Professional Documents
Culture Documents
Zivot Je Sada
Zivot Je Sada
SAH
PREDGOVOR
tog razloga je duhovnost na neki nain produetak nauke po to ima isti odnos prema
stvarnosti, s tom razlikom to nauka istrauje ulni, a duhovnost vanulni svet, iskustveno
se uveravajui u njegove pojave i zakone. Sa druge strane, religija je samo nastavak
svetovnosti jer i jedna i druga veruju, prva u vanulni, a druga u ulni svet. Tako,
religija stoji nasuprot duhovnosti kao to svetovnost stoji nasuprot nauci. Neko moe
pomisliti da je razlika izmeu duhovnosti i nauke u tome to se ono to istrauje
duhovnost ne moe dokazati, a nauka prihvata samo dokazano. Ali, ta je dokaz? Kada vie
ljudi doivljava isto, i kada se to iskustvo moe ponoviti, onda se to smatra dokazom, bez
obzira da li se koriste ili ne neki drugi instrumenti opaanja osim ula i uma. Prema tome,
ako se odreeni broj ljudi slae oko nekog vanulnog doivljaja, tada ve imamo neki
dokaz daje ono to se doivljava tano i zbog toga je pogreno tvrditi da se to to
istrauje duhovnost ne moe dokazati. Ako se prihvati kao agument da je doivljaj
duhovnih ljudi neistinit zato to je subjektivan, onda taj isti argument vai i za naunike
jer se i oni takoe oslanjaju na svoj doivljaj. Zato bismo vie verovali spoljasnjim ulima
nego unutranjim? Spolja nja ula su podjednako ograniena kao i unutranja, moda ak
i vie. Ne ulazei u raspravu koja su ula ogranienija, dovoljno je sloiti se da su i
jedna i drugaograniena i da je samim tim svako iskustvo subjektivno tj. relativno. Dakle, ako
se nauka smatra egzaktnom na osnovu subjektivnog iskustva, onda se isto tako i duhovnost moe
smatrati egzaktnom. Nauka ima svoje metode i instrumente za istraivanje spoljanjeg sveta, a
isto tako i duhovnost ima svoje naine istraivanja unutranje stvarnosti. Da li su duhovni
metodi dovoljno egzaktni i pragmatini to je stvar dogovora i linog stava, uostalom kao i po
pitanju nauke. Svi koji veruju u ono to je nauka dokazala, nisu se iskustveno uverili u njene
dokaze. Nauka esto pobija svoje prethodne dokaze budui da se stalno pronalaze bolji metodi
i instrumenti za istraivanje spoljanjeg sveta, a isti sluaj je i sa duhovnou. Svako otkrie se
bazira na linom iskustvu, bez obzira na broj ljudi koji su se uverili u odreenu injenicu, a s
obzirom da su sva iskustva subjektivna, prirodno je to se mnoga prola iskustva vremenom
prevazilaze. Po Sahu: "Zakoni univerzuma ne mogu da se promene, ali smo slobodni da
promenimo sopstvenu mehaninost2. Svet nije naa odgovornost, ali naa nesvesnost jeste. Ako
promenimo sebe, menja se i svet." Upravo zato se nijedno otkrie ne moe proglasiti konanim.
Pa ipak, iako su mnogi nauni i duhovni dokazi danas prevazieni, to ne znai da nauku i
duhovnost treba negirati kao puteve istraivanja stvarnosti. Vano je da se uvek neto novo
otkriva i da je na pristup nauan, a vre-me e pokazati da li je ono to smo otkrili tano. Pravi
naunik ili duhovni tragalac je uvek spreman da prihvati nove dokaze, naravno ako su autentini i
dovoljno uverljivi.
Meutim, ako ve postoji neka razlika izmeu duhovnosti i nauke, ona je u tome to
duhovnost priznaje jedan metod saznanja koji nauka ne priznaje, a to je intuitivni metod. Po
duhovnosti, sva iskustva slue samo tomeda nas dovedu do intuitivnog vienja stvarnosti jer
se jedino ono moe smatrati istinitim poto je izvan polja relativnog iskustva. Relativno
iskustvo je u okviru vremena i prostora, dok ih intuicija transcendira s obzirom da je
izvan uma koji doivljava prolaznost i konanost. San ak i buenje 3 svrstava u relativna
iskustva. On jedino probuenje smatra pravim uvidom: "Buenje je promena u umu, a
probuenje stanje izvan uma." Po to duhovan ovek za razliku od naunika uvek tei
intuitivnom saznanju ili probuenju, on nikada ne bi smeo da se vezuje za svoja iskustva.
Neka ovi razgovori sa Sahom u kojima se nalaze mnogi odgovori na do sada
neodgovorena pitanja o smislu ivota i prirodi stvarnosti u kojoj ivimo, pomognu svakom
iskrenom duhovnom tragaocu da pronae svoj put do pro-buenja!
Svami Muktananda
Sah: Duhovnost nuno proizilazi iz nas. Ako smo zdravi i duhovnost puca od zdravlja, ali
ako zdravlja nema... Pretpostavljam da smo to razjasnili.
Ve sam rekao da istinski rad na sebi poiva na samostalnom ispitivanju svega:
sebe, drugih, ivotnih pojava, uzajamnih relacija. Kada se istrauje, predrasude i predstave ne smeju da postoje. Sve se podvrgava proveri - i ono u nama i ono van nas. Nema
zabranjenih zona, nema tabu tema, nema podela. To je autentina duhovnost:
nepodeljenost, smelost da se celovito ispituje celovitost postojanja!
S: Da li to znai da ona druga duhovnost insistira na po-deli?
Sah: Ba tako. Bolesnu duhovnost bismo mogli da svedemo upravo na to: insistiranje na
podeli.
S: Da li moete da mi malo vie pribliite, to jest pojasnite tu potrebu oveka da deli
stvari?
sebi...
Sah: Svaki napor ka probuenju ima svoju vrednost, ali da bi potpuno razumeli sebe, na
put ka samorealizaciji ne sme da bude tur i siroma an, sa samo jednom ili dve dimenzije. On ne bi trebao da bude iskljuivo emocionalan ili samo misaon, voljnog ili
energetskog tipa, nego potpun, totalan napor.
Rad na sebi dobija svoj najvei smisao tek kad obuhvati sve slojeve ljudskog bia: i
razum i srce i volju i, konano, svesnost. Kad je rast potpun, unutra nje bogatstvo
razotkriva se u punom sjaju i oplemenjuje sve situacije, relacije i slojeve postojanja s
kojima doe u dodir.
Ali istinski rad na sebi ne mogu, ako hou da se precizno izraavam, nazvati radom -
specifinost je u pristupu.
Rad na sebi je igra na sebi.
Na primer, dokle god ne naui neki ples, ti ui korake, sinhronizuje kretnje ruku i
nogu, poku ava i gre i , grei pa opet poku ava. Ulae veliki trud, danonono se
zalae, uei valcer ili tango. Tek kada u potpunosti ovlada svim pokretima, rad iezava
i igra moe da pone.
Slino je i sa unutranjom igrom. Ne poznavajui zakonitosti duhovnog napretka,
ovek se upinje da savlada sve principe, ali kad ih jednom naui, rad na sebi postaje igra.
Zbog toga i kaemo daje u poetku rad na sebi prosto uasan. Kasnije, nakon uvida, igra
je stvarno uasno prosta.
Jo ne to - obino se misli da je duhovnost odreena nekim inom, i to inom
koji je po op tim merilima poseban i svet. Ta je akcija neto to je, na prvi pogled, iznad
svakodnevnih deavanja. Takvi i slini kriterijumi nemaju nikakve veze sa duhovnou.
Autentina, duhovnost zavisi od inioca, nikada od ina. Kada je inioc nesvestan, on
pogrenim imenovanjem ina. kao i samim inom, pripisuje sebi nepostojeu vred-nost.
S: Bojim se da ovo poslednje nisam ba najbolje shvatio. Moete li mi navesti neki
primer?
Sah: ta je molitva? Koji je osnovni kvalitet molitve? Predanost, detinje poverenje, duboka
otvorenost izvoru ivota. Kada je nesvestan, ovek u onome to imenuje molitvom samo
poku ava da isprosi manju ili veu uslugu s neba, neku metafiziku protekciju, iako sve to,
gledano sa strane, podsea na molitvu. Zbog toga to ne zna, ovek u dotinoj situaciji
misli da zna, pa se time produava duboko neznanje. inilac pogreno imenuje in koji mu,
zauzvrat, stabilizuje nesvesnost, uljuljkujui ga u nerazaznavanju injenica. Uvek je tako
kad se duhovnost procenjuje vrstom ina, a ne svesnou inioca.
S: Da, sad je jasno.
Sah: U igri na sebi nije bitan in - to je vrlo vano da se razume. Ti moe da bude
odsutan sedei u poloaju za meditaciju i potpuno meditativan u samoposluzi.
Kvalitet bia, ta zaboravljena ontoloka celovitost je ono to in determini e kao
duhovan. Moe da klei ili da se klanja, da udara glavom o Zid plaa ili bilo koji drugi
zid, da sedi prekrtenih nogu, sklapa oi, vrti brojanice ili prinosi oltaru skupocene
darove - ako si nesvestan ni ta ne pomae. Ako si ti sam kao inilac odsutan, nikakva
tobonja svetost ina nee ti pomoi. Naprotiv.
Duhovnost aktera prenosi se i na akciju, to jest in. Kada si svestan, vie nije vano
ta radi ve kako to radi, ne "kako" u smislu vetine, ve "kako" u smislu potpune
prisutnosti subjekta iza bilo kojeg dela. Ako si autentian, potpuno je svejedno da li
pere arape ili isterujes biem trgovca iz hrama. Kada iznutra nema podele, nema je ni
spolja. Neomeeno predrasudama, bie moe slobodno da se izraava kroz sve, i kroz
samou i kroz meuljudske odnose.
S: Da li je igra na sebi traganje za Bogom?
Sah: Ne. Re je o nalaenju tragaoca. Onaj koji traga je ono to treba da se nae. Lako
e Bog da te pronae ako stalno ivi na istoj adresi, tj. ako ti sam prestane da luta .
Ostavi transcendentalna pitanja po strani - od njih nee imati nikakve koristi.
Mi smo isuvie uobraeni da bi shvatili ak i veoma proste stvari: ovek nema ime
sebe da nae! Ne snalazimo se ak ni u racionalnom svetu - ulazak u iracionalne vode znaio
bi izlazak iz zdrave pameti. Glumimo bogove, a nismo ni ljudi - otuda licemerje.
S: Znaili to daje igra na sebi vrsta ateizma?
Sah: im nije teizam, misli , mora daje ateizam.
Nevernik veruje samo u ono to vidi. Vernik veruje i u ono to ne vidi, a igra na sebi
se sastoji u tome da ovek ne veruje ni u ono to vidi ni u ono to ne vidi. Igra je avantura,
istraivanje unutra nje stvarnosti - zbog toga u igri nema mesta za veru.
S: Zato to je vera nebitna?
Sah: Sve je na ovom svetu i bitno i nebitno, i korisno i beskorisno. Vera, meutim, zna da
bude i opasna. Ko veruje? Onaj koji ne zna. A ta ini onaj koji hoe da sazna? Ne veruje.
To ne znai da takav ovek ne veruje u Boga, ve da ne veruje u um sam po sebi, on ne
veruje u instrument vere i nevere.
Igra na sebi, dakle, nije ni teizam ni ateizam, ve smelost da se ispita stvarnost.
ta je to to jeste? U emu je konani smisao postojanja? Zato jesam i da li uopte jesam? Ko je taj to traga za sobom?
Sva ova pitanja su odraz ovekove ei za samim sobom. Nikakva teorija - ma koliko
velianstvena bila ne moe da ugasi tu sutinsku e, jer metafiziki ubor jo vie
rasplamsava vatru traganja.
Vera ume da bude uteha - zato sam i rekao da je ponekad opasna. Um je spreman da
poveruje u sve to mu odgovara. Verovanje ovekovo bezuspean je pokuaj da utehom obloi
stvarnost i da tako, makar i za tren, utopli golotinju svog doivotnog nesnalaenja. Kao uplaeno
dete koje zvidue u psiholokom mraku, on se brani dogmama, teorijama i recima, prividno
zagluujui nepomerljivu tiinu neznanja.
Sve nas to uspavljuje, a pravi cilj je buenje. Ja nisam protiv vere, ali jesam za prekid sna.
S; ta prvo kaete oveku koji eli da radi na sebi? Sah: Nemoj da mi veruje.
S: Samo to?
Sah: Samo to. oveku koji hoe da se probudi niko - a pogotovo ne uitelj - ne sme da postane
uspavanka. Ako uenik to ne shvati na poetku, slatki snovi o buenju pretvorie se u nonu moru
samozavaravanja.
SVESNOST I POSLED1CE
Sagovornik: Pre nekoliko dana desilo mi se iskustvo koje ste vi nazvali "uvid", i ono mi je
Sah: Nije bitno kako emo to formulisati, nego da li emo zaista praktikovati
posmatranje. Ljudi vole da priaju, ali ne i da rade. Put je praksa, ne pria o delanju.
Ako paljivije pogleda, nikakvo trajno "ja" ne postoji. Pod trajnim "ja"
podrazumevam "ja" koje je nezavisno od spoljanjih okolnosti. Ako mi okolnosti diktiraju
koju vrstu 'ja" treba da primenim ili da osetim, to je dokaz da povrh sve moje
mehaninosti nema nikakvog "ja". Skupno ime za sva ta "ja" je "linost".
"Linost" je sluajni proizvod situacionih uslovlja-vanja, pa zato i kaemo da smo
dobri ili loi zbog ovih ili onih ivotnih okolnosti.
S: A ta je sa individualnou?
Sah: Kojom individualno u? Individualnost je samo prazan pojam, sentimentalnost naeg
zavaravanja.
"Individuus" je latinska re ije je znaenje "nepode-ljenost". Samim tim,
individualnost oznaava autentinu psiholoku homogenost - koja ne postoji!
S : Znai li to da ovek nema individualnost?
Sah: Jo uvek nema; to ne znai da ne moe da je ostvari. Proces individualizacije je
proces depersonalizacije. Ako mislimo da je specifinost nae mehaninosti - individualnost, onda je nikada neemo ostvariti, jer e nas vera u sopstvenu dovr enost spreiti da
pristupimo dovravanju.
ovek nije dovren, i ako poveruje da jeste, unutranja evolucija se prekida. Po to
nemamo hrabrosti da se suoimo sa injenicama, vera dodatno pogor ava ionako nezavidnu
situaciju. Jedan jedini trenutak posmatranja dovoljan je da nam uniti iluziju dovrenosti.
Nama je ipak lak e da verujemo, jer vera je uspavljujua. Opasnost vere je u tome to
nam ona prividno olak ava ivot. Posmatranje je teko jer rasanjuje, a osim toga,
anestetik verovanja tada prestaje da deluje! Vienje injeninog stanja stvari ne moe te
ostaviti ravnodu nim. Tada mora ne to da uini sa sobom. Ne sa svetom, nego sa sobom.
S: Zbog ega revolucionari insistiraju na menjanju sveta ?
Sah: Zbog nesvesnosti, I njihovi sledbenici su sledbenici samo zato to nisu svesni.
Promena okolnosti te ubeuje da se ne to promenilo i u tebi samom. To miljenje je
daleko od istine. Revolucionar menja uslove ivljenja, dok "evolucionar" menja sebe samog.
Kad osvesti ivot u sebi, ivot oko tebe se stoprocentno menja. Ali, ako krene od
okolnosti, sve u tebi ostaje isto.
Svejedno je da li si psiholo ka ma ina u povoljnim ili nepovoljnim okolnostima, ali
dokle god si maina, ti insistira na okolnostima i, logino, na njihovoj promeni zato to su
ti, kad si ma ina, vane samo okolnosti; i to po mogustvu povoljne. Neugodno je osmotriti
sebe, ali bez obzira na sve, bolje je (simbolino) umreti u samospoznaji nego (bukvalno) na
barikadama.
Revolucionar je ovek koji nije svestan da je kratkovid. Njemu su svi pejsai
utonuli u maglu, i umesto da popravi vid, on eli da pomeri pejsae na pristojnu udaljenost.
Ako shvati u emu je problem, ostavie revoluciju po strani i otpoeti evoluciju. To je
hrabrost: suoiti se sa uzrokom, ne sa posledicom kratkovidosti.
S: Ipak, meni se ini da je i za promenu okolnosti potrebna velika hrabrost, nije li tako?
Sah: Ne, dovoljna je glupost. Hrabrost je in i potvrda inteligencije. Reavati problem onim
to stvara problem je glupost, a ne inteligencija ili hrabrost. Hrabrost je istovremeno i
uzrok i posledica samoposmatranja. Ako posma-tranja nema, onda se oslanjamo na "bolje
sutra" i smatramo sebe herojima.
Sah: Da, ovek jednostavno ne vidi injenicu svog neznanja upravo stoga to je ona isuvi e
oigledna. To me podsea na molitvu jednog isihaste: "Boe, isuvie si prisutan da bih
mogao da te vidim!"
S: Odakle poeti?
Sah: Ve sam ti rekao: od svesnosti. Posmatranje je put stvaranja, irenja i stabilizacije
svesnosti. Posmatranje ti u isti mah prua i svesnost i snagu da izdri suoenje sa onim
ega e, pre ili kasnije, postati svestan.
S: Da li je jedna od posledica razvitka svesnosti i ruenje socijalnog mita o
individualnosti?
Sah: Da, izmeu ostalog, ali posledice svesnosti su zaista brojne: ovek nema "ja"... ovek
ne moe nita da uradi; ono to je po njemu akcija, sutinski je reakcija... Individualnost je
iluzija uobraenih somnabulista... Slobodna volja je san robova okolnosti... Izbora nema...
Ljubav je hormonalna prevara... Religija ljudi nije ni ta drugo do "sveta uspavanka"...
"ovek" glumi da je ovek... Prijateljstvo je konspiracija sanjara... i tako dalje.
Sve su to posledice rada na buenju svesnosti i, poto sam ti dao perspektivu, sada
je jasno da ovek ne sme da bude svestan. Moe da pria o hrabrosti i svesnosti, ali to
su tek reci. A svesnost je samo poetak...
S: ... poetak posmatranja psiholokih reakcija na svet, zar ne? To razumem, ali mi nije
Sah: Nevezanost. Ako posmatra iluziju ne moe u njoj i uestvovati. Film koji gleda je
sled slika, ali dok maina nesvesnosti radi punom parom, taj sled slika stvara itav niz
utisaka, emocija, ideja. Kad uspori mainu, vidi da je film iluzoran, i reakcije nestaju.
Tada shvata da je tvoja vezanost ubrzavala filmsku traku i da zbog toga nisi video da je
to, za ta si verovao da je stvarnost, samo sled nestvarnih slika.
Dok smo u vrtlogu misli, svet nam izgleda vrtloan, i da bi se ovek otreznio, on mora
da sie sa mentalnog ringi pila. Potrebna je silna praksa da bi se osvojila distanca
neophodna za otklanjanje makar samo jednog mehanizma. Kad ovek stvarno oseti
nevezanost, sveina i spokoj tog stanja su tako blistavi i isti da vi e ne postoji
mogunost zaboravljanja samog sebe kao ranije. Posmatranje i kao rezultat toga
nevezanost, vremenom smanjuju prianjanje uma za bilo koji sadraj. Ve posle nekoliko
dana vebanja ovek moe da se rasani i da - sam za sebe, ne pod pritiskom autoriteta shvati da sanja.
S: Odvajanje posmatraa i mehanizma kao objekta posmatranja ostvaruje se razvitkom
Sah: Strah moe biti velika smetnja pri posmatranju. On poprima najrazliitije oblike,
iako ne mora biti iskljuivo vizuelan; moe biti i taktilan, auditivan, iracionalan, konkretan ili
apstraktan, ali strah je strah, bez obzira na nivo i nain ispoljavanja. Pri obinom
posmatranju, nas uop te ne zanima kvalitet i estetska vrednost posmatranog. Meutim,
ako istinski posmatramo ne ostaje nam vremena da vrednujemo, analiziramo i
kategorizujemo, jer kroz sve ove procese poinje poistoveivanje, a prestaje
posmatranje... Ukoliko je to mogue, poeljno je posmatrati i strah, pos-matrati analitine
misli, emocionalne reakcije, sve. To je meditacija: registrujem sve, ne reagujem ni na ta.
S: A ta ako ipak reagujem?
Sah: Onda si slobodan da registruje reakciju, tj. da prekine beskonaan niz besmislenih
psiholo kih reakcija na sve i svata.
S: Pri posmatranju sebe u drutvu esto mi se javlja silno nezadovoljstvo i nesigurnost
Kad osetim svu tu besmislicu sukoba i ljudskog predstavljanja, preplavi me beznae, ali
nakon toga dolazi do smirenja, ak pomirljivosti. Tada prepoznajem i neku ozarenost u
sebi, a sa njom se pojavi oseaj za lepotu ivljenja. Kako vi to vidite?
Sah: Kad ti se pri posmatranju vlastitih reakcija pojavi, kako kae, "silno nezadovoljstvo
i nesigurnost", onda se nezadovoljstvo i nesigurnost silno posmatraju.
Lepota ivljenja prirodna je posledica ivljenja koje je svesno, bujno i celovito.
Unutranji sukobi, kao odraz spolja njih, predstavljaju prekid u posmatranju. Kada se
sukob voljno ili spontano prekine, lepota je opet vidljiva onom ko moe daje posmatra.
Lepota je u posmatrau, ne u posmatranom. ivot je u posmatrau, ne u onom to se
ivotom smatra.
S: To zaista razumem.
Sah: Lepota nije kraj. Nastavi s posmatranjem.
VOLJA
Sagovornik: Odkad znam za sebe, ponavlja mi se jedan isti problem. ta god da odluim,
odustanem ve kod prve krupnije prepreke. Kad sednem u meditativni poloaj i ponem
da vebam koncentraciju, ve posle desetak minuta, bol u nogama ili u vratu me prisili da
prekinem napor. Nakon svega toga, poinjem samog sebe da omalovaavam zbog
nedoslednosti. Moda je sve to radim pogre no. Kako da ojaam volju?
Sah: ovek nema volju, pa samim tim, nema ta ni da ojaa. Ono to ljudi zovu voljom je
neto malo jaa elja, ne i volja. Isuvi e smo podeljeni iznutra da bi rad na volji urodio
plodom. Ljudi, recimo, vebaju koncentraciju, upinju se iz sve snage, i malo ko primeti da
im je mo usredsreivanja vremenom sve loija.
S: Zato? Kako je to mogue?
Sah: Slaba koncentracija uzrokovana je unutra njom tenzijom, a sama koncentracija je
nova vrsta tenzije. Ako napetost "oslobaamo" napeto u, rezultat je psihika reuma:
potpuna zakoenost praktikanta. Takav rad je unitavanje volje. Zbog toga rad na sebi
uvek poinje od sves-nosti.
Svesnost je ono to nam omoguava da se objektivno posmatramo pri svakodnevnim
(ili bilo kojim drugim) aktivnostima. Ako nam je svesnost dovoljno jaka, u stanju smo da
precizno sagledamo sopstvene mogunosti. Kakvi su nam planovi? Velianstveni. A
mogunosti? Sme no male. No bilo kako bilo, to je sve to za sada posedujemo. Da se
energija ne bi uludo rasipala, mudro je planove prilagoditi mogunostima, jer to je jedini
nain da se mogunosti poveaju.
ta je sada aktuelno? Nedostatak volje. Plan? Sti-canje volje (i, kao posledica,
koncentracije). Da bi ono to je mogue postalo ono to je stvarno, ne smemo da imamo
nestvarne predstave o svojim mogunostima.
S: Sve to govorite zvui prilino onespokojavajue. Pravoslavni mistici su u svojim
propovedima govorili da treba svoju volju predati Bogu, i da e tako biti reene sve nae
zemaljske brige i problemi. Meni se to ini kao vrlo dobar metod. ta vi mislite o tome?
Sah: Da li ti sada poseduje koncentraciju?
S: Ne; zato?
Sah: Predaj mi je.
S: Molim? Kako da vam predam ono to nemam?
Sah: Pre deset sekundi si govorio kako volju treba predati Bogu, a meni ne moe da
ponudi ak ni sposobnost jed-nousmerenosti. Zar ti misli daje Bog naivniji od mene?
S: Kako da ispitujem?
Sah: Moemo, ako ti je lake, zajedno da istraujemo. Ovo to drim u ruci je tabakera.
"Tabakera" je ime ovog predmeta. Da li moe deset sekundi da gleda u ovaj predmet, a
da ti re "tabakera" nijednom ne proe kroz um? Pokuaj...
S: (nakon tri, etiri sekunde): Ne mogu, jednostavno ne mogu. Prosto mi se namee samo
Sah: Dobro je; uvek je dobro krenuti od poetka. Mi sada samo ispitujemo mogunosti.
Oigledno je da bez svesnosti ne moemo spoznati vlastite mogunosti. Ako nismo
razboriti, poi emo ne od poetka nego od sredine, i to e biti na kraj.
Volja je, ve sam ti rekao, jedna jedina, ali ona ima dvostruku primenu. Kada je
pospoljena, moe da zaustavi zakon sluajnosti time to, putem ostvarenja odluke, menja
okolnosti, a kada je pounutra njena, snai svesnost. Dakle, volja moe biti
eksternalizovana ili internalizovana, ali je samo jedna. Volja prema spolja = menjanje
spolja njih uslova. Volja ka unutra = stabilizacija svesnosti. Ali, to je jedna volja - smer
upotrebe je sposobnost primene volje na spoljanje ili unutranje okolnosti.
S: Neke sufi- kole napominju da ovek ima etiri vrste volje.
Sah: Bilo bi mudro da umesto to ih nabraja, sve teorije proverava u praksi, jer ako ne
doe do jedne volje, ideja o nekoj desetostrukoj volji nee ti pomoi. Moemo da
komplikujemo i da priamo o kontemplaciji kao mentalnoj volji ili poverenju kao volji na
nivou oseanja, ali sve to nee pojednostaviti ionako zamrenu situaciju.
S: Sve treba da se uprosti.
Sah: Sve mora da se uprosti. Volja je jedna.
S: ta je odluka?
Sah: Odluka je svesni in pospoljavanja volje. Kada trezveno i razborito sagledava vlastite
mogunosti, tada si spreman da odlui i ostvari . Tada je odluka isto to i ostvarenje.
Ako odluuje nasumice, nema ispravnu sliku o svojim mogunostima. Da bi stvarno
promenio okolnosti, in pospoljavanja volje kroz odluku mora biti svestan, razborit, realan.
S: Da li se voljne sposobnosti dobijaju roenjem?
Sah: Ne. ivot je samo prilika da obogatimo ivat sam po sebi. Mi uimo ak i hodanje, zar
ne?
S: Mnogi uitelji savetuju uenike da odu preko sopstvenih mogunosti. Da li se vi slaete s
tom sugestijom?
Sah: Da bi iao preko svojih mogunosti, ti prvo mora da zna kolike su tvoje mogunosti.
Tek tada moe biti rei o prevazilaenju.
Ako ti je prirodno potrebno malo sna, onda voljna tehnika bdenja nije za tebe, ali
ako si fiziki lenj i ako voli da jede , karma joga i upavas (post) e ti sigurno pomoi da
ojaa volju. Voljna tehnika koja ti se najmanje dopada krije najvei dar. Ako si
najizrazitije mehanian dok pria , praktikuj mounu (utnju), a ako ti je dosadno kad si
rizikuju?
Sah: Ispravljam se - moe da im pogora bolest. Spiritualnog pada se uglavnom plae oni
koji ue na zemlji. Njima se zasigurno nikada nita nee desiti.
Rad na volji moe da narui i fiziko zdravlje, ali sve su to samo izgovori kukavica.
Inteligencija i smelost su savrena za tita. itavog ivota se, u strahu, skrivamo od
ivota, i na kraju su nam svi drugi krivi. Uporno izbegavamo sve ono to ima snagu
da nas probudi, a u meuvremenu se uspavljujemo stvarima, pojmovima i idejama ne primeujui apsurd.
S: Ali ko meni moe da garantuje da mi se nita strano nee desiti ako ponem
istinski da radim na volji?
Sah: Ako trai garanciju, kupi toster. Samospoznaja zaista nije proizvod koji
se prodaje uz garantni list.
Sah: U fizikom smislu ne, ali gora smrt od psiholoke ne postoji. Smrt tela je smrt
stani ta, ne stanara. Ali kad stanar umre, kua je sablasno prazna.
S: Vae me rei podseaju na legende o zombiju, a to nije nimalo prijatno. Da li je
Sah: Gledajui spolja, razlike nema. Meutim pre probuenja, ovek je samo oblik u
ivotu, a nakon probuenja, on je ivot u obliku oveka.
S: Da li postoje etape ili stepeni samospoznaje?
Sah: Nema postupnosti. Ili je Sunce izalo ili nije, ali ipak postoje nijanse svanua. Hou da
kaem da je ovek ili probuen ili neprobuen, ali pre probuenja postoje etape)
Vrlo je nezahvalno opisivati put, jer po reima o putu ne moe da se putuje. Ali...
Um bilo kojeg oveka je kao mrana, neprovetrena soba prepuna najrazliitijih
stvari, nametaja, nevanih detalja. "Stanar" je "ja", iskustvenik.
Poto nema svetla, sudari tog stanara sa stvarima u sobi su neizbeni. Svaki udarac
u bilo koji predmet predstavlja po jedan unutranji konflikt. U okviru ovog primera stvari
su mehanizmi. Nepotrebno je pominjati da je soba prenatrpana.
To bi otprilike bio opis umnog inventara zajedno sa stanarom i ujedno, opis sna.
Ponekad se u mrkloj noi uje grmljavina, i s vremena na vreme munja - za deli
sekunde - osvetli celu sobu. Ako stanar ne gleda, munja ga samo upla i, a ako gleda, moe
da nazre raspored stvari.
Munja je kao bilo koji neoekivani dogaaj: smrt bliske osobe, dobitak nasledstva,
nagli uspeh ili neuspeh na poslu - maltene bilo ta to je snano po intenzitetu, i to
nikako nismo mogli da predvidimo. Ako je stanar imao spu tene kapke, munja iznenadnog
dogaaja protumaie se ili kao tragedija ili kao boanska milost, ali nita se nee
promeniti u samoj sobi uma.
Ako su kapci bili podignuti, svetio munje omoguie stanaru da bar na momenat
sagleda sobu. To je trenutak rasanjivanja.
Svako u svom ivotu doeka munju - i zatvorenih i otvorenih oiju - bar nekoliko
puta, ali su retki oni koji iskoriste tu povoljnu priliku.
Kad munja osvetli sobu i name taj u njoj, veina stanara sa otvorenim oima naui
najnekorisniju stvar iz toga: da se spretnije kree kroz nered. To su ljudi koji su se
"snali u ivotu", oni koji "znaju zato ive". Veoma je mali broj onih koji se promene nakon
rasanjivanja, jer im bljesak munje omoguava da, posle kratke stanke, jo dublje urone
u san.
Najmanje je stanara koji poinju da shvataju skuenost svog stani ta, onih koji
oseaju gorak plod mehanike prenaseljenosti sobe. Takvi ljudi poinju da ulau napor
kako bi se oslobodio psiholoki "stambeni prostor", tj. izbacuju sve suvi no. To je
SVESNOST I VOLJA
Sah: Tikovi su fiziki mehanizmi; neko vrti kosu, dodiruje usnu resicu ili vrh nosa, trupka
nogom ili ma e rukama. Proveri sam - da li je svesnost dovoljna?
S: Ne, potrebna je i volja... Kad prepoznamo reakciju to je svesnost - volja je kada
Sah: Da, tano tako. Rad sa mehanino u - bez obzira da li su mehanizmi fiziki,
ponaajni, verbalni, mentalni, emocionalni ili psiholoki - zahteva sinhronizovan rad
svesnosti i volje.
Da bi svesnost dostigla kulminaciju, da bi se uopte dolo do samorealizacije,
neophodno je "neto" to stabili-zuje svesnost, "neto" to je produava, inei je nezavisnom od unutranjih reakcija na spoljanje pritiske. To "neto" je volja, tzv. unutranja volja,
Kada se bavi ivotnim situacijama, menjajui spoljanje okolnosti, snagom odluke
volja je pospoljena. Pou-nutra njena je kada prekida saradnju s mehanizmima subjekta.
Svetom vlada sluaj, ovekom vlada mehaninost. Ukidanje mehaninosti vezane za
odreenu situaciju je zadatak pospoljene volje. To su dve funkcije volje, ne dve volje. Volju
ne moemo podeliti na niu (kad radi s okolinom) i vi u (kad radi s centrom), kao to
ljudski organizam ne moemo podeliti na nie telo ispod struka i vi e telo iznad struka.
Telo je jedno, ba kao i volja.
Mehanizam je beskorisna psiholo ka snaga koja se naom nesvesnou obnavlja, tj.
energizira. Ono to som-nabulista naziva "sobom" samo je konana rezultanta svih
mehanizama.
S: Ko je "somnabulista"?
Sah: Svako ko ne zna da ne zna.
Somnabulizam je bolest mesearenja. Ljudi spavaju i onda, odjednom, ustanu iz
kreveta, hodaju, priaju, smeju se ili plau, ali ne izlaze iz sna. Kada se rasane, meseari
ne mogu da se sete ta su radili, o emu su priali ni gde su bili... Jednostavno, im se
demehanizuje, somnabulista je spreman da postane uenik.
robot-rei ("potapalice") ili navike, ili je uputno odmah prei na osveivanje onih najdubljih mehanizama?
Sah: To zavisi od motivisanosti uenika, od njegove spremnosti i razumevanja, od snage
svesnosti i volje, ali je u principu bolje kad uenik sa dovoljno razumevanja sam krene da
se oslobaa svojih lak e uoljivih mehanizama.
Ako uitelj odreuje na kojem mehanizmu treba da se radi, itava stvar moe lako
da se izjalovi, jer one najdublje mehanizme uenik uopte i ne vidi; pogotovo ih ne vidi kao
mehanizme.
Ako uenik nije dovoljno sluhovit, tj. ako mu nedostaje razumevanje, on slepo
potuje iskljuivo vlastite kriterijume. Takvi uenici su, aktuelno, sami sebi nadriuitelji,
a spoljanji uitelj slui im samo kao paravan za samozavaravanje. Uitelju je neophodno
ogromno strpljenje, mada ga, povremeno, namerno ne upotrebljava.
S: Mnogi uenici misle da su zreli da sami rade - da li to hoete da kaete?
Sah: Rad po sebi i rad na sebi uzajamno se iskljuuju. Ako ulae samostalan napor - bez
uitelja - to je rad po sebi. Rad na sebi je rad sa uiteljem, ali sa uiteljem, ne po sebi.
Ako misli, iz bilo kog razloga, da neto ne treba da menja , ti onda svim snagama
titi dotinu osobinu, in, re ili naviku. Na kraju, somnabulista samo imitira uenitvo,
postajui vremenom sve gori i gori. Kada je "rad na sebi" samo puka fraza sroena da se ne
bi prepoznala istina, to je pravi san u snu.
Nikada nemoj da zaboravi da ak i sredstva osloboenja mogu da te zarobe. Nema
goreg zatvora od privida slobode.
S: eleo bih da mi pojasnite to sadejstvo svesnosti i volje. esto mi se ini daje svesnost
Sah: Onaj koje svestan okolnosti ne moe da bude rob istih, a onaj kojem je spoljanja
situacija gospodar, nikad u sebi ne nalazi krivca.
S: Kakve se to dubinske promene de avaju oveku koji radi na sebi? ta osea ovek
Sah: Samo jednu stvar: nestvarnu dubinu svog ropstva. Paradoksalno, ali je tako. Ta
injenica je vrlo, vrlo muna, i retko ko moe stoiki da je podnese. Kada se rasani, tebi
se u prvi mah uini da sanja. Sve je toliko neverovatno da se boji da prihvati, kao istinu,
ono to sagledava.
S: Zato veina spiritualnih tragaoca ne osea to isto?
Sah: Zato to veina "tragaoca" trai ime za novi san, a ne probuenje. Ako bi duhovnost
procenjivali po psiholokom profilu prosenog tragaoca, slobodno bi mogli da zakljuimo
da je duhovnost najgluplji, najdosadniji, najblei, najnekreativniji i najbesmisleniji
proizvod ljudske rase. Taj uvid mi se obnavlja iskustvom iz dana u dan ve petnaest godina.
Duhovnost je kao mirisni vrt. Kada u njega ue pesnik, plod je pesma. Kada u vrt
uleti medved, on izgazi cvee i pojede pesnika... Bilo kako bilo, nije mudro proce-njivati vrt
po vrednosti posetioca. Svako ima prava da svata naziva svaim.
S: Vratio bih se na temu... Svesnost i volja. Da li je mehanizam prvi i poslednji neprijatelj
volje?
Sah: ena koja odlui da postane majka, svesna je rizika kojeg na sebe preuzima. Njeno
telo vi e nee biti isto, a znamo da trudnoa moe da joj narui i fiziko zdravlje. Pa ipak,
ljudska rasa nije, barem po kvantitetu, jedna od ugroenih vrsta.
Izneti trudnou, to je veliki zadatak za svaku enu, i sve one prolaze kroz zaista
teke periode: munina, preo-setljivost, fizika nelagodnost, emocionalne krize itd. Da li
je strah od fizikih ili psihikih kriza ubedio ene da se odreknu mogunosti da postanu
majke? Koliko vidim, uop te nam ne preti opasnost od izumiranja. Daleko vea opasnost
od odumiranja lei u ovekovom strahu da rodi sebe samoga. Fiziki, tj. brojano, ima nas
previe, ali smo zato duhovno ugroena vrsta.
Duhovnost nije opasna za psihiku stabilnost jer stabilnosti nema. ovek je
izoidan. To je injenica koju niko ne sme da vidi. Luak je, moe se rei, nestabilno podvojen ovek, dok su ljudi koje svakodnevno sreemo stabilni luaci. Ko povlai granicu
izmeu psihikog zdravlja i bolesti?
Merodavni ljudi, ljudi kojima verujemo, moda nisu dovoljno zdravi, ili objektivni,
da bi mogli da procene. Moda je, po njima, Isus Hrist paranoidni shizofrenik. Buda je
depresivan i autistian, a Krina boluje od satirijaze. Isus je podvojen jer pria o
jedinstvu sa nekim ocem s onoga sveta. Buda ne reaguje na spolja nje podraaje i porie
sebe teorijom o ne-sopstvu, dok Krina zadovoljava svoje nagone sa par hiljada pastirica.
Psihologija postaje, iako u dosluhu sa naukom, jedna nova vrsta religije, jer ljudi su
sve vie okrenuti unutranjem svetu, to je veoma, veoma dobro - za spoljanji svet.
S: Zar to nije dobro i za njih?
Sah: Pogledajmo injenice... Drutvo je le koji se raspada, i da nije politike i vojske,
raspad bi bio oigledan. Kako je to mogue? Normalnost se sve vie forsira institucijama
za "mentalno zdravlje", a zdravlja ni od korova. Neto nije u redu. Neka to bude jasno, ja
uop te ne traim krivca. Lako je nai izgovor u drutvu koje je globalni mehanizam naeg
straha i zavisnosti, i time eskivirati odgovornost, ali... ko je drutvo? Zar je dru tvo ne to
izvan nas samih? Misli li da si ti neto drugo? Otvori oi: drutvo. Sklopi oi: drutvo. Ako
kae daje za op te rasulo krivo dru tvo, ti na posredan nain priznaje vlastitu krivicu.
S: Da, u potpunosti se slaem sa Vama kad kaete da od krivice za opte stanje stvari niko
Sah: Prerano si se sloio. Krivica nije zajednika, ona je lina: tvoja, moja, njena, njegova.
Ne naa! Krivica je pojedinana. To mora da se razume. Krivica je uvek pojedinana.
vlastito stanje?
Sah: Da, prosto. Niko ne sme da pogleda u sebe; unutra je mrano, nema putokaza,
put ni na koji nain nije obeleen, staze su neutabane. Mnogo je lake videti greke
u spoljanjem svetu. Ali, jedna stvar je izvesna: ne bi mogao da bude toliko
reaktivan na spoljanje bolesti da nisi i sam njihov nosioc i prenosioc.
S: Ja mislim da mnoge drutvene pojave nisu opravdane, ali u sebi ne mogu da
uenik ne zna. Cilj odnosa, tj. prosvetljenje, je u rukama uitelja, i uenik sledi
sebe.
Sagovornik: U emu je osnovna razlika izmeu oveka koji radi na sebi i oveka koji svoj
Sah: Biti autentian znai biti svoj, a iveti autentino znai iveti sebe. Ako ne ivim sebe
nego neku zamisao iz svoje sredine, to je psiholoko samoubistvo.
S: Ali, zar vam se ne ini daje vrlo mali broj onih koji nisu izvrili to, kako kaete
"psiholoko samoubistvo"?
Sah: Ja nisam ni rekao da je oveanstvo ivo. U stvari, ivi ljudi su jako jako retki;
neprimetni su, nenametljivi, diskretni.
Jesti, piti, razmnoavati se i priati - ovek koji radi na sebi to ne smatra ivotom.
ivot je kada ivotu napravi mesta, kad mu nesvesno u ne zatvara vrata. ivot je ivot
kada zna ta ivi, kada zna koga ivi, kada zna emu ivi. Sve ostalo je smrt.
S: U kom smislu smrt? Hoete li da kaete daje sve ostalo isto to i fizika smrt?
Sah: Ne, nego neto mnogo gore od fizike smrti.
Fizika smrt je obnavljanje ivota. Psiholo ka smrt je ponitenje ivota.
Samozaborav je aktuelno stanje ljudskog bia. Za to je kriv svaki ovek ponaosob, ne
drutvo, kultura, politika, umetnost, religija. ovek dokazuje da je zreo za duhovni rast
im krivca za svoje stanje potrai u sebi. Ako ga tu potrai, tu e ga i nai. To je poetak
odgovornosti prema sebi.
S: Koliko god poku avala da vas raziunem, to je uvek samo do odreene granice. ini mi se
da shvatam, i onda mi, iznenada, smisao prosto pobegne. Da li biste mogli da mi malo
pribliite "odgovornost prema sebi"?
Sah: Najbolje u ti to objasniti kroz neki primer iz tvog ivota. Primetio sam da si bila
malo uznemirena kada si dola. Zbog ega?
S: Voza autobusa je bio vrlo neljubazan, i to me je stvarno naljutilo.
Sah: Dobro. Putnici, voza, guva, neljubaznost... to je bila spoljanja okolnost, a ona je
rezultovala tvojom promenom raspoloenja, tj. ljutnjom, nije li tako?
S: Jeste.
Sah: Sada te pitam: ko je kriv za pojavu ljutnje?
S: Voza.
Sah: Voza ti je nametnuo ljutnju!? Da li ti je voza priao s nareenjem da sada mora
da se ljuti ili e te, u protivnom, izbaciti iz autobusa?
S: Ne znam ta time elite da kaete; niko mi nije nametnuo ljutnju, ali je voza zaista
bio...
Sah: ... takav kakav je bio, to nije vano; pojavila se ljutnja. To je ono to nas trenutno
zanima. U jednom trenutku dolo je do pojave ljutnje, zar ne? Odakle je ona dola? ija
je ljutnja?
S: Moja, ne razumem.
Sah: Ti ne voli ljute, besne i agresivne ljude - da li sam u pravu ili greim?
S: U pravu ste.
Sah: Pa ipak, ljutnja je izletela iz tebe, ne iz situacije, ne iz vozaa, a ti si rekla daje voza
kriv.
S: Da, sad razumem.
Sah: Kad si nesvesna, ti, uz oseaj pravednog gneva, napada objekat tj. vozaa jer ne
moe da prihvati daje reaktivnost do la iz podsvesti subjekta tj. tebe, iz one koja ne
voli ljutnju, bes i agresiju.
Obru avamo se sa starozavetnom retorikom na sve to nam kvari kontinuitet sna.
Sve to ne prihvatamo u sebi pripisujemo drugima, a sve ono to drugi u nama pri-hvataju
pripisujemo sebi. Naravno, to svi ine, pa je to u neku ruku normalno. Ali, na svu sreu,
ivot nam svakodnevno daje mogunosti da steknemo odgovornost prema sebi i da
prestanemo da se veito pravdamo okolnostima.
Istinska promena je promena subjekta, a ne objekta. Autentina duhovnost menja
svesnost ivljenja, a ne uslove ivljenja. Ako se unutranji uslovi promene, oni e neminovno
rezultovati i promenom spoljanjih.
Da bi doao do sri sopstvene prirode, da bi realizovao sebe, ovek mora da bude
neustra iv. Zbog toga su aini svog uitelja zvali Mahavir, "veliki heroj". Za ostvarenje
autentinosti hrabrost je neophodna, neophodna je spremnost za patnju. Glupost boli da
bi uspavala, istina boli da bi probudila. A proces izleenja bolesti zna da bude bolniji od
same bolesti.
S: Da li se ljudi dre poznatog i zbog toga to negde duboko u sebi nasluuju koliko je
Sah: Tvoje pitanje je posledica "galopirajue imaginacije". Ljudi su u dubokom snu, i za njih
su svi spiritualni termini obina buka u vazduhu. Proces buenja!? To somnabuliste moe
samo slatko da nasmeje. Da ih ideja o probuenju ne zasmejava, ona ne bi ni bila toliko
vredna i dragocena. Neki ljudi su ak u stanju da imitiraju duhovne napore.
Racionalizacija postoji i kada ovek pomisli da je preuzeo odgovornost. Seam se da je
jedan uitelj rekao uenici da prestane da pu i, i po to ona to nije mogla, smislila je
priu da ona pu i zbog toga stoje, uz pomo razumevanja, shvatila da nije vezana za taj
in i da, u skladu s tim, vie nije vano pui li ili ne. Kada je molba prerasla u imperativ,
ona se sa cigaretom vratila u sfere poznatog, napustivi uitelja.
Mi nismo nauili da posmatramo sebe. Nama se ini da mi to i sami spontano
praktikujemo...
S: Kako je mogue da se tako neto dogodi - mislim na taj sluaj s ostavljanjem puenja?
Sah: elja da se autentinost ostvari ne mora biti autentina. Da bi do li do stvarnog
preuzimanja odgovornosti, na motiv mora da bude prirodan odjek dubokog razumevanja,
a ne trenutnog emocionalnog zanosa. Uitelji koji podstiu promenu, insistirajui na
primeni razumevanja, tede silno vreme i sebi i lanim tragaocima.
S: Kako se stie hrabrost?
Sah: Ne moramo da je stvaramo. Dovoljno je razotkriti je. emu strah? Izgubili smo sve
to se izgubiti moe: sebe. ta jo moemo da izgubimo? Ako to razume, kukaviluk
spontano otpada, a hrabrost spontano izrasta.
S: Da li je i moja potreba za drutvom neka vrsta straha ?
Sah: Izolovanost od istog stvorila bi jo vei strah. Rad na sebi nije prelazak iz bolesti
drutvenosti u bolest asocijal-nosti. Govorim o zdravlju, ne o menjanju dijagnoze na
zdravstvenom kartonu.
Privremena izolacija moe da bude korisna samo kao metod sricanja svesnosti o
koliini zavisnosti, ali dokle god je dru tvo u nama, mi nemamo gde da ostanemo po strani.
Dru tvo oko nas nije smetnja - smetnja je "dru tvo" u nama.
Sah: Ovo poslednje ne razumem ba najbolje. Moete li mi preciznije objasniti staje to
"drutvo u nama"?
Sah: Potpuno je svejedno da li si usamljena u gomili ili van nje. Dokle god je dru tvo u
tebi, ti ne moe da bude sama. Kada je gomila izvan tebe, sama si ma gde bila - u
drutvu ili u samoi.
S: Da li postoji stvarna razlika izmeu usamljenosti i samoe?
Sah: Usamljenost je kada sebe izoluje od dru tva. Samoa je kada drutvo izbaci iz
sebe.
S: Da li to znai da treba da ivim neuslovijena drutvom i svim pravilima koje drutvo
namee?
PUT KREATIVNOSTI
Sagovornik: itajui spiritualne knjige i razgovarajui sa mnogim ljudima, stekla sam utisak
da duhovni uitelji govore da postoje samo dva puta: ljubav ili srce, i svesnost ili znanje.
Da li se vi slaete sa tim? I da li je zaista tako: ili srce ili svesnost?
Sah: Definitivno ne. Podela je vetaki stvorena, ali se uglavnom sve svodi na ta dva: ili srce
ili svesnost. Meutim, na svu sreu, puteva ima mnogo, mnogo vi e, tako da te podele ne
mora previe ozbiljno shvatati.
Postoji put svesnosti: ja, i put srca: ti. Ali imamo i trei put, put Tantre: ja i ti.
Zato bi se bilo ta odbacivalo? Glupost u oveku razmilja u "ili-ili" terminima. U stvarnosti,
postoji samo "i", ne "ili".
Ne postoji nita to je suvino i zato je glupo forsiranjem jednog kvaliteta
odbacivati deset drugih. Mi nemamo dovoljno razumevanja, i to je na problem. Stari
nametaj, kojeg bi neznalica bacio predstavlja ono to bi svaki antikvar mudro iskoristio.
Bez razumevanja, mi odbacujemo sve ono to bi moglo da nam omogui razumevanje.
I zaista, zato bi se bilo ta etiketiralo kao suvino? Kao prvo i prvo, zar srce mora
da iskljuuje svesnost? Zar nadahnue ljubavi obavezno mora da nas uini nesvesnim? I
kao drugo, mora li svesnost da zaobilazi ljubav, bliskost i poverenje?
S: Obinim ljudima...
Sah: Zar sam ja neobian?
S: (smeh) Htela sam da kaem da ljubav ljude ini nesve-snijima, a da ih svesnost -
Sah: Takozvana ljubav je lepa, dok je istinska ljubav vidovita. Ljudi samo priaju. Ko moe
da voli? Kako da voli? I ime? Subjekta nema, pa odsustvo pria o ljubavi. Drugom
odsustvu te reci laskaju, pa ono, kao zahvalna dolina odjeka, uzvraa istom merom. Da li je
to ljubav? Ne. To je samo mala, bezazlena igra hormona. Naravno, kasnije doe i do
takozvanog prijateljstva.
Kad svesnosti nema, mehanizmi kolo vode.
S: Razumem ta hoete da kaete, ali se jednostavno plaim da u to poverujem.
Sah: Nemoj da veruje. Uvek prvo proveri. Ljubav je vrhunac, istinski kre endo ljudskih
mogunosti, zar ne? - a svako sebi uzima za pravo da moe daje oseti ili ispolji.
S: Rad na sebi nita ne iskljuuje?
Sah: Ne. Ni ljubav ni svesnost.
Postoji put srca, put volje i put svesnosti. Ali postoji i put celovitog bia, put
kreativnosti: svesnost, volja, srce.
S: Primetila sam da se veina ljudi koji su vama bliski, bavi nekom umetnou: slikarstvom,
inim...
Sah: in, svakako, nije mnogo vaan, ali biti istinski kreativan prilikom bilo koje aktivnosti
je strano velik zadatak, skoro nemogu. Prvo moramo da postanemo eli u onome to
volimo, a zatim, ako postanemo eli (sami po sebi), ce-lovitost e biti prenesena na svaku
delatnost.
S: Da li je potrebno ne to prevazii da bi se kreativnost prenela s inioca na in?
Sah: Nije potrebno, ve je neophodno prevazii mehani-nost.
Dau ti primer. Ti si se, od roenja do danas, okupala barem osam hiljada puta.
Koliko puta si bila svesna onoga to radi i one koja radi?
S: (smeh) Da budem iskrena, samo jednom... i to kad sam pustila vrelu vodu umesto
hladne.
Sah: Kupanje - pranje kose i tela - znai, u potpunosti je mehaniki in. On od mene ne
zahteva ni minimum prisutnosti, no ako ipak, i pored svih ometajuih procesa, us-
Svako ko pokuava da ono Neizrecivo shvati umom, lii na pralju koja hoe da iscedi
platno uporno ga drei ispod povrine vode.
S: Rekli ste, na poetku, da je put kreativnosti neto to u sebi spaja i svesnost i srce i
volju. Da li svi polaze od, recimo, volje, ili, ako je uenik izrazito emocionalan, moe da
pone od srca?
Sah: Put kreativnosti uvek poinje od svesnosti. Ako naui da ispravno - bez
interpretacija! - posmatra sebe, primetie da, iako si do maloas verovala da ima volju,
poseduje samo inat, ambicioznost (usled nesigurnosti), samovolju, tvrdoglavost, svojeglavo
ponaanje, ratobornost itd, ali ne i volju.
S: Pretpostavljam da, kroz posmatranje, ovek shvati da, ma koliko verovao u to, nije ni
za put srca.
ODBACITI SUVINO
Sagovornik: Moe li ovek sam da izabere koji mu spiritualni put najvie odgovara, tj. koja
Sah: Moe, ali problem je u tome to ono to mu odgovara uop te ne mora biti korisno za
njega. Isto tako, ono to nam je najkorisnije moe nam biti neodgovarajue. Kako da
znamo - ako ne znamo? U svakom sluaju, mi moemo iz kune apoteke nasumice uzeti bilo
koji lek, ali bez znanja o medicini, to je uvek rizian potez.
S: Ali ako znam da ne znam, onda ne znam ni ko je onaj koji zna, zar ne?
Sah: Tano. Nita ne zna, nita ne vidi, a tvoja statinost spontano puta korenje, inei
te vremenom sve stabilnijim u tom neznanju, ili slepilu, svejedno.
Pre sedam, osam godina jedan bramin iz Bombaja -inae veliki po tovaoc Isusa i
Sidharte - pitao me je ko je, po meni, najvei svetski uitelj.
"Strah", odgovorio sam.
Pred strahom se svi ponaamo kao slepi obozavaoei, krotki i posluni. Ako strah kae
"stani", ovek se ukopa u mestu bez razmi ljanja. Strah nema Jevanelje, strah ne
poseduje nikakve svete spise, ali su ljudi njime prosto opinjeni.
Biti neustraiv znai ne odlagati. ovek mora da ide ka sebi po svaku cenu. Bolje je
izgoreti u poku ajima da nae svetio nego ostavljati iza sebe sluzav trag, kao pu.
Jednostavno, ti ne moe da vidi ko vidi, a ko ne vidi, ali ako eka gubi sve, ne
dobijajui nita.
S: Da li to znai da treba da prema uitelju gajim apriorno poverenje?
Sah: Ako si iole objektivan prema sebi, videe da nema ta da odgaja ! ovek nema
poverenja jer, iskreno govorei, koliina straha daje nam samo jednu mogunost:
apriorno podozrenje. Poverenje je: iveti smelo, slobodno, ne po diktatu straha ili pod
reimom predubeenja.
Ljudi koji su zainteresovani za duhovni razvoj uglavnom su konvencionalno hrabri.
Oni hoe sve da dobiju, a da ne izgube nita. Priaju o rtvovanju statinosti, ali se dre
poznatog. To dovodi do zaista smenih posledica. Kad god uitelj pokloni isto voe oveku
s prljavim rukama, rezultat je bol u stomaku. Svi znamo koje posle kriv.
S: Da li se kroz spremnost za rtvovanje statinosti prove-rava uenikova zrelost?
Sah: Nije u pitanju zrelost nego nivo razumevanja. Da je uenik stvarno zreo, on u
odbacivanju suvinog ne bi video nikakvu rtvu, ne bi osetio ni trunku patnje ili straha. Zre-
lost je veoma dalek cilj - mi radimo samo na jaanju razumevanja, to posredno utie i na
sazrevanje.
rtva se ogleda kroz to to se ne dri panino za vlastite predstave o sebi,
meuljudskim odnosima i ivotu samom po sebi. Ljudi vole velike reci i glamurozne najave,
ali nisu skloni da se istinski suoe sa vlastitim neznanjem. ak i kada daju obeanja, ona su
pre izgovor ili posledica situacionog pritiska nego jaka, stabilna, ljudska re. Osloniti se na
takva obeanja isto je to i osloniti se na povrinu vode.
S: Da li moete da mi za to navedete neki konkretan primer?
Sah: Ispriau ti priu, a primere e moi i sam da pronae.
Kad je ugledala izgladnelog vuka kako joj se pribliava, divokoza se u dva skoka
popela na visoku i nedostupnu stenu.
"Sii slobodno", ree joj vuk, "ionako sam prestao s ubijanjem. Ako sie,
obeavam ti da te neu pojesti."
"Sigurno?" promuca uplaena divokoza.
"Obeava?"
"Nego ta", pokroviteljski e vuk, "kraj mene si sigurna k'o pored roene
majke."
Meutim, im se spustila sa uzviice, vuk joj je bez odlaganja zario zube u grlo.
"Ali", promuca divokoza izdiui, "obeao si da me nee povrediti!"
"To
da",
nasmeja
se
vuk,
"ali
ti
nisam
obeao
da
u
prestati da laem."
Mi smo rtva vlastitog straha od rtve, i ako nam to ne postane jasno, na
ivot e promaiti sopstveni smisao.
S: ta se deava sa onima koji su uporni u svojini racionalizacijama?
Sah: im shvate, tj. im im uitelj praktino dokae daje kroz rad samozavaravanje
neostvarljivo, ljudi onda obino odustaju i trae adekvatnije sklonite.
Kada je ovek hipnotisan statino u, on onda uop te ne primeuje apsurde
vlastitog ponaanja, razmi ljanja ili reci. Seam se osobe koja se strano branila od otvaranja pred drugima - priam o neophodnosti uzajamnog otvaranja! Takoe, kad god bi
joj neko skrenuo panju na taj ozbiljan problem, njen odgovor je bio kategorian: "To je
samo tvoj problem."
S: Kako vi to objanjavate?
Sah: ovek se boji svega onog to moe da mu ukine strah. Zbog toga je strah statinost.
iveti statino znai sluati sugestije straha.
S: Moda je to posledica naeg nedovoljnog razumevanja. Da li se rtva ini zbog vlastitog
Sah: Tvoje pitanje je posledica nedovoljnog razumevanja. Kad slepac rtvuje slepilo,
za to to ini? Zbog drugih ili zbog sebe? I kad vidi rezultat, smatra li odbaeno rtvom?
I moe li, nakon promene, ponovo da postane sluga poznatom?
U duhovnom radu se ni ta ne ini zbog nekog drugog. Naprotiv, sve to ini je
zarad sebe samoga, a od posledica tvog samoprihvatanja svi imaju koristi. Svea ne moe
da upali sebe samu - potrebno je prisustvo upaljene svece, Meutim, kad svea primi
plamen, ona ne sija da bi sebe obasjavala. U tome je i sav paradoks i sva lepota duhovnog
rasta.
Uitelj ti prua samo mogunost da izgubi sve ono to te spreava da ima sebe.
On ti nita ne daje, jer sve to
je vredno ve je u tebi, ali ako ti ne otkloni slepilo, ti onda nee videti tu jasnu injenicu.
rtva, ili preciznije, takozvana rtva, nezaobilazna je u radu na sebi, zbog toga to
uenje zahteva disciplinu. Dakle, moramo da odbacimo suvi no: mehaninost. Samo to. Sve
ostalo je samo odjek nesvesnosti. Psihologija umiruje odjeke jer ne dopire do glasa. Rad na
sebi zaustavlja toak psiholo ke uslovljenosti i, posledino tome, odjeci prestaju.
Mi smo zatvoreni strahom od otvaranja, jer otvaranje je uvek rizik. Ispred
nezakljuanih vrata moe da se pojavi i prijatelj i razbojnik. Ko je sposoban da predvidi
posledice? Krik jelena uju i srna i jaguar, i nikad se ne zna ko e prvi da se odazove.
Ali, bez obzira na sve, ko moe bilo ta da primi ako je sam po sebi blindiran? Izvestan
rizik ne moe da se prenebregne. Upustiti se u rizik, to znai biti spreman za uenitvo.
S; ovek koji rtvuje svoju volju postaje uenik, zar ne?
San: Ne, nego idiot. Staje to to poseduje? Volja ili samovolja (kao oponiranje svemu to
prolongira san)? ovek koji ima volju stekao ju je iskljuivo zbog rtve. rtva nije
odbacivanje volje nego odbacivanje tereta straha. Mi samo menjamo terete koji nas ine
statinim, ali kad prihvatimo teret uenitva, tek tada dolazi da promene. Ne menjaj teret, nego se dri tereta koji te menja.
Strah je potpuno neopravdan. Nespremni ljudi su sujetne kukavice; plae se svega i
svaega, a strah im prua uverenje da oni imaju neto vredno u sebi. ak i da hou da
opljakam prosjaka, ja to jednostavno ne mogu. ta da uzmem? Dakle, mi projektujemo
podozrenje na "pljaka e" i tako umirujemo strah od ontolo ke nema tine. Imamo oseaj
da smo ugroeni spolja njom opasno u, a ta projekcija nam samo neprimetno raspiruje
oseaj unutra nje opasnosti.
S: A ta je sa ljudima koji se u potpunosti slau sa vama?
Sah: Kad god somnabulista uje injenicu, on je u stanju da se sloi sa njom, ali ne zbog
toga to prepozna vrednost izreenog, ve zato to se to slae sa njegovim prethodnim
uverenjem. Uitelj zbog toga mora da bude protivrean, kako bi obeshrabrio one koji ne
razumeju da ne razumeju.
S: Zar to ipak nije manipulacija ?
Sah: I injekcija protiv bola je bol. Izmanipulisan vlastitim mislima, ti si prisiljen da misli
da razume, ali, u jedno moe da bude siguran: ako nema koristi od onog to razume, to
je onda nerazumevanje, a ne razumevanje! Ako zna da je kriticizam ispoljavanje
mehaninosti, a ipak i dalje u svemu pronalazi manu, ti onda samo misli da zna . I sad,
ta da se radi? Kako da zaustavimo manipulaciju nesvesnog? Svesnom manipulativnou.
Uenik je slian tigru sa trnom u api. Uitelj hoe da izvadi trn, ali tigar
jednostavno ne moe da razume smisao njegovog prilaska. Zbog toga mu se uitelj obraa
polako i direktno, smirenim glasom i da bi do ao do trna on mora da umanji strah zveri
koja, bukvalno, titi uzrok bola branei se od spasioca.
Da li ti misli da razume ? Jesi li ti spreman za vaenje trna neznanja? Ili e
itav svoj ivot provesti kao hroma zver?
S: Da li bi mi joga pomogla u mojim poku ajima da spoznam sebe?
Sah: Ako bi se bavio jogom, ne. Ako bi se bavio sobom kroz jogu, da. Joga je pomo u
samospoznaji ako si zaista uenik, ali ako oekuje pomo od neeg spoljanjeg - joge,
tantre, sufizma - imitirae ideal ne menjajui se. Sreo sam na hiljade dobrih i neupuenih
ljudi koji su mislili da su nali raj, ostvarili smisao ivota, iako su u stvarnosti samo kupili
ulaznicu za mentalni Diznilend.
S: Nova terminologija esto moe da ubedi oveka da se promenio. Moj prijatelj kae da
Sah: Zato to ne zna. Dokle god mora polemikama da proverava sebe i da sebi dokazuje
ispravnost svoje take gledi ta, budi siguran da ne zna .
Kad autentian ovek govori kako stvari stoje, kad iznosi injenice, on uopte nema
oseaj daje u pravu ili da grei. On zna i, samim tim, ne moe da se proverava. Istina koju
iznosi toliko mu je oigledna da mu istina sama zabranjuje da oko nje pravi larmu.
S: Da, poinjem da shvatam...
Sah: ... a sa shvatanjem e zavr iti kad konano i upa iz sebe taj trn neznanja, kad
bude skupio hrabrost da odbaci sve, sve stoje suvino.
S: Kako?
Sah: I tvoje pitanje je suvino...
samopotiskivanja?
Na koji nain prekinuti taj zaarani krug? Ako optui drutvo, ostaje mnotvena.
Ako optui sebe, frustracija se umnoava. Izgleda nam, u prvom trenutku, kao da se
nalazimo u lavirintu i da smo svakim korakom sve dalje od izlaznih vrata. Ako smo nesvesni
ne moemo izai iz lavirinta nesvesnosti.
S: Svesnost je reenje.
Sah: Da, jedino svesnost. Svesnost je strahovito vana. U to nas svakodnevno ubeuju oni
koji je nemaju.
Svaka tvoja reakcija na drutvo te podru tvljava, a ne ujedinjuje. Cilj je
ujedinjenje sa samim sobom, a ne sukob sa sredinom. Spolja nji rat ne moe da bude put u
unutra nji mir.
Do prevazilazenja psiholoke razuenosti nee moi da doe, rad na sebi nee moi
da otpone sve dok ti sama ne razume da si, zbog zavisnosti i straha, postala puki
portparol socijalnih mitova, prepla eni i zbunjeni rob sredine. Ako to nije tvoje oseanje,
tvoj uvid, tvoje razumevanje, zveckae okovima tuih vrednosti i sanjati san o slobodi.
Nee moi da ostvari svoje snove sve dok se ne probudi ! Muie se u snu nastavljajui
da reira sopstveni ivot po preporuci globalne spavaonice u kojoj sanja da ivi.
Autentinost je nedostupna somnabulistima.
S: Nije mi do kraja jasna jedna stvar... zbog ega bi autentian ovek uopte bio odbaen i
mehaninost?
gija se razvija, a ovek ili stagnira ili retardira. Jedina konstantna stvar u oveku je
totalnost njegovog samozaborava. Nauka je postala Guliver, naunici su ostali Liliputanci.
Poistoveenost se prekida svesnou, a ne reakcijom na drutvo. Da bi mogla da
pone da se raspoistoveuje , ti mora preuzeti odgovornost za sebe. Bilo kakav sukob sa
okolinom je glupost, peat nesvesnosti, ili beg od preuzimanja odgovornosti. Ujedinjenje sa
sobom ne poinje otce-pljenjem od drutva.
S: Zar okolina nije ta koja podrava sve ono to ja nisam?
Sah: Drutvo odjekuje, ali ti si glas. Ako ti ne podrava sopstveno nepostojanje, drutvo
nee moi da te sahrani.
Autentinost ti je dostupna sada, ovde, tu, a ne tamo, ne sutra. Nepostojanje, to
nerazaznavanje sebe samoga moe odmah da se prekine. To su dve susedne prostorije, i
samo te vrata dele od slobode.
S: Strah mi izaziva kolebanje, iako mi je potpuno jasno ta je to to mi izaziva strah.
Sah: Kada iz te sobe nepostojeeg krene u drugu sobu, u sebe samu, ne budi neodluna.
Ako si otvorila vrata, ne premiljaj se previe; ili ui ili zatvori vrata, ali ne stoj kod
dovratka. Drugim recima, ili radi na sebi ili nastavi da bei od sebe. Ako se koleba kraj
otvorenih vrata ubie te promaja.
Seam se jedne plemenite gospoe koja je, iako doktor sa velikom reputacijom,
hranila sve pse i make lutalice iz bolnikog kruga. Njene kolege se sa tim nikako nisu
slagale, ali je ona, ne obazirui se na kritike, nastavljala da ivotinjama donosi hranu. Kad
ju je jedan pas sluajno ujeo, kolege su likovale govorei da su sve vreme bili u pravu, ali ih
je ona prekinula jednostavnim recima:
"Ako elite da mi pokaete kako se razlikujem od Vas, ja mogu da Vam kaem samo jedno:
hvala na komplimentu."
S: Da li to znai da pomo i slaganje okoline nisu neophodni?
Sah: ta drugo!?
Sah: Ne mora da ide u krajnost mi ljenja da bi shvatila beskorisnost mi ljenja, ali tvoja
postavka deluje logino; lii na re enje, i zato ga proputa.
Logika je dobar nain tumaenja stvarnosti, ali samo na nivou logike. ivot nije
logian, i tu za um nastaju problemi. Bez obzira koliko vesto menjala ugao gledanja, dioptrija
logike uvek uveava ili smanjuje. Najee je sama upotreba logike poku aj da se stvarnosti
nametne fiksni koncept, a ivot je isuvi e iv da bi mogao da opstane u
nametnutim okvirima: siunim kavezima misli. Logika je, kao i misao, dobar sluga, ali lo
gospodar.
S: Ne mogu da poverujem u to da je misao neka vrsta unutranjeg neprijatelja. To u meni
Sah: Misao stvara utisak da je ne to vi e od same misli, i tako se trajanje misli produava.
Ne mora da veruje. Pokuaj da vidi sama za sebe. Ako emocionalizuje injenice, nee
moi da ih vidi . Posmatraj vlastite sadraje i doi e do razumevanja.
Misao je prirodna reakcija na stvarnost, ali ako smo u neznanju, misao zamagli
stvarnost. Ona doe i proe kroz um kao vazduh kroz plua. Da sa vazduhom radi isto
to i sa mislima, odavno bi dobila tahikardiju.
Misao nikad ne razotkriva stvarnost, ve je uvek sakriva i deformi e. Primetila si da
je ponekad svet depresivan - kad god ima depresivne sadraje. U nekim trenucima svet je
prosto opinjavajui - kad god radosne misli izoblie percepciju. I sad - kakav je svet?
S: Ne znam. Verovatno nije ni depresivan ni zanosan. Ne mogu da znam kakav je svet jer
Sah: Upravo tako. Misao je oruje koje doe glave svom vlasniku, nikada onome u staje
uperena.
elei promenu, mislimo o njoj. Logika nam sugerie daje za promenu potrebno
vreme. Um istog trena izmilja metodologiju koja bi ubrzala dolazak do cilja. Da bi se
amortizovali postojei konflikti, teorija o spoljanjim (oteavajuim) okolnostima postaje
izuzetno vana. Upotreba opravdavanja za mogui neuspeh unapred se uzima kao ne to
normalno - zbog ekstremno tekih uslova rada. Jedna misao - u itavoj mentalnoj strategiji
- moe biti potpuno protivna nekoj drugoj, ali to se tumai kao prolazna faza ili kao
slabljenje poetne euforije. U poku aju da ostvari promenu, misao, na svu sreu, brzo
gubi snagu. Um polako, ali sigurno odustaje.
U tom trenutku mogua je promena, jer za promenu nije potrebno vreme.
Razumevanje je jedino potrebno! U stvari, as pojave razumevanja je as istinske
promene.
S: Misao odlae promenu...
Sah: Misao odlae promenu. im razumevanje prekine oslanjanje na misao, promena se
neodlono deava. Svima. Uvek.
Isuvie povezujemo miljenje sa razumevanjem. Miljenje je miljenje, a razumevanje
razumevanje, ali dok nemamo razumevanje, mislimo da ne postoji razlika.
Nerazumevanje budi strah od gubitka misli kao oslonca, i tek na dnu samozaborava
shvata da je slamka spasa bila od olova.
Ljudi veruju da kvantitet misli stvara mudrost, to je potpuno suprotno istini.
Mudrost je prosto, isto, nena-porno vienje stvarnosti. Mudrost nije trenutak
prestanka misli, ve prestanak mentalnih reakcija na mentalne sadraje. Misli postoje i
pre i posle razumevanja, ali mudrost je vienje mimo misli. Mudrost, kao vrhunac
jednostavnosti, moe da se izrazi kroz reci koje su ozvuene misli, ali ona nije od misli
niti zbog misli.
Miljenje, koje je linearan proces, namee predstavu da je za promenu potrebno
vreme, jer kao to telo podrazumeva prostor, tako i um podrazumeva vreme. Um je
skladite za sve sadraje tog kontinuuma prostor - vreme, i svaki pokuaj da se bilo ta
promeni menja kvantitet miljenja, ali ne i kvalitet ivljenja. Kad se spozna nemogunost
promene de ava se razumevanje, koje je samo po sebi
varnica, zbog stvorenog kontrasta, ostavlja jo dublju tamu iza sebe. Buenje
prekida san, ali ga ne ukida, kao to ni varnica ne ukida mrak. Tama neznanja
iezava samo pred suncem probu-enja.
S: Da li je buenje poetak promene koja se zavrava probuenjem?
Sah: Ma koliko da se trudimo, ne moemo putem reci da objasnimo neizrecivo.
Probuenje je samo drugo ime za ono stoje nespoznatljivo.
S: ta se deava sa miljenjem nakon buenja?
Sah: Buenje oznaava trenutak kad vidi to to jeste kao to to jeste, bez
obzira da lije "to" misao, oseanje, slika ili ideja. Meutim, ubrzo te mehanizmi
vrate na poetnu poziciju.
S: Ako je tako, u emu je onda smisao rada na sebi?
Sah: U tebi.
S: Ne shvatam.
Sah: ovek se vrati na poetak, ali drugaiji. Ako je pre buenja krenuo ka sebi
kao neznalica, sad kree proi-eniji, svesniji, spremniji. Mehaninost je
smanjena, i njemu je lake da se distancira od sadraja, kako spoljanjih tako i
unutranjih,
S: ta bi mi najvie pomoglo da stvorim jaz? Kako da sebe uinim spremnijom?
Sah: Ako je svesnost dovoljno stabilna, sve ti pomae - ak i ono to te prividno
uspavljuje. Spremna si ako nisi sluga mentalnim reakcijama.
S: Pojasnite mi to... ako smanjim reaktivnost onda sam spremna? ta to znai?
Sah: Kad je Isak Njutn spavao pod drvetom, jedna jabuka mu je pala pravo na glavu. Njemu
je to bilo dovoljno da otkrije zakon gravitacije. To je spremnost.
S: A ta bi, u tom sluaju, bila moja reaktivnost?
Sah: Spava, i jabuka te pogodi posred ela. Ti automatski otkrije sekiru i obori drvo.
Razume ?
S: Da, u potpunosti.
Sagovornik: Ako sam vas pravilno razumeo, rad na sebi je spiritualni put koji
Sah: Ko pie te knjige? Ljudi ili medvedi? Ko ih ita? Ko kome ta pripisuje? Ko, na kraju
krajeva, moe da zna koji su kvaliteti tog odnosa ako nikada nije bio njegov deo?
Opis odreenog iskustva ini iskustvo drugaijim od onog to se stvarno desilo.
Samim opisivanjem dolazi do zbrke. Subjektivnost moemo da izbegnemo samo ako primetimo njene pogubne efekte. Ako nita ne primeujemo, ve to neuvianje je rezultat
zbrke o kojoj ti govorim.
ta god da ti se desi, bilo koje iskustvo, je jedna stvar, a njegov prenos putem
reci, ne to sasvim drugo. Sam opis, pri poku aju da se neto pojednostavi, uslo-njava
situaciju. Ako si idealista, ti moe i potpuno prozaino iskustvo recima da uzdigne do
neverovatnih visina.
ovek je nesvestan. Zbog toga i ne primeuje razliku izmeu objektivnog deavanja i
svoje subjektivne reakcije na objektivno deavanje. Poto je, psiholoki, doivljaj dogaaja
biti uenik i kada nema uitelja, a da formalno inicirani uenici ne moraju biti nita vie od
obinih aka?
pokreta govori da je uenik onaj koji sledi odreen skup religioznih ili okultnih pravila, i
niim se ne stie utisak da je "uenik" zaista uenik. Da li sam u pravu?
Sah: Tano tako. Ako bolje pogledamo, vidimo samo sled-benike, ake i vernike, ali uenika
nema. Meu svim tra-gaocima, uenik je najrea vrsta.
S: Ko je zaista uenik?
Sah: Onaj koji zna da ne zna; bie spremno za avanturu spoznaje. Ako ima koristi od
toga to si iv, onda si uenik. Ako ti iskustva pomau da celovitije, svesnije i bujnije
izrazi sebe, ti onda ima pravo da se nazove uenikom.
S: Maloas ste spomenuli i nekoliko termina koje laici stavljaju u isti ko s terminom
pojavljuje." Da li je to tano?
Sah: Tano je, ali zbog toga stoje, kada si uenik, za tebe sve uitelj, a ne zato to se
pojavilo boansko bie duge, sede brade. Niko u spolja njem svetu ne eka s nestrpljenjem tvoju spremnost - to mora da razume. ovek je sam na putu, od poetka do kraja, i
sa uiteljem i bez njega.
S: Ovim to ste rekli niste me nimalo uteili.
Sah: Nisam ni pokuavao. Ako trai utehu, na pogrenom si mestu.
S: Ali knjige govore o univerzalnom jedinstvu svih bia! Mnoga spiritualna uenja poivaju
Sah: To jesu reci, ali ako hoe da vidi da li ima neke istine u njima, zaviri u sebe, a ne u
knjige. Biblija kae da je kraljevstvo nebesko u nama. Biblija ne kae: "Kraljevstvo nebesko
je u Bibliji", a ljudi se i dalje dre knjige. Bhagavad Gita, Talmud, Kuran, Upaniade, svi
sveti spisi sveta ponavljaju jednu te istu stvar: "To to trai je u tebi!" Ljudi, meutim,
ubeuju jedni druge da je to ili u Bibliji ili u Kuranu ili u Talmudu ili u Upani adama ili u
Bhagavad gitl!
Zna li kako je nastao rat? Po jednoj staroj legendi, sedam mirotvoraca je otvorilo
Knjigu Znanja, i na prvoj strani se govorilo o istinskom du evnom miru. Kad su zavrili
poglavlje, iznenada su krenule rasprave - jer je svako od njih zastupao vlastitu teoriju o
miru. I tako su nastali ratovi koji se i dan-danas vode.
uvaj se teorija, jer su reci auditivni alkohol koji brzo i neprimetno opije ljudski
um. ovek, zapamti, ne moe da se osloni na re "oslonac".
Dau ti primer: neko je godinama itao i iitavao metafizike teorije o, kako kae,
univerzalnom jedinstvu du a. U privatnom univerzumu tog oveka teorija o bilo emu
univerzalnom ima moan odjek. Postoje ovek raslojen sopstvenim neznanjem, re
"jedinstvo" njemu zvui neodoljivo privlano - ali ne ujedinjava! Naprotiv. Ta re jo vi e
utvruje i jaa unutra nju vi eslojnost. Na kraju, velike reci o velikom jedinstvu postanu
mali deo njegovog malog uma. Nita se ne dogodi.
Uenje nije u knjigama o uenju. Istetovirana rua miri e na ljudsku kou, a ne na
cvet. Na umje prebukiran recima, tim istetoviranim cveem, i malo ko je dovoljno smeo
da odbaci ute ne teorije i da sam krene u nepoznato. Uteno je verovati ili slediti drugog teko je ui u sebe. Nemoj da veruje. Proveri sam za sebe. Znam da je nemogue teorijom
ui u stanje o kojem govori teorija, kao to je nemogue izleiti bolesnika govorei mu na
uvo "lek, lek, lek." Nema vie ta da odlae. "Lek" te truje, "jedinstvo" razjedinjuje.
S: Ali knjige...
Sah: ta knjige? Jesi li ti bibliotekar ili tragalac? Dovoljno si itao o putu - sad putuj.
emu odlaganje? Vezao si se za knjige koje govore o nevezanosti. Pre par minuta sam ti
rekao da je ono to te ini uenikom unutra nja hrabrost. Jesi li dovoljno hrabar da se
odvee ? Ili eka na neku novu teoriju koja bi opravdala tvoj strah? Moda je uitelj bio
stotinu puta u tvojoj blizini, ali ga nisi primetio jer si itao. Zar ne vidi da odlaganjem samo
ojaava zidove svoje tamnice? Slobodno budi smeo. Strah za sebe je pospoljen strah od
sebe. Poznavao sam oveka koji je otiao u specijalne jedinice, na prvu liniju fronta, samo
da bi tim inom zamaskirao prisustvo, ne fizikog, nego psiholokog straha u sebi.
injenica je prosta: mi zaista nemamo ega da se plaimo. Strah je odraz neznanja.
Samospoznajom otklanja neznanje i tada, u trenutku vienja, nestaje svaki strah.
S: ta se tada deava? ta se deava sa ovekom koji je prevazi ao strah?
Sah: Brzina misli koja ti omoguava da iz odgovora izvue materijal za novo pitanje je za
svaku pohvalu, ali ti uop te ne pomae. emu pitanje: "ta se zbiva sa onim ko je u ao u
sebe i prevaziao svaki strah?" Misli li da e time smanjiti neznanje? Jedini dobar
odgovor za tebe je: "Ne znam."
S: Ali vi znate...
Sah: Moda znam, moda ne znam, moda i znam i ne znam, moda niti znam niti ne
znam, ali ti ne zna, i to je tvoja briga. Strah je neznanje. Uni ti to neznanje i strah
nestaje.
S: Mene zaista zanima ta e se tada desiti.
Sah: Tada e znati da li ja znam. Tada e znati da uenje nije u knjigama o uenju.
Rad na sebi nije vrsta napora koja moe da se dokona teorijom, bilo kojom, bilo
ijom, ali teorijom. Rad na sebi je praktian od poetka do kraja, i tu reci slue samo kao
podr ka za skok u sebe, a ne kao nain da do skoka nikada ne doe.
Kada je jedan tragalac doao kod uitelja silno oduevljen brojem duhovnih knjiga,
uitelj ga je, dok je ovaj naglas iitavao naslove, ponudio kafom.
"Kakvu kafu pije?"
"Bez eera", odgovorio je ovek listajui knjigu.
Posle pet minuta, uitelj se vratio sa samo jednom oljicom kafe. U drugoj tacni
nije bilo ni kafe ni oljice. Pravei se da je sve u najboljem redu, stavio je praznu tacnu
ispred gosta. Uivajui u mirisu kafe, uitelj je odgovarao na pitanja svog posetioca. Kada
je ovaj obratio panju, primetio je da se u tacni umesto oljice kafe nalazi samo pare
papira. Zna li ta je pisalo na njemu?
S: Ne.
Sah: "Gorka kafa."
MEDITACIJA I MEDITIRANJE
Sagovornik: Ve tri godine meditiram svakoga jutra po pola sata, ali kako vreme
Ako si tragalac, to znai da nisi pacijent. Pacijent je onaj koji eli mirno da spava.
On lii na tragaoca zato to eli da prekine none more, pa trai lek. Poto nije ni svestan
da psiholoki spava, pacijent se trudi da sanja slatke snove, i sve to mu to zabranjuje, za
njega je nona mora.
Niko ne razume da je nona mora logian produetak dnevne more, i da
reenje problema nije u pilulama verovanja, psihoterapiji, ponavljanju mantre ili
bilo emu drugom, ve u prestanku zamenjivanja sna snom! Takvom zamenom mi
samo zatakavamo nevolju, i to je jedina prava nevolja.
S: Zar su sve te "pilule" tetne?
Sah: Ako hoe bolje da spava, nisu. Naprotiv. Vrlo su korisne. Meutim, ako nisi
pacijent ve tragalac, za tebe je tetno sve to stvara iluziju promene.
S: Pa staje onda meditacija?
Sah: Sve ono to si godinama izbegavao - meditiranjem.
S: Nita mi nije jasno. Tek sad mi, zaista, nita nije jasno. Kako je to mogue? U
stvari, da lije to mogue, ili se samo igrate recima kako biste me trgli iz dremea?
dragoceno vreme?
Sah: Sva blaga duevnog mira su ti dostupna sada, ba sada, ovog momenta, ako
ti sam napusti buku.
S: Kako je mogue da sam ja taj koji stvara buku? ime je stvaram, kako?
Sah: Dozivanjem mira. Nemoj da brine, mir e doi ako prestane da se dere. Mir
te u stvari nikada nije ni na-, putao, jer sposobnost posmatranja ne moe da te
napusti, ali ti moe da ne vidi mir zbog toga to si prezauzet dozivanjem.
Da bi osetio mir i doiveo istinsku tiinu, ti, sa svoje strane, nita nemoj da radi .
Svaki poku aj uni tavanja haosa ovde predstavlja energiziranje haosa. ovek, zaista,
te ko naui da hoda i govori, ali mu je jo tee da samo sedi i uti. Izgleda da se najtee
shvata ono to je najjednostavnije. Komplikovanje stvari ne proputamo, a jednostavne i ne
vidimo, pa ih stoga ni ne razumemo.
Bilo koja unutra nja aktivnost je napor uma, zar ne? A gde je buka? U tom istom
umu koji poku ava da je se oslobodi.
S: Pa ta onda da inimo?
Sah: Nita.
S: Ni ta?Zar je re enje problema dii ruke od problema?
Sah: ta je ono to moemo da uinimo? Ako vidimo haos, ali ne i onoga ko ga stvara, mi
onda pokuavamo da otklonimo rezultat umesto uzroka, jaajui tako sve ono to nas slabi.
S: Meni zvui nelogino da meditiranje unitava mir.
Sah: Nemamo vi e ta da uni tavamo. Mir je odavno uni ten - samo svesnost moe da ga
"vaskrsne". Meditiranje, mantra, jogiko disanje, tantriki seks, psihoterapije -sve su to
dobre tehnike, kvalitetni napori, ali ne zbog toga to donose rnir ve zbog toga to nemir
ine akutnim. Sve te tehnike poja njavaju aktuelno stanje haosa, a kada se haos jednom
vidi u pravom svetlu, onda se deava ono to prieljkuje : nestanak haosa, prestanak buke.
Dubina sna te u jednom trenutku prosto prizove; ono to je do jue bilo anestetik,
pretvara se u budilnik, ali iskljuivo zbog tvog razumevanja, tvog prisustva, tvoje svesnosti,
tebe samoga, a ne tehnike!
ovek ume samo da pria prie. Dok iznosi ljupke teorije o promeni, on zapravo bei
od nje, skrivajui se iza reci. Istinski rad na sebi je smelost direktnog posmatranja, i zato
traganje ne sme da bude zaustavljeno opisima tueg vienja. To nemoj da zaboravi. Bilo
iji opis bilo ega samo je opis i nita vie.
S: Da, sad razumem.
Sah: Jedino sada i moe da se razume. Ako misli da e ti se promena desiti sutra ili
prekosutra, to je odjek statinosti. Sada je promena - ako razume . ivot je sada.
S: ta treba da se uradi... ne. Kako ovek postaje spreman da posmatra buku?
Sah: Spremnost da se buka posmatra bez poku aja da se smanji, utia ili ukloni, zaista je
veliko postignue, i ono dolazi tek kada ovek digne ruke od bilo koje tehnike, od bilo koje
vrste spiritualne, psiholoke ili verske metodologije. Tek tada! Sav prethodni napor mora
da se vidi kao obina frustracija, to on u stvarnosti i jeste; frustracija, ali korisna - ako
sami, bez sugestije sa strane, shvatimo nemogunost dolaska do cilja posredstvom
napora.
Ti ina uma nije proizvod uma. Um je buka, mentalni haos. Dakle, tiina uma je
svesnost: spokojno posma-tranje buke. Ako nema vezanosti, posmatra je mir, i to je ono
ne?
Sah: Posmatraj i vezanost, i uspone i padove, ali posma-traj. Moe pasti, ali je sramota
ako ostane da lei.
Svesnost je u poetku slaba kao plamiak. Zato i mora biti osnaena voljom. Volja
je za svesnost isto to i kiseonik za vatru. to vie i ee bude praktikovao sede-nje ne meditiranje! - to e vatra svesnosti bre postati sunce iste panje.
Ljudski san lii na led. Meditacija je odleivanje sna. Probuenje je isparavanje
meditacije.
S: Ali kako da se borim sa vezano u?
Sah: Borba sa posledicama nemira ne moe da donese mir. ta god da uradimo, buka se
udvostruava. Haos je inertna psiholo ka masa koja polako prestaje da se vrti ako
ovek prestane da okree ruku buke. To je mir: pos-matranje nemira. Ili... posmatranje
mira kad je mir. Ili posmatranje bilo ega kad je bilo ta.
S: Da, jasno.
Sah: Sa unutranjom bukom niko nita ne moe da uradi direktno. Svi spiritualni
metodi pokuavaju na indirektan nain da doprinesu ostvarivanju harmonije i
sree. Ali jedino svesnost moe da nas izvede iz lavirinta neznanja i patnje.
Indirektni metodi esto postanu supstitut za nemogunost posmatranja.
Ponavljam svoju mantru, pratim di-sajni proces, i neko vreme mi je stvarno bolje;
oseam se zdravije, vitalnije, ispunjenije, ali samo neko vreme. Posle godinu ili dve,
haos se, valjda, prilagodi mantri (smeh) kao pacovi na otrov, tako da moje
unutranje raspoloenje ostaje isto, ako ne i gore nego ranije.
Zato ti kaem: samo posmatraj. Hiljadu puta e se vezivati, ali hiljadu i
jedanput odvezivati. ta god da jeste, posmatraj.
Voda uma je mutna po samoj svojoj prirodi. Zagaena je nanosima
mehanizama, otpacima socijalne dresure, talogom nesvesnosti. I ta sad? Kako se
bistri mutna voda? Tako to hvatamo svaki trun izmeu palca i kaiprsta? Ako to
inimo, voda e za to vreme postati taman toliko mutna da u njoj neemo moi da
vidimo ni sopstvenu ruku. Ako hoe bistru vodu, nemoj da se me-a. Ako hoe
da poludi od oaja, samo nastavi da muti mutnu vodu.
Sve to je potrebno jeste da se razumevanjem napokon razorua ta
budalatina aktivne samopomoi.
INTELEKT I SRCE
pojavi. Misao je procesualna, sledujua pojava, niz u liniji vremena, tako da moemo da
vidimo da misao zahteva vreme, a vreme podrazumeva misao. Nema vremena, nema misli. U
kritinim ivotnim okolnostima (zemljotres, rat, poplava) ovek deluje - bez miljenja! jer miljenje mora imati vreme kao neku vrstu oslonca, uzemljenja, podr ke.
S: Znai, intelekt, sam po sebi, nema nikakvu vrednost?
Sah: Zavisi od tvog cilja. Ako eli da radi na sebi, intelekt je smetnja, puka bespomonost
misli pred nepoznatim. Intelekt je nalik klanici u koju ulaze utisci, ive ivotinje, ali im
uu, misao ih usmrti i razvrsta po znaaju. Intelekt ne moe nita novo da doivi jer svaki
utisak odmah prevodi na jezik poznatog, sve automatski poredi, anlizira, kategorizuje.
Misao je nepropustljiva za uticaj stvarnosti, te je stoga neupotrebljivo sredstvo za
spoznaju ne samo sebe, ve bilo ega. Kada do spoznaje doe, ona se moe mislima izloiti u
formi zakljuka, ali zakljuak nije spoznaja, ve njena misaona obloga.
Za rad na sebi, za napor da se doe do autentinog "ja", misao je prepreka, ali je
intelekt pomo svakom ko eli da bolje funkcionie u svetu.
S: Zar ta pomo nije relativna?
Sah: Bicikl je relativno smeno prevozno sredstvo u odnosu na avion, ali ako nemamo
drugo prevozno sredstvo, i ako su nam ciljevi ogranieni, bicikl misli je dobar i dovoljan.
Time to relativizujem znaaj misli ne potcenjujem mo mi ljenja. Kad je u pitanju
snalaenje u poznatom, misao je pomo, ali je prepreka za skok u nepoznato. ovek
intelektom samo imenuje iskustva, objekte i raspoloenja, ali imenitelj ostaje nedirnut.
Moemo da analiziramo misli mislima, da milju korigujemo miljenje i moemo da
konceptualizujemo "stvarnost iza koncepata", ali ne moemo miljenjem izai iz zaaranog
kruga misli. Intelekt e ak i ideju o probuenju iskriviti do neprepoznavanja.
Smiljajui nain kako da se to stanje ostvari, intelekt ga uobliava od utisaka iz
sfere poznatog, inei u isti mah to stanje apsolutno nepristupanim. Sve to
intelekt moe je da napravi onostrano od ovostranog materijala: misli.
S: Ako ovek, usled preterane intelektualizacije, oseti u sebi veliki nedostatak
Sah: Ljubav je sloboda da se daje ono to ovek jeste, a ona moe da oivi tek
kada prestanemo da, usled straha, umrtvljujemo sebe. Misao je anestetik za srce.
S: Ali, ako je tako, kako prii srcu?
Sah: Razumevanjem.
Intelekt je linearan, kvadratian, logikog ustrojstva, mentalno mehanian.
Intelekt, kao siromana zamena za svesnost, stvara u nama oseaj britkosti,
neto slino jasnoi, ali punoa i sonost ivota potiu iz srca. Srce postojanje
natapa smislom, dok intelekt sve dehidrira. Intelekt moe samo na jedan jedini
nain da podstakne rast ljudskog srca: neuplitanjem. Ako pone da pronalazi
razloge zato je prisustvo srca korisno, tj. zbog ega je srce isplativo, stvorie
deformitet u grudima. Takvo jedno "srce" imae u sebi kvalitete bankara ili
emocionalnog ekonomiste, a ne ljubavnika. Bie to impresivan ki ljubavi, intelektualno sivilo naminkano arenim oseanjima.
S: Ali kako da razumem? Misao sve izopai.
Sah: Moe li ti zaista da vidi misao? Da li si u stanju da stvarno sagleda
poguban uticaj intelekta na sopstveni ivot? Moe li da - bez kukavikog
odobravanja ili suge-stibilnosti - istinski oseti do ega te je miljenje dovelo?
S: Da, mogu.
Sah: To je poetak razumevanja. Ako razume da nita nisi razumevao - ne ako to misli to je stabilan poetak autentinog razumevanja.
Razumevanje je ona najjednostavnija, obina ivotna mudrost koja dolazi od
posmatranja unutranjih sadraja, nikada od misli kao vrste sadraja. Srce je dinamika
postojanja, a intelekt statinost psihe. Kada du a, da tako kaem, ne plovi sa tokom
ivota, ovek lagano retardira. On moe i dalje da vatreno zagovara ideje progresa i
opteg prosperiteta, ali esto je prisustvo takvih ideja u neijem umu posledica
psiholo ke, tj. du evne zaostalosti.
S: Ne verujem da bi se drutvo sloilo s vama.
Sah: Tim gore po drutvo. Ne mora ni ti da se slae . Verovao ili ne verovao, rezultat je
isti. Bolje je da me jedan razume, nego da mi hiljadu njih veruje. U stvari, ja i ne elim
da mi veruju.
Samo po sebi, drutvo je vrlo korisno. Nita ti (bolje od drutva) nee objasniti
vrednosti i znaaj samoe i autentinosti. Ali, ipak, u procesu tvog samozaborava, drutvo je krajnje nevino, i zato ne prebacuj odgovornost na okolinu.
S: Koje onda odgovoran? Sah: Ko to pita?
S: Ja.
Sah: Da li je to "ja" slobodno od svih socijalnih uslovlja-vanja? Da li je ono stvoreno
spoljasnjim intervencijama, ili je razotkriveno smelim odbacivanjem poznatog? Ako postoji
svesnost, zna koje odgovoran.
S: Ko?
Sah: Onaj koji nije svestan sebe, onaj to od dru tva stvara alibi za nesvesnost koju je
sam poinio, ono "ja" koje nema sebe. im razume , preuzima odgovornost za besmislenost izbegavanja odgovornosti prema sebi. Time se glupost mentalnih rekreativno-zabavnih
programa ukida jednom za svagda. Srce lii na plua koja "rade" na kiseonik razu-mevanja.
Ako nema razumevanja, davimo se u smogu misli. Misao je ono to te ini bespomonim.
Prepoznavanjem aktuelne situacije dolazi do raspada mentalnog sistema. Prepoznavanjem,
direktnim vienjem situacije, ne miljenjem o situaciji!
S: Ali zar misao nije opravdana logikom?
Sah: Zar je logika neto transcendentalno? Zar bi logiku trebali da vidimo kao neto to
nije od misli? Ili je logika neka vrsta ina koje omoguavaju lokomotivi misli da se kree?
Svaka je logika auto destruktivna, i ma koliko podravala misao, ne moe da podri ili
da podstakne ivotnost logiara.
S: Kako to?
Sah: Logika sve obesmiljava, ali na besmislen nain.
Zato ivi? Da bi umro. Besmisleno.
Zato jede? Da bi ponovo ogladneo. Glupo da ne moe biti gluplje.
Logika ubija ljubav, ali je raanje ljubavi smrt logike.
S: Za to?
Sah: Logika je, kao i misao, neto vrlo lino - zbog toga intelekt ne moe da razume
univerzalnost srca. Intelekt je oblak koji zaklanja nebo ljubavi.
Ko pita "zato"? Intelekt ili srce? Koga je briga da neto shvati?
S: Intelekt, naravno.
Sah: Srce ivi znanje iako ga ne zna, a intelekt misli o saznavanju, premda ne moe da ga
stekne.
Ljubav, kao konano otvaranje srca, predstavlja ivi pesak za intelekt okrenut svrsi
i razlozima. Kad vidi, ti samo voli i ne pita se zato voli, zar ne? Ljubavi nije potreban
dokaz ili svrha - ona je sama po sebi svrhovita.
Srce je, jednostavno, prestanak zapitkivanja. Misao i logika mahnito pitaju: "Zato?" i
"Zbog ega?" Ljubav, bezbrino, uvek odgovara istim recima: "Ne znam."
S: Kad prestaju pitanja ? Sah: Kad uje odgovor...
S: ... koji glasi?
Sah: Ne glasi. Nije od reci, pa se ne uje. To je stanje, stanje samodovoljnosti, stanje
prevazilaenja svega: reci, intelekta, drutva, miljenja.
S: Ali - zar nije samodovoljnost stanje koje je blie samot-nitvu nego ljubavi?
Sah: U zrelosti da se bude svoj lei snaga da se bude sam.
S: Ne shvatam. Kakve to ima veze s ljubavlju?
Sah: Snaga da se bude sam je uslov da se stvori istinski meuljudski odnos. Srce nije
narkoman, i ne pati od zavisnosti. Srce je ljubav iz slobode, a ne emocionalni strah
proglaen za lepotu.
"Biti" je preduslov za "voleti". Napustiti sebe zarad nekog ko sebe nema isto je to i
sjahati s konja i dostojanstveno uzjahati kornjau.
Sagovornik: Kad god zavolim neto, ili nekoga, nije vano, u meni se automatski pojavi
Sah: Ne. Ljubav nikada ne stvara strah. Ljubav je nestanak straha. Meutim, problem je u
tome to ovek ne zna za ljubav koja ne zna za strah.
Ono to imenujemo kao "ljubav" moe da bude hiljadu i jedna stvar, ali proglaavanje
bilo ega ljubavlju je samozavaravanje - ne ljubav. Mi ne volimo kad nam neko dira nae
najdrae iluzije. Jedna od najomiljenijih iluzija ljudske rase je svakako iluzija ljubavi.
S: Kako je mogue da nismo svesni toga?
Sah: Ljubav, tj. ono to se smatra ljubavlju, predstavlja ek-sternalizovanu potrebu za
samoispunjenjem. Poto to niko ne vidi, niko oko toga i ne die galamu. ovek je nesvesnou
izgubio sebe, pa se trai kroz relacije. Traimo se na mestima na kojim se nismo izgubili, ali
svi to rade, i stoga, ak i ako primetimo da ne to nije u redu, inercija mase nas prosto
odvue od dubljeg ispitivanja tog problema.
Poto svi oko tebe govore o ljubavi kao o neemu dostupnom i normalnom, vremenom
prestaje da se pita ta je ona. Jednostavno, poinje da se utapa u zajednicu
izgubljenih ljudi, i kree da se, kao i svi ostali, trai kroz druge. Kad bi sa bilo kim
iskreno popriala, videla bi da i drugima neto smeta i ne odgovara, kao i tebi, ali svi tu nejasnou - ta ljubav jeste, ta ljubav nije - pripisuju ljudskim laima, onom drugom, a ne
sopstvenoj nemogunosti avole.
S: Da li to onda znai daje ljubav iluzija, to jest, da ljubav uopte ne postoji?
Sah: Ljubav postoji, ali nema srca koje je dovoljno iroko da obuhvati to stanje. Postoji
vino, ali aa nedostaje.
Kao vrlo mlad aspirant, pre otprilike etrnaest godina, imao sam silnih problema da,
prouavajui tantru, razumem koncept boginje Kali.
Kali je simbol odreenog stanja svesti koje se pojavljuje iznenada, ne-postupno,
praskovito. Drugim recima, pojavu tog stanja niko ne moe da predvidi. Tantrika ikonografija i legende povezane sa tom stranom boginjom, nisu mi pomagali da doem do
saznanja. to sam vie razmi ljao o konceptu Kali, to sam bio sve dalje i dalje od re enja.
Sjedne strane se kae daje Kali boginja smrti, razaranja, totalne destrukcije, a s druge
daje simbol ljubavi, predanosti i milosra. To me je ubedljivo najvi e zbunjivalo.
I tek, jednog jutra, za vreme sedenja u meditativnom poloaju, do lo je do eksplozije
razumevanja, i smeh je prosto pokuljao iz mene. Sve je bilo toliko oigledno da sam se
udio kako nisam ranije mogao da shvatim ne to tako jasno i opipljivo.
Snaga radosti kojom zrai je merilo tvoje autentinosti. Ako si nesrean ili
nezadovoljan, to je siguran dokaz dubokog samozaborava. Probuditi se znai oiveti ekstazu koja oduvek postoji, oiveti vedrinu kojoj ne treba nikakav spoljanji povod. Srea,
znai, nije uzrok ve pos-ledica samospoznaje. To ne znai da mi stvaramo Sunce -samo
diemo zastor neznanja.
Ako u sebi pronae radost, videe da je ono to sada dobija od spolja puka
imitacija.
S: Ali zato mi uvek naiemo na imitaciju?
Sah: Slino privlai slino.
ovek nije u situaciji da bira oveka - bolest izabere bolest. Efekti su poznati.
S: Tamna strana boginje Kali...
Sah: Ne. Senka njene tame. Unitenje iluzije zahteva ogromnu hrabrost, a ona se retko
sree meu onima koji veruju da vole.
S: Hvala Vam, zaista. Bez obzira na sve, moj strah se smanjuje.
Sah: Znam.
Sah: Rei se poigravaju s tobom zato to ti, kao problem, poku ava da resi nekakve
probleme. Moe li ovek da pojede donju i gornju vilicu? Ako ne moe, moe li ovek da
bude svestan sebe? Ako za "sebe" smatra um, onda moe biti svestan sebe - jer
svesnost i misao nisu isto; ali ako misli da se um deli i samog sebe posmatra, onda je to
iskustvo osnova za trei um, a taj trei inicijator etvrtog i tako u nedogled. Daje tako
neto mogue, ovek bi postao razuen kao arhipelag. Mi smo doli do shizofrenije koja je u
sutini "multifrenija", a naa raslojenost posledica je nev svesnosti, to jest, mehanikog
ivljenja. ovek, ovakav kakav jeste, je maina.
Protoni bojler ne moe samog sebe da ukljui ili iskljui - njega na aktivnost
prisiljava spoljasnji pritisak. Sve akcije protonog bojlera u sutini su reakcija na
"paljenje" od spolja. Kroz njega, zatim, prisilno prolazi topla voda, a on je nije
svestan. Tako neto od bojlera i ne moe da se oekuje.
Ti misli da si u stanju da neto uini, ali svaka tvoja akcija samo je
reakcija na spoljasnji pritisak... Glupane jedan! (kratka pauza)... Vidi, to je paljenje.
Topla voda reakcije spremno prokljua u bes. Da li si ti odluio da bude besan?
Da li si, kad si uo tu smenu re, makar i za trenutak zastao? Ili si prosto
morao da odreagujes? I da li si prepoznao bes pre no to sam izgovorio tu re?
"Linost" je komplikovan aparat, i samo se po broju ugraenih programa razlikuje
od protonog bojlera.
S: Shvatam, linost je maina.
Sah: ovek moe biti svestan samo onog to nije. "Linost", nastala na osnovama
nesvesnosti, je zastor koji nas spreava da vidimo to to jeste. Ono to misli da
jesi je problem. Ono to jesi je neupotrebljivo - ba kao pranjavo ogledalo. Ono
nije razbijeno, nije iskrivljeno, ali ne moe nita da odraava zbog zaprljanosti,
zbog praine mehanizama. Ogledalo bia je potpuno, savreno i boanstveno, ali
zrnca praine su prividno unitila njegovu kristalnu jasnou.
Mi smo kao kraljevi koju su, zbog totalne amnezije, zbog apsolutnog
samozaborava, poeli da prose. Kada nam neko, kao oblik milostinje, udeli injenicu
o naem istinskom poreklu, mi u prvi mah pomislimo kako taj neko zlo-namerno
zbunjuje sirotinju.
S: Zbog ega mi to ne primecujemo? Zato nismo u stanju da razlikujemo
mehanino od svesnog?
Sah: Zbog mehaninosti. Svesnosti nema osim kad nas neki iznenadni dogaaj ne prisili
na prisebnost. Meutim, i takva svesnost je bezvredna jer ne ide spontano iz nas, ve nas
kontekst na nju primorava. Istinska svesnost je potpuno opu tena prisebnost. U tom
stanju si istovremeno i budan i relaksiran. ovek ne shvata koliko je te ko ostati svestan
ba zbog toga to je nesvestan, pa ni ne poku ava da ostvari ono to misli a ve poseduje.
Samozaborav je aktuelnost. Osnovni problem svakog ljudskog bia je nedostatak
svesnosti, a svi ostali psiholo ki problemi samo su izvedeni, umnoeni eho na eg
samozaborava. Jedina nevolja je to mi taj problem intele-ktualizujemo i time ga
uvrujemo.
S: Zar intelekt ne moe da resi probleme?
Sah: Intelekt, sa svojom mentalnom ekvilibristikom, moe samo da imenuje probleme, da ih
reava, ali ne i da ih resi. Intelekt podsea na portret vredne slu kinje. On uoava
problem, moe i da ga opie, ali, zaista, ne moe da ga resi, Naslikana slukinja poseduje i
metlu i krpe, ali nije u stanju da iz prljave sobe iznese ni jedno jedino zrnce praine.
Ljudi nisu spoznali da je problem u nesvesnim reakcijama na situacije, a ne u
situacijama samim po sebi. Zakoni univerzuma ne mogu da se promene, ali smo slobodni da
promenimo sopstvenu mehaninost. Svet nije naa odgovornost, ali na a nesvesnost
jeste. Ako promenimo sebe menja se i svet. Ako krenemo od menjanja sveta, uiniemo
problem jo problematinijim.
S: Kako se problem moe ukinuti?
Sah: Ukidanjem nesvesnosti.
U oveku je sve mehanino, a njegovo miljenje o promeni vlastite situacije ne moe
da mu pomogne, jer su te iste misli obine mentalne reakcije na spolja nje pritiske.
Mehanizam nije u mogunosti da prekine mehanizam, tako da problem moe samo da
misli o problemima. Misao je mehanina, miljenje takoe. Ako ne postane svestan tog
zaaranog kruga, oveku se moe desiti da iz njega nikad ne izae. Bez uvida izlaza nema.
S: Ne razumem. Zar nije uvid isto to i zakljuak?
Sah: Uvid je posledica svesnosti, zakljuak je posledica miljenja. Zakljuak se menja, ali
ne i onaj koji zakljuuje. Uvid se produbljuje, menjajui, tj. irei svesnost. Dakle, uvid
nije proizvod misli. Zakljuku prethodi mi ljenje, dok, s druge strane uvidu prethodi
paljivost, prisebnost, posmatranje.
Sve to je mogue misliti, ili ono to je mentalno, ne moe da te ucelovi, jer misao je
rascepljujua po samoj svojoj prirodi. Samim tim, zakljuak ti pomae da prividno smanji
turbulenciju uma, ali sam nemir nemogue je pre-vazii tvorcem nemira: milju. Za
prevazilaenje je neophodan uvid, a on ne dolazi od miljenja.
Misao zahteva vreme i, da bi se mislilo, logiku kao metodoloki postupak. Uvid je,
meutim, uvek iznenadan, slian bljesku, i ne trai tezu, antitezu i sintezu. Sve se deava
odjednom, burno i praskovito.
S: Da li se sami uvidi razlikuju po kvalitetu?
Sah: Svaki uvid je proboj u celovitost - vraa nas k sebi, rasanjuje nas. Stanje nakon
uviaje stanje iznenadno proirene svesnosti koja traje nezavisno od snage situacionih
pritisaka. Stoje uvid kvalitetniji, to je nezavisnost svesnosti trajnija.
Kad uvid promeni uobiajeni ivot, to je siguran znak da je re o spoznaji. Uvid je
znanje koje jeste definitivno, i ono moe po verbalnoj uoblienosti da lii na zakljuak, ali
spoznaja je delatan uvid, uvid koji se ivi. Kada uvid pree iz psiholokog u situacioni okvir,
to je spoznaja. Ti moe da ima uvid u jalovost i besmislenost ljutnje, ali to ne znai da se
u prigodnoj prilici nee razbesneti. Spoznaja je, meutim, daleko dublja demehanizacija
od uvida. Ona ti omoguava da zadri svesnost i pored mehanikog impulsa, s jednom
znaajnom razlikom: mehanizam ljutnje nee postati in ljutnje, to jest reakcija.
Uvid koji ne moe da se ivi je polovina spoznaja, tako daje spoznaja, u su tini,
integralan uvid.
S: Staje onda samospoznaja?
Sah: Probuenje. Razlika izmeu buenja i probuenja vrlo je slina razlici izmeu uvida
i spoznaje.
Buenje je trenutak deliminog raspoistoveivanja s mentalnim matricama, ali
"linost" i dalje opstaje kao stoer nesvesnosti, ili gravitaciona sila unutar mikrokosmosa.
Dakle, buenje nije izlazak iz tamnice neznanja, ve direktno vienje tog zatvora. Sloboda
nije blia, ali je reenost da se ona ostvari ustostruena; isto tako, uveane su i
mogunosti, jer ti buenje omoguava da mnogo spontanije izraava individualnost, tj.
svoju pravu, su tinsku prirodu. Uvid ubrzava buenje, ali do spoznaje ne dolazi pre
buenja.
S: Kako buenje deluje na um?
Sah: Po to je buenje momenat kada mehaninost utrne bar za neko vreme, postojei
mehanizmi su time oslabljeni jer ih ne energiziramo vlastitim reakcijama (koje produbljuju
ljebove nesvesnog). Um se na taj nain proi ava i vremenom postaje sve savreniji
instrument. Um, osloboen blokada, je izuzetno moan, i tek se nakon buenja
shvata njegova istinska vrednost.
S: Da li i prohuenje ima sline efekte, s tim to su oni, logino, mnogo jai?
Sah: Naprotiv, probuenje ne utie na um. Buenje je iskustvo unutar uma, i,
samim tim, um se kroz to iskustvo menja. Buenje je promena u umu, a probuenje
stanje izvan uma.
S: Hvala vam na ovom razgovoru. ta bi, po vama, bilo najkorisnije da upamtim?
Sah: Ui, i nee morati da pamti. Pamti, i nita nee nauiti.
UDA
Sagovornik: ula sam od mnogih duhovnih ljudi da se kroz rad na sebi razvijaju i
Sah: U poetku rada ta ispoljavanja ljudi pogre no tumae kao natprirodne moi. Za bebu
je hodanje udo. Isto tako, sve dok si u okvirima uobiajenih psiholokih manifestacija, za
tebe je natprirodno sve ono to je za tebe nemogue.
Natprirodne moi su prirodne, ali su ljudi postali, ako mogu slobodnije da se
izrazim, podprirodni. Mi i psiholo ki i cerebralno ivimo na energetskom minimumu. Kada,
zahvaljujui spiritualnoj praksi, mozak krene da se "elektriiikuje" svezom snagom, s
vremena na vreme dolazi do ispoljavanja moi koje najee zbunjuju i onoga kome se
pojavljuju. To su samo bljeskovi onostranog, benigni dokazi duhovnog odrastanja.
Meutim, potrebno je da prou decenije tekog rada pre no to ovek postane sposoban da
te bljeskove ustali u trajnu i stabilnu svetlost.
S: Da li je i htenje da se te moi ostvare dobra motivacija za poetnika u radu na sebi?
Sah: Moi nikad nisu ciljna grupa ve nusprodukt tenje za samospoznajom. Cilj je
probuenje, i ako ovek poeli da ue u rad zbog neeg drugog, te ko da e ikada ita ostvariti. ovek u stvari eli da na vlastitu glupost nakalemi metafizike sile, ali to sa
duhovno u nema nikakve veze. To je dokaz bolesti, a ne put do zdravlja.
Ako tri ka cilju, prirodno je i neminovno da e se oznojiti, ali, koliko ja znam, niko
ne tri zbog neprijatnih mirisa. Duhovne moi su spiritualni znoj. Ako se napinje da bi se
oznojila, to je preica do ludila, a ne do probuenja.
S: Da li moi mogu da ispolje i ljudi koji ne rade na sebi?
Sah: Da, mogue je da oni senzitivniji "proseju" kroz sebe udo koje definitivno prevazilazi
njihov nivo razunievanja, ali to su samo bljeskovi koji iza sebe ostave jo gu i i dublji
psiholoki mrak. Recimo, ako doe do ispoljavanja intuicije, redovno se dogaa da je to
takozvano udo vrlo neobino skrojeno: deset posto intuitivni bljesak, a devedeset posto
subjektivna interpretacija, i to tumaenje u potpunosti zavisi od postojeih mehanizama,
obrazovanja, verskog uslovljavanja i tako dalje.
Ono to je somnabulisti moglo da pomogne pri otrenjenju, lako se pretvori u trajni
anestetik. Ispoljavanje moi je ne to to moe da te trgne iz mrtvila, ali u isto vreme je
i nadgrobna ploa - ako joj pridaje vanost.
Upravo je to sluaj s velikom veinom vidovnjaka, proroka, iscelitelja i udotvoraca.
Kod njih samodopadlji-vost hipertrofira velikom brzinom i brzo poni ti svaku mogunost
istinskog spiritualnog progresa.
detinjaste predstave o jaini i sveprisutnosti onog to zovu zlom. Zlo nije potrebno dovoljno je da imamo dva oveka iji se koncepti dobra razlikuju, i to e rezultovati
nasiljem, agresijom, konfliktima. Dva teoretska dobra ine jedno praktino zlo.
Na svu sreu, sve moi se upotrebom lako tro e, jo bre nestaju.
S: Koliko ste vi moni?
Sah: Dovoljno da budem obian.
S: Zbog ega onda izbegavate razgovore u vezi vlastite moi? Zato ne volite da priate i
o tome?
Sah: Niti volim niti ne volim da priam o sebi. Nije u tome stvar. Jedino elim da razmena
mi ji bude koristan posao, a ne uzajamno gubljenje vremena.
Moj duhovni rast je bio isuvie specifian da bi razgovor o njemu bilo kome
koristio. Zato je mudro videti me kao potpuno bespomonog oveka. Nemam nikakvu mo.
Moje su ruke prazne.
Rad na sebi je put koji eskivira svaki oblik verovanja. ak je i vera prema uitelju
tetna. Ljudska inferiornost krije se iza tzv. oboavanja i emocionalne histerije, ali to
nije i ne moe da se poredi sa ueni tvom unutar rada na sebi. Dokle god se osea
inferiornim u odnosu na uitelja, ti moe da bude vernik, ak ili sledbenik, ali ne i
uenik.
S: Kada uenik pone da napreduje i da budi uspavane potencijale, da li mu se deava da
Da li mo pomae
spiritualnogprogresa?
S:
oveku,
ili
je
mo,
kako
ste
rekli,
samo
dokaz
Sah: Vienje stvarnosti je istinska mo, ali ona ne slui fasciniranju neznalica ve spoznaji
onoga to jeste. Mo je pomo ako zna, ali i glupost - ako si trapav i brzoplet.
S: itala sam da postoje i neke konkretne tehnike za razvoj spiritualnih moi, kao to su:
levitacija, telepatija, astralno putovanje, vidovitost i tome slino. Da li su, recimo, takva
postignua preica ili orsokak?
Sah: To zavisi samo od tebe. U stvarnosti preice ne postoje. Tano je da ima mnogo
tehnika za razvoj duhovnih moi, ali ti su metodi uvek zapisani u nepotpunom obliku, i
mogu da "deluju" samo ako je ovek dovoljno zreo. Ne seam se ko je od mudrih kineskih
uitelja to rekao, ali je
istina: "Kada pogrean ovek radi pravu stvar, prava stvar funkcionie na pogrean nain."
S: Ukratko, ta onda preostaje oveku koji radi na sebi?
Sah: Preostaje mu da ne prekida napor sve dok se cilj ne ostvari. Neka radi sve dok mu
cilj sam ne kae da stane.
S: A kakva je uloga uitelja u radu na sebi?
Sah: Kakva je uloga sunca u rastu biljaka? Neprimetna i najbitnija.
S: Da li postoji ivot posle smrti?
Sah: Zavisi.
S: Od ega?
Sah: ... ako ga je bilo pre smrti, bie ga i posle smrti. Ali ako si itav ivot nosila linost
kao posmrtnu masku, kao ivu smrt, mislei da ivi sebe, a ne ostatke misaonih i
emocionalnih kalupa okoline, odbacivanje fizikog tela bie konana smrt. Bie taka, a ne
zarez u reenici venosti.
S: Moda je to i bolja solucija. ivot je ionako samo drugo ime za patnju.
Sah: ivot nije patnja, jer patnja je samo prirodan odraz tvoje nesposobnosti i straha da
ivi sebe. Ako moe da prihvati da si ti sama individualizovani ivot, i ako na deru
pokae da si Postojanje unutar uposebljenosti, onda nema mesta bolu i stradanjima.
Dokle god nisi u stanju da ui direktno od ivota, bie od istog poduavana kroz
posrednika, to jest patnju.
I jo ne to.., bavi se problemima dok su mali. Kada porastu, oni e se baviti tobom, a
tada je ve kasno.
samokontrolu
kao
Sah: Ve smo uzalud potroili nekoliko hiljada godina kon-troli ui bes, agresiju i mrnju, i
koji je konani rezultat svih naih napora? Mir? Nije. Ljubav? Apsolutno ne. Na pokuaj
da zauzdamo mrnju samo nas je doveo do, zaista, neverovatno visoko razvijene
"tehnologije mrnje". Sredstva za unitenje ljudskog ivota su sve ubojitija, sve savrenija.
Ko stoji iza cevi uperene u oveka? ovek koji je kontrolisao sebe. Ko pritiska oroz? Mrnja
ili ljubav? U strahu od sukoba mi stvaramo odbranu koja je temelj za stvaranje sukoba.
Samokontrola je odbrana od unutra nje napetosti, ali je ta kontrola ba ono to snai
tenziju i to kasnije dovodi do rata.
Kontroliem se jer oseam bes u sebi. Posle par godina idem kroz ivot kao
tempirana bomba. Zato? Zbog samokontrole. Mene je strah od onog to nosim u sebi, i
zbog tog straha ja stalno drim nogu na konici. Primeujem da sam, to due i vi e
kontroli em sebe, sve iscrpljeniji, nepredvidljiviji i napetiji, ali nastavljam i dalje - dok ne
eksplo diram.
Da li nam je neophodno globalno samoubistvo da bismo shvatili da samokontrola ne
nudi izlaz iz bolesti nego ulaz u jo vee ludilo? Ko kontrolie koga? Ko ta kontrolie? Ti
bes ili bes tebe?
S: Mogu da razumem vau taku gledita, ali ne mogu da razumem ne to drugo. ta bi se
Sah: Potiskivanje je bolest, kontrola je bolest, ali ja isto tako znam da ni preputanje nije
lek. Samopopustljivost je, u stvari, krajnji rezultat kontrole i potiskivanja, ali to ne znai
da je bolje biti nekontrolisano nego kontrolisano lud. Ja sam za zdravlje, a ne za ovaj ili
onaj stepen oiglednosti naeg ludila. Ako iz krajnosti represije odemo u krajnost
ekspresije propustiemo zdravije, jer je ono tano u sredini, izmeu ekstrema. Lepota je
u razumevanju unutra nje runoe, a ne u njenom doterivanju ili zatrpavanju.
S: Meni se, ipak, i dalje ini da vi zagovarate samopopustljivost.
Sah: Dresiran si da misli samo u dve boje, pa im nije belo, automatski je crno, zar ne?
im ti se ne to ne svia, to se odmah, istog trenutka, proglaava za pogre no. Zar nije
osnovna greka u pogreno postavljenom kriterijumu? Ako si gluv, itav svet je vrlo tih.
Zbog ega si opsednut idejom samokontrole? ta poku ava da suzbije ? ta je to u tebi
to tebe samog udvaja? Ti si istovremeno i kontrolor i kontrolisano. Svaki poku aj
nasilnog ujedinjenja dodatno te razjedinjuje. 'Samokontrola slabi kontrolora, jaajui
kontrolisano.
nisu ista?
knjiga u vezi tantrikih metoda, i moram da priznam da sama ideja korienja seksualne
energije u spiritualne svrhe kod mnogih ljudi moe da isprovocira predrasude.
Sah: To samo govori o siromatvu zdravlja i razumevanja; predrasude su neminovne kada
se apriorno drimo vlastitih predstava ili vikend-filozofija.
Tantra, zaista, nije nikakva "seksualna joga". Kao prvo i prvo, tantra je mnogo
starija od joge. Ako je tantra majka, joga je onda, pored astrologije, masae, alhemije,
medicine i mnogih drugih (umetnikih i naunih) izdanaka, samo jedno od njene dece. Ako
bilo ko proita izvorne tantrike tekstove, odmah e razumeti da je seksualni deo tantre
njen, moda, najnebitniji deo, ali zbog toga to ona ; afirmativno gleda na injenicu
ljudske seksualnosti, ljudi su poeli negativno da gledaju na tantru - jer su je identifikovali sa onim delom po kojem se tantra razlikuje od veine drugih duhovnih puteva.
Tantra nema apsolutno nikakve veze sa putem za nemoralne,
sa
crnom
magijom,
okultnim orgijama i nekakvim mranim, opskurnim ritualima. Ljudski strah
je i u prolosti spaljivao ene kao ve tice, a danas osuuje tantru za ono to postoji
samo u optereenim umovima kritiara, a ne u tantri. Predstavu o tantri kao nekoj
mranoj okultnoj koli stvorili su oni ljudi koji su se za nju zainteresovali iz potpuno
pogre nih motiva. Problem je, moda, nastao i zbog toga to se tantra kloni praznih
pria, izbegavajui svaki sentimentalni, nepraktini idealizam. Polazimo od mesta na
kojem se nalazimo - cilj je da se postane ovek, a ne da se imitira boanstvo
potiskivanjem ivotinje. Da bi ovek postao Bog, ivotinja mora da postane ovek, a do
preobraaja nee doi ako samo razmenjujemo informacije.
S: Ali, ako je tantra zaista toliko kvalitetan put, i ako su njene metode korisne za
sve, zar onda nije oigledno da se iza tehnika ipak nalazi onaj koji kontrolie?
Sah: Ba naprotiv. Ako kontrolie misli za vreme meditacije, bie to sve osim
meditativnog stanja. Da bi mogao da transformises seksualnu energiju ne sme
daje se plai.
S: Da li to znai daje kontrola produkt straha?
Sah: Strah je neznanje i nerazumevanje, a samokontrola nain da se seksualnost
uvea. Ako kontrolie, ti si vezan za to; optereen si seksom ako te iskustvo
seksualnosti optereuje. Da bi bio slobodan od vlastitog pola (koji je polovinost, a
ne celina), mora da razume, da posmatra, da se disciplinuje.
S: Pa zar disciplina i samokontrola nisu jedno te isto? U emu je razlika?
Sah: Disciplina premouje i ukida unutranji rascep zbog toga to je disciplina
posledica razumevanja, a ne nerazu-mevanja. Ve sam naglasio da je strah odraz
nerazumevanja, i da iz straha proistie samokontrola kao eventualni izlaz iz
haosa. Samokontrola, meutim, ne samo da ne ukida psihiku raslojenost ve je
dodatno umnoava.
S: Ako se disciplinujem, da li u biti gospodar situacije?
Sah: Dokle god razmilja u terminima ovladavanja, nadvladavanja i osvajanja, ti si
u mrei samokontrole. Ko je taj to razmilja o osvajanju i gospodarenju? Onaj
koji nije gospodar, onaj koji robuje vlastitim nagonima.
S: Razumem... Da li to znai da treba da integralno posmatram situaciju bez elje
da je preusmerim i prekrajam?
Sah: Da, jednostavno. Disciplina nije uzrok razumevanja, ve posledica istog. Kada
se razumevanje polnosti pojavi, ono dovodi do naglog smanjivanja straha i
prenosno, do ukidanja terora samokontrole. Razumevanje nam pomae da kroz
posmatranje transformisemo seksualnu energiju u vie i suptilnije oblike energije.
S: U emu je osnovna razlika izmeu tantrikog i normalnog seksa?
Sah: Takozvani normalni seks je sve drugo, samo nije voenje ljubavi. Seks je
esto samo ispuni ventil za neuro-tinost, neto to se ini iz nezadovoljstva,
dosade, usamljenosti, a svima je poznata i manipulativna seksualnost. Tantriki
seks se od "normalnog" razlikuje po cilju i pozadini. Cilj je buenje, ne orgazam.
Ako do vrhunca doe, to je nusprodukt, a ne ciljna grupa. Jedan stariji uitelj
je mom poznaniku rekao: "Ne brini ako do orgazma doe. Ja ga ne jurim, ali ako
doe, ja ga ne odbacujem".To je mudar stav. Tantriki seks je meditacija u paru;
nema jurnjave, grozniavosti, iekivanja. Partneri su oputeni, spokojni,
ujednaenog daha, i vremenom se seksualnost pretvara u stanje dinamike, ive
tiine. Energija se transformie i akumulira, a nervni sistem napaja novom snagom. Posledice tantrikog seksa su: poveana osetljivost i tela i uma, smanjena
potreba za snom, hranom i seksom, duboka oseajnost, stabilno zdravlje,
pojaana koncentra-ija i pokretljivost, a neretko dolazi i do pojave natprirodih
moi.
Pri uobiajenom seksualnom inu postoji strast, ali ne i svesnost, dok su u
tantrikom seksu prisutni i svesnost i strast. Ako kontrolie, suzbija
prirodno ispoljavanje energije i time sebe dovodi samo do jo vee frustracije. Disciplina
zar ne?
Sah: Uopte ne. Da bi se to stanje ostvarilo neophodna je svesnost koja odbacuje svaku,
pa i najmanju trunku samo-kontrole. Tek kada stekne razumevanje seksa i seksualne
energije, ovek je zreo za tantriki pristup. Kroz tantru, seksualnost se gubi i
preobraava u senzualnost, ist i slobodan rad ula, a kad se i senzualnost transformi e,
dobi-jamo onu najprefinjeniju senzitivnost: ljubav.
Nae greke se javljaju usled nerazumevanja. Kad bismo imali makar malo vie
strpljenja, barem malo manje straha, videli bismo da runo pae seksa moe da se pretvori u belog labuda ljubavi. Samo nam je razumevanje potrebno. Potiskivanje je ono to od
runog paeta pravi bolesnu zver, a samokontrola avola. "avo" je odraz pogrenog smera
traganja za Bogom.
S: U radu na sebi (kroz seksualnost) oveku je potreban partner.
Sah: Zar si ti seksualan samo sa partnerom? Ili je elja neto to postoji
nezavisno od objekta koji elju izazivaju?
Rad u paru dolazi mnogo mnogo kasnije. Individualan rad prethodi dijadnom
tj. radu u paru. ovek mora da proe kroz jogu da bi tantriki metodi uopte
mogli da budu svrsishodni. Tek kada poznajemo vlastito telo, kada smo u stanju
da budemo spokojni i u najveem haosu, i kad moemo da fiksiramo um na bilo
koju taku, tek tada tantra dobija svoj pravi smisao.
Takoe, nije suvino napomenuti da tantriki rad na sebi nije nikakva
egzotina seksualna tehnologija koja eskivira oseanja. Naprotiv. Ako ne postoji
uzajamna otvorenost i spontano oseanje bliskosti, onda je tantriki seks, zaista,
ubedljivo najgluplji nain za gubljenje dragocenog vremena.
Sah: Ponavljam: niko nam nita ne daje - ni priroda, ni Bog, niko! Ako ti je jabuka
poklonjena, ona ti moe biti i oduzeta. Ono to smo nasledili - gensku predodreenost,
boju koe itd. - nema nikakvu vrednost. To mora da upamti jednom za svagda: ni ta
nam roenjem nije dato osim injenice da emo umreti! Opasna je ideja da smo neto
vredno dobili samo zbog toga to moemo da di emo, izgovaramo reci i produavamo vrstu.
Mi objektivno nemarao ni ta: ni du u, ni slobodu, ni volju, ni svesnost, ve samo iluziju
posedovanja svega i svaega. Kad otklonimo iluziju takozvane punoe, suoavamo se sa
injenicom vidljive praznine.
Svim ovim recima ne elim da kaem da na svet dolazimo kao blaene budale; ne, mi
takvi vremenom postajemo.
Ti si rekao da postoje ljudi koji imaju vie poverenja od drugih, i po samoj
formulaciji je oigledno da si neke pojmove potpuno pobrkao. Poverenje nije vera.
Poverenje nije naivnost ili glupost. Poverenje nema nikakve veze sa sugestibilnou. Uenik
nije zec hipnotisan farovima uiteljevih reci. Poverenje nije to to ti misli da jeste.
S: ta je poverenje?
Sah: Ako ovek oseti prekid psiholo ke statinosti usled kontakta s uiteljem, u njemu se
otvaraju oi istinske nevinosti. To je poetak poverenja. Ako je ubeen putem sugestije,
on nije uenik nego vernik ili sledbenik. Poverenje je put prevazilaenja straha od
neizvesnosti.
S: Da li je poverenje u isti mah i prevazilaenje straha od nepoznatog?
Sah: "Strah od nepoznatog" je fraza u reniku svake kukavice. Ne postoji strah od
nepoznatog. Kad god osetimo bojazan, to je uvek strah od gubitka poznatog, strah od raspada sistema, a ne strah od nepoznatog. Mi se bojimo gubljenja razuma kao sigurnog tla,
gubljenja onog to nam omoguava snalaenje u poznatim dimenzijama. Zbog toga je te ko
krenuti sam u nepoznato. U stvari, ako krene sam, svaka tvoja preena stopa umnoava
opasnost.
Razumevanje ti pomae da vidi most izmeu poznatog i nepoznatog. Kada se
suoi sa ni tavilom ispod vlastite koe, tada, kao po pravilu, upoznaje oveka koji je u
stanju da uni ti tvoju statinost, jer, kada zna da ni ta nema, zato onda tapka u
rnestu?
S: Da li je poverenje jedini metod?
Sah: Ne. I hrabrost je nain. Mnogi ne oseaju poverenje, ali su dovoljno neustraivi da se
ne pokoravaju strahu. Nije smelost nemati strah, ve ii ka sebi uprkos strahu. ta je to
to se u meni pla i promene? Ono to ne eli da se me-nja: mehanizam, tj. "linost" kao
zbirno ime za sve mehanizme koje imam. Po to sam poistoveen sa matricama nesvesnosti,
ini m se da strah ne izvire iz mehaninosti nego iz "mene". Koje "ja" moe da se
pribojava? Strah je uvek reakcija psiholokog programa na novo i neoekivano.
S: Zbog ega vi vie naglaavate hrabrost nego poverenje?
Sah: Zato to je teko imati poverenje u tue poverenje koje je, objektivno, sve sem
poverenja. Ljudi se teko otvaraju, a nijedan uitelj nije provalnik koji nasilno ukida zatvorenost uenika. Somnabulista samo bunca nekakve reci u vezi davanja i protonosti, i
njegovo nazovi poverenje uvek varira - od slepe vere do slepog podozrenja. Snaga tog
takozvanog poverenja proporcionalna je stopi idealizacije uitelja. Ljudi se panino dre
vlastitih stavova i tako preutno uslovljavaju: "Uiniu sve to se od mene trai, pod
uslovom da se taj zahtev poklapa sa mojim principima." Da lije to poverenje ili besmisleni
ugovor neznalice? O emu se tu zapravo radi? Da li kriterijume postavlja onaj koji zna ili
onaj koji ne zna? ak i ljudi koji bi eleli da rade na sebi su razmaeni i oekuju da ih
neko razume, iako sami ni ne pokuavaju da shvate besmislicu uslovljavanja. Ako uitelj
mogunost izbora.
Sah: Jo manju mogunost ima somnabulista, samo to to ne vidi, jer ne vidi nita; zbog
toga i imamo pravo da ga zovemo "mesearom".
Istinski predan ovek vie nema nikakvo "sebe" koje moe da poseduje iluziju slobode
izbora. Za oveka koji je pro ao kroz vatru predavanja ni poverenje ni predanost ne znae
nita. On je proao kroz fazu poverenja, i put se predanou zavrio. Poverenje je cvet,
predanost plod. Poverenje je skok u nepoznato. Predanost je pad u sebe.
S: Da li uitelj oekuje poslunost od svojih uenika, i da li moemo poslunost da, po
Sah: Uitelj nije militantni lider koji pravi poslune robove od neposlunih robota. To je
prva stvar. Druga: uitelj od tebe oekuje jedino nerazumevanje; zbog toga ga je nemogue
razoarati. Ako primeti osmeh na licu uitelja, to je dobar znak - razumevanje se polako
pojavljuje. Poslunost bez razumevanja je sterilizacija ionako neplodne inteligencije. Mora
da razume da bi uiteljeva molba prerasla u uiteljev imperativ.
Poslu nost koja ti je nametnuta situacijom raa u tebi licemerje (ako si kukavica)
ili otpor (ako ne eli da bude kukavica). I licemerje i bes, i "da" i "ne" su odrazi
nerazumevanja. Tek kada shvati da si ti sam problem koji sebe ne moe da resi dolazi do
istinskog poverenja, a poslu nost koja nie iz poverenja nije nametnuta ve je rezultat
razumevanja.
S: Da li je takva poslu nost direktan dokaz uenikove predanosti?
Sah: Ne, ni najmanje. Poslunost nema nikakve veze sa predano u. U radu na sebi
poslu nost je nezaobilazno sredstvo povezano sa prevazilaenjem mehaninosti, razbijanjem ego-nepropustljivosti, i to je najvanije, sa ispitivanjem dubine i autentinosti
ljudskog poverenja. Poverenje mora da se proveri, jer ne moe da deluje ako samo umilja da poseduje snagu. Oekivati spoznaju stvarnosti glumljenjem vienja jednako je
glupo kao i oekivanje preplanulog tena time to se grejemo na zlatniku koji podsea na
Sunce. Hou da kaem samo jedno: krhko poverenje je nada sa maskom poverenja!
Polovinost ovde ne dolazi u obzir - ili sve ili nita. Poverenje, zaista, ne moe da bude
krhko - ili je potpuno ili ga nema. Dokle god poverenje nije potpuno ono i nije poverenje, a
sa nazovi ulaznicom dobiemo i nazovi ulazak. Drugim recima, uaemo ispred zatvorenih
vrata.
S: Na poetku ste rekli daje svaki rad sa uiteljem rad na poverenju, i to bez obzira da
Sah: Ljudima obino nije jasno da i volja ima veze sa poverenjem, zbog toga to ne
razumeju samu strukturu rada na sebi. Duhovnost koja je autentina zahvata itavo
ljudsko bie, sve njegove delove i sve potencijale i kontekste kroz koje se ono izraava. U
svim religijskim, okultnim i spiritualnim tradicijama nailazimo na odnos uitelja i uenika.
Bez poverenja, i to, naglaavam, uzajamnog poverenja, taj odnos nije odnos ve ugovor. Put
volje podrazu-meva poverenje, a vrhunac volje predstavlja predanost -ba kao i kod puta
srca.
S: Kako se poverenje proverava na putu volje?
Sah: Uenikovim odustajanjem od samovolje. Na istoku se uitelji zovu "gurui", a u
pravoslavlju se nazivaju "starcima". U ruskoj hri anskoj literaturi se ak kae daje poverenje prema "starcu" "grob line volje", a na Istoku se govori daje "guru" "smrt za uenika".
S: Zbog ega uitelji nemaju isti princip rada sa razliitim uenicima? Prema nekima
Sah: U tantri se kae da je svako uiteljevo obraanje ueniku "kripa" ili milost. Ako je
kontakt verbalne prirode u vidu lekcija, oinskih saveta i podr ke, sam nain govori o
tome da je uenik jo uvek mlad i nezreo, i tu vrstu rada tantrici nazivaju "bela milost". Na
tom nivou uitelj je pri-poveda, a kada uitelj postane i situacionalista, to je ve znak
daje uenik neto nauio. Njegovo znanje se proverava i osnauje svim moguim i
nemoguim metodama, i takva se provera zove "crna milost"; a ona, na prvi pogled, nije
nimalo milostiva. Naprotiv.
S: Kako to u praksi izgleda?
Sah: Ti postavlja teoretsko pitanje o praksi.
S: Ali, dok se ne osmelim za skok u nepoznato, moram da uim.
Sah: Uitelj kao pripoveda bi pokuao da ti razjasni kako da ui - to je bela
milost. Crna milost uitelja - sltuacionaliste nije u recima - on bi te jednostavno
gurnuo u nepoznato.
S: Ali, ako bi me tek tako gurnuo, kako bih onda uio?
Sah: U letu. Skok u nepoznato je pad u sebe. Samospoznaja je dno.
RAZUMEVANJE JE DALEKO
OD NAE SPOSOBNOSTI DA RAZUMEMO
Sagovornik: Nekoliko puta sam bio prisutan kada ste tra-gaocima govorili o svesnosti,
srcu i kreativnosti, i svaki put ste, bez obzira na kontekst, spominjali razumevanje. Meni
nije jasno o emu je tu re. ta je, po vama, istinsko razumevanje? Kako biste ga
definisali?
Sah: Traiti definiciju razumevanja odraz je nerazumeva-nja, pa su reci, samim tim,
potpuno suvi ne. Svaka mentalna konstrukcija, svaki verbalni iskaz, sa bilo ije strane, jo
vi e bi te udaljio od razumevanja.
Uglavnom, razumevanje je daleko od nae sposobnosti razumevanja. Mi jednostavno
ne moemo da razu-memo da ne razumemo, i zbog toga nismo u stanju da vidimo kako na a
re "razumevanje" - nije razumevanje. Nama se ini da bi nam pomoglo kada bi nam neko
recima pribliio to stanje, ali razumevanje nije u zvucima misli, tj. recima, nego u paljivom
sluanju, paljivom sagledavanju, u paljivom, budnom, bistrom posmatranju ivota. Tada je
sve jasno, jednostavno i dostupno - jer unutranje stanje koje smo imenovali kao
razumevanje, moe sve da pojednostavi. ovek od razumevanja zna da je pravi odgovor
tiina iza pitanja, nikada zvui samog odgovora. Glupo je recima objanjavati ono to nije
sainjeno od reci.
S: Ipak, mi smo upueni jedni na druge, i stoga je komunikacija neizbena. Kako ostvariti
Sah: To nam govori da oni dobro rade testove, a ne da su inteligentni. To nam govori da
su stvarno sme ni svi oni koji veruju u mogunost da se inteligencija moe izmeriti.
Upoznao sam oveka koji je zavrio istu filozofiju, po svim dru tvenim kriterijumima zaista
je genije, a snaga njegovih argumenata ostavlja na slu aoca moan utisak. Kada smo
jednom prilikom razgovarali u prisustvu njegove supruge ponudio me je ajem i kada sam
mu, otpiv i gutljaj, rekao da je aj previ e za eeren, ovek je bez razmiljanja
oamario suprugu! ta je to: voluntaristiki optimizam ili openhauer? Gde je nestala
inteligencija?
"Dobro ste proli", rekao sam njegovoj eni, "da sam mu se poalio na trag karmina na
oljici, vi biste verovatno bili mrtvi.
Intelekt je izdaja inteligencije. Da li ovek razunievanja moe da bude u isti mah i
mudrac i siledija? Te ko. Ako sam na recima genije, a na delu idiot, tu neto ozbiljno nije
u redu. Zato? Zbog toga to je razumevanje integralno, i ne moe da zavisi od nivoa naeg
ispoljavanja. K r azume apstraktno, ali ne i praktino, ne razume uop te!
S: A moe li ovek, mimo svojih teorija - filozofskih, religioznih, spiritualnih - da istinski
Sah: Moe li ovek da razume cvet, da razume nebo, neto krajnje sitno i jednostavno,
neku svakodnevnu pojavu, ili bilo ta, bilo koga? Mogu li ja, sa svom svojom unutranjom
zbrkom, sa svom svojom rastrzano u i zamagljenou, da osvetlim razumevanjem ljudsko
bie i da ga upijem u sebe?
Na kraju krajeva, moe li se ita uiniti ako je sam instrument sagledavanja u
stanju raspadanja?
Mi uporno ponavljamo jednu te istu greku, jer gre-imo pri stvaranju liste
prioriteta. Zbog toga i kreemo od objekta, ne razumevajui da je sam subjekt u
blaenom bunilu nesagledavanja sebe. Nemo razumevanja drugog je posledica nedostatka
prvog i osnovnog razunievanja: sebe samog.
Moe li ovek sebe da razume? Ostavimo teoriju po strani. elimo da saznamo, a ne
da verujemo. Ponavljani: moe li ovek samog sebe da razume? Moe li on, bez oslanjanja
na pompezne i prazne reci, bez udvorikog prik-lanjanja autoritetu, sam da spozna
makar jednu jedinu
injenicu - sebe samoga? Staje to to se zove "ovek"? Da li je taj pojam socijalni mit,
terminoloka zavera dvononih ivotinja ili je "ovek" daleka budunost dostupna retkim,
zaista retkim individuama? Poku ajmo da dopremo do injenica ne plaei se posledica, ma
kakve one bile.
Da li je "ovek" datost, zrelost i mo poklonjena roenjem, ili je ta punoa ivota
obina mogunost koju gubimo jer mislimo da je ivimo? Nadobudnost naeg neznanja je
ono to potencijal proglaava za aktuelnost. To to nam dodiruje glavu ne mora da bude
kruna ljudskosti; moda su to stopala onih koji znaju injenino stanje stvari. Niko nita
ne zna, i zato je svima doputeno da miljenje, stav i intelektualnu ostra enost nazivaju
znanjem. Za veinu ljudi inteligentan je svaki ovek koji je originalno glup.
Zaista, kako imenovati to ontoloko blago zatrpano nesagledivim naslagama
samozaborava? Staje ovek? Da li je ovek samo paravan za zloupotrebu kiseonika, lepa
re koja je ime za jedan straan i straljiv sadraj, ili je ovek ne to to, u principu, moe
da se ostvari, ali tek kada to "neto" vidi, shvati i razume da jo uvek nije ovek?
S: Da li je razumevanje karakteristika koja odvaja oveka od takozvanog oveka?
Sah: Da, ali to mora biti istinsko, a ne takozvano razumevanje.
Ljudi govore da samo duevno bie poseduje razumevanje kao jedan superiorni
kvalitet, i kau da je iskljuivo ovek vlasnik due, te udesne, nevidljive stvarnosti. Jedino
ovek ima duu na itavoj kugli zemaljskoj.
ivotinje, znai, nemaju duu, a o biljkama i mineralima da i ne govorimo. Svinje,
krave i koze dobre su za ishranu du evnih bia, dua voli voe i povre, a biseri, srebro i
zlato imaju za duu veliku vrednost. Duu, drugim recima, poseduje samo ono bie koje
revnosno uni tava i ivi i neivi svet, bie koje, iako se smatra vrhuncem prirode, stvara
ozonske rupe, zagauje okeane i matematiki precizno, svakim svojim delom, iri i sreuje
vlastiti grob.
Logika nam govori da je du a neto okrutno, sumanuto i destruktivno i, u skladu sa
tim, sledi da su atributi bezdunosti nevinost i autentinost. ovek je jedini ivi stvor
koji moe da uiva u ubijanju. Vuk koji ubija jelena ne pokazuje pri tome ni trunku
zadovoljstva. Svaka, gotovo svaka ivotinja koja stupi u kontakt sa ovekom postaje
neurotina i podla, a mnoge jednostavno polude.
I stvarno, staje ovek? Nosilac onog pogubnog virusa duevnosti, ili entitet koji ne
moe da izdri breme boanskog naslea? Da li je ovek uplaena semenka koja truli jer
ne srne da se otvori i izraste do svoje prave veliine?
Svako ko makar poku ava da realizuje sebe je ovek. Ostali, oni to ne
proveravaju sadraj iza etikete "ljudskost", svi oni zbog nedostatka razumevanja, postaju i
ostaju "duevni". Ali, ako ve govorimo neposredno, onda je ovek samo onaj koji je
prevazisao unutranju fisiju, onaj koji je uspeo da iz psiholoke mnoine pree u jedninu
bia, a samorazumevanje je poetak i kraj razumevanja bilo ega, bilo koga, pa i oveka
preko puta sebe.
S: Ali, mene boli to to me okolina ne razume. Iako sam po profesiji psihoterapeut,
Sah: Ako eli da prestane bol zbog toga to te niko ne razume, ispuni jedan preduslov sagledaj se sam; poku aj da razume sebe samog i primetie kako samosaaljenje
iezava. Razumevanje je sunce koje razgoni tamu patnje.
S: Ali kako da nauim da svoje razumevanje prenesem onima koji me sluaju? esto se
Sah: Strah od gre ke je gre ka. To mora da razume . Ako neko ne moe da razume, on
prosto ne moe da razume. I taka. Psa nee opismeniti ako ga zakljua u sobu sa
bukvarom. Detetu e, ako dri zatvorena usta, ka ikom razbiti zube. Ne prenagljuj. Uvek
oekuj nerazumevanje, i povremeno e biti presrean ako se ne to neoekivano dogodi.
Ljudi su veoma udni, naroito kad misle da "ue". Ako im daje i kada ne trae,
smatraju to nametanjem. Sebian si ako nisi dostupan onda kada oni odlue da je tvoje
prisustvo preko potrebno, a kada ne odgovara na njihove seksualne infantilnosti kau da
si bezoseajan.
S: Potpuno vas razumem, jer to su i moja iskustva. Kako da se sva ta komplikovanost
izbegne?
Sah: Izaberi nain, izaberi mesto, izaberi vreme, ali nikad ne zaboravljaj oveka.
S: U kom smislu?
Sah: Pazi kome, ta i kako govori. Kad ide slepcu u posetu ne kupuj ogledalo.
S: Hvala vam. Nemani vie pitanja.
Sah: Ni ja nemam vie odgovora.
Sagovornik: Pro li put smo priali o tome koliko su uzaludni ovekovi pokuaji da
dokui to to jeste. Dugo sam razmiljao o vaim reima, naroito o jednoj reenici...
Rekli ste da "stvarnost moe da se ostvari subjektom, ali subjekt ne moe da izgovori
stvarnost." ini mi se da sam tada shvatio sav apsurd oslanjanja na misli i rei, ali mi jo
mnogo toga nije dovoljno jasno. To znam jer su neka pitanja u meni preivela.
Sah: Koja pitanja?
S: Na primer, staje misao? ta je "ja" u odnosu na misao? Da li je entitet iza miljenja
Sah: Nije nam teko da pomislimo kako misao nie iz uma kao list iz drveta, ili dlaka iz
koe, ali to nije tako. Kad stojimo ispred tunela, moe nam se uiniti da tunel stvara
autobuse, kamione i motore, ali ni to naravno nije tako.
Moe li se opstati bez mi ljenja? Ako znamo da se misao uobliava iz iskustva ili
tzv. znanja, ima li iega u meni to je iznad tog znanja, iega to je subjekat, subjekat
koji je nezavisan od misli kao objekta?
Da li se misao deava nekome ili neemu? Postoji li entitet iza misli? Stvara li misao
"ja" ili je "ja" takoe samo jo jedna formulacija uma koji kroz nju oajniki pokuava da
samog sebe razgradi i spozna?
Poku au da ti opi em tvoje iskustvo. Ti veruje da si stanovnik uma jer ti izgleda
kao da ivi u nekom unutra njem prostoru. Taj prostor je esto prepun misli koje dolaze
i odlaze dok ti ostaje kao neto neprolazno.
Spoljanji prostor doivljava kao sredinu u kojoj se nalazi najvidljiviji deo tvog
boravinog mesta: telo. Sredite tog mesta je Neizrecivo i za tebe je ono kao osovina sa dva
koncentrina kruga: unutra njim - umom i spoljanjim -telom. Kao to telo postoji u
atmosferi, tako i um postoji u noosferi, ili mentalnoj sferi.
Sada, na osnovu ovog opisa moe ti se uiniti da sam ja izneo upravo ono to ti se
de ava, ali to ipak nije tako jer ti se ne deava opis ve Neizrecivo. Ja ne elim da
poveruje u moj opis tvog iskustva ve hou da ti kroz njega ukazem na Neizrecivo koje
se moe imenovati, ali e uvek ostati nedirnuto imenovanjem, jer na taj nain izriemo
samo imena, ali ne i Neizrecivo.
S: Da li misao stvara um?
Sah: Stvara li vazduh telo? Disajnim procesom vazduh ulazi i izlazi iz tela. Mentalnim
procesom misao prolazi kroz um. Misao je prolazni sadraj uma kao to je vazduh prolazni
sadraj tela, ali ni misao ni vazduh nisu tvorci uma, tj. tela.
Misao je trenje uma i noosfere, i kad se to trenje prenosi na atmosferu, glasne
ice, pomou vazduha, stvaraju re. Re je kao a a, a misao kao tenost unutar nje. Re
je izgovorena misao. Misao je neizgovorena re.
zivira. Um se vrti oko reci i znaenja kao pas koji juri sopstveni rep dok ga ne ugrize. ta
drugo oekuje da uje? Ne moe se rei ono to se ne moe rei.
S: Pa zato onda govoriti?
Sah: Da bi se iskazalo ono to moe da se kae.
S: Ne vidim smisao...
Sah: ... jer ga i dalje besmisleno trai u recima u kojima ga nema. Odgovor je u sluanju
misli, a ne u misaonim zvucima .
Re "sunce" ne moe da otvori pupoljak stvarnosti. Mi recima samo zaglu ujemo
sebe, oekujui da emo kad tad ne to uti. Trenutak slu anja se odlae zbog toga to
se napreemo da bismo uli, a sam mentalni gr muti jasnou percepcije. Zato i
nagla avani da misao ne moe da te sprei da vidi to to jeste, ali ti samog sebe moe.
S: Kako?
Sah: Tako to se lepi za rei i misli, progla avajui ih neim drugim od onog to jesu:
reci i misli.
Misao, kao oblik neznanja, stvara u tebi oseaj sigurnosti. Na primer, ti misli da si
ovo ili ono, definiui recima svoj identitet. Poto ne vidi ta zaista jesi, misao o "ja" ti
postaje stvarna, a reci koje pothranjuju slepilo neznanja hipnotisu te ponavljanjem ta dva
slova: "j" i "a". To "ja" je, recimo, "inteligentno", "privlano", "uticajno" - to su te re etke
misli koje ograniavaju bie. Misli su odgajivanica gluposti. Pod glupo u podrazumevam
"istrajnost u neznanju".
S: ta je onda to to jesam?
Sah: To to jeste. Sta bi drugo mogao da bude? Um je povodljiv, a misli znaju da
budu vrlo sugestivne - pod uslovom da ih ne vidimo kao oblik neznanja, kao formu
poznatog, kao ispoljavanje prolosti.
S: Zbog ega su reci tako opasne za mene?
Sah: Ti si opasan po sebe, zato to recima o istini remeti tiinu istine, a reci
same po sebi nisu ni opasne ni bezopasne. Kako re moe da ima mo? Naa
slabost je to to svemu oko nas pripisuje lo uticaj.
Kakav je no? Jasno je da on sam po sebi nije ni dobar ni lo. U rukama
hirurga postaje spasonosan, u rukama ubice postaje smrtonosan.
Ako znamo da ga mudro upotrebimo, ivot moe biti produen, a ne ugroen.
Na isti nain, ako znamo kako se re upotrebljava, to znai da znamo staje ona,
emu slui i kome se na koji nain upuuje.
S: Da li to znai da reci mogu da nas izbave iz neznanja?
Sah: Ti e se sam izbaviti iz neznanja ako prestane da gleda na njih kao na
spasioce ili nosioce smisla. Re je samo kalup misli - besmisleno je videti re kao
spasioca od poznatog kada je ona odjek poznatog. Razume, ti sebe spaava im
vidi re kao re, a ne kada od reci oekuje spasenje. Ali nemoj oekivati ni da
u te ja sada spasiti tako to u ti svojim recima preneti to razumevanje, jer je
ono neprenosivo.
S: Zato?
drugima.
jedini ispravan nain da se doe do samospoznaje. Sluajui vas, stekla sam utisak da se
ovek ne moe promeniti zbog toga to sve tumai onako kako mu trenutno odgovara. Da li
sam u pravu?
Sah: Da bi ispitivao, ovek mora da bude distanciran od objekta koji ispituje. Ispitivanje
misli nije mogue ostvariti ako sam isuvie subjektivan, tj. previe poistoveen sa misaonim
tokom. Odreena distanca je neophodna. Objektivizirati misao znai smanjiti
subjektivnost. Tada, kroz posmatranje, ne zauzimam stav, ne analiziram, ve mi, zbog
poveane paljivosti, svaki objekat sam "govori" sve o sebi. Misao se, gledajui iz tog
trezvenog stanja, vidi kao "misao", a ne kao "moja misao". Ona je, odjednom, sasvim svoja, i
prekid interpretacije ne stvara novu misao kao odjek one stare. Misao se pojavljuje, i
ako sam potpun u svom posmatranju, ona se vidi kao pojavnost, ne kao stvarnost. U
meditativnom stanju stvarnost je posmatra, nikada posmatrano, tj. misao. Ti ina
opservacije proima objekat i on vie nije ni "dobar" ni "lo", ni "spiritualan" ni "svetovan",
ni "tvoj" ni "moj", nego takav kakav je, i uopte ne stvara bviku.
Veina ljudi nije dovoljno zrela za ispitivanje, jer je njihovo miljenje isuvie rigidno,
pa ga ovek ne menja ak i onda kada je potpuno oigledno da je pogre no. A nije naodmet
naglasiti daje svako mi ljenje pogre no.
S: Zbog ega?
Sah: Zato to moe da misli bilo ta o bilo emu, da zauzme bilo koju mentalnu
poziciju, i da uop te ne zna ono u odnosu na ta zauzima stav "za" ili stav "protiv". Misliti
da si u pravu, ili misliti da nisi u pravu, svejedno - to je neznanje. Moe da misli da
zna , moe da misli da ne zna, to ne .pravi nikakvu bitnu razliku - ti ne zna , ma ta
mislio.
Ako se odvoji od misaonog procesa, iznenada e razumeti da je svako, ba svako
miljenje mentalni oblik utehe, misaoni amortizer pred strahovitim neznanjem, sigurnost i
zatita neznalica.
Miljenje je najuniverzalni]i lek za dugovenost iluzije znanja, lako se svakodnevno
suoavamo sa kratkovidou vlastitih misli, nikako da razumemo njihovu relativnu
bezvrednost. Mi se plaimo da dublje ispitujemo svoj ivot - kao da negde nerazgovetno
oseamo da bi efekti bili pogubni za stabilnost na eg takozvanog unutranjeg mira. Kao da
nam je lake da verujemo da je sve u redu, kao da nam se ne ulazi u taj psiholoki bezdan.
Na samoza titniki mentalni oklop je, u stvari, misaoni grob u kojem poivamo, i zbog
sigurnosti pred ivotom mi se oseamo ivi - jer nas nema! Misao je pogubna za ivotnost
bia jer verno imitira ivot, i ko god nema hrabrosti da ispituje sebe umire mnogo pre
svoje fizike, tj. one oigledne smrti.
S: Na koji nain ovek moe da istinski oivi sebe?
Sah: Sumnjom. Sumnja je upornost odbijanja bilo koje vrste verovanja, jer vera je
barbiturat; ona uspavljuje i samo zatakava neznanje ne otklanjajui ga. Neznanje je
smrtonosna rana preko koje smo postavili zavoje vere i mi ljenja. I? Jesmo li sada zauvek
otklonili opasnost? Ilije opasnost jo opasnija kada je uklonjena iz vidnog polja?
S: A ta se de ava sa onima koji su prirodno podozrivi prema vlastitom mi ljenju?
Sah: Podozrenje je drugo ime za strah, i nema nikakvih dodirnih taaka sa sumnjom kao
ispoljavanjem one sutinske hrabrosti da se spozna to to jeste.
Podozrenje i vera su braa blizanci. Jedan brat je "ne", drugome je ime "da", ali su
oni identini, i proporcionalno udaljeni od znanja, iako se nalaze na suprotnim stranama.
Ovo se mora duboko razumeti. Uopte nije vano da li je tvoj strah izabrao
podozrenje ili veru kao nain da se konzervira neznanje. Ti ne zna, i to je jedino vano.
Jo je vanije da to sama spozna , a ne da mi veruje ili ne veruje . Promena stava u
odnosu na moje rei ni ta nee promeniti.
S: Ali ja oseam da je to tako i zbog toga verujem da je situacija ba onakva kakvom je vi
predstavljate.
Sah: To nita ne menja, ponavljam. Istrauj. Vrlo je ugodno potiniti se autoritetu ili snazi
neijih reci, ali to samo odlae trenutak direktnog vienja. Vienje mora biti tvoje
vienje! Ne pozajmljuj oi od onih koji govore da ih poseduju.
S: Kako da ispitujem ako ne verujem onom ko mi govori da ispitujem?
Sah: To je poetak ispitivanja. Ako razume, sumnja je sredstvo istraivanja,
kontemplacije, razotkrivanja. Ali ako ne razume, ti onda samo skuplja utiske
tuih, upotrebljenih misli i prerauje sveopte neznanje. Da bi progledala, mora
da zna da ne zna, a ne da misli da ne zna. Moe da misli ta god hoe, da
mislima objanjava sebi ili drugima ta god ti padne na pamet, ali bez istinskog
razumevanja situacije u kojoj se nalazi sve to ini je odraz straha, odraz
neznanja, a ne znanja.
Ispitivanje ne poinje ubeenou da je ono to ti govorim istina. Kako
moe da zna ako samo misli? Misao je bespomona u odnosu na sve to je iznad
ili izvan misli. Tek ako razume nemo i slabost miljenja samog po sebi, u stanju
si da posumnja i krene u ispitivanje.
S: Da li to znai daje ispitivanje samostalno, i da mi nita ne moe pomoi u tome?
Sah: Ako pone samostalno da ispituje, da istrauje sve, bez razlike, uprkos
predubeenjima i misaonim zaostavtinama, ako je trenutak sumnje istinit i
autentian, tebi tada sve pomae! Da li moe da razume tu jednostavnu
injenicu: ako pone da pomae sebi, sve e ti u tome pomoi.
S: Meni i dalje nije sasvim jasna razlika izmeu podozrenja i sumnje.
Sah: Ljudi pod sumnjom podrazumevaju sumnjiavost, a sumnjiavost je samo
druga re za podozrenje, a ne za sumnju.
Sah: Poverenje je zagrevanje, a predanost kljuanje jedne te iste vode. ovek moe da
ubrza dolazak kulminacije ako ne ubacuje u vodu ledene kocke straha u obliku vere ili
podozrenja, svejedno.
S: Kaete da poverenje predstavlja poetak predanosti, ali da je samo poverenje
Sah: Vera. Apsurd samozatitnitva samo menja stranu, ne gubei nita od svoje
besmislene statinosti. To je dokaz da
razlika?
Sah: Ljudi koji rade sa velikim brojem tragalaca su horizontalni uitelji, i oni uglavnom
nemaju uenike ve samo sledbenike i "zapisivae velikih reci". Njihov zadatak nije da
probude mno tvo, ve da poboljaju kvalitet kolektivnog uma.
Vertikalni uitelji su prilino nedostupni. Oni rade sa izuzetno malim brojem ljudi,
ali do kraja, do probuenja.
S: Koji metodje bolji od ova dva?
Sah: I jedan i drugi imaju svoju svrhu. Problem je u tome to ima mnogo uitelja, a
premalo uenika. Svi obino misle da je obrnuto, ali u stvarnosti nije veliki broj onih
koji su spremni da ue. Mnogi ljudi umiljaju da su uenici samo zbog toga to im se ta elja
povremeno javlja. Radi se o onima koji ne znaju ni ta, ali im imponuje da sebe nazivaju
velikim imenima. U njima se povremeno javlja bes, i tada ele da nekom oduzmu ivot. Pa
ipak, oni sebe ne vide kao ubice, iako je i to impuls, ba kao i elja za uenjem.
Niko ne zna kako se ui. Uenje zahteva veliki napor, htenje da se shvati ono to se
uje, a ne elja da se reci upamte. Svi memoriu, ali niko ne razume. ,
S: Da li je rad na sebi horizontalno ili vertikalno uenje?
Sah: Iskljuivo vertikalno. Rad na sebi zahteva istinsku spremnost, a ne parole. Rad je
neposredni napor da se pro iri svesnost, a ne da se pro iri renik neznalice.
S: Koje onda spreman?
Sah: Niko...
To govori koliko smo udaljeni od sebe. Spremnost za samosuoavanje stie se
radom na sebi. Sve negativne motivacije su dobre za poetak, ali samo za poetak.
S: ta su to "negativne motivacije"?
Sah: Ja sam nezadovoljan jednim segmentom vlastitog ivota, i zato elim neto da
promenim; ne sebe, nego taj segment. Nije mi dobro sa samim sobom, pa izmi ljam nekakav
spiritualni put kao izlaz iz psiholokog orsokaka. Sve s'i to negativne motivacije.
S: Zar postoje jo neke motivacione sile?
Sah: Da, afirmativne. To je put "za", ne put "protiv".
S: Da li je udnja za probuenjem afirmativna motivacija?
Sah: Ne moe da eli ono to ne zna. Ljudi koji misle da ele probuenje su u dubokom
snu. Oni ele stanje koje e ukinuti nezadovoljstvo, i to stanje imenuju kao "probuenje".
Probuenje nije finalni proizvod nezadovoljstva ili -kako mnogi misle - radoznalosti, jer bi
to bilo isto tako besmisleno kao kad bi oekivali da svetlost nastaje od specifine
gustine mraka.
Ti si u tamnici poznatog. Svet van re etaka je ono to ne zna. Tu se, pored mnogih
drugih stvari nalazi i probuenje. Po to nije u domenu misli i iskustva, stvarnost tog
stanja ne moe da se eli. "elja za probuenjem" je u stvari idealistika modifikacija
poznatog, tako da je ona samo jedna vrsta udobnijeg kaveza. Ako si itav ivot vezan
lancem neznanja, za tebe je znanje trenutak kad se na lanac doda jo desetak novih
karika. I? Da li je to sloboda?
S: Po va im recima, ovek bi mogao da zakljui da smo apsolutno bespomoni.
Sah: Ne, samo smo nemoni. Da smo bilo ta "apsolutno", bili bismo svemoni, a ne ovakvi
kakvi smo.
ovek je bespomoan. To ne govorim ja, ve injenice koje su dostupne svakom.
Probuenje je tvoj najvei san. Kuda ide? Ka emu? ta ti je pogonsko gorivo? Pitam te
direktno: od ega si stvorio ideju probuenja?
S: Ne znam... Od poznatog?
Sah: Naravno. Nema drugi materijal osim proivljenih utisaka. Kada se cigle iskustava
povezu cementom nade, tam-
Sah: Da je zaista bila toliko reena, ve posle dva koraka znala bi sve, jer samo onaj koji
moe sve da rtvuje, moe sve da uje. Nikakve stvarne opasnosti nije ni bilo, zbog toga
to svako ko iole razume autentinu duhovnost ne moe ni da postavi takvo pitanje, jo
manje da razmilja o rtvovanju.
S: Da li rad na sebi podrazumeva i neku linu rtvu?
Sah: Da... (pauza)
S: ta je lina rtva?
Sah: rtvovanje linosti.
"Linost" je kumulativna sila sna. Ona raste i razvija se nesvesno u, tj. reakcijama
na spolja nje podraaje. "Linost" je maligni tumor bia, i da bi se on odstranio, no dolazi
od spolja u obliku uitelja. Tako gledano, operacija je otrenjenje, a ono ne podrazumeva
upotrebu anestezije. Nijedan uenik ne moe da izigrava hirurga - amatera, zbog toga to
tumor samozaborava ne moe da se odstrani bilo kakvim delovanjem tog istog tumora.
S: Ali kako da znam da je uitelj autentian? Ko moe da mi garantuje da u izabrati
LEPOTA BEZNAA
Sagovornik: Zato ovek uporno odlae suoavanje sa samim sobom? Zbog ega, ako nas
Sah: Ono to se pod pojmom "ovek" podrazumeva jo uvek, naalost, ne vidi koliko ne
vidi, pa snaga te slabosti neminovno odlae ak i neminovnu samospoznaju.
in odlaganja poiva na nedostatku hrabrosti da okrenemo lice onom stoje
neizbeno. Mi prvo stvorimo sve uslove za promaaj, pa se posle alimo na okolnosti. alimo
se na spolja nje situacije koje su puka posledica na e dezorjentisanosti. Okreemo lea
problemima koji su stvarni i govorimo s gnevom pravednika o nestvarnim uzrocima koji
kvare ljudsku sreu i blagostanje, a pri svemu tome u potpunosti prenebregavamo sebe kao
prvog i jedinog inicijatora vlastite teskobe. Kriviti drugog ili druge, uvek je znak loe
procene.
Nama je te ko da prihvatimo ak i tu prostu injenicu - da smo u begu od sebe iako iz tog razloga doivljavamo ivotna upozorenja kao ivotno prokletstvo.
S: Ali ta se, sutinski, "dobija" odlaganjem ? ta ljudi misle da e time postii?
Sah: Su tinski se ne dobija ama ba nita, ali se potvruje i produava jedna od naih
najdraih iluzija: "Bie bolje."
Na obali reke izgladnela starica nala je ovee jaje, i taman kad je htela da ga
zgotovi, padne joj na pamet misao da bi bilo bolje da se koliko-toliko strpi, da saeka malo.
"Za nedelju ili vie, pojeu pile."
Kad je jaje dozrelo, iz ljuspe izae nepoznata ivotinja.
"udno pile", pomisli starica. "Moda e postati velika ptica; bolje je da se jo
malo strpim i da na kraju imam mesa koliko hou."
I tako, posle par meseci, krokodil pojede babu.
S: Deava li se to svima?
Sah: Deava li se to tebi? Ne uoptavaj. Odlaganje je univerzalni proma aj koji se
dosledno prenosi sa generacije na generaciju. Deava se. Sada. I tebi... Moe li da
razume ? ovek brzo tri, ali u pogre nom smeru. im stigne do posledica sopstvenog
odlaganja, samosaaljenje procveta. Zatim, kao miris, dolazi nada, nada kao spremnost za
novi besmisleni krug. U stvari, na a najvea nesrea je u tome to smer svoje sudbine
shvatimo isuvi e kasno da bi ga mogli promeniti. Ka sebi, ne od sebe.
S: Ali zar nada nije izvesna podrka u ljudskom napretku?
Sah: Ko govori o smislu? Glupo je oekivati smisao usred besmislice koju ivimo, usred
svih gluposti kojima se hvalimo, usred svih tih zabluda, bespua i nemira.
Samozaborav, ili zaborav tog 'ja" ima za posledicu zloupotrebu "ne-ja". Ne govorim
da je to svesna zloupotreba, jer da je svesnosti, do samozaborava ne bi ni moglo doi.
Re je o prisilnoj zloupotrebi ljudi od strane drugih ljudi, a poto ivotne lekcije
savladavamo kroz oponaanje, bolest samozaborava je vrlo zarazna, lako se prenosi i
teko leci.
S: Zbog ega?
Sah: Sve to je socijalno uobiajeno, postaje vremenom kriterijum normalnosti. Sistemi
vrednosti menjaju se kao aravi, a ljudi spavaju. Ni kvalitet ni istoa posteljine ne
menjaju dubinu ljudskog sna.
S: Ne razumem i dalje. Zastoje toliko te ko probuditi se?
Sah: Zato to sanjamo da smo budni. Ljudi su somnabulisti, meseari koji buncaju
otvorenih oiju. Ti misli da ne spava zato to su ti oi otvorene - kao da je san neto to
uspavanosti?
melodije o spasenju nego se odmah spaava. Ali, ti kae: "Znai da izlaza ipak ima?", to je
samo nadanje i zatvaranje izlaznih vrata. Ako sad vidi izlaz, ako sada razume, upotrebi
to!
S: Kako?
Sah: "Kako" je odlaganje.
S: Ne razumem, uopte vas ne razumem.
Sah: Ogromna stena ti pada na glavu. ta ini?
S: Skaem u stranu.
Sah: Ne pita "kako"?
S: ... da.
Sah: Nepostupnost - vienje je skok. Posle toga misli, zar ne?
S: Da. Da, razumem.
Sah: Trenutak vienja ukida svaki proces mi ljenja, odlaganja, nadanja. Direktno,
neposredno vienje je kao eksplozija, iznenadna, strahovita, razarajua. Ona unitava sve
to je san i sanjanje. Preivljava samo sanjar: bie iza sna. "Bie" satkano od misli,
utisaka, seanja, iskustava, naprosto iezava, iezava "ja" to je nastalo kao usputni
proizvod samozaborava, gubi se ak i razlika izmeu "ja, mene, moje" i "ti, tebe, tvoje".
Ostaje samo sanjar koji je sanjao daje sanjao.
S: Sanjao - ta?
Sah: Priu o buenju; ili obine, male, svakodnevne stvari. Svejedno.
S: Kada vi priate o tome, sve mi izgleda tako jednostavno i prosto - kao da je sve samo po
sebi kristalno jasno, bez i jedne nejasnoe. Ali, im me taj oseaj napusti, odmah na
scenu stupa um koji uslonjava, i to sve u poku aju da misaono simplifikuje iskustvo.
Sah: Ta receptivnost je ono to nam sve razjanjava. Nedostatak prijemivosti je,
meutim, pored umovanja, ono to svaki put uni ti jasnou. im pone da misli o iskustvu,
mentalni proces automatski "zamrzava" iskustvo u novi koncept ili novu teoriju, i time je
iskustvo poni teno, umrtvljeno, ak ubijeno, a um ostaje ispunjen recima koje su suve i
bezvredne. Te rei nam daju privid da smo i dalje u povienom stanju svesnosti, i samo
zato toliko esto nagla avam da i pria o buenju moe da uspava.
Ponoviu ono to sam ti ve rekao, ali na drugi nain: kad izae iz stanja,
maloprea nja impresija ti stvara oseaj da to stanje i dalje traje, premda je sa njim
sve odavno gotovo.
Tek kad se slegne psiholo ka pra ina, nae se u svojim uobiajenim raspoloenjima.
S: Va opis posledica buenja lii na novi san.
Sah: Da li se nada daje drugaije?
S: Ne, ne nadam se vie...
Sah: "... ni manje nego ranije, ali po to mi um sugeri e da je prestanak nade neto vrlo
poeljno, ja se nadam da u to stanje ostvariti." Rei, rei, rei, zbog misli, misli, misli.
Da si razumeo primer sa stenom, sad bi se obojica slatko smejali.
Gledaj, ako zaista razume da ti posledica nemanja sebe pada na glavu, onda nema
vremena za upranjavanje spiritualne metodologije, nema vremena za religiozne teorije o
izbavljenju - tebe izbavlja tvoje vlastito razumevanje, ono te samo postavlja na sigurno tlo.
S: Tek tako?
San: Tek tako.
S: I?
Sah: Tad vie nema motivaciju za "i?" jer zna kako stvari stoje, Tada ivi bez odlaganja,
usred tog neizrecivog sada, ku ajui nesputan svu sonost i lepotu beznaa.
S: (vie za sebe) Kada u ja to ostvariti...
Sah: Sada.
S: Molim?
Sah: Ili sad.
S: ... Hvala.
Sah: Nema na emu.
Jednom kad ugleda to to jeste, videe da su reci i misli kao obdanite u kojem se
igraju neka druga deca.
Sah: Po meni je Bog samo "Bog" jer ne znamo Boga koji nije "Bog". ta god da je po meni,
kako kae, takvo je kakvo je jer je po meni.
S: Da li je ovek Bog?
Sah: Kad ovek jeste to to jeste, Bog je ono to je. Praviti demarkacionu liniju isto je to i
praviti razliku izmeu "sutine kruga" i "kruga sutine".
S: Ja uopte ne razumem nain na koji vi funkcionisete.
Sah: Ni ja ga ne razumem.
S: Pa u emu je onda krajnji cilj postojanja ako ni vi sebe ne razumete?
Sah: Koje "sebe" da razumem, kada je krajnji cilj postojanja prevazilaenje uma koji
umilja krajnji cilj postojanja? "Sebe" kojem se obraa si ti stvorio.
S: Sve mi je odjednom i jasno i nejusno as vas razumem, as mi nita nije jasno - kao
da sam u polusnu.
kao da sam negde u sebi dopustio reima da su rei kojim oblikujemo misli koje su
misli. ini mi se da je svaka stvar sveukupnost svih stvari i ona sama u isti mah. To
je tako, to je tako...
Sah: Prosto.