovara pri-
mjeru iz Kulenovievog soneta Pratnja:
Ona! Da malo te otpratim (i pitam se: emu?)

Drvored osnijeen. Ugledamo davni cvijet bagrem (Pratnja 247)
10
M. orac: Stilistika srpskohrvatskog knjievnog jezika, Nauna knjiga, Beograd, 1974, str. 125.
256
Kada se pogledaju svi analizirani primjeri koji su navedeni u radu iz

poezije Skendera Kulenovia, moemo zakljuiti da je elipsa jedan od bitnih
stilistikih postupaka prilikom gradnje stihova. Iako se mogu elidirati razliiti
reenini lanovi, u stihovima ovoga pjesnika smo primijetili da se najee
elidira predikat ili dio predikata. Iz primjera je jasno da se uz vokativ i poka-
zne rijece skoro redovno elidiraju glagoli. Upotrebom ove figure pjesnik je
esto izbjegavao nepotrebna ponavljanja, ali i uspostavljao specifian ritam.
Elizijom glagola u skoro svim primjerima ritam se usporava, a slika dobija na
statinosti.
Literatura
orac, Milorad: Stilistika srpskohrvatskog knjievnog jezika, Nauna

knjiga, Beograd, 1974.
Durakovi, Enes: Pjesnitvo Skendera Kulenovia, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1983.
Katni-Bakari, Marina: Stilistika, Nauna i univerzitetska knjiga,
Sarajevo, 2001.
Kovaevi, Milo: Stilistika i gramatika stilskih figura, 3. dopunjeno i
izmijenjeno izdanje, Kantakuzin, Kragujevac, 2000.
Kulenovi, Skender: Pjesme * Ogledi, Preporod, Sarajevo, 2006.
Peco, Asim: Nad Kulenovievom poemom posveenoj majci, u A. Peco:
Izabrana djela, knj. VI: Jezik knjievnog teksta, Bibliografija, Bosansko
filoloko drutvo, Sarajevo, 2007.
Pranjkovi, Ivo: Stilske figure i gramatika. Dostupno na:
www.hrvatskiplus.org. Pristupljeno: 21.04.2015.
Solar, Milivoj: Teorija knjievnosti, XVI, preraeno i dopunjeno izdanje,
kolska knjiga, Zagreb, 1994.
ator, Muhamed: Jezik i stil Maka Dizdara, Slovo Gorina, Stolac, 2013.
Veovi, Marko: Predgovor, u: Skender Kulenovi, Pjesme * Ogledi,
Preporod, Sarajevo, 2006.
257
Edim ATOR
Edim ATOR
ELLIPSIS IN SKENDER KULENOVIS POETRY
The paper discusses the ellipsis in the poetical works of Skender Ku-
lenovi. The way is shown in which the poet used this figure, from his first
verses in Ocvale primule to his last sonnets published outside collections. The
paper points out the expressiveness and consistency of this figure and attempts
to determine its function in the poetry of the poet.
Key words: ellipsis, poetic ellipsis, expressiveness, Skender Kulenovi,

poetry
258
UDK 821.163.4.09Kranjevi M.
Izvorni nauni rad
Jasminka BRALA MUDROVI (Zadar)
Sveuilite u Zadru, Odjel za nastavnike studije u Gospiu
jmudrovcic@unizd.hr
PROZNO STVARALATVO MILANA KRANJEVIA
U radu se prikazuje prozno stvaralatvo Milana Kranjevia.

Analiza novela, pripovijetki, romana i bajki potvruju ga kao
jednog od konstruktivnijih knjievnika zapadnoga dijela Like,
ali ga predstavljaju i jednim od veih uvara tamonjega narod-
noga duha. Tematska autorova povezanost za sredinu Gacke,
prodor u psihologiju junaka, humor, ironija, sarkazam, zrelost
pisma i etinost samo su neke od karakteristika Kranjevieve
svjee i proivljene proze.
Kljune rijei: Milan Kranjevi, Katedra akavskoga sa-
bora, Otoac
Knjievnik Milan Kranjevi1 svojim je djelovanjem dao znatan prilog

rodnom gradu Otocu. Njegov utjecaj osjea se na svim podrujima ljudskog
djelovanja od knjievnosti, kiparstva, znanosti preko novinarstva do arheo-
1
Milan Kranjevi je roen 1959. u Otocu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Rijeci.
Osim za vrijeme studija, cijelo vrijeme ivota boravi u zaviaju. Bavio se od 1990. gospo-
darstvom i politikom, a odmakom od politikoga ivota poinje se vie baviti kulturom u
regiji Gackoj. Od velikog znaenja za ouvanje kulture u Otocu je osnivanje 1997. godine
Katedre akavskoga sabora pokrajine Gacke, iji je Kranjevi osniva i predsjednik od
osnivanja do danas. Kranjevi je i potpredsjednik akavskoga sabora, krovne organizacije
akavskih katedra sa sjeditem u minju u Istri. Katedra je za svoj rad dobila brojna pri-
znanja, meu kojima je najvanije javno priznanje Skuptine Liko-senjske upanije 2008.
godine za osobiti doprinos i postignute rezultate na znanstvenim, umjetnikim, strunim i
kulturnim podrujima te izniman doprinos ouvanju i afirmiranju akavskoga narjeja na
podruju Grada Otoca i Liko-senjske upanije. Katedra njeguje i izdavaku djelatnost
(tiskala je dvadesetak naslova: monografija, etnografskih djela, zbirki poezije, romana), a
zajedno s Institutom drutvenih znanosti Ivo Pilar, pod pokroviteljstvom HAZU-a, Odsjeka
za povijesne znanosti, organizirala je 2010. znanstveni skup pod nazivom Gacka i Otoac
u srednjem vijeku, na kojem je Kranjevi sudjelovao s radom Pojavnost horonima Gacka
u hrvatskoj povijesti s refleksijom do suvremenosti. Godinu prije izloio je rad Poloaj
gacke akavtine u odnosu na akavsko narjeje na skupu Identitet Like u organizaciji
Instituta drutvenih znanosti Ivo Pilar.
259
Jasminka BRALA MUDROVI
logije i voditeljstva raznih udruga. Kranjevi se posvetio zaviajnoj kulturi

po svim njenim segmentima (bavi se etnografijom, etnologijom, povijeu,
gackim akavskim dijalektom), a sve je to nalo odjeka i u njegovom knji-
evnom stvaralatvu. Knjievna ga svojstva ine jednim od konstruktivnijih
knjievnika toga kraja, ali i jednim od veih graditelja, uvara i zatitnika
tamonjeg narodnog duha; istovremeno teme kojima se bavi mogu poprimiti
opeljudsko, univerzalno obiljeje, izvlaei se iz regionalne zatvorenosti.
Kranjevi je autor tekstova objavljenih u Vrilu, godinjaku upa Oto-
koga dekanata, a autor je i brojnih tekstova objavljenih u zbornicima Grad Oto-
ac koji se tiskaju od 1997. godine. Istaknuo se i kao urednik brojnih mono-
grafija, rjenika, drama meu kojima je najnovije i najzanimljivije izdanje
Povijest Otoke pukovnije Franza Bacha2. Kao djelatnik Hrvatske gospodarske
komore sudjelovao je u izradi kao suautor i autor dviju vanih i zanimljivih
knjiga: Gacka Program integralnog upravljanja okoliem i odrivi razvoj
(Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2005) i Gaanska tradicijska kuha-
rica povratak zaboravljenih okusa (Hrvatska gospodarska komora, Zagreb,
2005). Dovrio je 2000. godine tekst knjige Kompolje narodni ivot i obiaji
autora Jure Grevia, autor je teksta takoer o Kompolju iz 1998. Kompolje,
slijedi 1999. fotomonografija Gacka zemlja i voda te monografija vica 2003.
godine (sva su djela u izdanju Katedre akavskoga sabora pokrajine Gacke).
No, Kranjevi je najzanimljiviji po svom literarnom stvaralatvu i autorstvu
jednog od najobimnijih dijalektalnih rjenika uope. Rjenik je tiskan 2003.
godine pod naslovom Rinik gacke akavine Konpoljski divan. Ovo ose-
bujno djelo prvi je dijalektoloki deskriptivni rjenik koji se odnosi na zave-
lebitsku akavtinu na podruju rijeke Gacke, a do njegove pojave nije bilo ni
znaajnijeg popisa rijei toga kraja. Rjenik opisuje leksiku grau kompoljske
akavtine (rije je o ikavsko-ekavskoj akavtini akavskog tipa s troakce-
natskim naglasnim sustavom) u 28000 natuknica, dok je rijei mnogo vie, uz
brojne frazeme. Graa obuhvaa razdoblje od jednog stoljea jer se autor pri
izradi rjenika koristio i etnografskim biljekama koji se odnose na Kompo-
lje, provjerivi te rijei kod najstarijih itelja (Kekez, 2004: 271). U uvodu
rjenika navode se toni brojani podatci koji pridonose impresivnosti samoga
djela. Dakle, rjenik ima ukupno 28000 natuknica. Ako se natuknicama pribroje
pridjevi radni koji prate gotovo svaki glagol, broj se uveava za oko 9000. Ako
se k tomu pridoda jo oko 5000 pridjeva trpnih, u rjeniku je zabiljeeno i obra-
eno oko 42000 rijei. Potrebno je istaknuti i injenicu da je ovo opseno djelo
rezultat rada samo jednog ovjeka. Naime, Kranjevi je sam sakupljao grau,
2
Rije je o prijevodu knjige u izdanju Hrvatskog instituta za povijest i Katedre akavskoga
sabora pokrajine Gacke (Kranjevi je uz urednitvo prikazao i svoje prevoditeljske
sposobnosti).
260
Prozno stvaralatvo Milana Kranjevia
biljeio, provjeravao na terenu, akcentuirao, uredio rjenik, napravio kontrolna

itanja i korekture te nam ovim bogatstvom rijei otvorio na poseban nain
obzor ivota kompoljskog puka, njegovog ivotnog ritma i iskustva u prolosti
i sadanjosti, bogatstvo i granice njegovih naina egzistiranja, naina pojavlji-
vanja kroz rijei, iskuavanje tog svijeta u meama pojedinanog i zajednikog
ivota (). Stoga pri susretu s knjigom Rinik nau pozornost autor privlai
nesumnjivom intelektualnom plodnou, otkrivalakim rezultatima, zapaenim
radom na istraivanju posebnosti akavskog govora na podruju Gacke, te sa-
kupljanjem rijei koje ive u ruralnoj sredini i na irem podruju (Kovaevi,
2005: 127). Iako o govoru akavaca u Gackoj postoje pouzdani podatci (koji se
mogu izvui iz radova ili pak knjiga; jedan od najboljih i najpoznatijih pozna-
vatelja ovog govora je akademik Milan Mogu, koji je dao potporu autoru ovog
rjenika sudjelovanjem na promociji istog u Otocu i tako svojom nazonou
naglasio vanost i vrijednost onoga to je Kranjevi napisao) ovaj rjenik je
dobrodoao irem kulturnom krugu koja se zanima za jezinu batinu, sudbi-
nu jednog naroda, duh jednog naroda u prolosti i sadanjosti. Sam je autor
o nastajanju rjenika napisao sljedee: akavskim dijalektom sam se poeo
intenzivnije baviti relativno kasno, pred nekih desetak godina. Na to me potakla
jedna kritika prve zbirke pjesama Krosna otoke pjesnikinje Jadranke Pra, u
kojoj je navedeno da pjesnikinja piui na svome sinakom idiomu pie mrtvim
jezikom. Ta konstatacija me je toliko kosnula, ak ogorila, pa sam se intenziv-
nije poeo baviti mrtvim jezicima. Iz toga se rodila ideja da se pristupi slaganju
rjenika gackoga akavskog dijalekta. Kako sam se poeo baviti time, tako sam
sve vie dolazio do saznanja da se trebam ograniiti na kompoljski idiom, koje-
ga najpotpunije i najbolje poznajem. Tako je kao rezultat viegodinjega rada i
nastao ovaj rjenik (Kranjevi, 2004: XI).
Taj mrtvi jezik uinio je Kranjevi i vie nego ivim svojim knjiev-
nim djelima, kojih je nemali broj i koja su mu priskrbila i solidnu bibliografi-
ju: In tyranos radio-dramski tekstovi u etiri sveska na gackom akavskom
dijalektu tiskani su 2008. godine; 2009. izale su novele Kimasa i sedamna-
est klasinih bajka isprianih na gackom akavskom dijalektu Bajke za mae
i ne zericu vee; 2010. tiskane su tri drame pod nazivom Suza smaragdna;
2011. okuao se u pisanju pripovijedaka koje su objavljene pod naslovom
arolija kvaka i kava, a 2012. objavljuje roman Status i Tri neobine prie.
Kranjevi je pisac koji jo uvijek (bez obzira to ve ima znatan broj
objavljenih raznovrsnih djela) formira vlastitu knjievnu linost tek dospije-
vajui u zrelu vrhunsku fazu literarnog stvaralatva (jo nema posve zaokru-
enu knjievniku fizionomiju). Sklonost knjievnosti i jeziku navela ga je da
postane lanom Matice hrvatske, a priznanje kao pisac dobio je 9. prosinca
2011. godine postavi lanom Drutva hrvatskih knjievnika.
261
Kranjevieva dramska ostvarenja, pripadaju suvremenoj, moderno

pisanoj knjievnosti, a istodobno svojim temeljima stoje vrsto na tlu na
kojem ive likovi, ukorijenjena u nj, duboko i snano. Promatrajui cjelo-
kupni Kranjeviev dramski opus vidljiva je tematska autorova povezanost
za sredinu Gacke i njezine ljude uz uoavanje socijalnog statusa. Autora
zaokupljaju ivoti junaka. I tu Kranjevi dolazi do novih literarnih traenja
i tematskih inovacija. Bitna tema je prodor u psihologiju junaka ili uope
u unutranji ivot glavnih likova, u njihove emocionalne senzibilitete, u
pitanje ovjeka kao individualne linosti u njegovom stalnom potvrivanju
ne samo kao drutvenog, ve i kao intelektualno-emocionalnog bia. Vezan
je Kranjevi duboko za svoju regionalnu sredinu u kojoj i crpi pripovjed-
ne motive, ali se snalazi i na posve drugim teritorijima i u posve drugim
sredinama, gdje se susree s drugim tipom ljudi. Tu opet dolazi do izraaja
Kranjevieva sposobnost umjetnikog oblikovanja literarnih tema, nenad-
mani smisao za nijansiranje psihikih stanja i osjeaj za realistiki detalj,
kao i za simbol, metaforu A iznad svega stoje humor, ironija i sarkazam.
ak se nazire snana nota didaktinosti, prosvjetiteljskog ara i moralizma
(rezultat je takva stava velika epska sinteza o jednom kraju, njegovim lju-
dima i o njihovim identifikacijskim znamenjima: kulturi, jeziku, moralu,
mentalitetu, narodnim obiajima i ritualima), a sve se postie nepretenci-
oznim tekstovima kakvi njeguju duh spontanosti, oputenosti, otvorenosti
novim pitanjima i svim vidovima izraavanja.
Umjetnika snaga Kranjevieva lei u sposobnosti pronalaenja ade-
kvatnog i snanoga literarnog izraza za kreiranje svih situacija i stanja (nepre-
stano trai bit i najdublji smisao ljudskog postojanja, prodire u sr ovjekove
egzistencije), koja opisuje u svom knjievno-estetski vrijednom pozornosti
opusu. Vrijedan dio tog opusa predstavlja njegovo prozno stvaralatvo.
Promidba gackoga akavskoga dijalekta posebna je vrijednost zbir-
ke novela Kimasa. Kranjevi se predstavlja kao veliki ljubitelj jezika upo-
zoravajui na pravo bogatstvo dijalekata akavskoga i tokavskoga narjeja
koji se u Gackoj, na tako malenom prostoru, meusobno isprepleu, ali kon-
zervativno uvajui svaki svoju strukturu.3 Naime, zbirka novela Kimasa
pisana je na standardnom hrvatskom knjievnom jeziku, ali je u dijalozima
sauvano pravo bogatstvo dijalekata. Kranjevi je vrlo pomno birao rije-
3
U Kranjevievu kraju, zapadnom dijelu Like, vladaju dva narjeja: akavsko i tokavsko,
s apsolutnom dominacijom akavskoga. tokavskim narjejem govori dio stanovnika
samog gradskog sredita Otoca i stanovnici okolnih sela u kojima prevladava pravoslavno
stanovnitvo (Podum, kare, Doljani, Gorii, Staro Selo, Ponori, Hrvatsko Polje, Brlog,
Drenov Klanac), odnosno Hrvati podrijetlom Bunjevci (Brlog, Hrvatsko Polje, Brloka Du-
brava, Glavace, Drenov Klanac).
262
i i gradio dijaloge tako da su oni prirodni i kolokvijalni, istodobno krti

i ekonomini, to je i logino jer su likovi uglavnom pasivni promatrai
koji ni o emu ne odluuju, a dogaaji su pokretai. U stilski ujednaenim
novelama stalno je prisutan gorak humor, koji ne nasmijava ve uozbiljuje.
Domiljate metafore ponekad su graa za lirske, slikovite i majstorske opise
koji se u novelama uoavaju. Kranjevi se predstavio kao sveznajui pri-
povjeda u svim novelama bez obzira na tematiku (tematski se novele mogu
podijeliti u tri skupine: novele s tematikom iz najranije povijesti do kraja
Prvoga svjetskog rata, novele s tematikom vezanom za Drugi svjetski rat i
novele sa suvremenom tematikom) i kao takav prepustio je itateljima da
samostalno oblikuju stavove i etiki obrade likove, da razmisle o vremenu
i sustavu vrijednosti o kojem novela govori te da probleme iz prolosti po-
stave u kontekst dananjice i uoe kako se povijest neprestano ponavlja i da
je gotovo nemogue ostvariti sklad izmeu kolektivne i osobne sree. Svih
dvanaest novela4 govori o tisugodinjem uzaludnom prolijevanju nae krvi
za neije tue interese ili jednostavno zato to je sudbina takva. Veina li-
kova u novelama i ima fatalistiki pogled na svijet, smatrajui da su njihove
sudbine volja gospode koja o svemu odluuju ili volja Boja. I sam naslov
je znakovit. U dijalektalnom poimanju semantika mu lijee na masovno,
kaotino gibanje, na vrevu, na istovremeno bauljanje u svim smjerovima
bez ikakva vidljiva smisla. U toj uzbibanoj masi sudjeluju mali ljudi (liko-
vi), nesvjesni svoga znaaja i svoje nemoi. Na koricama knjige (koju je
kreirao sam autor) nalazi se grafiki prikaz naznake krunoga ili ciklikoga
gibanja jednaka ili slina sadraja. Svojevrsno je to grafiki prikazano tzv.
pitagorino stablo, temeljeno na tonim matematikim vrijednostima koje
svakom kaosu daju smisao.
Iz grupe novela koje donose sudbine ljudi iz najranije povijesti do
kraja Prvoga svjetskog rata valja izdvojiti novelu Ded Jandrica iji je glav-
ni lik simbol svih onih malih ljudi koji su potpuno slijepi za povijesna
zbivanja i kretanja. Jandrica ne samo da ne razumije razloge dogaanja, ve
ivi u uvjerenju da ih napadaju Turci umjesto Napoleonove vojske. Autor
relativizira vanost velikih povijesnih vojnih pokreta, a valorizira sudbinu
maloga ovjeka. Tako taj anonimus poprima divovske razmjere zbog svoje
ilavosti i ljubavi prema ognjitu. Antiratna i vrlo potresna je i novela Pa-
tenta5, koja neodoljivo podsjea na Krleine novele iz ciklusa Hrvatski bog
Mars. Novela je zanimljiva i zbog tehnike fabuliranja jer izmjenjuje retros-
4
Ded Jandrica, Patenta, Vria brana, erleka, U gaju, Sol, Grjeka, Viak, Politike
razmirice, Mui Stipane!, Ubiu crikvu!, Treba neto uiniti.
5
Patenta naknada za tjelesno oteenje dobiveno u ratu (glavni lik je izgubio ruku u ratnim
strahotama pa dobiva novanu naknadu za to tjelesno oteenje).
263
pektivu i kronoloki nain nizanja dogaaja pa na taj nain stvara vrlo ive
slike sjeanja na ratne strahote6.
Neto drukija je novela erleka7 u kojoj nema pravih dogaaja, go-
tovo je u potpunosti lirska nostalgina pria sa bajkovitim opisima irokih
prostranstava daleke i egzotine Rusije. U cijelom prvom tematskom ciklusu
osjea se pomalo romantiarski ugoaj, vjerojatno zbog vremenske distance,
ali su zato novele iz drugog tematskog kruga daleko realistinije i eksplicit-
nije. One se uglavnom bave etikim pitanjem pravde i krivice. Glavni junaci,
koji to zapravo nisu, prave su moralne nakaze koje je potpuno deformirao
jedan nakaradni sustav jednoumlja. To samo po sebi i ne bi bilo toliko stra-
no da te iste osobe nemaju bezgraninu mo upravljanja sudbinama nevinih
ljudi. Lik Pipine prava je karikatura i spodoba koja prelazi okvire novele i
6
Zagazio je Stipanko odavna u duboku starost. Pribliavala mu se stota. Kada bi ga pitali
koliko mu je godina, malo bi zastao kao da ima potrebu brojati i odgovarao: sto manje
edna. () Poto je bio jednoruk, Stipanku je u starosti znalo biti dugoasno. Da je imao
obje ruke, zanimao bi se im, uzeo bi kuju, no koji se sklapa u drvene korice, pa bi njome
pravio zupce za grablje, ili bi djeljao u tanke i duge listie drenovinu i pravio btda za kros-
na, tkalaki stan. Svata bi on rukama radio da ih je imao u paru. Ovako bio je ogranien
na kakav grubi zahvat, sve ono to ovjek moe jednom rukom uiniti. Jo lijevom.
Proklinjao je Stipanko Maare i dan kada je prispio u Maarsku. Tamo je ostala njegova
desnica i tamo je on dobio status sakatnjaka, kako su Kompoljani nazivali sve one koji
nisu imali aku ili cijelu ruku.
Bilo je to 1848. godine. Maar se pobunio protiv cara i valjalo je Carevinu braniti od
pobunjenika. Kao dvadesetestogodinjak dobio je poziv za rat. Morao se u svojoj odjei
javiti u regimentu u Otoac, u svoj drugi priuvni bataljun. Nije ni znao kuda e ih poslati,
nisu to znali ni njegovi suborci, sve dok nisu daleko otpjeaili. Najprije su ih svrstali u
kolone i preko Kompolja i Brinja uputili prema Karlovcu. U Karlovcu su se zadrali dan
i pol, da predahnu, i zatim krenuli put Zagreba, od Zagreba za Varadin. Bila je tamo sva
sila vojske. Odasvud. Tamo negdje preko Drave bila je Maarska, a Stipanko je ve neto
natuknuo od drugih da idu u rat protiv Maara. ()
Meu vojskom je vladao nemir. Jedni su imali puke, a gotovo jedna treina njih nije imala
nita. Nadali su se da e ih dobiti, da e biti opremljeni za pravi rat. Svima onima koji su
imali oruje nareen je pokret, a onima koji ga nemaju, meu tima je bio i Stipanko, da
ostanu. Stipanku nita vie nije bilo jasno. Ako ne e u rat poto su ih vodili sobom, ako e u
rat, s im e se boriti? () Zapovjednik je pitao zna li tko to je kimasa. Nitko od njih nije
istupio. Stipanko takoer nije znao to bi to bilo. Nakon dulje stanke, major im je pojasnio
da Carevina nema dovoljno puaka da naorua sve njih pa e oni za to slijediti vojsku koja
ima oruje i u danomu trenutku napada na neprijatelja, ili kad neprijatelj napada njih ,
dizati buku, galamiti iz svega glasa i udarati po bilo emu ne bi li ga zaplaili, odnosno
kako bi maarski revolucionari tu rije je Stipanko prvi put takoer uo mislili da je
pred njima velika naoruana sila. Tako je Stipanko prispio u kimasu, preko rijeke Mure i
Nagykanizse u Maarskoj. (Kranjevi, 2009: 3537)
7
erleka je ime jedne Ruskinje koju je nekoliko godina sluio Toma, glavni lik novele, dok
je boravio u zarobljenitvu u Rusiji.
264
postaje simbol cijelog jednog vremena i filozofije8. Ove su novele literarno

najuspjenije jer imaju gotovo savrenu ravnoteu lirskog, epskog i dramskog.
Lirinost je naglaena atmosferinou i neizvjesnou, prie su epski dio, a
dramatinost se postie sukobima likova i neim neodreenim, bezglavim i
velikim, koje suludim i neopravdanim postupcima sije smrt.
Posljednja grupa novela vezana je za Domovinski rat. Zabiljeile su
trenutke za koje e mnogi pomisliti da su nevani, ali treba istaknuti da je naj-
tee pisati o velikim povijesnim potresima bez vremenske distance. Oduev-
ljava miran nain i gotovo spokojan ton kojim je savreno uspjeno pokazano
kako je poeo rat na mom otoku. Nema takozvane piramidalne fabule u ko-
joj raste dramatinost ve su novele sastavljene od niza potpuno ravnopravnih
epizoda koje sagledane u cjelini izgledaju ba kao ivot: sluajne, stihijske
i najee neobjanjive. U ovom ciklusu je lik dominantan i sve novele su
psiholoka interpretacija likova, to je i razumljivo jer se autor bavi mikrokoz-
mosom u svojem vremenu (Orekovi, 2010: 273).
Nakon ratnih tema Kranjevi je uronio u bajkoviti svijet, svijet mate
i pobjede dobra nad zlim. Naime, preradio je esnaest narodnih i autoriziranih
bajki i jednu pjesmicu i objavio ih pod naslovom Bajke za mae i ne zericu
vee. Na vrlo slojevit nain Kranjevi je preradio bajke i prilagodio ih men-
talitetu ljudi u Gackoj. Izmijenio je imena glavnih likova i lokaliteta i napravio
prijevod na gacku akavtinu. Time su te svima poznate bajke dobile lokal-
nu boju i postale bliskije stanovnicima toga kraja. Svi oni apstraktni i ideali-
zirani bajkoviti svjetovi postali su puno konkretniji, ivlji i uvjerljiviji. Topla
duhovita dimenzija koja je osvjeila sadraje i dala im posve nove dimenzije
najea je posljedica odstupanja od poznatog (duhovito je i jako simpatino
kada se saznaje da Crvenkapiina baka Ivanjica voli malo potegnut iz boce,
da kozu u liici presjee kad ne nae svoje jarie, da je Pepeljuga iz Du-
brave ulica u Otocu, a smijeno je i kada kraljevi kae Trnoruici da se
8
U zaselku Pod krajen rasporede je pravio Pipina Pavlovi. Bio je on ona poast koju valjda
mora imati svako selo, a koja je pijunirala i dojavljivala o svemu i svaemu. Tome ni po
jada da on nije izmiljao i pojedine obitelji ocrnjivao i lano optuivao. (A kada je prolazio
selom, navukao je on bez imalo stida preko svoga donjega rublja talijansko, na kojemu su
bile spojene gae i potkoulja, to mu je bilo poput odijela. Na Krima pobijene Talijane
Pipina je svukao do gola, odnijevi svu njihovu odjeu i izme. Kako je bio visok i krakat,
nogavice gaa su mu sezale jedva do ispod koljena, a rukavi potkoulje jedva do lakta. Nije
ga nimalo smetalo to je na lijevoj strani prsiju bila jo uvijek zakrvavljena rupa, rupa od
metka koji je usmrtio nekog Talijana na Krima, u gaju povie zaselka. Ponosio se on tim
svojim odijelom (). Svoju pravu narav pokazao je Pipina Pavlovi tek u ratu. Bilo je to
njegovo vrijeme za osvete, za pakosti koje je inio susjedima, ak i najbliim roacima. ()
Pipina je bio nikakav radnik, znalo je to cijelo selo, pravi kratkokoac. (Kranjevi, 2009:
111112)
265
mora preobui jer da ima modu kao njegova baba).9 Bajke autora Milana
Kranjevia oslanjaju se na folklor ime se postigao temeljni privid davnine
i izvornosti. Kranjevi je zamjetno jako i konkretno povezan s hrvatskim
tlom i tradicijom (takav nain povezanosti primjeuje se kod Vladimira Na-
zora u Istarskim priama). Realistiki opisi prirode savreno su stopljeni s
udesnim svijetom tipinih bajkovitih elemenata. Uspjeno je povezao bitne
odlike klasine bajke (udesni dogaaji i likovi) s konkretnim imenima kra-
jeva, ljudi i obiaja. Kranjevi njeguje sve ljepote tradicionalne bajke i time
9
Bila edanput edna curica, draga, ma ni drae od nje. Nisi mogal u nju od dragosti
gljedat. Tako i njezina baba Ivanjica, toliko ju je volila da joj ni znala mesta na. Mislila
baba, mislila, kako joj ugodit pa joj od crljenoga finoga suknaca skroila i saila crvenu
kapicu. Maloj se ta kapica toliko dopala da ju je vajk nosila pa je svi prozvau Crljenka-
pica. Vie se niki njezinoga pravoga imena ni ni sial, a ni danaske se niki ne sia. Ednoga
dana ree mat Crljenkapici:
Crljenkapice, evo ti u koarici kolai i boca vina. Odnesi to babi Ivanjici, una voli kolae,
a ne zaostaje joj ni vino, voli una vino, voli. ula san da je neto maganjata, da joj slama
pala u noge, zato pojdi i odnesi joj vu koaricu. I kad bude ila, nemoj svakudaj zvirnjat,
more se potrknut i pretovarit pa e po po vragu i kolai i vino. Jo za kolae tako, al za
vino, zna da baba voli potegnut. Ajd sad, nemoj putom tentat, nemoj se zadurlat, pravo
odi k babi i kad na vrata dojde lipo pokucaj i reci Faljen Isus i Marije. Esi ula, a?
Esan, sve san zapametila a si mi rekla. () odgovori joj Celjenkapica, api koaricu
za rukicu i iz noge na nogu kroz vrata van pa putien k babi Ivanjici.
A babina kuica bila u umi, gori u Godai, ni bila predaleko, al jopet, jopet, morala je
Crljenkapica pro iz Gornjega Lea mimo crkvice svetoga Franje, tamo puinu pregazit
pa mimo malenic na Majerovu vrilu i unda kroz gustu umu gori do lazbinice u Godai
kadi je bila kuica babe Ivanjice. ( Kranjevi, 2009: 2728)
Bilo to negdi u viki, snig do pasa, a iz neba padalu pafuljice, sve se utrkujedu ka e od
ke bre past. A kraj punetre sidila edna kraljica, bilo joj ime Loza, i ila, konda joj je sile
bilo, a ni. I kako una imala dvi live ruke, iglon se ubola u prst, a u snig pale tri kaplje krvi
i snig zacrljenile. Kako una to vidila, tako i poeljila da jpj Bog da takovu er: belu kaj
snig, rumenu kaj krv i kos crni kaj gal. Kako kraljica Loza zaeljela, tako se i obistinilo,
rodila una er: belu kaj snig, rumenu kaj krv i kos crni kaj gal. Zato joj svi nadenuu ime
Sniguljica. Al kraljica Loza ni dugo poivila, zede je Bog k sebi i Sniguljica osta siroe.
Ma ni minulo ni godinu dan, priprlo kralju Mili enit se, borme se oeni. Dopeljal sebi
novu kraljicu Mandu, bila una lipa, jako lipa, al u srcu tat i lopov. I kako ni imala posla,
una je vajk sidila pred svoin ogljedalon, sama se sebi divila i pitala:
Ogljedalce, ogljedalce, prijatelju moj, ki je najlipi na zemlji voj?
A ogljedalce bi njoj vajk odvrnulo:
Kraljice, ti si najlipa na zemlji voj!
A una zadovoljna, niki zadovoljniji od nje, ta ni mala ala bit najlipi na svitu, to ti dojde
kaj dananja mis svita. (Kranjevi, 2009: 6667)
Negda davno, davno, u velikoj su umi ivili Ivica i Marica, brat i sestra. ivili su sritno
sa svoin ocon Pepon i materon Julon. Otac se bavil drvima, svakoga jutra bi ial u umu
tamo negdi iza Kutereva, sikal drva i pripravljal u metere, sveera se vraal kui, a sredon
bi drva prodaval na sajmu u Otocu. I tako iz dana u dan, iz nedilje u nedilju. (Kranjevi,
2009: 15)
266
se ne uklapa u krug modernih hrvatskih stvaratelja, razbijaa iluzije klasinog

obrasca (Sunana krinjari, Ljudevit Bauer, Luko Paljetak, Pajo Kaniaj),
ve je mnogo bliskiji autorima koji se nalaze na tragu tradicionalnih bajki, ali
s bitno slobodnijim pristupom jeziku, temi i poruci (Vinja Strahuljak, Ante
Garda). Dakle, Kranjevi pripada autorima koji modernim pisanjem i
sastavljanjem bajki podsjeaju na jo uvijek ive izvorne tragove tradicije,
autorima koji njeguju klasinu liniju umjetnike bajke, koju je neponovljivo
ustoliila svojim jezikom i stilom pisanja jo prije stotinu godina Ivana Br-
li-Maurani, a danas ju ine vitalnom, uz ve spomenutog Gardaa, elimir
Hercigonja, Anica i Maja Gjerek Na suvremenoj knjievnoj sceni mogue
je prepoznati jo nekoliko struja iji predstavnici uspjeno ukljuuju bajku u
ivot suvremenog ovjeka (Zalar, 2010: 57). Svaki od spomenutih pisaca
nalazi svoj stil u suvremenom knjievnom izraavanju, a Kranjevi se svo-
jim izriajem moe uspjeno uklopiti u ovo more stvaratelja i stilova istiui
se novou i svjeinom. Na izvoran nain svojim bajkama donosi itatelji-
ma uitak u raznolikosti hrvatskoga jezika, iznosi ivotne istine, ali i svoje
poimanje svijeta. esto pod okriljem humora i ironije daje kritike ovjeka i
drutva10, fino i nenametljivo izvrgava ruglu sebinost i glupost, izvjetae-
nost i prijetvornost, a velia prirodnost, otvorenost i pravinost. On se ovim
bajkama uvukao u srca djece, ali i odraslih koji mogu neto prisluhnuti iz ovih
pravih remek-djela stvaralakog duha. Ovime se djelomice naslanja na tradi-
ciju hrvatskog 19. stoljea kada se bajke, nasuprot suvremenom popularnom
gleditu, nisu smatrale iskljuivo djejim anrom, ve su se pripovijedale po-
djednako i odraslima i djeci (Hamerak, 2011: 155). Izgradio je ive likove,
stvorio dojmljive slike, dobro je uoio vrijednost dijaloga u djejem tekstu,
znao je vjeto prekriti etike poruke ivim tkivom prie i zato je na pravom
putu da postane dobar djeji pisac. Ovo su prie u kojima se vidi autorovo
10
Prvenstveno bajkama Kranjevi je sebi osigurao mjesto u nekoj buduoj zaviajnoj i-
tanci, a vie puta se u nekim drugim djelima dotakao kolstva pri em se predstavio kao
drutveno angairan i tendenciozan pisac, koji obrauje teme vlasti, birokracije, politike,
odnosa mase i pojedinca te primitivizma drutva kritiko-satirikim tonom. Kranjevi ne
ralanjuje samo najaktualnije pojave u drutvu ve analizira i stare drutvene boljke kao
to je sustav kolstva. Pa se na otrici njegova pera nala i istina kolskih planova i progra-
ma. Naime, kolski sustav ne njeguje individualnost uenika, ali ujedno sprjeava i svaku
konstruktivnost prosvjetnih djelatnika koji se pod svaku cijenu, i protiv svoje volje, moraju
uklopiti u dane okvire kolskih planova i programa. Rezultat je najee nezadovoljstvo
obiju strana koje je slikovito prikazano u prvoj monodrami Kosa moje bake (Suza smarag-
dna) preko nepopularnih kolskih zadaa koje ve desetljeima ubijaju stvaralatvo mladih
ljudi. Autor je u neprestanom dijalogu sa ivotnom zbiljom, prati aktualna zbivanja i poja-
ve, dogaaje i ljude, reagira na njih smijehom, porugom, pokudom, ironijom, opomenom,
upozorenjem i satirom i time ulazi u red postmodernistikih autora. Cilj mu je ivotno
osvjetljenje i moralni poticaj.
267
uivanje u prianju, u jezinoj i stilskoj igri, a uoava se i osobni pristup prii

kojemu je cilj zabaviti, pouiti i oplemeniti. Izraziti smisao za realno i za i-
votnu nudu spaava ga od pretjeranih sentimentalnosti i poetiziranja. S dru-
ge strane njegova fiksacija ivota u tom starom vremenu ima svoju ljepotu i
sama za sebe kao jedan istiniti postojei svijet, a takve prie i likovi pripadaju
svakoj sredini i svakom vremenu bez obzira to imaju duboke korijene na tlu
na kojem je autor odrastao. Duhovit je, svje i na humoristian se nain igra
rijeima, sadrajima i licima posuenim iz narodnih pria te se tako pribliio
pravoj prirodi djetinjstva, postao je blizak djeci i djejem poimanju svijeta.
To su prie koje u sebi kriju neizmjerno blago i bez obzira to je kraj svake
pojedine prie znan, to su poznati udesni i privlani, ali i vrlo odbojni likovi,
to obiluju uzbudljivim i opasnim zgodama koje su takoer oekivane, opet se
javlja pri itanju veliko uzbuenje i nestrpljivost, a to je odlika dobrih knjiga.
Autor je uloivi zanimljiv i uzbudljiv istraivaki napor u obradu ve dobro
poznatih bajki otvorio mogunost novog susreta sa starim djelima i novo pri-
svajanje njihovih vrijednosti te omoguivanje dubljeg spoznavanja umjetnosti
i ivota. Prie nisu napisane olako, one su pozorno graene i ispisane bogatim
i biranim jezikom. Likovi su zadrali svoje karaktere, ali ih je Kranjevi us-
pio dodatno obojati prepoznatljivom nijansom u mentalitetu stanovnika kraja
u koji je smjestio radnje pa veina likova djeluje grublje i sirovije od onih iz
poznatih bajka te se stie dojam da sva ona bajkovita uda i nisu nemogua
ve i da je ivot obinog ovjeka iz susjedstva bajkovitiji od svih onih izmi-
ljenih uda. Tako je i Pali (Pali) predstavljen kao sasvim obian djeak
premda sudjeluje u pustolovinama slinim onima Alisinim iz zemlje udesa
ili pak zavrava u trbuhu ivotinje poput popularnog drvenog djeaka, ali je to
manje udno jer je rije o trbuhu dobro poznate pitome krave Rume. Toponimi
su stvarni (u bajkama su toponimi izuzetak, a ukoliko ih ima onda su najee
mitski kao npr. u Priama iz davnine Ivane Brli-Maurani). Uoavaju se ra-
zliiti elementi pitoresknog pejzaa: ume, rijeke, potoci, polja, livade, mlino-
vi, dvorci Veliko zanimanje je autor pokazao za sva oitovanja narodnoga
duha, za sve oblike folklora. Shvatio je da je dolo vrijeme da se spaavaju
stara predaja i narodne prie da ne bi zauvijek iezle u nemirnim danima nae
suvremenosti. ivo, uzbudljivo, puno tajanstvenosti i neobinosti moe biti
i na dobro poznatim zemljopisnim lokacijama na kojima su se nekad davno
nalazile graevine koje Kranjevi izdie iz pepela. Dvorac na Fortici (danas
arheoloko nalazite), dvorac na Prozorini (danas se vide samo kameni ostaci
graevine), kupanje na atriu (dio rijeke Gacke), uma u Kuterevu, mlinice
na izvorima i krakovima Gacke uskrsnuli su u svoj svojoj ljepoti na stra-
nicama ove knjige postiui ne samo obrazovni (usvajanje znanja o svemu
spomenutom) ve i odgojni cilj (razvijanje ljubavi prema zaviaju), koje mora
268
imati svaka etiki i literarno vrijedna bajka. Ovo su prave rodoljubne bajke
koje odiu ljubavlju prema rodnoj autorovoj grudi.
Svakako najzasluniji i najvaniji za uspjenu preradu je jezik. On u
ovim tekstovima i ima najveu vrijednost. Rije je o sonoj, zdravoj i ivoj
uporabi gacke akavtine koja se i ovaj put potvrdila kao nevjerojatno gipka,
fleksibilna i mona za izricanje svih i najsloenijih situacija. Zapravo je autor
ovim bajkama jo jednom potvrdio kako na gaanski jezini idiom pripada
redu svih onih na kojima su nastala velika knjievna ostvarenja. Zahvaljujui
Kranjeviu i ovim bajkama na a nije nekakav egzotian, nezgrapan i ne-
ugledan ve podatan i ono to je najvanije iv. I ovaj put zabiljeio je niz
frazema koji su vrlo slikoviti i zbog svoje vieznanosti moni u umjetnikom
tekstu (Orekovi, 2010: 275). Da bi vrijednost dijalekata bila u potpunosti
ouvana snimljene su sve bajke na CD, koji je dodan knjizi. Dokazao je Kranj
evi svoju umjetniku zrelost stvorivi djelo pristupano mladom i starom i-
tatelju, koji pronalaze zadovoljstvo u knjizi djelomino zahvaljujui i humoru
koji proizlazi iz emocija i misli, a sazdan je u knjievnom tkivu igrom rijei,
neobinou prizora i vedrim raspoloenjem. Djeca ue da najobinije stvari
znaju biti udesne kao to je udesna i sama injenica da su vrtika djeca i
djeca niih razreda osnovne kole u Otocu ilustrirala svojim crteima sva-
ku bajku. Sve ovo daje posebnu vrijednost ovoj knjizi jer u njezinoj izradbi
nije sudjelovao samo autor ve i stanovnici, od najmanjih do najstarijih, kraja
kojeg autor toliko voli i potuje. Na taj je nain autor stvorio dojam da sama
djeca i njihov kraj mogu sudjelovati u stvaranju neeg udesnog, a nije nuno
da bajke uvijek zapoinju stereotipno neodreenim likovima u neodree-
noj zemlji. Taj svijet nije izmiljen. Taj svijet je stvaran, a maginost bajki je
ba u tome to je realni, obian i najobiniji, to je svakidanji svijet bujan i
udesan. Djeca su ilustrirala prie koje su svojina djece itavog kulturnog o-
vjeanstva, prema ijim su motivima stvoreni brojni animirani filmovi i drugi
oblici umjetnikih djela za djecu, prie koje odiu vjerom za pobjedu dobrote,
pravde, istine i zdravog razuma. Koza i sedam jariev prva je bajka koja
upozorava na ljepotu akavskog diskursa u kojem ima jedrine i skladnosti.
Svojim stilom, jezikom, odabirom potrebnih detalja zna postii Kranjevi
pravu lakou djeje knjige, a zna izgraditi i dopadljive djeje junake (u ovoj
prii najdopadljiviji je najmlai jari Janko). Ivica i Marica je bajka o ope-
poznatom bratu i njegovoj sestrici. Kranjevi ne proputa niti jednu priliku
da velia ljepote svoga kraja, tako i ovdje ubacuje motiv vikog jezera koje
danas ne postoji, a za ijom ljepotom ale svi stanovnici ovoga kraja (jezero
je nestalo radi umjetnog skretanja toka rijeke Gacke, a poradi izgradnje obli-
nje hidroelektrane). Kranjevieva Crljenkapica je proirena, sadri puno
vie detalja nego neke druge verzije iste prie. Likovi su bliskiji stvarnijima,
269
a sve je proeto humorom (npr. vuk o Crvenkapici razmilja kao o piletini) i

dubokom narodnom mudrou. Pepeljuga donosi niz dobro okarakterizira-
nih likova: Pepeljugin otac Dana bio je u vlasti ene (Kranjevi to duhovito
i podrugljivo kae kikljea), nemilosrdna maeha Kata odreuje sudbinu
sirote djevojke, maehine keri Roza i Minka su zavidne i prkosne, ali ne
doivljavaju zlu sudbinu kao npr. kod Grimma gdje zbog svoje zlobe bivaju
kanjene sljepoom (sirovo i grubo iskljucane su im oi) kod Kranjevia
nema tih fantastinih, nestvarnih i nemoguih elemenata ve je sve mogue
izvedivo kao u najobinijem ivotu: I unda su se kraljevi Lukina i Pepeljuga
venali u crikvi Presvetoga Trojstva u Otocu, sritno i veselo ivili u dvorcu
na Fortici, ma njevoj srii ni bilo kraja (Kranjevi, 2009: 55). Macan u i-
mami poinje na nain uobiajen za bajke osim to je tono odreeno mjesto
dogaanja (kao i u svim ostalim bajkama). Sniguljica i sedam patuljkov dono-
se zanimljivu i bogatu fabulu, razraene likove, isticanje plemenitih ljudskih
vrlina. Snjeguljica je moralni lik (lijepa, dobra, neduna, naivna, nesebina,
vrijedna), a kraljica kao nosilac zla na kraju je poraena i kanjena kako i
mora biti u bajci, ali na jako zanimljiv nain, puno matovitiji i poetskiji nego
to to zamislili njemaki autori:
Kraljica Manda, kad je to ula, razbi ogljedalce u iljadu komadiev. I
kako je ogljedalce razbila, tako je razbila i svoju sriu na sedam godin.
A kasu kraljevi Paja i Sniguljica pripremili pir, najprije kraljica Man-
da ni tila i na njega, unda se predomislila i pola, da vidi Sniguljicu
kakova e bit kraljevna. I kad ju je vidila, man je od njezine lipote osli-
pila i vie se ni mogla gljedat u ni edno ogljedalo na svitu i ni mogla
pitat ki je na svitu najlipi. Tako joj i treba! (Kranjevi, 2009: 81)
Bajka o ribaru, zlatnoj ribici i ribarovoj pohlepnoj eni (Zlatna ribica)
je takoer iznimna, s mnogo neobinih osobitosti isto kao i bajke o malenom
djeaiu Paliu (Pali) i siromanom Ivelji (Sritni Ivelja) koji je uio za
tiljara (zanimanje proizvodnje namjetaja i danas je popularno na ovom po-
druju). Bajka est labudov donosi puno arobnih motiva: arobno klupko,
zaarana uma, pretvaranje ljudi u ivotinje i obratno Zlatna guska opet
potvruje Kranjevievu sklonost narodnim izrazima i frazemima, a u nekim
je trenutcima puno stvarniji i konkretniji nego to su bili njegovi prethodnici,
primjerice u opisu peenja kruha i kolaa koje je morao pojesti Tupan da bi
oenio kraljevnu Lucku (imena slue za karakterizaciju likova) sudjelovali su
svi mlinari i pekari u Gackoj dolini i ispekli veliku hrpu do pol Prozorine
(brda na kojem se nalazio dvorac kralja Josice), dok se kod brae Grimm nai-
lazi na motiv kruha velikog kao brdo (nemogunost izvoenja za razliku kod
Kranjevia gdje je lako mogue ispei hrpu kruha i kolaa). Jaki najderi
uz isticanje kako je mudrost vana za uspjeh u ivotu donosi i neke neobine
270
likove kao to su npr. mranjaci (mitska nepostojea visoka i prozirna bia).

Trnoruica je iznimna bajka. Autor je u nju unio toliko sebe i dao vlastitu
preradu i time je uinio izuzetnim umjetnikim djelom. Originalnost se nazire
ve u samom poetku kada kralj i kraljica prolaze kao obini smrtnici put
do dobivanja djeteta (kraljica odlazi babama koje kriaju, odnosno bave se
gatarijama, odlazi u toplice). Veselo i ivo je u bajci Dvanaest kraljevi eri
gdje se prosjak arobnim pletom (veliki rubac koji ene stavljaju po pleima)
domogao kraljevstva, kao i u prii o magarcu, psu, macanu i pijetlu (etiri
prijatelja muzikanta) koji su se igrom sluaja domogli kue u kojoj su ugodno
ivjeli. Kralj Bradonja je tipina bajka po svojim elementima, po plonosti
likova, po pobjedi pravde, po dinaminosti akcije, po osnovnim ljudskim e-
ljama koje su i bile jedan od glavnih poticaja za stvaranje bajke (tenja za
pravdom, istinom, ljepotom, bogatstvom). Posljednja u knjizi je pjesma Ila
koka na Pazar u kojoj je Kranjevi ostvario uobiajeni nain pjevanja za
djecu stvorivi stihove pune vedrine, leernosti i nonsensne igre.
Uporabom standardnog jezika u djelima Kranjevi izlazi iz zaviajnog
kruga premda tematski ostaje vjeran provincijskom ivotu i svom zaviajnom
jeziku, pa makar i u kratkim replikama, i tako se predstavlja kao suvremeni
romantiar bori se za narodni identitet, buenje i ouvanje nacionalne svi-
jesti i hrvatski jezik. A s druge strane dokazao je sebi i drugima da posjedu-
je uspjenost pisanja i postizanja duhovnosti i duhovitosti na standardnom
jeziku. Moe se zakljuiti da se Kranjevi viestruko potvruje snagom i
privlanou svojih djela kao svestrani knjievnik: komediograf, dramatiar,
naturalist, realist, romantiar, humanist, parodiar, satiriar, psiholog, erudit
(ueni knjievnik), kritiar, crnohumorist Kao takav predstavlja se Kranje-
vi i u knjizi objavljenoj pod naslovom arolija kvaka i kava. Svaka pria iz
ove knjige za sebe predstavlja izvadak iz ivota, jednu malu sudbinu, sudbinu
pojedinca koji unato svim svojim individualnim osobinama nije nita drugo
nego izraz i odraz jednog itavog drutva koje ga je odgojilo i na svoj nain
djelovalo na nj, a Kranjevi je otrouman, ironian i nadasve duhovit kriti-
ar istog tog drutva i njegovih pojedinca. Ako se tome doda jednostavnost
prianja i vjeta kombinatorika fabularnih sadraja na koje se nailazi u ovim
pripovijetkama stvaranje novih i irih itateljskih krugova je neupitno.
U pripovijetki arolija prvoga reda Kranjevi s izrazitim smislom za
humor situacije, ali i otrom satirinom notom nesmiljeno iba negativnosti i
gluposti suvremenog drutva u kome ivi. Fiksiranjem nae drutvene stvar-
nosti nasljeuje enoevski nain stvaranja proznog djela djelo mora opisi-
vati ljude i probleme autorova vremena (u pripovijetkama ili novelama svaki
autor mora zahvatiti sliku svoga doba!). Glavno obiljeje Kranjevieva stila
su realistiki (stvarnosno) opisane ivotne situacije u kojima se naao jedan
271
mukarac u grevitoj borbi za promjenom svoga poloaja u drutvu (otuda i

znakovitost naslova prvi red u drutvu je ideal kojemu glavni lik tei: Div-
ko je od svoje najranije mladosti, koliko se on moe toga sjetiti, imao proble-
ma s tim prvim redom. Jednostavno mu nije ilo, nije ga nikad zapalo da sjed-
ne ili da bude u prvome redu. Zato je to bilo, i zato sada jest, nije imao na
to suvisla odgovora, nekako je sve zaogrnuto fatalizmom i pomirio se da tako
mora biti, da ima ljudi koji su stvoreni za prvi red, a ima i onih koji su stvoreni
za sam zadnji red. Tako je on to sebi pojanjavao i nalazio objanjenje (Kra-
njevi, 2011: 23); na kraju Divko dostie svoj ideal pripadanja prvome redu,
ali ne na onaj nain kakav je on prieljkivao). U djelu se tematiziraju duevna
raspoloenja i emocije glavnoga lika. Pisac nas uvodi u svijet njegove intime:
nalazimo se u doivljajnom prostoru lika, njegovih sumnji, samoispitivanja,
skrivenih misli, duevnih sadraja. Pri kraju pripovijetke postajemo svjedoci
i njegove negativne moralne katarze. Naime, Divko iz nepotedne borbe sa
nezadovoljnom suprugom, malograanskim mentalitetom, specifinom soci-
jalnom sredinom, totalitarnom vlau izlazi kao nova osoba. I tu se Kranj-
evi predstavio kao odlian psiholog i crta karaktera stvorivi pripovijetku
karaktera u kojoj je postigao visoke estetske domete.
Druga pripovijetka Crkvena i neke druge kvake izrazito je regionalnog
karaktera, humoristiki je oblikovana i pisana dijalektom gackoga kraja (dija-
lozi glavnih likova), a to i je estetski najrelevantnije podruje Kranjevieva
knjievnog stvaralatva. Pripovijetka je anegdotalnog karaktera. Naime, pro-
slava Dana grada Otoca, blagdan svetoga Fabijana i Sebastijana, zatitnika
Gacke i Otoca, misno slavlje predvoeno kardinalom Josipom Bozaniem
s biskupima Rijeke nadbiskupije te obiljeavanje petsto pedesete obljetnice
srednjovjekovne Otoke biskupije bilo je samo plodna podloga za plastino i
stvarno predstavljanje svakidanjeg kretanja Otoana te osvjetljavanje stupnja
njihove drutvene svijesti. Istaknuto mjesto pripada glavnoj junakinji, koja je
zanimljiv i snaan lik namjerno neopisanih fizionomskih karakteristika, jer
je ona predstavnica mase (utjelovljenje univerzalnih osobina pa svatko moe
na njeno tijelo postaviti svoj lik ili lik odabrane osobe i uspjeno pronai tra-
ene osobine te doivjeti sklad lika, svjetonazora i djelovanja). S obzirom na
kompoziciju pripovijetke uoava se da nema naglaene i razgranate fabule s
dominacijom dogaanja na vanjskom planu ve je teite stavljeno na karak-
terizaciju lika pa su svi ostali pripovjedaki elementi podreeni tome. Spored-
ni likovi i njihovo djelovanje stoje u slubi uobliavanja glavnog lika, ivog
portreta. Kao to je prikazan lik tako je prikazana i sredina kojoj on pripada
realno i objektivno sa svim negativnim i pozitivnim osobinama, a Kranjevi-
eva interpretacija obiljeena je njegovom snanom emotivnom povezanou
uz sredinu koju dobro poznaje i uz tipine likove kojih je nemali broj. Ovaj
272
put u pripovjedaev fokus, kao to je ve istaknuto, velikom snagom ulazi lik

ene koja ostvaruje kontakt sa lanovima obitelji, ali i pripadnicima drutvene
i crkvene zajednice. Totalitet tih kontakata daje potpunu sliku odnosa unutar
obitelji koji su na podrujima koje autor opisuje nepromijenjeni ve stotinama
godina, ali se dobiva i potpuna slika socijalnih odnosa opisanog vremena.
Privlaan humoristiko-satirian Kranjeviev izraz dolazi do izraaja
i u treoj pripovijetki koja ima slikovit naslov Slatka aroma gorke kave. Istie
se i njegov promatraki dar obuhvatio je vie tipova ljudi i obiaja koji se
polako mijenjaju i nestaju sa ovih podruja. Naime, radnja ove prie je poma-
knuta u prolost za razliku od prve dvije ija se radnja odvija u autorovoj su-
vremenosti. irei krug svojih interesa Kranjevi je opisao stare obiaje oko
smrti i pokopa mrtvaca (te se time neminovno stavio u komparativni odnos
s Perom Budakom, poznatim hrvatskim knjievnikom, koji je u dramskom
ostvarenju Tetamenat obradio istu temu, takoer na humoristian nain) i pri
tome se predstavio kao izrazito moderni pripovjeda kojemu gacki krajolik
slui samo kao okvir unutar kojega istrauje folklorno-etnografske elemente i
obiaje, specifinu svijest svojih junaka, njihov unutarnji ivot i egzistencijal-
nu bit. U ovoj pripovijesti, svojevrsnom isjeku ivota ljudi autorova zaviaja
zasjale su ivotne manifestacije, unato tome to se pria vrti oko smrti, u svoj
svojoj punini, bogatstvu i sloenosti. Kranjevi je na realistiko-naturalisti-
ki nain izvanredno spojio folklorne elemente s humoristikim i iskriavim
iskazivanjem svjetonazorskih pogleda svojih junaka, koje je okarakterizirao
individualnim govorom sredine iz koje dolaze ili sredine u koju smjeta rad-
nju svoje pripovijesti (raspon je irok jer nailazimo na akavske, tokavske
ili pak kajkavske govorne varijante) pri emu je nastojao to vjernije uhvatiti
te dijalektalne govore jer je osjetio da su te nerafinirane, nepravilne, nevine i
spontane govorne rijei neodoljivo sugestivne svojom nestandardnom sintak-
som i svjeim pukim vokabularom pa se eljeni smisao teksta, raspoloenje
trenutka i osobni osjeaji mogu iskazati do kraja. Opet je, po tko zna koji put,
dola do izraaja Kranjevieva suptilnost, svjesnost o naem ovjeku, o nje-
govom humoru
Kranjevieva ostvarenja pripadaju suvremenoj, moderno pisanoj knji-
evnosti, a istodobno svojim temeljima stoji vrsto na tlu na kojem ive li-
kovi, ukorijenjena u nj, duboko i snano. Takav je sluaj i s romanom Status.
Na predloku osobnog ivotnog iskustva, promatrajui analitiki metamor-
foze ovjeka, Kranjevi konkretnu, objektivnu stvarnost od koje kao ivot-
nog iskustva polazi, pretvara u posve novu, iznenadnu viziju, novu intelektu-
alno-spoznajnu stvarnost, otvarajui kao osnovno pitanje i problem, pitanje
ljudskog bivstvovanja kao smisla ivota, analizirajui ga simboliki kroz
izvanredno psiholoki razraene sudbine glavnih junaka, tj. junakinja, koji se
273
iz opeg sivila uzdiu bogatstvom i intenzitetom svoga unutranjeg ivota koji

bljeskaju iz ljuture kojom su junaci obavijeni. Dana je prava slika drame o-
vjeka koja traje neprestano, a uvjetovana je tekim primitivizmom i licemjer-
jem ljudi. Zapravo, glavni motiv pokreta u ovom romanu je licemjerje i to u
svim oblicima i bogatoj lepezi pojavnosti. Svi su likovi prisiljeni vagati svoje
potenje i moral jer su izloeni varijacijama dvolinosti, tekim nedoumicama
i etikim provokacijama. ak je i itatelj prisiljen mijenjati svoje stavove usli-
jed svakodnevnoj izloenosti ljudskoj prijetvornosti i beznau. Umjesto etike
okrijepljenosti itatelj dobiva potrebu preispitivanja moralne vlastitosti. Ovo
je roman o moralnim izopaenjima suvremena svijeta, ozrcaljena na jednom
mikrokozmosu (Otoac i okolica), a ta izopaenja dolaze najvie do izraaja u
ratnom bezumlju i kaosu.11 Po tome je ovo antiratni roman, radnja se odvija za
vrijeme Domovinskog rata i poslije njega, koji negira opravdanost svake rtve
i ukazuje na besmisao bilo kojeg rata. Kroz likove (ovo je po strukturi roman
lika) autor osuuje sve ono to je loe to se na Domovinski rat nastoji naci-
jepiti. Postavlja se pitanje humanosti, krijeposti i moralnosti koja se dovodi u
vezu s istoom nakane. Glavne junakinje, Cici i Myci (Ciprijana i Mirosla-
va), duboko su individualizirane s razliitim filozofijama ivljenja, razliitim
intelektualnim sposobnostima i socijalnom uvjetovanou, a kako bi istaknuo
razliitost karaktera Kranjevi je iskoristio mogunosti govorne karakteri-
zacije, jedna je govornica tokavskog, a druga akavskog idioma. One su se
u ratnom vihoru nale ni krive ni dune, ali etiketirane svojim zanimanjem.
Bavile su se one najstarijim zanimanjem na svijetu, ali na jedan sasvim priro-
dan i nepatetian nain. Navikle na ponienja, strpljivost i vjete u adaptaciji
nastavile su sa svojim poslom, ne pravei bitne razlike izmeu mirnodopskog
i ratnog vremena, ali duboko svjesne drutvenih promjena koje su se dogodile
i u kojem iskreno sudjeluju, barem one to tako doivljavaju. Samo se ini na
prvi pogled da je u ratu, u vremenu kaosa, kada animalno u ovjeku nadrasta
humano, kada postaje dominantnije nego ikada, njihov posao bio manje izlo-
en moralnim propitivanjima, premda se Cici i Myci nikada nisu previe oba-
zirale na tua miljenja drei se svoje specifine moralnosti u opeosuenom
nemoralu. Uostalom tko je taj tko bi ih mogao osuivati kada su one potpuno
i intimno poznavale svu svoju moralnu klijentelu. One su tople, iskrene i da
apsurd bude vei u svoj svojoj poronosti, meu svim drugim likovima one
su najie i najpotenije. To je paradoks koji je autor toliko snano istaknuo.
Kao takve postat e marionete u glavama monika koji e ih beskrupulozno
Rat ovjeka ogoli, od njega ne ostane nita doli njegov kostur, kao u starom grobu, niega
11
nema, on je tek tada ono to jest, on je tek tada ovjek ili Neovjek, treega nema. Sve
ostalo je la i opsjena, sve ostalo je u ovjeku gluma, himba, sve ostalo je u ovjeku ono to
nije ovjek. (Kranjevi, 2011: 272)
274
iskoristiti za vie ciljeve, a zasluge sebino pripisati sebi. U ratnom kaosu one
su to obavile savjesno i predano, ne oekujui nikakve ovacije. Meutim kada
se ratni vihor umorio i prestao, nae junakinje u sveopoj atmosferi poslije-
ratnih likova pokuavaju ispraviti nepravdu i naplatiti svoju rtvu. U traganju
za svojim pravima njih dvije poprimaju nevjerojatne razmjere koji ih gotovo
nadrastaju. One postaju gotovo kolski primjer takozvanih razvojnih likova
ija prepredenost, malicioznost i inteligencija gradacijski izrasta na razinu
simbola. Hladnom logikom, vrstim argumentima i istinom one trae status
koji im u ovom trenutku, po njihovoj prosudbi, pripada. Jasno je da ih drutvo
i birokracija doivljava kao bezone, drske i nemoralne (). U ovom dijelu
romana nie se niz apsurdnih i grotesknih situacija koje rue ustaljenu pira-
midu etikih vrednota (Orekovi, Pogovor u: Kranjevi, 2011: 364366).
Autor, u ulozi sveznajueg dominantnog pripovjedaa, pun humora, ironije i
sarkazma, na kraju nudi brutalnu istinu o nunoj potrebi razvitka osvijete-
nosti i pokajanja za svaku moralnu nedosljednost i posrnulost u suvremenom
drutvu. Uz taj autorov jasan kritiki odnos prema nekim opim drutvenim,
univerzalnim drutvenim pitanjima kao to je, primjerice, problem vlasti, do-
gmatizam, lani moral i slino, s jasnim aluzijama na aktualnu hrvatsku situa-
ciju u drutvu i politici kroz cijelu priu osjea se prava pripovjedaka strast i
jedan veseli relativizam, dok verbalna imaginacija djeluje mjestimice uistinu
fascinirajue. Upeatljivi likovi, daak autentine atmosfere i leerno pripo-
vijedanje realizirano dijelom u kolokvijalnom idiomu karakteristike su ovoga
djela, koje ujedno naglaava pieve humoristike potencijale to su ranije ve
bile viestruko potvrene.
Promatrajui cjelokupni Kranjeviev opus vidljiva je tematska autoro-
va povezanost za sredinu Gacke i njezine ljude uz uoavanje socijalnog statu-
sa. Autora zaokupljaju ivoti junaka. I tu Kranjevi dolazi do novih literarnih
traenja i tematskih inovacija. Bitna tema je prodor u psihologiju junaka ili
uope u unutranji ivot glavnih likova, u njihove emocionalne senzibilitete,
u pitanje ovjeka kao individualne linosti u njegovom stalnom potvrivanju
ne samo kao drutvenog, ve i kao intelektualno-emocionalnog bia. Vezan je
Kranjevi duboko za svoju regionalnu sredinu u kojoj i crpi pripovjedne mo-
tive, ali se snalazi i na posve drugim teritorijima i u posve drugim sredinama,
gdje se susree s drugim tipom ljudi. Tu opet dolazi do izraaja Kranjevieva
sposobnost umjetnikog oblikovanja literarnih tema, nenadmani smisao za
nijansiranje psihikih stanja i osjeaj za realistiki detalj, kao i za simbol, me-
taforu A iznad svega stoje humor, ironija i sarkazam. ak se nazire snana
nota didaktinosti, prosvjetiteljskog ara i moralizma (rezultat je takva stava
velika epska sinteza o jednom kraju, njegovim ljudima i o njihovim identifika-
cijskim znamenjima: kulturi, jeziku, moralu, mentalitetu, narodnim obiajima
275
i ritualima), a sve se postie nepretencioznim tekstovima kakvi njeguju duh

spontanosti, oputenosti, otvorenosti novim pitanjima i svim vidovima izraa-
vanja. Uporabom standardnog jezika u djelima Kranjevi izlazi iz zaviajnog
kruga premda tematski ostaje vjeran provincijskom ivotu i svom zaviajnom
jeziku, pa makar i u kratkim replikama, i tako se predstavlja kao suvremeni ro-
mantiar bori se za narodni identitet, buenje i ouvanje nacionalne svijesti i
hrvatski jezik, a s druge strane dokazao je sebi i drugima da posjeduje uspje-
nost pisanja i postizanja duhovnosti i duhovitosti na standardnom jeziku.
tovie, Kranjevi je pokazao i zavidnu sposobnost snalaenja i u jed-
nom sasvim drugaijem podruju pripovijedanja podruju fantastine prie,
koju je pokazao u najnovijoj knjizi objavljenoj pod naslovom Tri neobine
prie. Pokazao je sposobnost da bude sasvim drugaiji, neobian kako daje
naslutiti i odabrani naslov. Psi naih dua, Leptiri naih srca i Zmije naih
njedara su sloene, slojevite, simboline, alegorijske i fantastine prie, koji-
ma se Kranjevi jo jednom (bajkama je to ve uinio) svrstao u red postmo-
dernistikih hrvatskih pisaca. udesnost svijeta koji nam se otvara u priama
najavljena je odabranim citatima: Vi ste tvorci svoje vlastite sree. Sami sebi
prouzrokujete patnju, inite dobro i nanosite zlo, i vi ste ono to zaklanjate
oi rukama i govorite da je tamno. Sklonite ruke i ugledajte svjetlost (Kranj-
evi, 2012: 5); Od snova rastemo. Svi veliki ljudi su sanjari. Oni vide stvari
u nekoj sumaglici proljetnog dana ili u crvenom ognju dugih zimskih veeri.
Neki od nas doputaju da takvi snovi umru, ali drugi se brinu o njima i tite
ih, njeguju u loim danima, sve dok ih ne dovedu na sunce i svjetlo koje uvijek
dolazi onima koji se iskreno nadaju da e se njihovi snovi ostvariti (Kranje-
vi, 2012: 73); Najvee zlo od kojeg svijet pati nije mo zlih ljudi, nego slabost
dobrih ljudi (Kranjevi, 2012: 135), prema kojima se moe naslutiti viestru-
ka slojevitost (stilska, tematska, idejna), koja zasluuje posebnu analizu,
pa i zbog toga to oigledno autor ulazi u neku novu i drugaiju fazu svoga
stvaralatva.
Moe se zakljuiti da se Milan Kranjevi viestruko potvruje snagom
i privlanou svojih djela kao svestrani knjievnik: komediograf, dramatiar,
naturalist, realist, romantiar, humanist, parodiar, satiriar, psiholog, erudit,
kritiar, crnohumorist i fantastiar, koji svojim djelima pokazuje svjetlost, do-
brotu, pomae sanjati i obnavlja vjeru u ostvarenje snova.
276
Literatura
Kekez, S. (2004) Vrijedan prinos prouavanju gacke akavtine. Zagreb:

Prikazi i osvrti Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, knjiga 30.
Kovaevi, M. (2005) Milan Kranjevi: Rinik gacke akavine.
Konpoljski divan. Lika revija, br. 5.
Kranjevi, M. (2004) Rinik gacke akavine. Konpoljski divan.
Otoac Rijeka: Katedra akavskog sabora pokrajine Gacke Graftrade.
Kranjevi, M. (2009) Bajke za mae i ne zericu vee. Otoac: KSPG.
Kranjevi, M. (2009) Kimasa. Otoac: KSPG.
Kranjevi, M. (2011) arolija kvaka i kava. Otoac: KSPG.
Kranjevi, M. (2011) Status. Otoac: KSPG.
Kranjevi, M. (2012) Tri neobine prie. Otoac: KSPG.
Hamerak, M. (2011) Prialice o povijesti djetinjstva i bajke. Zagreb:
Algoritam.
Orekovi, S. (2010) Osvrt na literarna izdanja Milana Kranjevia u 2009.
g. u Otocu. Vrilo, br. 10.
Orekovi, S. (2011) Pogovor u: Milan Kranjevi, Status. Otoac:
KSPG.
Zalar (priredila), D. (2010) Stala vila da napoji konja (Izbor suvremene
hrvatske bajke). Zagreb: KNJIGA U CENTRU.
PROSE CREATION OF MILAN KRANJEVI
The paper presents the prose creation of Milan Kranjevi, confirmed

by the analysis of his novels, short stories and fairy tales as one of the most
constructive writers of the western part of Lika and representing him as one of
the major guardians of the local folk spirit. Thematic authors relationship to
the Gacka region, breakthrough into the psychology of a hero, humour, irony,
sarcasm and ethics are just some of the characteristics of Kranjevis fresh
and endured prose.
Key words: Milan Kranjevi, Cathedra of akavian Assembly, Otoac
277
UDK 821.163.4.09-2(497.5)
Izvorni nauni rad
Lucijana ARMANDA UNDOV (Split)
Filozofski fakultet u Splitu
larmanda@ffst.hr
IZMEU FIKCIJE I STVARNOSTI: LIK KRISTOFORA

KOLUMBA U HRVATSKIM DRAMAMA
Oslanjajui se na tekst Nikole Batuia s Treeg programa

hrvatskog radija iz 1993. pod naslovom Tri hrvatska dramska
Kolumba, autorica pokuava interpretirati etiri hrvatska dramska
teksta koji za glavni lik imaju istraivaa Kristofora Kolumba.
Radi se o dijalokoj pjesmi Junija Palmotia napisanoj oko 1630.
pod nazivom Kolombo, o drami Miroslava Krlee iz 1918. pod
nazivom Kristofor Kolumbo i o drami Nedjeljka Fabrija iz 1968.
pod nazivom Admiral Kristof Kolumbo. Nakon toga i Slobodan
najder napisao je kratku dramu Dijalektiki Anticolumbus u ko-
joj se izravno referira na Krleu. Ta etiri teksta na razliit nain
prikazuju u knjievnosti omiljeni lik proslavljenog istraivaa ije
je putovanje u Novi svijet prepuno simbolike. Uz brojne svjetske
pisce kao to su Lope de Vega ili Salman Rushdie i hrvatski su
se pisci uvijek nanovo interesirali za ovjeka ije je putovanje
donijelo novosti u geografskom i povijesnom smislu. Autorica
analizirajui drame otkriva na koji je nain taj lik prezentiran u
hrvatskoj knjievnosti te otkriva simbole koji uz njegov lik veu
hrvatski pisci od starije do novije knjievnosti.
Kljune rijei: Kristofor Kolumbo, (anti)utopija, hrvatska dra-
ma, Junije Palmoti, Miroslav Krlea, Nedjeljko Fabrio
1. Uvod
Jedan od najpoznatijih svjetskih istraivaa, pomoraca, avanturista i ot-

kriva Novog Svijeta Kristofor Kolumbo naao je svoje mjesto u povijesti,
zemljopisu te u raznim umjetnostima ukljuujui i knjievnost.1 Na taj nain
1
Godine 2011. autorica rada izlagala je na Zadarskim filolokim danima na temu Kristofora
Kolumba u hrvatskim dramama, no o toj temi prvi put pie u lanku Kako vidimo druge:
Amerikanci u hrvatskim dramama koji je izaao u prethodnom broju ovog asopisa. Radi
se o dva povezana lanka koji govore o tome kako su se otkrie Amerike i lik istraivaa
Kolumba odrazili na hrvatsku knjievnost te kako se to uklapa u svjetsku knjievnost.
279
Lucijana ARMANDA UNDOV
postao je ikona i simbol neustraivosti i traganja za novim, ali uz to je i otvorio

put svim kolonizatorima jer je Amerika prije otkria bila netaknut kontinent
ija se sudbina nakon toga potpuno promijenila. Godina 1942. zauvijek je pro-
mijenila svjetsku povijest, a otkrie Amerike donijelo je brojna pitanja pogo-
tovo ona vezana uz kolonizaciju tih netaknutih prostora. U ovom radu zanima
nas kako su se Kolumbov lik i djelo otkrivanja Novog svijeta prikazivali u
knjievnosti i to posebno u dramskim tekstovima.
Zanimljivo je da su u hrvatskoj knjievnosti etiri dramska teksta posve-
ena Kolumbu; prvog je jo u 17. st. napisao Junije Palmoti, drugog je 1918.
napisao Miroslav Krlea, a treeg je 1968. napisao Nedjeljko Fabrio. Osim
toga, kao fantaziju na zadanu temu i Slobodan najder napisao je kratku dramu
koja izlazi 1978. i u kojoj je antagonist upravo Kolumbo. Drama se zove Dija-
lektiki Anticolumbus i kao drugi antagonist javlja se lik Nepoznatog ba kao i
kod Krlee. Svaki od tih pisaca na svoj je nain prikazao povijesni lik Kristo-
fora Kolumba i time mu udahnuo novi ivot. Svi su oni razliiti, ali su u isto
vrijeme i slini jer je svaki od njih otkriva Novog svijeta koji otvara pitanja
zanimljiva postkolonijalnim teorijama o odnosu prema osvojenim predjelima.
Kolumbovska tema povezuje stariju i noviju hrvatsku knjievnost i mogue je
pratiti kako se na sceni mijenjao lik Kolumba. U prvom dijelu rada donose se
najvanije povijesne injenice koje su istraivai utvrdili o pomorcu Kristofo-
ru Kolumbu kako bi se utvrdilo koliko je njegov lik fikcionaliziran u raznim
dramama. Analiza se velikim dijelom koncentrira na Krleina Kolumba iz dva
razloga; jedan je taj to Palmoti pie baroknu pohvalu koja i nije namijenjena
izvoenju na sceni pa u njoj nema ni pravog dramskog sukoba, a drugi je taj
to Fabrio i najder zapravo parafraziraju Krleu pa njihovi dramski tekstovi
predstavljaju intertekstualni dijalog s tradicijom i napose Krleom.
U radu se polazi od pretpostavke da hrvatskim piscima, izuzev Pal-
motia koji djeluje u vrijeme baroka i hvali Kolumbov pothvat zbog irenja
kranske vjere, povijesni okvir uglavnom slui kako bi kritizirali aktualni
trenutak. Krlea u svojoj jednoinki izraava kolumbovsku enju titana koji
se suprotstavlja eksploataciji osvojenih podruja, dok Fabrio problematizi-
ra ulogu autoritarnog voe kojem cilj opravdava sredstvo. U metodolokom
smislu rad se uglavnom oslanja na postavke teoretiara drame i kritike koje
su pisali Boris Senker, Branko Heimovi, Darko Gaparovi i ostali. Na oda-
branim tekstovima prouavaju se (anti)utopijski elementi, kritiziranje vlasti i
vladajue ideologije te se u analizu ukljuuje i najderov kratki tekst to do
sada nije bio sluaj. Na taj nain mogue je dobiti potpuniju sliku o funkciji
fikcionalizacije povijesne linosti kakav je Kristofor Kolumbo.
280
Izmeu fikcije i stvarnosti: Lik Kristofora Kolumba u hrvatskim dramama
2. Kristofor Kolumbo izmeu fikcije i stvarnosti
Kristofor Kolumbo roen je u Genovi2, iako je Ameriku otkrio plovei

pod panjolskom zastavom Ferdinanda Aragonskog i Izabele Kastiljske3 koji
su financirali njegovo putovanje. S obzirom na to da je Konstantinopol pao u
ruke Otomanskih Turaka 1453., koritenje kopnenog puta za odlazak u Aziju
postalo je jako oteano i opasno pa su Kolumbo i njegova braa traili novi
zapadni put plovidbom preko Atlantika kako bi doli do Indije. Iako je njegov
brat Bartolomeo radio u kartografskoj radionici u Lisabonu, Kolumbove pre-
dodbe o zemljopisu i globusu nisu bile tone. Inae, poznato je da je Kolum-
bo itao Ptolomeja, Bibliju, ali i Marka Pola:
Kao kranin, ne odvaja se od Biblije, a posebno su njegovu nemir-

nom srcu prirasle dvije knjige: Historia rerum ubique gestarum Enee
Silvija Piccolominija, i Imago Mundi kardinala Pierrea d'Aillyja. U nji-
ma je sadrana cjelokupna srednjovjekovna kozmografija. Guta on i
udesne opise putovanja Marka Pola, Plinijevu Historia naturalis, pa
Alamanach perpetuum Abrahama Zacuta. Pa ako ueni kardinali kom-
biniraju matematiku s vjerovanjima u jednonoce, pigmeje i grifone,
nije se uditi to jedan neuki pomorac vjeruje u pticu feniksa i u ljude
s repom. Sve u svemu, njegova slika svijeta, u kojoj se mijeaju Ptolo-
mej, Biblija, Marko Polo i usmena predaja, silno je konfuzna, ali Ko-
lumbu upornosti ne nedostaje. (1993: 22)4
2
Podaci o ivotu Kristofora Kolumba uzimaju se iz natuknice koju je u Jugoslavenskoj po-
morskoj enciklopediji napisao Petar Mardei (1976.) i iz lanka Milivoja Teleana pod
nazivom Kolumbo i Corts pomorci, osvajai, vojskovoe (1993.).
3
Godine 1469. Izabela Kastiljska udala se za sicilijanskog kralja Ferdinanda II. koji je bio
nasljednik aragonskog prijestolja. Njih su dvoje 1479. postali kralj i kraljica Aragona
naslijedivi na prijestolju Ferdinandova oca. U povijesti su ti vladari ostali zabiljeeni kao
jako moni jer su uvrstili panjolska kraljevstva u 15. i 16. st. Jedan od razloga za dobiva-
nja tolike moi jest i osvajanje novih teritorija za to je zasluan i Kolumbo kojeg je Izabela
tri puta odbila prije nego to mu je dala odobrenje da isplovi pod njenom zastavom.
4
Telean, Milivoj, Kolumbo i Corts pomorci, osvajai, vojskovoe, u: Trei program
hrvatskog radija, 1993., str. 22. Potrebno je napomenuti kako je emisija pod nazivom Trei
program hrvatskog radija izdala asopis iji je prvi dio iz 1993. bio posveen 500. godinji-
ci otkrivanja novog svijeta pa su tu ostali zabiljeeni mnogi tekstovi o Kolumbu ukljuujui
i onaj Nikole Batuia pod nazivom Tri hrvatska dramska Kolumba. asopis Dubrovnik
iz 1992. takoer je obiljeio petstotu godinjicu otkria Amerike. Taj broj asopisa nosi
podnaslov Hrvati i Novi svijet, a cijelo jedno poglavlje posveeno je hrvatskim pjesnicima
koji u svojim djelima spominju slavnog Kolumba. To su redom: Mavro Vetranovi, Juni-
je Palmoti, Brno amanji, Grga Marti, Ivan Slamnig, Dubravka Orai, Luko Paljetak,
Tonko Maroevi i Slavko Mihali.
281
Naalost, Kolumbo nije uope bio svjestan da su neke njegove pre

dodbe bile potpuno pogrene pa je 1506. umro u uvjerenju da je doao do
Indije, a ne Amerike. Za svoja dostignua i donoenje zlata, robova i teritori-
ja slavni je otkriva traio naslove Admirala Oceanskog mora i Namjesnika
Indija. S druge strane, Kolumbo je osim divljenja i poetnog oduevljenja na
sebe navukao i bijes jer je obeavao da u Novom svijetu ima raznih bogat-
stava, a i nije se dobro odnosio prema posadi pa je s treeg putovanja zavrio
nakratko u zatvoru. Puno je kontroverza vezano uz tog pomorca i osvajaa, a
prava je teta to se njegov dnevnik ne moe itati u izvorniku, ve samo kao
prijepis i saetak biskupa Bartolomea Las Casasa koji je bio kroniar koloni-
zacije i to posebno grubosti kolonizatora prema izvornom stanovnitvu.
Danas se ne moe sa sigurnou utvrditi sudbina Kolumbovih kostiju
jer ih se prenosilo mnogo puta pa su bile u Valladolidu, u Sevilli, dananjoj
Dominikanskoj republici i u Havani na Kubi. Zbog svojih otkria Novog Svi-
jeta, kontorverza vezanih uz kolonizaciju te zbog svih avantura, Kolumbo je
postao vjena inspiracija umjetnicima koji su ga uinili besmrtnim, bez obzira
na to gdje poivaju njegovi zemaljski ostaci. Kao to je ve istaknuto, biskup
Las Casas djelomino je prepisao Admiralov brodski dnevnik pa je tako po-
stao njegov prvi kroniar. Godine 1828. ameriki pisac Washington Irving5
pie Kolumbovu biografiju pod nazivom The Life and Voyages of Christopher
Columbus. Knjiga je bila jako popularna, no radi se samo o fikciji koja provlai
ideju da je jedan od razloga zato je Kolumbo jako teko ishodio odobrenje za
svoja putovanja, upravo to to su se njegovi stavovi suprotstavljali stavovima
katolikih teologa koji su jo uvijek tvrdili da je zemlja ravna. Kolumbo pred-
stavlja prijelaz od srednjovjekovnih uvjerenja i zabluda prema renesansnim
otkriima i slobodoumnosti. Nemogue je nabrojiti sve pisce koji daju svoje
vienje Kolumba, ali u ovom radu izdvajaju se oni najzanimljiviji pokuaji
da se njegova povijesna linost fikcionalizira i priblii iroj publici. Jedan od
takvih pokuaja prisutan je i kod talijanskog autora Daria Foa6 koji 1958. pie
5
Washington Irving (1783.-1859.) ameriki je pisac, biograf, esejist i povjesniar koji je
uspjeh postigao pripovijetkama The Legend of a Sleepy Hollow i Rip Van Winkle. Osim
Kolumbove biografije, napisao je i biografije Georgea Washingtona, Olivera Goldsmitha i
Muhameda. Znaajan je i po tome to je rado pomagao mladim autorima da se afirmiraju
pa mu se tako za savjet obratio i Edgar Allan Poe. Imao je jak utjecaj na ameriku kulturu i
popularizirao je ameriku pripovijetku.
6
Talijanski dramatiar, satiriar, ravnatelj kazalita i glumac Dario Fo poznat je po tome
to se u svojim dramama slui talijanskom commediom dell'arte uz pomo koje kritizira
organizirani kriminal i politiku korupciju kojoj se vrsto suprotstavlja. Njegove se drame
temelje na improvizaciji, a strane redatelje ohrabruje da izvedbe njegovih drama mijenjaju
u skladu s politikim prilikama i problemima zemlje u kojoj se izvode. Njegova drama
Arhaneli ne igraju fliper izvedena je i u Zagrebu.
282
satirinu dramu Isabella, tre caravelle e un cacciaballe, a 1997. osvaja i No-

belovu nagradu. Nadalje, zanimljivu reprezentaciju Kolumba daje i popularni
britanski pisac Salman Rushdie7 koji u asopisu New Yorker 1991. izdaje tekst
Kako se ostvarie veze koje sjedinjavahu Izabelu panjolsku i Kristofa Ko-
lumba, Santa Fe, sijenja 1492. (Christopher Columbus and Queen Isabella
of Spain Consumate Their Relationship, Santa Fe, January, 1492.). Taj tekst
prevela je Vinja Machiedo prema francuskoj verziji, a prijevod je objavljen
u ve spomenutom asopisu Trei program hrvatskog radija iz 1993. Tekst
je pomalo neobian i u njemu se opisuje kako se kraljica navodno poigravala
Kolumbom te kako je izmeu njih ak bilo fizike bliskosti prije nego to mu
je dala pristanak da isplovi pod njenom zastavom i koristei njeni novac. Za-
nimljiva je i vizija ili san koji Kolumbo doivi i u kojem kraljica shvaa da joj
je Kolumbo potreban ako eli osvojiti Novi svijet.
U asopisu Trei program hrvatskog radija tiskana su brojna djela koja
spominju Kolumba meu kojima je spomenuti Rushdiejev tekst, pjesma Ko-
lumbo Friedricha von Schillera, pjesma Kristof Kolumbo Casimira Delavi-
gnea, pjesma More Julesa Micheleta, ulomak iz romana Svetkovina luda Paula
Zumthora, pjesma Konkvistadori Pabla Nerude, pjesma West Indies Nicolsa
Guillna i pjesma Tijelo domovine Jorgea Rojasa.8 No, u analizi Kolumbova
lika i djela posebno poglavlje predstavljaju drame koje su u knjievnosti po-
sveene Kolumbu. ini se da je prvu napisao poznati panjolski dramatiar
Lope de Vega i to jo 1604., a zove se Novi svijet otkriven od Kristofora Ko-
lumba. Meu slavne pisce koji su za temu uzeli Kolumbov lik spada i Paul
Claudel koji je 1927. napisao dramu Knjiga o Kristofu Kolumbu. Iste godine
svoju dramu pod nazivom Kristof Kolumbo pie i belgijski dramatiar Michel
de Ghelderode.9 Grk Nikos Kazantzakis 1954. pie dramu o Kolumbu u kojoj
glavni lik ima odlike nietzscheanskog nadovjeka kao i kod Krlee (Lauer,
2002: 118). Na neka od ovih imena osvre se i N. Batui (1993: 127) koji im
pridodaje hrvatske pisce u ijim je djelima ovjekovjeen poznati istraiva
Kolumbo. Kao to je ve istaknuto, u hrvatskoj knjievnosti etiri dramska
teksta posveena su Kolumbu i ti tekstovi predmet su analize ovog rada.
7
Salman Rushdie najpoznatiji je po romanima Midnight's Children iz 1981. za koji je dobio
i vrijednu Booker nagradu i The Satanic Verses iz 1988. zbog ega je na sebe navukao bijes
Muslimana diljem svijeta i fatvu. Radi se o britanskom piscu indijskog podrijetla koji ponosno
kao utjecaje istie Itala Calvina, Jamesa Joycea, Mikhaila Bulgakova, ali i Lewisa Carolla.
8
Kod Branimira Donata (1970: 36) nailazimo na podatak da je Kolumbo u knjievnosti po-
stao metafora od 1493. kada mu pjesmu od osam stihova u Rimu posveuje Giuliano Dati.
9
O Kristoforu Kolumbu u francuskoj dramaturgiji u Treem programu hrvatskog radija pie
Vinja Machiedo koja prevodi mali dio Claudelove drame, a izvadak iz de Ghelderodeove
drame prevodi Marijan Bobinac.
283
3. Palmotiev Kolumbo
Govorei o otkrivanju Novog svijeta, Junije Palmoti10 nije usamljen u

starijoj hrvatskoj knjievnosti koja se oduvijek zanimala za otkrivanje nepo-
znatog11, a najslavniji govor o tome donosi u liku Dugog nosa Negromanta jo
jedan Dubrovanin Marin Dri u svojoj slavnoj drami Dundo Maroje. U
svom prologu Dri govori o Indijama i nainu kako doi u zemlje u kojima
su nastanjeni ovuljci i koje kriju razna uda. U tom djelu otvara se pitanje
utopije koje e biti vano i u svim hrvatskim dramskim verzijama Kolumba, a
to je pitanje o kojem najvie raspravlja Thomas Morus u svojem djelu Utopija
iz 1516. Pretpostavlja se da je Palmoti svojeg Kolumba napisao oko 1630.,
a Dunja Falievac primjeuje kako se motiv otkria Novog svijeta u obliku
proroanstva nalazi i u Palmotievu djelu Armida (Batui, 1993: 129).
Palmotiev Kolumbo sastoji se od 124 stiha pa zapravo i nije drama,
ve pohvala u dijaloko monolokom obliku. O pitanju anra Palmotieva
Kolumba D. Falievac kae:
Palmotiev Kolumbo sigurno nije drama u punom smislu te rijei. To

nije niti melodrama poput veine Palmotievih djela. To Palmotievo
djelo je po vanjskom obliku dijalogizirani krai prizor; dramskoga su-
koba u njemu nema, no budui da je sve ispripovijedano u dijalogu
ini mi se kako je to djelo najbolje odrediti kao dijaloku pjesmu po-
hvalnicu... Po svojim rodovskim osobinama ono je epsko-lirska forma,
a po anrovskim pohvalna pjesma, panegirik. (Isto: 128)
10
Junije Palmoti (1607.-1657.) autor je brojnih dramskih tekstova; Atalanta je inspirirana
epizodom iz Ovdiijevih Metamorfoza, Pavlimir je najstarija hrvatska povijesna drama in-
spirirana Orbinijevom knjigom o kraljevstvu Slavena, Ipsipile, Akile te Natjecanje Ajaa
i Ulisa za oruje Akilovo povezani su s grkom mitologijom, Elena ugrabljena i Lavinija
s Eneidom, talijanskom modernom epikom potaknute su Alina i Armida, Andromeda je
replika Gundulieve Arijadne, dok su Danica, Captislava i Bisernica pseudopovijesne tra-
gikomedije (Novak, 2000: 547-548).
11
Ovdje bi jo trebalo spomenuti i Brnu amanjia (1735.-1820.) hrvatskog pjesnika i prevo-
ditelja koji je bio lan isusovakog reda i studirao je u Rimu. Ba za vrijeme studija teolo-
gije napisao je zanimljiv spjev Navis aria o zranom brodu (Marinovi, 2000: 797). Spjev
se sastoji od 1473 heksametra, a jedan dio govori i o Kolumbu koji otkriva Ameriku. U tom
djelu istaknuta je Kolumbova iznimna hrabrost koja ga je dovela do otkria, a spominje se
i plijen iz novog svijeta koji je opisan kao plodna zemlja puna zlata i dragog kamenja. Taj
dio amanjieva spjeva mogue je nai u spomenutom broju asopisa Dubrovnik i to u
prepjevu Josipa Torbarine (str. 131-132.). Isti prepjev nalazi se i u knjizi Hrvatski latinisti
II. iz 1970.g. (str. 590-593.)
284
Dakle, u djelu uope nema dramskog sukoba jer se radi o pohvali spjevanoj
u ast kranskog osvajaa koji e u Novi svijet donijeti kransku vjeru i pro-
svijetliti izvorno stanovnitvo. U takvom stavu mogue je uoiti subjektivnost
prema vlastitoj religiji i nainu upravljanja. Barokna pohvala i slika svijeta ne
postavlja pitanje o pravoj vjeri, ni o opravdanosti kolonizacije. Kolonizatori
esto svoj svijet nazivaju civiliziranim, a njihov neciviliziranim. Radi se
o sasvim subjektivnom stajalitu pisca koji polazi od vlastitih uvjerenja i koji
na svijet gleda iz perspektive svoje vjere i domovine. Na taj nain podrava
se kolonijalna praksa jer se ona provodi iz pravih razloga, a to je irenje
kranske vjere. U Palmotievim stihovima slika Kolumba nije nimalo realna
jer je prikazan kao junak kojeg svi slave, a povijesni dokumenti i zapisi to os-
poravaju i biljee da je Kolumbo ak zavrio u zatvoru zbog pustih obeanja
koja je davao i zbog naina na koji se odnosio prema posadi.
U navedenom djelu Kolumbo je prikazan kao hrabri i vrijedni vojvoda
koji kroti bijes morskih voda i valova, a sve to zbog plemenitosti i znanja koje
mu je Bog podario. Dok se kod Krlee i Fabrija druina buni protiv svojeg
voe, kod Palmotia su oni prikazani kao hvalitelji koji e bez razmiljanja
stati uz svojeg vou jer vjeruju u njegove kreposti. Takoer, Krleini i Fabri-
jevi pomorci bune se protiv poteza svojeg voe, a Palmotievi ude za tim
da Kolumba slue kao gospodara. Zbog toga nema ni traga dramskom suko-
bu koji bi se vrlo vjerojatno razvio da nije prikazano podilaenje vlasti koju
Kolumbo predstavlja. Zanimljivo je i to da sam Kolumbo naglaava kako
ne bilo zabune da se na svoj put nisu zaputili zbog zlata, ve zbog irenja
kranske vjere. To ne odgovara stvarnoj slici Kolumba koji je udio za naslo-
vima, slavom i bogatstvom. Ovako zbori Palmotiev Kolumbo:
er od zlata elja huda,

ko vitezom starijem prije,
i od naega uzrok truda,
i od naega puta nije:
za uzvienje vjere prave
svaki od nas naglo hrli
nove iskati sad drave,
oean brodit plahi i vrli (Palmoti, 1993: 131)
Kao to se iz stihova vidi, radi se o baroknoj pohvali koja jo ukljuuje i

spominjanje Dubrovana koji su kao pomorci plovili s Kolumbom i dali svoj
doprinos otkrivanju novih krajeva. Iako Kolumbo razgovara s drubom, radi
se o monolozima u kojima je jedini cilj istaknuti zasluge. Tako funkcionira i
obraanje drube Kolumbu pa ne moe ni doi do razvoja dramskog sukoba
285
jer to nije cilj djela koje je napisano u domoljubnom tonu. Zato je mogue slo-
iti se s D. Falievac koja tvrdi da cilj tog djela i nije prikazivanje, ve itanje
jer se radi o impresivnom govoru (Batui, 1993: 128). Takav Kolumbo nije
pretjerano zanimljiv itateljima i nije pogodan za izvoenje na sceni, a mogu
mu se uputiti prigovori da podrava vlast i kolonijalnu praksu to ne treba
uditi budui da je u pozadini barokna slika svijeta.
Uz baroknu sliku svijeta ipak se namee renesansni motiv otkria i
puta u nepoznato i do tada gotovo zabranjeno. Zbog toga se u djelu spominje
Erkul tj. Herkul koji je postavio stupove na obale Gibraltara i, premda je bio
slavan i oplovio sva naa mora, nije imao hrabrosti ploviti oceanom. Zato su
njegovi stupovi sluili kao biljeg da se ne smije proi naprijed, a u djelu se
daje naznaka kako je upravo Kolumbo imao hrabrosti nadmaiti Herkula i
proi naprijed. U tom se djelu tako Herkul i Kolumbo suprotstavljaju jedan
drugome kako bi se veliala Kolumbova slava. Jedan je simbol starog svijeta,
skuenosti i dranja poznatog, a drugi je simbol novog svijeta, neustraivosti
i dokidanja postavljenih granica. Motiv udnje za otkrivanjem novog pripada
renesansnom razdoblju i iz tog se motiva mogla razviti dramska radnja da su
razraene prepreke na koje je Kolumbo nailazio. Ovako, itatelju je predstav-
ljen Kolumbo koji je bez posebnih prepreka prekoraio granicu i bez imalo
muke otkrio novi svijet kako bi ga pokrstio. Taj Kolumbo nije se ak ni s po-
sadom sukobio jer druba mu je prikazana kao skupina koja njegove pothvate
ne dovodi u pitanje. Jasno je da se radi o pohvalnoj pjesmi, a ne o pravom
dramskom djelu koje bi ukljuilo sukob ili barem u baroknom melodramat-
skom stilu prikazalo nevolje na koje su druba i Kolumbo nailazili prije nego
to su pristali uz obale Novog svijeta.
4. Krlein Kolumbo
Miroslav Krlea svojeg je Kolumba tiskao 1917. pod nazivom Cristo-

val Colon u knjizi Hrvatska rapsodija i posvetio ga je Lenjinu, ali poslije je ta
posveta na Krlein zahtjev uklonjena pa je drama tiskana 1933. pod nazivom
Kristofor Kolumbo u knjizi Legende. Krleina jednoinka o Kolumbu sasvim
je razliita od Palmotieve pohvalnice u ast Kolumbu, a utjecala je i na isto-
imenu Fabrijevu dramu. Prvi krug Krleinih drama znakovit je po poeziji,
simbolima, vizijama i politikim aluzijama te po likovima-simbolima koji su
povijesne i titanske linosti pa su se u toj galeriji nali Isus Krist, Kristofor
Kolumbo i Michelangelo Buonarroti, iako je prvotno bilo zamiljeno da tu
budu i Kant i Goya. ini se da je Kolumbo Krlei bio posebno zanimljiv jer
se taj lik javlja kao asocijacija u njegovim zapisima (Davni dani, In extremis,
Enuresis Kraygherio-Tsancariana, Upuuju nas u Aziju), a kao samostalna
286
tema prisutan je jo u dnevnikim zapisima iz 1917. i 1918. (Splivalo Rusan,

1993: 470). Zanimljivo je spomenuti da je i Fabrio uz dramu o Kolumbu napi-
sao i dramu o Michelangelu.12 Radi se o izuzetnim povijesnim linostima koje
je kritika oznaila kao titane, gigante i prometejske figure koje zbog pokretlji-
vosti u vremenu i prostoru postaju gotovo mitski arhetipovi.
U Krleinim Legendama od kojih se u ovom radu osvremo na Kristo-
fora Kolumba, provlai se ideja utopije koja je karakteristina za avangardu.
Na vezu izmeu avangarde i utopije upozorava Dubravka Orai Toli (1996.)
koja ini razliku izmeu utopije kao anra koji se u uem smislu rijei javlja
kod Thomasa Morusa (1516.) i utopije kao naina miljenja i izraavanja ko-
jem je idealno drutvo samo jedan od arhetipova pa se u tom smislu najpotpu-
nije ostvaruje u avangardnoj kulturi 20. st. Prema njenom zakljuku utopijsko
miljenje javlja se kao posljedica kriznih i rubnih civilizacijskih stanja to
je jasno vidljivo i u Krleinu sluaju. Autorica takoer uoava dva paradi-
gmatska modela utopije13, a to su zemaljski raj (arhajski utopizam) i nebeski
12
Krlea je svoju dramu naslovio Michelangelo Buonarotti i izdao ju je 1919. Na sceni se jav-
lja Sikstinska kapela u kojoj se Michelangelo mui zajedno sa svojim pomagaima kako bi
stvorio hvale vrijedno djelo Dan gnjeva Gospodnjeg (Krlea, 1973: 7). U radnju se provlai
i Michelangelov san u kojem on trai smisao ivota i svoje rtve za Gospodina. U razgovoru
Michelangelovih pomagaa otkriva se da je majstor ustvari Prometej koji prelazi granice svih
mogunosti to je grijeh. Iste te granice nakon njega prelazit e i Kolumbo. I jedan i drugi
predstavljaju gigante koji previe znaju i upravo im to znanje donosi prokletstvo. Michelan-
gelo doivljava stvaralaku krizu, a Kolumbo krizu ovjeka koji nije vie siguran kamo ide,
ni ima li to smisla. I u ovoj drami javlja se figura Nepoznatog koji Michelangelu neizravno
govori o Kolumbu (Isto: 37-38). Nepoznati Michelangela upozorava da se Bog samo igra s nji-
me i ostalim Titanima, ali nebo im se nee otvoriti. U ovoj drami Krlea govori o ljudima koji
se ne boje dokidati granice, ali isto tako ukazuje i na razoaranje koje se javlja kao posljedica
saznanja. Fabrijeva drama o Michelangelu zove se Metar i prvi je put izdana 1970. Scenski
prostor otvara se razgovorom grobara i Michelangelova pomonika koji neodoljivo podsjea
na uvodnu scenu iz Shakespeareova Hamleta (Fabrio, 2007: 130-142). Fabrijev Michelangelo
dolazi na nebo i eli razgovarati sa Svevinjim koji za njega nema vremena. Metar mu prigo-
vara kako ljudi nemaju radosti u sebi i kako se bjesomuno bore na zemlji, a Svevinji kae
kako on nema vremena za sve to pa je stvorio novog Boga (Isto: 154). Na tu reenicu Miche-
langelo bjei u Pakao jer u raju nije naiao na razumijevanje. Fabrijeva aluzivna drama govori
o Bojem zaboravu, svrhovitosti patnje i rtve te trai odgovor na kljuna pitanja o ivotu i
smrti. Krlea na usta svojeg Michelangela progovara o borbi s ispraznou i nitavilom koju
osjeti svaki pravi umjetnik svoje vrste, a umjetnik je na neki nain i Kolumbo.
13
Autorica (1996: 16-19) naglaava kako se u suvremenoj znanosti o knjievnosti pod poj-
mom avangarda najee misli na razdoblje izmeu 1910. i 1935., ali iz perspektive uto-
pijskog miljenja avangarda je trajala od 1910. do 1968. i u tom je razdoblju prola tri
faze; estetsku u kojoj se utopijsko miljenje nalazi u umjetnosti, politiku u kojoj je to isto
miljenje prelo put od umjetnosti do politike i filozofsku u kojoj je u Istonoj i dijelovima
Srednje Europe stvoreno carstvo realizirane utopije, dok je u Zapadnoj i Srednjoj Europi
utopijsko miljenje jo jednom oivjelo u umjetnosti. Krleine Legende godinom nastanka
i strukturom uklapaju se u prvu fazu.
287
raj (transcendentni utopizam). S obzirom na to da Krlein Kolumbo govori o

raju koji bi se imao ostvariti na novom kopnu moglo bi se rei da se tu radi
o zemaljskom utopizmu. Time se Krlea s jedne strane uklapa u trendove ta-
danje europske knjievnosti, a s druge strane originalnou potvruje svoj
stvaralaki genij. Prve Krleine drame u znanosti o knjievnosti nazvane su
ekspresionistikima zbog postupaka koje autor koristi, a to su primjerice in-
zistiranje na masovnim scenama u kojima dominira kaos, destrukcija fabule i
izrazita poetinost.
Fabula Kristofora Kolumba ograniava se na trenutke prije pristajanja
Kolumbova broda uz Novo kopno kada se posada buni, a admiral shvaa da
ne vjeruje u novo kopno na to ga podsjea susret s Nepoznatim. Mirjana Mi-
oinovi (1968: 233) primjeuje kako jedino kolumbovska tema ima uzlaznu
liniju, a sve ostalo je stalno, ritmino, korsko pjevanje napravljeno po principu
izmjene korskih partija u antikoj tragediji: govor je patetian, replike
kratke i ekstatine, intonacija govornog teksta poviena je retorikim pitanji-
ma i usklicima. Takav govor razbija fabulu i oteava izvoenje odreenih
scena u samom kazalitu. Jezik zapravo pokuava doarati emotivna stanja
u kojima se likovi nalaze to se oituje i u didaskalijama koje predstavljaju
sekundarni tekst.14 Zbog toga je Iljko Gorenevi (1976: 52) zakljuio kako
struktura mnogih scena u Kristoforu Kolumbu zahtijeva pozadinu muzike.15
To se vidi posebno u didaskalijama kakva je i ova: Nad admiralskom je la-
om proletjela Panika, ljudi su na hip utihli kao nijemi... Sada se vide te crne
sjene na palubi, polivene crvenim dalekim, krvavim plamom, pa se te sjene
isprepleu kao tintasta sablasna privienja... (Krlea, 1981: 112-113) Postav-
ljanje takvog poetinog opisa na scenu bio bi izazov za redatelja i to izazov
na koji je uspjeno odgovorio Rene Medveek koji je Krleina Kristofora Ko-
lumba na scenu Zagrebakog kazalita mladih postavio 2014. On je scenu
ogolio doaravajui brod uz pomo brodskih konopa koji se sputaju sa stropa
i uz pomo makete broda koju u rukama dri sam Kolumbo. Didaskalije i
pjesme koje su umetnute u dramu redatelj je pretvorio u dojmljive songove
potvrujui da glazba dirigira raspoloenjem Krleine drame.
Poetinost jezika u spomenutoj drami oituje se i u pjesmama koje su
umetnute u dijaloge. Prvu pjesmu pjeva sam Admiral i to dok se probija kroz
14
O funkciji didaskalija u Krleinim Legendama zanimljiva zapaanja donosi B. Donat
(1970: 31) prema kojem se u ekspresionistikom poetskom teatru upravo u didaskalijama
nalaze mjesta u koja treba prodrijeti scenski doivljaj, gdje treba doi do otjelotvorenja
neke stvaralake groznice ili osjeaja egzistencijalne ugroenosti.
15
Do slinog zakljuka dolazi i Reinhard Lauer (2002: 119) koji tvrdi da u kompoziciji
Krleina Kristofora Kolumba verbalne replike poprimaju karakter glazbene strukture (ri-
tam, motivi i lajtmotivi, intonacije itd.). Ivo Frange (1973: 154) takoer naglaava kako
su Krleine didaskalije natopljene lirikom jer je njegova dramatika lirina.
288
masu koja je oajna i eli ga ubiti. Admiral znakovito nosi baklju koja bi
trebala biti simbol svjetlosti, kuburu i ma kako bi se probijao kroz gomilu i
branio. Njegova pjesma sastoji se od tri strofe u kojima se javljaju dvije meta-
fore o zemlji; u prvoj je zemlja zvijezda s kojom se ljudi loptaju, a u drugoj je
Nova Zemlja zlatna narana (Isto: 120). Ta zlatna narana aluzija je na Zlatno
doba koje bi se moglo ostvariti u Novoj zemlji jer se na kraju pjesme govori
o slobodi robova. Oito je da se radi o utopijskim idejama, ali to ne znai da
Admiral u njih zaista vjeruje, ve samo pokuava spasiti svoju admiralsku
glavu i na tom se mjestu autor pribliava povijesti jer pravom je Kolumbu bilo
jako vano uvjeriti posadu u ispravnost svojih ciljeva. Na kraju se ispostavlja
da Admiral uope ne vjeruje u mogunost utopije, iako se esto referira na
nju. Jedinu utopiju mogle bi predstavljati zvijezde, ali i one se pokazuju kao
nedostine. U toj pjesmi Admiral se vezuje uz svjetlost jer u didaskalijama
se naglaava kako je utiao oluju i dao narodu svjetlost (Isto: 121). Radi se o
biblijskim aluzijama koje su este kod Krlee. Malo prije nego to je nered
kulminirao, Glasovi su citirajui Bibliju govorili Admiralu. Uduhni vjetar,
nadvii gromove ako si admiral! (Isto: 120) Taj citat moe se usporediti s
onim iz Biblije kada Kristu koji je na kriu vojnici viu da se spasi ako je Sin
boji (Lk, 23, 37). Takoer, Admiralov razgovor s Nepoznatim pun je aluzija
na Bibliju, ali o tome e vie rijei biti kasnije.16
Nadalje, pjesmu pjevaju i Glasovi u trenutku dok rade i ta je pjesma
posveena preporodnom radu u kojoj se autor referira na nejednakost i iro-
nino pozdravlja Novu zemlju u kojoj nita nee biti drugaije (Krlea, 1981:
123-124), ali zavodljiva masa toga nije svjesna. Ovo je dokaz antiutopijskih
ideja u drami jer sasvim je jasno da je u dubinskoj strukturi drame prisutna
sumnja u bilo koju vrstu utopije. Glasovi ponavljaju Admiralove stihove o
Novoj zemlji kao zlatnoj narani i zvijezdi, a ponavljaju i to da e tamo robovi
biti slobodni. Radi se o ironiji jer jasno je da u Novoj zemlji nee biti nita
16
U toj drami Krlea se esto referira na Bibliju i ponekad se radi o citatima, ponekad samo
o aluzijama, a ponekad o simbolima. Kristofor Kolumbo vodi svoju posadu u Obeanu tj.
u ovom sluaju Novu zemlju. On je Mojsije, ali na kraju zavrava na kriu popout Krista i
doivljava svoju Golgotu. Jedan od glasova u drami kae da je prodao duu za cekine pa je
sada na Kolumbovoj lai (Krlea, 1981: 113) radi se o jasnoj aluziji na Judu. Istu tu aluziju
mogue je nai u drami Michelangelo Buonarroti jer se i slavni slikar prodaje za cekine ba
kao i Juda. Takoer, Kolumbo pomalo biblijski narodu vie da mu daje svjetlosti (Isto: 117).
Admiralska falanga daje narodu prijedlog da baci mree ako je gladan. Ovo bi mogla biti alu-
zija na Kolumba kao Krista koji e te mree napuniti ulovom. Radi se o ironiji jer Kolumbo
se ba i ne brine za svoju posadu, niti joj moe pomoi poput Krista. Unato tome, Kolumbo
u jednom trenutku kae da je satro gromove i donio narodu svjetlost jer ini se kao da vjeruje
u svoju utopiju. Njemu dolazi Nepoznati i nudi mu jabuku saznanja ba kao to ju je ponudio
eni nekada davno. Ovo je samo mali isjeak biblijskih aluzija koje se javljaju kroz cijelo
djelo i koje su dokaz injenice da su Krleine polemike esto vezane uz vjeru.
289
bolje. To najbolje opisuje admiralska falanga koja robovima na brodu kae:

Vi sad vie niste robovi! Vi ste slobodni moreplovci ko i mi! Samo netko
mora ipak da svija vesla! (Isto: 123) Ironiziranje je stilski postupak koji je
uobiajen u razdoblju avangarde i u Krleinu sluaju slui iskazivanju sum-
nje. Treu pjesmu pjeva Poeta koji znakovito govori o rasparanoj mjeni ne-
beskoj i kae: Gle, galija naa na sveti plovi Plijen (Isto: 130) U tom stihu
oit je kontrast izmeu rijei sveti i plijen jer u Novoj zemlji admiralovi ljudi
doi e do plijena, a sve to sponzorira i crkveni i dravni novac pa je samim
time tragedija vea. Nadalje, pjesmu pjeva i admiralska falanga koja uzdie za
svojim enama i Starom zemljom. Na tom mjestu do izraaja dolazi dramski
koncept u kojem je sumnjiavi Kolumbo kao glavni lik suprotstavljen neukoj
masi mornara i roblja s jedne strane i masi admiralske falange s druge strane.17
Posebno mjesto u dramskom tekstu uz iznimnu linost Kolumba za-
uzima faustovska figura i protulik Nepoznatog koji ima funkciju ukazati na
sumnje i strahove s kojima se glavni lik bori. Bavei se figurom Nepoznatog
u Krlee B. Donat (1970:30) zakljuuje da se on ne moe identificirati is-
kljuivo kao metafora funkcije socijalno-povijesnih zbivanja kako je tvrdio
Aleksandar Flaker, ve kao negativna ontoloka kategorija tj. negacija samog
Bitka. Ba kao i kod Augusta Strindberga18, tako i kod Krlee likovi dolaze u
paru pa je na jednoj strani konkretna povijesna linost, a na drugoj se nalazi
apstraktna figura Nepoznatog. Kolumbu Nepoznati govori da nee dosegnuti
zvijezde i slui se Biblijskim rjenikom: Zaista ti kaem: jo noas objesit
e te na prvom jarbolu! (Krlea, 1981: 125) Upravo on upozorava Kolumba
da Novo ne postoji i da je to samo vraanje na staro potvrujui Kolumbove
najmranije slutnje. On mu govori da nema smisla planove otkrivati majmu-
nima jer ljudi s kojima plovi nisu dovoljno pametni kako bi shvatili njegove
rijei (Isto: 125). Nepoznati dolazi simbolino odjeven u crnu mantiju, govori
o tome da su zvijezde crvene, a Admiralu daje crnu jabuku Saznanja ba kao
to ju je prije mnogo godina dao enki. Od prvog pojavljivanja Nepoznatog
na sceni jasno je da se radi o faustovskoj figuri to potkrjepljuje i njegovo
priznanje da je jednom jabuku dao enki. Nakon razgovora s Nepoznatim
Kolumbo postaje sve destruktivniji zbog ega B. Donat (1970: 36) zakljuuje
kako Kolumbo eli biti vie Lucifer nego Prometej. To vidi i gomila koja ga
17
Usp. Mioinovi, M. (1996: 233).
18
B. Donat napominje kako je A. Strindberg takoer napisao stihovanu dramu U Rimu (1870.)
u kojoj se kao glavni lik javlja Michelangelo. U Krlee Isus Krist, Michelangelo i Kristofor
Kolumbo predstavljaju nadljude koje u europskoj kulturi 20. st. prvi imenuje Nietzsche u
svojem filozofskom traktatu Tako je govorio Zaratustra (Orai Toli, 1996: 83-88). Figura
Nadovjeka postaje dio avangardne knjievnosti koja se na stilskoj razini oituje nepristu-
panim jezikom to se u Krleinu sluaju realizira uz pomo poetinosti.
290
eli razapeti i koja ga izravno naziva vragom, neastivim i tvrdi da je razgo-

varao s crnim vjetrovima. Kolumbo i Nepoznati govore o egzistencijalnim i
politikim sumnjama koje se odnose na vlast i postojanje idealne drave. A.
Flaker (1968: 476) prouavajui figuru Nepoznatog u hrvatskoj i ruskoj knji-
evnosti 20. st., dolazi do zakljuka kako se ta figura pojavljuje u povijesnim
okvirima imperijalizma i svjetskog rata to u potpunosti odgovara ovakvoj
analizi Krleine drame koja je na tragu postkolonijalistikih itanja i naglaa-
vanja kritike vlasti.
Kolumbo je izrazito metaforina drama, a problem i izazov za analizu
predstavlja i postojanje dviju verzija zavretka jer je Krlea promijenio prvu
verziju. U prvoj verziji Kolumbo pred sam kraj kae da se ne eli vratiti u
staru panjolsku i sukobljava se s falangom jer se ne slae s njihovom vizi-
jom novog. U toj verziji Kolumbo je predstavljen kao onaj koji zna da bi oni
u Novu zemlju preslikali sva pravila i zakone iz Stare zemlje s ime se on ne
slae. Zbog toga ga gomila pribije na jarbol pa drama zavrava mueniki dok
po jarbolu curi Admiralova krv. U novoj varijanti teksta Admiral Kolumbo
posebno naglaava kako ne vjeruje ni u kralja, ni u Boga koji je stvorio sve
materijalno, ali vjeruje u narod. U finalnoj sceni te verzije Admiral vie da
su povici Hosana i Raspni ga la kao i sve ostalo (Krlea; 1981: 146).
Kritiari su primijetili kako je tom promjenom Krlea iznevjerio neka svoja
stajalita pa tako B. Heimovi kae:
Isporeujui, naime, svoju vjeru u Narod i ovjeka, Kolumbo proro-

anski pretvara povijesni sukob izdvojenih pojedinaca, titana i pred-
vodnika, kakav je i on sam, s vlasti i vlastodrcima, u sukob Naroda i
oovjeenog ovjeka s tom istom vlau i vlastodrcima. Takvom za-
mjenom jednog od nosilaca povijesnog sukoba izmeu progresivnih i
regresivnih snaga ovjeanstva, kojom je potisnut udio titana ljudskog
roda, a titani godinama bijahu Krleina opsesija i tema, Krlea nesum-
njivo aktualizira svoju legendu, ali i iznevjerava donekle njenu vezu s
vremenom u kojem je nastala, a i sa samim sobom i autentinou svoje
ideoloke utemeljenosti i obavijetenosti u tom vremenu. (1981: 230)
S obzirom na to da Krlea u svojim djelima redovito tematizira vlast i njene

predstavnike, mogue je sloiti se s Heimovievom tvrdnjom. To potvruje
i M. Mioinovi (1968: 233) koja uoava kako je Krleina dopuna Kolumba
programska.19 Bez obzira na to i u jednoj i u drugoj verziji Krlea se udaljio
19
Anatolij Kudrjavcev (1993: 92) smatra da u toj drugoj verziji zavretka Krlea radi probi-
taan verbalni potez u skladu s delikatnim zahtjevima vremena u kojem nisu bile povoljne
prilike za izraavanje individulaizma i nihilizma. B. Senker (1993: 497) istie kako je nado-
291
Lucijana ARMANDA-UNDOV
od povijesnih injenica kako bi Kolumba prilagodio svojem vremenu i nesi-

gurnoj budunosti u kojoj je bila kakva utopija neizvjesna.
Govorei jezikom Frederica Jamesona i njegove studije Archaeologies
of the Future: The Desire called Utopia and Other Science Fictions, moe se
rei da u ovoj drami ima antiutopijskih impulsa. F. Jameson govori o utopij-
skoj formi i utopijskom impulsu u djelima s time da se forma odnosi na anr.20
Kod Krleina Kolumba jasno je da nema utopijskog anra, ali na prvi pogled
moe se initi da ima utopijske elje tj. impulsa. Na samom poetku poboni
plahi glasovi kaju se to su krenuli u traenje novog. Za razliku od njih, pred-
stavnici admiralske falange sanjaju o slavi, zlatu, srebru i draguljima koje e
donijeti iz Nove zemlje. Na to se gomila ali i kae: Zlatom ste nas podmitili!
Bili smo gladni i glupi pak smo vam povjerovali! Nalagali ste nam o toj vaoj
utopiji itave bajke! Da emo se vratiti, to ste nam govorili, bogati i slobod-
ni! (Krlea, 1981: 115) Iz navedenog je mogue zakljuiti da se rije utopija
izravno spominje i to u negativnom znaenju jer gomila ne vjeruje u utopiju.
Znaenjem je nabijen i uzvik jednog divljeg glasa koji kae da mu mrtvome
ne treba novo kopno (Isto) to bi znailo da je cijena za utopiju koje moda i
nema previsoka. Glasovi za Admirala govore da je mjesear i time kao da upu-
uju na nestvarnost njega i njegove utopije o Novoj zemlji jer je utopija esto
vezana uz snove i fantastiku.21 Ni Admiral Kolumbo ne vjeruje u utopiju jer
puna ustvari politiki manifest, afirmacija jednog politikog programa, redukcija znaenja
Admirala koji je iz individualista pretvoren u apologeta kolektivizma.
20
F. Jameson ameriki je literarni kritiar i teoretiar marksizma na kojeg su utjecali radovi
Ericha Auerbacha koji je istraivao povijest stila to F. Jameson slijedi u svojim djelima.
U knjizi Archaeologies of the future, on prouava i definira pojam utopije i znanstvene
fantastike. Knjiga je izala 2005. i ba kao i njegova knjiga iz 2002. Postmodernism, A
Singular Modernity dio je projekta The Poetics of Social Forms. Zadatak je projekta dati
uvid u opu povijest estetikih oblika te pokazati kako se ova povijest moe itati zajedno s
povijeu drutvenih i ekonomskih formacija. Osim toga, F. Jameson izuava i alegoriju. U
svojoj knjizi Archaeologies of the Future govori o varijantama utopije pa tako pravi razliku
izmeu utopijske forme koja se odnosi na pisani tekst ili anr i utopijskog impulsa koji je
mogue primijetiti i u svakodnevnom ivotu (Jameson, 2007: 1). Naglaava de je politika
praksa pokazala kako su odreeni drutveni pokreti pokuali ostvariti utopijske vizije, a
tekst koji inaugurira pojam utopije jest onaj Thomasa Morusa iz 1517. Dvije su razliite
utopijske linije proizale iz tog teksta, a prva ima namjeru ostvariti utopijski program dok se
druga odnosi na sveprisutni impuls koji je oit u raznim izrazima i praksama (Isto: 3). Prva
linija ukljuuje revolucionarnu politiku praksu kojoj je cilj stvoriti novo drutvo zajedno
s pisanim oblicima literarnog anra. Druga linija je manje jasna i u njoj utopija slui kao
mamac za ideologiju. Jamesonova teorija moe biti korisna za analiziranje djela hrvatske
knjievnosti u kojima se javljaju utopijski programi ili se oituju (anti)utopijski impulsi.
21
Kolumba su glasovi na brodu upozoravali da je mjesear koji hoda po krovu i to ba kada je
izgovorio rije sutra (Krlea, 1981: 119). Radi se o aluziji na Shakespeareovog Macbetha
koji izgovara poznati govor I sutra nadajui se novom danu koji zapravo nee osvanuti.
292
dobro zna da e na Novom kopnu vladati stara pravila tj. admiralska falanga
kao izravni predstavnik vlasti preslikat e zakone iz Staroga u Novi svijet pa
tu nee biti govora ni o kakvoj utopiji. Upravo suprotno, radi se o antiutopiji
i shvaanju da idealnog svijeta i drave nema. Pa i sama admiralska falanga
kao da ne vjeruje u utopiju, ve tim idejama nastoji smiriti uzavrelu masu
ljudi na brodu kako ne bi bilo nereda. Admiralska falanga pomalo podrugljivo
i podcjenjujui gomilu i robove govori da e svi biti slobodni u Novoj zemlji,
ali to ne znai da nee biti podjele rada (Isto: 123) Ovo je izravan dokaz da
se radi o antiutopiji jer ta Nova zemlja nee svim slojevima drutva donijeti
sreu. Profitirat e isti oni koji su bogati u Staroj zemlji, a takva utopija postaje
antiutopija. Admiralska falanga predstavlja vlast i njene najgore ciljeve jer je
njima jedino bitna trgovina i to to e Crkvi priskrbiti nove pokrajine, a zauz-
vrat e dobiti slavu i bogatstvo. Admiral je u Krleinoj verziji drugaiji od fa-
lange jer izraava nevjeru u globus i ne eli eksploatirati nove zemlje ime bi
ih pretvorio u stare zemlje to se vidi u sljedeoj reenici: Do avola i takvo
ostvarenje! Da prodajem s vama uroenike? Da postanem burzovni meetar?
Da s vama osnujem D. D. za eksploataciju Kolumbije? (Isto: 134) To se u
potpunosti razlikuje od Palmotievih stavova i njegova Kolumba i druine
kojima zlato nije cilj. Krlein Kolumbo razlikuje se i od povijesnog Kolumba
iji su zahtjevi bili pretjerani pa je elio biti vitez, admiral i potkralj zemalja
koje otkrije uz uvjet da spomenuti naslovi ostanu nasljedni u njegovoj obitelji
(Mardei, 1976: 639). Simbolino je to to se globus kao simbol zemlje i
svih nada na kraju razbija na komadie. Time kao da se razbijaju sve nade u
postojanje Novog, drugaijeg i boljeg pa se s pravom moe rei da je ova dra-
ma puna antiutopijskih impulsa. Iako ne vjeruje u to da e Novo biti bolje, Ko-
lumbo se ne eli vratiti u staro panjolsko gnjiljenje o kojem govori u drugoj
verziji zbog ega D. Gaparovi (1989: 32) primjeuje da Kolumbo ipak nosi
u sebi ideju utopije koja se u njegovu sluaju sastoji od leta k zvijezdama,
puta u Nepovrat, Kolumbo inkarnira zahtjev za nemoguim kao apsolutizira-
nu hipotetinu mogunost zbiljskog ivljenja.22 Kolumbo koji vjeruje da e
narod pobijediti admirale i bogove i preplivati na drugu obalu o kojoj je on
Njegova ena Lady Macbeth ima problema s mjesearenjem kao i Krlein Kolumbo. Tim
citatom autor naglaava kako je Kolumbova misija u Novo nesigurna jer je admiral nestabi-
lan jednako kao i Shakespeareova Lady Macbeth. On e dodue dosegnuti Novo, ali Novo
e postati staro. Citiranjem Shakespearea i Biblije Krlea potvruje da ne pripada onom
dijelu avangarde koji negira tradiciju, ve onom dijelu koji s njom komunicira.
22
Ono to D. Gaparovia navodi na zakljuak da se u Krleinu Kolumbu javlja ideja utopije
I. Frange (1975: 155) tumai kao kolumbovsku enju: Postoji zvjezdana, kolumbovski
izraena enja u ovjeka, a njoj se suprotstavlja sve to je blatno zemaljsko u ivotu; u
hrvatskim relacijama to je panonsko blato, simbol suprotne sile koja vue nanie, dolje, sile
od koje se valja otrgnuti, vinuti prema slobodnim sunanim prostorima.
293
sanjao, javlja se samo u drugoj verziji, a u prvoj pogiba kao muenik na kriu
dok izraava svoju nevjeru u globus.
Osim Nedjeljka Fabria, Krlea je inspirirao i Slobodana najdera23 da
nakon njegove smrti napie dramski isjeak pod nazivom Dijalektiki Anti-
columbus koji izlazi u knjizi Kamov. Legende oko freske 1978. U drami su
glavna lica Admiral, Nepoznati i jedan od viceadmirala, a na svega nekoli-
ko stranica najder saima Krleinu dramu i parafrazira njegove reenice. B.
Senker (1999: 423) tvrdi kako najder kazalite shvaa kao mjesto izlaganja
i umjetnikih provjeravanja odreenih utopijskih projekata idealnog ili boljeg
svijeta u to se uklapa i spomenuti dramski tekst koji se referira na Kolumbo-
vu utopiju kao tenju za zvijezdama. Poznato je kako je najder imao visoko
miljenje o Krleinu dramskom stvaralatvu zbog ega on svoje dramske tek-
stove pie kao posredan odgovor na ideoloke, tematske i formalne izazove
Krleina knjievnog i neknjievnog djela. (Isto) U Dijalektikom Anticolum-
busu najder preuzima lik Kolumba od Krlee razraujui njegov razgovor s
Nepoznatim koji nastoji prevrednovati i osvijetliti umetanjem novih detalja u
tekst. Kao glavna stilska obiljeja najderovih dramskih tekstova teoretiari
navode citatnost, aluzivnost, aforistinost replika, uporabu maski i lutaka, me-
taforiku i simboliku (Senker, 2000: 704). Od navedenih obiljeja u Dijalekti-
kom Anticolumbusu pored citiranja Krlee i Biblije24, uoava se aforistinost
jer se Nepoznati izraava u obliku pitijskih zagonetki kao u sljedeem primje-
ru: Nepoznati: Ploviti, nee u raju, zaglaviti. Gdje da zareemo? (najder,
2005: 155) te koritenje metafora i simbola.
Navedeni dramski isjeak otvara se poetskim didaskalijama koje pod-
sjeaju na Krleine iz drame Kristofor Kolumbo. U njima se ve nagovjetava
jedna od vanijih metafora, a to je Novo Kopno kao utopija o kojoj sanja
Admiral: O svijetlim gradovima, o mnogoljudnom Kitaju, o mahardinim
slonovima i bajaderama, sve puno udne glazbe i miris. (Isto: 151) Nakon
toga na sceni se pojavljuje Nepoznati koji pokuava Kolumba uvjeriti u be-
smislenost njegove utopije: Tvoja Utopija dobro je nagojena. Tvoj se put
23
Slobodan najder roen je 1948. u Zagrebu i poznati je hrvatski dramatiar, esejist i pripo-
vjeda. Svoje prve knjievne radove poeo je objavljivati 1967. u omladinskim glasilima, a
onda je u Prologu tiskao niz drama (Senker, 2000: 704). Na njegovo stvaralatvo utjecala je
opredijeljenost za politiku ljevicu i Bertold Brecht. To se vidi i u prvim dramama kao to
su Minigolf, Histerina bajka, Vrtuljak ljubavi i Metastaza. Osim toga, drame su pune alu-
zija i citata. najder je poznat i po dramama biografije kao to su Kamov. Smrtopis, Driev
san, Hrvatski Faust, Confietor, Dumanske tiine, August Cesarec i Gamllet (Isto).
24
Za ilustraciju moe se navesti nekoliko primjera; prvi izgovara Kolumbo: Jest, kruh i vino
dajem im, i Novim ih prieujem. (najder, 2005: 153) radi se o parafrazi Isusovih rijei
na Prvoj priesti, drugi izgovara Nepoznati: A, zaista ti kaem (Isto: 154) parafraza
vrlo este Isusove izreke uz obrnut red rijei od onoga u Bibliji.
294
osuo leevima. Vjenao si morske djevice svojim mrtvacima. Slava ti, slava
im. (Isto: 152) Kolumbo se u najderovoj verziji prikazuje kao egoist koji
gleda iskljuivo sebe ne marei za posadu. Nepoznati uvjerava Kolumba da
nee dosegnuti zvijezde te mu govori koliko je njegova misija besmislena jer
ljudi e ruiti njegov spomenik kako bi podigli spomenike njemu slinih (Isto:
154). Takav je komentar metanarativan jer se njime aludira na ponavljanje
povijesti koja uvijek nalazi heroje koje isprva slavi da bi ih onda osporavala, a
ti isti heroji postaju dio knjievnosti pa ih svaki pisac prikazuje na svoj nain.
I u ovoj drami spominje se globus koji je smrvljen na komadie i izraava se
sumnja u smjer kojim se ide pa je sasvim logino da se u naslovu nalazi rije
Anticolumbus. Kolumbo postaje Antikolumbo i od Nepoznatog na dar dobiva
zlatnu masku i ezlo Novog kopna (Isto: 156), ali pokloni su mu predani uz
podsmijeh jer e se Kolumbo razoarati. Dramski gledano Nepoznati nastupa
iz pozicije onog koji ima viak informacija u odnosu na Kolumba. On Kolum-
bu pokazuje Herkulove zvijezde i nudi mu besmrtnost ime se aludira na sce-
nu iz Biblije kada vrag iskuava Isusa nudei mu sva bogatstva ovog svijeta
ako mu se pokloni. Admiral se u ovoj dramskoj verziji trgne iz sna te svom
viceadmiralu nareuje da razvije jedra kako bi poletjeli. Kako to nije mogue,
najderov Kolumbo zavrava na Golgoti uz zakljuak: Posao je ideala da se
ne ostvaruju. (najder, 2005: 158) Na taj je nain autor ostavio jasnu poruku
da nema utopije Novog kopna, utopije dosezanja zvijezda, niti socijalne uto-
pije o kojoj govori Krlein Kolumbo u drugoj verziji. Za razliku od Krlee,
antiutopijske impulse najder otkriva ve u naslovu svojeg djela.
5. Fabrijev Kolumbo
Fabrijeva verzija drame o Kristoforu Kolumbu nastala je pod utjecajem

Krleine verzije, a ve je istaknuto kako su i jedan i drugi autor napisali i dra-
mu o Michelangelu Buonarrotiju koja se takoer uklapa u raspravu o velikim
linostima.25 Fabrijeva aluzivna radiodrama napisana je 1968. i u nju je autor
unio oznake svojeg vremena. Iako nastala pod oitim utjecajem Krlee, vide
se i razlike i originalnosti koje odreuju Fabrijevu viziju Kolumba. Krlein
dramsko-poetini stil i avangardni obrat od mimetizma zamijenjeni su razgo-
25
Nedjeljko Fabrio (1937. ) napisao je dramske tekstove u kojima preplie povijesne teme
i suvremeno iskustvo kako bi tematizirao politiku i polemizirao s diskursom vlasti; u Re-
formatorima glavni junaci su Martin Luther i Matija Vlai, ujete li svinje kako roku u
ljetnikovcima naih gospara? tematizira odnos intelektualca prema nacionalnom pitanju,
Metar govori o neshvaenom geniju koristei se likom Michelangela, groteska Kralj je
pospan predstavlja kritiku autoritarnog individuuma, Magnificat propituje odnose izmeu
umjetnosti i stvarnosti (Nemec, 1997: 55 i 2000: 211).
295
vornim stilom i mimetizmom. Fabrio slino Krlei nudi dramsko rjeenje u

kojem se Kolumbo odrie svojeg cilja jer bi se time dokinulo traganje. Dok je
Krlein Kolumbo prikazan kao cinini vizionar, u Fabrijevoj verziji on postaje
okrutni ubojica. Obje drame pune su antiutopistikih impulsa ija je funkcija
kritiziranje vlasti i upuivanje na nejednakost u drutvu.26
U Fabrijevoj verziji oituje se utjecaj itanja literature o Kolumbu jer
njegov Kolumbo ima vrlo malo slinosti s Palmotievim hrabrim vojskovo-
om koji se slae sa svojom posadom u dobru i u zlu. Ba suprotno, Fabrijev
Kolumbo okrutni je kapetan koji maltretira svoju posadu pa je, kako povijesni
izvori kau, zbog toga boravio i u zatvoru. Izmeu tri hrvatska dramska Ko-
lumba postoji vremenska razlika, a u tom periodu napisane su mnoge knjige
o Kolumbu i njegov je lik osvijetljen i sagledan relativno objektivno pa u
Fabrijevoj verziji nema mjesta velianju lika i djela ovjeka koji je otkrio
Ameriku, a da to nije ni znao. Unato dostupnosti informacija, Fabrio fikcio-
nalizira povijest i od svojeg Kolumba radi neuraunljivog ubojicu to je prema
Anti Kadiu (1992: 207) potpuno neuvjerljivo: Sve to je Fabrio ispleo, bilo
bi uvjerljivo, kad ne bismo znali da je povijesni Kolumbo bio presretan da se
njegov ivotni cilj ostvario, da je i dalje bio slavohlepan, da je u panjolskoj
slavodobitno doekan i odlikovan Izuzmu li se povijesne injenice i odre-
ene stilske manjkavosti, ostaje nam zanimljivo dramsko rjeenje i vizija u
kojoj Kolumbo propituje svrsishodnost ostvarivanja ciljeva.
Fabula ove kratke radiodrame koncentrira se na no prije otkrivanja
Novog kopna u kojoj je prikazano kako se Kolumbo nepravedno odnosi pre-
ma svojoj posadi. No, u svojoj nepravdi ipak radi razliku izmeu mornara i
asnika. Mornarima smanjuje hranu, a asnicima ostavlja istu mjeru. Time se
upuuje na klasnu razliku i privilegiranost viih slojeva to podsjea na scenu
iz Krleina Kolumba u kojoj admiralska falanga tvrdi da e u Novoj zemlji
svi biti jednaki, ali netko e ipak morati obavljati najnie poslove. U toj sceni
aludira se na injenicu da se od renesansne slike svijeta u kojoj je vladar na
samom vrhu jer ga je tamo postavio Bog pa do novijeg vremena nije dokinula
klasna podjela. Dramski sukob usmjeren je na Kolumbov odnos prema posadi
i eliminaciju mornara koji izjavljuju da su vidjeli znakove da je kopno blizu.
Kao simboli nade u Novo kopno i spasenje u tekstu se istiu motivi svjeeg
26
Kreimir Nemec (1997: 55-60) saima kljune karakteristike Fabrijeva dramskog stvara-
latva kojim se autor nastavlja na razvoj hrvatske dramske knjievnosti te istie: tema-
tizaciju politike koja presudno odreuje dramska zbivanja, polemiku s diskursom vlasti,
ideologijama i autoritarnim voama, povijesni i mitoloki okvir kao ifru za razumijevanje
sadanjosti, problematiziranje uloge velikana i egzistencijalistiku misao kao podlogu, a
ono to Fabrija izdvaja od ostalih dramatiara njegova vremena jest dijalog s tradicijom,
propitivanje ideje nacionalne slobode u povijesnoj vertikali te maniristika zaokupljenost
jezikom.
296
busena trave, zemlje i ptice. Upravo zbog tih simbola ili kako bi ih zatakao,
Kolumbo ubija jednog mornara i nareuje ubojstvo drugog. No, iako zloinac
Kolumbo nije laljivac pa nareuje da se sve unese u brodski dnevnik jer e
tako imati priliku biti kanjen i od strane vlasti i od povijesti. Posada izvrava
njegove zapovijedi uz reenicu koja se dramom provlai poput lajtmotiva:
...bit e kako Svevinji hoe i Vi naredite... (Fabrio, 2007: 68) Kolumbove
krvave ruke aluzija su na to da su sva osvajanja u povijesti bila puna zloina i
rtava pa ni osvajanje Amerike nije iznimka. Ovo se u potpunosti razlikuje od
Palmotia koji je Kolumba i njegovu druinu oslikao idealistiki i zaneseno.
U Fabrijevoj drami snano je prisutna kritika autoritarnog voe pa je Kolum-
bovo vrijeme samo okvir uz iju se pomo aludira na sadanjost.
Fabrijev mimetiki stil pun narodnih poslovica potpuno se razlikuje od
Krleina sveanog tona koji prilii velikoj povijesnoj linosti. Dok Krleina
Kolumba odlikuje stilizirani govor pun metafora, Fabrijev Kolumbo slui se
poslovicama i imperativima. Prvu poslovicu Kolumbo izgovara na samom
poetku u raspravi sa svojim asnikom Cristobalom kojem eli pokazati kako
mu nita ne moe promaknuti: U laljivca kratke noge, u vladara duge ui!
kau u nas. (Isto: 66) Drugu poslovicu izgovara u razgovoru sa svojim
pomonikom Jorgeom: Velike mi oi da te bolje vidim, velike mi ui da
te bolje ujem! Kao ono u Crvenkapici! (Isto: 72) Razgovorni stil kao da
vie odgovara vremenu u kojem je drama nastala, nego povijesnom vremenu
u kojem je Kolumbo ivio. To je dokaz injenice da je Fabriu povijest samo
okvir za aktualna zbivanja. Spominjanjem Crvenkapice postie se komini
efekt koji ne odgovara ozbiljnosti situacije u kojoj se likovi nalaze. U izrazi-
to tekim situacijama u kojima Kolumbo daje nareenja ubacuju se citati iz
narodnih poslovica ime autor od glavnog lika radi povijesnu karikaturu pre-
ispitujui sve ono to itatelj ili sluatelj njegove radiodrame zna o povijesnoj
linosti Kolumba.
Sredinja rasprava u Krleinu Kolumbu odvija se izmeu Kolumba i
Nepoznatog, a u Fabrijevu Kolumbu rasprava se odvija izmeu Kolumba i
brodskog ispovjednika Padre Salinasa koji kao da je dio neke od Krleinih
drama u kojoj se kritizira kler i njegovi predstavnici. Fabrijev Kolumbo od-
nosi se prema redovniku kao to se Krlein Leone Glembay odnosi prema
licemjernom dr Alojziju Silberbrandtu iz Gospode Glembajevih. Kod Fabri-
ja Padre Salinas pokuava urazumiti Kolumba, ali na samom poetku drame
Kolumbo implicira kako je redovnik dobro plaen kako bi se bavio svojim
poslom. Padre Salinas Kolumba upozorava na rtve i grijehe koje ini, a Ko-
lumbo je prema njemu ironian i pomalo zloban. To se najvie oituje kada
Kolumbo kae Padre Salinasu da moli za njegovu pokojnu enu ukoliko on
uope ima obiaj moliti ime se insinuira da Padre i nije neki vjernik (Isto:
297
80). Dok Padre pokuava pronai malo ovjenosti u Kolumbu i dokazati mu

da je postao zloinac, Kolumbo uope ne trai oprost, niti se kaje za ono to
je uinio. Kolumbo se ponaa kao nadovjek to se najbolje vidi u rijeima:
Ja oprost i ne traim. Ja sam voa Cilj je oskvrnut tek onda kada je dose-
gnut. Doi do cilja isto je to i poniziti ga, obeastiti. (Isto: 81) Za razliku
od Krleinog Nepoznatog, Padre Salinas ne budi sumnje u Kolumbu, ve ga
samo podsjea na injenicu da posada sluti kopno. Tek kada Padre osjeti da ga
Kolumbo uope ne slua, pone prijetiti ni manje ni vie nego Inkvizicijom. U
Padre Salinasu Kolumbo vidi protivnika jer je on predstavnik dominikanaca
koje je Kolumbo prema vlastitim rijeima pobijedio kao i Dvor i lane znan-
stvenike koji mu nisu vjerovali.27
U Fabrijevoj verziji Kolumbo ini sve kako ne bi doao do cilja jer bi
dolaskom mogao oskvrnuti cilj. Time se pribliava Krleinu Kolumbu kojem
samo otkrivanje nije toliko zanimljivo koliko i traganje. Fabrijev Kolumbo
stalno istie da je on voa, a voe se ne smiju sjeati pobjede. Tako prikazan
Kolumbo nema elju pronai Novo jer on ne eli da se kopno obistini. To bi
mu na lea moglo staviti teret povijesti o kojem kasnije govori najder u Di-
jalektikom Anticolumbusu pa se potvruje da se dramski tekstovi o Kolumbu
u hrvatskoj knjievnosti meusobno parafraziraju. Kolumbo je u Fabrijevoj
dramskoj viziji prikazan kao ovjek koji poraz vidi kao nagradu jer ako po-
bijedi i doe do novog kopna, tada e povijest krenuti svojim tokom, a ljudi
e vidjeti da nema savrene zemlje. Taj Kolumbo kao da se boji promjena pa
zato trai nastavak svagdanje trpnje jer ona predstavlja poznatu rutinu. U toj
drami ne spominje se rije utopija kao kod Krlee, ali antiutopijskih eleme-
nata ima u Kolumbovim izjavama u kojima on neprestano naglaava kako je
ostvarenje kopna ustvari prijevara. Moglo bi se rei da se to odnosi na ideju
da e ljudi shvatiti kako Novim kopnom ne teku med i mlijeko. Fabrijeve
aluzije zvue kontradiktorno i nisu sasvim jasne, no mogue je da je elio rei
kako e Novo kopno biti uniteno dolaskom civilizacije kao i staro. Fabrijev
Kolumbo na kraju je kanjen novim kopnom koje se ostvarilo unato njego-
vim naporima da se to ne dogodi. Kako bi sprijeio otkrivanje kopna Fabrijev
se Kolumbo pretvorio u ubojicu trinaestorice ljudi. On s jedne strane tei za
varljivim zvijezdama, a s druge strane se pokazuje da nije sanjar jer priznaje
da je itekako svjestan injenice da se pred njim nalazi kopno. Iako Fabrijev
27
Protivnitvo i razliite toke polazita izmeu Padre Salinasa i Kolumba najbolje se vide u
Kolumbovoj izjavi: Plovili smo istim morem, prebrazdili korabljom isti ocean, ali Vi ste
jezdili poljem slave i unosnosti, a ja poljem prokuavanja i blaenoga rasta oronulosti to
mi je jedino davalo i eto uzdralo jedrost. (Isto: 84) U navedenom dijelu dijaloga implicira
se kako je Padre Salinas zainteresiran za bogatstvo i slavu, a ne za ljude na brodu. U tim se
reenicama najvie oituje kritika klera.
298
Kolumbo uporno tvrdi da je voa, radi se o antivoi koji ne eli dovesti svoju
posadu do cilja. Za njega je Novo kopno la, a panjolska je stvarna. ini se
da autor u toj aluzivnoj drami kritizira vlast openito, a posebno onu koja udi
za slavljem i osvajanjem kao i vou Kolumba koji kao predstavnik vlasti ubija
ljude kako bi dosegnuo zvijezde i ostvario svoje ideale. Time se pridruuje
galeriji nadljudi koji su se koristili poznatom Machiavellijevom izrekom da
cilj opravdava sredstva. Zbog primjene tehnike u kojoj povijesni okvir slui
kao klju za razumijevanje sadanjosti, Fabrio postaje aktualan i moderan u
svojem vremenu kao to je to bio sluaj s Krleom uz razliku da je Krlein
dramski stil ipak dotjeraniji.
6. Zakljuak
U hrvatskoj i svjetskoj knjievnosti postoji interes za ljude koji pomiu

granice i usuuju se napraviti neto novo. Zbog toga se i Kristofor Kolumbo na-
ao na popisu ljudi koji su ostavili traga u povijesti i u knjievnosti. U hrvatskoj
knjievnosti tu temu mogue je pratiti od starije prema novijoj knjievnosti.
Do Palmotia Kolumbo u naoj knjievnosti nije postojao, a onda je uao na
velika vrata kao slavni voa koji pokrtava Novu zemlju i provodi kolonizaciju.
U kratkoj pohvalnoj pjesmi Palmoti je odao poast slavnom admiralu, ali nije
ga prikazao na objektivan nain. Kod Palmotia u obzir treba uzeti injenicu
da je pisao u barokno vrijeme iz pozicije jednog kranina koji vjeruje da svim
iteljima Novog kopna treba prava vjera. Palmotiu objektivnost i nije cilj jer
on pie pohvalu u ast pothvata za koji su postojale indicije da su u njemu su-
djelovali i hrvatski pomorci. Unato tome to Palmotiev dramski isjeak nije
scenski pretjerano zanimljiv jer mu nedostaje dramski sukob, ostaje injenica
da je on prvi naslutio potencijal Kolumbove titanske linosti te se tako postavio
u niz sa svjetskim piscima koji su pisali o istoj temi.
Od 1630. i Palmotieva Kolumba pa do 1918. i Krleine drame o Ko-
lumbu veliki je vremenski razmak u kojem su na temu otkria Amerike na-
pisane brojne studije. Nove spoznaje, itanje literature i ivot u odreenom
povijesnom trenutku utjecali su na Krleino vienje Kolumba. U njegovoj
verziji Kolumbo ne podrava imperijalizam, ve se bori protiv njega. Krlein
Kolumbo svjestan je da bi se u Novoj zemlji preslikala pravila iz stare ze-
mlje, a osvijeten je zato to Krlea dramu pie uz veliki vremenski odmak.
On se odupire utopiji o savrenoj zemlji u kojoj bi tekli med i mlijeko. U
isto vrijeme rtva je vlastite utopije o dosezanju zvijezda koje su nejasne i
nedostine. Tako u Krleinoj drami ima i utopijskih i antiutopijskih impul-
sa. Krlein Kolumbo i Michelangelo predstavljaju moderne Prometeje koji
prelaze granice mogunosti svoga vremena i ija je traginost u tome da su
299
optereeni sumnjama i opsjednuti laima. Te sumnje potpiruje i lik Nepozna-

tog koji je faustovska figura karakteristina za Krlein opus. U dvije razliite
verzije Kolumba Krlea je izrazio rastrganost izmeu : ... generikoulne,
utopijski nune ljudske zbiljnosti s jedne strane, i neljudske hrvatske, panon-
ske, evropske, plautove klasne stvarnosti naeg vijeka s druge strane. (Suvin,
1965: 305) U obje verzije Kolumbo zavrava kao muenik na vlastitom brodu
kao Golgoti. U prvoj verziji potpuno je negativan i ne vjeruje vie nikome, a u
drugoj je socijalistiki inspiriran pa vjeruje u narod koji moe neto promije-
niti. Krlein Kolumbo nije junak jer zavrava mueniki i ne moe dosegnuti
zvijezde koje predstavljaju njegovu utopiju u kojoj traganje postaje samo sebi
svrha. To je uoio i Slobodan najder pa je zato i napisao Dijalektiki Anti-
columbus u kojem parafrazira Krleu i pokazuje kako je Kolumbova utopija
zapravo antiutopija. Neke teoretiare zasmetalo je to to se Krlein Kolumbo
potpuno udaljio od povijesnih injenica i to kako bi posluio Krleinoj teoriji
i osobnom tumaenju povijesne linosti.28 To ne umanjuje umjetniku vrijed-
nost Krleina Kolumba iju aktualnost uoavaju i dananji redatelji s vizijom.
Moe se rei kako Krlein poetiki teatar postaje ujedno i politiki teatar koji
kritikom imperijalizma pokuava oitati lekciju svakoj vladajuoj ideologiji.
Fabrio je svojeg Admirala modernizirao i od njega napravio karikaturu
pa govor vie nije patetian ni biblijski, iako se ponekad slui Biblijom. Admi-
ralov je govor pun poslovica koje i nisu karakteristine za poznatu povijesnu
linost. Fabrio je tako bio inspiriran i Krleom i novijim istraivanjima koja
su pokazala da se Kolumbo nije uvijek korektno odnosio prema posadi. Taj je
motiv Fabrio doveo do krajnjih granica pa je od Kolumba napravio ubojicu
vlastite posade. Kolumbo ini sve kako do cilja ne bi doao jer se dosezanjem
cilja ukida smisao traganja. I ovaj Kolumbo ivi utopiju voe koji smisao vidi
u traganju i koji ne podrava kolonijalnu praksu u Novoj zemlji. Prema Novoj
zemlji nema utopistikih elja, ali ih ima prema vlastitom vienju smisla i-
vota jednog voe. Fabrio pie aluzivnu dramu u kojoj se ironizira svaka vlast
kojoj je cilj slava i unosnost poslova, ali i sam Kolumbo koji kao voa rtvuje
posadu radi viih ciljeva. Fabrijev Kolumbo smatra da je dosezanje cilja kazna
jer nakon toga slijede lovorike i osvajanje teritorija, a to vie nije u njegovim
rukama pa e cilj tako biti oskvrnut. Sveano ruho i slavlje nose za sobom i
veliku prazninu, a problem Fabrijeva Kolumba je upravo u tome to je on spo-
28
To stajalite istie ranije spomenuti teoretiar A. Kadi (1992: 206) koji smatra da je Krlea
opijen vlastitim tumaenjem nekih linosti jer su sve te linosti alter-ego samog autora. On
navodi kako je bilo prijedloga da se ta drama prikae u Americi, ali vjeruje da amerika
publika ne bi prihvatila iskrivljenu sliku otkria Amerike i napad na razvitak amerikog
drutva nakon otkria. Drago imunda (2001: 219) smatra da Krleu ne zanima povijesna
zbilja, ve knjievna vizija u kojoj brod postaje pozornica razmea.
300
znao ispraznost uspjeha. Krlea, najder i Fabrio Kolumba su prikazali kao

antijunaka ija je sudbina muenika jer vjeruje u svoje ideale, a ne u Novu
zemlju u kojoj e cvasti jedino eksploatacija ljudi i dobara. To ga potpuno
razlikuje od Palmotieva kranskog junaka koji je bez greke. Svaka od ovih
drama temelji se na gleditu pojedinog pisca i projekcija je njegovih stajali-
ta, a ne stvarne linosti Kristofora Kolumba. U fikcionalizaciji Kolumbova
lika pisci su polazili od vlastite vizije i u drame su unijeli stvarnost u kojoj
su ivjeli i djelovali. Tako se kao glavna funkcija fikcionalizacije Kolumbova
lika namee kritiziranje aktualnog trenutka, politike, vlasti i klasnog poretka u
kojem uvijek postoje razlike izmeu onih koji su na vrhu i onih koji su na dnu
ljestvice.
Literatura
Armanda, L. (2015), Kako vidimo druge: Amerikanci u hrvatskim drama-

ma, Lingua Montenegrina, 8 (15): 347-374.
Batui, N. (1993), Tri hrvatska dramska Kolumba, Trei program hrvat-
skog radija, 39: 127-129.
Donat, B. (1970), O pjesnikom teatru Miroslava Krlee, Zagreb, Mladost.
Dubrovnik asopis za knjievnost i znanost, Nova serija, godite 3, 1992,
broj 5 Hrvati i Novi svijet (u povodu 500-te obljetnice otkria Amerike).
Fabrio, N. (2007), Aluzivne drame, Zagreb, Profil international.
Flaker, A. (1968), Knjievne poredbe, Zagreb, Naprijed.
Frange, I. (1975), Miroslav Krlea. U: Marijan Matkovi (ur.), Miroslav
Krlea 1973., Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, str.
151-167.
Gaparovi, D. (1989), Dramatica Krleiana, Zagreb, Cekade Omladinski
kulturni centar.
Gorenevi, I. (1963), Cristoval Colon. U: Marijan Matkovi (ur.),
Zbornik o Miroslavu Krlei, Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti, str. 35-54.
Heimovi, B. (1981), Smisao Krleinih nadopuna vlastitih dramskih
djela, Mogunosti, (27) 2-3: 214-241.
Jameson, F. (2007), Archaeologies of the Future: The Desire Called
Utopia and other Science Fictions, London i New York, Verso.
Kadi, A. (1992), Otkrie Amerike u hrvatskoj knjievnosti, Hrvatska revija,
42 (2): 200-210.
Krlea, M. (1973), Drame. U: Krsto poljar (ur.), Pet stoljea hrvatske
knjievnosti, knjiga 94: Miroslav Krlea. Drame IV, Zagreb, Matica hrvat-
ska Zora.
301
Krlea, M. (1981), Legende, Sarajevo, Niro Osloboenje i Ikro Mladost.

Kudrjavcev, A. (1993), Energija velikog negatora, Hrvataka obzorja, 1
(1): 82-93.
Lauer, R. (2002), Kolumbo kod Krlee i Fabrija. U: Branko Heimovi
(ur.), anrovi u hrvatskoj dramskoj knjievnosti i struke u hrvatskom ka-
zalitu/Krleini dani u Osijeku, Zagreb-Osijek, Zavod za povijest hrvatske
knjievnosti, kazalita i glazbe HAZU, str. 117-122.
Mardei, P. (1976), Kristof, Kolumbo. U: Vladislav Brajkovi (ur.), Po-
morska enciklopedija, svezak III, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski
zavod, str. 639-642.
Marinovi, I. (2000), Zamanja, Bernard. U: Dunja Falievac, Kreimir Ne-
mec, Darko Novakovi (ur.), Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb, kolska
knjiga, str. 797-799.
Mioinovi, M. (1968), Krlein dramski krug. U: Vojislav uri (ur.), Mi-
roslav Krlea, Beograd, Prosveta, str. 225-248.
Nemec, K. (1997), Dramsko stvaralatvo Nedjeljka Fabria. U: Branko
Heimovi i Boris Senker (ur.), Krleini dani u Osijeku 1995: Suvremena
hrvatska dramska knjievnost i kazalite od 1968./1971. do danas, druga
knjiga, Osijek-Zagreb, Hrvatsko narodno kazalite u Osijeku, Pedagoki
fakultet, Osijek, Odsjek za povijest hrvatskog kazalita HAZU, str. 55-60.
Nemec, K. (2000), Fabrio, Nedjeljko. U: Dunja Falievac, Kreimir Ne-
Novak, S. P. (2000), Palmoti, Junije. U: Dunja Falievac, Kreimir Ne-
Orai Toli, D. (1996), Paradigme 20. stoljea: avangarda i postmoderna,
Zagreb, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita
u Zagrebu.
Palmoti, J. (1993), Kolumbo, Trei program hrvatskog radija, 39: 704-705.
Senker, B. (1993), Kristofor Kolumbo. U: Velimir Viskovi (ur.), Krleia-
na, svezak I, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslava Krlee, str. 495-498.
Senker, B. (1999), najder, Slobodan. U: Velimir Viskovi (ur.), Krleiana,
svezak II, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslava Krlee, str. 422-423.
Senker, B. (2000), najder, Slobodan. U: Dunja Falievac, Kreimir Ne-
Splivalo Rusan, J. (1993), Kolumbo, Kristofor. U: Velimir Viskovi (ur.),
Krleiana, svezak I, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslava Krlee, str.
469-470.
302
Suvin, D. (1965), Od Lukijana do Lunjika: povijesni pregled i antologija

naunofantastine literature, Zagreb, Epoha.
imunda, D. (2001), Metafizike pobune u Krleinim Legendama, Crkva
u svijetu, 36 (2): 204-225.
najder, S. (2005), Kaspariana, Zagreb, Literarna biblioteka.
Trei program hrvatskog radija, broj 39/1993.
BETWEEN FICTION AND REALITY: CHARACTER OF

CHRISTOPHER COLUMBUS IN CROATIAN DRAMA
Relying on Nikola Batuis text from the Third Program of Croatian

Radio from 1993 entitled Three Croatian dramatic Columbuses, the author
of this paper attempts to interpret four Croatian dramatic texts whose main
character is researcher Christopher Columbus. The works analyzed include
a dialogue poem by Junije Palmoti written around 1630 under the name of
Kolombo, a drama by Miroslav Krlea from 1918 under the name Kristo-
for Kolumbo and a drama by Nedjeljko Fabrio from 1968 under the name
of Admiral Kristof Kolumbo. Subsequently, Slobodan najder wrote a short
drama Dijalektiki Anticolumbus which refers directly to Krlea. Analyzing
the dramas, the author reveals the way in which the character of Columbus is
presented in Croatian literature and reveals symbols that are attached to his
character by Croatian writers from the older to the newer literature.
Key words: Christopher Columbus, (anti)utopia, Croatian drama, Ju-

nije Palmoti, Miroslav Krlea, Nedjeljko Fabrio
303
GRAA
UDK 811.163.4373.231(091)(497.16)
Preliminarno saoptenje
Novica VUJOVI (Niki)
novica.vujovic@fcjk.me
HRIANSKA (KALENDARSKA) IMENA

U CRNOGORSKOME IMENOSLOVU
Autor je izloio hrianska lina imena potvrena u crnogor-

skome imenoslovu. I muka i enska crnogorska narodna imena
bila su izloena uticaju i irenju hrianskih imena. Prouavanje
linih imena potrvdilo je apsolutnu integrisanost hrianskih,
odnosno kalendarskih imena. Ta je antroponimija po osnovnom
imenu hrianska, a po tvorbi crnogorska.
Kljune rijei: onomastika, antroponimija, crnogorski jezik,
lina imena
U crnogorskome imenoslovu evidentirali smo, pored ostalih, ova hri-

anska imena: Andrija, Dimitrije, orije (orija u nekim govorima crno-
gorskoga jezika), Gavrilo (Gavrile u nekim govorima crnogorskoga jezika),
Ilija (Ili(j)a u nekim naim govorima), Jovan, Marko, Matija, Mihailo, Niko-
la, Petar, Krstinja (u naem imenoslovu potvreno kod starijih predstavnika),
Marija, Marijana, Marta, Sofija i mnoga druga.
Vidljiva su u imenoslovu i imena kojima je narod dao uoblienje prema
kalendarskom imenu. Moemo uputiti na porijeklo ovih imena: oko vari-
janta imena orije (u nekim govorima orija); Jovica i Jovo varijante
imena Jovan; Markia u narodu nainjeno prema Marko; Mijajlo, Mikaile i
Mikailo u crnogorskome imenoslovu varijante imena Mihailo; Peria, Perko,
Pero varijanta imena Petar; Vaso varijanta imena Vasilije; Ilinka / Ika / Ike
izvoenje prema imenu Ilija; Mara / Mare varijante imena Marija ili Marta.
Jasno je iz izloene grae da su ponarodnjene varijante koje ive u ne-
kim govorima crnogorskoga jezika rijetke kod mlaih narataja. Dakle, poti-
skuju ih novija, odnosno pomodna imena.
Treba rei da, s obzirom na injenicu da su najee nadijevana osobama
roenim upravo na praznik ili oko njega, hrianska (kalendarska) imena tite
onoga ko nosi ime, kao to je odreeni svetac kojega porodica slavi zatitnik
porodice, doma. U tom smislu hrianska imena vre funkciju zatitnih imena.
307
Novica VUJOVI
Prouavanjem procesa koji su doveli da primanja kalendarskih linih

imena da se konstatovati da je fond tih imena obogatio slovensku jeziku
osnovu. Mitar Peikan obraujui, kako veli, starocrnogorska imena nalazi
da od ukupnoga fonda poznosrednjovjekovnih i neto mlaim naih imena
na imena sa slovenskom osnovom pada oko 68%. 1 Dodajmo da uz brojna
narodna imena dolaze imena koja su u na imenoslov ula iz grkoga jezika,
najvie, zatim hebrejskoga i latinskog. U crnogorskome imenoslovu zasvje-
doeni su ovi primjeri: Andija (u govorima i Andria), orije, Filip (u nekim
govorima Vilip), Luka, Mitar, Nikola, Pavle, Petar, Stevan, epan, Todor,
Vasilj, Anelija / Ana (u govorima i Ane), Sofija preko grkoga; iz latinsko-
ga: Kostadin, Marko, Matija > Mato; iz hebrejskoga: Gavrilo, Ilija ( u govori-
ma Ili(j)a), Ivan, Jakov, Jevrem, Mihailo (u govorima Mijajlo, Mikailo), Ana,
Ivana i Marija itd.
Takvo stanje zasvjedoeno je na irem crnogorskom jezikom prostoru.
Mi smo obilazei evska sela potvrdili prisustvo tih imena. Zasvjedoena su i
u Bjelopavliima, e su brojni (su) primeri imena hrianskih svetitelja (...)
naravno prilagoenih.2 Isto moemo konstatovati za lina imena everoisto-
noga dijela Crne Gore.3 I tako redom. Na osnovu svega kaemo da su veoma
frekventna kalendarska imena: Marko (s brojnim narodnim varijantama), Ni-
kola, Jovan (s brojnim narodnim varijantama), Petar (s varijantama), Marija
(s varijantama) itd. S druge strane, lino ime Todor sve rjee se javlja. Vrijedi
sagledati rasprostranjenost imena Todor u naem imenoslovu, a mi emo upu-
titi na njegovu slabu zastupljenost u evskim linim imenima, kao i imenoslo-
vu Zaostra kod Berana, e, na primjer, srijeemo jednu potvrdu imena Todor.4
I muka i enska crnogorska narodna imena bila su izloena uticaju i
irenju hrianskih imena. Nae prouavanje linih imena evskih sela potrv-
dilo je apsolutnu integrisanost hrianskih, odnosno kalendarskih imena. Na
drugome smo mjestu bavei se onomastikonom jajoa, a tu je rije o imeni-
ma s prostora eva, Bjelica i eklia, konstatovali i veliki udio ponarodnje-
nih imena, te moemo analogno zakljucima ispitivaa hrianskih imena u
antroponimijskim sistemima suednih drava, rei kako je ta antroponimija po
osnovnom imenu hrianska, a po tvorbi crnogorska. Supstrat nije odluujue
1
Mitar Peikan, Zetsko-humsko-raka imena na poetku turskoga doba, Onomatoloki
prilozi, knj. III, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i knjievnosti, Odbor
za onomastiku, Beograd, 1982, str. 81.
2
eljko upi, Antroponimija Bjelopavlia, Onomatoloki prilozi, knj. XII, Srpska aka-
demija nauka i umetnosti, Odeljenje za jezik i knjievnost, Odbor za onomastiku, Beograd,
1998, str. 367417., str. 372.
3
Novica Vujovi, Prilog izradi imenoslova Pive, Lingua Montenegrina, br. 15, Fakultet za
crnogorski jezik i knjievnost, Cetinje, 2015, str. 433449.
4
Drako Doljak, Lina imena Zaostra, Filoloki fakultet Pritina, Vranje, 2000, str. 38.
308
Hrianska (kalendarska) imena u crnogorskome imenoslovu
usmjerio razvojne procese, ali svakako jeste tim kontaktima bogatio crnogor-
ski jezik, izmeu ostaloga, onomastikom leksikom.5
Literatura
upi, eljko: Antroponimija Bjelopavlia, Onomatoloki prilozi, knj.

XII, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje za jezik i knjievnost,
Odbor za onomastiku, Beograd, 1998, str. 367417.
Doljak, Drako: Lina imena Zaostra, Filoloki fakultet Pritina, Vranje,
2000.
Peikan, Mitar: Zetsko-humsko-raka imena na poetku turskoga doba,
Onomatoloki prilozi, knj. III, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odelje-
nje jezika i knjievnosti, Odbor za onomastiku, Beograd, 1982, str. 1120.
Vujovi, Novica: Onomastikon crnogorskih jajoa, Matica, br. 53,
Godina XIV, Matica crnogorska, Cetinje Podgorica, 2013, str. 195209.
Vujovi, Novica: Prilog izradi imenoslova Pive, Lingua Montenegrina, br.
15, Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost, Cetinje, 2015, str. 433449.
Novica VUJOVI
CHRISTIAN (CALENDAR) NAMES

IN THE MONTENEGRIN BOOK OF NAMES
The author of this paper reflects on Christian names confirmed in the

Montenegrin book of names. Both, male and female Montenegrin names were
exposed to influences and the spread of Christian names. The study of perso-
nal names has confirmed absolute integrity of Christian or calendar names.
This anthroponymy is Christian in terms of the basic name, but is Montene-
grin in terms of word-formation.

Key words: onomastics, anthroponymy, Montenegrin language, perso-
nal names
5
Novica Vujovi, Onomastikon crnogorskih jajoa, Matica, br. 53, Godina XIV, Matica
crnogorska, Cetinje Podgorica, 2013, str. 198.
309
PORTRETI
UDK 811.163.428(497.16)
Pregledni rad
Adnan IRGI (Podgorica)
adnan.cirgic@fcjk.me
DOPRINOS JOSIPA RIBARIA

CRNOGORSKOJ DIJALEKTOLOGIJI
Ovaj kratak osvrt podeanje je na doprinos Josipa Ribaria

prouavanju crnogorskih govora.
Kljune rijei: Josip Ribari, Peroj, dijalektologija, crno-
gorski govori
Sto trideset pet je godina od roenja Josipa Ribaria, hrvatskoga dija-

lektologa to je zaduio montenegristiku ne toliko obimom rada koliko izu-
avanjem do tada neprouene jezike oaze jednoga dijela crnogorskog ise-
ljenitva. Pa i dananje nae znanje o govoru crnogorskih Perojaca, davnih
iseljenika iz XVII vijeka, ponajvie iz Crmnice, uglavnom je zasnovano na
podacima koje je skupio Josip Ribari.
Josip Ribari roen je u Istri, u selu Vodice, 11. decembra 1880. godine.
kolovao se u rodnome mjestu (prva etiri razreda na hrvatskome jeziku),
zatim u transkoj klasinoj gimnaziji (na njemakome jeziku), a maturirao
313
Adnan IRGI
u Suaku 1903. godine u hrvatskoj klasinoj gimnaziji. Ve je do mature go-

vorio hrvatskim (maternjim), slovenakim, talijanskim i njemakim jezikom.
Bolest i uenje jezik uslovili su tako poznu maturu. kolske 1904/05. godine
upisao je studij slavistike u Beu i sluao predavanja slavnih profesora V. Ja-
gia, M. Reetara, V. Vondraka, K. Jireeka. Ve 1917. godine bio je zavrio
svoju doktorsku disertaciju, pozitivno ocijenjenu od strane Reetara i Vondra-
ka, ali naalost neodbranjenu jer su ratne okolnosti omele Ribarieve planove.
Ona je objavljena tek 1940. u Srpskome dijalektolokom zborniku (knj. IX,
Beograd, SKA, str. 1207) pod imenom Razmjetaj junoslovenskih dija-
lekata na poluotoku Istri. ini se da mu ivotne okolnosti nikad nijesu bile
naklonjene ni kao aku zdravstvene, a ni kao formiranoj linosti drutvene
jer je bio neomiljen od svih vlasti (i austrijskih kao borac za narodna prava, i
od vlasti NDH, koja ga je prijevremeno penzionisala, a prijetilo mu je da bude
opremljen u logor, ni od komunistikih koje su ga optuivale za kvislinki rad
za vrijeme okupacije). Umro je u Zagrebu 27. avgusta 1954. godine.1
Najvea zasluga za afirmaciju Ribarieva rada na prouavanja perojskoga
govora pripada Miloradu Nikeviu kao uredniku i prireivau knjige u kojoj su
skupljeni dotad neobjavljeni leksikografski prilozi Ribarievi iz Peroja i Milici
Luki, koja je te priloge priredila za tampu.2 Naime, perojskim se govorom Jo-
sip Ribari poeo baviti vrlo rano, jo 1916. godine, kad je bio u vojsci, daleko
od Peroja, jer je one upoznao dva Perojca iji ga je govor zainteresovao.3 Iako
je napomene o tome govoru dao i u pomenutoj studiji to je nastala kao doktor-
ska disertacija, Ribari e sistematska istraivanja govora crnogorskih iseljenika
iz Peroja provesti kao ve iskusan dijalektolog 1949. godine, kad je u istrai-
vanju proveo trideset dana. Planirao je, kako sam kae, izraditi monografiju o
perojskome govoru,4 prikupio je ogromnu grau (ne samo leksikografsku), ali je
graa ostala u rukopisu, a monografija nikad nije sainjena. O tome poznati hr-
vatski jezikoslovac Boidar Finka kae: No svoju nakanu da prui monografski
opis perojskoga govora nije uspio ostvariti, ali je za sobom ostavio obilje dija-
lekatske grae, do neke mjere i dijalektoloki sistematizirane, tako da bi dalju
obradbu mogla nastaviti i druga ruka. Obavezu da nastavi i dovri navedeni rad
bio je preuzeo prof. Dalibor Brozovi. U tu svrhu on je i sam pohodio Peroj i o
tome podnio Akademiji Izvjetaj o dijalektolokim istraivanjima u selu Peroju
1
Biografski podaci o Josipu Ribariu preuzeti su iz teksta Jelke Radau-Ribari, ivotni put
Josipa Ribaria, u knjizi: Josip Ribari, O istarskim dijalektima, Pazin, 2002, str. 263278.
2
Vieti: Josip Ribari, O perojskom govoru (leksikografski prinosi). Grau prikupio i prire-
dio Milorad Nikevi, Osijek, 2004.
3
Josip Ribari, Perojski govor na poluotoku Istri, In: O perojskom govoru (leksikografski
prinosi). Grau prikupio i priredio Milorad Nikevi, Osijek, 2004, str. 17.
4
Isto, str. 21.
314
Doprinos Josipa Ribaria crnogorskoj dijalektologiji
u Istri (Ljetopis JAZU za god. 1958, broj 65, Zagreb 1961, str. 332333). U Iz-
vjetaju se kae: 'Svrha mog boravka u Peroju bila je upoznati u opim crtama
ivi perojski govor kako bih mogao obraditi ostavtinu poznatoga dijalektologa
prof. Josipa Ribaria, koji je u nekoliko navrata prouavao perojski govor, a
ujedno je trebalo da provjerim neke pojedinosti iz Ribarievih materijala.' Bro-
zovi potvruje pouzdanost toga materijala i ujedno upozorava da zahtijeva
samo minimalne korekture (...). Bio je to dobar put i krepka nada da e posao
krenuti, no Brozovia su preopteretili mnogi drugi prei, neodgodivi zadaci i
obaveze tako da je odustao od toga rada. U novije vrijeme obradba Ribarieve
grae o perojskom govoru bila je povjerena jednom drugom dijalektologu, dr.
Miji Lonariu, no i njega je ivotni ritam umrtvio za taj rad. Tako se nije ni
neposredno ni posredno ostvario toliko eljkovani Ribariev plan da se naa
dijalektologija oplodi i tim, za Istru sasvim specifinim djelom.5 Kad se sve to
uzme u obzir, jasno je koliko je znaajan za crnogorsku i hrvatsku dijalektologiju
rad Milorada Nikevia i Milice Luki na prireivanju leksikografske grae o
Peroju Josipa Ribaria i prireivanje knjige u kojoj se ta graa nala zajedno sa
studijama o Ribariu. Bilo bi dobro kad bi eventualno novo izdanje te knjige
obuhvatilo i kompletnu grau Ribarievu o Peroju jer bi ona bila doprinos ne
samo jezikoslovlju no i etnografiji i istoriji kulture uopte.
Josip Ribari skupio je 1400 rijei iz perojskoga govora. Osim toga u
knjizi u kojoj je ta graa publikovana nalaze se i nekolika priloga akcentova-
nih pria i pjesama informatora na osnovu kojih je planirao dati opis govora.
injenica da leksikografska graa nije akcentovana, uprkos tome to su pri-
lozi akcentovani, govori u prilog pretpostavci Milice Luki da publikovana
verzija rukopisa nije jedina koju je Ribari sainio.6 To podupire i injenica da
su leksemi koji u inicijalnome poloaju imaju ili , za koje je Ribari konsta-
tovao da podeaju na negdanju crnogorsku domaju7, smjeteni uz rijei na
i . (Tako se recimo u leksikografskoj grai javljaju oblici poput ued, eme,
ekira, ekada (ekada f. 'osjeka') umjesto sa .) Potkrepljuje to i injenica da
u leksikogafskoj grai nije oznaen naroiti alternant nekadanjega polugla-
snika, donijet zasigurno iz domovine, ve se umjesto njega pie samo e (npr.
tobolec, toboca), iako je u kratkome uvodu Ribari konstatovao taj osobiti
alternant i obiljeavao ga na tri naina: , e i e.
5
Boidar Finka, Znamenit Istranin Josip Ribari kao jezikoslovac, Buzetski zbornik, knj.
16, Buzet, 1991, str. 2627.
6
Milica Luki, Predgovor Rjeniku perojskoga govora, In: Josip Ribari, O perojskom
govoru (leksikografski prinosi). Grau prikupio i priredio Milorad Nikevi, Osijek, 2004,
str. 26.
7
Josip Ribari, Perojski govor na polutoku Istri, In: O perojskom govoru (leksikografski
prinosi). Grau prikupio i priredio Milorad Nikevi, Osijek, 2004, str. 21.
315
Adnan IRGI
Kad je Josip Ribari 1949. godine krenuo na 30-dnevno izuavanje pe-

rojskoga govora, odmah je naiao na prepreku: u selu nije naao kolovanih
ljudi na iju je pomo raunao. Ta je prepreka zasigurno donijela korist jer je
doprinijela izvornosti skupljene grae. Moe se pretpostaviti da je bio sainio
kakvu vrstu upitnika na osnovu dotadanjih svojih istraivanja, ali su upitni-
ci sami po sebi, ba kao i kolovani govorni predstavnici, slabo pouzdani u
dijalektolokim istraivanjima. Da doem do to vjernije slike i to tonijih
podataka i tekstova o perojskom govoru, odluio sam u nestaici svijesnih
kolovanih poznavalaca domaega govora upotrebiti za svoje svrhe kao pouz-
danike ljude iz najstarije perojske generacije , koji su najmanje doli u vezu,
sa susjednim malo daljim hrvatskim selima ('slovinskim' katolikim) i sa sta-
novnicima mjeovitoga u prolosti grada Pule, kamo su Perojci uvijek polazili
na rad, a polaze i sada, osim toga to polaze na rad i u neko 'latinski' gradi
Faanu. Odmah ovdje istiem, da svi pravoslavni Perojci na domaem ognji-
tu govore svojim drevnim crnogorskim govorom, premda svi znadu govori-
ti takoer mletakim saobraajnim istarskim dijalektom.8 Citirani odlomak
dovoljno govori o izvornosti grae, a to ponajbolje potvruje spisak imena
govornih informatora, meu kojima je bilo ak i onih koji bijahu zagazili u
desetu deceniju ivota.
I ono malo osobina to ih je Ribari popisao u kratkome uvodu rjeito
svjedoe o dobro ouvanim jezikim osobinama donijetim iz matine zemlje.
Svjedoe i o tome kako zasigurno nije mali talas doseljenika bio i izvan Cr-
mnice (a to potvruju i osobine koje su na osnovu rezultata iz Brozovieva
Upitnika opisali Ankica ila i Mijo Lonari9), pa moda i ne samo iz nahij-
ske Crne Gore no i izvan toga prostora s Primorja i iz unutranjosti. Uprkos
vievjekovnoj odvojenosti od matice, ouvale su se ove osobine koje je Riba-
ri popisao:
1. svako dugo a muti se u o (Kota, moli, glova, broda, gospodor)
2. jekavska jotacija (ljeto, beeda, eca)
3. osobiti alternant nekadanjega poluglasnika koji jo uvijek traje u go-
voru najstarijih govornih predstavnika dobroga dijela tzv. starijih crno-
gorskih govora
4. ostaci guturalnoga , koje se i danas recimo moe uti u Crmnici
5. enklitike ni i vi (mj. nam i vam)
6. dosljedna upotreba infinitiva umjesto tzv. dakanja, koje je u dananjoj
Crnoj Gori svakako noviji import
7. oblici s partikulom zi (tizi, ovizi, onizi)
8
Isto, str. 18.
9
Ankica ila i Mijo Lonari, O govoru Peroja, In: Josip Ribari, O perojskom govoru (lek-
sikografski prinosi). Grau prikupio i priredio Milorad Nikevi, Osijek, 2004, str. 97108.
316
8. tzv. dui oblici u zamjeniko-prodjevskoj promjeni (tijeh, ovijeh,

naijema)
9. oblici zamjenica mene, tebe, sebe u dativu
10. nerazlikovanje padea smjera i padea mirovanja.
Naravno, nijesu ove pobrojane ni priblino sve osobine perojskoga

govora koje ga veu za crnogorske govore no samo one koje je Ribari u
uvodu naveo. Iitavanje rijei iz Rjenika te analiza kontekstualne upotrebe
uz pojedine rijei svakako da bi dala vie rezultata, a naroito ako bi se tome
prikljuila analiza grae date u prilozima uz knjigu. Ta bi graa pokazala re-
cimo i neke osobine koje su u meuvremenu izgubljene u crnogorskim govo-
rima. Tako se npr. u Rjeniku nalazi leksem esta (svakako od nekadanjega
esta, jer je u perojskome govoru naknadno > ), kojega nema u dananjim
crnogorskim govorima. U odlinoj i naalost slabo zapaenoj sintezi o jekav-
skoj jotaciji u crnogorskim govorima Sanja Orlandi navodi kako je Asim
Peco zabiljeio taj oblik (esta) u govoru banjalukih muslimana10 umjesto
kojega se danas u crnogorskim govorima javlja ekavsko cesta: Da ekavizam
cesta predstavlja import, svjedoi injenica to je ta rije nepoznata u nekim
crnogorskim govorima, ali i to to se i u govorima koji za nju znaju ee
koristi rije dada (...). Iako vokal e u leksemu cesta vodi porijeklo od jata,
u crnogorskim govorima nije zabiljeen jekavski oblik.11 Smatramo da joto-
vani oblik koji je Ribari u Peroju zabiljeio upravo potvruje citiranu Orlan-
dikinu tvrdnju. Mora da je nekad u crnogorskim govorima postojao jotovani
oblik esta, naknadno zamijenjen u novim drutvenim okolnostima leksemom
dada, da bi promijenjene drutvene okolnosti ukinule dadu i vratile estu,
samo ovoga puta u ekavskome obliku kakav je preuzet, odnosno importovan.
Iitavanje Ribarieve grae pokazalo bi i kako dananji oblik zenica oigled-
no nije bio jedini poznati oblik u crnogorskim govorima jer je Ribari u Peroju
zabiljeio jotovani oblik enica. Itd.
Namjera nam nije ove da ulazimo u pojedinane osobine koje Ribarie-
va graa nudi. To bi i prevazilazilo okvire ovoga prigodnoga teksta. Uostalom,
time su se vie bavili Vojislav P. Nikevi, Milorad Nikevi, Ankica ila i
Mijo Lonari, Milica Luki, Dragomir Vujii, ije su studije publikovane
u dodatku knjige koju je Milorad Nikevi priredio. Naroito je bitna studi-
ja Dragomira Vujiia Prilog prouavanju oaze starocrnogorskog govora na
podruju istroromanskog jezika (na predloku grae Josipa Ribaria, Branka
10
Asim Peco, Govor istone Hercegovine, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XIV, Beograd,
1964, str. 58.
11
Sanja Orlandi, Jekavska jotacija u crnogorskim govorima, Lingua Montenegrina, br. 7,
ICJK, Podgorica, 2011, str. 23.
317
Adnan IRGI
Miletia i drugih susreti i komparacije)12 u kojoj autor vri komparativnu

analizu grae koju je skupio Josip Ribari s onom koju su publikovali Branko
Mileti u monografiji o crmnikome govoru i Radosav Bokovi & Mjeislav
Malecki u pregledu dijalekata Stare Crne Gore. (Ne smije se smetnuti s uma
da je teko raditi bilo kakvo vjerodostojnije poreenje perojskoga govora s cr-
nogorskim govorima jer su monografije o crnogorskim govorima odraz stanja
u XX vijeku, a perojski je govor izgubio kontakt s maticom polovinom XVII
vijeka dovoljno dugo da neke dananje perojske osobine budu izgubljene
u matici. Uostalom, odavno je poznato da dijalekatska periferija bolje uva
starije stanje, a perojski govor u datome sluaju ima slian poloaj.)
Ovaj je kratak osvrt samo podeanje na kod nas sasvim zanemareni i
nedovoljno poznati rad znamenitoga Istranina Josipa Ribaria, zahvaljujui
kome znamo to to znamo o govoru crnogorskih iseljenika u Peroju. Period
u kome je Ribari ispitivao taj govor moda je bio potonji valjani za takav
rad. U to doba Perojci jo nijesu bili opismenjeni i njihovu svijest nije poela
mijenjati Srpska pravoslavna crkva, koja potonjih godina one aktivno radi na
asimilaciji stanovnitva. Iako Ribari nije dovrio svoj naum da izradi mono-
grafiju o perojskome govoru, graa koju su Milorad Nikevi i Milica Luki
priredili za tampu dovoljna je da ga smjesti meu znaajne prouavaoce cr-
nogorskih govora. Ako ovaj osvrt bude podsticaj za nova istraivanja Peroja,
ne samo jezikoslovna no i etnografska, u kojima e se iskoristiti kompletna
Ribarieva graa, i publikovana i rukopisna, on e ispuniti svoj cilj.
Literatura
ila, Ankica & Lonari, Mijo: O govoru Peroja, In: Josip Ribari, O
perojskom govoru (leksikografski prinosi). Grau prikupio i priredio Milo-
rad Nikevi, Osijek, 2004, str. 97108.
Finka, Boidar: Znamenit Istranin Josip Ribari kao jezikoslovac, Buzet-
ski zbornik, knj. 16, Buzet, 1991.
Luki, Milica: Predgovor Rjeniku perojskoga govora, In: Josip Ribari,
O perojskom govoru (leksikografski prinosi). Grau prikupio i priredio Mi-
lorad Nikevi, Osijek, 2004.
Orlandi, Sanja: Jekavska jotacija u crnogorskim govorima, Lingua
Montenegrina, br. 7, ICJK, Podgorica, 2011.
12
Dragomir Vujii, Prilog prouavanju oaze starocrnogorskog govora na podruju istroro-
manskog jezika (na predloku grae Josipa Ribaria, Branka Miletia i drugih susreti i
komparacije), In: Josip Ribari, O perojskom govoru (leksikografski prinosi), Grau pri-
kupio i priredio Milorad Nikevi, Osijek, 2004, str. 173183.
318
Peco, Asim: Govor istone Hercegovine, Srpski dijalektoloki zbornik,

knj. XIV, Beograd, 1964.
Radau-Ribari, Jelka: ivotni put Josipa Ribaria, In: Josip Ribari, O
istarskim dijalektima, Pazin, 2002.
Ribari, Josip: O perojskom govoru (leksikografski prinosi). Grau priku-
pio i priredio Milorad Nikevi, Osijek, 2004.
Vujii, Dragomir: Prilog prouavanju oaze starocrnogorskog govora na
podruju istroromanskog jezika (na predloku grae Josipa Ribaria, Bran-
ka Miletia i drugih susreti i komparacije), In: Josip Ribari, O peroj-
skom govoru (leksikografski prinosi), Grau prikupio i priredio Milorad
Nikevi, Osijek, 2004.

Adnan IRGI
CONTRIBUTION OF JOSIP RIBARI TO

MONTENEGRIN DIALECTOLOGY
In this paper, the author briefly reflects on the contribution of Josip Ri-
bari to the study of Montenegrin speech patterns.
Key words: Josip Ribari, Peroj, dialectology, Montenegrin speech

patterns
319
PRIKAZI
UDK 821.163.4.09
Petrovi Njego P. II
Struni rad
Novica VUJOVI (Niki)
novica.vujovic@fcjk.me
VRIJEDAN DOPRINOS PROUAVANJU JEZIKA

PETRA II PETROVIA NJEGOA
(Recepcija i novo itanje Njegoeva djela, sa simpozija odranog u Zagrebu

19. listopada 2013, CKD M-M, Osijek, HCDP Croatica-Montenegrina
RH, Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost, Cetinje, Drutvo hrvatskih
knjievnika, Zagreb, 2014)
U ovome prilogu autor se bavi radovima objavljenim u zbor-

nikuRecepcija i novo itanje Njegoeva djela(sasimpozija odr-
anog uZagrebu 19. listopada 2013). Posebna panja posveena
je prilozima vezanim za prouavanje Njegoeva jezika. Istaknut
je njihov doprinos montenegristici i njegoologiji.
Kljune rijei: Petar II Petrovi Njego, crnogorski jezik,

crnogorska knjievnost, montenegristika
O jeziku Njegoeva knjievnoga djela i jeziku Njegoeva zaviaja po-

stoji bogata literatura. Bibliografija NJEGO, kapitalno izdanje Instituta za
crnogorski jezik i knjievnost, danas Fakulteta za crnogorski jezik i knjiev-
nost Cetinje, potvruje veliko interesovanje naunika razliitih struka za
ivot i djelo najveega crnogorskog pjesnika.
Nizu vrijednih ostvarenja u njegoologiji pridodat je zbornik radova Re-
cepcija i novo itanje Njegoeva djela. Zbornik je rezultat naunoga skupa pri-
reenoga u glavnome gradu Hrvatske povodom dva stoljea od roenja Petra II
Petrovia Njegoa. Zavidan renome toga suizdavakoga projekta obezbijeen
je autoritetom institucija kakve su Matica hrvatska i Fakultet za crnogorski je-
zik i knjievnost Cetinje te ugledom Drutva hrvatskih knjievnika.
Na sveanome je otvaranju u pozdravnoj rijei Boidar Petra, prede-
denik Drutva hrvatskih knjievnika, podetio na to da su vrste veze naih
naroda i kultura potvrene jo od srednjega vijeka. Petra dodaje i ovo: Nje-
go, velikan crnogorske knjievnosti, duhovnosti i politike, iju 200. obljet-
323
Novica VUJOVI
nicu roenja danas obiljeujemo, potaknut hrvatskim narodnim i kulturnim

preporodom bio je taj koji je posebice osnaio veze dvaju naroda, zauzimajui
se za slobodu Hrvata i nudei im oruanu pomo; komunicirao je s glavnim
osobnostima hrvatske politike i kulture, Josipom Jelaiem, Ivanom Kukulje-
viem, Ljudevitom Gajem, Matom Topaloviem, Ivanom i Antunom Maura-
niem, odravajui s njima stalne dodire i veze.
Uesnike simpozijuma pozdravio je Slavoljub Stijepovi (tada crno-
gorski ministar prosvjete). Stijepovi je takoe podetio na brojne Njegoeve
veze s hrvatskom kulturom, njegovu saradnju s ilircima, kao i o intenzivnome
interesovanju u Hrvatskoj za Njegoeva djela, pogotovo Gorski vijenac. Po-
sebno je istaknuta podrka hrvatskih naunika u procesu nacionalne i kultur-
ne emancipacije Crnogoraca.
Predstavljamo dio naunih rezultata prouavanja Njegoeva jezika
objavljenih u Zborniku.
Vera Blaevi-Krezi osvrnula se na doprinos hrvatskih jezikoslovaca
njegoologiji (Njegoev jezik u interpretaciji hrvatskih jezikoslovaca, str.
221237). U radu Vere Blaevi govori se o 50 godina naune karijere Milana
Reetara i deset pripremljenih kritikih izdanja Gorskoga vijenca. Istaknuto
je da Reetar u prireenim izdanjima deklarativno navodi srpski jezik. Me-
utim, ugledni njegoolog ne odstupa od osobina crnogorskoga jezika, i to
osobina koje su zasvjedoene i u everozapadnim i jugoistonim crnogorskim
govorima. Dragocjeno je na ovome mjestu podetiti da Njego, kao uostalom
ni Petar I Petrovi, nije morao ekati na reformu Vuka Karadia jer, u stvari,
jezgro Njegoeva jezika ini sreena naddijalekatska struktura.
O Antunu Barcu, njegoologu iz prve polovine XX vijeka, reeno je
da tumaei Njegoeve stihove konstatuje kako su rijei i oblici koje Njego
upotrebljava razumljive svakome Crnogorcu. Taj zakljuak nama je danas po-
sebno dragocjen uz podeanje da nekima ni 6000 rijei nije bilo dovoljno
da se dokumentuje Njegoev rjenik, a ekspir je s 5000 rijei napisao svih 13
tragedija (Radoslav Rotkovi).
Hrvatski jezikoslovac Dalibor Brozovi montenegristima je dobro
poznat kao autor enciklopedijskih odrednica o jeziku Crnogoraca (Zagreb,
1984. i 2000). U pitanju je naunik koji raskida s tradicionalnom serbokro-
atistikom upravo isticanjem crnogorskoga idioma kao jezika crnogorskoga
naroda. Autorka pravilno ocjenjuje kad kae da je vaan i Brozoviev osvrt
na Rjenik uz Cjelokupna djela Petra Petrovia Njegoa (1954). Pregledno
su itaocima i buduim istraivaima predstavljene Brozovieve zamjerke
na raun toga vrijednog poduhvata Mihaila Stevanovia i Radosava Boko-
via. Dalibor Brozovi im zamjera opredjeljenje za diferencijalni pristup,
dakle biljeena su odstupanja od standarda, a, kako Blaevi-Krezi veli,
324
Vrijedan doprinos prouavanju jezika Petra II Petrovia Njegoa
standard nije kategorija Njegoeva vremena. Takoe, autori Rjenika grije-

e izborom vukovske akcentuacije.
Vera Blaevi-Krezi bavi se prilozima Josipa Silia koji je ispitivao
fonoloke i morfoloke osobine crnogorskoga jezika, tj. njegoevske oblike
zasvjedoene u Gorskom vijencu. Dato je Silievo objanjenje da jezik knji-
evnosti pripada jeziku kao sistemu, a ne jeziku kao standardu. Vrijedi spo-
menuti jo jednu injenicu. U procesu standardizacije crnogorskoga jezika
znaajna uloga pripala je hrvatskome jezikoslovcu Josipu Siliu, lanu Ek-
spertske komisije za standardizaciju crnogorskoga jezika. Josip Sili autor je
knjige Crnogorski jezik nauno-metodoloke osnove standardizacije crno-
gorskoga jezika.
Profesorka Milica Luki analizira simbolika znaenja brojeva (6, 7,
3, 5, 8, 10(1), 4) u Lui mikrokozma (Neka zapaanja o simbolici brojeva
u Njegoevu spjevu Lua mikrokozma, str. 259273). Sprovedena analiza
nudi informacije na osnovu kojih autorka konstatuje mogunost postojanja
svjesne namjere pjesnikove da se spjev izgradi na simbolici brojeva, svjesne
namjere da se uspostavi komunikacija tekstom kodirana na razliitim razina-
ma ona koja se odvija preko rijei, ali i ona koja se odvija iza rijei za one
koji su sposobni dekodirati suptilne simbole.
Zbornik Recepcija i novo itanje Njegoeva djela obogaen je radovi-
ma dvojice poivih crnogorskih naunika Radoslava Rotkovia (Njego-
evo knjievno djelo, str. 165197) i Vojislava Nikevia (Jezik Njegoeve
Lue mikrokozma, 285299). Poznato je njihovo viedecenijsko mukotrpno
nastojanje da afirmiu ime i samobitnost crnogorskoga jezika i knjievnosti.
Nije, nadalje, nepoznato da su ti montenegristi nerijetko mnogo vie naklono-
sti i uporita za svoje stavove nalazili u djelima hrvatskih jezikoslovaca nego
u radu i tenjama velike veine crnogorskih lingvista. U prilozima Vojislava
Nikevia i Radoslava Rotkovia moemo proitati da je Njego crnogorski
pisac po idejama, po temama i dakako po jeziku koji se odupirao tvorcima i
sljedbenicima Karadi-Believa koncepta jezika.
Pored reenih u Zborniku su i ovi radovi: Milan Reetar kao izda-
va i komentator Gorskog vijenca akademika Josipa Bratulia, Njegoevo
poznavanje italijanskog jezika Vesne Kilibarde, zatim Metriko ustrojstvo
stihova Gorskog vijenca autora Josipa Silia i dr. Smatramo da je vrijedno
prenijeti jedan Siliev zakljuak: Govor je kojim se sluio Njego pri stvara-
nju stihova Gorskog vijenca tip crnogorskoga govora. Taj je tip govora takav
da odgovara metru stihova Gorskoga vijenca.
Kad govorimo o jeziku Njegoeva djela potrebno je neto rei i o jeziku
Njegoeva rodnoga kraja. Uporednu analizu fonolokih i morfonolokih oso-
bina Njegoeva jezika s govorima crnogorskoga jezika, i to s osvrtom na nje-
325
Novica VUJOVI
guki govor, uradio je Adnan irgi (Neke fonoloke i morfonoloke osobine

jezika Petra II Petrovia Njegoa u odnosu na crnogorske govore (s posebnim
osvrtom na njeguki govor), str. 3543). irgi istie doprinos Milana Re-
etara i Danila Vuovia, dva prva kolovana njegoologa, i njihov oeaj za
ispitivanje jezikih elemenata u knjievnome djelu Petra II Petrovia Njegoa.
Pomenuti autori, kako primjeuje Adnan irgi, osobinama Njegoeva jezika
nijesu prikrivali crnogorski karakter. Vuovi je opisao sve vanije neknji-
evne osobine Njegoeve, odnosno one osobine koje se nijesu uklapale u
jeziki standard onoga vremena i obradio ih u ak 340 taaka. Na osnovu
sprovedene analize potvrena je teza da je Njegoev jezik u osnovi narodni,
odnosno odraz stanja u crnogorskim govorima, prvjenstveno u njegukome
govoru, zakljuuje irgi. Podeamo prouavaoce crnogorskoga jezika da
je Institut za crnogorski jezik i knjievnost objavio Njeguki rjenik Duana
Otaevia, da je Matica crnogorska tampala rjenik njegukoga govora koje
je uradio Adnan irgi te da su vrijedne materijale za ispitivanje govora Nje-
gua na terenu zabiljeili Adnan irgi i Aleksandar Radoman (objavljeni u
asopisu Lingua Montenegrina).
Na kraju, i ne manje bitno, spominjemo da su na simpozijumu organizo-
vanome u Zagrebu povodom dva vijeka od roenja Petra II Petrovia Njegoa,
dakle 2013, zapaene priloge imali i profesori Fakulteta za crnogorski jezik i
knjievnost: Vesna Kilibarda, Vladimir Vojinovi, Aleksandar Radoman, Ad-
nan irgi, Jakov Sablji, Milica Luki i Milorad Nikevi. Dodajmo da je
Recepcija i novo itanje Njegoeva djela velikim dijelom plod portvovanosti
i naunoga pregnua profesora Milorada Nikevia. Nauna zajednica i kutur-
ni poslenici zahvalni su prof. Nikeviu za sve to je uinio tokom izuavanja
crnogorskoga jezika, crnogorske kulture i istorije. Afirmisao je Milorad Nik-
evi viedisciplinarni pristup tim pitanjima s jasnim usmjeravanjem mladih
naunika i knjievnih stvaralaca na povezivanje s kulturama u okruenju.
Radovi objavljeni u knjizi Recepcija i novo itanje Njegoeva djela,
kako se veli i u predgovoru, opravdali su oekivanja organizatora naunoga
skupa u Zagrebu te potvrdili doprinos njegoologiji i montenegristici. Rasvi-
jetljena su neka pitanja ideolokih pogleda na knjievno djelo, zloupotrebe i
neutemeljena terminoloka odreenja koja su pratila Njegoevo djelo i jezik
bezmalo od pojavljivanja prvoga izdanja do naih dana. Konano, rije je o
naunome poduhvatu koji je naznaio brojne mogunosti naune i kulturne
saradnje Crne Gore i Hrvatske.
326
Vrijedan doprinos prouavanju jezika Petra II Petrovia Njegoa
Novica VUJOVI
A VALUABLE CONTRIBUTION TO THE STUDY OF LANGUAGE

OF PETAR II PETROVI NJEGO
In this paper, the author reflects on the papers published in the Collecti-
on of Papers entitled Reception and New Reading of Njego's Work (from a
conference held in Zagreb on 19 October 2013). Special attention is given to
papers related to the study of language used by Njego, along with the author's
view of their contribution to Montenegristics and the study of Njego.
Key words: Petar II Petrovi Njego, Montenegrin language, Montene-

grin literature, Montenegristics
327
UDK 930.85(497.16)
Struni rad
Marijana TERI (Niki)
marijana.teric@fcjk.me
BOIDAR EKULARAC:
RAZVOJ PISMENOSTI U CRNOJ GORI, FCJK, CETINJE, 2014.
Studija Boidara ekularca predstavlja istorijski pregled

crnogorske kulture i njena obrazovanja od srednjega vijeka pa
sve do danas. O raznovrsnosti obraenih tema svjedoi brojno
rukopisno nasljee, koje autor analitiki sagledava i obogauje
svojim zapaanjima. Takoe zakljuujemo da je rije o izuzetno
ozbiljnoj studiji, strukturiranoj od obimne i iscrpne grae. Po-
sebnu vrijednost knjige vidimo u sistematino obraenom arhiv-
skom, istoriografskom materijalu, autorovu radu na terenu, ali
i lingvistikome istraivanju, kojemu pridaje osobenu panju.
Specifinost djela nalazimo i u rekonstrukciji crnogorskoga
knjievno-istorijskog nasljea, valorizaciji kulturno-istorijskih
spomenika te identifikovanju znatnoga broja naih rukopisnih
tvorevina.
Kljune rijei: razvoj pismenosti, kulturno-istorijsko naslje-
e, rukopisna djela, zapisi i natpisi
Iako postoji veliki broj autora koji su se bavili izuavanjem crnogor-

ske prolosti, odnosno njena knjievno-kulturnoga nasljea, cijenjeni istoriar
Boidar ekularac u studiji Razvoj pismenosti u Crnoj Gori, na vrlo specifi-
an nain sagledava knjievno-istorijsku grau od srednjega vijeka pa sve do
novijega doba te donosi cjelovit pogled na minula vremena, vodei pri tome
rauna da ne optereti itaoca koliinom grae koju je, po svemu sudei, bri-
ljivo integrisao u jednu cjelinu. Posebnu vrijednost knjige vidimo u sistema-
tino obraenome arhivskom, istoriografskome materijalu, autorovu radu na
terenu, ali i lingvistikome istraivanju, kojemu pridaje osobenu panju. ita-
jui knjigu uoavamo smjela zapaanja Boidara ekularca, sadrajnu snagu
u oblikovanju prikupljenoga, kao i odmjerenost pri njenome transponovanju u
tekst. Preglednost, analitinost i jasnost konstituisanja obimne grae, svjedoe
o ozbiljnosti posla kojemu se autor posvetio.

329
Marijana TERI
Pratei dijahronijski razvoj pismenosti u Crnoj Gori, autor najprije uka-

zuje na znaaj prvih prepisivakih centara na Skadarskome jezeru, iz kojih su
nastale brojne rukopisne knjige, potom hronoloki i paleografski determinie,
kako sam navodi, trajne svjedoke vremena, to jest svjedoke stare knjiev-
nosti i pismenosti zapise i natpise, poev od dukljanskoga natpisa s kraja 8.
vijeka, pa sve do natpisa Stefana iz Bara iz 15. vijeka. Analizirajui jedno od
najvanijih beletristikih djela dukljanskoga perioda Ljetopis Popa Duklja-
nina, autor definie osnovna problemska pitanja oslanjajui se na pojedina-
na nauna odreenja onih autora kojima je ovo djelo bilo predmet izuavanja.
Svoju panju ekularac usmjerava i na najznaajnije vizantijske izvore i spise
Vatikanskoga arhiva, odnosno papska pisma i druge isprave, da bi se nakon
toga posvetio najstarijem sauvanom spomeniku irilske pismenosti Miro-
slavljevom jevanelju, nastalome na prostoru Crne Gore krajem 12. vijeka.
Osvjetljavajui zetski period crnogorske srednjovjekovne knjievnosti, e-
kularac daje osvrt na rukopisne knjige nastale u skriptorijumima u Kotoru i
Skadarskome jezeru, pri emu izdvajamo Zetski zakonik ili Iloviku krmiju,
izuzetno znaajan zetski knjievni spomenik iz 13. vijeka, zatim Divoevo je-
vanelje, Zbornik popa Dragolja, etvorojevanelje Stareve Gorice, Goriki
zbornik, Cetinjski psaltir i druge. Svaku od njih ekularac ponaosob analizira
iznosei samo najbitnije informacije neophodne za njihovo razumijevanje. Pi-
ui o rukopisnome nasljeu zetskih vladara Balia, autor navodi da sred-
njovjekovne povelje, pisma i testamenti ine posebnu grupu spisa s knjiev-
nim elementima, koje esto predstavljaju jedine i dragocjene dokumente o
imovnom stanju vlastele, drutvenim odnosima i linostima, ali i postojanju
dvorske kancelarije Balia i njihovih pisara.
Tragajui za kulturno-istorijskim blagom u Crnoj Gori, ekularev cen-
tar interesovanja zaokuplja i Budimska episkopija, odnosno dva olovna svitka
s natpisima pronaenim devetesetih godina prilikom restauracije temelja Bu-
dimske crkve. Autor naglaava viegodinji rad na ovim olovnim svicima te
isnosi rezultate sopstvenih istraivanja do kojih je doao uz pomo kolega od
struke. Stoga, ekularac objanjava da prvi svitak pripada vremenu osniva-
nja crkve (11. vijek). Tekst predstavlja mjeavinu staroslovenskoga i grkoga
jezika s arapskim rijeima maloazijskoga dijalekta, pa je, po rijeima autora,
mogao biti napisan od strane jednoga Grka ili Palestinca iz kolonije svetenika
koji su boravili u Crnoj Gori. Na kraju teksta urezana je sedmokraka zvijezda,
dobijena ukrtanjem dva nepravilna etvorougla. Drugi svitak pripada 15. vi-
jeku i pisan je poluustavnim pismom s elementima grkoga pisma i brzopisa,
dok se na kraju teksta nalaze tri petokrake zvijezde nastale ukrtanjem dva
trougla.
330
Boidar ekularac: Razvoj pismenosti u Crnoj Gori, FCJK, Cetinje, 2014.
O raznovrsnosti obraenih tema u knjizi svjedoi brojno rukopisno

nasljee koje ekularac analitiki sagledava i obogauje svojim zapaanji-
ma meu koje pominjemo: rukopise Morakoga manastira, rukopisne knjige
Cetinjskoga manastira, manastira Pive, bjelopoljske rukopise i druge. Ipak,
posebno mjesto ekulareve knjige zauzima Cetinjski ljetopis, koji sadri
dokumenta iz razliitih vremena to ga u strukturalnome pogledu ini karak-
teristinim. Kao izuzetno kulturno-istorijsko djelo, pisano na narodnome je-
ziku Cetinjski ljetopis, po miljenju Boidara ekularca ne govori samo o
crnogorskoj istoriji, nego i o istoriji drugih balkanskih naroda koji su bili pod
turskom vlau. Specifinosti pomenutoga djela doprinosi i jeziko-doku-
mentarna vrijednost, to Ljetopis ini zahvalnim za lingvistika istraivanja.
Pojava prve dravne tamparije Crnojevia, misija crnogorskoga tam-
parstva i njeno rukopisno blago nezaobilazni su radovi ekulareve studije.
Piui o prvim crnogorskim inkunabulama, prvim tamparima irilskih knji-
ga, djelatnosti Boidara Vukovia, autor podea na epohalni dogaaj u istori-
ji crnogorske kulture. U tome smislu, ne izostavlja da pomene Katarinu Rado-
nji, prvu Crnogorku pisca istorijskoga spisa Kratki opis o Zeti i Crnoj Gori,
ije autorstvo pomenutoga djela dokazuje veoma preciznom aparaturom. Kao
pisana svjedoanstva koja u crnogorskoj istoriji i kulturi imaju posebnu ulogu,
ekularac navodi i testamenta i to testament Jelene Bali, ura Crnojevia,
guvernadura Jovana Radonjia, Petra I Petrovia-Njegoa, ali i poslanice Sv.
Petra Cetinjskoga, vladike i vladara crnogorskoga.
Opsenu studiju ekularac zavrava uvodnom temom o neprocjenljivoj
ulozi irenja pismenosti od njenih poetaka u manastirskim skriptorijumima i
benediktinskim opatijama, kao prvih kola i biblioteka, preko najstarije kole
u Crnoj Gori, kotorske gramatikalne kole iz 13. i 14. vijeka, koja se smatra
jednim od najznamenitijih kulturnih spomenika u crnogorskoj istoriji prosvje-
te i kulture. Postojanje pisanih spomenika i mnogih zapisa na crkvenim knji-
gama, upuuje na progresivan razvoj pismenosti i kola kroz vjekove. Piui
o obrazovnome procesu u Crnoj Gori, ekularac posebno apostrofira znaajnu
ulogu vladike Vasilija Petrovia u prosvjetnoj djelatnosti, zato to je rije o je-
dinome ovjeku koji je shvatio da manastirske kole ne mogu pruiti dovoljno
obrazovanja omladini, zbog ega alje crnogorske mladie na kolovanje u
Rusiju. Pored njega, nezaobilazna je i linost Petra II Petrovia-Njegoa, koji
1834. godine otvara prvu svjetovnu kolu na Cetinju, da bi u drugoj polovini
19.vijeka uslijedilo otvaranja i drugih srednjih kola poput Bogoslovsko-ui-
teljske kole i evojakoga instituta na Cetinju, Poljoprivredne kole u Da-
nilovgradu i Podgorici, osnivanje Cetinjske gimnazije 1880. Poslije Drugoga
svjetskoga rata u svim crnogorskim gradovima osnivaju se srednje kole, po-
sebno gimnazije, a potom i strune kole, koje jaaju obrazovni sistem. Konti-
331
Marijana TERI
nuiranim pregledom irenja pismenosti od primanja hrianstva u 9. vijeku, pa

sve do danas, ekularac je ponudio jasan istorijski pregled crnogorske kulture
i njenoga obrazovanja deifrujui tragove na pisanim spomenicima, sakralnim
objektima, arhiviskim dokumentima.
Detaljnom analizom ekulareve knjige Razvoj pismenosti u Crnoj
Gori zakljuujemo da je rije o izuzetno ozbiljnoj studiji, strukturiranoj od
obimne i iscrpne grae, koju autor obrauje nauno i paleografski. Specifi-
nost djela vidimo u rekonstrukciji crnogorskoga knjievno-istorijskog naslje-
a, valorizaciji kulturno-istorijskih spomenika te identifikovanju znatnoga
broja naih rukopisnih tvorevina. Nenametljivim kritikim opservacijama
ekularac formulie svoja saznanja istiui da razvojem crnogorskoga naci-
onalnog samosaznanja raste interesovanje crnogorskih istoriara, kulturologa,
filologa i drugih naunika za novo itanje arhivske grae i drugih izvora radi
to preciznijega formiranja slike o prolosti Crne Gore. Tim prije, nastavlja
ekularac, to je posljednjih godina narasla literatura o Crnoj Gori, a sabrani
podaci omoguavaju osvjetljavanje te prolosti uz ouvanje naune istine i
analizu podataka iz dokumenata. Upravo ovom knjigom ekularac je doka-
zao na koji nain je mogue osvijetliti rukopisno crnogorsko nasljee i sauva-
ti vjerodostojnost dokumentarne grae. Radei predano na prikupljenom ma-
terijalu, autor obogauje reeniku konstrukciju zanimljivim detaljima, dok
svaki tekst opsenoga djela prate ilustracije, koje ne samo da upotpunjavaju
predmet autorova opisivanja, ve omoguavaju i njegovo lake percipiranje.
Zanimljivim saznanjima o crnogorskoj tradiciji, autor istie vanost onoga to
nam je ostavljeno u nasljee i ukazuje na brojnost sprovedenih istraivanja i
na vrijednost sauvanih podataka.
Kao ovjek izuzetne intelektualne snage i energije, uesnik brojnih na-
unih skupova u zemlji i inostranstvu, Boidar ekularac autor je vrijednih iz-
danja u kojima tretira kljuna pitanja iz crnogorske istorije: Dukljansko-zetske
povelje (1987), Tragovi prolosti Crne Gore srednjovjekovni zapisi i natpisi
VIIIXVI vijek (1994), Crnogorski anali (1996), itije Sv. Petra Cetinjskog
(1999), Patrovske isprave III (1999), 500 godina Obodske tamparije (1999),
Dukljansko-crnogorski istorijski obzori (2000), Crnogorski grbovnik (2006),
Crna Gora u doba Vojislavljevia (2007). Iako je pojedine teme iz pomenutih
izdanja iskoristio i za koncipiranje knjige Razvoj pismenosti u Crnoj Gori,
njenim publikovanjem u izdanju Fakulteta za crnogorski jezik i knjievnost na
Cetinju, dobili smo jo jedno djelo od posebnoga znaaja za razumijevanje cr-
nogorskoga nasljea namijenjeno svima onima koji se ele detaljnije upoznati
s bogatstvom koje je Crna Gora poedovala i koje jo uvijek, kroz ovakva
djela, poeduje.
332
Boidar ekularac: Razvoj pismenosti u Crnoj Gori, FCJK, Cetinje, 2014.
Marijana TERI
BOIDAR EKULARAC: DEVELOPMENT OF LITERACY IN

MONTENEGRO, FCJK, CETINJE, 2014
Boidar ekularacs study presents a historical overview of the Monte-

negrin culture and its education from the Middle Ages till today. The diversity
of topics covered is evidenced by vast handwritten heritage, which the author
examines analytically, enriching it through his observations. Also, we conc-
lude that this is a very serious study, structured from extensive and detailed
material. The special value of the book is in systematically processed archi-
val, historiographical material, authors field and linguistic work, to which
he attaches special attention. The specificity of the work is also found in the
reconstruction of the Montenegrin literary-historical heritage, valorisation of
cultural and historical monuments as well as identifying a substantial number
of our manuscripts.
Key words: development of literacy, cultural and historical heritage,

manuscripts, records and inscriptions
333
UDK 821.163.4.09(091)
Struni rad
Boban BATRIEVI (Cetinje)
boban.batricevic@fcjk.me

OGLEDI O NJEGOU SAVIA MARKOVIA TEDIMLIJE
(Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost, 2015)
Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost ove je godine

objavio njegove radove o Njegou, koje je priredio Danilo Ra-
dojevi. U veoma obimnim i zanimljivim Ogledima o Njegou,
nalazimo trideset sedam Markovievih tekstova posveenih Pe-
tru II Petroviu a koji su objavljivani od 1932. do 1971. godine
u raznim novinama, naunim aspopisima i publikacijama pod
Markovievim imenom ili njegovim pseudonimom, poto mu je
nakon rata bilo zabranjeno javno djelovanje.
tedimlija je jedan od prvih modernih njegoologa s ovih
prostora koji je poeo pravilnije tumaiti Njegoev opus, otrga-
vajui ga od tradicionalistiko-romantiarskih i klerikalno-na-
cionalististikih koncepcija koje su bile popularne u Kraljevini
Srbiji, Crnoj Gori, ili u novoj zajednici Junih Slovena u kra-
ljevini Karaorevia. Traio je prilaz Njegou onako izvorno,
sagledavajui ga u vremenu i prostoru, titei njegovo stvarala-
tvo i od uskogrudih analiza koje su lovenskoga vladiku svodile
na izuzetno talentovanog ali ne dovoljno obrazovanog genija.
Izmeu ostalog dokazao je autorstvo Maurania i dubinski raz-
graniio njegov ep o smrti Smail-age engia od njegoevog
naina pisanja, ali i istoriografski vjeto donio neke zakljuke
o Njegoevim misijama u Beu i radu na unutranjoj dravnoj
konsolidaciji Crne Gore te neke nepoznate Njegoeve nekrologe
i izuavaoce predstavio domaoj javnosti. Ne smiju se zaboravi-
ti ni njegovi radovi posveeni Njegoevom mauzoleju i kapeli,
koji su svakako veliki doprinos u demistifikaciji i dekonstrukciji
simbolike ravni koju je ovaj imao za razne junoslovenske vla-
sti, kao i njegovo pismo glavnom urednikuPravoslavlja, koje je
tampano prvi put kao potonji tekst ove knjige.
Kljune rijei: Petar II Petrovi Njego, njegoologija, Savi
Markovi tedimlija
335
Boban BATRIEVI
Govoriti o djelu Savia Markovia u Crnoj Gori mnogo je lake nego

govoriti o njegovoj linosti, imajui u vidu da veliki dio javnosti o njemu, zbog
viedecenijske zabrane njegova javnoga djelovanja i tampanja njegova tiva,
ima predrasudu. Odmah na poetku treba istai da je Markovi bio specifina,
po mnogo emu nevjerovatna linost za crnogorske prilike, intelektualac ije
djelovanje i pisanje reflektuje crnogorsku sudbinu, istoriju i povijesnu dramu.
Kad posmatrate njegov lik vidite jedan dio crnogorske stvarnosti u XX vijeku
borbu za nacionalno osvjeivanje i oponiranje reimu Karaorevia (al
za izgubljenom dravom i bezkompasno stanje naroda); stradanje i mrak Dru-
goga svjetskoga rata; zavoene totalitarnoga staljinizma u nas nakon njega i
osvit jednoga novoga crnogorskoga puta ezdesetih godina. Markoviu te-
dimliji zamjerao je svaki sistem u kojemu je ivio; nezgodna je bila njegova
tenja za istinom, za ruenjem nametnutih mitova i sistema vrijednosti, to je
on svakako skupo platio. Ono upitno u njegovu ivotu jeste njegova saradnja s
hrvatskim vlastima za vrijeme Nezavisne drave Hrvatske i njegov boravak u
Zagrebu u toku najveega sukoba u ljudskoj istoriji. S ove distance tedimliji
moemo zamjeriti na tome i rei da je bio na pogrenoj strani, meutim, u
tome trenutku on je radio slian posao koji je radio Oskar indler spaavao
je ljudske ivote. O tome svjedoe brojni istorijski dokumenti, ali i zapisnik s
njegova isljeivanja koji je objavio asopis Crnogorski anali.
No, u donoenju vrijednosnih sudova u istoriografiji uvijek se moe
izgubiti vrijeme; sreom za tedimlijom je ostala bogata pisana zaostavtina
koju valja tumaiti, analizirati i stavljati je u slubu pomjeranja saznajnih gra-
nica iz raznih naunih oblasti. Francuzi se nijesu odrekli Selinova knjievnoga
stvaralatva, Hamsun je i dan danas najcjenjeniji norveki pisac, pa tako i mi
trebamo promovisati naune radove Savia Markovia.
Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost ove je godine objavio njego-
ve radove o Njegou, koje je priredio Danilo Radojevi. U veoma obimnim i
zanimljivim Ogledima o Njegou, nalazimo trideset sedam Markovievih tek-
stova posveenih Petru II Petroviu a koji su objavljivani od 1932. do 1971.
godine u raznim novinama, naunim aspopisima i publikacijama pod Mar-
kovievim imenom ili njegovim pseudonimom, poto mu je nakon rata bilo
zabranjeno javno djelovanje. Iako je petnaest godina robijao, i napravio veli-
ku raskorak u svojim istraivanjima i pisanju (tedimlija je deset godina bio
u sovjetskim logorima, a pet godina robijao je u komunistikoj Jugoslaviji)
njegova pasioniranost Njegoem nikada nije prestala, niti je kvalitet njegovih
tekstova zbog toga trpio.
tedimlija je jedan od prvih modernih njegoologa s ovih prostora koji
je poeo pravilnije tumaiti Njegoev opus, otrgavajui ga od tradicionali-
stiko-romantiarskih i klerikalno-nacionalististikih koncepcija koje su bile
336
Ogledi o Njegou Savia Markovia tedimlije
popularne u Kraljevini Srbiji, Crnoj Gori, ili u novoj zajednici Junih Slovena
u kraljevini Karaorevia. Traio je prilaz Njegou onako izvorno, sagleda-
vajui ga u vremenu i prostoru, titei njegovo stvaralatvo i od uskogrudih
analiza koje su lovenskoga vladiku svodile na izuzetno talentovanog ali ne-
dovoljno obrazovanog genija, kojemu je usmena tradicija crnogorskoga naro-
da podarila snagu. Njegoa je prije svega komentarisao filosofski, pojanjava-
jui neke od njegovih glavnih motiva osvetu i silu, stavljavi ih u kontekst
filozofskih sistema. Na taj nain, kako je sam smatrao, branio je Njegoev
monizam u lajbnicovskom smislu od tetnog popravoslavljenja, koje je nai-
nio Nikolaj Velimirovi u knjizi Njegoeva religija.
Vidno je da je Savi Markovi pratio trendove intelektualnih rasprava
u Evropi. To najbolje dokazuje njegova studija iz 1963. Spolia opima, koja je
nastala na tradiciji pacifistikih skupova i debata u meuratnom periodu o psi-
hoanalizi i ratu, koje su pokrenuli Ajntajn, Frojd, Moni-Kerli, Jung i dr. Kako
su oni sa svojih stanovita teili analizirati izvore ljudske destruktivnosti, tako
je Markovi tragao za obiajem ee glava u crnogorskom ratnom iskustvu s
Turcima i jednom etnolokom analizom preispitivao znaaj Njegoeve Tablje
za podsticaj crnogorskoga borbenoga morala. Njegovo iroko obrazovanje i
filozofsko znanje omoguili su mu prednost u odnosu na ostale Njegoeve
komentatore toga doba. Prvi je od naih intelektualaca upozoravao na zlou-
potrebu Njegoa u politike svrhe (u politikom marketingu), jer je znao da
izvankontekstne upotrebe njegova lika znae uniavanje njegove estetike i
etike vrijednosti. Zato moramo naglasiti da je Markovi prvi napravio para-
lelu sa zloupotrebama nekog drugog znaajnog stvaraoca kod drugih naroda
kritikovao je naciste za rentiranje njemakog filozofa Fridriha Niea nji-
hovoj militaristiko-rasisitikoj ideologiji, e je Nieov krajnji voluntarizam
iz maksime volja za mo pretakan u neprikosnovenu volju njemake nacije
da vlada svijetom, a zaratustrijanski nadovjek u superiornog arijevskog ge-
nija. Za razliku od njemakih nacista i naih pannacionalista koji su opus ova
dva svoja genija izdizali na petparaki nivo idolatrijske ideologizacije, tedi-
mlija je pokuao da ih komparativno analizira i pronalazi zajednika polazi-
ta, prvjenstveno kad su pitanju bog-sila-volja-borba. Ukoliko znamo znaaj
koji je Nie odigrao za zapadnu civilizaciju, shvatiemo i znaaj Markovieva
tumaenja, jer je za razliku od simplifikatorskih traenja uticaja Dantea i
Getea na Njegoa koji su bili jako popularni, tragao za samom sri Njegoeve
misli, koju je pokuao predstaviti kao preteu (u nekim segmentima naravno)
nieanske filosofije.
tedimlija je zanimljiv i kao polemiar, odnosno bolje rei kao neko
ko otpisuje raznim pogrenim tumaima, ali i jeftinim apologetama Njegoa,
koje je smatrao ne manje tetnim od onih koji ga zloupotrebljavaju. Najrafi-
337
Boban BATRIEVI
niranije je iskritikovao Toma Oraovca, naknadnog Njegoeva advokata, koji

je 1917. pisao neviene gadosti o Petru II, da bi tridesetih godina postao nje-
gov pretorijanac. Sukobio se i s jednim hrvatskim, ultrakatolikim glasilom
u kojem se trailo da Njegoev opus bude izbaen iz kolskog sistema zbog
navodne vjerske netolerancije. Dokazao je autorstvo Maurania i dubinski
razgraniio njegov ep o smrti Smail-age engia od njegoevskog naina pi-
sanja, ali i istoriografski vjeto donio neke zakljuke o Njegoevim misijama
u Beu i radu na unutranjoj dravnoj konsolidaciji Crne Gore te neke nepo-
znate Njegoeve nekrologe i izuavaoce predstavio domaoj javnosti. Ne smi-
ju se zaboraviti ni njegovi radovi posveeni Njegoevom mauzoleju i kapeli,
koji su svakako veliki doprinos u demistifikaciji i dekonstrukciji simbolike
ravni koju je ovaj imao za razne junoslovenske vlasti, kao i njegovo pismo
glavnom uredniku Pravoslavlja, koje je tampano prvi put kao potonji tekst
ove knjige.
Na kraju, moemo zakljuiti da se pred publikom nalaze izazovni redo-
vi, koje paljivo treba interpretirati. Ukoliko ih stavimo u kontekst vremena u
kojem su nastajali i uzmemo u obzir tadanje limite, s pravom moemo rei da
je Markovi-temlija moda i jedini multidisciplinarno pristupao izuavanju
Njegoeva djela, jer postoji internauno saglasje u njegovoj ogromnoj istrai-
vakoj ljubopitljivosti, neizbljeujuoj elji da spozna najveeg crnogorskog
pjesnika. Zato je veoma bitno da se rad na izdavanju radova Savia Markovi-
a tedimlije nastavi, kako bi se njegovi doprinosi mogli valorizovati. Neke
institucije posljednju deceniju ine te napore pa se ustaljena slika o njemu
mijenja. Objektivnost i nepristrasnost naunih poslenika moraju biti neprikos-
novene, pa iako bi se i nali dokumenti koji kompromituju Markovia, valjalo
bi i njih prezentovati javnosti kako bi se mogli donositi kvalitativniji vrijed-
nosni sudovi. U svakom sluaju, Markovi ostaje jedan od najinteresantnijih,
najkontroverznijih i najvanijih crnogorskih intelektualaca prologa vijeka te
egzotinost izuavanja njegova lika i dalje ima provokativnu imperativnost i
nauno-istraivaku osnovanost.
338
Ogledi o Njegou Savia Markovia tedimlije
Boban BATRIEVI
STUDIES ON NJEGO BY SAVI MARKOVI TEDIMLIJA

(Faculty for Montenegrin Language and Literature, 2015)
In this paper, the author reflects on one of the 2015 editions of the Fac-
ulty for Montenegrin Language and Literature, Studies on Njego, prepared by
Danilo Radojevi. The book includes thirty seven Markovis texts dedicated
to Petar II Petrovi, published from 1932 to 1971 in various newspapers, sci-
entific journals and publications. According to the author, tedimlija is one of
the first modern researchers of Njego in this region who started to interpret
Njegos oeuvre by detaching it from traditional and clerical-nationalist con-
ceptions that were popular at the time.
Key words: Petar II Petrovi Njego, studies on Njego, Savi Markovi

tedimlija
339
ARHIVA
UDK 821.163.4-6
Danilo RADOJEVI
PISMO VESELINU URANOVIU
Tokom ezdesetih godina dvadesetog vijeka pratio sam oivljavanje

etnike ideologije, jaanje tzv. svetosavlja, formiranje strategije za otimanje
bia, a time i budunosti crnogorskom narodu. Ideolozima etnitva pridrui-
vali su se talasi crnogorskih potuenika koji su padali u zamku asimilatorskog
gostoprimstva. Drava proklamovane ravnopravnosti pretvarala se u okvir za
planirani nestanak Crnogoraca. Pokuavao sam da nekim kolegama objasnim
da se srpska politika negiranja Crnogoraca ponavljala, u raznim etapama i
situacijama, od donoenja tzv. Naertanija, poprimajui razliite forme, kao
to je odmah nakon Berlinskog kongresa poela agitacija iz Srbije protivu
konanog priznavanja crnogorskog suvereniteta i od strane velikih sila koje su
do tada to preutno injele...
Poslije javnih istupa nekih crnogorskih rukovodilaca, postala je ja-
sna tragina injenica da negiranje Crnogoraca, njihova neotuivog prava
na nacionalnu kulturu, otvoreno pomae i sma crnogorska vlast! Dobar pri-
mjer je govor funkcionera Dobroslava ulafia, preko TV, u kome osuuje
crnogorski nacionalizam, koji nalazi u tekstovima onih to istiu nunost
ravnopravnog tretmana crnogorske jezike varijante, u javnim istupima ko-
jima se trai prekidanje ugovora sa srpskim zavodom za izadvanje udbeni-
ka itd. Ovo otkrivanje domaih nacionalista navelo me da se, prvi put,
pismom obratim nekom rukovodiocu. To sam uinio bez iluzije da u time
uticati na politiki smjer crnogorske vlasti, ali me intelektualno uvjerenje
podsticalo da neto tako uradim, da ne preutim. Pridravao sam se Geteo-
vog moralnog imperativa: Pogrjeno uvjerenje se ne moe pobiti, jer ono
se i zasniva na ubjeenju da je la istinita. Ali, suprotnu tvrdnju moemo,
smijemo i moramo neprestano iznositi. Pismo, u kome sam pokuao, kroz
kritiku ulafievih stavova, dati neke osnovne naznake za skicu trenutnog
stanja u crnogorskoj kulturi i ekonomiji, uputio sam, preporueno, Veselinu
uranoviu, prededniku CK SK CG. Ponavljam, znao sam da je uzaludno,
ali sam oetio potrebu da na otvoren nain, i saeto, predoim nekome od
njih u kakvoj se situaciji nalazi crnogorski narod. Odgovor naravno nijesam
dobio, a sadraj pisma glasi:

343
Danilo RADOJEVI
Cijenjeni drue uranoviu,

Povod za ovo pismo je rije Dobroslava ulafia na proirenoj ednici
Sekretarijata CK SK Crne Gore, od 23. septembra 1969. god. Rije D. ulafia
uo sam na televiziji, a proitao sam je u Borbi i Politici. Usmeno sam je uo
kako je prepriavaju, radosno, kao svoj stav i program, etnici, ljotievci, na-
zovi marksisti desne i lijeve dogme. Njih rijei D. ulafia ohrabruju i nadaju
se da e Savez komunista odstupiti od svojega programa izgradnje samouprav-
nog socijalistikog drutva, u kojemu je jedino mogue ostvarenje slobodne
linosti, ostvarenje ravnopravnih odnosa mnogonacionalne zajednice, tj. zdra-
voga istorijskog kretanja; oni u njegovoj rijei, koju svuda prezentiraju kao stav
CK SK CG, vide vraanje Partije na metode, klimu i odnose prije Brionskog
plenuma. Te snage vide u rijei D. ulafia za sebe ansu, jer im je on to dao za
pravo, da odvoje crnogorsku kulturu od crnogorskog nacionalnog bia, to se,
naravno, ne moe postii, ni uz puno angaovanje druga D. ulafia.
Kulturno bie jednoga naroda je sadraj njegovog nacionalnog bia, po
marksizmu i Programu Saveza komunista.
Zanimljivo je da je istupanje D. ulafia potpuno identino sa tekstovi-
ma orija Raovia i ostalih, koji u nepismenoj formi prepriavaju nenaune
stavove graanske pozitivistike nauke, koja je sluila porobljivakim preten-
zijama i akcijama svoje klase. U njegovoj rijei vidi se, pored toga, produeni
birokratski mentalitet koji politiku funkciju izjednaava sa apsolutnim zna-
njem i usuuje se da meritorno govori o stvarima i pojavama koje apsolutno
ne poznaje, u najboljem sluaju je neto nauo o njima.
Ovo je prvi put da piem jednom politiaru. Ali, poto Program SKJ i
Ustav SFRJ prihvatam kao svoju projekciju budunosti naih naroda, svako
odstupanje od Programa oeam kao udarac na sopstvenu linost i integritet.
Istupanje D. ulafia, u funkciji sekretara, uinilo mi se kao solidarisanje sa
snagama koje ometaju na revolucionarni i samoupravljaki proces. Da se
ne radi o istupanju sekretara, ne bih mu pridavao nikakvu vanost jer se sa
slinim nenaunim miljenjima srijeemo svakoga dana u tampi, asopisima
i knjigama.
a) Upotrebom nedefinisanog, nerealnog i besadrajnog pojma plemen-
tina, D. ulafi je pokazao stvarno nepoznavanje odnosa u savremenom
crnogorskom drutvu, pokazao je nesposobnost da nauno, marksistiki prie
tijem problemima.
b) ulafi se direktno bori protivu vitalnih interesa crnogorskog naro-
da, zapravo, on se na taj nain ukljuio u front onih koji koketiraju sa unita-
rizmom preko administrativno-policijskog jugoslavenstva, i realno pomae
razaranju bratske zajednice ravnopravnih naroda Jugoslavije.
344
Pismo Veselinu uranoviu
c) Bilo bi normalno da je ulafi na toj ednici predloio formiranje

Instituta za ekonomiku Crne Gore, koji bi pratio potrebe crnogorskog naroda
i razvoj privrednog ivota, a ne da taj posao obavljaju, uzgredno, turistiki, u
prolazu, odgovarajue institucije u drugim Republikama.
) Oekivao sam da D. ulafi predloi osnivanje Filozofskog fakul-
teta u Titogradu, na kojem bi, pored ostalog, bio prouavan crnogorski jezik,
kako bi se onemoguilo dalje proglaavanje jezika Andrije Zmajevia, Petra
Prvoga, Njegoa, Nikole Lopiia i drugih, za pokrajinski, neknjievni, da se
ne omalovaava jezik na kojemu su Crnogorci ostvarivali vrijedne duhovne
tvorevine. Proglaavanje crnogorskog jezika regionalnim, neknjievnim, po-
sljedica je unitaristike i agresivne politike buroazije jednoga naroda koja iz
svojega centra diktira sve, kao to su Englezi iz Londona diktirali afrikim,
amerikim i azijskim narodima. Imperijalistiko lice buroazije sviju naroda
je isto. Tako se desilo da su sve jugoslavenske zemlje izradile atlase govora na
svojoj teritoriji, a jedino to nijesu uradili Crnogorci. Da li to zna drug ula-
fi?! Zna li da bi na tome Filozofskom fakultetu bila prouavana crnogorska
literatura, a danas je rasuta po arhivama, asopisima, listovima, neprouena, u
alosnom stanju; a literatura je najznaajniji izraz duhovnog i materijalnog ra-
zvoja jednog naroda; ta literatura najuvjerljivije predstavlja njegov teki put,
pa bi bila najbolje sredstvo kojim bi nove generacije stijecale ljudsku, slobo-
darsku, borbenu i internacionalistiku svijest.
) Oekivao sam da e D. ulafi predloiti izradu crnogorskih ud-
benika (to je jedini vid rentabilne izdavake djelatnosti), tako da crnogorska
eca proitaju u istoriji da je bila neka bitka na Tuemilu, e su se Crnogorci
oslobodili vazalnog odnosa prema Vizantiji, da saznaju da je Bala II, vladar
crnogorski, poginuo pred svojom vojskom na Saurskom polju (kod Berata),
u borbi protivu Hajrudin pae, da saznaju za ustanak Crnogoraca pod vojvo-
dom Grdanom; da saznaju za bitku na Krusima, na Martiniima, na Grahovcu,
za Krivoijski ustanak itd. Bez formiranja svijesti o sopstvenome narodu, ne
moe se formirati ni internacionalistiki odnos.
d) Narod je kao pojedinac: treba prvo da se iznutra izgradi, a za to su
odgovorni oni koji stoje na njegovome elu; oni ne smiju raditi protivu svoje-
ga naroda, ne smiju ga metati na koljena!
d) Oni koji vode crnogorsku Komunistiku partiju, ne smiju birokrat-
sko-policijski misliti o jedinstvu jugoslavenskih naroda.
) Ne tako davno najblii ljekari su bili u Beu, Peti, Rimu, kod nas
su bili travari i vraari; nije nelogino, putem proste analogije, zakljuiti da bi
drug D. ulafi zatvorio one nekolike crnogorske bolnice, kada ve postoje
bolnice u Beogradu i druge.

345
Danilo RADOJEVI
Poto sam jedan od onih Crnogoraca koji je svoj ivot posvetio prou-
avanju crnogorske literature, jezika, istorije, i uopte kulturne prolosti, ovo
sam iznio, duboko indigniran istupom D. ulafia, smatrajui njegove rijei
za mrani trenutak u crnogorskom politikom, drutvenom i naunom ivotu.
Uvjeren sam, drue uranoviu, da ete moje pismo paljivo proitati i
pridati mu znaaj koje ono zasluuje.
S potovanjem,
Danilo M. Radojevi,
magistar nauka, Beograd,
D. Vaingtona 28, tel. 26-450.
U Beogradu 26. septembra 1969.
346
UDK 821.163.4-83
Aleksandar IVANOVI
IMA RIJE
ALEKSANDAR IVANOVI1*
Jedva je pristao na razgovor. Na pitanje na emu sada radi, odgovorio je:
- Ako raditi na neemu u ovom sluaju znai posvetiti se intenzivno i site-

matski nekom stvaralakom poslu, onda bih morao rei da ne radim skoro
ni na emu. Jer godinji kvantum od dvije ili tri pjesme, a ponekad ni toliko,
ne moe se nazvati radom na neemu. A upravo je takav sluaj sa mnom. Ali
pogreno bi bilo misliti da mi te dvije ili tri pjesme dok ih napiem oduz-
mu itavu godinu dana. Posrijedi je neto drugo. Naime, u toku jedne godine
naiu kod mene svega dva-tri momenta kad sam stvaralaki raspoloen, a
samo oblikovanje tih raspoloenja ne traje odve dugo. Prema tome, u mom
sluaju ne radi se toliko o sporom stvaralakom procesu koliko o rijetkim
raspoloenjima za to. To djelimino dolazi otuda to mi najvei dio energije
oduzimaju svakidanji poslovi i problemi skopani sa egzistencijom, a to uve-
liko smanjuje stvaralaku svjeinu. Najzad, i mladost je ve poodavno prola,
a pjesnik u ovjeku ivi uglavnom dotle dok traje mladost. Moda bi, stoga, i
mojoj buduoj zbirci najbolje odgovarao naslov Poslije mladosti.
I dodaje:
- Kad smo ve na tome, imam namjeru da objavim jo jednu zbiricu od

moda dvadesetak pjesama. Vjerovatno poetkom idue godine.
Kakvi e motivi biti obraeni u zbirci?
- Nikakvi krupni niti naroito traeni motivi. Jedino oni koji mi se sami
nametnu, koji me okupiraju, pa makar to bio i kamiak na putu. Nekome, re-
cimo, ne moe da poslui kao motiv vodena povrina manja od mora. A ja se
mogu zadovoljiti lokvom na cesti. Bitno je, mislim, da li je neto doivljeno i
proosjeano i da li je tome dat adekvatan umjetniki izraz. Prema tome, sve je
*
Intervjui s crnogorskim pjesnikom Aleksandrom Lesom Ivanoviem objavljeni su u Pob-
jedi 1956. i 1960. godine. Priredio ih je i strukturi asopisa prilagodio Boban Batrievi.
347
Aleksandar IVANOVI
motiv, ali motiv nije sve. Inae, moji motivi su malobrojni, jer su malobrojne
i moje pjesme. Moda bi uzrok tome trebalo traiti i u injenici da sam veoma
malo putovao iako sam to arko elio.
Razlog?
- Moda ovaj: nemogunost da putujem onda kad sam to najvie elio, a ne-
spremnost za putovanje danas, kad bi mi to inae moglo biti. Uinio bih to
pokatkad i sada kad bi se moglo putovati sa pozajmljenim zdravljem. Onako
kao to se recimo, pozajmi mantil ili kofer. Ipak, moda bi najvjerovatnije
objanjenje za moje nemrdanje sa zaviajnog tla bilo ovo: oduvijek sam bolo-
vao za daljinama, ali najbolnija od svih daljina bila mi je ipak zaviaj.
Da li inite kakve pokuaje da se izraajno pribliite modernim struja-

njima u poeziji?
- Nikakve hotimine, svjesne pokuaje. Piem onako kako mi dolazi, bez

ikakvih ambicija da nekoga prijatno iznenadim nekim smjelijim, neobi-
nijim izrazom. A to znai: oslukujem svoj unutranji govor i trudim se da ga
prenesem na hartiju. Cilj mi je, ako mogu, da izrazim jedno osjeanje, jedno
raspoloenje, i inim to svojim uobiajenim izraajnim sredstvima.
ALEKSANDAR IVANOVI ISKRENO KAEM:

SVOJE PJESME NE VOLIM
Pjesniku Aleksandru Ivanoviu postavili smo etiri pitanja:
apur u kru je vaa druga zbirka pjesama, koju od prve dijeli deceni-
ja. Moemo li se nadati da treu od nje nee dijeliti toliko vremena?
- Siguran sam da to nikoga nee zabrinuti, mirno kaem: treu zbirku dijelie
od ove druge cijelo ono vrijeme kojim raspolae vjenost od ovog trenutka
pa ubudue.
Kako biste okarakterisali kriterijum koji vas navodi da s toliko potova-

nja prema itaocu i tako strogo dotjerujete svoje pjesme kad ih predajete
tampi i time omoguavate drugima uvid u intimni svijet vaih pjesnikih
emocija?
348
Ima rije Aleksandar Ivanovi
- Taj kriterijum okarakterisao bih kao stalno prisutnu svijest da je itaoeva

emotivna potreba za dobrom pjesmom i njegova sposobnost da je ocijeni
uvijek vea od mojih mogunosti da mu je pruim. Prema tome, sva moja
nastojanja u tom pravcu samo su pokuaj da tu razliku to je moguno vie
smanjim.
Da li ste nekada pisali epske pjesme ili neke due poetske cjeline?
- Nikada. Za epska kazivanja nemam irine, za due poetske cjeline nemam

daha. Tako oskudan snagom, prihvatio sam ono jedino to mi je preostajalo
zgusnutost u izrazu. Volim kratko da saoptim ono to imam i da sjednem. Ne
zato to mi se sjedi, ve to mi se ne govori.
Koje su i kako su nastale vae najdrae pjesme, posebno neke od novijih?
- Na alost, meni najdrae pjesme, a time hou da kaem i najbolje, nalaze se

u zbirkama drugih pjesnika. Sasvim iskreno kaem: svoje pjesme ne volim.
To me i oslobaa odgovora na pitanje kako su nastale moje najdrae pjesme.
349
KRITERIJUMI ZA PRIHVATANJE RADOVA
I UPUTSTVA SARADNICIMA
asopis Lingua Montenegrina objavljuje prevashodno rezultate origi

nalnih filolokih i kulturolokih naunih ispitivanja, ali i preliminarna saop
tenja te pregledne naune i strune radove. Pored toga, objavljuju se i recen
zije i prikazi knjiga, asopisa, naunih i strunih skupova.
Radovi koji su prethodno objavljeni u drugim publikacijama, ili su u
postupku recenzije za objavljivanje u njima, ne mogu biti prihvaeni za objav
ljivanje. Ukoliko autor u ponueni rukopis uvrsti djelove materijala koji je
prethodno objavio, takav sadraj duan je citirati ili oznaiti na drugi nain.
Autori su takoe duni eksplicitno navesti izvore svih ideja u radu preuzetih
od drugih, bez obzira na to radi li se o objavljenim, neobjavljenim ili elektron
ski dostupnim materijalima.
Odluku o tome da li e rukopis ponuen za objavljivanje biti prihvaen
Redakcija zasniva na ocjeni recenzenata, na osnovu koje se vri i kategori
zacija radova. Objektivnost i anonimnost recenzije obezbjeuju se time to
recenzenti prilikom ocjenjivanja radova nemaju informacije o njihovu autoru,
kao to ni autori nemaju podatke o recenzentima.
asopis Lingua Montenegrina izlazi na crnogorskome ili drugom slovensko-
me jeziku, kao i na nekom od svjetskih jezika (engleski, njemaki, ruski, fran-
cuski itd).
1. Izvorni nauni rad (Original scientific paper) sadri neobjavljivane re
zultate izvornih teorijskih ili praktinih ispitivanja koje je autor korek-
tno naveo tako da se mogu provjeriti njihova tanost i tanost analiza.
2. Preliminarno saoptenje (Preliminary communication) sadri grau ili
naune podatke koji zahtijevaju brzo objavljivanje.
3. Pregledni rad (Review) jeste kritiki i analitiki pregled nekog podru
ja ispitivanja ili jednog njegova dijela. U lanku treba biti vidan autorov
doprinos izuavanju izabrane problematike, a citirana literatura mora
biti cjelovita.
4. Struni rad (Professional paper) informie i uvodi u problematiku stru
ke bez pretenzija da bude plod naunoga istraivanja.
U gornjem lijevom uglu potrebno je istai: ime i prezime autora, insti-

tuciju u kojoj je zapoljen, grad i e-mail adresu.
Naslov rada mora biti kratak i jasan. Rad treba da sadri saetak do 200
rijei i 48 kljunih rijei. Naslov rada, saetak i kljune rijei potrebno je
prevesti na engleski jezik.
Redakcija zadrava pravo da u bilo koji segment rada unese neophodne
tehnike i sline izmjene.
Rukopisi i CD se ne vraaju.
Redakcija
PAPER SUBMISSION AND ACCEPTANCE CRITERIA
Lingua Montenegrina publishes primarily the results of original phi

lological and cultural scientific researches, as well as preliminary communi
cations, and scientific and professional papers. In addition, book reviews are
published, as well as reviews of magazines, and scientific and professional
conferences.
Papers that have been previously published or submitted for publication
elsewhere may not be published in Lingua Montenegrina. Where the paper
submitted contains materials overlapping with the previously published works
of his/her own, the Author must cite these works in his/her paper. Authors
are also obliged to explicitly state the origin of all the materials and ideas
authored by others in their work, regardless of whether such materials were
previously published or not.
The decision of the Editorial Board on whether the paper is to be accep
ted for publication, as well as the classification of papers accepted for publi
cation, is based on the evaluation of Reviewers. Objectivity of the Reviewers
decision-making is ensured through a double-blind review process, whereby
the Reviewers do not know the Authors and vice-versa.
1. Lingua Montenegrina is published in the Montenegrin and other Slavo
nic languages, as well as in internationally spoken languages (English,
German, Russian, French, etc).
2. Original scientific papers contain unpublished results of original the
oretical or practical researches. Its authors must list all the inputs and
information in such a manner that the accuracy of the data provided and
the analysis carried out may be verified.
3. Preliminary communications contain the materials or the scientific data
that need to be published urgently.
4. Reviews are critical and analytical overviews of a field of study or a part
thereof. Articles must contain authors contribution to the study of sele-
cted problem area, while the quoted literature must be comprehensive.
Professional papers aim to provide information and introduce a field of
study or problem area, while the author does not aspire to conduct a detailed
scientific research of the subject matter.
In the upper left corner of a paper, all the authors should note: the au
thors first and last name, his/her affiliation, place of residence, and e-mail
address.
Titles should be concise and clear. Each paper should contain an abstra
ct of up to 200 words, and 4-8 key words.
The Editorial Board reserves the right to make any necessary technical
and similar changes to the papers.
Manuscripts and CDs will not be returned.
The Editorial Board

LINGUA MONTENEGRINA 16/2015.
SADRAJ
Miomir ABOVI
Od glumita i spinovanja javnosti do nekih postupaka
u strukturiranju klauza put od odsustva smisla za jeziku
kreaciju do jezika kao instrumenta prikrivanja i obezliavanja ..................... 3
Petar LEKI
O jednom toponimu u tri povelje manastira Vranjina .................................. 13
Belkisa DOLI
Uloge diskursnih oznaka u naunome funkcionalnom stilu ......................... 21

Frazeologija mjesnoga govora Komazina ................................................... 41
Indira ABI
Onomastika srednjovjekovne Bosne i Huma kao
stjecite etnikih, jezikih, vjerskih i kulturnih prilika ................................ 81

Idealistike teze o jeziku Vjekoslava Babukia ....................................... 95
Stijepo STJEPOVI
Kratka usporedba slavenske i romanske
antroponimije Raba i Zadra sredinom 14. stoljea ..................................... 117

Jezina determiniranost slavonskih zidnjaka ............................................. 127
Anela MATELJAK POPI

uro Rapi kao propovjednik 18. stoljea ................................................. 141
Aleksandar RADOMAN
Prikazanje muke Jezusove Ivana Antuna
Nenadia u crnogorskoj baroknoj knjievnosti .......................................... 181
355
Tragovima drevnih zapisa (proza Dragane Krenkovi-Brkovi) ............. 205
Ethem MANDI
O stvaralatvu Aleksandra Lesa Ivanovia ................................................ 219
Anka VUINI-GUJI
Poetika polazita srednje i mlade generacije
crnogorskih postmodernih liriara ............................................................. 225
Lejla VESKOVI
Nova itanja romana Lelejska gora Mihaila Lalia ................................... 239
Edim ATOR
Elipsa u poeziji Skendera Kulenovia ....................................................... 247

Prozno stvaralatvo Milana Kranjevia ................................................... 259

Izmeu fikcije i stvarnosti: Lik Kristofora
Kolumba u hrvatskim dramama ................................................................ 279
GRAA
Novica VUJOVI
Hrianska (kalendarska) imena u crnogorskome imenoslovu ................. 307
PORTRETI
Adnan IRGI
Doprinos Josipa Ribaria crnogorskoj dijalektologiji ............................... 313
PRIKAZI
Novica VUJOVI
Vrijedan doprinos prouavanju jezika Petra II Petrovia Njegoa ............ 323
356
Marijana TERI
Boidar ekularac: Razvoj pismenosti
u Crnoj Gori, FCJK, Cetinje, 2014. .......................................................... 329
Boban BATRIEVI
Ogledi o Njegou Savia Markovia tedimlije ........................................ 335
ARHIVA
Danilo RADOJEVI
Pismo Veselinu uranoviu ....................................................................... 343
Aleksandar IVANOVI
Ima rije... Aleksandar Ivanovi ................................................................ 347
357
TABLE OF CONTENTS
Miomir ABOVI
From Glumite and Spinning the Public to Procedures
in Structuring Clauses Road From Lack of Sense for
Linguistic Creation to Language as an Instrument of Concealing ................ 3
Petar LEKI
On a Toponym in Three Charters of Vranjina Monastery ............................ 13
Belkisa DOLI
Role of Discourse Markers in Scientific Functional Style ........................... 21

Phraseology of Komazini Local Speech Pattern .......................................... 41
Indira ABI
Onomastics of Medieval Bosnia and Hum as a
Junction of Ethnic, Language, Religious and Cultural Factors ....................... 81
Milica LUKI & Vjera BLAEVI KREZI

Vjekoslav Babukis idealistic view of language ........................................ 95
Stijepo STJEPOVI
Brief Comparisonof Slavic and Romanic Anthroponomy
of Rab and Zadar in the Mid-Fourteenth Century ..................................... 117

Linguistic Determination of Slavononian Kitchen Wall Cloths ................ 127
Anela MATELJAK POPI

uro Rapi as an 18th century preacher ..................................................... 141
Aleksandar RADOMAN
The Passion of Christ Theme by I. A. Nenadi
in the Montenegrin Baroque Literature ...................................................... 181
359
On the Traces on Ancient Records
(Prose of Dragana Krenkovi Brkovi) .................................................... 205
Ethem MANDI
On Creation of Aleksandar Leso Ivanovi ................................................. 219
Anka VUINI-GUJI
Poetic Postulates of Middle and Younger
Generation of Montenegrin Postmodern Lyricists ..................................... 225
Lejla VESKOVI
New Reading of Mihailo Lali's Lelejska Gora ........................................ 239
Edim ATOR
Ellipsis in Skender Kulenovis Poetry ..................................................... 247

Prose Creation of Milan Kranjevi .......................................................... 259

Between Fiction and Reality: Character of
Christopher Columbus in Croatian Drama ................................................ 279
MATERIAL
Novica VUJOVI
Christian (Calendar) Names
in the Montenegrin Book of Names ........................................................... 307
PORTRAITS
Adnan IRGI
Contribution of Josip Ribari to Montenegrin Dialectology ..................... 313
REVIEWS
Novica VUJOVI
A Valuable Contribution to the Study
of Language of Petar II Petrovi Njego .................................................... 323
360
Marijana TERI
Boidar ekularac: Development
of Literacy in Montenegro, FCJK, Cetinje, 2014 ...................................... 329
Boban BATRIEVI
Studies on Njego by Savi Markovi tedimlija ...................................... 325
ARCHIVE
Danilo RADOJEVI
Letter to Veselin uranovi ....................................................................... 343
Aleksandar IVANOVI
Aleksandar Ivanovi Takes the Floor ......................................................... 347
361
Lingua Montenegrina
asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja
lingua.montenegrina@fcjk.me
Izdava
Glavni i odgovorni urednik

Adnan irgi
Za izdavaa
Milenko A. Perovi
Lektura i korektura
Nikola Popovi
Prijelom
Milutin Markovi
tampa
Grafo Bale
Tira
500
asopis Lingua Montenegrina uvrten je u
meunarodnu bazu asopisa s otvorenim pristupom
DOAJ (www.doaj.org)
CIP K
,
81 (497.16)
LINGUA Montenegrina : asopis za jezikoslovna,

knjievna i kulturna pitanja = Lingua Montenegrina
: the magazin of linguistic, literary and
cultural issues / urednik Adnan irgi. Br. 1
(2008) . Podgorica (Bulevar Mihaila Lalia
1) : Institut za crnogorski jezik i knjievnost,
2008 (Cetinje : IVPE). 24 cm
Dva puta godinje.

ISSN 1800-7007 = Lingua Montenegrina (Cetinje)
COBISS.CG-ID 12545808
asopis je registrovan u Ministarstvu kulture, sporta i medija Crne Gore

(br. 05 2951/2)

LM16 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

LM16 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

LINGUA MONTENEGRINA

asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja

God. VIII, sv. 2, br. 16

Glavni i odgovorni urednik

OD GLUMITA I SPINOVANJA JAVNOSTI DO NEKIH

U radu emo se pozabaviti tvorbeno-estetskom validnou

Mehanizmi i modeli putem kojih nastaju nove lekseme i spojevi lek-

ukljuenost duha svakako nijesu pogodna tvorbena osnova za tvorbu imenica

budetom(Monitor, 11. 10. 2013, 36); Iz Pokreta za promjene su saoptili

spontanog osjeanja; stimulus izvor informacije uz glagole ulnog opaa-

uopte) postoji duga tradicija totalitarizma, nedemokratije i neslobode. Kad je

nice mrzostaj izbor i spoj dvije tvorbene osnove rezultirali su sloenicom

Vijesti, dnevne novine iz Podgorice

Babi, Stjepan. Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku. Zagreb:

Benson, Morton. Englesko-srpskohrvatski renik. Beograd: Prosveta, 1993.

FROM GLUMITE AND SPINNING THE PUBLIC TO

In this paper, the author addresses the formational-aesthetic validity of

O JEDNOM TOPONIMU U TRI POVELJE

Povelje manastira Vranjina sauvane su prema prepisima, na

Osnivanjem Srpske arhiepiskopije i njoj podreene Zetske episko-

zemljite. U naslovu ove povelje koju je slovenaki lingvista Franc Miklo-

on je davno sam poslao stare srbulje, prepisane facsimile g-m Vukovi-

Jovievi 1926. godine.16 Na mapi tok rijeke Plavnice poinje sa mjestom

kod Srebrenice28, naselje Miholjsko u Vojniu29, naselje Miholjaki Pore u

Crnaki brod ( )45 i pomenuti iroki bod (

Abecedni spisak naselja u SFRJ, Savezni zavod za statistiku, Beograd,

Jatrebov, I.: Prepis hrisovulja na Cetinju o manastiru sv. Nikole na Vranji-

Tomovi, G.: Iz istorije srednjeg Polimlja od VII do XVII veka u Manastir

ON A TOPONYM IN THREE CHARTERS

The author of this paper analyzes a toponym mentioned in the three

Key words: Vranjina monastery, charters, Miholj brod, Plavnica

ULOGE DISKURSNIH OZNAKA U NAUNOME

Diskursne oznake su jeziki entiteti koji premda integrirani u

stavljaju etiketu diskursne pripadnosti (diskurs je ovdje, znai, shvaen kao

2. Konektori u slubi podrke naelu logike organizacije

Glovacki-Bernardi (2004: 49) na temelju modela/sheme naunog

(explanans).2 Pranjkovi (1996: 525), pak, govori o logikom razvoju teme

Primjeujemo da su u gore ponuenom primjeru sve reenice smisaono

Pokazalo se, meutim, da su takva shvatanja bila zabluda. Ispostavilo

U takvoj korelaciji navedenih pojmova i njihovoj meusobnoj poveza-

Stolac (2007) u konektorima vidi pomagala koja osim to osiguravaju

Njen roman Mraz i pepeo strukturiran je kao dnevnika hronika mo-

ralno-etikog i ideolokog aspekta bive junoslavenske zajednice, a

(...). Jer, najire govorei, subjekt putopisa u Dumhurevom djelu po-

jedinac je izuzetno, nemjerljivo bogatog interkulturalnog, prije svega

posljedino-uzroni predstavlja obrnut proces); u monografiji kao duoj formi objasnidbeni

Sada kada je objanjen regionalni pristup NATO i EU u teorijskom

smislu, moe se pristupiti analizi njegove konkretne realizacije na pro-

I naposljetku, konektori uvode ulomke koji predstavljaju zavrnicu

NATO-u, potrebno oblikovati politike i javno mijenje na nain da se

Zakljuno: iako je pisani tekst u procesu svoga nastajanja izuzetno dina-

Iako se pri ukazivanju na apstrahiranost naunog teksta ukazuje prven-

3. Modifikatori u slubi opovrgavanja apsolutizirane

Nauni stil se uistinu trudi da sprijei prodor emocionalnih izraza i

razvidno u svakoj reenici. Premda je objektivno naelo samostalno, ono se

objekta istraivanja, njegovo distanciranje od onoga to govori i susprezanje od unoenja

oslabljenoj personaliziranosti, a samim tim i o implicitnoj, tj. oslabljenoj su-

Opepoznato je kako samoubjeenje pretendira da postane ubjeenje

Ili pak o dojmu/ozraju objektivnosti, kao retorikoj strategiji (Ibidem).

Trea injenica, koja je moda i najznaajnija, se ogleda u prihvata-

nju i legalizaciji zajednica ivota osoba istoga spola od strane nacio-

Posebno je zanimljiva upotreba evaluacijskih modifikatora u funkciji

opravdava ranije kazano i da se iznalazi neki prilog u njegovu korist. Upra-