Tri Pjesme I Tri Ptice Luke Paljetka

Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
I. Luia 3
Odsjek za fonetiku
DIPLOMSKI RAD
TRI PJESME I TRI PTICE LUKE PALJETKA

FONETSKA ANALIZA
Mentorica: doc.dr.sc. Jelena Vlai Dui Studentica: Anamaria Corazza
Zagreb, lipanj 2013.

SADRAJ
1. UVOD.........................................................................................................3
2. PROSTOR PJESME....................................................................................5
3. PJESNIK LUKO PALJETAK....................................................................8
4. ANALIZA PJESME PTICE, NEBESKE..............................................10
4.1. Uvod u pjesmu i kompozicija pjesme............................................11
4.2. Izraajna razina...............................................................................11
a) Odraavanja i ponavljanja................................................11
b) Rima.................................................................................15
4.3. Ostala stilska sredstva.....................................................................17
a) Opkoraenje.....................................................................17
b) Gradacija i polisindeton...................................................17
c) Paradoks...........................................................................18
d) Zrcalna struktura..............................................................18
4.4. Govorna interpretacija.....................................................................19
5. ANALIZA PJESME 5. (Stablo sam, doi, ako nisi ptica)....................21
5.1. Uvod u pjesmu i kompozicija pjesme.............................................22
5.2. Odraavanja i ponavljanja..............................................................22
6. ANALIZA PJESME PRIA O PTICI...................................................30
6.1. Uvod u pjesmu i kompozicija pjesme.............................................32
6.2. Izraajna razina...............................................................................32
a) Odraavanja i ponavljanja................................................32
b) Rima.................................................................................43
7. ZAKLJUAK...........................................................................................46
8. BIBLIOGRAFIJA.....................................................................................48
2
1. UVOD
Tema ovoga diplomskog rada je ekspresivna, sintaktostilistika analiza pjesama iz opusa

hrvatskoga pjesnika Luke Paljetka: Ptice, nebeske, 5. (Stablo sam, doi ako nisi ptica) i Pria
o ptici. Odabrane pjesme pripadaju razliitim zbirkama i razliitim razdobljima Paljetkova
stvaralatva. Pjesnikov opusa izrazito je bogat i arolik tematski, metriki i stilistiki, a
spomenute pjesme povezuje motiv ptice. U svojem pjesnitvu Paljetak esto posee za
motivima ivotinja. Same ptice najee su vezane uz nebeska prostranstva, visine i bjelinu,
najznaajnije i najuestalije svojstvo (boju) njegove poezije (usp. Maroevi, pogovor u zbirci
Bijela tama, 2000:382). Na prvo itanje odabranim pjesmama zajedniki je samo taj motiv
ptice, meutim, detaljna analiza svake od triju odabranih pjesama utvrdit e kako kroz
razliitu formu, metriku, stil i bogat odabir stilistikih sredstava, pjesnik gradi zaokruene
slike unutar kojih ispituje ljudsku intimu, povezanost i otuenost unutar intimnog prostora te
u konanici, u sve tri pjesme tematizira potragu pojedinca za cjelinom i skladom.
Prva pjesma Ptice, nebeske govori openito o ljudskoj otuenosti i udaljavanju od
prirode i bitnih, iskonskih vrijednosti u svijetu suvremene tehnologije. Pjesnik kroz lirski
subjekt prikazuje lou, mranu stranu dananje egzistencije i priznaje svoj poraz smjetajui
se u malu skupinu, meu one rijetke koji ne prihvaaju i ne snalaze se u dananjici. U ovoj
pjesmi ptice nestaju, izumiru. Pjesma 5. (Stablo sam, doi, ako nisi ptica) suava tematiku na
intimniju razinu, i kroz potragu za srodnom duom (koja moe biti i njegovo vlastito JA)
uspostavlja duboku vezu izmeu prirode i vlastite intime. Trea je pjesma ljubavna i jedina
koja ukljuuje interakciju s drugom osobom, odnosno opisuje konkretnu potragu.
Najintimnija je, iako je ovaj puta ptica, odnosno objekt njegove potrage, izvan lirskog
subjekta, on je pronalazi tek u trenutku duboke introspekcije i zatvorenosti u samoga sebe.
Zajedniko odabranim pjesmama je upravo ono to Maroevi istie u pogovoru zbirke Bijela
tama: Moda je ipak Paljetkovo pjesnitvo ponajprije razdavanje vlastite energije,
autobiografska projekcija lirskoga subjekta koji se ne tedi i ne skriva. (Maroevi, pogovor u
zbirci Bijela tama ishodita, 2000:389).
Odabrane pjesme promatrat u zasebno. Analiza e obuhvaati definiranje formalne strukture,
metrikog ustroja i figura, a, slijedei naela ekspresivne fonetike, detaljno u prouiti
postupke ponavljanja, odraavanja i saimanja, interpretirajui njihovu povezanost na
3
sadrajnoj i izraajnoj razini. Na kraju analize odabranih pjesama izloit u rezultate analize i
istaknuti postupke zajednike svim pjesmama.
4
2. PROSTOR PJESME
Prostor pjesme zatvoren je i zaokruen prostor unutar same pjesme i ne ostvaruje veze i
slinosti s vanjskim svijetom, nego ostvaruje i gradi odnose unutar pjesnikog teksta. Prostor
pjesme grade postupci unutarnje motiviranosti. I dok je vanjska motiviranost znaka ona koja
ostvaruje veze rijei sa sadrajem, predmetom ili pojmom koji postoji van pjesme, odnosno
pjesnikog teksta, unutarnja motiviranost odnosi se na povezanost rijei ili dijelova teksta
unutar same pjesme. Prostor pjesme ostvaruje se glasovnim povezivanjem i govornim
ostvarenjem. Jednakim ili slinim glasovnim sastavom veu se motivirano rijei i dijelovi
teksta, a govornim ostvarenjem istiu se odnosi sintaktikog i versifikacijskog ustroja pjesme.
Govorno ostvarenje koritenih stilistikih postupaka ujedinjuje glasovni sastav i sadraj.
Postupci unutarnje motiviranosti su odraavanje, ponavljanje i saimanje.
U odraavanja ubrajamo: zrcalnu strukturu, kao kompleksniji oblik odraavanja, te
jednostavna ponavljanja glasova u aliteraciji, asonanci, pjesnikim homofonima i rimama.
Ponavljanja mogu obuhvaati ponavljanja rijei ili veih cjelina. Postupci saimanja su:
inverzija, opkoraenje, distorzija, kratki stih i elipsa.
U knjizi Fonetika pjesme Vuleti objanjava da i ponavljanja i saimanja moemo
svrstati u odraavanja. Ponavljanjem glasova, rijei ili reenica zapravo ponavljamo jezine
elemente, dok je saimanje prepoznato kao odraavanje na govornoj razini: (...) jednaki se
govorni sadraji ponavljaju/odraavaju u razliitim jezinim ustrojima (Vuleti, 2005:53).
Odraavanje, odnosno ponavljanje, temeljni je postupak graenja pjesnikog prostora.
Ponavljanje povezuje razne elemente pjesme, uspostavljajui odnose koji grade prostor
pjesme. U odraavanju se materijalizira oznaitelj (odnosno glas), a u ponavljanju i saimanju
materijalizira se oznaeno, odnosno sadraj.
Zrcalna struktura, kao oblik odraavanja potvruje tezu da je ponavljanje temeljni
postupak u izgradnji prostora pjesme. Ona iskljuuje linearni ustroj pjesme i naglaava ploni.
Elementi se zrcale, odraavaju meusobno unutar prostora pjesme, ne ukljuujui vanjski
sadraj. Vuleti definira nekoliko oblika zrcalne strukture: prava zrcalna struktura je ona u
kojoj se okomito ili vodoravno odraavaju identini elementi. Nepravom zrcalnom strukturom
naziva se svako ponavljanje glasova, rijei, sintagmi, reenica, stihova ili strofa. Semantika
zrcalna struktura vee suprotstavljene pojmove na identinim mjestima. Odraavanje
razliitih oblika iste rijei ili jednakih oblika razliitih rijei naziva se gramatikom zrcalnom
5
strukturom. Nepotpuna zrcalna struktura odraava samo jedan element, dok su ostali slini,
bilo na gramatikoj, bilo na semantikoj razini. Glasovna zrcalna struktura najee se
pojavljuje uz neku drugu zrcalnu strukturu, bilo da se cijeli glasovni sustav odraava kao u
zrcalu, ili da je ostvareno glasovno podudaranje koje potvruje zrcalnu strukturu u kojoj se
pojavilo (Vuleti, 1999.).
Asonanca i aliteracija glasovne su figure ponavljanja vokala (asonanca) odnosno
konsonanata (aliteracija). Kako su vokali ee upotrebljavani glasovi od konsonanata, tako je
asonanca rjee ostvariva figura. Dok je kod konsonanata ponekad i uz samo dva ponavljanja u
stihu mogue govoriti o aliteraciji, za asonancu je potrebno viekratno ponavljanje vokala.
Aliteracija je najsnanija ako se suglasnik pojavljuje na poetku rijei, kod asonance je to
pozicija naglaenog vokala na kraju stiha.
Homofoni su rijei koje zvue jednako, ali su razliitoga znaenja. Homofoni su
izrazito rijetki, a u sluajevima potpunog glasovnog podudaranja razlikuju se naglascima i
duinama. Svakodnevni jezik izbjegava homofone zbog jasnoe poruke, ali pjesniki jezik
(...) trai homofone, jer oni omoguavaju eufoniko ustrojstvo pjesme i ostvarivanje
motiviranih odnosa meu rijeima: jednaki glasovi upuuju na jednakost ili nunu povezanost
svojih sadraja. (Vuleti, 2005:215). Rijei koje se razlikuju po samo jednom razlikovnom
obiljeju ostvaruju homofonsku vezu.
Rima je glasovno podudaranje rijei na kraju stihova. Ponekad se ostvaruje unutar
stiha, i tada govorimo o unutarnjoj rimi. Rima gradi prostor pjesme povezujui motivirano
dijelove pjesme. S obzirom da zahtjeva ponavljanje dijelova glasova, za rimu moemo rei da
uspostavlja i homofonske veze.
Za ponavljanje smo ve utvrdili da se radi o temeljnom postupku graenja prostora
pjesme. Svaka pjesnika figura ostvaruje se prvenstveno kroz ponavljanje, nita to nije
ponovljeno barem dva puta ne moe se prepoznati kao postupak. Ponavljanje rijei, sintagmi
ili cijeloga stiha istie sadraj koji se ponavlja, a smjetajem u novi, odnosno drugaiji
kontekst, ponovljeni sadraj moe proiriti ili promijeniti svoje znaenje. Svaki postupak
ponavljanja iskljuuje linearnost, a gradi prostornost pjesnikog ustroja.
Saimanje je postupak kojim se dui dio pjesnikog teksta saima u krai. Bilo da se
radi o inverziji (neuobiajeni red rijei), opkoraenju (prebacivanju dijela sintaktike cjeline u
slijedei stih), distorziji (razbijanju sintaktikih i logikih cjelina) ili elipsi, saimanje u
svojem govornom ostvarenju izraava bogatu govornu energiju.
Svaka rije svakodnevice moe biti i rije poezije, ali da bi postala pjesnika rije,
mora ostvariti svoje znaenje unutar odreenog konteksta. Ovi nabrojani postupci svojom
6
unutarnjom motiviranou stvaraju veze na glasovnoj i govornoj razini i meusobnom
isprepletenou grade prostor pjesme.
7
3. PJESNIK LUKO PALJETAK
Luko Paljetak roen je 19. kolovoza 1943. u Dubrovniku. Studirao je i diplomirao hrvatski
jezik i knjievnost te engleski jezik i knjievnost na Filozofskom fakultetu u Zadru, a
doktorirao iz podruja filologije u Zagrebu. ivi u Dubrovniku. Opus mu je opsean do
danas je objavio pedesetak pjesnikih zbirki za odrasle, deset zbirki za djecu, brojne drame i
radiodrame, feljtone, studije, antologije, pjesniko-grafike mape i knjievne prijevode.
Reirao je i lutkarske predstave za koje je nagraivan, a nagraen je i Ivanom Brli
Maurani za Mieve i make naglavake, Goranovom plaketom za kompletno djeje
stvaralatvo, Goranovim vijencem za pjesniki opus, godinjom nagradom HAZU, nagradom
Drutva knjievnih prevodilaca, nagradom Vladimir Nazor, nagradom Grada Dubrovnika za
ivotno djelo, Ordenom Republike.... lan je Drutva hrvatskih knjievnika, Drutva
hrvatskih knjievnih prevoditelja, Matice hrvatske, Hrvatskog centra PEN-a i redoviti je lan
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dobitnik je Nagrade za ivotno djelo Vladimir
Nazor za 2012. godinu.
Zovu ga miljenikom Muza, pjesnikom arolija, ovjekom koji zove rijei da mu se
odazovu, poetom koji rijeima daje novi znaaj. Poigrava se ironijom, parodira klasine teme,
donosi bajkovitu i maginu rimu, poetinost rijei, velianstvenu ritminost, istie tematske i
versifikacijske inovacije, spaja naizgled nespojivo - svestrani je pjesnik, dramatiar, slikar,
glazbenik i knjievni prevoditelj, jedan od najsvestranijih hrvatskih knjievnika.
Njegov je ludizam suptilan, humorni i ironijski odmak otvoren, a metriko-strofika
rjeenja u velikom rasponu. Hrvatsko je pjesnitvo obogatio brojnim temama, pogledima,
interpretacijama i novitetima.
Ono ime osvaja itatelja, njegov pjesniki i ivotni zanos, jednako je snaan i
strastven i u osmom desetljeu ivota kao i na poetku stvaralatva, i ini se da ne blijedi i ne
jenjava bez obzira na tisue ispisanih stihova i reenica. Raznolikosti njegovih motiva, tema,
pjesnikih slika i figura suprotstavljena je jedinstvena karakteristika svake njegove pjesme -
himna slobodi individualnosti svakoga bia, prezentacija one neoekivane i drugaije strane
svijeta (Kos-Lajtman, 2012:43).
S lakoom se poigrava rijeima, vrckavo odstupa od tradicije, ironino se smije
drutvenim konvencijama, a opet je dosljedno discipliniran, organiziran ozbiljan u
neozbiljnosti, uredan u neurednosti. Te su i takve suprotnosti svojstvene itavu njegovu
8
opusu, u kojemu je pomirio mnogo toga nespojivog knjievno stvaralatvo i bavljenje
znanou, pisanje za djecu i pisanje za odrasle, likovno stvaralatvo i pisanje, knjievnu
tradiciju i inovacije... Gotovo je svaki njegov stih igra oblika, motiva, morfema, fonema,
rime... Razigran je i raupan u izboru tema i motiva i pristupu njima, a na metrikoj je razini
uvijek odan vezanome stihu, u kojemu nas ipak katkad namjerno zbunjuje i iznenauje.
9
4. ANALIZA PJESME PTICE, NEBESKE
Ptice, nebeske
Nebeske ptice, koje svojim letom

smisao nebu daju, Internetom
ne slue se i nemaju kompjuter

osobni, nebo pticama je uter
gdje bog, po ptici njima nalik, tijelom

postao je raunalo i, dijelom
synthesizer, elektrini orgazam

i sredstvo koncentracije i spazam
ozonske rupe; ptice te nebeske

tek dio restaurirane freske
neke su koja, kad otvori zjene,

ukljui i hodoasnika mene
koji sam i sm ptica to je hrane

zajedno s njima, ali s druge strane.
10
4.1. Uvod u pjesmu i kompozicija pjesme
Pjesma Ptice, nebeske petnaesta je pjesma ciklusa Ut infra (Kolo, 2002). Ciklus (Ut infra)
sadri 20 pjesama, od kojih 14 ima oblik naslova u inverziji, asocirajui time na pravila
katalogizacije u kojoj se biljei prvo prezime, pa zarez, pa ime. 10 od tih 14 pjesama u
naslovu imaju dvije imenice odijeljene zarezom (Kruka, domovina; Ljudi, nebo; Sekunda,
verc; Oni, stih...). Koritenjem zareza u kompoziciji naslova naglaava se upravo druga
imenica, odnosno stvarni subjekt pjesme koja slijedi. Preostale 4 pjesme od spomenutih 14
imaju inverziju sloenu od imenice i pridjeva: Krila, pilea; Oktava, putna; Pila, kruna i
Ptice, nebeske. Takvim se odabirom redoslijeda pridjev nebeske dodatno pojaava, i umjesto
da poblie odredi imenicu (ptice), zapravo je uopava i proiruje njezino znaenje, to e se
na samom kraju pjesme potvrditi kada pjesnik u ptice ubroji i samoga sebe.
Vanjska forma pjesme vrsta je i pravilna, pjesma je graena od sedam dvostiha koji
ukupno tvore 14 stihova, jedanaesteraca. U unutarnjem ritmu stihovi su pak asimetrini
najea kvantitativna podjela metra je na 5+6 slogova (u 1., 3., 4., 5., 9., 11., 13. i 14. stihu)
ali nailazimo i na podjelu 7+4 u drugom stihu. Pjesma je narativna, sastoji se od dviju
reenica koje su odijeljene interpunkcijskim znakom u devetom stihu (toka-zarez), dok su
sintaktike granice jasno odijeljene zarezima.
4.2. Izraajna razina
a) Odraavanja i ponavljanja
Ve u samom naslovu Ptice, nebeske nalazi se jaka asonanca glasa e (etiri od pet
samoglasnika) te aliteracija bezvunih suglasnika (p, t, c, s, k). Te su aliteracije i asonance
prisutne u cijeloj pjesmi. Njima se ostvaruje fizika predodba lakoe, svjetline, besteinskog
stanja ptica u letu. U drugom stihu pjesnik nastavlja dosljedno provoditi prethodno opisane
postupke, pa iznova dominiraju svijetli samoglasnici: od ukupno 24 glasa u stihu, tri puta se
ponavlja glas e i dva puta glas i, ali znaajna je i aliteracija glasova n i m: n u 12,5% glasova,
11
a oekivano pojavljivanje u glasovno neutralnom kontekstu iznosi 4,57 5,44 % i m u 8,33%
od oekivanih 3,67 3,81 % (ovdje i dalje podaci o uestalosti glasova u neutralnom
kontekstu navode se prema: D. Vuleti, 1991). Spomenuti suglasnici svojom nazalnou
doprinose tenosti stiha. Naime, ritmika struktura drugoga stiha razlikuje se od ostalih
stihova, jer nema naglaska na desetom slogu, ve imamo naglaske na 1+4+6+8 slogu, pa
spomenuta aliteracija glasova n i m, osobito u posljednjoj, etveroslonoj rijei, ostvaruje
dojam neprekidne zvunosti.
Asonanca glasa e, najjae izraena u samom naslovu pjesme, uoljiva je i u prvom
dijelu pjesme, kroz prva tri stiha, preciznije u prvom i treem stihu. Dok se u prvom stihu
pojavljuje est puta (od ukupno 27 glasova), to ini 22% uestalosti, u treem je stihu taj
postotak neto manji 20% (pet puta od ukupno 25 glasova). Oekivano pojavljivanje glasa e
u glasovno neutralnom kontekstu je 8,98-10,99% . Ovom se asonancom slikovito prikazuje
visina, sam in letenja i nebeskog prostranstva. Uzimajui u obzir naslov pjesme, u kojem je
postotak pojavljivanja glasa e visokih 33,33%, uoavamo da se spomenuta asonanca, okomito
promotrena, postupno smanjuje u intenzitetu. Dok se u prvom stihu ponavlja koncentracija
bezvunih suglasnika (s, k, p, t, c, k, s) prisutna u naslovu, a koja upotpunjuje sliku leta
tiinom karakteristinom za nebeska prostranstva, u treem se stihu uz asonancu glasa e,
pojavljuje i asonanca glasa u, koji nalazimo u rijeima slue, nemaju kompjuter. Glas u
pojavljuje se tri puta u ukupno 25 glasova, to ini njegovu uestalost od 12% na oekivanih
4,09 4,29 % u glasovno neutralnom kontekstu. Ta asonanca polako nas udaljava od poetne
slike visina i nebeskih prostranstava i potvruje semantiku liniju koja itatelju predstavlja
zatvorene, neslobodne i neprirodne prostore, strane pticama (kompjuter).
Zanimljivo je i okomito ponavljanje sloga ne (u rijeima: nebeske, nebu, internetom,
ne, nemaju, nebo, nebeske, restaurirane, neke, zjene, mene, hrane, strane), kojega u cijeloj
pjesmi brojimo ak 13 puta, s osobitom koncentracijom od est puta u prva etiri stiha.
Nesumnjivo, ovakvo pjesnikovo insistiranje na negaciji, iako neizravnoj, moemo
interpretirati kao implicitnu negaciju materijalnoga, tekoga, prizemnoga u kontrastu s
visinom, svjetlou i bespredmetnou neba. To je eksplicitno izraeno upravo u treem stihu,
u kojem slogovi ne imaju i gramatiku funkciju negacije zemaljskog, materijalnog
(Internetom/ne slue se i nemaju kompjuter).
Rimom izmeu treeg i etvrtog stiha kompjuter uter ostvarena je poveznica dvaju
spremita: kompjutera, kao spremita podataka, informacija, znanja dananjice i neba, kao
divovske maternice pticama. Istovremeno je ostvarena homofonska veza upotrebom eho rime,
koja snano istie dominaciju tehnolokog nad prirodnim, odnosno stvara dojam da
12
kompjuter, iako fiziki znatno manji, zapravo guta uter. U etvrtom stihu naslovni motiv,
temeljen na predstavljanju ptica i njihova okruenja te na naglaavanju njihove prirodne
slobode unutar toga prostora, zakljuuje se zrcalnim ponavljanjem sintagme ptice nebeske, s
poetka prvoga stiha, u obliku: nebo pticama je uter.
U sljedeim stihovima, uz ponavljanje rijei ptica, pjesnik uvodi novi element - boga,
i to kroz parafrazu poznatih biblijskih sintagmi (po ptici njima nalik usp. Poslanica
Filipljanima 2,7: oblijem ovjeku nalik; tijelom postao je usp.Evanelje po Ivanu, Proslov,
1,14: I rije tijelom postade). Atmosferu (osjeaj) boanskih visina potvruje i snana
asonanca glasa i, koji se u petom stihu pojavljuje ak pet puta, od ukupno 30 glasova, ime
njegova uestalost od 16,66% premauje oekivanu uestalost u neutralnom govoru za skoro
etiri puta (oekivana uestalost u neutralnom govoru glasa i iznosi 4,09-4,29%). Ova
asonanca najjaa je u tom petom stihu, ali se, u neto manjem postotku od 10,93% javlja i kao
okomita asonanca kroz potpuno novu i drugaiju sliku koju pjesnik gradi od estog stiha na
dalje.
dijelom
Tu naime pjesnik zapoinje, a u sedmom stihu izrazito pojaava nabrajanje suvremenih

elektronikih naprava, grevitog stanja i tetnih prirodnih pojava. Ta se slika protee sve do
sredine devetoga stiha i podudara se sa sintaktikim zavretkom prve reenice u pjesmi.
Spomenuto nabrajanje mijenja, odnosno ubrzava ritam pjesme. Nizanje slika u kojima bog (u
obliku ptice) postaje sintetizator zvuka, elektrini orgazam1, sredstvo koncentracije i spazam
ozonske rupe stvara ideju modernog elektronikog zvuka, odnosno buke koja je u opreci s
poetnom slikom tiine i harmonije prirodnih nebeskih prostranstava. Osim toga, pojam
orgazam vezan je semantiki i uz pojmove koncentracija i spazam, utoliko to se referira na
tjelesne manifestacije seksualnoga ina. Prizemnost i povrnost suvremenih tehnolokih
dostignua tako se izjednauje s prizemnou i povrnou tjelesnih uitaka. Izraz sredstvo
koncentracije koji se moe prikriveno (paronomastiki) protumaiti kao sredstvo
kontracepcije, samo je jo jedna potvrda u prilog toj tezi.
1
Izravna asocijacija na ime beogradskog rock banda osnovanog poetkom 1980. godine i jo uvijek aktivnog,
usp: biografija grupe na internetskoj stranici www.elektricniorgazam.com
13
Kako je istaknuto, nabrajanjem spomenutih pojmova postignuto je znatno ubrzanje u ritmu
stihova. Dojam brzine i agresivnosti postignut je snanom aliteracijom razliitih
konsonantskih skupina, ija je funkcija prvenstveno onomatopejska, budui da vrlo jasno
doarava elemente elektrine rock glazbe i energiju snane tjelesne aktivnosti:

i sredstvo koncentracije i spazam | ozonske rupe
U tim je stihovima ak 40 suglasnika (od ukupno 68 glasova, ukljuujui poetak devetog

stiha). Tijekom cijele slike nalazimo est puta vibrant r to je 8,82% odnosno dvostruko vie
od oekivane uestalosti u glasovno neutralnome kontekstu (3,88-4,55%), zatim etiri puta
glas z odnosno 5,88%, a njegova je uestalost u glasovno neutralnom kontekstu samo 1,47-
1,74%. U drugom dijelu slike (od osmog stiha) suglasnik s prisutan je etiri puta u
konsonantskim skupinama sr, dstv, sp i sk, pa, kao najvii mogui glas u ljudskom govoru,
dodaje visoke frekvencije ve postojeoj buci.
Na kraju prve reenice, sredinom devetoga stiha postignut je vrhunac napetosti,
kontrasta i buke u pjesmi. Nakon toga slijedi pauza uz interpunkcijski znak toke-zareza i
zapoinje nova, druga reenica koja nas vraa u prvobitni, prirodni i smireni ugoaj neba i
ptica. Vraanje na poetni motiv i ugoaj dodatno se legitimira kroz jo jednu uporabu zrcalne
strukture sintagme ptice nebeske ptice te nebeske. Time se naglaava povezanost ne samo s
prvom slikom, nego i sa samim naslovom, koji je ponovljen gotovo doslovno. U ovom
zrcaljenju, meutim, umjesto zareza iz naslova nalazimo pokazni pridjev TE, potreban za
sljedei semantiki kontekst freske. Opisano zrcaljenje pojaano je ponovnom asonancom
glasa e, ovaj puta snanijom od one u prvom stihu. Od ukupno 25 glasova, glas e javlja se
sedam puta, to predstavlja tri puta veu uestalost (28% u odnosu na oekivanih 8,98-
10,99%). Slika plavog neba i slobode ptica u letu tako je izrazito jaka i jasna, upravo kako bi
postigla nedvojbeni kontrast s prvim dijelom stiha (ozonske rupe) u kojem prevladavaju tamni
suglasnici kao dodatna potvrda univerzalno poznate negativnosti, tetnosti navedene pojave.
Deseti stih vodi nas polako prema kraju pjesme. Ve opisanu sliku nebeskih
prostranstava, irine i slobode pjesnik smjeta u neku fresku, ograniavajui tako prostor.
Time se gubi prvotni osjeaj nepreglednosti i veliine, a ptice postaju tek dio omeene,
zatvorene, restaurirane freske. Prostor tako postaje osoban, intiman, i javlja se osjeaj samoe
i izgubljenosti. U ovom se stihu javlja aliteracija vibranta r, prisutnog etiri puta od ukupno
24 glasa, to nam daje vrlo visoki postotak od 16,6% na oekivanih 3.88-4,55% u neutralnom
14
kontekstu. Ova aliteracija potvruje smanjivanje prostora i povrine svjetla (neba) na tek mali,
svijetli dio neeg velikog, mranog i opasnog te ima onomatopejsku funkciju doaravanja
zemaljske buke, u kontrastu s nebeskim mirom i tiinom.
Izravno obraanje itatelju: kad otvori zjene, potvruje narativan ton pjesme u kojoj
pjesnik nekome tumai svoju viziju neba, ptica, neujednaenost suvremenog i vjenog,
propitivanje vlastitog poloaja u takvome svijetu. Prisutna je aliteracija glasa k u tri od
postojeih 25 glasova, odnosno s 12% glasova to je etiri puta vie od oekivane uestalosti
u neutralnom kontekstu (3,18-3,30%). Rijei u kojima se pojavljuje (neke, koja, kad)
sadrajno su neodreene, meutim moemo ih povezati sa sljedeim stihom u kojem se glas k
nalazi u ukljui i hodoasnika, to u cjelini daje naznaku nekakvoga kretanja, lutanja. U ovom
stihu, koji ima ukupno 22 glasa, prisutna je i zrcalna aliteracija suglasnika k---k, u rijeima:
ukljui i hodoasnika, pri emu je uestalost za oba glasa u stihu od 9,09%, to za glas k znai
gotovo triput vie od uobiajenog konteksta, ali je izrazito stilski obiljeeno to se tie glasa ,
ija je uestalost u neutralnom govoru od svega 1,11 - 1,20 %. Dakle, pojavljuje se osam puta
vie nego u neutralnom govoru.
U ovom trenutku, nakon to je prethodno suzio prostor slike koju gradi kroz pjesmu na
samo dio freske, pjesnik u tu sliku smjeta samog sebe, i to u liku hodoasnika. To je jo jedan
vjerski motiv koji se nadovezuje na prijanje biblijske reference, odnosno na izravno
spomenutog boga. Stoga aliteracija bezvunih i rijetkih glasova (k i ) naglaava smisao
promijenjenoga kretanja ovo nije lagani, bezvuni, visoki ptiji let, ve neto tamno i teko.
U pretposljednjem stihu nalazimo jezine homofone koji sam i sm ptica (prvo lice
jednine glagola biti i sm, nominativ jednine pridjeva u mukom rodu). Pjesnik hodoasnik
smjeten je meu nebeska stvorenja, ptice, ali s ogranienom slobodom, zapravo zarobljen u
okvire stare freske. U istom se stihu pojavljuju i oni drugi, oni koji hrane ptice, oni koji
predstavljaju kontrast slobodi i prostranstvu iz prvog dijela pjesme.
b) Rima
Pjesma Ptice, nebeske pisana je vezanim stihom, u parnoj rimi (aa bb cc...). Funkcija rime
nije samo eufonijska organizacija stiha, ve ona motivirano povezuje pojedine dijelove teksta
i tako gradi prostor pjesme (Vuleti, 2005:259). Parna rima u ovoj pjesmi naglaava
15
motivirane odnose i stvara slikovite saetke ukupnoga sadraja, zatim predstavlja vezu s
tradicijom, oznaava formalnu strogost i doprinosi muzikalnosti pjesme. Rima u prvoj strofi:
letom Internetom povezuje dva razliita prostranstva, ono fiziko, prirodno i ono virtualno,
raunalno (umjetno i neprirodno) i uvodi antitetiku dihotomiju nebesko zemaljsko
(uzvieno /slobodno prizemno/neslobodno), koja je prisutna u cijeloj pjesmi.
U drugoj strofi: kompjuter uter nailazimo na eho-rimu, kojom se jo jae naglaava
kontrast, ovaj puta tehnologije i prirode, dvije vrste spremnika (tehniki i prirodni).
Rimovane rijei u treoj strofi: tijelom dijelom i sadrajno govore o istome (bog je tijelom
postao raunalom, a dijelom tijela synthesizer), to je naglaeno formom trohejske rime.
Rima etvrte strofe: orgazam spazam razlikuje se po kriteriju zvunosti u poetnoj
konsonantskoj skupini org sp. Sadrajno se radi o sinonimima, obje rijei oznaavaju
tjelesni gr, s tim da spazam ima puno ire semantiko polje, dok se orgazam odnosi
iskljuivo na spazam pri seksualnom inu.
S petom strofom i rimovanim rijeima nebeske freske vraamo se na poetnu
dihotomiju nebo zemlja, s kojom je pjesma i zapoela (let-internet, kompjuter uter). Rima
este strofe: zjene mene unosi i sadrajne motivike promjene prebacivanjem fokusa s
openitog, prostranog na pojedinca (u ovom sluaju na sam lirski subjekt) i uvodi nas u
zakljunu, sedmu strofu (hrane- strane) u kojoj postaje jasna podjela na dvije strane s
jedne imamo prostranstvo tehnologije i modernog naina ivota, a s druge skuenost i samou
pojedinca unutar istog. esta i sedma strofa sloene su u enskoj rimi.
Zanimljivo je da su rime veinom provokativne, zato to pojmove iz suvremenosti,
atipine za poetsko izraavanje, spajaju s naoko obinim pojmovima. Pjesnik nizanjem tih
pojmova u oigledno negativnom kontekstu izraava donekle konzervativan stav prema svim
tim inovacijama koje su, prema njegovim stihovima, odvukle ovjeka od duhovnosti, ubrzale
ivot i na neki nain preuzele upravljanje naim ivotima. Moda odabirom takvog leksika
cilja na mlae itatelje novije generacije, koji bi se trebali identificirati s navedenim
modernim pojavama i pomou pjesme shvatiti vlastito robovanje tehnologiji i kulturi buke.
16
4.3. Ostala stilska sredstva
a) Opkoraenje
Gotovo cijela pjesma graena je u opkoraenju. Opkoraenje se ponekad opisuje i kao

nametanje govorne intonacije stihu: a nametanje govorne intonacije stihu esto je u funkciji
isticanja dijela iskaza koji je prebaen u sljedei stih, jer se taj dio nalazi iza pauze, koja
oznaava zavretak versifikacijske cjeline stiha(isto:237). Funkcija isticanja dijela
prebaenog u slijedei stih ostvarena je izmeu prvog i drugog stiha (svojim letom | smisao
nebu daju), drugog i treeg, odnosno prve i druge strofe (Internetom | ne slue se) te izmeu
treeg i etvrtog stiha (nemaju kompjuter | osobni u doba kad praktiki svatko ima osobni
kompjuter, laptop, mobitel itd.) dodatno je pojaana inverzijom. Sljedee opkoraenje (nebo
pticama je uter | gdje bog) moe se initi upitnim ali, budui da pjesnik nije stavio zarez na
kraju stiha, vjerojatno je elio da se nastavak tretira kao jedinstvena misao. Opkoraenje je
prisutno i u opisu bojeg pretvaranja u raunalo i synthesizer.
b) Gradacija i polisindeton
Na kraju prvog dijela pjesme, gradacija postignuta nizanjem pojmova vezanih uz elektroniku
buku, a naglaena snanom aliteracijom konsonantskih skupina o emu je bilo rijei prije u
analizi, pojaana je i ponavljanjem veznika i (polisindeton) koji stvara napetost, produuje i
pojaava iekivanje klimaksa.
tijelom
postao je raunalo i, dijelom

ozonske rupe;
17
Ovakva upotreba polisindetona (poznata kao biblijski stil), jo je jedno pozivanje na stil
biblijskih tekstova, iako puno manje razvidno od prethodno navedenih biblijskih referenci.
Takav stil upuuje na elju da se poduava, da se dodatno naglasi, u sluaju ovih stihova, na
tetnost nabrojanih pojmova.
c) Paradoks
U posljednjoj strofi pjesme pjesnik hodoasnik smjeten je u kontekst nebeskih ptica,

slobodnih, ali u zadanim okvirima freske. Homofonima: koji sam i sm ptica ponavlja
pripadnost velikom jatu ptica, ali isto tako upuuje na vlastitu samou, izoliranost.
d) Zrcana struktura
U pjesmi je uoljiva okomito ustrojena neprava zrcalna struktura koja poinje s naslovom i
nastavlja se s imenicom ptica (koja se javlja est puta tijekom cijele pjesme ukljuujui
naslov) i kombinacijom imenice nebo i pridjeva nebesko (javlja se etiri puta, u prvom dijelu
pjesme, dok u zadnih pet stihova posve izostaje). Pjesma je artikulirana u dvije reenice od
kojih prva traje devet i pol stihova, a sljedea etiri i pol. Prva reenica, prvi dio pjesme
zapoinje sintagmom nebeske ptice, a na sredini devetog stiha nalazi se sintagma ptice te
nebeske, kao odraz poetne, naglaavajui tako poetak nove cjeline, cjeline koja, kao to sam
ve navela ne sadri vie pojam neba, ime se istie promjena atmosfere i (vjerojatno) stav
samog autora.
Zrcalnu strukturu gradi i okomito ponavljanje sloga ne, kojeg nalazimo est puta u
prva etiri stiha i sedam puta od devetog do etrnaestog stiha. Prvi dio gue je koncentriran,
u manje stihova, dok je u drugom dijelu slog ne rasporeen u vie stihova. Znaajno je
meutim, to se etiri od tih sedam slogova ne nalaze na kraju stiha, pa svojom pozicijom i
injenicom da tvore rimu jo jae dolaze do izraaja i istiu sada i osobni stav pjesnika koji
negira zemaljsko, materijalno.
18
4.4. Govorna interpretacija
Ve sam u uvodu navela kako se pjesma sastoji od dviju reenica odvojenih interpunkcijskim
znakom u devetom stihu (toka-zarezom), a sintaktike granice odijeljene su zarezima.
Meutim, vidljivo je kako se versifikacijski i sintaktiki ustroj kontinuirano razilaze. Zbog
toga je za govornu interpretaciju bitno slijediti interpunkciju, a ne vanjsku formu pjesme.
Sagledavajui stoga pjesmu iz perspektive govorne interpretacije, uoavamo kako se pauze
nalaze redovito usred, a ne na kraju stiha. To je vidljivo ve na samom poetku, od prvoga
stiha:
Nebeske ptice, koje svojim letom
smisao nebu daju, Internetom
ne slue se...
gdje bi logina struktura za izgovor bila sljedea:
Nebeske ptice,
koje svojim letom smisao nebu daju,
Internetom ne slue se...
Prva vea pauza ostvarena je interpunkcijskim znakom na sredini devetoga stiha. Tim
znakom oznaena je dioba pjesme na dvije reenice, pauza je osjetno vea nego prijanje
oznaene zarezom, a sadrajno se vraamo u atmosferu poetka prve reenice odnosno
poetka pjesme.
Ipak, najznaajniji (prijelomni) intonacijski trenutak koji u potpunosti mijenja i ritam i
intonaciju pjesme nalazi se u 12. stihu: ukljui i hodoasnika mene.
Pauza oznaena crticom dolazi nakon vrlo intenzivnoga ritma cijele pjesme graenog
u opkoraenju, izmjenama kontrastnih slika nebeskih visina i glasne i tetne buke suvremene
tehnologije. Vano je opisati situaciju prije same pauze: sintaktika cjelina prije pauze
dugaka je i protee se kroz tri stiha i to u neuobiajenom redoslijedu rijei:
ptice te nebeske |tek dio restaurirane freske | neke su koja, kad otvori zjene,
Time je, osim oteanog razumijevanja sadraja, postignuta i uzlazna intonacija, napetost i
iekivanje. Na to se vee prvi stih koji nije u opkoraenju, snana pauza naglaena crticom
19
koja priprema itatelja na promjenu, preokret, koji se u Paljetkovom pjesnitu esto nalazi u
posljednjem stihu. Nakon crtice i pauze, pjesnik u priu neoekivano uvodi samog sebe, i taj
trenutak prepoznajem kao vrhunac i stvarni kraj pjesme. Posljednja strofa koja slijedi nakon
toga znaajno je slabijeg intenziteta, dodatak kojim se pjesnik miri sa svojom usamljenom i
rijetkom pozicijom u svijetu iji oblik i funkcioniranje negira u potpunosti.
20
5. ANALIZA PJESME 5. (Stablo sam, doi, ako nisi ptica)
5.
Stablo sam, doi, ako nisi ptica

postani, ako nema perje uzmi
jastuk, razderi noktima ga, skoi
u med i leti, ili oerupaj
kondora, ako jesi ptica vosak
kljucaj, od njega salij gnijezdo, doi,
stablo sam, ako nisi ptica budi
sjekira, njena kao sjena, skini
sve nepotrebno s mene, i ja skidam
sa sebe sve i stojim, ekam vjetar,
moda si vjetar ti, zar nisi, ako
nisi, duboko dii, moj lie
da miris due, tvoje due miris
poprimi, ako nisi vjetar to si,
tek sad vidim: ti si stablo, ja.
21
Druga pjesma koju analiziram u ovom radu objavljena je u zbirci Pregovaranja (2007).
Spomenuta se zbirka sastoji od ukupno pet raznovrsnih i karakteristino naslovljenih ciklusa:
Mistina, Osobna, Tvrda, Njena, Neizvjesna. U ciklusima Mistina, Tvrda i Njena pjesme
nemaju naslove, nego su obiljeene rednim brojem2, dok se u kazalu zbirke ipak navode prvi
stihovi, vjerojatno u svrhu lakeg snalaenja. U ciklusima Osobna i Neizvjesna pjesme imaju
i redni broj i zasebne naslove. Peta pjesma iz ciklusa Mistina u kazalu je navedena ovako:
5. (Stablo sam, doi, ako nisi ptica)
Ova je pjesma pseudo sonet (ili moda hommage sonetu) jer ima 15 stihova, pa
odgovara sonetu s repom (tal. Sonetto caudato), koji se od klasinog soneta razlikuje zbog
dodanog 15. stiha3. Od 15 stihova pjesme, svi su jedanaesterci osim 12. i 15. stiha koji su
imaju deset odnosno devet slogova. Pjesma je u potpunosti intimistika, nema vanjskog
svijeta. Lirski se subjekt metaforiki identificira sa stablom, stablo je sredite i sve se zbiva
oko njega. Pjesma govori o nekoj vrsti meuljudskih odnosa, stereotipno bi to bio odnos
mukarac ena, meutim, zadnji stih vraa priu na subjekt ti si ja, to moe znaiti da
trai nekoga (neto) istovjetno sebi ili da trai sebe u drugima. Stablo moe simbolizirati
neto vrsto, trajno, pouzdano, drevno, ali isto tako i neto kruto, nefleksibilno, pasivno te
ovisno o vanjskoj pomoi, koje ezne za interakcijom (ptica, sjekira, vjetar).
5.2. Odraavanja i ponavljanja
Pjesma poinje konstatacijom Stablo sam, lirski subjekt se predstavlja, identificira. Ve od

prvog stiha u sintaksi je uoljivo nizanje pogodbenih reenica po modelu ako + prezent,
2
U talijanskoj knjievnosti najpoznatiji primjer zbirke s numeracijom pjesama umjesto naslova jest Kanconijer
Francesca Petrarce. I u sluaju ove zbirke, koriste se prvi stihovi pjesama kako bi kazalo bilo funkcionalno za
pretragu.
3
Usp. Sonetto, u: Enciclopedia Treccani, dostupno na www.treccani.it, sub voce
22
imperativ, a glagol je stavljen u inverziju u odnosu na gramatiku normu. Ta je inverzija
prisutna kroz itavu pjesmu. Izmeu prvog i drugog stiha uoavamo prvo opkoraenje, (...)
postupak koji proizlazi iz uzajamnog djelovanja sintakse i versifikacije: sintaktika se cjelina
ne podudara s versifikacijskom i to bitno mijenja ritmiki ustroj iskaza (Vuleti, 2005:237).
Veliki broj figura opkoraenja graenih na vrlo slinim obrascima upuuje na to da se radi o
vanom stilskom postupku na razini cijele pjesme. Osim to rije u opkoraenju dolazi na
istaknuto mjesto nakon versifikacijske pauze, vano je naglasiti da su svi glagoli koji su na
granici prijelaza, tj. oni koji ostaju na kraju stiha ili koji prelaze u idui stih redom u
imperativu: ptica | postani; uzmi | jastuk; skoi | u med; oerupaj | kondora; vosak | kljucaj;
budi | sjekira; skini | sve. Upotrebljeni imperativi u kontekstu sadraja pjesme ne doivljavaju
se kao izravne zapovijedi, ve kao svojevrsne zamolbe. Pjesma je u cijelosti napisana u
drugom licu, usmjerena je na primatelja, pa je u njoj dominantna konativna, zapovjedna,
apelativna jezina funkcija (R. Jakobson, prema: Vuleti, 2007:38). U njoj se apelira na
osjeaje ili misli primatelja, a cilj joj je potaknuti primatelja na sudjelovanje, na afektivnu
reakciju. U toj funkciji prevladavaju upravo imperativi i vokativi, govorenje u 2. licu jd. ili
mn., a esta je u promidbenom i politikom govoru. Sve to upuuje na emotivno angairano
govorenje. Govorenje u drugom licu oznaka je emotivno angairanog govorenja: govornik
jasno ukljuuje sugovornika u komunikacijski proces; obojica su aktivno ukljueni u
govorenje, njih se govorenje tie: oni su predmet govorenja. Drugo lice uvijek sadri i prvo: u
naglaenoj konativnoj funkciji izravnom obraanju, prvo i drugo lice meusobno se
ukljuuju, poistovjeuju: njihova je emotivna angairanost jednaka(Vuleti, 2005:95).
Razbijanjem sintaktikog ustroja reenice koji dovode do jakih intonacijskih skokova,
nizanjem neobinih pjesnikih slika, izravnim obraanjem odnosno poticanjem na dijalog,
pjesnik gradi napetost karakteristinu za krik, bogat i angairan oblik ljudskog govorenja.
Od drugog stiha prisutna je uzlazna gradacija glagola: uzmi; razderi; skoi; oerupaj koja se
temelji na nizanju potencijalno i eksplicitno destruktivnih i agresivnih aktivnosti naglaenih
imperativom drugog lica jednine. Ipak, jedan od najotrijih glagola, razderi, semantiki je
odmah ublaen imenicom jastuk, koji u opem poimanju predstavlja neto ugodno i meko, a
kao neivo ne moe osjetiti fiziku bol koju glagol podrazumijeva. Suprotno ovome, glagol
oerupaj spaja se s imenicom kondor koja, iako moe djelovati zaudno zbog vrste odabrane
ptice, savreno upotpunjuje agresivne konotacije glagola. Posljednja dva glagola u ovoj
gradaciji sadre glas , i tvore okomitu aliteraciju kroz trei i etvrti stih. Glas se u ukupnom
zbroju od 47 glasova javlja dva puta, to iznosi 4,25 %, a oekivano pojavljivanje glasa u
glasovno neutralnom kontekstu je tek 1,11 - 1,20%. Glas prekidni je poluzatvorni glas, brz i
23
balistinog pokreta i upotpunjuje pjesniku sliku ostvarenu gradacijom brzih i agresivnih
glagola.
U treem je stihu uoljiva i aliteracija glasa k, koji se u ukupnom zbroju od 27 glasova
pojavljuje tri puta, odnosno 11,11 % glasova. Ako uzmemo u obzir da je oekivano
pojavljivanje ovoga glasa u neutralnom govoru svega 3,18-3,33%, vidimo da je postotak u
stihu tri i pola puta vei. Svrha ove aliteracije ini se onomatopejska, ako se interpretira kao
kljocanje nekog otrog predmeta poput kara koje, recimo deru jastuk, ili otrih noktiju koji
se spominju u stihu. Jo snaniju aliteraciju glasa k nalazimo odmah dva stiha dalje:
Kondora, ako jesi ptica vosak
Kljucaj,
gdje se glas k javlja etiri puta u ukupnom zbroju od 30 glasova, odnosno 13,33%. Glas k
bezvuni je okluziv i aliteracija ovog glasa ostvaruje vanjsku motiviranost i ima
onomatopejsku vrijednost, moe se povezati sa bezvunim ali brzim kljucanjem, kljocanjem
kljuna. Zanimljivo je to bi, da nema opkoraenja, govorno ostvarenje zahtijevalo primjenu
glasovne promjene ispadanja suglasnika, jer kad se dva ista suglasnika k nau jedan kraj
drugog, jedan u govoru ispada. Ipak, aliteracija se ostvaruje i k se ponavlja upravo zbog
razbijanja sintaktikog ustroja, zbog loma stiha i opkoraenja. Izbor kondora u kontekstu
erupanja vrlo je neobian i sigurno nije sluajan. Moda je odabran upravo zbog
onomatopejske vrijednosti glasa k, a moda zato to se radi o ptici s najveim rasponom krila
na svijetu. erupanje najvee ptice vezano je uz arku elju subjekta da mu taj netko doe,
izraene u prvim stihovima.
Na razini itave pjesme uoljivo je da pjesnik gradi pjesnike slike parafrazirajui
neke poznate folklorne ili mitoloke elemente. Tako stihovima:
ako nema perje uzmi
jastuk, razderi noktima ga, skoi
u med i leti
zaziva staru tradiciju amerikog zapada, odnosno obiaj da se pojedinci kanjavaju mazanjem
katranom i lijepljenjem perja na katran. Ovaj je obiaj naoj publici poznat iz anra amerikih
kaubojskih filmova, ali esto je upotrebljavan i u animiranim filmovima, osobito u kominim
situacijama u kojima likovi koji ne mogu letjeti pokuavaju na sve naine poletjeti. S druge
strane stihovima:
kondora, ako jesi ptica vosak
kljucaj, od njega salij gnijezdo, doi,
24
pjesnik suptilno aludira na starogrki mit iz grke mitologije o Ikaru, kojem je otac napravio
umjetna krila od perja koje je zalijepio upravo voskom (usp. Schwab, 2000:26).
Sedmim stihom: stablo sam, ako nisi ptica budi poinje drugi dio pjesme. Da je
pjesma graena u zatvorenoj formi, ovo bi bio poetak druge strofe. Uoavamo anaforu,
figuru dikcije koja (...) slui za eufonini ustroj stiha te za isticanje neke obavijesti, a moe
se svojim govornim ostvarenjem prilagoditi drugome dijelu stiha i tako izraziti razliite
sadraje(Vuleti 2005:191). Stablo se tako ponovno legitimira, a stih je izmijenjen u odnosu
na prvi samo time to nedostaje glagol doi. Glagol je doi ipak prisutan na kraju prethodnog
stiha i povezuje prvi i drugi dio pjesme.
Od sedmog do desetog stiha uoljiva je snana aliteracija glasa s. Od ukupnih 94 glasa
u ta etiri stiha, glas s pojavljuje se 13 puta odnosno 13,82%, a oekivano pojavljivanje glasa
s u neutralnom kontekstu iznosi 4,64-4,70%. Na tu aliteraciju nadovezuje se i asonanca glasa
e u devetom i desetom stihu:
sve nepotrebno s mene, i ja skidam

sa sebe sve i stojim, ekam vjetar,
Svaki od tih stihova ima ukupno 27 glasova od kojih je u oba sluaja glas e ponovljen
pet puta, odnosno pojavljuje se u postotku od 18,51%, dok je oekivano pojavljivanje glasa e
u neutralnom kontekstu 8,98-10,99%. Oba su glasa (s i e) auditivno visoka odnosno svijetla, a
pojavljuju se u aliteraciji i asonanci u trenutku kada se u pjesmi panja s objekta pomie na
subjekt stablo, pa se mogu povezati sa slikom visokog svijetlog, sjekirom oienog stabla.
U ovim stihovima takoer uoavamo nekoliko stilskih figura: oksimoron njena sjekira,
usporedbu njena kao sjena, te ponovno gradaciju glagola: skidam, stojim, ekam. Za razliku
od prve gradacije koja je bila uzlazna i svoj klimaks ostvarila glagolom oerupaj, ova je
gradacija silazna. Prvi glagol je radnja, drugi oznaava stanje, a trei je apstrakcija. Glagoli
vie nisu u imperativu ve u prezentu prvog lica jednine, i itava se panja pomie s objekta
na subjekt. Pjesnik uvodi motiv vjetra i u sljedeem stihu
moda si vjetar ti, zar nisi, ako
upitnom reenicom otvara prostor nadi da je doekao ono to eka. Da interpunkcija u pjesmi
prati sintaksu, u ovom bismo stihu imali ak dva upitnika, ali izostanak pauze koja bi se
postigla upotrebom upitnika naglaava nesigurnost i nedoumice i dalje prisutne u potrazi.
25
Ponovna upotreba pogodbene reenice ako + prezent i imperativ, vraa nas sam poetak
pjesme odnosno metaforike potrage, iako je sadrajno formulirana u blaem i
optimistinijem tonu. Dok je prvi dio pjesme obiljeen snanim aliteracijama glasova i k, u
ovom dijelu pogodbenih reenica uoavamo okomitu asonancu glasa i. Glas i auditivno je
najvii i najsvjetliji vokal, i njegovim uestalim ponavljanjem materijalno se iskazuje
promjena atmosfere i oekivanja u odnosu na poetak potrage. Poetak te asonance je u
jedanaestom stihu, u kojemu se od 25 glasova i javlja etiri puta, odnosno 16%. Oekivana
uestalost glasa i u neutralnom kontekstu iznosi 10,19-10,35%, tako da ova asonanca ne bi
bila znaajna sama po sebi da se ne uzima u obzir sljedei stih:
nisi, duboko dii, moj lie
u kojem se glas i pojavljuje u postotku od 22,72%. Ovdje je asonanca pojaana aliteracijom

glasa . Od ukupno 22 glasa se ponavlja dva puta to iznosi 9,09%, a njegova uestalost u
glasovno neutralnom kontekstu iznosi tek 1,19-1,50%. Upotrebom glagola dii postignut je
kontrast vjetru. Vjetar ne uzima zrak (ne udie), nego ga pomie (pue) i prazan je, za razliku
od udisaja koji je esencijalan za ivot, usredotoen prema unutra, i svojim kretanjem
pribliava nas dui, odnosno vee nas uz sljedei stih:
da miris due, tvoje due miris
U ovom stihu aliteracija glasa neto je manja, 8%, ali i dalje izrazito snana, s obzirom da se
pojavljuje est puta vie nego u glasovno neutralnom kontekstu. Aliteracija glasa koja se
ranije onomatopejski mogla povezati sa umom vjetra, sada postaje oznaitelj due, odnosno
njezine bespredmetnosti, lakoe. Aliteracija stoga poistovjeuje vjetar kao vanjsku pojavu i
poveznicu sa stablom i duu kao neki unutarnji vjetar, kao neto to e povezati dublje
stablo s neijom drugom duom (naposljetku sa samim sobom). Vano je naglasiti da glas i
tvori asonancu do kraja pjesme, odravajui atmosferu iekivanja i nadanja. Osim
spomenutih apstraktnih ideja, ovom se asonancom priziva i fizika visina, nebeska, kamo
stablo prirodno stremi. Na metafizikoj razini, moemo rei da i dua stremi odlasku u nebo.
Metafora miris due naglaena je zrcalnom strukturom stiha miris due due miris i
simbolizira uzvieno i najplemenitije spajanje razliitih dua u jedno. Spajanje vrlo
konkretnog osjeta mirisa s apstraktnom duom povezuje metaforiki duu s, primjerice,
cvijetom, kao najljepim dijelom stabla, ali i najkrhkijim.
26
U etrnaestom stihu ponavlja se pitanje s vjetrom i to u zrcalnoj strukturi s jedanaestim
stihom: si-vjetar-ako/ ako- vjetar- si. Vidljivo je, meutim, da se ovdje pojavljuje krnja
struktura ako + glagol koju vie ne prati imperativ. Sadrajno bismo rekli da vie nema
naredbi, izravnog obraanja sugovorniku, ve se nasluuje smirenje koje se definitivno
potvruje zadnjim stihom. Vremenska odrednica tek sad podrazumijeva da je prolo neko
vrijeme, iako se nigdje drugdje ne nalazi ikakva referenca na vrijeme. U posljednjem stihu, uz
asonancu glasa i koji se u ukupnom zbroju od 23 glasa javlja etiri puta, odnosno 17,39%,
opet je prisutna kao u devetom i desetom stihu snana aliteracija glasa s od 13,04%. Uoljivo
je kako se i ova aliteracija javlja u identinoj situaciji kao i ranije (u devetom i desetom stihu)
u trenutku kada se panja s objekta prebacuje na subjekt - stablo. Tada su, kao to sam ve
navela, asonanca glasa i i aliteracija glasa s doaravali sliku visokog, svijetlog i oienog
stabla, a u ovoj zavrnoj (zakljunoj) slici subjekt i objekt ujedinjuju se u jednu cjelinu. U
posljednja tri stiha vidljiva je zrcalna aliteracija glasova t i s, koja zavrava s mikro-
zrcaljenjem u zavrnoj (misli ili) slici: t-s-s-t.
miris /tvoje /miris

nisi vjetar to si
tek sad/ti si stablo
Budui da se sadrajno pjesnik iz visine vjetra i dubine due vraa na sam pojam stabla, ova
aliteracija zapravo potvruje posljednju konstataciju ti si stablo.
Okomito zrcaljenje izmeu poetka Stablo sam i kraja stablo, ja ini pjesmu
zaokruenom cjelinom, stvara oblik kruga koji se s poetne toke vraa na kraju na tu istu
toku. Opisuje etiri pojave (elementa) koji ga na razliite naine oblikuju. Na prvom
elementu ptici najvie insistira, do te mjere da bi mu bila dovoljna i lana ptica odnosno
maska ptice, privid od meda i perja iz jastuka. Poanta ptice je da se ugnijezdi na stablu, stablo
treba pruiti utoite ptici. Drugi element je sjekira sila koja moe biti jako opasna za
stablo, ali nije prizvana da uniti stablo, odnosno ubije, posijee, ve da ga oblikuje, da makne
s njega ono to je suvino (aluzija na lie koje otpada, da bi se kasnije regeneriralo).
Nadovezuje se na sljedei element vjetar koji pomae u tom skidanju vika sa sebe. Stablo
eka vjetar, potreban mu je. etvrti element je dua. Dua je jedini apstraktan element, i
aludira na savrenu vezu, onu u kojoj dvoje postaju jedno, proimaju se jer im se mijeaju
mirisi due.
27
itava je pjesma graena na opkoraenju, ali zbog tako este uporabe opkoraenja i sm
izostanak postaje stilistiki obiljeen jer je rijedak i neoekivan. Opkoraenje je postupak
prebacivanja jedne ili vie rijei (ili dijela reenice) u sljedei stih. Dio prebaen u sljedei
stih govorno se istie: pauza oznauje kraj stiha, a uzlazna intonacija na kraju stiha upozorava
da se sintaktika, smisaona cjelina nastavlja preko granice stiha. (Vuleti, 1999:207). Samo
trima uzastopnim stihovima pjesnik ne koristi opkoraenje, i upravo su ta tri mjesta u pjesmi
zbog toga postale naglaena.
Prvo je mjesto izmeu estog i sedmog stiha, trenutak u pjesmi koji sam ve prije u
analizi oznaila kao prijelaz iz prvog u drugi dio pjesme. esti stih zavrava glagolom doi i
pauzom (kodiranom zarezom), a sedmi stih zapoinje ponavljanjem sintagme s poetka
pjesme stablo sam, kao da nas pjesnik na trenutak zaustavlja, i nakon pauze vraa opet na sam
poetak. Drugi izostanak opkoraenja je izmeu desetog i jedanaestog stiha. U tom trenutku
panja koja je na kratko bila s objekta prebaena na subjekt vraa se u prvobitni odnos (u
prvobitnu usredotoenost na drugoga/drugu). Taj objekt kojemu se lirski subjekt opetovano
obraa, sada se identificira s novim elementom vjetra. Trei izostanak opkoraenja uoavamo
u predzadnjem i zadnjem stihu. etrnaesti stih zavrava posljednjim pitanjem u pjesmi i to
pitanje nije oznaeno upitnikom, ve zarezom (kodiranom stankom) i izostankom
opkoraenja. Nakon njega dolazi i konani odgovor, zakljuak cijele pjesme.
Interpunkcija je u pjesmi u potpunosti agramatina, pjesnik izostavlja upitnike i toke,
a naglaeno esto koristi zareze, gradei time specifian ritam brzini izmjena slika, misli,
raspoloenja i oekivanja. Takva agramatinost interpunkcije oteava razumijevanje
pjesnikih slika, i tek itanje uz ostvarenje interpunkcije omoguuje razrjeavanje pojedinih
misli. To je posebno uoljivo u posljednjem dijelu pjesme, za koji u navesti na lijevoj strani
izvornu interpunkciju, a na desnoj onu koju pretpostavljam da bi u govoru trebalo ostvariti:
i ja skidam i ja skidam
sa sebe sve i stojim, ekam vjetar, sa sebe sve i stojim, ekam vjetar.
moda si vjetar ti, zar nisi, ako Moda si vjetar ti? Zar nisi? Ako
nisi, duboko dii, moj lie nisi, duboko dii, moj lie,
28
da miris due, tvoje due miris da miris due, tvoje due miris
poprimi, ako nisi vjetar to si, poprimi. Ako nisi vjetar to si?
tek sad vidim: ti si stablo, ja. Tek sad vidim: ti si stablo, ja.
U ovom je primjeru na ak tri mjesta zarez iz izvorne interpunkcije zamijenjen upitnikom, i

to dovodi do znaajne promjene u govornoj interpretaciji. Intonacija postaje uzlazna, a pauza
je u mojoj govornoj izvedbi dua u odnosu na onu koja je kodirana zarezom.
U istom je primjeru, osim interpunkcije, interpretaciju oteala i inverzija rijei u
reenici. Oekivani red rijei bio bi: duboko dii, da lie, moj miris due, poprimi miris tvoje
due. Jedini trenutak u kojem pjesnik koristi neki drugi interpunkcijski znak osim zareza
dvotoku nalazi se u zadnjem stihu. Koritenje dvotoke direktno nakon prve i jedine
upotrebe vremenske odrednice (tek tad) kratki je bljesak linearnog, na inae potpuno prostorni
ustroj Paljetkova pjesnikog izraza i to upravo u najvanijem trenutku pjesme, u trenutku
spoznaje uspjeha, u trenutku spoja dua koji se trai kroz pjesmu.
Nakon detaljne analize, zanimljivo je ispitati jo jednom sluni dojam koji pjesma
ostavlja u svjetlu pojedinih interpretativnih dominanti. Ozvuenje ove pjesme potvruje
rezultate analize, ali ono je iskljuivo rezultat mojeg razumijevanja i tumaenja, odnosno
samo jedna od mnogih moguih interpretacija pjesme.
29
6. ANALIZA PJESME PRIA O PTICI
PRIA O PTICI
Negdje postoji ptica i ta je ptica moja

i cvrkue i leti i meu lie sjeda
i odavno se znamo ali ja ne znam koja,
koja je moja ptica, koja me ptica ide
znam samo da se znamo znam da me ona gleda
samo j ne vidim je a svi je drugi vide
i svi je dobro znaju; kaem ja ptici svojoj
jesi li ptico moda nalina drugoj ptici kojoj
ne govori mi nita ali znam da se smije
Postoji moja ptica koja se negdje krije

i postoji i pjeva, ja ponekad je kuam
da vidim je li moja da nije druga neka
pa pobjegnem u kamen ona me tamo eka
i pjeva mnogo ljepe i ja je opet sluam
i znam: postoji ptica i ta je ptica moja
i poznamo se dugo, ali ja ne znam koja
Ipak se svakog dana ponovno ptici javim

priam joj neku priu o proljeima samim
pa uzmem negdje nebo i obojim ga plavim
svoj udio u suncu u kutak negdje stavim
posadim malo drvo i ekam, pticu mamim
dozivam svoju pticu u neizmjernom broju
tad slete mnoge ptice, ptice sa sviju grana
a ja tek sada ne znam prepoznat pticu svoju
30
Znam samo da je blizu zaklopim oi stojim
pa preplae se ptice noeva moga znoja
i pobjegnu ja ekam i pogledat se bojim
odjednom usred vida sunnica zazvei
jo jedna ptica ima u stablu ptica moja
i ne pitam je nita u krv zakopam rijei
pa gledamo se samo, dva poznata smo lica
toliko smo se puta i vidjeli i sreli
a nismo znali tko smo ni zato smo to htjeli
postoji jedna ptica luda a moja ptica
31
Pjesma Pria o ptici nalazi se u zbirci izabranih pjesama Bijela tama (2000). Zbirka Bijela
tama obuhvaa pjesme iz dvadeset est do tada objavljenih autorovih zbirki u prethodnih
trideset godina. Kao i kod prve pjesme analizirane u ovom diplomskom radu, osnovni motiv
pjesme je ptica. Za razliku od pjesme Ptice, nebeske koja tematizira kontrast i neravnoteu
izmeu prirodnog i tehnolokog svijeta, pjesma Pria o ptici u potpunosti je intimistika i
ljubavna. Pjesnik je u gotovo opsesivnoj potrazi za svojom srodnom duom, za svojom
jednom i jedinom, ije postojanje osjea u gomili ostalih, drugih dua.
Pjesma se sastoji se od etiri strofe razliitog broja stihova: 9+ 7+9+10. Pisana je u
dvostrukim sedmercima. Kroz strofe se razvija i postupno mijenja odnos lirskog subjekta i
ptice. Dok je u prvoj strofi ptica neuhvatljiva i nedostina, mogue ak i umiljena, kroz
drugu strofu nasluuje se interakcija, potvruje se da ipak postoji, da bi kroz treu i etvrtu
strofu kontakt s pticom postao konkretan i ostvariv.
6.2. Izraajna razina
a) Odraavanja i ponavljanja
Prva strofa
Ve u samom naslovu pjesme izraena je snana aliteracija glasa p koji se u ukupnom zbroju
od 11 glasova javlja dva puta, to iznosi 18,18% na oekivanih 2,26-2,79% u glasovno
neutralnom kontekstu. Ta se aliteracija nastavlja i kroz prvi stih u kojem se glas p javlja tri
puta (od ukupno 32 glasa), odnosno 9,37%. To je primjer tzv. jake aliteracije budui da se
glas p u svakoj rijei pojavljuje na prvom mjestu (pria, ptici, postoji, ptica, ptica) i povezuje
naslov s poetkom pjesme. Naime, sam je naslov u pjesmi neobian, budui da se ne radi o
32
Pjesmi o ptici nego o Prii, nazivu za knjievni oblik koji uobiajeno povezujemo s
prozom. Zatim imamo poetak pjesme (ili prie) koji, u skladu s naslovom, imitira obrazac
poetka djejih bajki, odnosno pria: Negdje postoji Osim toga, od samoga poetka, pa
kroz prve tri strofe, uoljiv je jaki polisindeton koji pojaava narativan ton pjesme.
Cijela pjesma ukljuujui i naslov sadri 54 rijei koje sadre glas p, od ega njih 49
poinje upravo glasom p, dok je samo pet rijei (ljepe, opet, ipak, zaklopim, zakopam) u
kojima taj glas nije na poetnoj poziciji u rijei.
Ponavljanje rijei ptica izrazito je naglaeno tijekom cijele pjesme, sveukupno se
pojavljuje ak 21 put, od toga u prvoj strofi najvie sedam puta. est od tih sedam
ponavljanja rijei ptica u prvoj strofi u meusobnoj su isprepletenoj vezi. U prvom stihu
uoavamo zrcaljenje u postoji ptica/ptica moja, u kojem ponavljanje rijei ptica dovodi u
vezu postoji i moja, na samom poetku pjesnik postavlja usku sinonimsku vezu izmeu
postojanja ptice i posjedovanja te postojee ptice. Ovakva e se formulacija stiha u kojem se
dvaput ponavlja pojam ptice, s tek minimalnim izmjenama, ponavljati vie puta tijekom
pjesme i zapravo bismo mogli ustvrditi kako ona poprima ulogu svojevrsnog refrena, ali i
uvoda u pjesmu, te zakljuka prie. Slino zrcaljenje nalazimo u etvrtom stihu: moja
ptica/me ptica ide, u kojem je ptica opet uokvirena pripadnou (moja/me ide), pri emu je
lako uoiti kako se etvrti stih zapravo odraava u prvom stihu:
Postoji ptica, ptica moja/moja ptica, koja me ptica ide.

Sljedee ponavljanje rijei ptica nalazimo u sedmom i osmom stihu prve strofe, ovaj
put na kraju stiha i naglaeno vezano rimom: ptici svojoj/ptici kojoj. Izmeu spomenutoga
ponavljanja, u kojem je njegova ptica suprotstavljena tuoj/drugoj ptici, pjesnik u
pripovijedanje ubacuje izravno obraanje ptici, stvarajui dojam fizike blizine ali i bliskosti i
interakcije, unato poetnoj slici neodreena prostora (negdje postoji). U drugom stihu
osobito se istie aliteracija glasa koji se pojavljuje dva puta u ukupnom zbroju od 28
glasova, odnosno 7,14% dok je oekivano pojavljivanje za glas u govorno neutralnom
kontekstu niskih 0,70-0,91%. S obzirom da je pojaana nizanjem suglasnika koji oznaavaju
ukanje lia i kronje, ova je aliteracija onomatopejska i doarava nam prirodni prostor
kronje drveta, mjesta gdje se skupljaju ptice. Aliteraciji moemo pridruiti i asonancu glasa i,
koji se u istom stihu, znai u istoj slici, pojavljuje pet puta, odnosno 17, 85% na oekivanih
10,19-10,35% u govorno neutralnom kontekstu. Asonanca ovoga glasa zbog njegovih
auditivnih karakteristika (visok, svijetao vokal) uvruje aliteraciju, smjetajui kronje u
visine.
33
Jo je jedno odraavanje jednostavno uoljivo i izuzetno zanimljivo, a to je okomita aliteracija
skupova s glasom j. Ta se aliteracija protee kroz sve stihove prve strofe, s izuzetkom petoga
stiha, koji je u aritmetikoj sredini strofe, i svojom je strukturom u potpunosti drugaiji od
ostalih. Navedena aliteracija skupova s glasom j (u rijeima: negdje, je, moja, sjeda, ja, koja,
koja, je, moja, koja, ja, je, je, je,znaju, ja, svojoj, jesi, kojoj, je) vrlo jasno stvara asocijacije
na jaje. Duhovitost ovakve prikrivene simbolike oekivane u Paljetkovu opusu opravdana je i
sa semantikog i s fonetskog gledita. Jaje se moe interpretirati i kao poetak ivota svake
ptice (pa pjesnik u svojoj oajnoj potrebi da je nae zaziva i njezino stvaranje u sluaju da
zapravo ne postoji), ali i kao stvaranje, zazivanje poetka odnosa, ljubavi koju trai i na koju
polae pravo. S fonetske strane, zanimljivo je da je najvea koncentracija glasa j, koja tvori
znaajnu aliteraciju, upravo u stihovima u kojima se ponavlja rije ptica. Tako se u prvom
stihu pojavljuje u 12,5%, u etvrtom 13,79%, u sedmom 14,7%, a u osmom 10,25%
uestalosti, dok je oekivana uestalost glasa j u glasovno neutralnom kontekstu 4,26 5,03 %.
Kroz trei i etvrti stih prisutna je gradacija pitanja postignuta ponavljanjem upitne
zamjenice koja. Kako istie Vuleti, ponavljanje moe sluiti isticanju emotivnog sadraja,
pri emu kroz ponavljanje raste intenzitet emocija, od nesigurnog oklijevanja do potvrivanja,
odnosno, u sluaju ovih stihova, do vrhunca napetosti i nedoumice (usp.Vuleti, 2006:154).
Ponavljanjem spomenute upitne formule raste odlunost lirskoga subjekta da pronae svoju
pticu koja je u prvoj strofi jo uvijek vrlo neodreena i nestvarna. Taj svojevrsni emotivni
vapaj, iako nije praen gramatiki adekvatnom interpunkcijom, zakljuuje jednu misao nakon
koje slijedi znaajna promjena u tonu pripovijedanja.
Peti stih, kao to sam spomenula, svojom strukturom odudara od ostalih stihova prve
strofe. Osim to je jedini stih u kojem se ne pojavljuje glas j, karakteristian za cijelu strofu,
gusta koncentracija nazalnih glasova n i m te napetog glasa z stvara ak tri snane aliteracije
koje ovaj stih dovode u kontrast sa cijelom strofom. U stihu u kojem brojimo 33 glasa, glas n
pojavljuje se etiri puta, odnosno 12,12%, a oekivano pojavljivanje glasa n u govorno
neutralnom kontekstu iznosi 4.57-5,44%. Glas m se ponavlja pet puta to u postotku iznosi
15,15%, od oekivanih 3,67-3,81%. Ovim aliteracijama niskih i tamnih nazala pridruuje se
aliteracija glasa z, koji se ponavlja tri puta, odnosno 9,09% na oekivanih 1,47-1,74%. Lirski
se subjekt iz izvanjske potrage za pticom naglo povlai u introspekciju, u propitivanje
vlastitih nesigurnih stavova. Aliteracija spomenutih nazala podsjea na neku vrstu mumljanja
ili negodovanja ispod glasa, koje upotpunjuje sliku okretanja subjekta prema samome sebi.
U cijelom stihu nalazimo nekoliko povezanih ali razliitih oblika ponavljanja. Osim
navedenih aliteracija, ponavlja se tri puta glagol znati, i to u prvom licu, tvorei izmjenom
34
jednine i mnoine zrcalnu strukturu (znam/znamo/znam) koja asocira na lano
samouvjeravanje i ohrabrivanje. Dodamo li tome moda najzanimljivije ponavljanje koje se
protee kroz cijeli stih ponavljanje skupine am:
znam samo da se znamo znam da me ona gleda
koje snano asocira na istonjaku mantru, potvrujemo prethodnu pretpostavku da se radi o

uvjeravanju i ohrabrivanju samoga sebe. Ovaj je stih prijeloman u strofi, budui da je prije
njega pria uopena, a nakon njega lirski se subjekt prvi puta pribliava ptici, postavlja joj
pitanje, uspostavlja kontakt i potvruje svoje nade. Kompozicijski, stih predstavlja
aritmetiku sredinu strofe.
Druga strofa
Druga strofa poinje vrlo slino prvoj, odnosno ponavlja se osnovna misao o ptici, ali ovaj put
bez zrcaljenja i s neto drugaijim redoslijedom rijei. Prvotno uopeno Negdje postoji
pretvorilo se u sigurnije Postoji, a nedoumica oko postojanja pretvorila se u neto uu
nedoumicu oko mjesta gdje se ptica nalazi. Veina elementa analiziranih kroz prvu strofu
nastavlja se i u drugoj. Aliteracija glasa p, u prvoj strofi prisutna na samom poetku odnosno
u prvom stihu, u drugoj je strofi u neto slabijem intenzitetu, ali tvori okomitu aliteraciju kroz
gotovo cijelu strofu. Glas p ne pojavljuje se samo u treem stihu. Kroz prva dva stiha
aliteracija iznosi 7,93%, a ostvarena je ponavljanjem glasa p pet puta kroz ukupno 63 glasa.
Kao i u prethodnoj strofi, svaki glas p nalazi se na poetnoj poziciji u rijei. Drugi dio
aliteracije protee se od etvrtog do sedmog stiha, pri emu se glas p pojavljuje devet puta
unutar ukupno 121 glasa, odnosno predstavlja 7,43% glasova. Ova oigledno jaa i
dugotrajnija aliteracija ukazuje na stabilnu okomitu strukturu u strofama koja samo dodatno
potvruje namjeru pjesnika da nam doara ptice i njihov poloaj u visinama. Jednako kao i u
prethodnoj strofi, uoljivo je i uestalo ponavljanje skupina s glasom j (postoji moja, koja,
negdje, krije, postoji, pjeva, ja, je, je , moja, nije, pobjegnem, pjeva, ja je, ji, je, moja, ja
koja). Time se nastavlja semantika i fonetska veza izmeu lirskoga subjekta, njegove
potrage i same ptice.
35
Nabrajanje glagola uz ponovnu upotrebu polisindetona (i postoji i pjeva) vraa nas na
nesigurnost i samo-uvjeravanje lirskoga subjekta, ali ovaj puta u neto blaem i
optimistinijem tonu. Slika lepravoga cvrkuta skrivenog u liu visina zamijenjena je
konkretnim pjevom, kojeg lirski subjekt ponekad i uje (iako jo uvijek nije siguran iji je to
pjev, dakle izostaje jo uvijek identifikacija konkretne ptice). Sinestezija upotrebljena kroz
glagol kuam (pjev) semantiki je nelogina, ali metaforiki doarava sustav pokuaja i
pogreke u pronalaenju ptice: kuajui razliite vrste ptijeg pjeva, odreuje je li to upravo
njegova ptica. Uoljiva je ponovno i asonanca glasa i, i to u treem stihu. Od ukupno 30
glasova, i se javlja etiri puta, odnosno 26,66% (na oekivanih 10,19-10,35%), kojoj je i dalje
svrha doarati nebeski prostor, visinu unutar koje se kreu ptice.
Sredinji stih druge strofe je etvrti stih, u kojemu opet nalazimo aliteracije nazala m i
n, to je jo jedna dodirna toka s ustrojem prve strofe. etvrti stih ima 30 glasova, i od toga
su etiri glasa m (znai javlja se u postotku od 13,33%) i tri glasa n (odnosno 10%). U istom
stihu, uz aliteraciju tamnih i niskih nazala nalazimo i asonancu glasa e, koji se pojavljuje ak
pet puta, odnosno 16,66% na oekivanih 8,98-10,99% u glasovno neutralnom kontekstu.
Usprkos tamnoj slici kamena koju opisane aliteracije predouju, ova asonanca svijetlog i
visokog vokala e otvara mogunost uspostave konkretnijih odnosa izmeu dubine osjeaja
lirskoga subjekta i visine i nedostinosti ptice.
Drugi dio strofe graen je kao i prvi dio, u nabrajanju glagola i upotrebi polisindetona
(i pjeva, i sluam, i znam, i je moja, i poznamo se). Ovaj put nabrajanje glagola je due, i sam
polisindeton je dui i uoavamo promjenu u psiholokom prikazu lirskog subjekta. Isticanjem
da ptica pjeva mnogo ljepe, i da je opet slua, on se zapravo hvali da je nauio raspoznati ba
njezin odreeni pjev te da je taj pjev upuen upravo njemu. U cijelom stihu ne pojavljuje se
rije ptica, ali ona je sadrana (skrivena) upravo u rijeima ljepe i opet, prvim rijeima u
pjesmi koje sadre glas p a da nije na poetnoj poziciji u rijei. Znaajna je i upotreba
interpunkcije nakon i znam: Dvotoka zahtijeva pauzu i silaznu intonaciju na mjestu u strofi (i
u pjesmi) na kojem se esti i sedmi stih druge strofe odraavaju u prvom odnosno treem stihu
prve strofe:
(prva strofa, 1) (druga strofa, 6)
Negdje postoji ptica i ta je ptica moja/ i znam: postoji ptica i ta je ptica moja
(prva strofa, 3) (druga strofa, 7)
i odavno se znamo ali ja ne znam koja,/ i poznamo se dugo, ali ja ne znam koja
36
Jedina se razlika nalazi u pojmu negdje, koji oznauje nepoznatu, openitu odrednicu mjesta, i
sintagme i znam: koja potvruje sigurnost stava. Time se zakljuuje i zaokruuje prva velika
cjelina u pjesmi, u kojoj nema referenci na ita drugo iz okolnoga svijeta, sve je koncentrirano
i vrti se iskljuivo oko ptice i pjesnikove intenzivne potrage za njom.
Trea strofa
Treom strofom poinje nova cjelina i naglasak se seli na lirski subjekt koji postaje aktivan.
To je osobito vidljivo iz niza glagola koji oznaavaju konkretne aktivnosti: javim, priam,
uzmem, obojim, stavim, posadim... Poetak strofe ponovno je obiljeen aliteracijom glasa p,
koji se kroz prva dva stiha (66 glasova sveukupno) pojavljuje est puta, odnosno 9,09%. Sama
rije ptica javlja se est puta u cijeloj strofi, od ega je prva tri puta lirski subjekt u aktivnom
kontaktu s njom: ptici (se) javim, pticu mamim, dozivam pticu.
Izostaju skupine s glasom j, koje obiljeavaju prve dvije strofe, sadrajno puno
apstraktnije i openitije, ali je opet prisutna naglaeno jaka okomita aliteracija glasa m, koja
se kroz ovu strofu javlja u drugom, treem, petom i estom stihu. Kroz drugi i trei stih m se
javlja u visokih 12,12%, dok u petom stihu koncentracija glasa m (ponavlja se est puta u
ukupno 31 glas) daje ak 19,35%. U estom stihu aliteracija se naglo smanjuje, ali i dalje
iznosi znaajnih 8, 82 %. Cijela je opisana aliteracija dodatno naglaena rimom, koja u prvih
pet stihova zavrava upravo glasom m. Analizu uestalosti glasa m moemo proiriti i na
njegovo pojavljivanje uz odreeni vokal. Odmah je vidljivo da prevladava skupina im, ali
nalazimo i 5 puta skupinu am, i jednom em i om: javim, priam, proljeima samim, uzmem,
obojim, plavim, stavim, posadim, ekam, mamim, dozivam, neizmjernom.
Ovom je aliteracijom cijela trea strofa usko povezana s petim stihom prve strofe. U njemu je
pjesnik kroz svojevrsnu mantru ohrabrivao sebe u poetku svoje potrage, i to sada ponavlja
kroz treu strofu, ohrabruje se u akciji koju je pokrenuo, budui da se spomenute skupine
javljaju veinom u glagolskim oblicima. Istovremeno se kroz strofu okomito ponavlja rije ne
(u rijeima: negdje nebo, negdje, neizmjernom, ne) kao otvorena sumnja u uspjeh vlastita
pothvata i antiteza bodrenju u obliku mantre. Na kraju strofe ta je negacija dodatno naglaena
aliteracijom glasa n, koji se u posljednja dva stiha javlja sedam puta, odnosno 10,44%.
Kontraste u treoj strofi nalazimo i u pjesnikoj slici:
37
pa uzmem negdje nebo i obojim ga plavim
svoj udio u suncu u kutak negdje stavim
u kojoj se sam lirski subjekt prikazuje kao nekakva boanska figura, netko tko stvara i ureuje
kutak za svoju posebnu, jedinstvenu pticu. Na ve opisanu aliteraciju niskog i tamnog glasa m
u treem stihu, vee se snana asonanca glasa u, najtamnijega i rijetkog vokala. Glas u javlja
se est puta u 32 glasa, to iznosi 18,75 %, odnosno etiri i pol puta vie od oekivanih 4,09-
4,29% u glasovno neutralnom kontekstu. Najvea koncentracija glasa u nalazi se upravo u
sintagmi svoj udio u suncu koja semantiki oznaava svjetlost, toplinu i neki oblik vladavine,
pa moemo rei da ova aliteracija ostvaruje kontrast semantikoj slici slobode, nesputanosti i
neuhvatljivosti ptice. Kroz ovu se sliku ponavlja dva puta neodreeni prilog negdje, prvi put
vezan uz nebo (pojam irokog, nepoznatog i prostranog), a drugi put uz kutak (pojam neeg
skuenog, tamnog i poznatog, intimnog), stvarajui tako i prostorni kontrast.
Slijedi prva konkretna slika: lirski subjekt se iz prethodne apstraktne, neodreene slike
neba i sunca sputa na zemlju i sadi drvo. To moe oznaavati i dom, odnosno utoite, ali
isto tako i zamku za pticu (koju mami). Subjekt se umiruje (ekam) i pokazuje strpljenje i
spremnost na dugotrajnu posveenost eljenom cilju ptici, nakon to je sve pripremio za nju.
Ponavlja rije ptica, a to drugo i tree ponavljanje ptice u ovoj strofi dodatno je povezano i
zrcaljenjem: pticu mamim/dozivam pticu. Ovo se zrcaljenje javlja kroz peti i esti stih i
uokvireno je interpunkcijom (prethodi mu pauza kodirana zarezom, a zavrava crticom koja
takoer oznaava pauzu). S obzirom da je cijela pjesma strukturirana u narativnom tonu, a
interpunkcije, koja bi bila logiki oekivana, gotovo da i nema, mogli bismo rei da se radi o
zrcaljenju u opkoraenju ili okomitom zrcaljenju.
Sljedee pojavljivanje rijei ptica takoer daje zrcalnu strukturu u sedmom stihu:
slete mnoge ptice, ptice sa sviju strana
s time da prvi put ne govori o svojoj (jednoj) ptici, ve je naglaena mnoina: mnoge / sa sviju
strana. Znakovito je da se odjednom u prii dogaa obrat, u smislu da se na njegov poziv
odaziva mnotvo ptica, to mu stvara jo vei problem, kako se vidi u posljednjem stihu u
strofi. U posljednjem stihu tree strofe jo se jednom ponavlja rije ptica, ali ponavljaju se i
rijei iz prve strofe ne znam, svoju. Vraa se osjeaj nesigurnosti i neuspjeha nadomak cilju,
unato akciji i pribliavanju eljenom objektu. Ponavlja se ublaeno i esti stih prve strofe:
samo ja ne vidim je a svi je drugi vide. Za razliku od prve strofe, kada je ptica njemu bila
38
potpuno nevidljiva i nedostina, i njezino postojanje bilo je upitno, sada je siguran u njezino
postojanje, zna da je vidi, ali ne prepoznaje je u masi drugih ptica.
etvrta strofa
etvrta strofa vee se na treu antitezom ne znam/znam i najavljuje promjenu u doivljaju i

aktivnostima lirskog subjekta.Trea strofa zavrava slikom mnotva ptica i nesigurnosti,
neodlunosti lirskog subjekta koji se u takvom mnotvu ne snalazi i ne pronalazi svoju pticu.
Zbog toga mijenja pristup potrazi, udaljuje se od tog mnotva, povlai u sebe, u svoju intimu i
umiruje. Zaklapa oi, spreman je ukljuiti druga osjetila do ovog trenutka traio je pticu
pogledom, sluao je, priao joj, ali nije uspio ostvariti kontakt. Sada iskljuuje vid, umiruje se
i eka izloen pogledu to e se dogoditi. Ponovno prevladavaju glagoli u prvom licu jednine,
ali ovaj puta to su glagoli koji oznaavaju statinu sliku ili stanje: zaklopim, stojim, ekam,
bojim se .
Prvi stih etvrte strofe odraava se u petom stihu prve strofe. Kako je vidljivo iz
navedenih primjera, poetni dio stihova je potpuno isti, dok je drugi dio naoko razliit, ali
semantiki vrlo blizak.
Znam samo da se znamo znam da me ona gleda (stih iz prve strofe)

Znam samo da je blizu zaklopim oi stojim (stih iz etvrte strofe)
Tako prvi razlikovni dijelovi, se znamo i je blizu, ovdje postaju gotovo sinonimi, s tim to je
blizu oznauje jai stupanj povezanosti, konkretnije od neodreenoga se znamo, odnosno
izraava napredak u odnosima subjekt ptica s poetka pjesme. Drugi dio obaju stihova
sadri element vezan uz osjetilo vida. U prvoj strofi je to aktivna slika ptice koja gleda u
subjekta, a u petoj je to pasivna slika subjekta koji zatvara oi jer sad ve osjea blizinu ptice i
bez vizualne potvrde. Odraavanje ovih dvaju stihova postignuto je i drugim postupcima.
Aliteracija glasova m i z, uoljiva u petom stihu prve strofe, vrlo je izraena i u ovome stihu.
Budui da lirski subjekt zatvara oi, aliteraciju se moe interpretirati kao poetak preputanja
volji ptice da se opredmeti, kao pasivno prizivanje ili nadanje koje e se pretvoriti u nie
navedenu mantru. Stih se sastoji od 34 glasa, unutar kojih se m ponavlja etiri puta, odnosno
11,76%, a z se javlja tri puta, odnosno 8,82%. Glasovne skupine am i im se pojavljuju u
39
manjem broju (znam samo, zaklopim, stojim), ali dovoljnom da, uz ostale analizirane slinosti
u ova dva stiha, moemo rei kako se i ovdje radi o nekoj vrsti bodrenja samog sebe
ponavljanjem mantre.
Ponavljanje rijei ptica i dalje se kontinuirano provlai kroz cijelu strofu. Prvo
pojavljivanje pojma ptice u strofi drugi je, ali i posljednji put u cijeloj pjesmi da se prikazuje
mnotvo. U treoj je strofi rezultat svih napora i djelovanja lirskog subjekta da privue i
dozove svoju pticu, bio okupljanje mnotva ptica, da bi zatim, u etvrtoj strofi, upravo
promjena njegova ponaanja i pristupa potrazi, njegovo smirivanje i zaklapanje oiju, dovelo
do rasprivanja i nestanka tog mnotva suvinih ptica. Takav je doivljaj postignut i
aliteracijom bezvunih suglasnika (pa preplae se ptice), koja onomatopejski doarava lepet
krila ptica koje preplaeno odlaze. Njihov je strah izazvan agresivnom metaforikom slikom
noeva mog znoja zbog kojih ptice pobjegnu. Cijela je slika obiljeena glagolima u prvom licu
jednine koji ne samo da su statini, nego daju dojam potpune tjelesne ukipljenosti i,
paradoksalno, povezuju lirski subjekt s ostalim pticama, u tom strahu koji im je zajedniki. Na
razini semantike strukture stiha, opet uoavamo zrcaljenje. Iako nije oigledno kao neka
druga zrcaljenja u pjesmi, vidimo da se vanjski dijelovi stiha sastoje od glagola povezanih s
gledanjem odnosno vidom, dok su glagoli u sredini stiha glagoli stanja nevezani uz vid:
Zaklopim oi stojim | ekam i pogledat se bojim
Kao to u treoj strofi prilog ipak oznaava poetak nove cjeline, u etvrtoj strofi
prilog odjednom uvodi nas u promjenu koja slijedi. Ona se odnosi na suptilno poigravanje s
biblijskim motivima, ve prisutno u analizi pjesme Ptice, nebeske. Paljetak uvodi ovu
biblijsku referencu vrlo neprimjetno, pa moe lako promaknuti pri povrnom itanju, a
znaajna je jer donosi neoekivanu novinu i proiruje dimenzije subjektove potrage s ljubavne
na duhovnu sferu. Cijeli stih: odjednom usred vida sunnica zazvei semantiki je prilino
hermetian, ali ako ga shvatimo kao neku vrstu prosvjetljenja, podsjea na biblijsku priu o
preobraenju svetog Pavla, koji se na putu za Damask kamo je krenuo da bi progonio krane,
srui na zemlju iznenada obasjan svjetlou s neba koju se tumai i kao mogui napad
sunanice (usp. Djela apostolska 9, 3-4: Kad se putuju priblii Damasku, iznenada ga obasja
svjetlost s neba. Srui se na zemlju i zau glas to mu govorae: Savle, Savle, zato me
progoni?). Zanimljivo je napomenuti da se sveti Pavao izmeu ostalog smatra i zatitnikom
40
pjesnika4. Jo jedna mogua poveznica spomenutog stiha sa svetim Pavlom jedan je od
njegovih najpoznatijih tekstova, Hvalospjev ljubavi, iz Prve poslanice Korinanima koji
poinje ovako: Kad bih sve jezike ljudske govorio i aneoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih
mjed to jei ili cimbal to zvei (usp. Hvalospjev ljubavi, Prva poslanica Korinanima: 13,
1-13). U pjesmi se sintagmom sunnica zazvei stvara sinestezija dodira (dodir sunca) i
zvuka koji, ako prihvatimo biblijsku referencu, slavi taj dodir. I kao to svetog Pavla
iznenadna nebeska svjetlost izvede iz mraka i prosvijetli te on spozna Krista, tako lirski
subjekt usred vida i zaklopljenih oiju doivi, osjeti kako je u stablu jo jedna, koja nije
odletjela s drugima, ovaj put zasigurno njegova ptica. Njegovo je prosvjetljenje i shvaanje
izraeno dvostrukim ponavljanjem rijei ptica kroz stih, postupkom prisutnim u svim
strofama, ali prvi put u formi konstatacije, a ne pitanja, nedoumice ili samouvjeravanja.
estim se stihom zaokruuje ova agresivna, ali u isto vrijeme produhovljena slika.
Od prvog do estog stiha uoljiva je okomita aliteracija glasa , koji se javlja pet puta
(oi, ekam, sunanica, zazvei, rijei), a zatim izostaje u potpunosti do kraja pjesme.
Ponavljanje glasa najizraenije je u etvrtom stihu jer se ponavlja dva puta u sintagmi
sunnica zazvei, a to drugo je dodatno pojaano jer stvara rimu sa estim stihom (rijei).
Svrha ove aliteracije je onomatopejska i kulminira u navedenoj sinesteziji. Zvuna kulisa koju
stvara u kontrastu je s polovicom strofe u kojoj se iznova vraamo na mir subjektove intime.
Drugi i esti stih ostvaruju jaku metaforiku vezu. Neobino agresivnim sintagmama:
noeva mog znoja/u krv zakopam rijei, moemo opet pronai biblijsku pozadinu u prizoru
Isusa koji je u molitvi na Maslinskoj gori, no prije razapinjanja na kri znojio krv (usp.
Evanelje po Luki, 22,44: I bijae znoj njegov kao kaplje krvi koje su kapale na zemlju). Iako
je to najpoznatiji sluaj takvoga krvarenja, fenomen je poznat i u medicinskoj literaturi pod
nazivom hematidroza. Tvrdi se da je najee posljedica straha i intenzivne kontemplacije.5
Evidentno je kako potraga lirskog subjekta ovim stihovima dolazi na sam vrhunac, trenutak u
kojem on, nakon dugotrajnog stremljenja ka cilju, kroz rastuu potrebu i kontinuirane molitve,
proivljava duboko vjersko iskustvo preobraenja, i to uz fiziku manifestaciju krvarenja.
Analizirajui usporedno dalje ova dva stiha, uoavamo da oba stiha imaju 32 glasa, s
unutarnjom podjelom na slogove 7 +7, ali zbrajajui glasove vidimo podjelu intonacijske
jedinice na 17 +15 i 15+17 glasova. Unutarnji dijelovi ove zrcalne podjele (noeva mog znoja
/ i ne pitam je nita) graeni su jednakovrijednim asonancama: u noeva mog znoja brojimo
4
Vidi na: http://www.catholic-saints.info/patron-saints/patron-saint-of-writers.htm
5
O hematidrozi vidi na: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2810702/
41
tri glasa o, dok u i ne pitam je nita tri puta se javlja glas i, dostiui tako 20%, odnosno
dvostruko veu uestalost pojavljivanja od uestalosti u govorno neutralnom kontekstu (za
glas o je 9,59-9,60%, a za glas i 10,19-10,35). Glas o svojim okruglim oblikom prati oblik
kapljica znoja, dok se asonanca auditivno visokog i svijetlog glasa i javlja u trenutku kada je
lirski subjekt prosvijetljen odnosno kada shvaa da je njegova potraga i molitva usliana.
Slika s biblijskim motivima zaokruena je sintagmama zaklopim oi i zakopam rijei koji
ostvaruju homofonsku vezu. Obje oznaavaju povlaenje lirskog subjekta u sebe i doaravaju
osobu u nijemoj molitvi.
Nakon ove proroke vizije i snane duhovno tjelesne preobrazbe kroz koju lirski
subjekt prolazi, mijenja se i opa atmosfera zavrna tri stiha strofe i itave pjesme. Kroz
pravilno ritmian stih (7+7 slogova, s naglascima na drugom i estom slogu) uoljiva je i
znaajna asonanca glasa a. U glasovno neutralnom kontekstu uestalost glasa a najvea je
(10,79-12,03%) pa je njegova asonanca rijetka. U sedmom stihu koji ima 32 glasa, a se javlja
sedam puta, to iznosi 21,87%, odnosno dvostruko vie nego u neutralnom kontekstu. Ovom
asonancom, a kroz harmonian ritam stiha oznaena je promjena kroz koju lirski subjekt
prolazi u svom konanom izravnom susretu s traenim objektom. Atmosferu bliskosti pjesnik
gradi ponovnim posizanjem za Biblijom, i ve spomenutim svetim Pavlom, odnosno
njegovim Hvalospjevom ljubavi, potvrujui kako se radi o ljubavnoj potrazi i uspostavljanju
fizikog kontakta i blizine s duom s kojom je na duhovnoj razini ve od prije blizak. Tako
stih: pa gledamo se samo, dva poznata smo lica, moemo tumaiti kao parafrazu sljedeih
stihova iz Hvalospjeva ljubavi: Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada
licem u lice! (usp. Hvalospjev ljubavi, Prva poslanica Korinanima: 13,12). Tada oznaava
vrijeme savrenog, odnosno vrijeme ljubavi, koja se u pjesmi upravo u ovim stihovima
dogaa i potvruje. Na ovome mjestu u strofi, ali i u okvirima pjesme u cjelini, uoavamo
promjenu u glagolskom broju. Dok su ranije prevladavali glagoli u prvom licu jednine, sada
imamo niz glagola u prvom licu mnoine: gledamo se, smo, smo se vidjeli i sreli... Iz toga
proizlazi da je potraga lirskoga subjekta za svojom pticom zavrena, da su se pronali i
prepoznali. Dodatna potvrda zajednitva krije se i u okomitoj aliteraciji glagola biti u prvom
licu mnoine smo kroz sedmi, osmi i deveti stih: samo, smo, smo nismo, smo, smo.
Kroz iste stihove javlja se okomito ponavljanje sloga li (nalazimo ga u rijeima lica,
toliko, vidjeli, sreli, znali, htjeli). Slino kao i u sluaju aliteracije glasa iz prve polovice
strofe, i ovdje je svrha onomatopejska, ali zvuk koji doarava nije glasan, trijumfalan ve
zvuk intimne zajednike pjesme.
Glasovne skupine s j koje su u treoj strofi izostale, u etvrtoj se ponovno pojavljuju:
42
je, znoja, pobjegnu, ja, odjednom, jedna, moja, je, rijei, vidjeli, htjeli, jedna, moja
Osim asocijacije na jaje, koja je prevladavala kroz prve dvije strofe, a s obzirom da se je
ponavlja puno vie od rijei ja (devet puta je i etiri puta ja), ovo ponavljanje moemo vezati
uz konanu potvrdu dokazanog postojanja ptice koje se definira u ovoj, etvrtoj strofi. Isto
tako, i ovdje imamo manje uoljivi polisindeton koji se protee kroz cijelu strofu. Ponavljanja
odreenih postupaka povezuju pjesmu u skladnu cjelinu i upuuju na stilsku dosljednost
pjesnika i njegovu brigu o formi.
Pjesma zavrava logino, ponavljanjem (i rezimiranjem) prvoga stiha prve strofe. Izostaje
neodreeni prilog negdje, jer sadrajno vie nije potreban, a dodan je pridjev luda ime se
ptica karakterizira, te se naglaava jedinstvenost njihovog odnosa.
b) Rima
Rima je u ovoj pjesmi isprekidana i ne pokazuje nikakvu pravilnost u rasporedu. Rimuju se

prvi, trei, petnaesti i esnaesti stih (moja/koja, moja/koja), drugi i peti (sjeda/gleda), etvrti i
esti (ide/vide), sedmi i osmi (svojoj/kojoj), deveti i deseti (smije/krije), jedanaesti i etrnaesti
(kuam/sluam) dvanaesti i trinaesti (neka/eka) sedamnaesti, devetnaesti i dvadeseti
(javim/plavim/stavim), osamnaesti i dvadeset prvi (samim/mamim), dvadeset drugi i dvadeset
peti (broju/svoju), dvadeset trei i dvadeset etvrti (strana/grana), dvadeset esti i dvadeset
osmi (stojim/bojim), dvadeset deveti i trideset prvi (zazvei/rijei), trideset drugi i trideset peti
(lica/ptica) i trideset trei i trideset etvrti (sreli/htjeli). U etvrtoj strofi nalazi se i unutarnja
rima (gledamo/samo, vidjeli/sreli, i neprava rima znali/htjeli).
Za razliku od rasporeda rime koji je nepravilan, kod kvantitete uoavamo veliku
pravilnost i ujednaenost. Sve su rime (osim jedne) prave i enske odnosno dvoslone.
Izuzetak je rima dvadeset devetog i trideset prvog stiha, zazvei/rijei, koja je neista, ali to
nadomjeta aliteracijom glasa . Zanimljiva je trea strofa koja od sedamnaestog do dvadeset
prvog stiha provlai uoljivu aliteraciju glasa m u rimi. Ovaj paralelizam gradi specifian
eufonian ustroj upravo u dijelu u kojem je na semantikoj razini lirski subjekt najaktivniji.
43
Isprekidana rima svojim rasporedom slijedi kaotinost emotivnog stanja lirskog
subjekta, odnosno odraava njegova unutranja previranja i nesigurnosti, dok se pravilnost u
kvantiteti rime moe povezati sa skladom prirode koja ga okruuje, kao protuteom njegovom
nemiru. Kombinacija spomenutih rima svakako doprinosi harmoninome ritmu pjesme.
Analizirajui rimu prvoga i posljednjeg stiha, uoavamo neku vrstu poante cijele prie o ptici,
jo jednom ponovljenu osnovnu misao: moja ptica.
Za govornu interpretaciju ove pjesme bitna su dva elementa, a to su opkoraenje, odnosno u

ovom sluaju minimalno koritenje postupka inae karakteristinog za Paljetkovu poeziju te
izostanak interpunkcije u naglaeno narativno graenom djelu.
Opkoraenje nalazimo svega tri puta. Prvo opkoraenje ostvareno je u drugoj strofi, u
stihovima i ja je opet sluam/i znam: pauza je kodirana dvotokom iza glagola znam.
Opkoraenje u treoj strofi vezano je uz sliku mnotva ptica prizvanih njegovim akcijama da
privue svoju pticu: u neizmjernom broju/tad slete mnoge ptice. Jedino opkoraenje koje nije
obiljeeno interpunkcijom ni prije ni poslije u stihu, ali je vrsto odreeno sintaktikim i
semantikim ustrojem, jest opkoraenje u etvrtoj strofi: pa preplae se ptice noeva moga
znoja/i pobjegnu.
Mali broj opkoraenja u relativno dugakoj pjesmi zanimljiv je upravo zato to prkosi
ideji pjesnike prie i prianja najavljenog u naslovu, za koji su opkoraenja inae
karakteristina (primjerice u epskom pripovijedanju). Zato izostanak ovog tipinog postupka
interpretiramo kao namjerni stilski odabir. Takav izbor potivanja vrstog ustroja stiha mogao
bi se tumaiti kao stilski obiljeena gradnja zatvorene forme sa svrhom da se metaforiki
doara zatvoreni prostor koji potencijalno sputava pticu, a to bi mogla biti, primjerice, krletka.
Izostanak interpunkcije takoer je u funkciji stilistikog postupaka. Interpunkcija bi
trebala pratiti sintaksu i oblikovati reenice, utjeui tako i na intonaciju u govoru, to u ovoj
pjesmi izostaje. Ipak, to ne znai da se granice sintaktikih cjelina gube, nego se ostavlja
prostor neto slobodnijoj govornoj interpretaciji i trai vei angaman interpretatora. Pravilna
i ujednaena kvantiteta rime pjesmi zadaje vrstu i pravilnu strukturu ritma, a manjak
44
interpunkcije na veini mjesta gdje bi bila logiki i gramatiki oekivana nudi svakom
itatelju njegovu osobnu, jedinstvenu interpretaciju. Rijetka mjesta na kojima se interpunkcija
ipak pojavljuje prepoznajem stoga kao kljuna mjesta govornoga ostvarenja.
Interpunkcija se u pjesmi najvie javlja na mjestima gdje se istie nesigurnost u vezi
postojanja i identiteta ptice, a vezana je uz glagol znati (i odavno se znamo ali ja ne znam
koja/i svi je dobro znaju; /i znam: /i poznamo se dugo,). Takvim stilistikim odabirom
uvoenja interpunkcijskih znakova vrlo rijetko u pjesmi, pjesnik donekle potvruje
rastresenost lirskoga subjekta i njegov svojevrsni psiholoki razvoj kroz cijelu pjesmu i kroz
taj motiv potrage. Tome u prilog ide i posljednji put kada se interpunkcija javlja u pjesmi: pa
gledamo se samo, dva poznata smo lica, gdje je glagol znati skriven u odreenom pridjevu
poznat ime se potraga uspjeno zakljuuje.
Potraga za ljubavi i za srodnom duom, kao temeljni motiv ove pjesme, zajednika je svim
ljudima. I mada postoji puno zajednikih, dodirnih toki (jer svi zapravo traimo isto), svaka
je ta potraga jedinstvena, drugaija, svoja, svatko od nas tragaa ima svoju kako govornu tako
i ivotnu interpretaciju ljubavi.
45
7. ZAKLJUAK
Kao to sam napomenula u uvodu analize, pjesme koje sam odabrala tematiziraju intimna
ljudska propitivanja vlastitog postojanja unutar samoga sebe i u odnosu s drugima. Svaka od
triju pjesama zaseban je primjer specifinog autorovog poetskog izraza.
Prva pjesma Ptice, nebeske opisuje odnos pojedinca i suvremenog svijeta i upuuje na
nezavidan poloaj i usamljenost onih koji se ne snalaze u tim neprirodnim promjenama.
Graena je vezanim stihom u parnoj rimi, a sastoji se od dviju reenica unutar kojih su
sintaktike granice kodirane zarezima. Osobni autorov stav, odnosno odupiranje takvom
napretku provuen je okomitim ponavljanjem sloga ne kroz prvi i posljednji dio pjesme,
odnosno u stihovima u kojima je naglasak na nebeska prostranstva, visine i slobodu, dok je
sredinji dio pjesme u kojem prevladavaju agresivne slike buke i grevitosti suvremenog
naina ivota graen onomatopejskom aliteracijom konsonantnih skupina. Pisana je u treem
licu, a na kraju, u samom zakljuku ukljuuje i prvo lice. Tada se lirski subjekt i sm svrstava
meu ptice.
Gotovo cijela pjesma graena je u opkoraenju, a taj je postupak vaan tvorbeni
element druge analizirane pjesme 5.(Stablo sam, doi, ako nisi ptica). Ova je pjesma
intimnija, lirski subjekt je vrsto povezan s prirodom i upravo kroz nju uspjeno zavrava
svoju unutranju potragu za srodnom duom. Pisana je u drugom licu, lirski se subjekt obraa
objektu svoje potrage i trai od njega da se identificira. Kao i u prvoj pjesmi, i u ovoj se istie
dio stihova koji je semantiki agresivan, graen onomatopejskom aliteracijom kroz
potencijalno destruktivne glagole u imperativu. Za razliku od prve analizirane pjesme, u ovoj
je interpunkcija agramatina. Uspjeh u spomenutoj potrazi i konana identifikacija traene
due, naglaena je zrcaljenjem prvoga i posljednjeg stiha (Stablo sam/ti si stablo, ja).
Slian oblik zaokruenosti (ovaj put rimovanjem prvog i posljednjeg stiha) nalazimo i
u treoj analiziranoj pjesmi Pria o ptici. Osnovna misao cijele pjesme ostvaruje se
ponavljanjem sintagme moja ptica. Trea je pjesma znaajno dua od prve dvije. Sastoji se od
etiri strofe, odnosno 35 stihova, uoblienih u dvostruke sedmerce. Meu analiziranima, ova
je pjesma najintimnija. Pisana je veinom u prvome licu, obraa se konkretnom traenom
objektu, odnosno ptici, te je potraga usmjerena izravno na nju. Svijet lirskoga subjekta je u
ovoj pjesmi najzatvoreniji i, iako se u svojoj potrazi dotie i stabla i visina, on pronalazi svoju
pticu tek u poniranjem u najdublju introspekciju i kontemplaciju. Slino kao i u prethodnim
46
dvijema pjesmama, vrhunac te kontemplacije i introspekcije oznaen je i ovdje semantiki
agresivnim i zaudnim slikama, nakon kojih dolazi do smirenja. Biblijski motivi, koji se u
prvoj pjesmi (Ptice, nebeske) javljaju u obliku aluzija na poznate citate i u vezi su sa samim
pticama, u ovoj se pjesmi odnose na lirski subjekt i njegove molitve. U drugoj analiziranoj
pjesmi ne nalazimo biblijskih motiva, ali je zato prisutan mit o Ikaru iz grke mitologije.
Zajednike elemente prve i tree pjesme nalazimo i u okomitom ponavljanju. U obje
pjesme okomito se ponavlja kljuna rije ptica. Uoljivo je, meutim, i zajedniko okomito
ponavljanje sloga ne, u funkciji negacije. U pjesmi Pria o ptici, osim spomenutih, javljaju se
jo i okomita ponavljanja slogova smo, ja, je. Trea pjesma nema vezani stih, rima je
isprekidana. vrstou strukture daje joj pravilna kvantiteta rime, dok izostanak interpunkcije
otvara prostor individualnom itanju, odnosno osobnoj interpretaciji pjesme svakom itatelju
(i tragau).
Nakon cjelokupne analize zakljuujem kako je kroz tri pjesme, razliite u strukturi,
duini, versifikacijskim rjeenjima i semantikim slikama, a koristei dosljedno i spretno
raznovrsne pjesnike figure (asonancu, aliteraciju, ponavljanja, zrcaljenja, opkoraenja,
inverziju i druge), Paljetak izgradio tri jednakovrijedna pjesnika prostora kroz koje
progovara o sveprisutnoj i svima bitnoj tematici: odnosu pojedinca sa samim sobom i s
drugim bliskim biima i prirodom.
47
8. BIBLIOGRAFIJA
Kos Lajtman, Adrijana (2012): Bezvremenska sloboda duha Luke Paljetka, Knjievnost i
dijete, I/1-2, Drutvo hrvatskih knjievnika, Zagreb
Maroevi, Tonko (2000): Bijela tama ishodita u: Luko Paljetak: Bijela tama (izabrao i
priredio Tonko Maroevi), Matica Hrvatska, Biblioteka Posebna izdanja, Zagreb
Nemec, Kreimir ur. (2000): Leksikon hrvatskih pisaca, kolska knjiga, Zagreb
Paljetak, Luko (2000): Bijela tama, Matica Hrvatska, Biblioteka Posebna izdanja, Zagreb
Paljetak, Luko (2002): Ut infra, u: Kolo, asopis Matice hrvatske 1, proljee
Paljetak, Luko (2007): Pregovaranja, Naklada Ljevak, Zagreb
Pranji, Krunoslav (1986): Jezikom i stilom kroza knjievnost, kolska knjiga, Zagreb
Schwab, Gustav (2000): Najljepe prie klasine starine, Naklada DiVi, Zagreb
kari, Ivo (1991): Fonetika hrvatskoga knjievnog jezika, u: Stjepan Babi Dalibor
Brozovi Milan Mogu - Slavko Pavei Ivo kari- Stjepko Teak: Povijesni pregled,
glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb
Vuleti, Branko (1999): Prostor pjesme, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga

fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb.
Vuleti, Branko (2005): Fonetika pjesme, FF press, Zagreb
Vuleti, Branko (2006): Govorna stilistika, FF press, Zagreb
Vuleti, Branko (2007): Lingvistika govora, FF press, Zagreb
48
Vuleti, Duanka (1991): Istraivanje govora, Fakultet za defektologiju Sveuilita u
Zagrebu, Zagreb
Internetski izvori:
http://www.catholic-saints.info/index.htm (posljednji pregled: svibanj 2012)
www.elektricniorgazam.com (posljednji pregled: svibanj 2012)
http://www.hbk.hr/biblija/ (posljednji pregled: svibanj 2012)
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2810702/ (posljednji pregled: svibanj 2012)
www.treccani.it (posljednji pregled: svibanj 2012)
49

Tri Pjesme I Tri Ptice Luke Paljetka

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tri Pjesme I Tri Ptice Luke Paljetka

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

TRI PJESME I TRI PTICE LUKE PALJETKA

Mentorica: doc.dr.sc. Jelena Vlai Dui Studentica: Anamaria Corazza

Zagreb, lipanj 2013.

Tema ovoga diplomskog rada je ekspresivna, sintaktostilistika analiza pjesama iz opusa

Nebeske ptice, koje svojim letom

ne slue se i nemaju kompjuter

gdje bog, po ptici njima nalik, tijelom

synthesizer, elektrini orgazam

ozonske rupe; ptice te nebeske

neke su koja, kad otvori zjene,

koji sam i sm ptica to je hrane

4.2. Izraajna razina

Tu naime pjesnik zapoinje, a u sedmom stihu izrazito pojaava nabrajanje suvremenih

synthesizer, elektrini orgazam

U tim je stihovima ak 40 suglasnika (od ukupno 68 glasova, ukljuujui poetak devetog

Gotovo cijela pjesma graena je u opkoraenju. Opkoraenje se ponekad opisuje i kao

synthesizer, elektrini orgazam

U posljednjoj strofi pjesme pjesnik hodoasnik smjeten je u kontekst nebeskih ptica,

Stablo sam, doi, ako nisi ptica

5.2. Odraavanja i ponavljanja

Pjesma poinje konstatacijom Stablo sam, lirski subjekt se predstavlja, identificira. Ve od

sve nepotrebno s mene, i ja skidam

moda si vjetar ti, zar nisi, ako

nisi, duboko dii, moj lie

u kojem se glas i pojavljuje u postotku od 22,72%. Ovdje je asonanca pojaana aliteracijom

da miris due, tvoje due miris

miris /tvoje /miris

U ovom je primjeru na ak tri mjesta zarez iz izvorne interpunkcije zamijenjen upitnikom, i

Negdje postoji ptica i ta je ptica moja

Postoji moja ptica koja se negdje krije

Ipak se svakog dana ponovno ptici javim

6.2. Izraajna razina

Postoji ptica, ptica moja/moja ptica, koja me ptica ide.

znam samo da se znamo znam da me ona gleda

koje snano asocira na istonjaku mantru, potvrujemo prethodnu pretpostavku da se radi o

slete mnoge ptice, ptice sa sviju strana

etvrta strofa vee se na treu antitezom ne znam/znam i najavljuje promjenu u doivljaju i

Znam samo da se znamo znam da me ona gleda (stih iz prve strofe)

Zaklopim oi stojim | ekam i pogledat se bojim

Rima je u ovoj pjesmi isprekidana i ne pokazuje nikakvu pravilnost u rasporedu. Rimuju se

6.3. Govorna interpretacija

Za govornu interpretaciju ove pjesme bitna su dva elementa, a to su opkoraenje, odnosno u

Paljetak, Luko (2002): Ut infra, u: Kolo, asopis Matice hrvatske 1, proljee

Paljetak, Luko (2007): Pregovaranja, Naklada Ljevak, Zagreb

Vuleti, Branko (1999): Prostor pjesme, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga

Vuleti, Branko (2005): Fonetika pjesme, FF press, Zagreb

Vuleti, Branko (2006): Govorna stilistika, FF press, Zagreb

Vuleti, Branko (2007): Lingvistika govora, FF press, Zagreb

http://www.catholic-saints.info/index.htm (posljednji pregled: svibanj 2012)

www.elektricniorgazam.com (posljednji pregled: svibanj 2012)

http://www.hbk.hr/biblija/ (posljednji pregled: svibanj 2012)

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2810702/ (posljednji pregled: svibanj 2012)

www.treccani.it (posljednji pregled: svibanj 2012)

You might also like