TREBA LI POTICATI SAMOPOTOVANJE?

Ljudi intuitivno prepoznaju vanost samopotovanja za psiholoko zdravlje, pa ne udi to

veina nas pokuava zatititi i osnaiti vlastito samopotovanje kad god je to mogue. U velikom
broju zemalja, posebno u Americi, panja usmjerena na podizanje samopotovanja postala
preokupacija cijele zajednice, s obzirom da se pozitivno miljenje o samome sebi smatra
centralnim psiholokim izvoritem itavog niza pozitivnih ishoda. S druge strane, nisko
samopotovanje smatra se ishoditem niza individualnih i socijalnih problema i disfunkcija. U
kasnim osamdesetima ameriki je zastupnik Vasconcellos, na iju je inicijativu pokrenuta radna
grupa za samopotovanje i osobnu i socijalnu odgovornost, smatrao da e podizanje
samopotovanja kod mladih ljudi rezultirati smanjenjem kriminala, maloljetnikih trudnoa,
zlouporabe droga, kolskog neuspjeha i zagaenja. ak je izrazio nadu da e ti napori jednog dana
dovesti do poveanja dravnog budeta, jer ljudi s visokim miljenjem o sebi zarauju vie te
plaaju vei porez.
Kako bi se moglo suditi o vrijednosti i doprinosu samopotovanja naprije samopotovanje
treba na neki nain izmjeriti. Najee mjere samopotovanja su samoprocjene, odnosno izjave
ispitanika o tome kakvo miljenje imaju o samima sebi. Naravno, takve mjere su pod utjecajem
tendencije ljudi da se openito precjenjuju ili podcjenjuju. Naalost, i druge mjere esto se
temelje na samoprocjenama, umjesto na objektivnim rezultatima (uspjeh u koli, uestalost
konzumacije opojnih sredstava). Baumeister i suradnici (2003) proveli su opsenu studiju u kojoj
su napravili pregled rezultata istraivanja u kojima se ispitivala povezanost samopotovanja sa
razliitim mjerama samoprocjene, ali i objektivnim pokazateljima, kao to su fiziki izgled,
sklonost konzumaciji alkohola i droga, te uspjenost u koli i poslu.
to mislite da e pokazati
rezultati?

Kojim dokazima raspolaete?

to se ustanovilo?

U veini istraivanja naena je pozitivna povezanost samopotovanja i fizike atraktivnosti.

Zvui prilino oekivano fiziki atraktivniji ljudi imaju vee samopotovanje, to vjerojatno
proizlazi iz toga to se drugi ljudi prema njima odnose bolje. Fiziki privlani ljudi su popularniji,
atraktivniji kao partneri i prijatelji, to pridonosi njihovom boljem miljenju o samima sebi.
Istraivai Diener i Wolsic sa Sveuilita Illinois, te Fujita sa Sveuilita South Bend su 1995.g.
provjerili jesu li ljudi sa visokim samopotovanjem zaista fiziki atraktivniji od ljudi sa niim
samopotovanjem, ili samo imaju tendenciju da na obje mjere sebe visoko procjenjuju. Istraivai
su slikali ljude i dali su neovisnim sucima da procjene njihovu fiziku atraktivnost. Tako
procjenjena atraktivnost imala je vrlo malu povezanost sa samopotovanjem. Povezanost je pala na
nulu kada su ljudi slikani bez nakita i ostalih ukrasa. Drugim rijeima, visoka povezanost dobrog
izgleda i samopotovanja nestala je, jer je bila posljedica konzistencije u procjenjivanju samog
sebe. Neki ljudi imaju generalnu tendenciju procjenjivati se bolje i ljepe, dok se drugi na veini
mjera samoprocjene procjenjuju nepovoljno, bez obzira na to kako ih drugi procjenjuju.
Osim fizikog izgleda, u nizu je istraivanja ispitivana veza samopotovanja sa sklonosti
prema konzumaciji alkohola i droga. Brojni psiholozi smatraju da nisko samopotovanje poveava
opasnost da se osoba okrene alkoholu ili drogi. Neki rezultati pokazuju da nisko samopotovanje
vodi ka konzumaciji lakih droga, meutim rezultati istraivanja nisu jednoznani, a korelacije su
esto niske. Slina je stvar sa alkoholom: neka istraivanja pokazuju da je konzumacija alkohola u
vezi sa niskim samopotovanjem, dok druga pokazuju da je konzumacija alkohola povezana sa
visokim samopotovanjem. Interpretacija rezultata vjerojatno je komplicirana jer ljudi zapoinju
s konzumacijom iz razliitih razloga: neki iz znatielje ili traenja uzbuenja, drugi zbog bijega od
nezadovoljstva i nesree. Stvar se dodatno komplicira kada se uzme u obzir da visoke rezultate na
mjerama samopotovanja imaju oni sa zdravim osjeajem samopotovanja, ali i oni sa koji zbog
socijalne poeljnosti daju vie odgovore, kao i oni s narcisoidnim, nezdravo visokim miljenjem o
sebi. Dakle, nema jasnog nalaza.
to je sa kolskim postignuem? Ima li tu nekih konzistentnih nalaza?
to mislite kakvi e biti nalazi?

Kojim dokazima raspolaete?

to se ustanovilo?

Logika nalae da visoko samopotovanje potie ambicije i upornost u koli, jer smanjuje
vjerojatnost da e uenik podlei paralizirajuim osjeajima nekompetencije ili sumnje u sebe.
Velikim brojem istaivanja ustavnovljene su pozitivne korelacije izmeu samopotovanja i kolskog
uspjeha. Meutim, postojanje povezanosti ne govori nita o smjeru odnosa: dovodi li visoko
samopotovanje do vieg uspjeha, ili vii uspjeh potie razvoj samopotovanja.
Meutim, nastavnici, roditelji i ostali mogu primjetiti da visoko samopotovanje ide ukorak
s dobrim kolskim uspjehom, to ih moe navesti na zakljuak da se poticanjem samopotovanja
moe potaknuti kolski uspjeh. U novije vrijeme, meutim, istraivanja ozbiljno dovela u pitanje tu
hipotezu da vie samopotovanje dovodi do vieg kolskog uspjeha. U jednom istraivanju s velikim
brojem uenika (Pottebaum, Keith i Ehly, 1986) ustanovljeno je da samopotovanje u drugom
razredu srednje kole vrlo slabo predvia uspjeh dvije godine kasnije. Takvi rezultati, kojih su
danas dobiveni u brojnim istraivanjima (npr. Rosenberg, Schooler i Schoenbach 1989) ukazuju da
poticanje samopotovanja ne dovodi do posebnog akademskog boljitka za uenike.
Iako je istraivanje Pottebauma i sur. (1986) pokazalo i da je kolski uspjeh u drugom
razredu tek slabo povezan sa samopotovanjem dvije godine kasnije, neka druga istaivanja (npr.
Rosenberg i sur, 1989; Skaalvik i Hagtvet, 1990) pokazuju da takva povezanost postoji. Ti nalazi
podupiru pretpostavku da dobro kolsko postignue dovodi do vieg samopotovanja, a ne obrnuto.
Zakljuno, moe se rei da uenici sa visokim samopotovanjem imaju neto bolji uspjeh na
kolskim testovima i openito bolji kolski uspjeh, ali ta povezanost nije jaka, njen smjer nije u
potpunosti jasan (vjerojatnije ide od boljeg uspjeha ka veem samopotovanju), a mogue je da ta
korelacija proizlazi i iz nekog treeg faktora.
Iako visoko samopotovanje ne smanjuje tendenciju ka konzumaciji alkohola i droga, te ne
doprinosi previe kolskom uspjehu i uspjehu na poslu, ipak postoje neki indikatori da je visoko
samopotovanje pozitivan atribut. Visoko samopotovanje ima visoke korelacije sa osjeajem
sree, mada je teko ustanoviti uzrono-posljedinu vezu. Takoer, osobe sa visokim
samopotovanjem u veini sluajeva imaju bolji uradak u grupnom radu nego osobe sa niskim
samopotovanjem. Osim toga, nisko samopotovanje je rizini faktor za odreene poremeaje u
prehrani, prije svega za razvoj bulimije. Nalaz koji je vaan za nastavnike je da visoko
samopotovanje poveava ustrajnost u sluaju neuspjeha. Oni uenici koji imaju visoko
samopotovanje u situaciji kada dobiju loe ocjene nisu obeshrabreni i zadravaju visoko
samopouzdanje. Uenici koji su kasnije poboljali svoje ocjene za vrijeme uenja razmiljali su:
Mogu to nauiti, Zadovoljan sam sobom i slino. Oni uenici koji nisu popravili ocjene
razmiljali su: Sramim se, Bezvrijedan sam i slino. Trebaju li se onda roditelji, nastavnici i
terapeuti truditi da poboljavaju samopotovanje djece?
Koje je vae miljenje?

Kojim dokazima raspolaete?

to se ustanovilo?

Da, ali ne uvijek i u svakoj situaciji. Zanimljivo istraivanje Forsyth i Kerr (1999) pokazuje
da umjetno podizanje samopotovanja moe ak smanjiti budue postignue. Studenti psihologije
koji su dobili loe ocjene (1 i 2) podjeljeni su u dvije grupe, iji je prosjek bio jednak. Jednoj grupi
je poslan e-mail koji je bio osmiljen tako da povea samopotovanje i osjeaj vlastite vrijednosti
studenta, dok je druga grupa primila poruku ije je cilj bio da student preuzme odgovornost za
vlastito postignue. Na kraju semestra prosjena ocjena u prvoj je grupi pala, dok je u drugoj
grupi porasla, i iako ne visoka, ipak bila prolazna. I brojna druga istraivanja pokazuju da
preuzimanje odgovornosti za vlastito postignue dovodi do poboljanja postignua, dok
prebacivanje odgovornosti na druge faktore (Test je bio teak, Profesor je strog, Nisam ja
kriv) ne dovodi do poboljanja uspjeha.
Dakle, bolje je raditi na poveanju osobne odgovornosti za uspjeh, nego na umjetnom (i
nezasluenom) podizanju miljenja o samom sebi. Zato u koli treba omoguiti ozraje u kojem e
uenici razvijati zdravo samopotovanje, to nikako ne znai da bi nastavnici trebali uvijek
omoguavati uspjeh uenicima i hvaliti ih bez pokria. Razredna atmosfera u kojoj se uenici
osjeaju sigurno, u kojoj imaju kontrolu nad vlastitim uspjehom i neuspjehom, te osjeaju
sigurnost i podrku, omoguit e uenicima da napreduju i postiu bolji uspjeh, ali i adekvatno
reagiraju u sluaju neuspjeha.

Prilagoeno iz: Baumeister, R. F., Campbell, J. D., Krueger, J. I., Vohs, K. D. (2005). Exploding the
self-esteem myth (Raskrinkavanje mita o samopotovanju). Scientific American, 292.