Stilovi hrvatskoga jezika

HRVATSKI JEZIK KAO SUSTAV I

KAO STANDARD

HRVATSKI KNJIEVNI JEZIK

a) naziv za sve stilizacije hrvatskoga jezika kojima su od

kasnoga srednjega vijeka pisana djela hrvatske
knjievnosti i pismenosti;
b) hrvatski standardni jezik.

HRVATSKI STANDARDNI JEZIK

Standardni jezik je: autonoman vid jezika, preteito

svjesno normiran i polifunkcionalan, postojan u prostoru
i prilagodljiv u vremenu, tj. gibak. (Samardija
2001:651).
Sili standardni jezik definira kao jezik polifunkcionalne
(viefunkcionalne) javne komunikacije. (ego 2005:31)

NAZIVI HRVATSKI KNJIEVNI JEZIK I HRVATSKI

STANDARDNI JEZIK

Standardni jezik razlikuje od knjievnoga jezika njegovo

bitno obiljeje viefunkcionalnosti i normativnosti.
Knjievni jezik norme standardnoga jezika potuje na
svoj nain.
U 19. stoljeu standardni jezik dobiva svoje obrise.

ZNAAJKE STANDARDNOG JEZIKA

Znaajke su standardnoga jezika:

autonomnost,
svjesna normiranost,
viefunkcionalnost,
stabilnost u prostoru,
elastina stabilnost u vremenu.

HRVATSKI JEZIK KAO SUSTAV I KAO STANDARD

Hrvatski jezik kao sustav bitno je odreen svojom

narjenom osnovicom (tokavskim narjejem), a
hrvatskom je jeziku kao standardu narjena osnovica
samo jezgra, koja za njega nije uvijek u svemu
mjerodavna (u gramatici vie, a u leksiku manje). (Bari,
E. i dr.1999:44).

Pod hrvatskim jezikom kao sustavom razumijevamo

ono to (poslije)sosirovska lingvistika naziva
jezikom (Langue), tj. potencijalnom veliinom, a
pod hrvatskim jezikom kao standardom ono to
(poslije)sosirovska lingvistika naziva govorom
(Parole), tj. aktualnom veliinom. (Sili 2006:17)

Coseriu pristupa jeziku sa psihikog i lingvistikog

stajalita.
I jedan i drugi pretpostavljaju tri razliita pojma:
virtualni jezik socijalni lingvistiki fond, individualni
lingvistiki fond i izrazni poticaj, a realizirani jezik
jezik kako sustav izoglosa, lingvistiki materijal i
lingvistiki in. (Sili 2006:18).

ETVEROKUT
A

B
a

b
a1

b1

hsiste

c1
c
C

d1
d
D

Primjer etverokuta A-B-C-D- prikazuje konkretan

govor, a-b-c-d- predstavlja prvi stupanj apstrakcije.
Izmeu A-B-C-D i a-b-c-d uvaju se samo zajedniki
aspekti konkretnog lingvistikog ina.
Zatim etverokut a1-b1-c1-d1 podrazumijeva drugi stupanj
apstrakcije.
Na putu od a-b-c-d- do a1-b1-c1-d1 eliminira se sve to je
normativna, fakultativna i kombinatorna varijanta. (Sili
2006:19).

NORMA I SUSTAV

Norma pretpostavlja i injenice socijalne i injenice

individualne norme.
Sustav je skup mogunosti, skup funkcionalnih opreka,
ali i zbir obveza, i zbir slobode. Po svojoj prirodi je vie
konzultativan nego imperativan.
Pod pojmom norma podrazumijevamokolektivnu
realizaciju sustava, a govor je individualnokonkretna
realizacija norme. (Sili 2006:19).

SHEMA BROJ 2.

Primarne i sekundarne injenice.

Primarni su: sustav, socijalna norma, individualna
norma i konkretan govor, dok su sekundarni injenice
govora, injenice individualne norme i injenice
socijalne norme. (Sili 2006:19)

ZAKLJUAK

1. Ako se opreka utvruje izmeu sustava i realizacije,

jezik obuhvaa samo sustav, a govor sve druge pojmove
koji uokviruju razliite stupnjeve apstrakcije (socijalne i
individualne norme) i konkretan plan govorenja.
2. Ako se opreka utvruje izmeu konkretnog i
apstraktnog, govor se podudara s govorenjem, a jezik
obuhvaa sve druge glavne pojmove, uokvirujui
razliite stupnjeve apstrakcije (norme i sustav), koje se
usprkos svemu, konkretno oituju u govorenju.

3. Ako se opreka utvruje izmeu socijalnog i

individualnog, jezik obuhvaa sustav i normu, a govor
uokviruje individualnu normu i konkretno govorenje,
sadravajui, usprkos svemu, druge razine.
4. Ako se opreka utvruje izmeu novine ili izrazne
izvornosti i ponavljanja, govor obuhvaa iskljuivo
injenice govora, a jezik sve ostale pojmove, ukljuujui
sustavske (sistematske) i normativne aspekte
govorenja. (Sili 2006:19)

Govor je ono kako se govori,

norma je ono kako se treba govoriti,
sustav ono kako se moe govoriti.
Dodatak:
uzus (uporabu) ono kako se obino govori,
kodifikaciju ono kako se mora govoriti.

STUPNJEVI APSTRAKCIJE

1. uzus
2. norma
3. kodifikacija
4. sustav stupanj apstrakcije.
Sili uzus, normu i kodifikaciju (kodificiranu normu)
uokviruje zato to ih naziva standardom. (Sili 2006:20)

NORME

Dvije norme.
Implicitna norma lingvistiki;
Eksplicitnom norma sociolingvistiki.
Standardni je jezik odreen eksplicitnom, propisnom
normom.
Jezikom kao sustavom upravljaju iskljuivo vanjski, a
jezikom kao standardom i unutarnje i vanjske
zakonitosti.

SUKOB IZMEU STANDARDA I SUSTAVA

Jezik kao sustav ne moe biti neutralan samo prema

onome to se kosi s njegovim unutarnjim (imanentnim)
zakonitostima. (Sili 2006:21).
Npr. jezik kao sustav nije neutralan prema raspodjeli tipa
subjekt.
Na kraju rijei (ispred nultog morfema) mogu biti samo
raspodjele st, t, zd i d (usp. most, mot, grozd i dud).
(Sili 2006:21)
Naglasak.

Standardni je jezik u sukobu s jezinim sustavom kad

mjesto gramljiv, steljiv (po morfonolokome pravilu
jednaenju po mjestu tvorbe, po kojem se dentali s i z
zamjenjuju palatalnim i ispred lj i nj na granici
osnova/sufiks, dakle, s, z +lj, nj lj, lj, nj, nj
(bojaljiv, briljiv, paljiv, snoljiv) odabire gramzljiv i
stezljiv.
Iznimku predstavlja oronim Risnjak i argonizmi mrzljak
i plesnjak. (Bari 1999:45).

JEZIK KAO SUSTAV ORGANIZIRA JEZIK KAO

GOVOR

Primjer kako jezik organizira govor, tj. kako jezik kao

sustav organizira jezik kao standard moe se uoiti na
sljedeim primjerima: kolodvor, stajalite, postaja i
stanica.
Kolodvor, stajalite i postaja znae mjesto gdje se
zadravaju prijevozna sredstva radi ulaza /izlaza putnika,
a stanica osnovna jedinica ustrojstva organizma.

Ako kolodvor, stajalite i postaja uz mjesto gdje se

zadravaju prijevozna sredstva radi ulaza /izlaza
putnika imaju ili trebaju imati kakvo dopunsko
znaenje, jezik kao sustav prihvaa sve troje. (Sili
2006:22)
Hrvatski jezik kao standard bira.

AKAVSKO NARJEJE

akavsko narjeje u srednjem vijeku obuhvaalo je

podruje uz obalu od Istre pa do Cetine, zatim na svim
otocima osim otoka Dubrovakog primorja, a
unutranjosti do Une.
akavsko narjeje nikada nije bilo jedinstveno.
akavtinom govore gradianski Hrvati.

HRVATSKA NARJEJA

U 6. i 7. stoljeu govorio se praslavenski jezik.

Hrvatski jezik ima svoju dijakroniju i sinkroniju.
(Vremenska i prostorna dimenzija.)

ZNAAJKE AKAVSKOG NARJEJA

u infinitivu se gubi krajnji i: krenit, lovit, kantat

ee je upotreba aorista i imperfekta
kratki genitiv mnoine, bez nastavka: -slov
glagolski pridjev glagola biti bija
kratki mnoinski oblici: dlani, glasi, epi
instrumental mnoine enskog roda na ami: s nami
lokativ mnoine na h: nogah
saeti su oblici posvojnih i upitno-odnosnih zamjenica:
ki (koji)

mnogobrojni talijanizmi
prijelaz krajnjega m u n u nastavcima i nepromjenjivim
rijeima (vidin, sedan).

KAJKAVSKO NARJEJE

Kajkavsko narjeje javlja se u zapadnom dijelu

Hrvatske, a u srednjem vijeku prostiralo se znatno
istonije nego danas. U Slavoniji sve do Pakraca i
Slatine.
I njega krije nejedinstvenost.

ZNAAJKE KAJKAVSKOG NARJEJA

esta je upotreba odreenog oblika pridjeva na mjestima

na kojima se u standardu upotrebljava neodreen oblik
imenice enskog roda na a u D i L jd. imaju nastavak
-e, kere

u mnogih pridjeva est je komparativ nastavak

-i i -eji
G mnoine enskog roda esto nema nastavak
G mnoine mukog roda zavrava na ov ili ev

u 3. l. mn. prezenta glagola proiruju osnovu s ju

budue vrijeme izraava se futurom drugim
imperativ se tvori esticom naj (neka): naj pogledaju
ima mnogo hipokoristika: volek, tatek.

TOKAVSKO NARJEJE

tokavsko narjeje se razvilo od zapadnotokavskih

dijalekata koji su vie naginjali kajkavskom, a
istonotokavski trolakom (srpskom narjeju u
jugoistonoj Srbiji).
Od svih narjeja tokavsko je od poetka bilo najvie
nejedinstveno.

GLAVNE ZNAAJKE VEINE TOKAVSKI GOVORA

zamjenica

to
zamjena /l/ s /o/ na kraju rijei ili sloga (pisal/pisao, govoril/govorio)
veinom gubljenje fonema /h/ (ou, ajde)
naglasak pomaknut s posljednjeg sloga, nenaglaene duine i
drugo.
izjednaivanje DLI mnoine (enama)
metateza vse>sve
velik broj turcizama

HRVATSKI STANDARDNI JEZIK I HRVATSKA NARJEJA

tokavsko, kajkavsko i akavsko narjeje su razliiti

sustavi. Npr.
Toga ja nisam mogao vidjeti u njihovim kuama.
Tega ja nisan mogal videt va njihovih kua.
Tega ja v njihovih hiah videti nisem mogel. (Sili
2006:30)

Rijei pakt, takt, akt i fakt e se u tokavskom narjeju

integrirati kao pakat, fakat, takat i akat, isto kao i u
akavskom narjeju, dok e u kajkavskom narjeju one
glasiti paket, taket, aket i faket.
Usp. ak. nokat i kajk. noket.
Nominativ mnoine tih rijei u tokavskom sustavu
glasiti paktovi ili pakti, taktovi ili takti, aktovi ili akti i
faktovi ili fakti, u akavskom pakti, takti, akti i fakti, kao
i u kajkavskom narjeju. (Sili 2006:31)

RAZLIITI SUSTAVE

tokavsko, akavsko i kajkavsko narjeje imaju razliite

(jezine) sustave.
tokavsko narjeje nije osnovica hrvatskog standardnog
jezika cjelinom, nego samo jednim od svojih organski
govora.
Svaki se sustav moe podijeliti na podsustave.