Historija naroda jugoistone Europe u novom vijeku, I.

OSMANSKO CARSTVO
Temeljni pojmovi i dravno ureenje
musliman onaj koji se pokorava Bogu
islam pokornost bojoj volji
Velik utjecaj idovske vjere na islam: Allah Jahve; Adem Adam; Ibrahim Abraham,
Musa Mojsije; Nuha Noa; Isa Isus (kao prorok, a ne sin Boji);
Kur'an regulira sve vidove ponaanja
hode bavili se nauavanjem vjernika
eik manje osposobljen za pouavanje u vjeri
kalif (halifa) titula vjerskog poglavara, sultan nosio i taj naslov
kader vjerovanje u sudbinu
Dihad obveza vjerskog rata
erijat ("ravni put") islamsko pravo, islamski vjerski zakon, u biti sustav obveza; donekle
se razlikuje meu vjersko pravnim kolama. Uz kur'an kao temelj prava nita manju ulogu
nema suna (arapski "obiaj") - obiajno pravo.
kanun zakon ili propis koji donosi sultan u svrhu administriranja dravnim poslovima.
Kanun je praktiki zakon, a slubeno je pod zakonom samo boanska rije.
kanunama zbirke vie zakona
ferman sultanova zapovijed
Temeljne ustanove klasinog Osmanskog carstva: robovski i timarski sustav.
Osmanski visoki odlinici:
Carsko vijee Porta: janjiarski aga, kadiaskeri (Rumelije i Anatolije), veliki vezir, veziri,
defterdari, niandije.
ulema sloj koji vlada islamskim znanostima. Elitu uleme predstavljaju eih-ul-islam
(prestavnik sultanove vjerske vlasti), kazaskeri (vojni suci), sultanov odgojitelj, dvorski
lijenik, dvorski astrolog, predstavnik erafa i dr.
veliki vezir predstavnik sultanove izvrne vlasti
kapudan vrhovni zapovjednik osmanlijske mornarice
muftija: ovlateni strunjak; izdaje pravna miljenja vjerskopravne naravi. Istambulski muftija
nadreen kazaskerima.
eih-ul-islam = vrhovni muftija, konzultiran pri najvanijim pitanjima.
mula: Kadija najvieg ranga. Tu titulu imali kadije najznaajnijih prijestolnica Osmanlijskog
carstva (Edirne, Sofija, Beograd, Sarajevo)
valija: guverner pokrajine; upravni inovnik podinjen i odgovoran samo Porti: na elu
vojnog i upravnog aparata, nadzirao rad oblasnih organa.
Vojni ustroj:
-poluvojniki redovi: martolosi, vojnuci

- vojniki redovi:
a) konjaniki: akindije, spahije, delije, farisi
b) pjeadijski: janjiari, azapi, mustafhizi

janjiari (yeni eri nova vojska) stajaa pjeaka vojska, sr turske vojske i njezine elitne
jedinice; sredinje mjesto u borbenom poretku. Janj. korpus u tri grupe (demat, buljuk,
sejmen)
Isprva regrutirani iskljuivo od kranske djece prikupljene devirmom. Nisu smjeli
nositi bradu, ivjeli izolirano u vojarnama, a plaani izravno iz sultanove blagajne. Sultan je
smatrao sebe hraniteljem janjiara, kazan simbol janjiarskih odreda. U 14. stoljeu oko
5000; za Mehmeda II. oko 10.000; oko 1560. 54.000.
Za Sulejmana II. pravo da se ene; za Selima II pravo da i svoje sinove uvrste u
janjiarski korpus; Murat III. (1574-1595) doputa da se i Turci primaju u janjiare; Murat IV
prekida s devirmom. Dokinuti 1826. godine.
inovi:
orbadi-bai (glavni sprematelj juhe) vii zapovjednik (orta)
oda-bai (zapovjednik spavaonice) pomonik orbadi-bae i zapovjednik ode
ai-bai (glavni kuhar) kapetan
saka-bai (zapovjednik vodonoa) porunik
postrojbe:
oda (buljuk) nia vojna postrojba (8-12 desetina); u ostalim rodovima (azapi,
martolosi oko 10 vojnika)
orta odred janjiarske vojske, kasniji puk. U razliitim razdobljima broj varirao 1003000 ljudi; najee ih je bilo nekoliko stotina.
spahije - (sipahi vojska) konjanici, sainjavali glavninu provincijske vojske i najbrojniji dio
Osmanske armije (u sastavu sultanove konjike garde). Timarnici do 20.000 aki;
zaimi, od 20-100.000 aki.
naoruanje: kratki ma ili sablja, lako koplje, luk i strijela, kaciga i tit.
mjesto u borbenom poretku: uglavnom na krilima, osiguravajui sredinje mjesto
janjiara.
Krajem 15. i po. 16. st. u Bosni oko 3000 spahija. Do konca 16. st. taj se broj
uveavao
alaj sve spahije jednog sandaka (pukovnija) oko 1000 konjanika; alajbeg zapovjednik
jednog alaja.
subaa u svakom sandaku nekoliko subailuka sa sreditem u veim naseljima ili
gradovima
eribaa u veim selima svakog subailuka, zaduen i odgovoran za organiziranje lokalnih
spahija za vojni pohod.
Timarsko spahijski (spahijsko nadarbinski) sustav osmansko turski feudalizam s
obiljejima meritokracije i prebendalizma.
oblici posjeda:
timar: 1000 19.999 aki (na svake tri tisue aki, jedan debelija) spahije
ziamet: 20.000 99.999 aki (na svakih pet tisua aki jedan debelija) zaimi
has: preko 100.000 aki.
aka (aspra) = sitan srebrni novac (1431. 1 dukat = 35 aki; 1488. 1 dukat = 54 ake;
1590. 1 dukat = 120 aki).
VOJNI, TERITORIJALNI I SUDBENI USTROJ NA TERITORIJU POD TURSKOM
VLAU TEMELJNI POJMOVI:
ejalet (beglerbegluk) najvea vojno-upravna jedinica u Osmanskom Carstvu. (poetkom
16. st. bilo ih je samo 2, a sredinom 16. st. 25-30).
2

sandak Vojno-upravna jedinica nieg ranga od ejaleta. Bosanski ejalet je najee imao 68 sandaka.
Prostor dananje Hrvatske obuhvaen slijedeim sandacima: Hercegovaki, Kliki, Krka,
Bihaki, Bosanski, (Kostajnica), CernikoPakrakoazmanski, Poeki,
Srijemski.
vilajet (trojno znaenje):
1. Krajite podruje pod upravom vojvode ili krajikog bega u ime najblieg sandaka
s pojaanim pojasom utvrda i zadaa ofenzivne ili defanzivne naravi (vilajet Hrvati
sandak Bosna).
2. Velike vojne oblasti na koje se dijelio Bosanski ejalet 1463. 1470.
3. Naziv za pokrajinu nakon ukidanja termina ejalet 1865.
kadiluk - sudbeno-upravna oblast pod upravom kadije.
nahija - Okruje, manje upravno podruje unutar sandaka.
kapetanije vojne oblasti pod nadzorom kapetana. U poetku utvrde na rijekama, a kasnije
podruja oko znaajnijih utvrda, i u unutranjosti; specifinost iskljuivo Bosanskog paaluka.
Drutvena podjela stanovnitva:
- Oni koji su u dravnoj slubi i primaju plau (askeri).
- Oni koji plaaju porez (raja = svi podanici koji plaaju porez bez obzira na vjeroispovijest).
Obveze podlonika prema dravi i spahijama:
- erijatske
- neerijatske
- redovite
- izvanredne
Redovita podavanja:
- zemljarina: za krane ispenda (ispence), a za muslimane resm-i cift.
- glavarina, Dizija, (cizye): za Krane i idove. Veinom prema domainstvu
- desetina (uur) od zemaljskih plodova.
- filurija: Porez u novcu, u poetku u iznosu od 1 dukata, a kasnije ponegdje i viestruko vei;
karakteristian za Vlahe, ali ga plaaju i veina balkanskih stoarskih zajednica u
patrijarhalnim skupinama. Dakle, novana renta od poluvojnih redova.
Ipak, tko je plaao filuriju smatran je Vlahom.
- Ostala redovna podavanja: salarija, ovarina i drugi.
Tahrir defterleri turske katarske knjige; (defteri = popisi bilo koje vrste)
nijabet Prihod od globa, novanih kazni koje je plaalo gradsko stanovnitvo na temelju
osude
kadije i njegovog zamjenika naiba.
Izvanredna podavanja: vei broj nameta i tereta, bilo u novcu (avariz) ili naturi, kao i u radnoj
slubi uglavnom radi vojnih potreba (radna renta = kulluk; prinudni otkup, izvanredni
porezi, popravljanje utvrda, i dr.)
Ostale kategorije osoba (koje se izmeu ostalog susreu i u zemljinim knjigama):
vojvode i harambae po vlakoj organizaciji i hijerarhiji vojni zapovjednici;
knezovi, primiuri i katunari zapovjednici u razliitim oblicima domaih teritorijalnih
struktura podravanih od osmanskih vlasti;
mustafhizi uvari tvrava;
3

derbendije stanovnici sela pri prijelazima rijeka, mostova, gorskih prijevoja, klanaca
koji imaju poseban status zbog funkcije koju obavljaju (uvari tjesnaca, prijevoja)
vakuf vjerska zaklada; osoba koja je zavijetala svoj imetak; vakufnama zakladna
povelja
Islamizacija:
masovna islamizacija jedino na podruju Albanije i Bosanskog paaluka, - razlozi:
1. Nemuslimani plaaju glavarinu (ciziye) i dobivali status zimija zbog zatite koji su
muslimani uivali od islamske drave; ne smiju raditi nikakve radnje na tetu drave
(este iznude novca, lane ucjene).
2. Velik broj pripadnika crkve bosanske (na podruju Bosne i Hercegovine)
3. Nada u uspon na drutvenoj ljestvici kroz status vojnikoj kasti
4. danak u krvi - devirma
5. Seljaci i socijalno nie rangirane osobe prijelazom u grad radi bavljenja nekim zanimanjem
mijenjaju vjeru radi veih izgleda za financijske uspjehe
6. elja za makar skromnim socijalnim usponom uz istodobno smanjenje poreznog
optereenja
7. nepovoljan poloaj katolike crkve (vei broj prelazi u druge kranske denominacije).
Odnos muslimanske vlasti prema ostalim vjerskim zajednicama:
- 1393. ukinuta Bugarska pravoslavna crkva
- 1459. ukinuta Srpska patrijarija (Turci priznavali Peku patrijariju i dalje, za vrijeme
Arsenija II. (1459-1463), a formalno je ukinuta oko 1527.
Crkveno sredite Slavena pod turskom vlau arhiepiskopija u Ohridu; podinjena patrijarhu u
Carigradu
- 1557. Mehmed-paa Sokolovi koristi svoj utjecaj da se ustanovi Peka patrijarija. Na elo
Peke patrijarije postavljen brat mu Makarije. Nakon njega dva Mehmed-paina
sinovca (do 1587.) (Peka patrijarija definitivno ukinuta 1766.; a 1767. ukinuta i
Ohridska arhiepiskopija). Jurisdikcija Peke patrijarije zahvaala je sjevernu
Makedoniju, dio Bugarske, Srbiju, Crnu Goru, Bosnu, te katoliki prostor pod turskom
vlau gdje je bilo naseljenih Srba: dio Dalmacije, Slavonije i Ugarske.
Sredita crkvene vlasti u manastirima; glavni prihod bradarina: dukat od popa, 12 aki
od svake kue; naknada za crkvene obrede. Toliko se davalo i eparhu (pandan biskupu).
Prava patrijarha i eparha zagarantirana beratima (ukazi o postavljenju). Peka
patrijarija godinje je plaala sultanu 100.000 aki. Ubiranje crkvenih prihoda uz
pomo turskih vlasti. Pritisak Srpske pravoslavne crkve na katoliko puanstvo.
Srpska pravoslavna crkva bila je ne samo vjerska nego i politika organizacija srpskog
naroda. Objedinjavali srpski korpus svojim utjecajem to samoupravne jedinice, ostaci
feudalaca i plemenske zajednice nisu mogli. Crkva politiki predstavnik svojega
naroda
Relativno iroke nadlenosti pravoslavnih crkvenih poglavara, posebno carigradskog
patrijarha - elja muslimanskih vladara da produbi rascjep izmeu katolikog i
pravoslavnog korpusa.
Vakuf zadubina, zaklada, ustanova objekt zemlja, novac i druga pokretna i nepokretna
imovina zavijetana za podizanje, odravanje i funkcioniranje vjerskih i dobrotvornih
ustanova.

milet Nemuslimanski stanovnici Osmanskog Carstva dobili pravo da sami ureuju svoja
unutranja pitanja. Ukljuivalo i vjerska pitanja; odnosilo se ponajprije na pravoslavnu
crkvu, budui da je bila u velikoj veini u osvojenim zemljama.
esnaf mona ekonomska institucija pandan evropskim cehovima, o esnafima ovisila
gradska uprava
lonza upravni zbor esnafa; na elu ustabaa
ehaja metar uprave
kalfabaa nadzornik rada esnafa
au pomonik
kalfa stupanj nakon odraenog egrtovanja (kusanma postemalja); za majstora trebalo
poloiti ispiti pred esnafom
arija trgovaka ulica, proizvodi se i trguje
ba arija glavna takva ulica
bazar trgovako sredite, okruen zidom, obino pun duana namijenjen
han prenoita uz cestu
avlija neobraen dio uz kuu
Kategorije naselja:
kasaba naziv za otvoreno muslimansko naselje ije se stanovnitvo iskljuivo ili preteito
bavilo gradskom privredom (zanatstvo, trgovina)
varo naselje gradskog tipa preteno naseljeno kranskim stanovnitvom koje se bavi
uglavnom gradskom privredom, rudarskom proizvodnjom ili nekim drugim specijalnim
zanimanjima
mahale gradske etvrti ili zaseoci veih sela
karye naziv za seosko naselje ije se stanovnitvo iskljuivo ili preteito bavi seoskom
privredom (zemljoradnja, stoarstvo, ribolov (i ima svoju teritoriju, zemljite za obradu
i granice;
bazar selo u kojem se odravao tjedni ili godinji sajam, no jo uvijek sa statusom sela;
haliye privremeno naseljena ili naputena sela;
mezra staro selite ili selo koje je potpuno ili veim dijelom raseljeno prije ili za vrijeme
turske okupacije, sa svojim teritorijem, granicama i jasnim tragovima ranijeg naselja.
Da bi se od njih dobivao prihod neke mezre davane su u zakup. Ako bi se na mezru
naselilo vie ljudi, proglaavala bi se selom.
KRONOLOGIJA ZBIVANJA OD 14. DO SREDINE 15 STOLJEA (ZAUZEA
CARIGRADA) I VEZANA UZ OSMANLIJSKO NADIRANJE
(MASNIM SLOVIMA OZNAENA ZBIVANJA NA JUGOISTOKU EUROPE):
Osman I. (1281-1326)
Orhan (1326-1359)
1326. Osvajanje Burse
1337. Zauzee Nikomedije (Izmita)
1353. Zauzee utvrde Cimpe i stvaranje osmanlijskog mostobrana na tlu Europe
1354. Zauzee Ankare
1354. Tursko osvajanje Galipolja
5

Murat I. (1359-1389)
1361. Zauzee Jedrenea (Adrianopolis)
1363. Osmanlijsko osvajanje Plovdiva
1371. Bitka na Marici (ernomen) i pobjeda osm. vojske nad srp. feud.
(Mrnjavevii)
1375. Osmanlijsko osvajanje Nia
1385. Ustanova beglerbega (rumelijski i anadolski)
1382. Osvajanje Soluna
1386. Zauzee Sofije
Bayazid I. Yildirim (1389-1402)
1389. Bitka na Kosovu polju pobjeda Turaka
1393. pripojenje Bugarske Osmanskom Carstvu
1394. Vlaka postaje vazalom
1395.-1401. Opsada Carigrada
1396. Bitka kod Nikopolja i poraz kranske vojske (ugarski kralj Sigismund)
1397. Poraz i pripojenje kneevine Karaman
1402. Poraz Bayazida od Timura
1405. Smrt Timura
Meuvlae:
Isa; Sulejman (1403-1411); Musa (1411-1413);
Mehmed I. (1413-1421)
Murat II. (1421-1451)
1422. Opsada Carigrada
1426.-1427. Srpske gradove preuzima car Sigismund
1430-1432. Rat protiv Venecije
1439. Predaja Smedereva
1443.-1444. Porazi od ugarske vojske pod J. Hunyadijem
1444. Bitka kod Varne i poraz kranske (ugarske vojske) vojske J. Hunyadija
1448. Druga bitka na Kosovu polju; pobjeda turske vojske
Mehmed II. Fatih (1451-1481)
1453. Tursko osvajanje Carigrada i definitivan pad Bizanta
RAZLOZI BRZOG NAPREDOVANJA OSMANLIJA:
- Njihovo napredovanje podudara se s politikom rascjepkanou tamonjih
dravica, nasuprot njima Osmansko Carstvo je imalo jaku sredinju vlast.
- Osmanlije prvi u Europi imali stajau vojsku janjiari
-U svakoj od rascjepkanih drava Osmanlije su podupirale neku od struja koja je
bila spremna na suradnju s njima.
- Nastojanje da se istovremeno ratuje samo na jednoj fronti
OD MEHMEDA II. OSVAJAA DO SULEJMANA VELIANSTVENOG

Naziv osvaja dobio je po injenici to je prekinuo opstojnost tisuljetnog Bizantskog

Carstva. Unato tome to to u vojnom smislu i nije imalo toliku teinu, na psiholokom planu
time je ostvarena velika prednost za Osmanlije. Osvojenjem Carigrada 29. V. 1453.
osmanlijsku prijestolnicu seli iz Edirnea u carigrad (Istambul). Mehmed II. (1451-1481)
doivio je dodue 1456. Poraz Turaka kod Beograda, ali je 1459. sruio Srpsku Despotovinu,
osvojio veinu Peloponeza 1460., 1461. Osmansko Carstvo pripaja dijelove Crnomorske
obale (Amastris, Isfendiyar, Trapezunt). 1463. pada Bosna, au razdoblju od 1466.-1478.
osvaja podruja u anadolskom prostoru te Krim. 1479. osvojena je Zeta te iste godine i grad
Skadar. 1480. privremeno je osvojio Otranto. Ipak ono to mu je zadavalo velikih briga
tijekom mletako-osmanlijskog rata 1463.-1479. nije uspio poraziti albanskog vou
Skenderbega za njegova ivota, ve je nekoliko puta teko poraen.
Osim kao osvaja Mehmed II., jedan od najveih osmanskih sultana poznat je i kao
reformator, te donio brojne zakone kojima je nastojao uvrstiti dinastijku vlast i ojaati
dravu. Uveo je i Zakon o nasljedstvu prema kojemu sultan treba ubiti brau radi dinastikog
mira.
Njegov nasljednik Bajazid II. (1481-1512), nije bio tako ratoboran kao njegov otac, ali
je nastojao konsolidirati dravu u svakom pogledu, te ojaati unutranju vlast. Ipak tijekom
svojeg vladanja uspijeva osvojiti neka podruja i na jugoistoku Europe:
1482. Pad Hercegovine
1493. Bitka na Krbavskom polju i poraz hrvatske i ugarske vojske.
1499. Zauzee Lepanta
1499. 1502. Pomorski rat protiv Venecije; Pad Makarske i Primorja pod tursku
vlast
Sin Bajazida II., Selim I. Strogi (1512-1520) prema nekima je najvei osmanlijski sultan.
Premda je vladao relativno kratko, svega osam godina, tijekom svojeg vladanja uspio je
poveati veliinu Osmanskog Carstva za gotovo polovicu. Obraunavao se sa ijitima u
Perziji, te izvrio pokolj preko 40.000 ijita. Osvojio Tabriz, Kurdistan i Mezopotamiju, uzeo
titulu aha da pokae kako je on perzijski vladar. Osvojio je i Siriju. Sruio je Mameluko
carstvo u Egiptu 1516./1517., a osvaja i Arabiju nakon ega je uzeo titulu kalifa. Iz ovog se
vidi da je svojim osvajanjima bio usmjeren prema istoku.
OSMANSKO CARSTVO - SVJETSKA SILA
Sulejman II. Velianstveni (1520-1566)
U historiografiji smatran najvanijim osmanskim vladarom. Na osmansko prijestolje
stupio sa 26 godina. Za vladavine djeda Bajazida II. upravljao sandakom Kaffa. Za oca
Selima I. namjesnik Magnezije (Manise).
Vrlo rano suoio se sa nastojanjem za odcjepljenje Sirije. Nakon smrti oca Selima, beglerbeg
vilajeta Sirije proglasio je odcjepljenje i proglasio se suverenim vladarom (Danberdi Gazali).
Sulejman se ipak najprije okrenuo osvajanjima u Europi. Pogodovali su mu meusobni
sukobi novonastale Habsburke Monarhije, te francuske. Pomogla mu je i pojava
reformistikih crkvenih pokreta zbog ega je dio austrijske vojske bio upuen na suzbijanje
protestantizma. Premda je sultan pozivao protestante da se bore protiv Habsburke Monarhije,
protestanti su ipak podravali borbu protiv Osmanlija. Sultanov pohod na Europu bio je
omoguen osvajanjem Sirije i Egipta, to mu je donijelo velike izvore bogatstva. Dvadesetih
godina biljei se tri pravca irenja Osmanlija:
1. na sjeverozapadu svoje drave-protiv Ugarske i Habsburke Monarhije
7

2. u Sredozemlju: pripreme za osvajanje Rodosa i posjeda Mletake republike

3. protiv Safavida u Perziji.
Pri svemu tome Osmanlije su ostale dosljedne taktici da u isto vrijeme ne vode ratove na vie
fronti.
Prvi prodor bio je prema Ugarskoj. Godine 1521. osvojen je Beograd. Ugarska je jo
od smrti kralja Matijaa Korvina zahvaena anarhijom feudalaca, a zemlju je dodatno oslabio
i seljaki ustanak 1514. pod Gyrgy Dzsom (eri Doa). nakon osvajanja Beograda
Osmanlije su sigurno napredovale ponajvie zbog svog naina ratovanja. Na osvojenim bi
podrujima privremeno zadrali neke privilegije povlatenim domaim slojevima, a za to
vrijeme postupno bi uvodili vlastitu upravu i organizaciju vlasti.
Otok Rodos osvojen 1522. nakon duge opsade, a ivanovci koji su drali otok
dogovorno sa sultanom povukli su se na Maltu. Ubrzo je otpadnitvom zaprijetio i Egipat.
Sulejman je na mjesto velikog vezira postavio svog prijatelja Ibrahima (1523-1536) koji je
brzo uspio zavesti mir u Egiptu. Ibrahim je na Portu doao putem danka u krvi. Bio je
pametan, nadaren i obrazovan, te dobar diplomat.
U ljeto 1526., 29. kolovoza dogodila se Mohaka bitka. Tom je bitkom Ugarska
nestala s politike pozornice kao neovisna drava. Ugarski kralj Ludovik II. nije dobio pomo
od urjaka Karla V., zapletenog u borbama s Ligom od Cognca. Od 1526. zapadni dio
Ugarske pripada Ferdinandu Habsburkom, bratu Karla V., dok je istonim dijelom upravljao
Ivan Zapolja, izabran za Ugarskog kralja, koji je priznavao osmansko vrhovnitvo.
Prvi pohod Osmanlija na Be zbio se 1529. Osvojen je Budim, ali opsada Bea
neuspjena zbog ilave obrane Habsburgovaca. Na podruju Ugarske uspostavljena je
ravnotea snaga.
Tri godine poslije, Osmanlije su ponovo zaratile s Habsburkom Monarhijom i
poduzele drugi pohod na Be. Ovaj je rezultirao malim teritorijalnim osvajanjima; osvojena je
utvrda Kiseg (Kszeg), no Habsburgovci su otada morali plaati danak Porti. Na moru odnos
snaga lagano se mijenjao u korist Osmanlija. Karlo V. unajmio je pomorca Andrea Doriju koji
je poetkom 30-tih uspio osvojiti neka podruja na Peloponezu, dok je s druge strane
Sulejman privukao sebi vou berberskih gusara Hajredina (Khair-ed-Din) Barbarossu, i
postavio ga za admirala osmanske flote. Za njegovo doba osmanska je flota predstavljala
najjau pomorsku vojnu silu na Mediteranu.
Za daljnji tijek dogaanja svakako je od velikog znaenja potpisivanje kapitulacija
(ugovora) Osmanlija i Francuza 1536. Time na neki nain Francuzi postaju saveznici Porte
ak i na vojnom planu. Francuska je 1525. godine izgubila talijanske posjede u sukobima s
Habsburkom Monarhijom, te je to bio jedan od naina da kompenziraju gubitke na
gospodarskom i stratekom planu. Po tim kapitulacijama (kapituli-glave ugovora) izmeu
Osmanskog carstva i Francuske dogovorena je slobodna plovidba i slobodna trgovina
podanika obiju drava. Francuski konzul imao je neogranieno pravo suenja francuskim
podanicima na osmanskom tlu (trgovinski, privatnopravni, krivinopravni predmeti). U
mijeanim sporovima na osmanskom tlu bila je nadlena Porta. Dogovoreno je i uzajamno
oslobaanje ratnih zarobljenika.
Kapitulacijama iz 1536. Francuska je stekla prednost u levantskoj trgovini, dok se
Porta nadala da e djelatnost Francuza na osmanskom tlu oiviti njezinu vanjsku trgovinu.
Sultan Sulejman dosta se oslanjao na svoje suradnike koji su imali velike zasluge za
brojna osvajanja. Ipak je na njega utjecaj njegove ene Hurrem Sultan (ist. slav.: Rokselana)
bio velik, te je po njezinom nagovoru dao pogubiti velikog vezira Ibrahima.
Od 1537-1540. Osmanlije ratuju s Mleanima. Mletaka republika izgubila je posjede
na Peloponezu (Moreji), Egejskom arhipelagu, te neke u Dalmaciji (ager komunskih centara).
Ipak, ono to je za Veneciju bilo najvanije, odobrene su joj trgovake povlastice.

Ratne aktivnosti i pritisak na neosvojena susjedna podruja Osmanskog Carstva

nastavljen je i u Europi i u Jugoistonoj Aziji. Moldavija je 1538. priznala vrhovnitvo
Osmanlija. Osvojen je Aden i dijelovi Jemena. Za nastavak borbi u Europi dijelom je bio
uzrok i smrt Ivana Zapolje 1540. Po ugovoru iz 1538. imao je njegov dio Ugarske pripasti
Ferdinandu. To je bio povod za nastavak sukoba Ferdinanda Habsburkog s Osmanlijama.
Budim je definitivno osvojen 1541. te je postao sjeditem novoutemeljenog Budimskog
paaluka. Istoni dio Ugarske Sulejman je predao Zapoljinom sinu Ivanu Sigismindu. Iz tog
se dijela ugarskog kraljevstva razvila kasnija osmanlijska vazalna kneevina Erdelj Borbe s
Habsburgovcima otegle su se do 1547.
Svega etiri godine kasnije opet je buknuo rat s Habsburgovcima (1551-1553.) koji su
uspjeli nakratko vratiti istonu Ugarsku. Osmanlije su ipak do konca sukoba povratili
prijanje teritorije uz neka teritorijalna proirenja (Temivar).
Slijedeih desetak godina ne biljee se znaajniji sukobi na Europskom tlu. Glavni
razlog bila je zauzetost Osmanlija u uspostavi vlasti na podruju Azije i Afrike. Tijekom
razdoblja relativnog mira Erdelj je dragovoljno priznao osmansko vrhovnitvo. Posljednjih
godina Sulejmanove vladavine biljee se nove borbe u Europi. Malta je 1565. bezuspjeno
opsjedana, a godinu dana kasnije poduzet je trei pohod na Eger i dalje prema Beu. Ovom
prilikom Osmanlijskoj sili na putu je bila utvrda Siget na elu ije posade je bio Nikola
Zrinski. Jak otpor oko 3000 branitelja nagnao je Sulejmana da sve snage upotrijebi za zauzee
ove tvrave. Opsada je trajala due od mjesec dana, tijekom koje je umro i sam sultan
Sulejman (5. rujna 1566). Veliki vezir Mehmed paa Sokolovi tajio je smrt svojoj vojsci do
pada Sigeta 7. rujna 1566., nakon ega se u osmanlijskom taboru odustalo od daljnjeg
napredovanja, budui da je car Maksimilijan ve sakupio velike snage u protuturskom taboru.
Sulejmana Velianstvenog mnogi smatraju najveim osmanlijskim sultanom. Tijekom
njegove vladavine uspostavljeno je vie novih vilajeta (Budim, Sivas, Erzurum, Van, Bagdad,
Alir, Tripolitanija, Jemen, Abesinija). Drava je doivjela najveu teritorijalnu ekspanziju.
Dravni aparat je podignut na veu razinu. Proirena je diplomatska mrea Porte, a Osmansko
Carstvo je doivjelo priznanje kao Europska sila. U umjetnosti i graditeljstvu (Sinan Mimar)
znaajna postignua. Ipak, prilikom valorizacije njegova doba treba imati na umu vie stvari.
Veliki zakonik koji je on ozakonio ima temelje iz vremena vladanja sultana Mehmeda II.
Nadalje, to se tie teritorijalnog proirenja neosporna je vanost njegova oca Selima I. koji je
u svega osam godina vladanja daleko najvie dotad proirio Osmansko Carstvo i utro put
osvajanjima koji su uslijedili. Vjerojatno se najvea vrijednost Sulejmana sastojala u tome da
je znao postaviti prave ljude na pravom mjestu, te imao instinkt za ouvanjem moi,
uklanjajui one koji su stajali na putu njemu ili dravi.
Nakon Sulejmana zapoinje era opadanja Osmanlijske drave. Osmanska drava e se
u svakom sluaju jo teritorijalno poveati, no to e biti u znatno manjem obujmu nego dotad.
Uz to i ta osvajanja predstavljala su vie rezultat stare slave nego to su odraavala stvaran
odnos snaga. Veinu uzroka za dekadenciju Osmanske drave treba traiti unutar same
osmanske drave; neke pojave rastakanja zapoele su jo i za Sulejmana. Smanjenjem
osvajanja novih velikih podruja smanjen je priljev vanog ratnog plijena. Znatno povean
broj onih koji su plaani u gotovu novcu (poveani birokratski aparat, utrostruen broj
janjiara) zbog niza razliitih imbenika (poveana inflacija, zanemarivanje domae
privrede) doveo je do nestaice novca. Velik dio inovnika je umjesto plae dobivao zemljine
nadarbine, ime je novog zemljita za raspodjelu rastue spahijske vojske na kojoj je poivao
velik dio udarne snage Osmanske vojske bilo sve manje. Zbog toga se pristupilo smanjivanju
timara, to je dakako izazivalo nezadovoljstvo u spahijskim redovima, a esto dovodilo do
pobuna velikih razmjera. U svemu tome najgore je prolazila raja od koje se trailo da
kompenzira nastali manjak, pa nisu rijetka ni odmetanja seljaka ime je poloaj onih koji su
ostali na zemlji postao jo tei.
9

Unato pojavama opadanja Osmanlijske moi, Osmansko carstvo jo uvijek je velika

sila. Ekspanzionistike tenje prisutne su i tijekom vladanja novog sultana Selima II. (15661574). Politici osmanlijske drave na ruku je iao i odnos snaga u Europi i nejedinstvo
europskih sila. Austrija se ve bila odijelila od panjolske, te je bila znatno slabija, a uz to su
je dodatno slabili vjerski reformistiki pokreti. Ciparski rat (1570.-1573.) zapoet nakon
osmanlijskog zauzea otoka Cipra, pokazao je neslogu europskih sila po pitanju osmanlijske
opasnosti. Sveta liga formirana od Papinske Drave, Mletake Republike i panjolska
(pridruili im se Genova i Malta) izvojevala je sa svojom flotom veliku pobjedu nad
osmanlijskom flotom koja je u bici kod Lepanta 7. listopada, 1571. strahovito potuena.
Nejedinstvo u redovima Svete lige, prvenstveno uzrokovano nastojanjem Mletake Republike
da rat to prije okona radi ponovne uspostave trgovakih veza s Levantom, dovelo je do
nepoduzimanja akcija protiv Osmanlija i konanog raspada Svete lige. Veneciju je taj mir
stajao, uz gubitak otoka Cipra, odtete od 300.000 dukata te gubitak teritorija oko Zemunika
Solina u Dalmaciji.
Nakon Selima II, sultanom postaje Murat III. (1574-1595) ije su prve godine
vladavine takoer obiljeene pametnim upravljanjem Mehmed-pae Sokolovia (umro 1579.).
Mir s Austrijom produen je 1577., sklopljen ugovor s Poljskom kojom je vladao Erdeljski
knez Istvan Batory, a 1580. potpisane su kapitulacije s Engleskom, po kojoj je ova dobila
privilegije sline onima koje je od ranije imala Francuska. Murat III. bio je prilino
nezainteresiran za politiku, odajui se raskonom ivotu u haremu. Rat s Perzijom ipak je
uspjeno okonan po Osmanlije koje su se dodatno proirile na te dijelove. Obnovljene su
borbe i s Austrijom. Godine 1592. osvojeni su dijelovi tadanje Hrvatske oko Bihaa, a 1593.
Osmanlije su doivjele znaajan poraz u bici kod Siska, u kojoj je poginuo i bosanski
beglerbeg Hasan-paa Predojevi. Ovaj poraz obiljeio je i prestanak daljnjeg napredovanja
Osmanlija na tom dijelu. Rat s Austrijom koji je nakon toga nastupio iskoristili su Erdelj,
Moldavija i Vlaka da zbace Portino vrhovnitvo.
Za Murata III. izmijenilo se deset velikih vezira. Uobiajene sjednice s njima i ostalim
dravnim velikodostojnicima neredovito su se odravale, a vidljiv je utjecaj harema u voenju
vanjske i unutranje politike. Taj period koji e od osamdesetih godina 16. stoljea potrajati
do sredine 17. stoljea u osmanlijskoj je historiografiji poznat kao period vladavine ena.
Za Muratova sina Mehmeda III. (1595-1603), stvarna mo je bila u rukama sultanije
majke. Rat s Austrijom nastavljen je tijekom itavog razdoblja Mehmedove vladavine, a
potenciran je pobunama u dunavskim kneevinama. Prvu znaajniju pobjedu izvojevao je
Mihajlo Hrabri u Vlakoj 1595. U meuvremenu je erdeljski knez Sigismund Bathory priznao
vrhovnitvo Habsburgovaca. Godine 1596. protuudar Turaka koji zauzimaju Eger. Smru
Mihajla Hrabrog, nosioca ustanka u Vlakoj, 1601., otupljena je otrica protuosmanlijskog
otpora, pa su Vlaka i Moldavska morale priznati osmansko vrhovnitvo.
Kriza u Osmanskom carstvu koja je nastupila jo u drugoj polovici 16. stoljea sve
vie se potencira. Pojaana inflacija zbog sve veih izdataka centralne uprave i razaranje
timarskog sustava, dva su poglavitna razloga za to. Uslijed smanjenja veliine timar, a time i
prihoda, poveavaju se zloupotrebe beglerbegova i sandaka dok su spahije poele naputati
timare. Od seljaka (raje) sve se vie trae izvanredni porezi i nameti, a tlaka (dotada svega
nekoliko dana godinje) postaje uobiajena. Raste prezaduivanje uslijed poveanog
lihvarenja, pa je povean broj bjegunaca sa zemlje. Sve manje spahija pristaje preuzeti timar,
ve idu u kapikulu trupe koje dobivaju novac u gotovu. Ugled timara je smanjen jer se timar
poeo dodjeljivati i slubenicima kao naknada umjesto plaa koju su trebali dobivati u
gotovini.
Poneki, kao bogati vlasnici nadarbina, pojedinci iz redova idova, dobrostojei
dravni slubenici (najee bivi janjiari i kadije) kupovali su imanja prezaduenih i
odbjeglih podlonika, esto i pod lanim imenom. Na taj nain se umjesto timara poela
10

oblikovati neka vrsta privatnog veleposjeda iftluka. Posjednici najviih nadarbina (has) sve
vie se ponaaju kao vlasnici zemlje, te jo vie proiruju svoje nadarbine gutajui manje
posjede i timare. seljaci su na ovaj nain postajali sve izloeniji vlasniku na milost i nemilost,
a njihov bijeg sa zemlje samo je jo vie pogoravao poloaj onih koji su ostali raditi na
zemlji. Ne treba posebno isticati da je sve ovo dovelo do nazadovanja u uzgoju glavnih
kultura itarica, te uzgoja stoke.
Uslijed smanjenja broja spahija Porta je morala poveati broj plaenih odreda da bi
odrala mo vojske. Gotovina je postajala sve vanija, a da bi se dolo do gotova novca pri
trendu stagnacije privrede drava je poela sve vie stvari davati u zakup. Zakupnike se
najee nije kontroliralo, pa su bile este malverzacije gdje su bogatiji dostojanstvenici, ali i
nemuslimani preko nekih figuranata ubirali naknade s najveih nadarbina. Ovo je sve skupa
dovelo do velike korumpiranosti, pa i na najviim pokrajinskim poloajima. paralelno s time
razvijala se i prava kupovina funkcija. Sve manje je onih koji su na poloaje dolazili temeljem
vlastitih sposobnosti, a sve vie onih koji su to postigli na temelju kupovine funkcija. Osim
unutar dravnih slubi, nije bio rijedak sluaj plaanja i da bi se ulo u janjiarske postrojbe,
to je kasnije donosilo niz privilegija. Naravno da je to imalo odraza na borbenu mo elitnih
jedinica. Kako su se timari poeli smanjivati i davati nespahijama, broj timara poetkom 17.
stoljea opao je trostruko, na 30.000. S druge strane broj plaenike vojske porastao je s oko
40.000 sredinom 16. stoljea na oko 100.000 u prvim desetljeima 17. stoljea. Da bi ih se sve
moglo isplatiti, poeo se kovati manje vrijedan novac, to je dovodilo do estih pobuna unutar
vojske. Red janjiara, dotad najelitnijih odreda osmanlijske vojske sve vie se upotpunjava
pridolicama izvana, a sve manje dankom u krvi. Oni sada tee materijalnim prednostima,
mogu se eniti i ivjeti izvan vojarni, pa je logino da se vie nisu borili s istom
motiviranou kao prijanji. Uz to mnogi su postali janjiari da bi poslije prilikom naputanja
vojske mogli prijei meu obrtnike, pri emu za njih tada ne bi vrijedili rigorozni propisi
esnafa (cehova). Janjiarski korpus postupno je prisvajao sve veu mo; sultani se poeli sve
vie povlaiti u hareme, a mo je gubio i veliki vezir koji u postojeoj konstelaciji snaga i
odnosa nije mogao napraviti iskorak naprijed.
Za vrijeme trinaestogodinjeg rata s Austrijom nestaju akindije; umjesto njih za vojne
akcije poeli su se koristiti Krimski Tatari.
Jedan od nezanemarivih razloga stagnacije u trgovini svakako je premjetanje
trgovakih putova. Umjesto preko Osmanskog Carstva sve vie skupocjene robe, ponajvie
mirodija ide oko rta Dobre nade. Osiromaenju domae privrede pridonijelo je i pritjecanje
jeftinije robe manufakturne proizvodnje na temelju kapitulacija s Francuskom 1536., s
Engleskom 1580., te Nizozemskom 1623. Time osmansko zanatstvo sve vie gubi
konkurentsku mo. Osmansko Carstvo postaje pasivno trite za europsku masovnu
proizvodnju; najveim je dijelom to potaknuto i neulaganjem drave u proizvodnju.
Nedostatak novca nastoji se namiriti izvozom itarica unato mnogim zabranama, pa se moe
govoriti i o nestaici ivenih namirnica.
Jedan od najveih ustanaka koji je izbio zbog tekog stanja u dravni bio je veliki
ustanak Delalija, pod vodstvom Kara Jazidija, svrgnutog beglerbega koji je ujedinio
mnotvo nezadovoljnika, ukupno vie desetaka tisua, meu kojima velik broj odmetnutih
spahija, bjegunaca sa zemlje, te od 1598. do 1601. priinjavao velike tete. I nakon smrti voe
ustanka 1601. i raspada glavnine ustanikih snaga haranja manjih grupa su nastavljena.

11