You are on page 1of 12

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA U SARAJEVU


STUDIJ: RADIOLOKE TEHNOLOGIJE

INTERNET
SEMINARSKI RAD

STUDENT: Belmin Dinar

MENTOR: Doc. dr. Nermina Kantardi

Sarajevo, april 2015.

Sadraj

1. Uvod.......................................................................................................................... 3
2. Historija interneta......................................................................................................4
3. Pristup internetu.........................................................................................................5
3.1. Internet adresa.....................................................................................................6
3.2. Internet protokoli................................................................................................7
4. Internet servisi...........................................................................................................8
5. Primjena interneta u medicini....................................................................................9
6. Literatura.................................................................................................................10

1. Uvod
Internet je globalna, svjetska, raunarska mrea koja okuplja stotine miliona
korisnika irom svijeta koji meusobno komuniciraju. Za Internet se esto kae da je
mrea svih mrea. Internet se koristi u svim sferama ivota, od hobija do poslovnih
informacija.
Godine 1961. ministarstvo odbrane SAD, odnosno Agencija amerikog
ministarstva odbrane za napredna istraivanja (Advanced Research Projects Agency,
ARPA) dala je vodeim amerikim univerzitetima zadatak da smisle i naprave
raunarski sistem, koji je trebalo da povee amerike univerzitete, kao centre znanja i
vladine ustanove, kao centre odluivanja.
Tako je 1969. godine stvorena mrea ARPANET. Sistem je napravljen u obliku
paukove mree. Vie nije bilo centralnog raunara, a u sluaju prekida i unitavanja
jednog dela mree, podaci bi se preusmeravali alternativnim putevima.
Godine 1989. mrea se internacionalizuje i dobija ime Internet.

2. Historija interneta
Ve od prvih dn p sve do dns, Internet je proslvio mnogo roendn,
li koji je prvi teko e se sloiti i njbolji poznvoci historije informtike. Neki
tvrde kko je to 1961. kd je dr. Leonrd Kljnrok n univerzitetu MIT prvi put
objvio rd o packet-swiching tehnologiji. Neki nvode 1969. godinu ko godinu
roenj Internet jer je td Ministrstvo odbrne SAD- odbrlo Advanced Research
Project Agency Network, pozntiju ko ARPANET, z istrivnje i rzvoj
komunikcij i komndne mree koj e preivjeti nuklerni npd. Sedmdesete
godine donijele su nekoliko veom vnih otkri koj su obiljeil rzvoj Internet
kkvog dns znmo, potom se dogodilo i odvjnje ARPANET- iz vojnog
eksperiment u jvni istrivki projekt. Vjerovtno je njvniji trenutk bio 1983.
kd je tdnj mre prel s NCP- (Network Control Protocol) n TCP/IP
(Transmission Control Protocol / Internet Protocol), to je znilo prelzk n
tehnologiju kkv se i dns koristi.
Protokoli su stndrdi koji omoguvju komunikciju runr putem mree,
1983. godine mnje od 1000 runr je bilo spojeno s ARPANET koristei reltivno
primitivni Network Control Protocol, koji je uprkos mnogim ogrnienjim, bio
upotrebljiv u mlim mrem, i nije bio dovoljno fleksibiln z iru upotrebu. Kko se
ARPANET eksponencijlno povevo, vidjelo se kko je potrebn optiji pristup
komunikcionom protokolu kko bi mogli biti udovoljeni sve vei zhtjevi i stvrn
sve komplikovnij mre runr.

3. Pristup internetu
Raunari pristupaju Internetu na razliite naine:
Preko lokalnih raunarskih mrea koje su stalno ili privremeno povezane
na Internet
Telefonskim linijama
Putem kablovske televizije
Satelitskim vezama
Radiorelejnim vezama itd.
Nain

pristupa Internetu ne utie na meusobnu komunikaciju povezanih

raunara. Za korisnika raunara koji pristupa drugim raunarima je nebitno kojoj


raunarskoj platformi pristupa. (Platforma je razliita vrsta raunara koja koristi
odreeni

tip

procesora

operativnog

sistema).

Zato

se

Internet

naziva

meuplatformskom mreom (cross- platform network). Ova karakteristika Interneta,


da se na isti nain moe pristupati razliitim raunarskim platformama i modelima se
zove interoperabilnost. Ovo je jedan od kljunih faktora uspjeha i popularnosti
Interneta.

Da bi se korisnik prikljuio na Internet, neophodno je da posjeduje: raunar,


modem i pristup telefonskoj liniji. to se tie softverske podrke, svi moderni
operativni sistemi imaju podrku za pristup i komunikaciju putem Interneta. Zatim, za
pristup Internetu potrebno je imati vezu do nekog raunara koji ima uspostavljenu
vezu ka Internet mrei. Ovu uslugu obezbeuje veliki broj firmi u svetu, koje se
nazivaju davaoci Internet usluga ili Internet provajderi (Internet service provider
- ISP). Neki od Internet provajdera kod nas su BH Telekom, Telemach, HS, i mnogi
drugi.

3.1. Internet adresa


Da bi se tano znalo kome je od miliona raunara poruka upuena, svaki raunar
na Internet mrei mora imati jedinstvenu adresu. Ta adresa se naziva IP adresa i
predstavlja identifikator raunara na Internet mrei. IP adresa se sastoji iz dva dijela.
Prvi deo identifikuje mreu, a drugi deo identifikuje raunar (vor) u mrei.
Format IP adrese je 32 - bitna numerika adresa predstavljena sa etiri broja koji
se nazivaju okteti i razdvojeni su takama. Svaki broj moe imati vrijednost od 0 do
225. Meutim, zbog svoje sloenosti IP adresa nije pogodna za pamenje, s obzirom
da je svakom korisniku esto potreban pristup velikom broju raunara irom svijeta.
Zbog toga je IP adresi dodijeljena jedna ili vie simbolikih adresa, koje su
korisnicima lake za pamenje. Za simboliku adresu koristi se termin ime domena
(domain name).
Formiranje imena domena podlijee odreenim pravilima i mora biti jedinstveno.
U okviru punog imena jednog domena, razlikuje se domen najvieg nivoa i poddomen.
Postoji ogranien broj oznaka za domen najvieg nivoa i to:
Oznaka drave, npr. yu, hr, ch...
Edu - obrazovne institucije
Org - neprofitabilne organizacije
Mil - vojni domeni
Com - komercijalne organizacije
Net - mrene organizacije
Gov - vladine ustanove i agencije

3.2. Internet protokoli


Internet protokoli su standardi kojima se definie skup pravila za komunikaciju
izmeu razliitih raunara. Postoji preko 100 protokola kojima se definiu razliite
karakteristike Interneta. Taj skup protokola se naziva TCP/IP, prema dva osnovna
protokola:
IP (Internet Protocol)
IP protokol je osnovni Internet protokol, kojim se definie nain dodele Internet
adresa. Time se postie da svaki raunar koji je povezan na Internet ima jedinstvenu
adresu i moe se lako identifikovati u celoj Internet mrei. Osnovna funkcija ovog
protokola je da prosledi podatke od izvora do odredita na osnovu poznate IP adrese.
IP protokol ne zahtjeva direktnu online vezu u trenutku slanja podataka, ve raunar
koji alje podatke pokuava sve dok ne proslijedi poruku.
TCP (Transmission Control Protocol)
TCP protokol definie nain na koji dva raunara, meusobno povezana putem
Interneta, razmjenjuju upravljanje i potvrivanje prijema poruka. Osnovna funkcija mu
je da omogui taan prijenos podataka izmeu dva raunara.

Slika 1. Ilustracija mogunosti interneta

4. Internet servisi
Internet je postao moan zahvaljujui tome to korisnicima nudi veliki broj
usluga. Te usluge nazivamo servisi. Najee korieni Internet servisi su:
E - mail (elektronska pota) - obezbeuje slanje poruke drugom korisniku ili
grupi korisnika. Poruka je obino tekstualna. Mada postoje mogunosti slanja binarnih
datoteka. Za razliku od veine ostalih servisa, e- mail se moe koristiti ak i kada ne
postoji stalna veza sa Internetom.
World Wide Web (WWW) je najpopularniji servis na Internetu, kojim se
dokumenti na mrei povezuju u obliku hiper - veza. Osnova dokumenta je tekst u
kome se mogu nalaziti drugi multimedijalni sadraji. Iz prikazanog dokumenta se
jednostavnim klikom mia moe pristupiti drugim dokumentima na istom ili drugim
serverima mree.
FTP - omoguuje prenos datoteka meu raunarima u mrei. Da bismo pristupili
datotekama na udaljenom raunaru, moramo imati korisniko ime i odgovarajuu
lozinku.
9

Newsgroups - su javne diskusione grupe ili konferencije. Poruka poslata na


grupu je dostupna svim zainteresovanim korisnicima mree. Postoji sistem kojim se
poruka automatski proslijeuje do svih servera u mrei.
Chat - omoguava interaktivni razgovor velikog broja korisnika Interneta.
Ovakav razgovor je organizovan po kanalima, koji se kreiraju dinamiki i imaju
odgovarajua imena.
Servisi za pretraivanje - omoguavaju pronalaenje odgovarajuih dokumenata
na javnim servisima. Bez njih bi krstarenje Internetom bilo znatno sporije.
Kako svaki raunar na Internetu ima svoju adresu, tako i Internet servisi imaju
svoje adrese. Ove adrese se nazivaju URL (Uniform Resource Locator) i otprilike
izgledaju ovako:
http://www.google.ba
http://www.family.com/Categories/Parenting

5. Primjena interneta u medicini


Informacione tehnologije unose revolucionarne promjene i u sistem zdravstva.
Upotrebom interneta mnogostruko se poveao broj javno dostupnih izvora
medicinskih informacija, ime se poveala i mogunost da odgovor na iskazanu
informacijsku potrebu bude ne samo bri, nego sveobuhvatniji i taniji. Razvijaju se
sistemi za pronalaenje i integriranje razliitih izvora informacija i oblikuju prema
potrebama specifinih skupina korisnika. Pristupiti informacijama moemo odasvud,
iz ambulante, bolnice, od kue, i u svako vrijeme. Dostupne su nam izvori
bibliografskih podataka, znanstveni asopisi, udbenici i prirunici, podaci o
lijekovima, knjinice, specijalizirani mreni ulazi itd. Informacioni sistem u zdravstvu
treba da omogui ljekaru iz bilo kog dijela svijeta pristup zdravstvenom kartonu
pacijenta koji se razbolio.
Podruje primjene raunara je veoma iroko i svakim danom se sve vie iri.
Svakodnevno smo svjedoci novih mogunosti primjene raunara ime se postie bre i
ekonominije dobijanje rezultata i mnogo efikasnije rjeavaju problemi u razliitim
10

sferama ivota i rada. Procenat godinjeg prirasta novih saznanja u razliitim naunim
oblastima je veoma razliit i uglavnom je veoma visok.
U medicini on iznosi od 10 do 15 procenata godinje. Ljekar, kao pojedinac,
vie nije u mogunosti da prati taj napredak ak ni u svom specijalnom podruju
djelatnosti i da novosteena znanja koristi u praktinoj terapiji koju sprovodi. Imajui
u vidu interes bolesnika, u budunosti se nee moi zamisliti dijagnoza, a ni terapija
bez upotrebe raunara, odnosno interneta. Podaci iz istorije bolesti, rezultata
ispitivanja i laboratorijskih analiza predstavljaju ulazne podatke za dijagnosticiranje
simptoma bolesti.

11

6. Literatura
1. Mai I. i Rianovi Z. Medicinska informatika. Sarajevo. Medicinski faklutet.
2000;4:98-105.
2. https://bs.scribd.com/doc/22921079/internet-pojam-nastanak-razvoj
3. http://en.wikipedia.org/wiki/Internet

12

You might also like