sanjara sa snovima plavim. Pesnik se nikad sasvim ne budi. On uvek ne to prede i plete. Pesnik je spolja ko svi ljudi, a iznutra pravo pravcato dete. I to dete koje se cudi mnogo cemu to rade ljudi. Pesnik gleda u svet kroz perce pauna i kroz frulu od zove. Njemu je kap rose-jezerce po kome najlep e ladice plove. Roj svitaca i buket cvecato je prava zemaljska sreca! Pesnik je srecan i kada pati i opet-tu an u ba ti srece. Pesniku svaka pesma povrati po jedno detinjstvo,kao prolece. Kada slavuj sine jutru u glavi prvo se bratu pesniku javi. Poka e mu putic do dvorca gde zvecka bezbroj zlatnih pehara, pa nagovori svog razvigorca da ga zaveje snegom behara. Pesnik se napija suncevog vina uz svirku livadskih vioina. Pa onda luta kroz polja ra i kao da se u bulke zaljubio i sve tako kao da tra i ne to to nije izgubio... Svake veceri i svake zore on tra i rime i metafore. Kad ih ne nadje,pesnik je tu an i ceo svet mu postaje ru an. A kada nade-svetlost obasja bre uljke pune gro da i klasja. Posle side u neku bajnu dolju da pesmi otkrije tajnu. Jer pesnik voli,to nisam reko: jednu princezu,kcer divne ba te, koja boravi negde dalekou predelima njegove ma te... - Dobrica Eric-