Professional Documents
Culture Documents
Nau priu poeemo iz dve krajnosti. Da ne bude mnogo, jer i sam naslov sadri dve krajnosti. estoko smo
poeli, zar ne? Stvar je u tome to je ono o emu priamo jo ee.
Skoro svi takvi optiki rotatori i mikroestice nisi fiksirani i mogu se slobodno kretati u tenosti. S druge strane,
pokretni delovi mikromaina nisu plivajueg tipa ve vrsto ogranieni (vezani za podlogu), kao to je zupanik
fiksiran na osovinu. Bilo bi korisno da se ovo moe primeniti i kod slobodnih mikroestica kako bi se prevaziao
uobiajni nedostatak da morate laserskim zrakom drati esticu sve vreme dok radite s njom. A tek potekoe vezane
sa disperzijom mikroestica!
Slika 2. Trodimenzionalni mikromehanizam u obliku mikrozupanika koji pokree cirkularnop skenirajui fokusirani laserski
snop.
Korienjem nove tehnike manipulisanja mikroobjektima pomou skenirajueg (upravljanog) laserskog snopa
moe se izazvati eljeni oblik kretanja. Na primer, da bi se rotirao mikrozupanik prvo se fokusira laserski snop na
jedan od zubaca. Zatim se laserski snop pone rotirati ali tako podeen da stalno ''gaa'' isti zubac ime se izazove
rotacija zupanika. Ovaj princip je prikazan na Sl.2.
Ne mora samo rotiranje, moe i klaenje i klizanje. Na Sl.3 je prikaznan jedan mikromanipulator kod koga se
moe izazvati zatvaranje ili otvaranje krakova delovanjem fokusiranog snopa na bonu stranu kraka. Tako se ovaj
mikroalat moe zatvoriti ili otvoriti i tako obuhvatiti neki mikroobjekat koji ostaje vrsto u njegovom ''bratskom''
zagrljaju sve dok je to potrebno.
Pri svemu tome, pozicija i brzina pokretnih elemenata se moe vrlo precizno kontrolisati.
Slika 3. Mikromanipulatori pokretani i upravljani laserskim
zrakom laserske pincete.
Optiki pokretane mikromaine se prave tom tzv. mikrostereolitografskom tehnikom koja ukljuuje dvofotonsku
polimerizaciju. E, ovaj ti je udan. Tek to pomisli da je prestao da ''pcuje'' tek evo ga opet. Ali ''nije sve tako crno'',
pogotovu tamo gde postoje dva fotona. Pa to ti doe kao sijalica od 100 W. Elem, odnosno LM, u dvofotonskom
procesu tena fotoovravajua smola simultano absorbuje dva skoro infracrvena (IC) fotona u jednom zahvatu
(jedinstveni kvantni dogaaj) tako da njihova ekvivalentna energija odgovara jednom ultraljubiastom fotonu (duplo
vee energije). Mogunost dvofotonske absorpcije je proporcionalna kvadratu intenziteta svetlosti, tako da se ova
skoro IC svetlost jako apsorbuje samo u fokusnoj taki unutar tene smole. Pri tome, kvadratna zavisnost
dvofotonske absorpcije doprinosi da ceo proces bude jo vie lokalizovan, sada na submikronski domen (Znate ono:
0.22=0.04).
Na osnovu ovog fenomena mogue je stvoriti trodimenzionalne strukture skeniranjem (pomeranjem) fokusa
zraka unutar tene smole (polimera). Ovaj postupak proizvodnje mikrostruktura prvi put je demonstriran 1997.
godine. Njime se moe napraviti mnogo toga: mikrocevi, mikroopruge, kristali. Sve je to, meutim, bilo vrsto
vezano za podlogu. Pokretne mikrostrukture, poput zupanika i mikromanipulatora su dole neto kasnije (1999.2001).
Slika 4. Prikaz postupka izrade mikrozupanika lokalnim ovravanjem (polimerizacijom) epoksidne smole pomou
fokusiranog laserskog snopa. Levo je prikazana etapa solidifikacije osovine, koja se zavrava formiranjem graninika (sredina),
dok se na kraju ne izradi i sam zupanik.
Kao izvor svetlosti u procesu proizvodnje koristi se laser sa safirom kao aktivnom materijom, koji zrai u
impulsnom reimu na talasnoj duinini od 763 nm, sa frekvencijom ponavljanja od 82 MHz, gde trajanje impulsa
iznosi 130 fs (femtosekundi podsetimo se da je s=10-6s, ns=10-9s, ps=10-12s, fs=10-15s). Pa ti sad vidi. Ovaj
laserski zrak se uvodi u skenirajui sistem koji ga deflektuje po dve dimenzije, dakle u horizontalnoj ravni. Sistem je
malo sloeniji pa emo njegov opis ostaviti za neku drugu priliku. Pomeranje fokusa po treoj dimenziji, vertikali,
odvija se putem pomeranja cele platforme na kojoj se nalazi posudica sa tenom smolom (polimerom). Sistemom
koji opisujemo dostignuta je rezolucija od 140 nm, koja tako prevazilazi difrakciona ogranienja. Posle stvaranja
mikroobjekta ovim trodimenzionalnim procesom ostatak neovrsnute smole ispira se razreivaem ostavljajui
pokretnu mikrostrukturu. Kao fotoovravajua smola koriena je epoksidna smola za ultaljubiastu
mikrostereolitografiju.
Prema tome, kako se to moe i videti sa Sl.4, pomeranjem fokusa laserskog zraka po zapremini (providne)
tenosti (smole) izaziva se njeno lokalno (takasto) ovravanje ime se, odgovarajuim pomeranjem fokusa po tri
dimenzije, moe formirati objekat svakojakog oblika.
Prilikom izrade mora se uzeti u obzir i skupljanje ovrsnute smole tokom polimerizacije tako to se uvede
korekcija u emu skeniranja laserskog snopa i time redukuje deformacija ovravajueg dela.
Etape procesa izrade mikrozupanika su prikazane na Sl.4. Prvo se stvara (ovruje) osovina i graninik tako
to se fokus snopa pomera kruno za svaki sloj a postolje se sputa korak po korak po vertikali.
Da bi se sintetisao pokretni toak postolje se pomeri na visinu njegove pozicije i pone proces cirkularnog
skeniranja laserskog snopa uz poveanje radijusa krune putanje. Da bi se izveli zupci zupanika ili lopatice turbine
periodino se prekida snop otvaranjem i zatvararanjem optikog zatvaraa. Na Sl.5 se vidi fotografija mikroturbine
snimljena pomou skenirajueg elektronskog mikroskopa, koja je proizvedena prethodno opisanim postupkom. Njen
prenik je samo 12,5 m. Posle zavretka procesa ovravanja mikroturbina ostaje da lebdi u smoli i tek poto se
ona ispere razreivaem padne na podlogu. itav proces izrade mikroturbine traje oko 13 minuta.
Slika 5. Mikroturbina (levo) i mikropincete (desno) proizvedene laserski kontrolisanim ovravanjem epoksidne smole.