Znaenje pojma sekularizam

Rije sekularizam latinskog je porijekla, u rjenicima navedena u znaenju

posmatranja vjere odvojene od Ovoga svijeta; odvajanja vjere od drutvenih
poslova i odvajanja vjere od politike. Svakom od tri navedena znaenja,
posveena je posebna panja, a pored toga nalaze se i u bliskoj meusobnoj
povezanosti tako da kritika i analiza bilo kojeg od njih ujedno moe biti
analiza i kritika sva tri.
Ukoliko se dokae da vjerska uenja obuhvataju i pitanja u vezi sa
poslovima Ovoga svijeta, u tom sluaju treba prihvatiti i injenicu da vjera
ima ulogu u politici i drutvenom ureenju. S druge strane, ukoliko se dokae
da vjera odbacuje politiku, u tom sluaju ispravno je miljenje o odvojenosti
vjere od politike.
Razlika izmeu sekularizma i laicizma
Opeprihvaeno je miljenje da sekularizam znai odvajanje vjere od
politike to na kraju ipak rezultira stavom o prihvaenosti vjere, meutim
samo kao linog odnosa ovjeka s Bogom, dok laicizam predstavlja oblik
protivljenja vjeri to je svojstveno ateizmu. Meutim, paljivim analiziranjem
temeljnih naela i stavova sekularizma, postaje jasna njegova
neutemeljenost, budui da su sekularizam i laicizam sutinski blizu te, sa
aspekta znaenja, podrazumijevaju jedan gradirajui i relativni pojam, koji u
sebi obuhvata iroku grupu ljudi, od nevjernika do onih koji prihvataju vjeru.
Na osnovu gradirajueg pojma i sinonima, postoji miljenje da se
sekularizam dijeli na dvije vrste, i to ekstremni i umjereni. Pod ekstremnim
sekularizmom podrazumjeva se miljenje koje uope ne prihvata vjeru, a pod
umjerenim sekularizmom podrazumjeva se miljenje koje vjeru prihvata, ali
samo kao lini odnos izmeu ovjeka i Boga.
SEKULARIZACIJA MIT ILI STAVRNOST
Izdvajaju je dva ekstremna pristupa ovom pojmu: oni koji u svakoj religiji vide
neprijatelja sekularizacije i oni koji u sekularizaciji vide neprijatelja religije. Tri
vodea sociologa koja su utrla put teoriji sekularizacije su Karl Marx, Emil
Dirkem i Max Veber. Sekulariziranost podrazumijeva da graani nisu pod
diktaturom ni drave ni religijske zajednice. Oni su slobodni u skladu sa
svojim svjetonazorojm i etikim naelima. Iz islamskog svijeta ide odbojnost
spram sekularizacije jer u islamskom nauavanju ne postoji razlika izmeu
svjetovnog i duhovnog.
Sekularizacija je samo emancipacija svjetovnih sfera od religijskih normi i
institucija, i u tom smislu ona jeste jedan od indikatora modernosti.
Sekularizacija ne mora znaiti i bezreligioznost ve samo potiskivanje religije i
religijske zajednice iz javnog ivota. Postoje dvije vrste sociologijskih
indikatora sekularizacije: a)unutarnji, religijsko interni, b)opi,npr, u odgoju se
smanjuje potreba za religijom, u medicini idr.
Greeley navodi nekoliko indikatora sekularizacije:
1

Opadanje religijske samoidentifikacije,

Opadanje participacije u molitvama,
Opadanje rdovitog odlaska na dumu/misu,
Opadanje broja vjenanih uz religijski ceremonijal,
Opadanje nzanimanja za sveeniki poziv i poveanje prosjene starosti
sveenstva,
- Pad davanja priloga za religijsku zajednicu,
- Opadanje tiraa religijske literature
- Opadanje tiraa vjerskih novina,
- Pad pozornosti posveene religijama u mass-medijima,
- Smanjenje broja novih sljedbi,
- Porast broja bikonfesionalnih brakova,
- Liberalizacija erosa,
- Opadanje tradicionalnog morala idr.
Pored toga postoje i sociologijski znaci stabilnosti religijskog identiteta:
- Sudjelovanje u obredima koji se odravaju u hramovima,
- Obavljanje molitve koja moe biti i bolji indikator stabilnosti u vjeri od
odlaska u damiju/crkvu,
- lanstvo u organizacijama i drutvima koje organiziraju religijsk
zajednice,
- (Ne)druenje s pripadnicima drugih religijskih grupa,
- (Ne)stupanje u brak s osobama iz drugih religijskih grupa,
- Stavovi prema pripadnicima drugih religijskih grupa.
U empirijskim istraivanjima sekulrizacija se mjeri u osnovi na tri naina:
pripadnou religijskoj zajednici, posjeivanjem hrama, i nazonou religije u
medijima. Sociolozi danas kao sociologijske indikatore zastoja sekularizacije u
tzv. Poslijesocijalistikim zemljama navode vraanje k religiji, uzimanje religije
i konfesije kao faktora identiteta itd. u sekularizaciji religijska vjerovanja
postaju subjektivna, ponuena na tritu alternativa. Religijske institucije
postaju depolitizirane kao rezultat pluralnosti politikih pogleda njenih
sljedbenika koji se vie ne mogu integrirati kroz religijsku zajednicu.
-

SAVREMENE MONOTEISTIKE RELIGIJE IDOVSKA KRIANSTVO ISLAM

IDOVSKA RELIGIJA
Govorilo se o religijama Indije, Kine , Japana. Na red su dole objavljene
religiji tzv. religije knjige koje nazivamo monoteistikim religijama. Kad se
kae monoteistike religije onda se misli na idovsku religiju, kranstvo i
islam. Rije je o religijama koje imaju zajedniko porijeklo od Abrahama. Uz to
zajednika im je bila odlika najava modela egalitarne etike, drutvene pravde. One
su potisnule kult boica ostao je samo jedan Bog. Treba rei da je Bliski istok bio ne
samo dio okupljanja karavana i trgovakih puteva ve i mjesto do kojeg su dopirali
uticaji religija starog svijeta Irana, Grke, Sirije, Egipat. To su podruja na kojem su
nastale monoteistike religije i koje su imale izuzetan znaaj za religijsku situaciju
u savremenom svijetu.

NASTANAK
idovska religija je jedna od rijetkih nacionalnih religija koja je ostala i do
danas. Nailazi se na razliite nazive ove religije Judaizam, Mojsijeva religija,
idovska religija i sl. Oko 1260 g. hiljade idova napustilo je pod Mojsijevim
vodstvom Egipat. Mojsije je bio voa idovskih plemena, zapovjednik vojske,
vidovnjak, prorok, zakonodavac. idovi su se bavili stoarstvom i bili su podijeljeni
u vie plemena. Imali su rairen primitivni kult prirode, kult duhova i bogova,
vegetacije, razne magijske predstave. Poto su se bavili stoarstvom totemi
su im bili bik, zmija, lav izvor, drvo, kamen. Od 13 stoljea ivjeli su na
podruju nekadanje Palestine, preko koje su ili trgovaki putevi za Egipat, Siriji,
Mezopotamiju, Fenikiju, Arabiju. Raspadom robovlasnikog drutvenog sistema
dolo je i do propasti plemenskih boanstava. Za ujedinjenje idovskih plemena
bila je potrebna zajednika religija u kojoj je Jahve bio jedini Bog. Grupni obredi
sluenja Bogu predstavljli su objedinjavajuu, integrativnu drutvenu snagu. Iako je
kod idova bilo mnogo boanstava u borbi za objedinjavanje idovskih plemena
postajao je sve utjecajniji Jahve, bog koji je postao jedini bog svih idova. Za
vrijeme cara Dawwida Jeruzalem je postao religijsko sredite u kojem je uvan
zavjetni koveg (boiji) njegov sin Solomon dao je sagraditi poznati Jeruzalemski
hram koji je babilonski car Nabukodonosor unitio. Hram je vie puta podizan i
ruen.
UENJE IDOVSKE RELIGIJE
Mojsije, izbavitelj ili spasitelj, bio je u mnogim religijama. On je boansko
bie koje donosi socijalnu promjenu. Mojsije je 1250 godine izveo idove iz
Egipatskog ropstva i vjeruje se da je na putu za obeanu zemlju sklopio savez s
Bogom.
ETIKO UENJE
Glavna poruka idovskog prorotva je moral. Thora rije esto pogreno
prevode kao zakon a treba uenje. To je zapravo opis idovskog naroda. Sadri
propise od graanskog prava, preko osobne higijene, do naina prehrane. Njeni
tekstovi su poruke za modele ponaanja.
Dekalog je najstariji idovski moralni kodeks. Rje je o deset zapovjedi koje
je Mojsije na gori Sinaju primio od Boga. One govore o odnosu prema Bogu,
zabranjuju potovanje vie bogova, zabranjuju pravljenje idola, likova, rad
subotom. Odredbe o meuljudskom odnosu naglaavaju odnos prema roditeljima.
Od tada su kod idova nacionalni identitet i religija bili povezani. Uporedo
sa starim zavjetom u idovskoj religiji su prihvaeni i teoloki traktati sastavljeni u
Talmudu. ( zbornik vjerskih i pravnih propisa ). On predstavlja uz Thoru osnovni
pisani religijski autoritet. Talmud od ovjeka trai da njeguje skromnost: budi
vrlo vrlo skroman, treba initi ono to je pravo i dobro jer dobrostiv
ovjek sam sebi dobro ini. Thora prouava ljubav koja se ne moe odvojiti od
pravde , ni potovanje Boga od drutvene pravde. idovska religija je prva
ukazala na jednakost svih ljudi pred Bogom. Njihova religija zabranjuje
uzimanje nekih jela, imaju doputenu prehranu. Pravila prehrane vae iskljuivo za
3

lanove zajednice. Zabranjuju prehranu svinjskog mesa i upotrebu svinjske masti,

kao i uzimanje mesa od divljai i zainjati jela ljutim zainima. Doputeno je
uzimanje mesa od ivotinja koje imaju razdvojene papke janjetina, govedina,
piletina. Meso i mlijene proizvode nikada ne uzimaju za isti obrok. Osobe koje
kolju ivotinje moraju pre kroz obuku ritualnog klanja kako bi stekle vjetinu.
Odravanje seksualnih orgija po hramovima idovska religija je otro osudila.
idovska religija trai od oca da sina podui itanju pisanju i da prakticira svoju
religiju. Talmud trai da se ne prezire niko i da se pozdravlja svaki ovjek.
Babilonski rabini smatraju da nije pristojno pozdravljeti ovjeka uglednijeg od sebe
prije nego to ga ovaj popozna. Nou se ne pozdravlja ovjek kojei nije u stanju da
se prepozna. U zahodu i javnom kupatilu se ne pozdravlja. Opi idovski
pozdrav je alom ( na hebrejskom mir ) poput dobar dan. itava etika
idovske religije mogla bi se moda svesti na stav. to ne voli da tebi
drugi ine, nemoj ni ti njemu initi.
SAVREMENO UENJE:
Prema elementima idovske religije prema Aristotelovoj filozofiji najvie je
uinio Majmonides ( Moe ben Majmon ). Majmonides je napisao i poseban kodeks
o idovskoj religiji. Od Francuske revolucije idovi su europskim dravama dobijali
slobodu vjerskog djelovanja i ouvanje svog identiteta. Savremena situacija
pokazuje da se u 20 st razvila i tri elementa unutar idovske religije :
ortodoksni, reformistiki, i konzervativni. Ova tri elementa razliito su gledala
na mnoga pitanja moderniteta kao i autoriteta i mjesta ena.
Ortodoksni smijer oslanja se na Thoru. Trai da je vjernik svaki dan
prouava, svetkuje subotu, pridrava se pravila ishrane i tri puta dnevno obavlja
militvu. Od njega se trai da se njegov itav ivot temelji na Thori.
Reformacijski pokreti unutar idovskih religija odvijali su se u Njemakoj i
Americi. Naklonjeni modermim idejama, reformisti su ukazivali na etiko uenje .
zagovarali su promjene u obredima i bagosluenju, napustili su pravila prehrane,
obrede ne obavljaju na hebrejskom ve na jeziku kojem se slui to stanovnitvo,
uveli su kor i orgije u sinagoge. Reformisti daju prednost etici( zahtjevi za
pristojnost, pravednost i solidarnost ) izjednaavaju status ena i mukaraca.
Konzervativci su se pojavili krajem 19 st. smatraju da je ortodoksni smijer
preotar, a reformisti previe novi i liberalni. Zato su zagovarali srednji put.
Nominalno dozvoljavaju da ene mogu biti rabini. Zadrali su hebrejski jezik kao
jezik obreda, strogo se pridravaju pravila o svetkovanju subote. Naglaavaju
znaaj autoriteta tradicije i rabina. Ma gdje po svijetu ivjeli idovi ine jedan
narod. U dijaspori su uspjeli razviti sposobnost prilagodbe drutvenim zajednicama
u kojim ive, uz zadravanje religijske kulture i tradicije koje imaju izrazito etniki
karakter.
KRANSTVO
Mnogi smatraju da je kranstvo nastalo na tlu nekadanje Palestine u
veinskoj idovskoj tradiciji prema imenu Isusa (na sredohebrejskom JouaSpasitelj, Izbavitelj:sljedbenici su ga zvali Mesia-pomazani to opet na grkom
4

znai Christos) i religija je nazvana kranstvom. Kao i idovska religija i

kranstvo spada u monoteistike religije. Gospodarske, politike, idejne veze
uspostavljene nakon raspada antikog drutva i osnivanja Rimskog carstva dovele
su do stvaranja predodbe o univerzalnom Bogu koji bi bio spasitelj najniih
drutvenih slojeva u Imperiji. Tako se prvobitno kranstvo irilo prvo meu niim i
srednjim slojevima poput obrtnika, trgovaca, najamnika, robova. Tome je pridonieo
raspad antikih religija, privlanost monoteizma u odnosu na politeizam, rairenost
grkog jezika i kulture, moralni aspekti kranstva. Nakon pada i razaranja
Jeruzalema ( 70-te godine ) raslo je znaenje kranske zajednice u Rimu, to je
bilo od velike vanosti u kasnijem razvoju kranstva. Meutim razdoblje
tolerancije kod prvobitnih krana prestaje kad je car Konstantin I, 313 godin,
Milanskim ediktom dao slobodu kranstvu, a 394 ga car Teodosije proglasio i
dravnom religijom. To je otvorilo put za proganjanje ili netolerantan stav prema
pripadnicima drugih religija. Tako se i kod krana pokazao sociologijski model
odnosa prema drugima u kojem se iz prognanih pretvara u progonitelja. Neki autori
su razvitak tzv. antikog kranstva podijelili u nekoliko faza a) od sredine 1
do sredine 2 stoljea bilo je prvobitno kranstvo b) od sredine 2 do
poetka 4 stoljea bilo je razdoblje ranog kranstva, ve u tom razdoblju crkva se
institucionalizirala, tako da su u prvoj polovini 4 stoljea djelovale na podruju
Imperija tri patrijarije: Rimska, Aleksandrijska i Antiohijska. c) od poetka 4 do
kraja 5 stoljea je razdoblje kasnog kranstva. U tom razdoblju osnovane su
Carigradska i Jeruzalemska Patrijarija.
Na Zapadu je mo Crkve jaala. Sve vie se i duhovna vlast koncentrirala u
rukama rimskog biskupa koji je u 5 stoljeu proglaen za Papu. Istona crkva je
inaugurirala institut patrijarha koji je imao vlast nad episkopima. Od tada je Papa u
Rimu i patrijarh u Carigradu zapoeli prevlast nad kranskom crkvom. Tako se
borba na gospodarskom i politikom podruju prenijela i na podruje religije.
Rimska crkva je polazila od toga kako je ona naslijednica apostola Petra te joj zbog
toga pripada primat. Godine 1953 carigradski patrijarh je objavio je pismo u kojem
je iznio svoje neslaganje s Rimom i to je ve bio znak potpunog raskola. Rimska
crkva se poslije raskola 1954 godine prozvala rimokatolikom, a carigradska i one
koje su je podrale ortodoksnom ili pravovjernom. Tako su socijalno politike razlike
nastale na osnovu razliitog stepena razvijenosti feudalnog drutva na istoku i
zapadu, dovele do raskola, pa i do razlika u uenjima i obredima. Kalendar vjerskih
blagdana nije bio podudaran, uvedene su i razlike u nainu ivota i odijevanja
religijskih voa. Tzv. zapadno kranstvo doivjee jo jedan raskol u 16 stoljeu,
kada nastaje protestantizam. Tako od 16 stoljea postaju 4 pravca u kranstvu:
rimokatoliki, pravoslavni, protestantski i anglikanski.
RIMOKATOLIANSTVO, PRAVOSLAVLJE, PROTESTANTIZAM
RIMOKATOLIANSTVO
Je jedna od najrasprotranjenijih konfesija u svijetu. Rimokatolici su na osnovu
zajednike vjere i istog naina njenog oitovanja okupljeni u Rimokatoliku crkvu
koja nadilazi nacionalne granice i obuhvaa razliite narode. Za razliku od
protestantizma rimokatolianstvo za izvor svog uenja uzima ne samo
5

Bibliju ve i crkvenu tradiciju i uenje. U Crkvi Papa govorii o tzv apostolskim

pismima. Dok u protestantizmu Bibliju moe tumaiti svaki vjernik u
rimokatolianstvu to pravo imaju samo sveenici. Rimokatoliko sveenstvo
ima zavjet celibata tj susdrivosti od enidbe. 1870 godine proglaena je dogma
o Papinoj nepogreivosti kad govori o vjerskim i moralnim pitanja. Tako Papa
predstavlja ivi autoritet u Rimokatolikoj crkvi. Rimokatolianstvo ima jo neke
posebnosti koje ga razlikuju od drugih kranskih pravaca. Rimokatolianstvo i
pravoslavlje priznaje trojstvo. Meutim rimokatolici smatraju da Duh Sveti
proizilazi iz Boga-Oca i Boga-Sina, a ne samo iz Boga-Oca kako ui pravoslavlje.
Dakle pravoslavlje negira da Duh Sveti proizilazi iz Boga-Oca i Boga-Sina. Po
pravoslavnom uenju Duh Sveti proizila iz Boga-Oca. Rimokatolianstvo prihvaa
ideju o istilitu mjestu boravka dua koje se prije smrti nisu oslobodile od svih
grijehova. One izvjesno vrijeme borave u istilitu kako bi prele u raj.
Rimokatolianstvo zabranjuje razvod braka i umjetno ogranienje zaea. Razvijen
kult Djevice Marije Majke Boije uslovio je nastanak posebnog uenja tzv.
mariologije. Mogue su izvjesne razlike meu rimokatolicima i pravoslavcima u
tehnici nainu obavljanja obreda, a ne u njegovoj simbolici. Tako obred potvrde u
pravoslavlju moe obaviti i sveenik a kod rimokatolika samo biskup.
Takoe samo se sveenici mogu poastiti kruhom i vinom, a vjernici redovno samo
kruhom dok u pravoslavlju vjernici mogu i kruhom i vinom. Za razliku od
pravoslanih rimokatolici za priest uzimaju kruh u kojem nema kvasca, peen u
obliku okrugle ploice koju nazivaju postija.
Beatifikacija je obred sveanog proglaenja nekoga za blaenog koji uiva
rajsku dobrobit i slavi se samo u mjesnoj crkvi. Kononizacija je sveano
proglaenje odluke kojom se blaeni unosi u popis svetaca i kojom se odreuje da
bude slavljen u cijeloj Crkvi. U rimokatolikim crkvama za razliku od pravoslavnih
nema ikonostasa. Mjesto u crkvi na kojem sveenik obavlja obred mise je oltar ili
rtvenik. Najee ima oblik stola. Pored glavnog postoje i poboni oltari. Crkva u
kojoj biskup obavlja obred, a nalazi se u gradu gdje je njegovo sjedite je
katedrala. Stolica na kojoj sjedi je katedra.
Postoji vie mukih i enskih redova:
Isusovci-pripadnici su reda koji je osnovao Ignacije Lojola 1534 godine radi
efikasnije borbe protiv reformacije. Pravila su bila da lanom zajednice ne moe biti
onaj ko do 5 generacije ima u sebi idovske krvi. Isusovci danas u svijetu imaju
zapaenu mo, imaju preko 50 sveuilita mnogo srednji i osnovnih kola.
Franjevci-red je osnovao Franjo Asiki, spada u tzv. prosjake redove.
Pripadnik reda naziva se fratar. Kad se pie ili izgovara uz ime redovnika obino se
naziva u skraenoj verziji kao fra. Redovniko odijelo koje nose naziva se habit. Na
elu reda je general, a provincijom upravljaju provincijali. Provincija je vea
organizacijska jedinica unutar nekog reda, a oznaava vie redovnikih kua. Kua
u kojoj ivi odreen broj franjevaca naziva se samostan.
Franjo Asiki osnovao je 1212 godine zajedno sa Svetim Klarom i enski red
klarise. Odlikuju se po tome to ne naputaju matini samostan itavog ivota i
nikada ne izlaze iz zidina samostana.
Dominikanci su dobili naziv po svom utemeljitelju Dominiku. Red je osnovan
1216 godine. Glavni im je zadatak bio pripovjedati protiv krivovjerja. Istakli su se i
6

u borbama protiv bogumila u BiH. Nose bijeli habit, bave se misionarenjem i

pripovjedanjem.
lanovi kartuzijanskog reda ive u askezi malo meusobno razgovaraju
jedu hranu bez mesa i to jednom dnevno. Mnogo mole i ive u izoliranim elijama.
U elijama provode zavjet utnje i molitve, potpuno se odriu vanjskog svijeta i
nemaju pravo raspolagati nikakvim materijalnim dobrima. Kopaju ih na obinoj
dasci bez kovega, a na kriu nema imena pokopanog. Svaka elija je na vratima
oznaena slovom.
Ivanovci (kriari) su viteki red. Poeci im seu od 1099 godine. Osnovao ih je
Ivan Jeruzalemski. Prvobitno su dvorili bolesnike i putnike ali su kasnije maem
branili sveta mjesta u Palestini. Nosili su crnu odoru s traga ukraenu bijelim
kriem.
Templari su redovnici-vitezovi koji su uz redovniki zavjet poslunosti istoe i
siromatva polagali jo jedan da e biti pripravni na odbranu Svetog groba Isusova
i kranske vjere. Ime su dobili po palai kraj crkve Svetog groba. Red je nastao
radi zatite hodoasnika. Prvi amblem bio im je konj sa dva viteza kao simbol
siromatva. Pripadnice enskog roda kojih ima vie nazivaju se asnim sestrama.
Biskupska konferencija je skuptina svih biskupa rimokatolike crkve u
jednom narodu.
Pored rimokatolika postoje i grkokatolici (katolici istonog obreda).
Nazivaju ih i Unijati jer su se u bitnim pitanjima vjere pripojili rimokatolikoj crkvi.
Zadrali su istoni pravoslavni obred, pravoslavno uenje o Kristu, nain
imenovanja biskupa, ali Papu priznaju za vrhovnog poglavara. Za sveenike u
pravilu uzimaju oenjene mukarce. Prema popisu iz '91. godine u BiH bilo je 3.139
grko-katolika.
PRAVOSLAVLJE
Istona crkva imala je znatno drugaiji razvoj nego zapadna. Crkva nije imala
samostalan razvoj i vlastiti politiki utjecaj. Bila je podijeljena na niz
autokefalnih crkava koje su ovisile o dravi. Iz toga se razvila identifikacija,
poistovjeivanje Crkve i njenih interesa sa interesima drave. Ortodoksija,
pravovjernost je prihvaanje nekog vjerskog uenja koje se smatra jedino
ispravnim. U pravoslavlju ortodoksija znai prihvatanje dogmi 7 prvih ekumenskih
koncila te ga zbog toga i nazivaju ortodoksijom. To je religija sa najveim
brojem sljedbenika na podruju Istone i Jugoistone Europe. Pravoslavlje
je u Europi djelovalo unutar bivih socijalistikih zemalja. Prema statistikim
podacima 1982 pravoslavlju je pripadalo 3,8% svjetskog stanovnitva. Prema
popisu iz 1991 godine u BiH je bilo 29,39% pripadnika pravoslavlja. Religije i
religijske zajednice su postale gotovo nacionalni simbol kod Grka, Rusa, Jermena,
Srba, Bugara, Makedonaca.
Srpska pravoslavna crkva je bila povezana sa dravom, dravnom vlau i
formirala se kao i ostale pravoslavne crkve u nacionalnim granicama. Neke
pravoslavne crkve ne priznaju pojedine knjige Starog zavjeta. Bit uenja
izraenja je u simbolima vjere. Bog u pravoslavlju istupa u tri osobe BogOtac tvorac vidljivog i nevidljivog svijeta, Bog-Sin-Isus i Bog-Duh Sveti
koji proizilazi iz Boga-Oca. U odnosu na rimokatolike razlikuju se u pitanju

bezgrenog zaea Djevice Marije kojeg ne priznaju. Inae bogodarica je veoma

prisutna u pravoslavnom uenju.
Odnos unutar Crkve regulie se kanonskim pravom. Opi izvor kanonskog
prava je Nomokanon odobren od Carigradskog crkvenog sabora 920 godine. Na
osnovu te zbirke izgraeni su propisi nacionalne pravoslavne crkve koja ima svoj
ustav.
Episkopat, neovisna je od bilo koje druge crkvene organizacije. Postoje
pravoslavne crkve srpska gruzijska, ruska, bugarska, rumunska, grka, albanska,
poljska, kiparska, vaseljenska. Pravoslavlje nema niti zajednikog vrhovnog
poglavara niti zajedniki centar. Svim pravoslavnim crkvama zajednika je vjera
istoni obred i u osnovi jedinstveno crkveno pravo.
Na elu crkve je patrijarh arhiepiskop. Bira ga arhijerehejski sabor. Izbor je
doivotan.
Arhijerehejski sabor je najvii zakonodavni i sudski organ, sainjavaju ga svi
episkopi pod predsjednitvom patrijarha. On bira patrijarha episkope, lanove
arhijerehejskog sinoda te uspostavlja eparhije. Arhijerehejski sinod je najvii
izvrni organ uprave, izvrne i nadzorne vlasti. lanovi su mu patrijarh i 4
episkopa. U administrativnom smislu pravoslavne crkve se dijele na
eparhije. Episkopima su podreeni i svi manastiri na podruju eparhije. Starjeina
mukog manastira naziva se iguman a enskog igumanija. Najnia
administrativno teritorijalna jedinica u pravoslavlju je parohija kojom
rukovodi sveenik paroh. Ni pravoslavni sveenici se ne mogu eniti. Dakle
mogu se oeniti dok su sveeniki kandidati ali ne i kao sveenici. Celibat je ostao
samo kod redovnika, monaha.
PROTESTANTIZAM
Pojava protestanskih religijskih zajednica vezana je za 16 st. i razdoblje
reformacije. Reformacija je bila rezultat ideologije graanstva i graenske klase
koja je smatrala da se kranstvo i njegovo uenje moraju reformirati. Ona je
zapravo bila izraz otpora feudalnom drutvenom sustavu i njegovoj ideologiji. Pod
pojam protestantizam podrazumjevamo sve religijske zajednice nastale
na zapadu odvajenjem od Rimokatolike crkve. Pripadnici tih zajednica
nazivaju se protestanti, a njihovo uenje protestantizam. Posebnu vanost daju
Novom zavjetu i pojedinim eveneljima, pa ih jo nazivaju i eveneoskim
kranstvom. Osnova vjerovanja jeste kako je spas mogu jedino osobnom
vjerom, a ne injenicom dobrih djela i sudjelovanju u politikom ivotu.
Protestantni uglavnom priznaju krtenje i priast. Ne vjeruju u postojanje istilita,
prezbiterima doputaju stupanje u brak, a meu vjernicima doputena je rastava.
Pod uticajem rimokatolianstva iz kojeg je nastao protestantizam smatraju da je
Sveti Duh nastao ne samo od Boga Oca ve i od Boga Sina.
Prvobitni protsetantizam vezan je za uenje Martina Luthera
vitenbekog redovnika. Rither je odbacio rimokatoliko uenje po kojem je
spaenje due mogue samo kroz Crkvu, istiui da je to mogue postii osobnom
vjerom, molitvom Bogu i potovanjem. Od Luthera je 1520 god. zatraeno da se
odrekne svog uenja, a iste godine on objavljuje manifest Kranskom plemstvu
8

njemakog naroda u kojem odbacuje papinu prevlast nad koncilima, podjelu na

sveenike i laike i tumaenje Biblije sveenika. Ve sredinom 15 st. protestantizam
je imao sljedbenike u Njemakoj, vicarskoj, Engleskoj, vedskoj, Danskoj,
Norvekoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, ekoj.
ETIKO UENJE
Novozavjetna etika je etika pratanja, ljubavi, mirenja. Adventisti
sedmog dana posebno znaenje pridaju moralnom obnavljanju linosti. Odijevaju
se skromno, izbjegavaju ukraavanje i nakit, odriu se luksuza, kartanja, veina ih
se hrani vegetarijanskom hranom. Jehovini svjedoci vjerujui u bliski kraj svijeta
nametnuli su sebi velike moralne obaveze. Ne smiju puiti prekomjerno uivati
alkohol, zabranjena im je droga, predbrani ivot. Kvekeri su njegovali estitost,
trezvenost, zdrav razum kao ovjekove vrline. Zagovaraju plemenit odnos jednih
prema drugima obavezu rada strogo potovanje branih odnosa, potovanje
starijih.
SAVREMENO UENJE
Svoju kulminaciju kranstvo je doivjelo u 19 stoljeu. Tada jaaju novi pokreti
koji e se negativno odraziti na europsko kranstvo. Dolazi do jaanja procesa
odvajanja Crkve od drave. Protestantizam je u 19 stoljeu razvio individualistki
duh. Drutvene nejednakosti objanjavani su linim individualnim zaslugama.1948
godine je osnovan Ekumenski savez crkava. Cilj mu je bio okupiti protestantske
zajednice u jednu organizaciju. Vodilo je to i jaanju ideje o ujedinjenju crkava, a
pribliila mu se i Katolika crkva.
ISLAM
ISLAMSKO UENJE
Kur'an je osnovni pisani autoriet i izvor islamskog uenja, koji po
vjerovanju muslimana sadri poslijednju Boiju objavu u pisanom obliku prenesenu
preko poslijednjeg poslanika Muhammeda. Nastao je za 23 god. Muhammedovog
poslanstva. Poglavlja su sura kojih ima 114, sastoje se od stihova ili ajeta. U
Mekki su objavljene 93 sure odnose se na vjersko uenj o Bogu, na zagrebni ivot,
moral, obrede, a 21 u Medini odnose se na pitanje ureenja drutvenih odnosa i
drave. Najstariji rukopisi Kur'ana na Balkanu uvaju se u Prizrenu, a napisan je u
Solunu 1311 god. postoji vie prijevoda Kur'ana na hrvatski, srpski, bosanski.
Teorija tumaenje Kurana naziva se tefsir, a itanje Kurana od poetka do
kraja hatma. Knjige objave pripadnici islama nazivaju kitabi.
Thora objavljena Mojsiju, Evenelje objavljeno Isusu, Kur'ana objavljen
Muhammedu.
Islamski propisi uzeti iz Kurana nazivaju se erijati. Adeti obiajno pravo
regulirali su drutvene odnose. Osnovni erijat ine hadisi. Hadisi, rjei su za
koje se vjeruje da ih je izgovorio Muhammed. Prenoeni su usmenom tradicijom i
kasnije zapisivani. Pripadnici islama vjeruju da nema Boga osim Allaha ija su
svojstva izraena u 99 epiteta (Esma ul-Husna lijepa imena), osnova je islamsko
uenje kroz koje se izraava monoteizam. Rjeju iman oznaava se vrsta vjera u
9

jednog Boga Allaha. Boiji poslanik je - Pejgamber ( vjerovjesnik ). Islam

priznaje sve proroke od Abrahama do Isusa ( Isa ) istiui da je
Muhammed poslijednji Boiji poslanik. Pripadnici vjeruju u besmrtnost
due u kijamet (sudnji dan, smak svijeta ), ahiret ( zagrobni ivot ),
uskrsnue mrtvih, strani sud dehenem ( pakao ), denet ( raj ), meleke
( anele ) , koji ima svaki ovjek i demona zla ejtane ( avo sotona ).
Kur'an sadri i dosta zabrana. Najznaajnija je irk zabrana oboavanja
idola. Meu pripadnicima islama imaju dva pravca sunitski i iitski.
Sunizam je glavni pravac u islamu koji prihvaa i sunnu kao izvor vjere i ima
najvie sljedbenika. Ne priznaju nepogrjeivost imama. Smatraju da je
Muhammedovo uenje definitivno zavreno i da mu se nema ta dodati niti
mjenjati. Ve ga treba iskreno slijediti i tumaiti.
iiti istiu i prihvaaju karizmatsku zajednicu i karizmatskog vou. Najvie ga
ima u Iranu. Oni su razvili kult etvrtog halifa Alije po njihovom vjerovanju
Muhammedovog naslijednika. Ima pet osnovnih naela na kojima se
zasnovalo iitsko uenje tahvid, ( vjerovanje u Boiju jednou ), nuhuuva
( poslanstvo ), mead ( proivljavanje ), imamat ( vjerovanje u imame kao
naslijednike Poslanikove ), adi ( Boija pravda ). U prva tri naela sunizam i itizam
se slau a u druga dva razilaze. Imam je vrhovni religijski voa iita za kojeg
vjeruju da istinski ovjek i tuma islama.
Jedna od formi socijalnog prosvjeda u islamu bila je i misticizam, gdje se
istie sufizam, kojem pripadaju i dervii. Propovjedali su bijeg od svijeta,
osuivali bogastvo, rasko i lagodan ivot. U 12 st. sufizam je priznat kao
ortodoksno islamsko uenje. Sinonim za naziv dervi je fakir. U svijetu postoji
monogo dervikih redova i bratstava. Imaju etiri pravila da je pripadnik islama, da
je punoljetan, da je umno zdrav i da ima moralne vrijednosti. Bektaije su turski
derviki red koji se temelji i na predislamskom uenju. Zadrali su obred ispovjedi
grijeha. Neki ive pod celibatom raspoznaju se i potome to nose naunice u nosu.
Posebno ih ima Kosovu, Mekedoniji, Albaniji. Tekija je bogomolja u kojoj se okupljaju
dervii za vjerski obred ili neki blagdan.
ETIKO UENJE
Islam je nastao na Arabijskom poluotoku sa izrazitim smislom za bratstvo i
uvaavanje vrlina poput hrabrosti, velikodunosti, etinosti. Etika pitanja su tako
ponovo dobivala na znaenju i to je dijelom otvaralo put Muhammedovom uenju.
U etikom uenju islama razlikujemo ono to je obavezno, ono to se
preporuuje ( davanje zekjata ) ono to je bez osobnog znaenja, ono to se
ne savjetuje i ono to je nekanjivo, zabranjeno ( alkohol, kocka, vjerovanje u
idole ). Moralni sistem islama nosi ideju jednakosti svih ljudi pred Bogom.
Kur'an sadri dosta etikih normi koje ine osnovu erijata ( islamsko pravo
koje je pored Kur'ana zasnovano i na suni ). erijat regulie sveukupnost
drutvenih odnosa u obitelji i drutvu. Ljudska djelatnost je podijeljena na ono to
je obavezujue preporuljivo doputeno i sl.
Ima autora koji smatraju da je islam pouavao na pokornost i poslunost.
Prestupnitvo se uvijek strogo kanjavalo. Kamate i igre na sreu su zabranjene.
Muhammed je utemeljio solidarnost u drutvu ne na osnovu krvnog
10

srodstva ve na osnovu vjere. Kur'an zabranjuje uzimanje odreenih jela strv

svinjsko meso, i ono koje je zaklano u neije drugo ime a ne u Allahovo ime.
Zabranjuje prostituciju, narkomaniju, gatanje, vraanje i sl.
SAVREMENO UENJE
Islam je ostavio trag i na europsku kulturu posebno u panjolskoj i na
Balkanu. Islam nije doivio onaj vid reformacije koja je zadesila katolianstvo u
zapadnoj europi. U 18 stoljeu unutar islama nastaju reformski pokreti koji su
odbacivali srednjovjekovnu islamsku tradiciju i usklaivali islam sa savremenom
misli i civilizacijom. U nekom od tih pokreta javljaju se ideje o ponovnom uvoenju
islamske vladavine. Ve u 19 stoljeu otpoele su reforme u islamu radi
prilagoavanja modernom dobu. Odvijalo se to esto pod vidom borbe za prvobitni
islam. Drugi moto za reformu bio je zatita islamske tradicije od europskih
kolonijalnih osvajaa. Jedan od istaknutih islamskih reformatora bio je
Demaludin Al-Afgan. Njegovo uenje je vodilo snaenju islama u drutvenom i
politikom ivotu. Istie se kao utemeljitelj panislamskog pokreta iji je cilj
bio ujedinjenje svih muslimana u jednu dravu i borba protiv prodora stranih
politikih kulturnih i religijskih uticaja na islam. U borbi za modernizaciju islama
i odbacivanje tradicije istakao se Kemal Ataturk u Turskoj. elio je pribliiti
zapadu Tursku. Umjesto arapskog uveo je latinsko pismo ukinuo zar i noenje fesa,
organizirao Tursku kao sekularnu dravu. Pod njegovim uticajem ona je postala
moderna europska drava.
Islam je u savremenom svijetu postao osnova za organiziranje i
djelovanje nacionalnih islamskih drava. Turska je postala sekularna
drava, Saudijska Arabija je ve neto drugo, Pakistan takoe. Iran na
poetku 3 milenija ulazi u razdoblje modernizacije koja poprima i poneto
drugaije puteve.Talibani su u Avganistanu ugradili svoj model islamske dravne
zajednice.
METODE SOCIOLOGIJSKOG ISTRAIVANJA RELIGIJA
Sosiolog u prouavanju religija slui se znanstvenom metodom. Tom
metodom obavlja prikupljanje i klasificiranje injenica vezanih za ovjekov
religijski ivot i interakciju, te obavlja njihovo teorijsko uopavanje. Pri tom on
ne mora naputati svoja religijska uvjerenja, ali ih mora ostaviti kod kue dok
prukuplja i obrauje podatke do kojih je doao. Religiju moemo istraivati na
individualnoj, grupnoj i institucionalnoj razini. Prvi morak sociologa je da
definira stvari kojima se bavi u istraivanju. On mora poznavati svu teoriju o
danom problemu. Prethodno prouava relevantnu literaturu o religijama.
Prilikom odabira uzorka sociolog mora voditi rauna o vie okolnosti:
a) Uzorak mora biti dio neke vee cjeline koji po svojim bitnim osobinama
odraava situaciju u cijeloj populaciji.
b) Razvoijenost podruja na kojem e obavljati prikupljanje podataka.
c) Religijska (ne)homogenost stanovnitva: homogene sredine (preko 60%
stanovnitva pripada jednoj religiji ili konfesiji), binarne(preko
80%stanovnitva pripada dvjema religijama), i heterogene(nema
izrazite naglaenosti pripadnika jedne ili dvije konfesije).
11

d) Gustoa naseljenosti. Izbor naselja u opinama treba biti na osnovu

prethodno prikupljenih podataka o naseljima unutar svake opine.
e) Za osnovnu jedinicu istraivanja moe se uzeti domainstvo ili
individualni ispitanik.
Kada iznosi rezultate svojih istraivanja, sociolog iznosi i metode i tehnike
kojima se koristio u istraivanju:
1. Upitnik ili anketa istraiva unaprijed pripremi niz pitanja koja se
odnose na neki aspekt religijskog ivota i na njih se trai odgovor. Prije
glavnog radi se pilot istraivanje nagrupi ljudi, sline populacije gdje se
provjeravju pitanja. Anketar je osoba koja provodi anketu-upitnik.
2. Intervju ili razgovor je jedan od oblika prikupljanja znanstvenih
obavjetenja, a sastoji se u planski voenom razgovoru istraivaa s
ispitanikom. Intervju se moe voditi po strogo pripremljenim pitanjima
ili se slobodno odvija nalicu mjesta o temi koja je predmet istraivaja
bez prethodno pripremljenih pitanja.
3. Promatranje je stari nain istraivanja pogodan za istraivanje malih
grupa. Promatra mora da bude motiviran, obuen da zapaa i biljei
razliite detalje koji mogu biti znaajni za predmet istraivanja i
konanu obradu podataka.
4. Skala stavova je mjerni instrument koji slui za mjerenje religijskih
stavova i vrijednosti. Osobito je razvijena u psihologiji i soc.religije. Pri
konstituiranju skale posebnu panju treba posvetiti definiranju tvrdnji
koje e se u njoj ponuditi.
5. Analiza sadraja pomae nam u nalaizi i interpretaciji ponavljanja tema
i znakova ubtekstu. Analiza sadraja pokazuje kakve su veze religija s
drugim oblastima drutvenog ivota, politikom, udoreem, kulturom.
6. komparativna ili usporedna metoda esto se koristi u sociologijskim
istraivanjima religija u cilju usporeivanja odreenih sociologijskih
manifestacija religioznosti u razliitim religijskim sustavima.
7. Statistika metoda. Sociologijsko prouavanje religije mora se zasnivati
na mjerenju. Treba utvrditi broj nazonih na nedeljnoj misi ili na dumi
itd.
Sociolog se nikada nee koristiti samo jednom od navedenih metoda i tehnika
ve pomogunosti svima. Od izuzetne vanosti su i zabiljeke koje tokom
prikupljanja podataka vodi anketar.
a) Obrazac deskripcije naselja u koji istraiva upisujenaziv opine, tip
naselja itd.
b) Obrazac evidencije nerealiziranih anketiranja u koji se biljei naziv
opine i naselja, razlog nerealiziranog anketiranja, itd
c) Obrazac evidencije realiziranih anketarenja u koji se upisuje,
domainstvo, naselje, datum i vcrijeme dolaska i odlaska itd.
RELIGIJE, DEMOKRACIJA I LJUDSKA PRAVA
Sociolozi religije istiu kako nema demokracije bez slobode savjesti i
vjerosipovijesti. U etikom nauavanju velikog broja religija nalazimo ideju
jednakosti svih ljudi pred Bogom, unutar samih religijskih zajednica
12

primjeujemo nepotivanje tog naela. Stupanj razvijenosti vjesrkih sloboda

potrene su svakom bez obzira da li spada u religijsku veinu ili religijsku
manjinu. Religijski pluralizam predstavlja najvei izazov za vjerske slobode.
Sigurnost ljudskih prava veoma je bitna za stabilnost pluralnih i multi
drutava.
Preko idovske religije u zapadnu kulturu dole su ideje o moralnoj slobodi, jer
svaki pojedinac odgovoran je za svoja djela.
Protestantizam je posredno utjecao na jaanje politikih sloboda,
unaprijeena je ideja o jednakosti, njegovan individualizam.
Nestanak filozofije iz intelektualne sfere islamskog svijeta posluio je
mnogima za stav kako je islam nespojiv sa demokracijom. Muslimani imaju
samo jednu doktrinu i priznaju samo jedan ideoloki sustav islam.
Religija po pitanju ljudskih prava ne bi trebala nikada biti usmjerena protiv
ljudskih prava. Religijska uenja istiu pravednost svog Boga, te je ideja
pravde sadrana u njihovim socijalno-politikim nauavanjima. Dvadeseto
stoljee pokazalo je da su u borbi izmeu totalitarizma i demokracije
religijske zajednice i vlast bile esto bliski saveznici. Religije i religijske
zajednice su kroz povijest, znale osiguravati drutvenu i ideoloku potporu
razliitim politikim pokretima: od onih koji su se zalagali za socijalnu pravdu,
ukidanje ropstva, graanska prava do podrke totalitarnim reimima i
desniarskim reimima. Danas religijske zajednice se naee nameu politici
ljudskih prva kroz:
- sferu zakonodavstva, posebno na podruju sklapanja braka, zakonskog
reguliranja pobaaja itd.
- u odgojno-obrazovnom procesu: od javnih kola do vlastitog neovisnog
kolstva.
- U zahtjevima da se religijski blagdani priznaju za dravne i nacionalne
- U zahtjevima da se potuju etika naela religije o prehrani.
U BiH se istovremeno odvijaju dva procesa: proces demokratizacije i proces
revitalizacije religije:
1. Iskustvo s demokracijom dvije religije i tri konfesije koje sus e susrele u
BiH, nije isto jer rimokatolianstvo ima jedno, pravoslavlje drugo a islam tree
iskustvo. Ta razliita iskustva mogu imati uticaja i na njihov odnos prema
procesu demokratizacije.
2. u BiH dominiraju tri konfesije i sve tri karakterizira to da razvijaju snanu
grupnu svijest i grupnu identifikaciju.otud e insistirati na kolektivnim
pravima.
3. u kakvom odnosu stoji proces demokratizacije u jednom multinacionalnom
i multikonfesionalnom drutvu ako se u njemu odvija sakralizacija,
posvetovljenje nacije i nacionaliziranje konfesije.
4. religijska i etnika netrpeljivost, koja proistie iz odnosa prema drugom kao
prema niem od sebe, konica je procesu demokratizacije drutva.
5. jedno od naela demokracije jeste opa volja veine.
6. u BiH se vode borbe oko ouvanja/ukidanja kulturnih posebnosti i
odravanja etnike i konfesionalne samosvijesti tj.identiteta.

13

7. moeli se demokracija graditi u drutvima u kojima su dojueranji

netalenti transformiraju u sposobne upravitelje i rukovodioce, koji sdamo
znaju izgovarati mantre kako u prolom sustavu nije nita valjalo.
Za razvitak demokracije nunmi su tolerancija i dijalog, pa i tolerancija i
dijalog meu konfesijama, osobito meu njihovim sljedbenicima. Dijalog je
jedna od mogunosti ophoenja u religijski pluralnom drutvu.
Religijom i njenim uenjem ne moe se u BiH graditi demokracija, ve
religijska zajednica. Dominirajue konfesije na ovim prostorima su
organizacije koje razvijaju kolektivistiku svijest. Umjesto ivota jednih pored
drugih, treba razvijati ivot jednih s drugima. Cilj demokracije je izgradnja
drutva s ljudima razliitih svjetonazora i religijske zajednice bi trebale
prihvatiti cilj takvog drutva(I.Cvitkovi, stav).
RELIGIJE I NACIJE
Veber je smatrao da su rligijske zajednice, kroz duebrinitvo, propovijed,
svajete, bile stvoritelji narodnog karaktera. I ne samo stvoritelji ve zatitnici
nacionalnog identiteta grupe. Tad se i religijski simboli mobiliziraju u
nacionalne svrhe.
Kod srpske pravoslavne crkve zapaamo graenje odnosa koji stvaraju svijest
kod njenih sljedbenika o nerazdvojisvosti religijskog i nacionalnog. Osnovno
naelo crkava je bilo organizirinje u okviru nacionalnih drava.
Islam spada u nadnacionalne religije i okuplja razliite narode. Kod pripadnika
islama dugo se identitet nije zasnivao na naciji ve na ummi, zajednici. U BiH
kod pripadnika islama nailazima na sljedeu proturjenost: s jedne strane su
oni koji preferiraju naciju, a s druge oni koji su za ummu, za andnacionalni
karakter. U BiH je danas dominirajui stav kako je islam temelj nastanka
bonjake nacije i njenog identiteta.
Kroz povijest su se kod kranstva razvila tri modela odnosa prema naciji:
a) Rimokatoliki model njeguje zasebnost i univerzalnost, ali ne
univerzalnost koja e negirati narodima njihov identitet.
Prihvaanje kranstva, po rimokatolikom modelu, ne iskljuuje
pripadnitvo naciji.
b) Pravoslavlje njeguje model etnikog kranstva, koje je vrsto
povezano s jednom nacijom.
c) Protestantski model je vie sklon univerzalnosti i esto se
negativno odnosi i prema samim nacionalnim simbolima.
Nedovoljna briga drutvene zajednice za pitanja iz nacionalnog ivota ovog ili
onog naroda, ostavlja prostor za angairanje religijskih zajednica u podruju
nacionalnog. Veza izmeu religija, religijskih zajednica i nacija najvie se
manifestira u obrednoj sferi jer se obred i djelatnost religijske zajednice uvijek
odvijaju u konkretnom narodu. Uz obrede, religije i religijske zajednice uz
naciju veu i jezik pouavanja. Teritorijalna rasprostranjenost pojedinih religija
i religijskih zajednica moe se podudarati s teritorijalnom rasprostranjenou
pojedinih nacija. U tom sluaju dominira stav o jednistvu religijskog i
nacionalnog bia, a jaanjem religija jaa i nacija. Poistovjeivanje
nacionalnog i religijskog vodi nidealiziranju uloge religije i religiskih zajednica
14

u formiranju nacija i razvijanju njihovog identiteta. Moemo rei da su nacija i

religija, ipak, autonomne drutvene pojave, i jedna drugoj niti su nadreene,
niti podrene. Relihgija ne me biti osnova za konstituiranje moderne nacije.
Nacija je sekulartizirana i ne moe religija biti faktor njenog odreenja.
RELIGIJE I GLOBALIZACIJA
Obino se pod pojmom globalizacija misli na kozmopolitsko jedinstvo,
univerzalno zajednitvo. Termin dobija na znaenju krajem osamdesetih
godina prolog stoljea, a podrazumijevao je oblikovanje nacionalnih
struktura globalnog drutva. Globalizacija vodi religije u susret s
modernitetom,a osobito u dijalog s drugim religijama. Stavraju se prve
organizacije poput svjetske konferencije religija za mir, jaa dijalog meu
religijama, sve se vie uvaava sloboda drugoga, religija se javlja u ulozi
zatitnice identiteta u procesu globalizacije. Globalizacija koja bi ila tim
putem da nadvlada sve religije i stvori svjetsku religiju ne bi mogla biti
prihvaena od sljedbenika ivuih religija. Sudjelovanje u takvoj globalizaciji
bi rad na vlastitom samounitenju. Globalizacija podrazumijeva slijed nekih
univerzalnih naela koja nee odbaciti razliitosti religija, ve omoguiti
dijalog, toleranciju i suivot meu jihovim sljedbenicima. I fundamentalizam
je odgovor na globalizaciju. Pokuaj je to da se uspostavi moralni sustav, ali
na tradicionalnim vrijednostima. Ono to predstavlja opasnost kod
fundamentalizma je to da je samo jedna tradicija prihvatljiva, a sve druge
tradicije, religije i svjetonazori su neprihvatljivi. U fundamentalizmu nema
tolerancije suvremenih svjetonazora initi dijaloga. U religijskoj globalizaciji
suvremenog svijeta zapaaju se bar dva smjera: Kozmopolitski oblik religijske
globalizacije koju karakterizira heterogenost i fundamentalistika religijska
globalizacija koju karakterizira homogenost.

15