NAVIGACIJA

Home
Sadraj
Osoba tjedna
Kolumne
Teme
Interviewi
Picakandal
International
Feral Tromblon
Greatest Shits
Kultivator
Glazba
Film
Virtual Tribune
Pisma
Arhiva
Tribute
O Feralu
Stranica obnovljena:
29. svibnja, 2008.

01 / Kolumne (4)
SUBVERZIJA (1/4)

Evo na primjer u meni susjednoj ulici, a u blizini duana, videoteke, djejeg vrtia... na velikom zidu veliki
grafit: "Ubij Srbina!", revni ga "pisac" niti nema potrebu obnavljati budui da ga nitko i ne brie. Jest, zvalo se
tu policiju i neke slube zaduene za istou, ali tko bi...
GENOCIDNI CIRKUS (2/4)

Evo nama nove prilike da se junaki isprsimo i poginemo za istinu koju nitko ne razumije osim nas. Poetkom
tjedna poela je pred Meunarodnim sudom pravde u Haagu dugo oekivana parnica otvorena jo davne
1999. tubom Hrvatske protiv Srbije (tada SR Jugoslavije) za genocid...
POLITIKO MESO (3/4)
Naizgled se radi o estradizaciji politike, ali ovdje tvrdimo ba suprotno: politiari u toj medijskoj terevenci uivaju
neusporedivo vie kredita od pripadnika klasine estrade. Jer od nas, od "javnosti", trai se da strogo potujemo zadana

pravila igre. Bilo kakva konfuzija u tom smislu...

GOSPODAR GLUPOSTI (4/4)
Verzija Jeremieve historije po kojoj su za recentne ratove devedesetih krivi Hrvati, Slovenci, Bonjaci i Albanci dok
su se Srbi samo branili, deo je tadievske taktike da se ve danas u Srbiji pomiri sve ono to se svaalo tolikih godina,
sve u ime voljene i jedine Srbije...
________________________________
Copyright 1993 - 2008. Feral Tribune. All rights reserved.

01 / Teme

POLITIKIN NABAVNIK
"Ako javnu nabavu smjestite pod nekakav veo tajnosti, onda moete raditi to god hoete, jer nema albe, nema onoga
tko ima pravni interes i pojeo vuk magare", izjavio je predsjednik Republike Stipe Mesi u sijenju ove godine. Bilo je
to tko zna koje ponavljanje istog stava...
ZLATKO, GANDI MI SE!
Istup biveg osjekog gradonaelnika dr. Zlatka Kramaria Gandhija nije iao na ruku obrani. On je, naime, titei
Glavau lea, toliko pretjerao i odstupio ne samo od svega to je ranije govorio ve i od onoga to je napisao, da je
tuiteljstvo, itajui mu odlomke iz njegove memoarske knjige...
NA PINI UPRIJA

Vladajua koalicija pogodila se oko toga da do kraja tekueg mandata valja dovriti autocestu do Ploa (3
milijarde i 400 milijuna kuna), zapoete rukometne dvorane (samo dvorana u Osijeku kota 648 milijuna) i
modernizaciju eljeznice, kamo je iz ovogodinjeg budeta usmjereno 3 milijarde i 200 milijuna kuna...
RADNIKI USUD

Ugrubo, statistika sudova u kanjavanju poslodavaca za rabote uskraivanja nekog od radnikih prava izgleda
ovako: polovica prijava ode u zastaru, a od onoga to odoli "zubu vremena" najvei dio zavri usmenim
ukorom ili slinom "rigoroznom" odlukom, a tek manji dio zavri ozbiljnijim sankcijama...
ODBOR ZA DOEK POARA

Prolog ljeta, nakon vatrogasne tragedije na Kornatima, pisali smo o kljunim, strukturnim uzrocima pogibije
dvanaestorice ljudi uslijed nezapamenog kraha cjelokupnog sustava zatite i spaavanja. Ukratko, po njih se
kobnim pokazala politiki razmontirana hijerarhija kompleksne slube...
DU JU SPIK DEJTONSKI?
Dopustiti ili ne dopustiti stvaranje kanala na hrvatskom jeziku u okviru javnoga radiotelevizijskog sistema u Bosni i
Hercegovini - pitanje je koje nije od juer, ali se posljednjih dana ponovo nametnulo kao jedna od najvanijih

tema u politikim forumima i u javnim raspravama...

BELJI SE ISTOK NA ZAPAD
U neto manje od dva desetljea nakon pada zida, Berlin postupno, u turistikom smislu, sustie London, Pariz ili Rim.
Ogroman, irokih prostranih ulica, raskonih avenija poput fascinantne Unter den Linden, s lipama koje sada, krajem
svibnja, samo to nisu zamirisale, te prostranim trgovima...
MBEKIMO SUSJEDE
Bijes koji su pripadnici veinskog naroda Zulua u dvotjednom nasilju istresli na doseljenike nije neka nova,
nepredvidiva pojava, ve posljedica greaka i razoaranja post-apartheid ere u zemlji koju se smatra demokratskim i
ekonomskim uzorom afrikog kontinenta, no u kojoj su se socijalni problemi...
ODISEJA U NEMIRU 1968.
ezdesete su, paradoksalno, vrijedile kao najprosperitetnije godine u privrednom pog ledu. ivotni standard je rastao,

urbanizacija bila u punom jeku, uilo se oputati, plaeni godinji odmor upravo je bio produen s dva na tri
tjedna, ilo se na predstave, u kino, gledala se televizija
IVOT BEZ ZADNJIH MISLI

Rijeka je jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj u kojoj je vrijeme, od prijelomne 1991. do danas, protjecalo
ipak neto drugaije nego drugdje. Tradicionalno multikulturni grad jo od austrougarskih vremena, vana
luka na sjecitu evropskih puteva i izmijeana romansko-slavenska sredina sauvala je...
CRTANI FOTO-ROMAN
Prvo da vam kaem to je to ili to mu doe maanac, naravski, za one koji ne znaju. Reeni maanac, kae usmena

predaja... "je iloko a pue u maju misecu". No bez tekih, mrkih kinih oblaka. Poznat je i kao suho ili vedro
jugo. Kae star i mudar savjet, uvaj se vedra juga i oblane bure...
KAD NA GRAD TOME, TOME...
Udrueni Crkva i gradonaelnik, uz uglednu potporu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zasadit e u Zagrebu jo
jedan spomenik, rad makedonskog kipara Tome Serafimovskog. Tome se nameraio na grad bez otpora, osjetio
mentalitet rezignacije i navalio...

BETA IZABRALA SANADERA

Pobjednik ovogodinjeg meunarodnog natjeaja beogradske nezavisne agencije Beta, za najbolju fotografiju godine u
medijima zemalja jugoistone Europe, je Sanader. Tako, naime, pa jo u navodnicima, zove se ampionski rad
zagrebakog fotoreportera Vjekoslava Skledara iz Jutarnjeg lista...

ILI VATRENI ILI POGAENI

Nakon to je samoborski uitelj i knjievnik Josip Prudeus, ovjek koji je skovao Vatrene jo 1997. godine, svoja prava
na zatieno intelektualno vlasnitvo prenio na ime Braniteljske zadruge umberakog gorja smatrajui da e branitelji
lake obraniti njegova prava, upozoravam sve moje kradljivce...
________________________________
Copyright 1993 - 2008. Feral Tribune. All rights reserved.

01 / Interview
U BOSNI JE HLADNI RAT

Hatida ia Mehmedovi, predsjednica udruenja "Srebrenike majke", koja je u srebrenikom genocidu

izgubila dva sina, mua, dva brata i brojnu rodbinu...
BOLJE CITAT NEGO PAKT!
Igor Grubi, performer i multimedijalni umjetnik iz Zagreba, koji je nedavno uhapen tijekom umjetnike akcije
vjeanja citata svjetskih mislilaca na zagrebake spomenike...
________________________________
Copyright 1993 - 2008. Feral Tribune. All rights reserved.

01 / Osoba tjedna
Osoba tjedna: VICE VUKOJEVI
28. svibnja, 2008.
Tko zna to je htio podnosei kaznenu prijavu protiv Stipe Mesia zbog navodne pronevjere ranih devedesetih, vjerojatno natoiti
ljutom protivniku s kojim dijeli itave krigle ui koje su proteklih godina izlili jedan po drugome. Ali, natoio je najvie sebi.
Jer, kada donedavni sudac Ustavnog suda podnosi prijavu za neto to je otilo u zastaru, onda je on odlina metafora za opet
aktualnu priu o jadnoj profesionalnoj razini ovog Suda i jo jadnijoj proceduri po kojoj se bira. Pria je stara desetak godina, to
znai da ve na poetku moramo izrei jednu krajnje neobinu, vjerovali-ili-ne, konstataciju.
Ustavni sud je jo najbolje funkcionirao u vrijeme Tumana, iako je ovaj ve promijenivi na svoju ruku tekst predsjednike
zakletve jasno stavio do znanja da od njega oekuje bespogovornu poslunost. Kalvarija je poela pred kraj ivota prvog hrvatskog
predsjednika, kada je opozicija zagazila do koljena u glib najgoreg crnoberzijanskog trgovanja s HDZ-om oko izbora novih
ustavnih sudaca.
Iz toga su blatnih nogavica izali i moralni autoriteti kao Ivica Raan, ak i Vlado Gotovac, koji su, da proguraju u Ustavni sud
nekoliko svojih ljudi, glatko pristali da u nj uu i takvi trogloditi HDZ-a kakav je Vice Vukojevi. Bila je to jedna od
najkardinalnijih i najglupljih greaka koje je uope napravila opozicija, jer je HDZ na repu toga obavio i najnoviju skandaloznu
popunu Ustavnog suda.
Kao, zajedno smo, gospodo iz oporbe, izgradili ovaj svinjac i ako su vama nosevi u meuvremenu postali prefini vi se, molim,
maknite, a mi emo obaviti to smo naumili. I tako je HDZ navrat-nanos, da mu neto ne pokvari posao, progurao u Ustavni sud
nekvalificiranu Slavicu Bani, a odbacio Mirjanu Jurii, koja je kao sutkinja Upravnog suda evidentno i prekvalificirana za ovako
mizeran Ustavni sud, ali jedna joj je kvalifikacija oito bila vika.
Ona je, naime, presudila prije nekoliko godina Sanaderovoj vladi da je prekrila zakon kada je uskratila traene informacije
novinarki Radija 101, to joj je oito uzeto za neoprostiv grijeh, puno vei i od grijeha Marka Babia koji je prole godine izabran
u Ustavni sud iako je ukrao dravi iz oiju 270.000 kuna neplaenog poreza. Naravno, opozicija je protiv ovih najnovijih svinjarija
uredno podigla glas, ali kako ona, rekosmo, u ovome nije najiih gaa, rauna se jedino pakosna diverzija Stipe Mesia.
On je primajui prisegu novih ustavnih sudaca, ukljuujui Baniku, oprao Ustavni sud kao leglo politiki odzibane
nekompetencije, koja je kilometrima daleko od evropskih standarda. Moda ne sluajno, istoga dana objavljeno je i da Dravno

odvjetnitvo pokree postupak protiv Vice Vukojevia za silovanje u logoru Vojno kod Mostara, po dokumentaciji dobivenoj iz
BiH.
Ali, to sve to vrijedi kada se vuji duh ovog donedavnog suca Ustavnog suda sada ve toliko skuio u vrhovima sudake vlasti da
ga moe otamo istjerati jedino dokazima o brutalnom silovanju procedure izbora hrvatskih sudaca, a njih nema tko podnijeti.
Valjda se ne eka da i njih poalju iz Sarajeva.
Marinko ULI

________________________________
Copyright 1993 - 2008. Feral Tribune. All rights reserved.

Kolumne (1/4)
Heni ERCEG
GLEDE & UNATO

SUBVERZIJA
28. svibnja, 2008.
Evo na primjer u meni susjednoj ulici, a u blizini duana, videoteke, djejeg vrtia... na velikom zidu veliki grafit: "Ubij Srbina!",
revni ga "pisac" niti nema potrebu obnavljati budui da ga nitko i ne brie. Jest, zvalo se tu policiju i neke slube zaduene za istou,
ali tko bi bogati stigao obrisati sve sline umotvorine, sve na bazi "domoljublja" i mrnje, kojima su krcati zidovi splitskih ulica.
Da, to je vjerojatno zato jer je Split jedna obina provincija, zadrta i neodgojena, za razliku od metropole gdje o "istoi" ulica, trgova
& zidova brinu razne gradske slube, Bandi je tu, naime, jako osjetljiv, ali jo su revniji u tom poslu sami graani. Jo ako na licu
mjesta uhvate nekog divljaka koji ispisuje nekakve poruke, jao si ga njemu, a i policija je u hipu tu da, kao to zakon i nalae,
nestanog uliara privede pameti. Umjetnik Igor Grubi na kojega je ovoga puta policija nasrnula, te ga privela, te e ga kazniti, nije,
meutim, usred Zagreba pisao poruke tipa "Ubij Srbina!", a nije ni filozofirao po zidovima da je Gotovina heroj, a ne zloinac, pa da
ga je epao neki graanin metropole, i jo pozvao policiju, nego je taj umjetnik uinio mnogo goru stvar i svakako zasluio da ga

panduri tretiraju kao obinu protuhu, pae kao jednog od onih pljakaa banaka, koji im eto stalno izmiu, uglavnom Grubi se,
mislei valjda da je u nekoj evropskoj metropoli, priuljao spomeniku Stjepana Radia, pa mu u podnoje postavio transparent na
kojemu nije pisalo "Srbe na vrbe!", to i ne bi bila nikakva subverzija, niti bi se itko od prolaznika na to osvrnuo, nego je pisalo:
"Domoljublje opravdava pripremu velikog broja ubojica!" Uf! Luda li ovika! Kojemu je i to bilo malo, nego se malo ranije usudio
itavoga Nikolu Teslu, spomenik, mislim, oviti transparentom: "to si blie Crkvi, to si dalje Bogu!"
I to? To bi ga, kao, imala biti umjetnost, vjeruje Grubi koji je svoje radove izloio uokolo sve u sklopu "Subversive film festivala"
to se odrava u hrvatskom glavnom gradu. Sreom da Grubievo "podrivanje poretka" nije dijelila i publika, a i kako bi itko
normalan mogao gledati usred Zagreba onu gornju poruku o domoljublju koje da regrutira ubojice, pa to je, majke ti, direktna uvreda
naih heroja, pae, itavog domovinskog rata i bla, bla... Zajeb je, meutim, u tome, ali to naeg revnog picla, graanina obinoga,
koji je hitno pozvao organe reda, nije nimalo smelo, e u tome to ta sintagma nije izvorna filozofska misao naega performera, nego je,
pazi sad, umotvorina Lava Nikolajevia Tolstoja. Pa to onda, ako je i od Tolstoja, previe je!, zakljuit e graanin obini i prijaviti
umjetnika Igora Grubia zbog grube, "antihrvatske" rabote, pa dok e organ reda nasrtati na jednog umjetnika i oduzimati mu pravo na
slobodu rijei, dotle e graanin koji je pozvao pandure, iz prikrajka, slobodno dovikivati: "Bolje da se policija pobrine za tebe, nego
da te ja sam ustrijelim!" Na njegovu dreku i prijetnje panduri naravno nisu reagirali, ali bi zato Grubi imao zapamtiti da je Tolstojev
"Rat i mir" jedno, a na domai rat i mir neto posve drugo. isto i noble, u svakom sluaju.
A opet nije da je naoj policiji lako, i bez Tolstoja, naime, pune su im ruke posla, ma ne zbog ogromne koliine nasilja i razbojstava,
mahom na ulicama metropole, nego ba zbog tih blesavih kulturnih priredbi koje razni umjetnici uglavnom koriste za svoja
subverzivna rovarenja; jedan je takav, pa jo i stranac, nekakav panjolski glumac, samo koji dan prije ukazanja Tolstoja na podestu
Stipice Radia, a u sklopu Festivala alternativnog kazalita, usred metropole, na Trgu, inae rezerviranom za znaajne, nimalo nasilne,
dogaaje, poput nedavnog krvavog boks mea u organizaciji zagrebakog gradonaelnika, tu je dakle taj glumac izvodio svoju toku
"Zeleni ovjek". Ajde dobro, to se jo dalo podnijeti, e ali onda je on, mislei valjda da je doma, negdje u Barceloni, doetao do ulaza
oblinje banke i hop, panduri su ga opili, priveli i oglobili za 500 kuna, jerbo da u svom uskom zelenom kostimu nije nosio paso i
jo je tako maskiran virio u predvorje banke.
Ova dva dogaaja tako lijepo svjedoe kako hrvatski graani nemaju nikakva razloga brinuti za svoju sigurnost, makar im se u blizini
nalazili ak i takvi uasno opasni tipovi, kakvi glumci, umjetnici, u pravilu jesu, pogotovo oni alternativni, performeri koji svoje
subverzivne poruke izlau javno. Hrvatska policija, naime, pravi vanu razliku izmeu takvih "opasnih" umjetnika i onih "naih",
roenih, koji znaju dobro to je Tolstoj zapravo htio rei onom svojom gadarijom koju je Igor Grubi stavio na uvid Hrvatima. Zato je
unaprijed iskljueno da bi ta ista policija intervenirala, mogue zbog neke "slobode govora", na koncertu pijevca i domoljuba Marka
Perkovia Thompsona na sredinjem zagrebakom trgu. Jer on je, za razliku od otpadnika i provokatora Grubia, pravi dravotvorni
umjetnik, izuzet, kako od odgovornosti za ponaanje svoje publike kad ova paradira ustakim znakovljem, ustakim pozdravima, tako
i od one za produkciju vlastitih krvolonih ustakih stihova, uglavnom na takvim dernecima, zabranjenima u inozemstvu, a koji
evociraju la i patos hrvatskog domoljublja, posebno onoga endehakog, policija nikada nema razloga intervenirati i privesti neku
ustaku kapu. Ba kao to nema ansi da e na koncert Thompsonov zalutati neki revni graanin, pa policiji prijaviti onoga do sebe,
odjevenoga u ustaku odoru. To zato jer Thompsonova publika dobro zna, a i policija zna, da na njegovom zagrebakom koncertu
nema nita subverzivno, nitko tu ne rovari protiv drave, nacije ili domoljublja, sve je tu strogo slubeno, sve patriotski kontrolirano,
sve plaeno novcem poreznih obveznika, sve pod pokroviteljstvom Milana Bandia, uz asistenciju 200 zatitara iz braniteljskih
udruga, 350 policajaca i troak od 270 tisua kuna.
Tako zagrebaki gradonaelnik ustrajno poniava Zagreb, pretvarajui mu samo sredite u blatnjavu palanku, a s Thompsonovim
domoljubnim dernekom podno Kaptola, svakako i na zadovoljstvo biskupa, ini jo jedan odvaan korak u zatiranju preostalog,
skromnog, urbanog identiteta toga grada. Onoga to ga tek povremeno evociraju oni umjetnici s poetka teksta na koje onda nasrne
policija. A budui da ovdje, kao nigdje, mjeru demokracije odreuje samo veina, valja se sloiti s umjetnikom Siniom Labroviem
koji je pozdravio represiju nad svojim kolegama, pa kae: "Uvijek sam na strani reda, i ako tu performersku bandu treba mlatit, neka
ih mlate. Protiv sam svake individualne geste, protiv dovoenja u sumnju, propitivanja... Graanima bi trebalo podijeliti pendreke da
mogu sami reagirati na svaku umjetniku provokaciju, bez pomoi policije." Tako govori slobodni umjetnik Sinia Labrovi, a mi
samo prenosimo i potpisujemo taj njegov cinizam. Kao zadnju crtu obrane takozvane hrvatske kulture i demokracije.
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Kolumne (2/4)
Marinko ULI
ARITMETIKA POLITIKE

GENOCIDNI CIRKUS
28. svibnja, 2008.
Evo nama nove prilike da se junaki isprsimo i poginemo za istinu koju nitko ne razumije osim nas.
Poetkom tjedna poela je pred Meunarodnim sudom pravde u Haagu dugo oekivana parnica otvorena jo
davne 1999. tubom Hrvatske protiv Srbije (tada SR Jugoslavije) za genocid. Mogue je da se tuba ve na
poetku nasue na suru hrid pravosudne procedure, jer nije iskljueno da se Sud proglasi nenadlenim (to

nee biti poznato prije jeseni). Ali moda je tako i bolje.

Isti Sud prihvatio je tubu Bosne i Hercegovine protiv Srbije s istom optubom, ali onda je donio onu nesretnu presudu po kojoj je
genocida bilo samo u Srebrenici, a Srbija je proglaena krivom samo zato to srebreniki pokolj nije sprijeila i to nije kaznila krivce
(kao da to nije dokaz i izravne upletenosti). Naravno, s mnogih se strana takvu presudu okvalificiralo kao skandaloznu, ali zato se sada u Hrvatskoj misli da u tom sudu sjede idioti?!
Pa, kako e poslije sramotne presude za BiH taj Sud donijeti jo sramotniju presu da je u Hrvatskoj bilo genocida, kada svi znaju da je
ovdje bilo negdje sedam-osam puta manje mrtvih nego u ratu u BiH?!
Ali, sve kada bi "idioti" i napravili takvu greku, zar hrvatsko dravno vodstvo ne bi umrlo od stida to je svojoj zemlji osiguralo auru
vee rtve od BiH. Zna se da je pravni tim BiH bio sastavljen od nevjea koji su se sluili i propagandistikim pretjerivanjima, kao da
rat u BiH nije bio sam po sebi dovoljno straan, dok u hrvatskoj ekipi sjede odreda provjereni znalci (Damaka, Matelko-Zgombi,
Seri...) na elu s dokazanim Ivanom imonoviem.
Ali, zar ne bi bila bruka za ovu zemlju da se samo zato to ima bolje pravne strunjake izbori za neto to joj ne pripada, i to nakon to
smo se pred onim drugim Sudom u Haagu, za ratne zloine, ve izblamirali po tom pitanju (predstavljanje rtava Ovare kao civila,
iako su bili vojnici, to je u velikoj mjeri kumovalo i onoj jadnoj presudi "vukovarskoj trojci"). Kome je, napokon, stalo da brlja po
injenicama kojih se svi jo sjeamo i ionako strane dogaaje predstavlja jo strahotnijim (umjesto da proklinje nebesa to je rat
odnio i ovoliko rtava)?
Jedini srpski zloin u Hrvatskoj koji zasluuje da se nazove genocidnim bio je onaj u kabrnji, gdje se bezumno pobilo mjesno
stanovnitvo bez ikakve selekcije, ali kako e s time izai pred svijet kraj barem deset takvih kabrnja u BiH, ne raunajui onu
najveu i najgrozomorniju u Srebrenici? Zar zaista elimo ispasti beutni tapkaroi koji na hakim tandovima trimo svoju ratnu
muku po vioj cijeni?
Tako su radili Tito i Kardelj, i to iz sasvim drukijih, pragmatinih razloga, da bi Jugoslaviji osigurali vee ratne reparacije. No, kada
tog vraga pusti iz boce, vie njime ne moe kontrolirati. Legaliziravi brojku od 700.000, ak milijun jasenovakih rtava, njih
dvojica su i ne htijui potpalili tezu o "genocidnosti" Hrvata, na koju sada Hrvatska u Haagu odgovara tezom o "genocidnosti" Srba,
pa nova spirala nepovjerenja i mrnje moe poeti?
Misli li, napokon, netko na to da ova tuba, koja nema nikakvih izgleda da uspije, ima naprotiv sve izglede da, podilaenjem javnosti,
samo dalje odgaa mirotvornu konsolidaciju ex-yu regije. Istinabog, nije Hrvatska usamljena u ovome. I u Srbiji se to radi s vie
adresa, a ak i umjereni Boris Tadi dozvolio si je ne tako davno zastraujuu ofrljotinu da Oluju izjednai sa Srebrenicom, pa i da
svisoka podui i kako se u Srbiji, za razliku od Hrvatske, takve pobjede barem ne slave pod najviim pokroviteljstvom drave.
Izjednaiti jednu legitimnu i smislenu vojnu akciju u kojoj je bilo zloina sa zloinom bez ikakvog vojnog smisla, to zbilja ne izgleda
kao sukno iz kojeg se kroje bolji odnosi u regiji. Ali, s druge strane, ak i u ovoj nakaznoj formi Tadi je otvorio neto to e jako
zapei Hrvatsku, jer je Srbija ve najavila protutubu ako hrvatska tuba pred Sudom pravde bude prihvaena. Dodue, nije sigurno ni
da e ta protutuba biti prihvaena, ali ako se to ipak dogodi, Hrvatska e morati pred licem svijeta odgovarati na najneugodnija
pitanja o Oluji i oko nje.
Tadi barata s ciframa o 250 hiljada nasilno iseljenih Srba i 2500 pobijenih, to je vjerojatno pretjerano, ali svakako nije pretjerano
govoriti o planiranom "etnikom ienju" (tovie, rasprava e se sigurno proiriti dotle da e se govoriti i o tome kako je cijela
Hrvatska bila devedesetih ideoloki i vizualno dizajnirana tako da prepadne hrvatske Srbe). imonovi izjavljuje da e se traiti
zapisnici s Miloevievog Vrhovnog savjeta obrane, koje je Beograd uspio izuzeti iz procesa po tubi BiH, a pokazuju, tvrdi,
umijeanost srbijanskog reima u ratove u Hrvatskoj i u BiH.
Pokazuju, sasvim sigurno pokazuju. Ali, ako bude na tome inzistirala, Hrvatska e i samu sebe zakopati do grla, jer napadno slian
zapisnik, takorei zapisnik-blizanac, postoji i s Briona gdje je Tuman s grupom odabranih generala planirao Oluju u sasvim oitoj
namjeri da zemlju oslobodi ne samo od srpske okupacije nego i od hrvatskih Srba. U Hrvatskoj se mnogima gotovo odrijeio pupak od
srdbe kada se taj zapisnik pojavio u optunom materijalu Carle del Ponte, pa se ovjek mora zapitati jesu li sigurni da su spremni
sve to jo jednom proi i pred Sudom pravde.
Jesu li, na koncu konca, spremni da se pitanje srpske agresije u Hrvatskoj poopi do mjere kada e se logino postaviti pitanje a u
emu se to razlikovalo od ratne politike Hrvatske u Bosni i Hercegovini od 1991. do 1994. godine. Jer, ako se na stol bace i zapisnici s
Pantovaka gdje su udarani temelji marionetske hrvatske drave u BiH, Hrvatska bi u ovoj ratnoj literaturi ak nadjaala Srbiju, a za
toliko samorazgoliivanje nikada nije bilo moralne hrabrosti u Zagrebu, zato bi i sada.
Da ne duljimo, tuba protiv Srbije za genocid trai spremnost iskrenog, ali stvarno iskrenog suoavanja s vlastitim zloinima u
devedesetima. Dobro, ne moe se porei da je tu posljednjih godina dosta napravljeno, odnosi s Haagom dignuti su na razinu koja je u
Tumanovo vrijeme bila nezamisliva, a traju i procesi pred domaim sudovima kojih prije uope nije bilo. Ali, u zbiljskom
osvjetavanju toga da su zloini neto loe ne samo kada ih napravi druga strana, napravljeno je, da se ne laemo, jedva ita, za to
najsvjeiji primjer imamo u ovoj harangi protiv hakog svjedoka Vladimira Gojanovia (iako tu nije neduan ni Tribunal, da to
reknemo najblae to se moe rei).

Uostalom, nee ba biti sluajno to je prvu verziju ove tube dao napisati Tuman 1999. godine, a stavio je na papir poznati ameriki
mukler David Rivkin, naplativi svoju broljitinu, koja je poslije morala biti temeljito remontirana, lijepih milijun dolara. Da ne bude
nesporazuma, prvi hrvatski predsjednik napravio je to ne zato da se kazne srpski zloini, daleko bilo, nego da se otkloni oma koja se
poela stezati oko onih hrvatskih, pa i oko njega osobno.
Ako u dananjem hrvatskom dravnom vodstvu vide u tome to pripada i duhu dananjeg vremena, pa se toga treba prihvatiti i
primijeniti onda pii kuu propalo.
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Kolumne (3/4)
Viktor IVANI
KLIP SLOBODE

POLITIKO MESO
28. svibnja, 2008.
"Zahvaljujui Ana's Sensual Fitnessu povealo mi se samopouzdanje, a popravila sam i figuru i dranje
tijela. Puno se bolje osjeam i drugi to primjeuju."
U citiranoj izjavi Gordane Sobol, saborske zastupnice SDP-a, akcent vjerojatno treba staviti na ono "i drugi
to primjeuju". Zapis o njezinu uivanju u Ana's Sensual Fitnessu objavljen je, naime, uz set fotografija na
kojima politiarka plee uz ipku u "izazovnim pozama", kako to tampa voli definirati, koristi se tehnikama
izvijanja, udvaranja i pentranja, u pripijenim pamunim hlaicama, u pripijenoj pamunoj majiici, u
tiklama veliine djejeg krevetia, tako da imamo detaljan uvid u vrsta miina vlakna razgibane
vjebaice, naroito glede stranjice i grudi koje djeluju kao da ih je isklesao pokojni Franjo Krini.
(itaoce koje zanima vie detalja o Ana's Sensual Fitnessu, kao podvarijanti poznatog Striptease Fitnessa
to ga je utemeljila uvena Sheila Kelley iz Los Angelesa, upuujemo na zadnji broj politikog tjednika Nacional...)
Stvar nije ni nova ni senzacionalna. Naprotiv, samo je jedna od manifestacija radosnog prizivanja masovnih medija u prostor
takozvane privatnosti. Prilagodba okolnostima kada popularnost postaje djelatnost, reklo bi se. Politiko meso, osloboeno slubenih
krpica i utogljenih gesta, oito sve vie dobiva na cijeni.
injenica je, dodue, da nas privatnost gospoe Sobol po svemu sudei ne bi zanimala da se ona kroz nju ne trudi pokazati nam svoja
vlakna i obline u reprezentativnom izdanju i senzualnim pozama. Navodna intima tu je u funkciji proizvodnje imida. Meutim:
kakvoga imida? To jest: koliko je takav imid, makar i kao fabrikat, doista moe reprezentirati?
Pitanje je dakle zato se ona u svome "javnom ivotu", u kojem obavlja djelatnost politiarke, takoer ne koristi tjelesnim seksipilom,
to bi bilo vrijedno svakog potovanja, nego to ini "privatno", i to na nain da u tu "privatnost" omogui javni uvid. Ako je "javna"
figura gospoe Sobol relativno dosadna, pa se nadomjeta onom "privatnom" - koja je upravo zbog vjere u njezinu uzbudljivost
uinjena javnom - ne bi li bilo prirodnije da se ta dva lika (s jedne strane "javni", a s druge "privatni" koji je postao javnim)
meusobno zamijene, ili barem skladno izmijeaju?
Odgovor je kategorino negativan, jer je dvolinost temeljna vrlina na kojoj uzajamno funkcioniraju politiari i javnost. Dvolinost je
postala sama bit politike kao forme javnoga rada, ali i javnosti kao forme politikog dekora. Politiarka koja bi izala za saborsku
govornicu i, uz suvisle primjedbe na neki zakonski prijedlog, koketno oblizala mikrofon, pa onda izvela striptiz toku ogranienog
dometa, izgubila bi javni kredibilitet, mada javnost uiva da ona "privatno" za nju uini ba to. Revijalni karakter politike opsluuje se
kroz sferu "privatnosti" namijenjenu masovnoj konzumaciji. Stroga razgranienost "javnog" i "privatnog", premda je i jedno i drugo
javno, mogua je samo u uvjetima ope hipokrizije. Taj fenomen je, naravno, isti medijski proizvod.
Zato e ura Adlei u slubenim prilikama izgledati poput bogobojazne opatice, dok e u ilustriranoj reviji ednim pogledima
italaca dopustiti da dopru i iznad ruba mreastih arapa; zato visoke stranake dunosnice odvode fotoreportere u svoje omiljene
prodavaonice donjeg rublja; zato Vesna kare-Obolt u poslijepodnevnom televizijskom izdanju vozi koturaljke i penje se po stijeni,
dok preuske tajice pucaju od sree po svim avovima; zato Stjepan Mesi, s datumom roenja dinosaurusa, odlazi na treninge
nekakvog borilakog sporta u pratnji snimatelja, dok Anto api za medijske potrebe igra basket, u snjenobijeloj sportskoj opravi,
izazivajui poglede pune poude kod itavoga mesarskog ceha...
Sve je vie udarnika iz politike kaste koji, protivno nekadanjim boljim obiajima, navlae kostime nabildanih djeaka i zamamnih
curica, odailju signale pune zdravlja, snage i seksa, te nas, poput zvijezda sapunica, manekenki ili lakoglazbenih kruhoboraca, nastoje
uvjeriti u to da njihov aktualitet ima neopoziva svojstva vjene mladosti.
Naizgled se radi o estradizaciji politike, kao to su strunjaci za razne vrste marketinga ve pourili istaknuti, ali ovdje, za vraga,
tvrdimo ba suprotno: politiari u toj medijskoj terevenci uivaju neusporedivo vie kredita od pripadnika klasine estrade. Jer od nas,
od "javnosti", trai se da strogo potujemo zadana pravila igre. Bilo kakva konfuzija u tom smislu - nesposobnost razlikovanja
"javnog" od "privatnog", premda je "privatno" takoer javno - smatra se krajnje politiki nekorektnom. Nedolino je, primjerice,

upitati: Jesu li grudi gospoe Sobol dovoljno vrste da bismo podrali njezin socijalni program?
Pitanje je vulgarno, dakako, zato to je logino. Svojim prostatvom ono ukazuje na uvijenu vulgarnost medijski podrane hipokrizije.
Politiko meso priputa se na trite s cijelim nizom moralnih upozorenja od strane proizvoaa i distributera. Servira nam se sve
ee, ali nam je zabranjeno tretirati ga jednako kao to tretiramo "uobiajeno", estradno meso. Poput privilegirane saborske mirovine,
i tu vrijede zakoni za izuzetne: estradno meso ima ogranieni rok, a politiko meso ogranieni nain upotrebe.
"Nije me sram to pleem oko tange", kazala je Gordana Sobol reagirajui na iznueni "skandal", i u tome ju se moe samo podrati,
uz odreeno aljenje to je svoje vjetine voljna pokazivati jedino u sportskoj, a ne i u saborskoj dvorani. No, zanimljivija je izjava
koja slijedi kao dodatak: "Zar bi se saborski zastupnici trebali baviti iskljuivo drutveno-politikim radom? Svatko od nas ima i
privatni ivot."
Tvrditi da je "privatno" neto to si odluio reklamirati preko medija, dosljedno je upravo u mjeri vjerodostojnosti domae politike.
Gospoa Sobol tako je ukazala na samu sr problema. O kakvoj god se politikoj inscenaciji radilo, bila ona iz "javne" ili "privatne"
domene, tanga je jedino o to se vrijedi osloniti.
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Kolumne (4/4)
Petar LUKOVI
PERO S ONOGA SVETA

GOSPODAR GLUPOSTI
28. svibnja, 2008.
011: U sredu, u podne, u fancy-ambijentu restorana "Kalemegdanska terasa" potpisan je koalicioni sporazum onih
stranaka koje e narednih godina voditi Beograd; bez mnogo frke, eeljevi radikali, Kotuniin DSS, miloevievski SPS i otuno
penzionerski PUPS (Partija Ujedinjenih Penzionera Srbije) dogovorili su da su Skuptini Beograda formiraju Veinsku Koaliciju i da
za gradonaelnika predloe Aleksandra "Pussy Lips" Vuia, inae generalnog sekretara Srpske Radikalne Stranke.
Biti gradonaelnik Beograda praktino znai biti trei ovek u Srbiji, odmah posle Predsednika i premijera: zbog ogromnog budeta,
veliine i znaaja glavni grad je po mnogo emu "drava u dravi", te pobeda jednih ili poraz drugih ima tektonske posledice;
osetilo se to jo pre etiri godine, na prvim i jedinim neposrednim izborima za gradonaelnika Beograda, kad je
za dlaku ispred radikala Aleksandra Vuia pobedio Nenad Bogdanovi, predstavnik Demokratske stranke.
Uplaena da e na buduim gradonaelnikim izborima u ovakvom sistemu izgubiti, Demokratska stranka
Borisa Tadia uz pomo Kotuniine DSS s kojom je na vlasti u glavnom gradu bila godinama, uz obeanje
da e se veno voleti promenila je Izborni zakon i uvela pravilo koje im se u sredu obilo u glavu;
gradonaelnika bira Koalicija koja skupi najvie glasova.
Ova glupost Borisa Tadia ne bi bila najstranija da se sam Tadi nije iz sve snage potrudio da farsu pretvori u
komediju; dok su po Kalemegdanu radikali i ostali slavili, iz taba predsednika Demokratske stranke poruivali
su da jo "nije sve gotovo" i da jo ima nade da se u Beogradu formira "proevropska vlada u koaliciji sa
socijalistima", to je izgledalo realno koliko i Tadiev predlog da se danas nastave razgovori sa Kosovom kako
bi se nalo reenje koje "zadovoljava obe strane".
Teko je u istoriji modernih izbora nai primere takve dementnosti u postupcima kao kod nesrenog Tadia: on
je istinski verovao da je Kotunica predstavnik "proeuropskih snaga"; on je verovao da ga Kotunica nikad
nee izdati; on je verovao da ga Srbija toliko oboava da e svaki njegov predstavnik, zvao se on Dragan ilas
(kandidat DS u Beogradu), automatski imati veinsku veinu; on je verovao da e mu se miloevievski SPS prikloniti kad Tadi
pone da mu se udvara: on je verovao da e abolicijom ratnih zloina i svega najstranijeg u Srbiji pacifikovati ne samo socijaliste ve
i ostale ratne hukae ispao je smean; on je verovao da e pretnjama o formiranju "proevropske vlade" pobediti matematiku; on je
verovao da mu je Ivica Dai najvei budui prijatelj a edomir Jovanovi iskonski neprijatelj zato je platio Beograd koji e
Vuia na dui imati narednih etiri godine.
Kad se jednom budu rangirali srpski politiari, dileme nee biti: glup, gluplji, Tadi.
Svaka ast, majstore! Sposoban da svaku veliku pobedu pretvori u jo vei poraz!
002: Tadi nije linost: to je nivo svesti. Uverili su se u to nedavno i sluajni Hrvati koji su uivo mogli da uju srpskog komedijaa
Vuka Jeremia, tzv. ministra inozemnih poslova koji se izlupetao po Zagrebu samo nekoliko dana nakon to je ljutito, zajedno sa
Tadiem, napustio nekakav skup u Bugarskoj kad se za govornicom pojavio neko iz Vlade Kosova. Ta odurna ministarska pojava koja
se veito kezi i smeka dok pria gluposti, jer je negde uo da e izvetaenim osmehom zavarati upljinu u glavi, savren je proizvod
iz Tadieve majstorske radionice; kad ovek uje Jeremia, onda mu jasno to je Demokratska stranka izgubila Beograd, to e
izgubiti mesto u buduoj republikoj Vladi jer pored ovakvog Jeremia svaki radikal mora da izgleda normalno, makar se zvao

Aleksandar Vui.
Verzija Jeremieve historije po kojoj su za recentne ratove devedesetih krivi Hrvati, Slovenci, Bonjaci i Albanci dok su se Srbi
samo branili, jer su bili nevini, naroito Slobodan Miloevi, deo je tadievske taktike da se ve danas u Srbiji pomiri sve ono to se
svaalo tolikih godina; etnici s partizanima, partizanovci sa zvezdaima, republikanci s monarhistima, faisti s mondijalistima, nacisti
s Jevrejima, sve u ime voljene i jedine Srbije.
Upravo Tadi, kao predsednik stranke koja je na poslednjim izborima imala 102 glasa najvie od svih ne bi smeo biti spreman na
ustupke; umesto da ga drugi mole da ih on primi, on ide naokolo, oprata, abolira i poziva na zaborav, udvarajui se najstranije
Socijalistikoj partiji Srbije koja u svojim zahtevima ne zna ta je dosta; jue ujemo da SPS zahteva od "budueg koalicionog
partnera" da se prestane sa maltretiranjem porodice Miloevi a da se bivi direktor RTS-a Dragoljub Milanovi, onaj koji radnike
nije obavestio da e RTS biti bombardovan, a znao je da hoe pusti iz zatvora.
Slutim da bi Tadi i na ovo pristao samo da obrazuje Vladu; njegovi su kriterijumi da on nema kriterijuma, o emu, setite se,
svedoi svaki put Vuk Jeremi gde god da se pomahnitali ministar pojavi.
Konano, zato toliko o Tadiu? Zato to nas je svojom kohabitacijom, svojom ljigavou spram Kotunice, svojom glupou i
svojim koketiranjem sa najodvratnijim izdancima nacionalistikog korpusa doveo u situaciju da se danas Srbija nalazi tamo gde
jeste, izmeu loeg i goreg, izmeu lai i zla, ni na nebu ni na zemlji, tamo gde Tadi najvie voli da obitava dok mu se udvaraju da je
najbolji i najpametniji.
Neka mu bude!
Koliko Tadi ivi van vremena i prostora govori njegov intervju koji je dat nakon odluke radikalsko-penzionersko-socijalistikokotunjave Koalicije da u Beogradu formira vlast: "Ova koalicija koja se najavljuje na nivou Beograda, na nivou Srbije, apsolutno nije
celovita i koherentna i ne vodi zemlju izlasku iz krize koja je dugogodinja i mi bismo ponovo bili uronjeni u probleme devedesetih
godina. Ne kaem ja da bi sada neko podigao zidove oko Srbije, ne bi bilo ni potrebe, jer bi Srbija sama izgradila nove prepreke prema
svetu koji nas okruuje. ta bi to znailo u praktinom smislu, umesto da mi zavrimo Koridor 10, modernizujemo eleznicu, to je
teko bez fondova EU, to e uraditi neko drugi", rekao je Tadi, ne objanjavajui kakve veze Koridor 10 ima sa Beogradom ili kakve
veze sa glavnim gradom ima modernizacija eleznice.
Tvrdoglavo glup, Tadi ni u najnovijem intervju ne prestaje da se udvara miloevievskom SPS-u: "Nema nikakve dileme da je SPS
prirodan partner za nacionalno pomirenje, za uspostavljanje socijalnog dogovora. Ta stranka je bila autentini predstavnik nae zemlje
90-ih godina, pobeivala je na izborima, a nakon 5. oktobra 2000. godine, autentini predstavnik te nove Srbije je DS", rekao je on.
Sad je valjda malo jasnije zato je Srbija ovakva.
I zato smo dugorono najebali: svejedno da li nam o glavi rade Dai, Vui, Tadi ili Jeremi.
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Teme (1/14)
FERAL ISTRAUJE: KAKO SE POD FIRMOM APSTRAKTNE ZATITE NACIONALNE SIGURNOSTI MNOGE JAVNE
NABAVE IZ DOMENA OBRANE, UNUTARNJIH POSLOVA I OBAVJETAJNIH SLUBI PROGLAAVAJU TAJNIMA I TAKO
SE IZUZIMAJU OD BILO KAKVE KONTROLE

POLITIKIN NABAVNIK
Ivica IKI
28. svibnja, 2008.
Pod platom zagonetnih razloga nacionalne sigurnosti, Ministarstvo obrane (ukljuujui i Vojnu sigurnosno-obavjetajnu agenciju),
Ministarstvo unutarnjih poslova, Sigurnosno-obavjetajna agencija, Sedma uprava Ministarstva vanjskih poslova, Dravna uprava za
zatitu i spaavanje, pa i pojedine dravne tvrtke koje su od sigurnosnog interesa, razliitim vrstama tajnosti
tituliraju postupke javne nabave koja time, naravno, prestaje biti javnom i odlazi u onu sferu baratanja velikim
javnim parama, u kojoj se otvaraju iroke mogunosti prakticiranja kriminalnih poslova
"Ako javnu nabavu smjestite pod nekakav veo tajnosti, onda moete raditi to god
hoete, jer nema albe, nema onoga tko ima pravni interes i pojeo vuk magare",
izjavio je predsjednik Republike Stipe Mesi u sijenju ove godine. Bilo je to tko
zna koje ponavljanje istog stava koji u nastavku kae ovako: "Kod nabave za
policiju, nabave za vojsku, dakle nabava za narodnu obranu, sluajte, zato bi to bilo
zatieno tajnom? Znamo koliko imamo vojnika. Zar treba sada tititi tajnom od
koga emo naruiti cipele, kod koga emo naruiti koulje za tu vojsku. Imamo
dogovor s meunarodnim faktorom koliko moemo imati naoruanja i kakvog.

Treba li to sada tititi nekakvom tajnom? Pa mi ne proizvodimo atomsku bombu."

Eskiviranje kontrole
S ovim sasvim loginim Mesievim razmiljanjem nitko se iz dravnoga aparata do danas nije konfrontirao, no nita se nije
promijenilo: pod platom zagonetnih razloga nacionalne sigurnosti, Ministarstvo obrane (ukljuujui i Vojnu sigurnosno-obavjetajnu
agenciju), Ministarstvo unutarnjih poslova, Sigurnosno-obavjetajna agencija, Sedma uprava Ministarstva vanjskih poslova, Dravna
uprava za zatitu i spaavanje, pa i pojedine dravne tvrtke koje su od sigurnosnog interesa, razliitim vrstama tajnosti tituliraju
postupke javne nabave koja time, naravno, prestaje biti javnom i odlazi u onu sferu baratanja velikim javnim parama, u kojoj se
otvaraju iroke mogunosti prakticiranja kriminalnih poslova.
Umatanjem nabave svega i svaega u neprozirni veo slubene tajnosti izbjegava se javnost izbora najboljeg ponuaa, eskivira se
mogunost ruenja odabira putem albi onih ponuaa koji nisu dobili posao, te se itav postupak izuzima od nadzora (relativno)
nezavisnih institucija, primjerice, Dravne komisije za kontrolu postupaka javne nabave ili Vladina Ureda za javnu nabavu.
Ako se, dakle, nabava proglasi tajnom radi interesa nacionalne sigurnosti, nema dravnog mehanizma koji moe ostvariti kontrolu nad
tim postupkom. Tako pie u stavku 1. lanka 5. Zakona o javnoj nabavi koji je izglasan u listopadu prole godine: "Ovaj Zakon ne
primjenjuje se na postupke sklapanja ugovora o javnoj nabavi koji su na osnovi propisa Republike Hrvatske proglaeni tajnima ili ije
izvrenje na osnovi zakona ili drugih propisa Republike Hrvatske zahtijeva posebne sigurnosne mjere odnosno kada to zahtijeva
zatita bitnih ili sigurnosnih interesa Republike Hrvatske sukladno posebnim propisima."
Zakoni i propisi na temelju kojih se postupci nabave mogu proglasiti tajnima, i tako izuzeti od bilo kakve kontrole, jesu Zakon o
tajnosti podataka i pravilnici koje na bazi tog zakona autonomno donose tijela dravne vlasti. "Pravilnici o tajnosti koje propisuju
ministarstva to spadaju u oblast nacionalne sigurnosti uvelike derogiraju i Zakon o javnoj nabavi, i Zakon o pravu na pristup
informacijama. Oni naprosto otvaraju mogunost, koja i ne mora uvijek biti realizirana, da se mimo ikakva nadzora dravni novac
troi na sumnjiv i neracionalan nain", kae predsjednik hrvatskog Transparency Internationala Zorislav Antun Petrovi.
Zamagljeni kriteriji
Feral posjeduje Pravilnik o tajnosti slubenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova, koji je ministar Berislav Ronevi donio 21.
veljae ove godine, i Pravilnik o tajnosti podataka obrane, koji je ministar Branko Vukeli potpisao 25. oujka 2008.: i jedan i drugi
a isto je i sa SOA-om, DUZS-om, Sedmom upravom Ministarstva vanjskih poslova... pozivaju se na lanak 10. Zakona o tajnosti
podataka, koji omoguava dravnim tijelima da vlastitim pravilnicima "poblie razrade kriterije za odreivanje stupnjeva tajnosti za
podatke iz svog djelokruga".
Ronevi i Vukeli nisu "razradili kriterije", nego su sainili vrlo irok popis grupa podataka na koje mogu udariti jedan od etiri
peata tajnosti: vrlo tajno, tajno, povjerljivo, ogranieno. "Ministrima i efovima ostavljena je vrlo iroka diskrecijska mogunost
primjene tajnosti u nabavama, umjesto da se u zakonima precizno i konkretno navelo u kojim se iznimnim sluajevima moe
proglasiti tajnost postupka nabave", veli Petrovi.
Tako je ministar policije Ronevi propisao da e tajnou biti zatieni podaci i svi izvori podataka to su sadrani u procesu nabave,
kao i sam proces nabave "svih materijalno-tehnikih sredstava za potrebe djelovanja ustrojstvenih jedinica Ministarstva iji je
razmjetaj i djelovanje oznaeno (nekim, op. a.) stupnjem tajnosti", s tim da je djelovanje znaajnog dijela MUP-ovih "ustrojstvenih
jedinica" oznaeno jednim od etiri stupnja tajnosti.
Ministar obrane Vukeli odluio je, pak, da e visokim stupnjevima tajnosti biti zatieni podaci koji su sadrani u "dokumentima o
nabavi sredstava za posebne namjene", u "dokumentima o nabavi sredstava za obavjetajna tijela i izvidnike postrojbe", u "planovima
nabave naoruanja i vojne opreme", u znaajnijim "investicijskim programima", te podaci to se nalaze u "propisima koje donosi
ministar obrane a od posebne su vanosti za obranu".
Ove formulacije, naravno, nude ogroman prostor da se tajnom oglasi svaka kupovina za vojne potrebe: od zrakoplova i tenkova, preko
izama i arapa, do hrane za vojne pse i tanjura za vojne kantine. Prema naim informacijama, slini pravilnici postoje u SOA-i i
Dravnoj upravi za zatitu i spaavanje: daleko od iije kontrole nabavljaju se artikli koje se nikako ne moe povezati sa zatitom
nacionalne sigurnosti ili je njihova veza s reenom apstrakcijom nategnuta za potrebe realizacije mutnih
transakcija. Godinje se na opisani nain troe stotine milijuna proraunskih kuna.
"Ako paljivije prouite najnoviji Pravilnik o tajnosti podataka obrane, koji je donio ministar Vukeli, vidjet
ete da je on u 90 posto svoga sadraja doslovno prepisan iz pravilnika koji je bio na snazi u vrijeme
ministra uka, dakle, u vrijeme kad je Hrvatska bila u ratu i kad se, ipak, putem tzv. otvorenih izvora nije
moglo doi do tolike koliine podataka o vojnim potencijalima neke zemlje.
Danas je najmanje 80 posto informacija javno i lako dostupno", kae vojni analitiar Igor Tabak i dodaje da
se onih deset posto novosti u Vukelievu pravilniku odnosi na Vojnu sigurnosno-obavjetajnu agenciju, te
na podruje elektronskih sustava koji su uvedeni u Oruane snage poslije uka. Napretka, znai, nema. Prema Tabakovu miljenju,
jedan dio vojnih nabava mora biti zatien iskljuenjem javnoga uvida: to se odnosi na dio tehnikih performansi sofisticiranijeg
oruja i vojnih sustava koje se kupuje, ili na koliinu i vrstu opreme to se nabavlja za specijalne jedinice, jer se iz tih podataka dade

iitati profil i sposobnost takvih snaga. "No, sigurno je da nema nikakva razloga tajnim proglaavati postupak nabave uniformi ili
izama za vojsku", veli on.
Savrena korupcija
Nema nikakva razloga iz perspektive zatite nacionalne sigurnosti zato to je broj pripadnika Oruanih snaga u hrvatskom sluaju
striktno zadan NATO-ovim standardima: do ulaska u Sjevernoatlantski savez Hrvatska e broj profesionalnih vojnika svesti na
esnaest tisua, uz dvije tisue dobrovoljnih ronika godinje. Iz tog podatka, koji je potpuno javan, nije teko izvesti vrlo pouzdane
zakljuke o tome koliko pari izama treba toj vojsci.
Tajnovitost u vezi s nabavom izama ili uniformi mogla bi se opravdati samo u situaciji da Hrvatska eli sakriti brojno stanje svojih
Oruanih snaga, to je nezamislivo za armije koje su u sastavu NATO-a ili se spremaju za lanstvo. Zato onda tajnost u ovoj vrsti
kupovine? Zato to se tako podie poligon za nesmetanu korupciju i elegantno ubiranje provizija, to su pojave koje esto prate
izravno ugovaranje narudbi koje se financiraju iz dravnoga prorauna.
Pritom akteri takvih rabota ne moraju strahovati od nadzora: oglaavanjem tajnosti izuzeli su se od nadlenosti dravnih mehanizama
koji bi se trebali baviti kontrolom javne nabave, dok jedina institucija koja se brine za provoenje Zakona o tajnosti podataka Ured
Vijea za nacionalnu sigurnost nema zakonsko ovlatenje da ispituje tajne nabave koje poduzimaju MUP, MORH ili SOA. Tako
izgleda koncept savrene korupcije, jer su zakonska rjeenja prilagoena tekuoj gramzivosti vladajue strukture i njezinih istaknutih
pripadnika.
inovnici Ministarstva obrane preutjet e sve neloginosti i obeavajue rupe to se javljaju prilikom tajnog nabavljanja, ali e zato
koristiti svaku priliku da bi naglasili uzornu transparentnost postupka nabave vie desetaka borbenih oklopnih vozila na kotaima,
posla koji je zakljuen s finskim proizvoaem Patriom, firmom koju se, inae, sumnjii se sklonost korumpiranju dravnih
dunosnika koji odluuju o kupovini oklopnjaka.
No, zaboravlja se kazati da je spomenuta nabava bila transparentna samo u jednoj fazi postupka: kako kae Tabak, radilo se o
prividnoj transparentnosti. "Poetna faza postupka, koja podrazumijeva izradu taktiko-tehnike studije o potrebama vojske i
suavanje liste potencijalnih ponuaa, provedena je u najveoj tajnosti. Zatim je uslijedilo nadmetanje dvaju izabranih ponuaa koje
je bilo otvoreno javnosti. Kad borbena vozila budu isporuena, opet e otii u tajnu sferu, jer se podaci o njihovoj upotrebi i stanju
tretiraju kao tajni", kae Igor Tabak.
Netransparentnosti sistema vojne nabave dodatno pogoduje i uporno odravanje na ivotu Agencije Alan, drutva s ogranienom
odgovornou koje raspolae znaajnim ovlastima u vezi s prometom i trgovinom oruja i vojne opreme: sveprisutnost paradravnog
Alana u svim vrstama dravnih poslova s militaristikom opremom raa bezbroj mogunosti za interesne konflikte i za privatno
bogaenje onih to su ukljueni u potronju budetskog novca.
"Vrlo je teko opravdati daljnje postojanje Agencije u zemlji koja eli postati lanicom EU-a. Ako se u obzir
uzme kultura tajnosti, takva institucija ukazuje na mogunost neugodno bliske povezanosti obrambene
industrije i Vlade. Ona potie Vladu da svoje interese uskladi s interesima industrije, moda i na raun
odgovornog reima nadzora nad transferom naoruanja i vojne opreme. Zatvaranje Agencije Alan, kao dio
normalizacije odnosa izmeu industrije i Vlade, bio bi dobar znak da Hrvatska namjerava uspostaviti sustav
nadzora nad transferom usklaen sa standardima EU", pie u prologodinjem izvjetaju Safeworlda,
ugledne meunarodne organizacije koja se bavi pitanjima sigurnosti. Vlada, meutim, zasad ne pokazuje
namjeru da ugasi Agenciju Alan: upravo suprotno, preko te tvrtke i dalje se obavlja dobar dio nejavnih
vojnih kupoprodaja koje su izvan bilo ije kontrole.
U ime sigurnosti
"Ulazak u NATO sigurno e podrazumijevati veu transparentnost i radikalno suavanje, to jest konkretizaciju onog malog broja
vojnih nabava koje je opravdano, ili u svijetu uobiajeno, zatiti tajnou. Vukeliev sadanji pravilnik nesumnjivo e se morati
mijenjati", smatra analitiar Tabak. Ali dok se to ne dogodi dakle: dok se ne bude moralo Sanaderov zdrug zduno e utjeti i u
tiini iskoritavati smiljenu zakonsku nedoreenost i nepostojanje efikasnog sustava demokratske kontrole nad dravnim tijelima
kojima je zatita nacionalne sigurnosti u opisu radnih zadataka. Parlament se, naime, svojim poslom bavi nevoljko i po inerciji, dok
struna javnost i ozbiljan medijski interes postoje samo u tragovima.
POLITIKIN NABAVNIK
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Teme (2/14)
FERAL ANALIZIRA ODLUUJUU FAZU SUDSKOG POSTUPKA PROTIV BRANIMIRA GLAVAA I NIZ NEOBINIH
OKOLNOSTI KOJE SE U VEZI S TIM DOGAAJU

ZLATKO, GANDI MI SE!

Drago HEDL
28. svibnja, 2008.
Istup biveg osjekog gradonaelnika dr. Zlatka Kramaria Gandhija nije iao na ruku obrani. On je, naime, titei Glavau lea,
toliko pretjerao i odstupio ne samo od svega to je ranije govorio ve i od onoga to je napisao, da je tuiteljstvo, itajui mu odlomke
iz njegove memoarske knjige, posve suprotne od onoga to je tvrdio na sudu, gdje je Glavaa prikazao veim Gandhijem od sebe,
Kramaria dovelo u poziciju nevjerodostojnog svjedoka koji je ozbiljno odstupio od obveze svjedoka da pred sudom govori samo
istinu
Pripadnici Sektora kriminalistike policije iz Pule prije dva tjedna istraivali su sluajeve stalnih telefonskih uznemiravanja
najvanijeg svjedoka u sudskom procesu protiv Branimira Glavaa, tonije onom njegovom dijelu koji se odnosi na ubojstva
osjekih civila u garaama, neposredno uz zgradu nekadanjeg Sekretarijata za narodnu obranu. Dravno odvjetnitvo dalo je nalog da
se istrai tko stoji iza stalnih telefonskih poziva Krunoslavu Fehiru, koji su se poeli intenzivirati kako se pribliava dan njegova
svjedoenja. Fehir je zbog toga promijenio broj svog mobilnog telefona, no uznemiravanja su nastavljana tako to su pozivi od tada
stizali na recepciju MUP-ova objekta u kojem je Fehir smjeten, pa su o njima ispitane i slubenice koje ondje rade.
Nepoznati glasovi (bilo ih je nekoliko), upitali bi slubenice, kad bi ove odgovorile da Fehir nije ondje, ele li da im kau u kojem se
krilu zgrade i na kojem katu Fehir nalazi. Razlog njihova poziva uvijek je bio isti: ele kljunom svjedoku u suenju protiv Glavaa
priopiti "traginu vijest" iz kruga njegove obitelji.
Presudna faza
Policija vjerojatno nee ui u trag onima iji je cilj uznemiravanje kljunog svjedoka, pred njegov
skoranji iskaz, 9. lipnja, no Dravno odvjetnitvo, u presudnoj fazi suenja protiv Glavaa i jo
estero optuenika za ratne zloine, zacijelo eli sucu eljku Horvatoviu dati do znanja to se
dogaa izvan sudnice. A taj dio i do sada je bio mnogo zanimljiviji, uzbudljiviji i mnogo
dinaminiji od onoga to se dogaa u velikoj sudnici upanijskog suda na zagrebakom Zrinjevcu,
pa nije iskljueno da upravo on bude presudan za sudski pravorijek.
Uznemiravanje Fehira poklopilo se s vrlo nepovoljnim stanjem u kojem se nala Glavaeva
obrana, nakon to je nekoliko svjedoka svojim iskazima posvjedoilo najbitnije navode prie koja je
prije tri godine i pokrenula cijeli "sluaj Glava". Naime, u opsenoj osobnoj ispovijesti koju je u Feralu u ljeto 2005. iznio
Krunoslav Fehir, ispovijesti koja je okirala javnost brutalnou kojom su u Osijeku ubijani civili kada su bili primoravani piti
sumpornu kiselinu u garaama ispod Glavaevih prozora, kljuni svjedok u vrijeme dogaaja golobradi, malodobni pripadnik
Glavaeve postrojbe (Fehiru ja tada bilo tek 16 i pol godina) rekao je niz detalja, koje su u nedavnim iskazima o okolnostima u
kojima je ubijen edomir Vukovi, potvrdili patolozi, policajci na oevidu, kao i tadanji istrani sudac.
Najvaniji dio tih svjedoenja jest da Vukovi nije bio nikakav terorist-atentator koji je preskoio dva i pol metra visoku ogradu s
namjerom da u dobro uvanoj zgradi ubije Glavaa, ve da je bio civil, doveden u garau, ondje muen i na kraju prisiljavan piti
sumpornu kiselinu iz odloenih akumulatora. Drugi vaan dio iskaza spomenutih svjedoka jest da Vukovia nije ubio Fehir, mada je
u njega kao straar pucao (to Fehir nikada nije ni tajio), ve da je smrt nastupila kao posljedica trovanja sumpornom kiselinom. O
tome postoje dokazi u medicinskoj dokumentaciji iz toga vremena koju su na sudu potvrdili lijenici-patolozi.
Dosadanja nastojanja Glavaeve obrane da Fehira prikau kao viestrukog ubojicu (ime su neprestano, u
svojim javnim istupima, bombardirali javnost) i tako ga ne samo kompromitiraju i diskreditiraju kao kljunog
svjedoka, ve ga i strpaju na optueniku klupu, istu onu na kojoj sjedi Glava, tako su potpuno propala. Kada na
dvodnevnom ispitivanju (sudac je za svaki sluaj predvidio i mogunost da Fehir svjedoi tri dana) Fehir iznese
svoje spoznaje, sud e imati cjelovitu sliku o onome to se toga kobnog 31. kolovoza 1991. dogaalo u garaama
tik uz Glavaev ured. teta je to taj dio suenja nee biti javan, jer e na njemu, oekivano, biti izneseni mnogi
detalji presudni za cijeli sudski postupak.
injenice i impresije
Na ruku obrani nije iao ni istup biveg osjekog gradonaelnika dr. Zlatka Kramaria, koji se podiio ratnim nadimkom Gandhi,
bez obzira na njegov silni trud da slike ratnog Osijeka prikae posve drugaije od onih kakve su stvarno bile. Kramari-Gandhi je,
naime, titei Glavau lea, toliko pretjerao i odstupio ne samo od svega to je ranije govorio ve i od onoga to je napisao, da je
tuiteljstvo, itajui mu odlomke iz njegove knjige Gradonaelnie, vrijeme je, posve suprotne od onoga to je tvrdio na sudu gdje
je Glavaa prikazao veim Gandhijem od sebe - Kramaria dovelo u poziciju nevjerodostojnog svjedoka i otvoreno ga upozorilo da
je ozbiljno odstupio od obveze svjedoka da pred sudom govori samo istinu.
Tako je Kramari, tvrdnjama poput onih da se navodi iz njegove spomenute knjige "ne smiju uzimati kao injenice", jer je rije o
njegovim "impresijama koje ne moraju biti u suglasju sa injenicama", sam sebe u potpunosti diskvalificirao, uinivi obrani
suprotno od onoga to je elio - medvjeu uslugu. Koliko je to tono, svjedoi i urno pismo Veljka Miljevia, jednog od Glavaevih

odvjetnika, upueno medijima u kojem eli popraviti dojam takvog Kramarievog svjedoenja. Miljevi je naime napisao (Jutarnji
list, 16. svibnja) kako je Kramarievo svjedoenje u medijima krivo prikazano, no cilj njegova pisma, ini se, bio je ponovno
spominjanje za obranu vanog podataka kojeg je iznio Kramari, a kojeg nikada do tada nije spominjao. Kramari je naime
ustvrdio, a Miljevi to podebljava, da Glava nije zapovijedao jedinicom koja je bila poznata pod nazivom BOB (Branimirova
osjeka bojna), ve da je zapovjednik bio Nikola Jaman. Kramariu je to navodno rekao Sreko Lovrinevi, predsjednik tadanjeg
opinskog Kriznog taba. Kramari-Gandhi to nikada do sada nije rekao, to moe znaiti samo dvije stvari ili da je takvu
sugestiju od nekoga dobio, ili da za vrijeme rata nije bio u Osijeku, ve na Havajima, pa je o kljunim stvarima iz tog vremena saznao
od drugih. No, bez obzira na te tvrdnje, postoje originalne vojne iskaznice iz toga vremena koje je, u svojstvu zapovjednika,
potpisivao Glava. Jednu takvu potpisao je i Krunoslavu Fehiru.
Druga loa stvar koja se dogodila obrani jest odluka Vrhovnog suda kojom je definitivno opovrgnuta teza Glavaeve obrane i obrane
jo nekih osumnjienika da su dokazi za drugi dio zloina, onih vezanih za tzv. sluaj selotejp, prikupljeni nezakonito. Vrhovni je sud
(o emu smo pisali) odbacio albu obrane i ustvrdio, detaljno i opirno obrazloivi, da su dokazi prikupljeni u skladu sa zakonom.
Jedan pravni strunjak koji je proitao obrazloenje Vrhovnog suda rekao je kako se, u "metaforikom smislu", moe rei da je time
presuda praktino ve napisana.
Utihnuli glasovi
Kao to je poznato, u iskazu pred osjekom policijom, a potom i pred istranim sucem upanijskog suda u Osijeku, treeoptuena
Gordana Geto-Magdi teko je teretila Glavaa, navodei njega kao nalogodavca ubojstava najmanje deset civila, likvidiranih po
istom obrascu: metkom u potiljak, nakon to su poslije ispitivanja, ruku i usta oblijepljenih ambalanom trakom, dovedeni na obalu
Drave. Gordana Geto kasnije je svoj iskaz pokuala povui, tvrdei da ga je dala pod prisilom. A Glavaeva obrana ustala je nizom
kaznenih prijava protiv nekadanjeg efa osjeke policije, Vladimira Fabera, optuujui ga da je "fabricirajui dokaze" protiv
Glavaa primjenjivao nezakonite naine.
Te su prijave odbaene, no injenica da je Vrhovni sud odbio i albe Glavaeve obrane, neusporedivo ih je vie pogodila. To znai da
iskaz Gordane Geto-Magdi, koji Glavau predstavlja teak kamen oko vrata, ostaje u sudskom spisu i da ima znaenje valjano
prikupljenog dokaza.
Stvari, dakle, za Miljevia i ekipu ne stoje nimalo sjajno, pa otuda i prilina nervoza, vidljiva ne samo u pisanju medijima u emu su
"pogrijeili" izvjetavajui sa suenja, ve i u takvim potezima kakav je bilo podnoenje kaznene prijave Opinskom dravnom
odvjetnitvu u Zagrebu, protiv potpisnika ovog teksta, zbog navodne prisile prema pravosudnom dunosniku, a sve zbog jednog
novinskog lanka u kojem se slino kao i u ovom analiziralo stanje postupka protiv Glavaa i estorice ostalih optuenika.
A koliko je to stanje za obranu nepovoljno, svjedoe i glasovi iz Osijeka i to podjednako oni koji se uju i oni koji su naglo utihnuli.
Ono "prekomjerno granatiranje" kojima su elnici Glavaevog HDSSB-a (prije svih nesueni
gradonaelnik Vladimir iljagi i aktualni upan Kreimir Bubalo) zasipali premijera Sanadera i
potpredsjednika Sabora eksa, nazivajui ih najpogrdnijim imenima od ubojica do pijanaca posve
je obustavljeno i ve se mjesecima iz Osijeka takvo to ne moe uti. Ono je naglo popustilo
Glavaevim putanjem iz pritvora da bi posve nestalo, kao da su svi navodni razlozi takve paljbe (a to
je, sjetimo se, posvemanje zaostajanje Slavonije) u meuvremenu otklonjeni.
"Nemoralna ponuda"
No, glasovi koji se uju, dodue ne glasno i ne javno, jo su zanimljiviji. Karakterizira ih velika
kooperativnost HDSSB-a, odnosno Glavaa, prema Sanaderu i njegovoj Vladi. Javno ju je
demonstrirao Glava u Saboru, estoko se obruivi na HSU-ovca Silvana Hrelju, a polujavno opet
Glava, ponudivi eljku Mitroviu, vlasniku srbijanskog Pinka, na kupnju Slavonsku televiziju.
ini se da nad cijelom tom operacijom ulaska srpskog medijskog mogula na hrvatsko trite slike, zvuka i informacija, lebdi diskretna
ruka HDZ-a, pa se Glavaevu ponudu Mitroviu moe promatrati i u tom kontekstu. On, Glava, navodno je rekao u krugu bliskih
istomiljenika kako ga ta televizija, u Osijeku posprdno nazivana Glavaev zabavnik, vie ne zanima, jer mu je svejedno na koji e
nain objaviti sudsku presudu o njegovu suenju.
Jedan osjeki poduzetnik, s kojim se Glava raziao, no jo uvijek odravaju komunikaciju, pria kako je Glava spreman raspustiti
svoju stranku HDSSB ako bi dobio jamstva da bi to bilo adekvatno nagraeno na suenju koje je u toku, a koje oito ne ide onim
smjerom kojim su ga pokuali trasirati njegovi branitelji. Ta "nemoralna ponuda", pred skore lokalne izbore, ima itekakvu teinu
otvorila bi naime vrata HDZ-u da prvi put pobijedi u Osijeku, te da vjerojatno, s obzirom da e izbori za prvu gradsku fotelju biti
izravni, dobije i svog gradonaelnika. U prilikama kada HDZ ne stoji sjajno i kada e mu anse zbog sve loijeg stanja i dramatinog
pada standarda graana, biti dodatno umanjene, pobjeda u etvrtom po gradu veliini u Hrvatskoj bila bi iznimno vana. Glava, vjet
trgovac, zna kakvu robu ima u rukama, a poznato je, u spaavanju vlastite koe, ne bira naine, sredstva i uloge.
Takva ponuda, s razraenim varijantama, prema tvrdnjama jednog slavonskog saborskog zastupnika, navodno ve postoji na stolu dr.
Andrije Hebranga, predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru. Hebrang je glavni Glavaev oslonac u kontaktima s
HDZ-om i on bi trebao takvu ponudu operacionalizirati, a vjerojatno i pronai naine kako da se, zauzvrat, realizira onaj mali ustupak

to se odnosi na presudu koja bi mogla biti izreena do kraja godine. S obzirom na Hebrangove politike planove i neutaive osobne
ambicije, podrka slobodnog Glavaa itekako bi mu bila od koristi i snano bi ojaala njegove pozicije na moguem putu prema
Pantovaku ili samom vrhu HDZ-a.
HDSSB, Glavaeva pseudoregionalna stranka, i do sada je imao vanu, moda i presudnu ulogu u njegovoj iznimno komfornoj
poziciji optuenika za ratne zloine. Da je nije osnovao i svoju mreu godinama pletenu u politici, policiji, tajnim slubama, Crkvi,
sudstvu, medijima, privredi, sportu i kulturi u najveoj mjeri preselio u stranku - bez sumnje bi amio u Remetincu zajedno s ostalih
est suoptuenika, koji iza sebe nemaju stranku i saborski mandat na njoj zaraen. Isporui li takvu stranku na pladnju HDZ-u, i to u
vrijeme kada e Sanader sa zebnjom i grem u elucu izai na lokalne izbore, s pravom moe oekivati poklon koji ga u ovom
trenutku jedino zanima.
Vrelo glaalo
Glava, meutim, i dalje radi sve da bi ojaao stranku, pa se, postrojivi svoje ljude, i osobno
razletio na sve strane osnivajui stranake ogranke, a dodatnu snagu stranci pokuao je upumpati
ujedinjenjem s neko pravim ali neuspjenim regionalistima, onima iz Slavonsko-baranjske
hrvatske stranke (SBHS), tabora biveg saborskog zastupnika Damira Juria. SBHS u
meuvremenu se sveo na dvadesetak ljudi, bez ikakva je znaenja i jo manje utjecaja na lokalni
politiki ivot, no Jurieve europske veze stvarne ili hinjene - koje je godinama razvijao u
Bruxellesu i Strasbourgu, Glavau su se uinile zanimljivima. Juri bi naime, pogotovu ostvari li
se ono o emu se u Osijeku govorka da novi potpredsjednik HDSSB-a, Juri, zasjedne u ured
regionalne agencije Slavonije i Baranje u Bruxellesu trebao pridonijeti stvaranju boljeg imida o
Glavaevoj stranci, pa time i o samom Glavau. Njegova uloga, tako bi, na neki nain, bila slina onoj koju je pokuao obaviti dr.
Mate Grani, kada se latio vrelog glaala, ne bi li ispeglao apiev HSP i kao uljuenu hrvatsku desnicu uinio kompatibilnom s
europskim kolegama.
Naoko kontradiktoran potez pokuaj jaanja HDSSB-a s istovremenim razgovorima o njenom izruenju samo je naoko zbunjujui.
to jai HDSSB, jae su i anse da se za njegov transfer dobije vea cijena. A to je ono to Glavaa u ovom trenutku, kad su kola
njegove obrane na nizbrdici, jedino i istinski zanima.
ZLATKO, GANDI MI SE!
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Teme (3/14)
FERAL ISTRAUJE: OD KOJIH E VELIKIH INFRASTRUKTURNIH INVESTICIJA VLADA MORATI ODUSTATI ZBOG
POGORANE EKONOMSKE SITUACIJE U ZEMLJI

NA PINI UPRIJA
Vedran MARJANOVI
28. svibnja, 2008.
Vladajua koalicija pogodila se oko toga da do kraja tekueg mandata valja dovriti autocestu do Ploa (3 milijarde i 400 milijuna
kuna), zapoete rukometne dvorane (samo dvorana u Osijeku kota 648 milijuna) i modernizaciju eljeznice, kamo je iz ovogodinjeg
budeta usmjereno 3 milijarde i 200 milijuna kuna. Predvien je i poetak gradnje jo dva autoputa Zagreb-Sisak i Beli Manastirgranica s BiH, a u igri je i niz drugih skupih projekata. Iako bi za uprizorenje svih nabrojenih "zdanja" Hrvatskoj trebao jo jedan
BDP na onog koji ostvaruje, od niega se zasad ne odustaje, ali opoziva e morati biti prije ili kasnije
Upadljiva nestaica duljih i sadrajnijih medijskih ukazanja premijera Ive Sanadera zadnjih tjedana uvjetovana je nizom loih vijesti
koje se tiu ivotnog standarda u dravi i koje iziskuju reakciju iz samog vrha Vlade. Umjesto premijera, antiinflacijske govore i
smirujue poruke svakodnevno izgovaraju potpredsjednik Vlade Damir Polanec i ministar financija Ivan uker, no oni ne mogu
pruiti odgovor na kljunu dilemu hoe li biti zaokreta u Vladinoj proraunskoj i ekonomskoj politici u novonastalim okolnostima, i
u emu e se taj zaokret sastojati. Istodobno, izvrnoj vlasti stiu razni savjeti, meu kojima se uestalou i
razlonou izdvaja prijedlog ekonomskih i analitiara poslovnih banaka, koji Vladi sugerira da odmah
obustavi pokretanje novih infrastrukturnih ulaganja, poput Peljekog mosta i preostale cestogradnje, pa tako
osloboena sredstva usmjeri u proraunske uplive na formiranje cijena najosjetljivijih roba i usluga, poput
goriva i hrane, odnosno u bitku sa inflacijom.
Budui da se javna ulaganja u prometnu i energetsku infrastrukturu tek u manjem dijelu odvijaju iz
dravnog prorauna, podatak da je iz ovogodinjeg budeta odvojeno neto vie od etiri milijarde kuna za
javne investicije ne govori gotovo nita. Najobimniji javni radovi plaaju se preko dravnih poduzea poput Hrvatskih autocesta i
Hrvatskih eljeznica i na godinjoj razini nije u pitanju manje od dvadeset milijardi kuna. O investicijama drave, kako za Feral
komentira jedan od autora gospodarskog programa Hrvatske seljake stranke Branimir Lokin, ve godinama ovisi planirana stopa
rasta BDP-a.

Inflatorni udar
"Ako ove godine elimo ostvariti planirani gospodarski rast od pet posto, ne smijemo dirati javne investicije, od kojih jedan veliki dio
nije u dogledno vrijeme ni mogue stopirati. Ne znam to bi se dobilo zaustavljanjem velikih infrastrukturnih projekata, ali znam da bi
se izgubilo puno toga. Naime, postizanjem manje stope gospodarskog rasta od planirane, u opasnost, meu ostalim, dolaze
proraunski prihodi, sposobnost otplate dugova, investicijska klima u dravi i stopa nezaposlenosti", uvjeren je Lokin, odbacujui i
opravdanost prebacivanja budeta predvienog za investicije u transfere koji bi zaustavili rast cijena energenata. Prema Feralovom
sugovorniku, novac koji bi se izvukao iz graevinarstva i drugih investicijskih brani, prebacio bi se u privatnu potronju, a cilj se ne
bi postigao jer je, kae Lokin, inflatorni udar sa svjetskih trita jednostavno prejak.
Jedna od posljedica inflacije jest da se na njoj drava bogati, za razliku od graana koji na istoj razini plaa
imaju sve manju kupovnu mo i praktiki siromae. Dravni i lokalni budeti zbog inflacije ubiru vie
poreza po poveanim cijenama u skladu sa ekonomskom potapalicom da je porez oduzimanje dohotka
silom, a inflacija uzimanje prevarom. Vjetiji upravljai dravnim financijama, napominje Branimir Lokin,
mogu ostvariti bolje uinke preraspodjelom poveanih prihoda, nego opozivom kapitalnih projekata.
"Sve to ne znai da treba ustrajati na nekim ulaganjima za koje u ovom trenutku ne postoji realna potreba.
Ali to e otpasti samo od sebe, kao neostvarivo i neprimjereno tekuim prilikama", procjenjuje Lokin.
Odgovor na pitanje to bi to od zacrtanih javnih ulaganja moglo, kako kae HSS-ov ekonomski strateg, otpasti "samo od sebe" zbog
pogorane makroekonomske slike drave, vie spada u podruje politike, nego ekonomije. Preciznije, lista infrastrukturnih ulaganja
doraivati e se na sastancima lidera vladajue koalicije, kao to se ve i dogodilo zimus prilikom sastavljanja koalicijskog ugovora.
Tada je notorni Peljeki most, ija izgradnja ne kota manje od milijardu i 900 milijuna kuna, naprasno ispao sa liste prioriteta
dravnih kapitalnih ulaganja poputanjem HDZ-a koalicijskim partnerima koji se protive njegovoj gradnji. Dodue, Sanader se
kasnije javno zaklinjao kako se od gradnje Peljekog mosta nije odustalo, ali radovi na pripadajuim lokacijama nakon poetnog
manjeg elana ustrajno stoje.
Visoka ogranienja
Vladajua koalicija pogodila se, meu ostalim, oko toga da do kraja tekueg mandata valja dovriti autocestu do Ploa (tri milijarde i
400 milijuna kuna), zapoete rukometne dvorane (samo dvorana u Osijeku kota 648 milijuna) i modernizaciju eljeznice, kamo je iz
ovogodinjeg budeta usmjereno tri milijarde i 200 milijuna kuna. Ovogodinjim poslovnim planom Hrvatskih autocesta predvien je,
sa milijardu i 200 milijuna kuna, poetak gradnje jo dva autoputa Zagreb-Sisak i Beli Manastir-granica s BiH, a u budetu
Ministarstva mora, prometa i infrastrukture odvojena su zasad nepoznata sredstva (sakrivena pod raznim neodreenim stavkama) za
poetak prokopavanja kanala Dunav-Sava ije se kotanje kree oko etiri milijarde kuna.
Koalicija je, nadalje, dogovorila do kraja mandata poetak gradnje nizinske pruge Rijeka-Zagreb-granica sa Maarskom, probijanje
eljeznikog tunela kroz Uku, dovrenje punih profila autocesta Zagreb-Rijeka i Zagreb-Split sa probijanjem druge cijevi tunela
Sveti Rok i Mala Kapela, pet etverotranih i brzih cesta (poev od ceste Vrbovec-Bjelovar-Virovitica, zakljuno sa brzom cestom
Trogir-Omi) te gradnju vie elektrana.
Iako bi za uprizorenje svih nabrojenih graevina Hrvatskoj trebao jo jedan BDP na onog koji ostvaruje, od niega se zasad ne
odustaje, ali opoziva e morati biti prije ili kasnije. Pogotovo ako Hrvatska narodna banka ustraje na visokim ogranienjima koje je
nametnula poslovnim bankama u njihovom kreditiranju graana i poduzea s ciljem obuzdavanja inozemnog duga i inflacije. Nema
sumnje da e Vlada nastaviti sa pokuajima da olabavi stav HNB-a, a ako u tome ne uspije morati e otpisati neka od zamiljenih
kapitalnih ulaganja. Mogli bi otpasti oni projekti koji nisu presudni za rezultate HDZ-a, HSS-a i
HSLS-a na predstojeim lokalnim izborima, to znai da e se, na primjer, na brzim cestama do
Bjelovara i Koprivnice u kojima vlast dre HSLS i HSS, inzistirati do krajnjih granica. Kao to
Sanader nee olako odustati od svih javnih ulaganja u dalmatinske izborne okruge. U krajnjoj liniji
teret zaduivanja za infrastrukturne zamahe koji donose glasove i mandate prebaciti e se na
lokalnu samoupravu, ije dugove kontrolira Ministarstvo financija, spremno da progleda kroz prste kad to nalae iri interes.
Poveana potronja
Ustrajavanjem na najavljenim investicijama Vlada, ali i vlasti lokalnih samouprava koje vre pritisak da se iz dravnog budeta grade
ceste i pruge ba na njihovoj teritoriji, zaboravljaju da se dosadanji zamah javnih investicija uglavnom
crpio iz inozemnog zaduivanja. Istraivai zagrebakog Ekonomskog instituta Slavko Kuli i Zoran
Aralica u svom radu "Budunost Hrvatske na dunikoj doktrini" dokazali su izravnu povezanost rasta
potronje u Hrvatskoj i rasta njezina inozemnog duga. Spirala poveanja potronje, utvrdili su Kuli i
Aralica, poinje 1996. kada je otvorena mogunost zaduenja drave kod Parikog i Londonskog kluba, a
daljnji rast uvjetovan je primanjem u Svjetsku trgovinsku organizaciju i pridruivanjem Paktu o stabilnosti.
"Razlazom Hrvatske s bivom SFRJ naslijeen je relativno nizak inozemni dug, oko tri i pol milijarde
dolara. Ono to se dogaalo od poetka devedesetih upuuje na zakljuak da je Hrvatska lakoom ulazila u

sve dublje duniko-vjerovnike odnose. Lakoa ulaenja u potronju svega na inozemni dug preferirala je psihologiju pomoi, a
zapostavljala psihologiju stvaranja vlastitim snagama novih i dodanih vrijednosti", naznaio je, izmeu ostaloga, u svom radu dvojac s
zagrebakog Ekonomskog instituta, ne ostavljajui sumnje oko toga da su stranputice dosadanjeg modela razvoja jednako psiholoke
kao i ekonomske prirode.
Odatle, ne moe se oekivati da politika elita samo tako promijeni nain ponaanja, pa ak ni u pogledu javnih investicija, makar bi
odustajanje od nekih, poput podizanja Peljekog mosta i grandioznih sportskih arena, nailo na veinsko odobravanje u javnosti.
NA PINI UPRIJA
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Teme (4/14)
FERAL OTKRIVA: SINDIKATI I DRAVNI INSPEKTORAT OGORENI NA PREKRAJNE SUDOVE ZBOG NJIHOVE
SKANDALOZNE STATISTIKE U RJEAVANJU PRIJAVA PROTIV POSLODAVACA

RADNIKI USUD
Vedran MARJANOVI
28. svibnja, 2008.
Ugrubo, statistika sudova u kanjavanju poslodavaca za rabote uskraivanja nekog od radnikih prava izgleda ovako: polovica
prijava ode u zastaru, a od onoga to odoli "zubu vremena" najvei dio zavri usmenim ukorom ili slinom
"rigoroznom" odlukom, a tek manji dio zavri ozbiljnijim sankcijama. Dravni inspektorat utvrdio je,
primjerice, kako se od tisuu i 118 presuda prekrajnih sudova iz podruja zatite o radu u proloj godini,
450 odnosi na zastaru, a u samo dvije presude radilo se o dosuenoj kaznenoj odgovornosti poslodavaca
U kakvim su odnosima hrvatski poslodavci i sudstvo? Sudei prema slubenom podatku da svaka trea
prijava inspektora rada protiv poslodavaca zbog krenja Zakona o radu ode u zastaru na nekom od
prekrajnih sudova u dravi, odnosi su vie nego dobri. Kako za Feral komentira predsjednica Saveza
samostalnih sindikata Hrvatske Ana Kneevi, kaznena politika u radnom zakonodavstvu takva je da
poslodavce, umjesto odvraanja, stimulira na krenje ZOR-a. Zbog toga SSSH, prema rijeima njegove predsjednice, i ostale
sindikalne sredinjice trae sastanak s predstavnicima prekrajnih sudaca na kojem zacijelo nee manjkati pritiska na suce da ponu
primjenjivati otrije kazne za vlasnike firmi koji zapoljavaju na crno, ne plaaju po ugovoru, sile radnike na neplaeni prekovremeni
rad ili naprosto primjenjuju robovlasniki odnos prema zaposlenima.
Opisana reakcija sindikata uslijedila je nakon jo jednog izvjetaja Dravnog inspektorata u kojem se odluivanje sudova po prijavama
inspektora rada protiv poslodavaca ocjenjuje presporim i preblagim.
"Zabrinjava podatak da je u pet tisua i 700 odluka-rjeenja prekrajnih sudova zaprimljenih u 2007. po ranije pokrenutim postupcima
inspektora rada iz podruja radnih odnosa kojima se odluivalo o 12 tisua i 847 prekraja, ak u tri tisue i 603 prekraja uslijedilo
obustavljanje postupka zbog nastupanja zastare", stoji u raportu o radu u proloj godini koji je Dravni inspektorat uputio Vladi.
Uzaludni inspektorat
Poentirajui kako se zbog sudskih odluka "od znaajnog broja otkrivenih i procesuiranih prekraja u podruju radnih odnosa i zatite
na radu ne vide efekti ili isti nisu razmjerni aktivnostima i rezultatima inspektora rada", Dravni inspektorat Banskim dvorima alje
uvijenu poruku kako svoje tienje Zakona o radu smatra uzaludnim.
"Prekrajni suci u izricanju kazni poslodavcima koriste i usmene ukore, kao da je rije o roditeljskoj brizi ili o zavoenju reda u
osnovnim kolama", otkriva Ana Kneevi, izraavajui uvjerenje kako su u Zakonu o radu zaprijeene vrlo ozbiljne sankcije za one
koji ga gaze, ali se, veli, na prekrajnim sudovima ne primjenjuju. Predsjednica SSSH navodi podatak da jo nijedan poslodavac nije
zavrio u zatvoru nakon prijave inspektora rada, iz statistike kojih izdvaja podatak da je sudskih odluka upola manje od prijavljenih
prekraja.
"Sudovi esto objedinjavaju prijave za krenja prava vie radnika u jednu prijavu protiv poslodavca. Nema nikakvog objanjenja zato
to ine, ali posljedica takvog pristupa je da tvrtke i njihovi vlasnici plaaju manju kaznu. Imali smo sluaj neplaanja prekovremenog
rada jedanaest radnica u 'Pevecu', koje su radile nevjerojatnih 29 sati bez prekida! Sud je prijavu za jedanaest pojedinanih krenja
prava radnika objedinio u jednu kaznu i dosudio kaznu odgovornoj osobi od tri tisue kuna, a 'Pevecu' kao pravnoj osobi deset tisua
kuna. Da je sueno za pojedinana krenja radnikih prava, kazna bi, u sluaju osuujue presude, iznosila vie od 300 tisua kuna",
ispostavila nam je jedan od primjera iz sudske prakse predsjednica SSSH-a.
Pogibeljni rad
Ugrubo, statistika sudova u kanjavanju poslodavaca za rabote uskraivanja nekog od radnikih prava izgleda ovako: polovica prijava
ode u zastaru, a od onoga to odoli "zubu vremena" najvei dio zavri usmenim ukorom ili slinom "rigoroznom" odlukom, a tek
manji dio zavri ozbiljnijim sankcijama. Dravni inspektorat utvrdio je, primjerice, kako se od tisuu i 118 presuda prekrajnih sudova

iz podruja zatite o radu u proloj godini, u samo dvije presude, za isto toliko poinitelja, radilo o dosuenoj kaznenoj odgovornosti. I
kod sankcioniranja krenja pravila o zatiti na radu sudovi su u 2007. ostvarili neslavan rekord u vidu 450 predmeta koji su otili u
zastaru. S druge strane tih pravosudnih dosega, nalazi se podatak da je u proloj godini na radnom mjestu poginuo 41 radnik, a 1300 ih
je ozlijeeno, meu kojima troje uenika i jedan maloljetnik.
Svi ti pokazatelji o zatiti golih ivota radnika i njihovih prava ve su godinama, s manjim ili veim odstupanjima, uglavnom isti, a
mogli bi biti i gori da postoji sreena statistika o tome to na tom polju rade druge dravne institucije i kako sudovi presuuju po
prijavama tih odjeljenja dravne administracije. Naime, inspektori rada samo su prole godine uputili preko etiri tisue obavijesti
policiji, Poreznoj upravi, Hrvatskom zavodu za zapoljavanje, prosvjetnoj i raznim drugim inspekcijama, pravobraniteljici za prava
djece i centrima za socijalnu skrb, o sumnjama na, meu ostalim, nezakonitu isplatu plaa, uskraivanju doprinosa dravnom
proraunu, radu u neradne dane i blagdane. Nema slubenih podataka to se dogaalo i da li se postupalo po tim obavijestima
Inspektorata.
U neto malo preko 28 tisua izlazaka na "teren" u proloj godini, inspektori rada nali su 16 tisua i 481 prekraj
Zakona o radu zatekli su, meu ostalim, dvije tisue i 856 radnika bez "papira", od ega tisuu i 377 stranaca
bez radne dozvole - to znai da se prava iz radnih odnosa kre esto i rado. Ili, kad bi inspektorski obuhvat bio
vei, i statistika bi bila crnja. Zadnje ime je drava pokuala parirati toj poasti, bilo je, u studenome 2005.,
uvoenje zabrane rada u trajanju od mjesec dana poduzeima koja zapoljavaju "na crno", pod ime se
podrazumijeva i neprijavljivanje radnika u mirovinski i zdravstveni sustav. Meu prvima, ta je sankcija
primijenjena na jednu od podrunica trgovakog centra "Kaufland", a lani je, prema podacima Dravnog
inspektorata, jednomjeseni lokot zbog istih razloga stavljen na rad 344 poduzea. Inspektori procjenjuju da je
uvoenje zabrane rada tvrtkama itekako imalo efekta, a imalo bi, vele, jo vie da se poslodavcima nametnula
obaveza da zaposlenika uope ne mogu dovesti na radno mjesto dok nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti. Ovako je
poslodavcima ostavljena mogunost da "radniku papirologiju" rjeavaju u roku petnaest dana od otvaranja
radnog mjesta to se, tvrde u Dravnom inspektoratu, itekako zlorabi.
Radni sudovi
Preutno sudsko odobravanje krenja prava zaposlenih moe, ini se, prekinuti samo osnivanje posebnih sudova za sporove iz radnog
prava, to je lajtmotiv dugogodinjih politikih rasprava o ovoj problematici. Radne sudove zagovarao je u kampanji za posljednje
parlamentarne izbore SDP, a od te ideje, tvrdi Ana Kneevi, nije se odustalo ni u dravnoj administraciji.
"Prema naim saznanjima, traju konzultacije u Ministarstvu pravosua s njemakim strunjacima za radno pravo oko uvoenja radnih
sudova. To nije protivno praksi u Europskoj uniji, tako da smo jo uvijek optimisti oko osnivanja radnih sudova", poruuje
predsjednica SSSH, spominjui i putokaz iz susjedne Slovenije gdje su elnici sudbene vlasti sucima uputili izriitu poruku da prema
poslodavcima koji gaze prava zaposlenih nemaju milosti. I nakon takve sugestije, slovenski poslodavci jo uvijek su uspjeniji od
hrvatskih, koje premijer Ivo Sanader populistiki podbada zbog luksuza kojim se razbacuju, posredno im tolerirajui preteito oajno
stanje radnikih prava u njihovim poslovnim carstvima.
RADNIKI USUD
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Teme (5/14)
FERAL ANALIZIRA UOI PREDSTOJEE SEZONE POARA KAKVA EFIKASNOST SE MOE OEKIVATI OD HRVATSKOG SUSTAVA ZATITE I SPAAVANJA NAKON PROKLAMIRANIH REFORMI ZBOG KORNATSKE TRAGEDIJE

ODBOR ZA DOEK POARA

Igor LASI
28. svibnja, 2008.
Ovih dana pred javnost se ponosno iznosi statistika o ovogodinjem poveanom interesu mladih oko zapoljavanja u vatrogasnoj
slubi, ali treba zauzvrat pomno registrirati u kakvu se to avanturu upliu budui hrvatski vatrogasci. Sustav koji e ih doekati sve
vie je odreen karakterom intervencionizma, kampanjskog i senzacionalistiki interpretiranog popravljanja kvarova, umjesto da je
posveen temeljitoj reviziji i obnovi po modernom konceptu vatrogastva u svijetu
Prolog ljeta, nakon vatrogasne tragedije na Kornatima, pisali smo o kljunim, strukturnim uzrocima pogibije dvanaestorice ljudi
uslijed nezapamenog kraha cjelokupnog sustava zatite i spaavanja. Ukratko, po njih se kobnim
pokazala politiki razmontirana hijerarhija kompleksne slube koja se bavi tom faktiki civilnom
djelatnou, te nastoji pokriti sve od borbe protiv poara ili poplava do izvlaenja unesreenih iz
smrskanih automobila ili ruevina nakon potresa. Te vatrogasce na koncu nije imao tko zatititi ni
spasiti - zapravo se nije tono znalo ija je to sve obaveza - da bi od prve vijesti o katastrofi
otpoela jo i mukotrpna vladina akcija zatakavanja i manipuliranja svim okolnostima nesree te
dogaaja koji su neposredno slijedili.

Komplicirana hijerarhija
Uoi predstojee sezone poara koji e i ovoga ljeta uestalo harati mediteranskim dijelom Hrvatske, a to je izvjesno barem koliko i
dui dan, umjesno je zapitati se o promjenama koje su se imperativno natiskivale u prvi plan, odmah po kornatskoj tragediji. One su
naelno isticane s prioritetima vie djelotvornosti sustava, no konkretno se nisu daleko pomicale prema funkcionalnijoj slubi na
terenu. A prije negoli uemo u novo kritino razdoblje, meutim, premijer Ivo Sanader ba nedavno je dao smijeniti ravnatelja
Dravne uprave za zatitu i spaavanje uru Poldrugaa. Na istu dunost, pretpostavljenu vatrogastvu i tek formalno svrstanu pod
Ministarstvo unutarnjih poslova, namjeten je dosadanji Poldrugaev zamjenik Damir Trut. Oekivalo bi se, je li, kako je ovjek
postavljen da povede sustav nabolje.
Dravnu upravu za zatitu i spaavanje osnovala je Sanaderova vlada, s funkcijom objedinjavanja vatrogastva, civilne slube i slube
za hitne intervencije. Bio je to reformski potez kojim je obimni vatrogasni sustav premjeten s izravne relacije s ministrom, u jedan od
pretinaca uprave koja se bavi jo kojeim. Pripalo joj je oko 160 milijuna kuna za godinu, s jedinim zadatkom da efikasnost zatite i
spaavanja digne na viu razinu.
Ali, ne samo na Kornatima, kad je posrijedi upravljanje vatrogasnom slubom, pokazalo se da u sljedeem nizu postoji neprobavljiv
viak instancija: efovi lokalnih dobrovoljnih drutava zapovjednik poarita upanijski vatrogasni zapovjednik glavni vatrogasni zapovjednik ravnatelj DUZS-a. Proklamirana reforma kompromitirana je na najgori mogui nain, kao dodatno kompliciranje
ionako dekadentnog sustava iji pripadnici naposljetku stradavaju u "prijateljskoj vatri", kazano vojnikim argonom. Vojska je
posebno zanimljiv subjekt u tome drutvu, izmeu vatrogasaca, policije, lijenika, Gorske slube
spaavanja i Civilne zatite. Premda nema to traiti u mirnodopskim civilnim situacijama, izuzev
kad ju se odozgo zatrai da priskoi upomo, ona je na Kornatima pokazala da je vatrogascima
puno vie od sporednog partnera. Prvo je tko zna kako vrila uslugu prevoza helikopterima za koje
su ih gasitelji i spasitelji primorani moljakati, zatim je uzurpirala poarite pred MUP-om i svojski
poremetila svaku mogunost primjerene istrage na mjestu nesree. Preuzevi po volji samog
premijera ulogu kljunog terenskog operatera od momenta nesree, vojska i njezina koncepcijska
logika prepoznaju se lako i danas u prvim koracima DUZS-a pod novim ravnateljem.
Kaos i uniforme
Sve to je u meuvremenu predloio DUSZ, miljenje je predsjednika Udruge profesionalnih vatrogasaca Gorana Frankovia, ne
predstavlja nita novo - ta se uprava i dalje ponajvie bavi samom sobom. "Vatrogastvo je asimilirano u tu upravu, da bi sada i u njoj
samoj doivjelo podvajanje slube i uspostavu paralelne razine. Ima nas ve nekoliko ija se djelatnost preklapa, umnoavaju se
znakovi na uniformama, a kad doe do kaosa na terenu svi smo preputeni iskljuivo sebi. Jer, tako je s novim operativnim jedinicama
koje su predloene vladi, no tu je samo par stotina ljudi. Umjesto takvih specijalnih jedinica u sastavu DUSZ-a, nama treba kompletan
sustav s financiranjem tehnikih sredstava i usavravanjem postojeih operativnih snaga. One su ve na terenu, i njih ima dovoljan
broj", rekao nam je Frankovi.
Financiranje ljudstva i tehnike, pak, zasebno je poglavlje u sustavu vatrogastva. Dobrovoljna vatrogasna drutva, javne profesionalne
jedinice i specijalne snage DUZS-a napajaju se svaki iz razliitog izvora, tako i vojne vatrogasne jedinice i vatrogasci u privredi. Niti s
tehnikom nije bolje, no do nedavno se barem dubioze nisu kretale dalje od razmjera kamionskih, nakon to je lani izbio skandal oko
skupe obnove voznog parka o kojoj je odluivala administracija umjesto struke.
Prije nekoliko dana stvari su narasle, ak i dobile krila: predsjednik RH Stipe Mesi zaustavio je potpisivanje dravnog ugovora o
unajmljivanju dvaju protupoarnih zrakoplova od jedne talijanske firme, zacijelo istih onih koje je Hrvatska prije pet godina prodala
tome istom poduzeu, a to bi hrvatski proraun olakalo za 40 milijuna kuna.
Nain kojim je vlada upala u takvu situaciju takoer ukazuje na porka posla, jer tako glup ipak nije nijedan ministar, ma koliko se oni
trudili uvjeriti nas da je posrijedi greka, a ne namjera. Proli ministar obrane Berislav Ronevi ugovorio je bio kupnju dvaju novih
kanadera CL-415 od francuske tvrtke "Bombardier", te unajmljivanje dviju letjelica CL-215 Piston u meuvremenu, dakle, ove
godine. "Bombardier" je naoko iznebuha predloio talijanski "Sorem" za iznajmljivaa, a novi ministar obrane RH Branko Vukeli
primio se dovretka pregovora.
Sastavljene su navodno dvije verzije ugovora, obje tetne po Hrvatsku, no tajno je ortatvo negdje popustilo i razotkrilo se pred onima
koji nisu bili ukljueni u deal. A kanaderi kojih sada imamo etiri, plus etiri "air tractora" trebali su biti udarna tema ove vlade
kad je u pitanju razvoj sustava zatite i spaavanja. Primjeuje se, opet je rije o vojnom nadletvu.
Zakon i rtve
Problem uspostave jedinstvene zapovjedne osovine s manje otpornika i preklapanja meu resorima,
openito je glavni predmet kritika sadanjeg sustava, a u tome vlada nije ni poslije prologodinje
tragedije poduzela nita. "Potrebna nam je uspostava vertikale u nadlenostima i odgovornostima, te
djelotvorna koordinacija svih ukljuenih segmenata. I to ne moe, primjerice, biti preputeno
lokalnoj samoupravi, niti bi se glavnog zapovjednika smjelo dovoditi u poziciju da strunim

nadzorom zadire u njihovu domenu, budui da on sada ne zna niti to radi niti to moe napraviti lokalni DVD. S druge strane, jer ima
toga jo, postoji i program vlade za financiranje ljetne protupoarne sezone, dok mi predlaemo sagledavanje i financiranje ukupne
godinje problematike, a ne po godinjim dobima", kae Goran Frankovi.
Novi ravnatelj DUZS-a Damir Trut, inae, morao bi pored objanjenja promjena u vatrogasnom sustavu, koje sutinski ne postoje,
protumaiti jo i lanjska sumnjienja za pronevjeru dravnog novca, kao i visoke trokove za vozila, opremu i gradnju, realizirane
mimo natjeaja u vrijeme dok je Trut bio zamjenik Poldrugau. Na taj nain kupljena su dva mercedesova kombija, tehnika za
slubu sustava hitnih intervencija 112, ureivane su prostorije u zagrebakoj centrali DUZS-a, nabavljana je oprema za podrune
ispostave uprave.
Sam je Trut kazneno prijavljen zbog nezakonskog koritenja slubene kartice i koritenja slubenih vozila u privatne svrhe. Morao bi
sve to objasniti, znai, da nije ba umjesto toga ve gurnut za nasljednika ure Poldrugaa. A potonji je s jo veom lakoom bio
imenovan za prvog ravnatelja dravne uprave, zahvaljujui obiteljskim vezama sa saborskim zastupnikom HDZ-a Mariom
Zuboviem, intimusom Ive Sanadera.
Sve ovo s HDZ-om nije nikakva novost, niti pogaa tek vatrogastvo: poloaji se od samog vrha ne dijele po kompetenciji u struci,
nego po stranakom te privatnom interesu, i teko je stoga oekivati ikakve strukom opravdane promjene u samoj konstrukciji sustava.
S promjenom ravnatelja DUZS-a doneseni su i neki standardni operativni postupci, podzakonski akti to detaljno odreuju pravila
rukovoenja pripadajuim slubama. Ali, niti standardni operativni postupak koji je prole godine bio u testnoj primjeni, nije se
primijenio kad je to zatrebalo. U akciji se pokazalo da tako heterogen, policentrian sustav nije sposoban za provoenje osnovnih
terenskih procedura. Doslovno je to kolski primjer situacije u kojoj se onome tko nije bio u stanju proi glavni ispit, povjerava pravni
instrument o kojem u nastavnoj djelatnosti ovisi, otprilike, sve. Tako i ivoti ljudi, no ini se da ovdje ionako nitko ne odgovara
zakonski za rtve.
Nita bez svijeta
I dok se ovih dana pred javnost ponosno iznosi statistika o ovogodinjem poveanom interesu mladih oko zapoljavanja u vatrogasnoj
slubi, treba zauzvrat pomno registrirati u kakvu se to avanturu upliu budui hrvatski vatrogasci. Sustav koji e ih doekati sve vie
je odreen karakterom intervencionizma, kampanjskog i senzacionalistiki interpretiranog popravljanja kvarova, umjesto da je
posveen temeljitoj reviziji i obnovi po modernom konceptu vatrogastva u svijetu. Reforme se vatrogasci oito nee tako brzo
nagledati, realnije je pretpostaviti da e nadalje stradavati u slinim okolnostima. Barem dok je vlasti ije bismo politike mjere u
svakom drugom primjeru mogli nazvati vatrogasnima.
VINKO PRIZMI, PROELNIK GORSKE SLUBE SPAAVANJA
SPAS OD SPAAVANJA
"U onome to bi trebalo biti razvoj ukupne slube zatite i spaavanja i nadalje se pokuava s organiziranjem
odreenih paralelnih sustava. Djelatnost zatite i spaavanja jo uvijek nije definirana kao civilna djelatnost, a
zrani operater je Hrvatska vojska, to nije sporno samo po sebi, no njoj je to apsolutno sekundarna djelatnost.
Trebalo bi nam postati jasno da spaavanje jednostavno mora biti prioritetna javna potreba, a ne nekakva
djelatnost koju se obavlja kad nemate pametnijeg posla... Svi sad razvijaju kojekakve svoje specijalne operativne
snage, interventne vatrogasne jedinice, i DUZS i vojska, to je u biti isti paralelizam. To rezultira kaosom gdje
svatko eli biti glavni, umjesto da se resursi u zajednikom, javnom interesu objedine i da se potom u slubi
djeluje usklaeno, po standardnim operativnim procedurama. Gorska sluba spaavanja posebno je zateena time,
i pribojavamo se ponavljanja situacije kao na Kornatima prole godine, kad smo na izvlaenje unesreenih vatrogasaca poslani tek u
treem po redu helikopteru, a bez vitla i pratnje lijenika, jer se nisu mogle oko iste potrebe okupiti tri nadlene slube i uprave.
Tragedija na Kornatima se i dogodila zbog toga to se u najgorem trenutku nije znalo tko je za to nadlean, a svi su poeljeli biti
glavni. Ako drava eli razvijati sustav i ako je za to sposobna nai novac, neka izdvoji interventne helikoptere sa stalnim tehnikim i
medicinskim timovima, kojima e to biti redovita djelatnost. Ali, ba svatko bi ovdje spaavao i za svakoga ima dosta novca, osim za
one kojima je to primarni posao. GSS dobiva pet milijuna kuna godinje, i taj se iznos esto istie kao problematian troak, a preko
100 milijuna razbacanih po paralelnim sustavima nije problem... Siguran sam da sve moe biti dvostruko uinkovitije, samo ako
zaboravimo na parcijalne interese i okrenemo se naelu kompetencije, da se tono zna kome je posao da gasi poar, kome da brani
zemlju, kome da izvlai unesreene i kome da lijei ljude."
ODBOR ZA DOEK POARA
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Teme (6/14)
NAJNOVIJA TRILEMA U BOSNI I HERCEGOVINI: PREDSTAVNICI HRVATSKIH STRANAKA TRAE KANAL NA
HRVATSKOM JEZIKU U JAVNOM RADIOTELEVIZIJSKOM SISTEMU

DU JU SPIK DEJTONSKI?
Ivan LOVRENOVI / ILUSTRACIJA: Alem URIN
28. svibnja, 2008.
Javni radiotelevizijski sistem "ponavlja" dejtonsku politiku shemu Bosne i Hercegovine: postoje dvije entitetske radiotelevizije Radio-televizija Republike Srpske (RTRS) i Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine (RTFBiH), a uz njih je prije nekoliko
godina ustanovljena i trea - Radio-televizija Bosne i Hercegovine (BHRT). Prve dvije su nasljednice - RTRS ratne "Karadieve"
televizije s Pala, a RTFBiH predratne Televizije Sarajevo (od 1990. godine Radio-televizije Bosne i Hercegovine)
Dopustiti ili ne dopustiti stvaranje kanala na hrvatskom jeziku u okviru javnoga radiotelevizijskog sistema u Bosni i Hercegovini pitanje je koje nije od juer, ali se posljednjih dana ponovo nametnulo kao jedna od najvanijih tema u politikim forumima i u javnim
raspravama. Aktualizirali su ga predstavnici hrvatskih stranaka u parlamentima drave i Federacije BiH, alarmirani skorim rokovima
za donoenje novih zakona kojima bi status i karakter javnih emitera napokon imao biti reguliran u kontekstu reformi to se trae na
putu u Evropu.
Proces sreivanja sistema javnih radiotelevizijskih emitera u Bosni i Hercegovini poslije rata vodila je meunarodna zajednica.
Izredalo se od 1995. godine na tom poslu ovdje mnogo kojekakvih organizacija i "strunjaka" koji su ulupali silne novce u razliite
"projekte", redom propale i zaboravljene. Jedina dobra stvar koja je preostala iza golemoga angamana meunarodnih upravljaa jest
Regulatorna agencija za komunikacije, ustrojena kao neovisni regulator u oblasti elektronskih medija, koja je ustanovila vrste
profesionalne kriterije i uspjela se profilirati u visokostrunu ustanovu. (Ona je sada na udaru Milorada Dodika, ija politika
dosljedno ne moe podnijeti ama ba nikakvu strukturu ije bi se ingerencije protezale na cijelu Bosnu i Hercegovinu, a na koju on ne
bi imao mogunost utjecaja.)
Umjetno disanje BHRT
Javni radiotelevizijski sistem "ponavlja" dejtonsku politiku shemu Bosne i Hercegovine: postoje dvije entitetske radiotelevizije Radio-televizija Republike Srpske (RTRS) i Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine (RTFBiH), a uz njih je prije nekoliko
godina ustanovljena i trea - Radio-televizija Bosne i Hercegovine (BHRT). Prve dvije su nasljednice - RTRS ratne "Karadieve"
televizije s Pala, a RTFBiH predratne Televizije Sarajevo (od 1990. godine
Radio-televizije Bosne i Hercegovine). Treu, BHRT, osnovala je
meunarodna zajednica kako bi se osiguralo postojanje javnoga emitera
na razini drave. Formalno, sva tri emitera dio su jedinstvenoga sistema
javnoga emitiranja, a pravno bi ih trebao objedinjavati krovni naslov Korporacija javnih RTV servisa BiH. Sve je to, meutim, mnogo vie na
papiru, stvarnost je sasvim drukija.
Bez obzira na formalnoustavnu injenicu da su i u Republici Srpskoj
zagarantirana sva prava triju konstitutivnih naroda, u programskom,
kadrovskom i jezinom pogledu RTRS je po svemu ekskluzivno srpska
televizija. Nema na toj televiziji nikakvih pukotina ni dilema izmeu
shvaanja novinarskoga profesionalizma, njegovanja etnokulturne
jednobojnosti, i potpune odanosti Dodiku, njegovoj politici i njegovoj
vladi. Federalna televizija trebala bi biti javni emiter koji odraava
konstituciju Federacije BiH kao jedinice nastale na temelju
dvonacionalnoga, bonjako-hrvatskoga dogovora (1994), ali i injenicu
da su u Federaciji u meuvremenu, ustavnim korekcijama, i Srbi postali
politiki ravnopravni.
Za ovo posljednje nitko mnogo ne mari, a koliko su RTFBiH-om zadovoljni Bonjaci i Hrvati, najbolje govori podatak da ovoj stanici
prvi spoitavaju da je previe "kroatizirana" (to je ne tako davno u iskazu jednoga amblematskog bonjakog pisca preraslo u
hajkaku poviku na "ustaki jezik" na RTFBiH), dok drugi kategorino tvrde da je - bonjaka televizija.
BHRT je pak od poetka na "umjetnom disanju", projekt zaglibljen u kronini nedostatak politike volje i novaca, a da bi mogao biti
stabilan i razvojan. Bonjaki politiari ga formalno podravaju kao "dravni", hrvatski u njemu ne vide nita od ostvarenja svojih
ideja o ravnopravnoj nacionalnoj zastupljenosti i predstavljenosti u programskom i u kadrovskom smislu, a Dodik ve nekoliko
mjeseci otvoreno ratuje protiv BHRT-a, brutalno zagovarajui njegovo ukidanje.
Osim javnih stanica, televizijski i radijski program u bosanskohercegovakom prostoru emitira mnogo privatnih i alternativnih, koje
su uspjele zadovoljiti kriterije (programske, kapacitetne, financijske) to ih trai Regulatorna agencija za komunikacije. Neke od njih
su stekle publiku i veoma se dobro trino etablirale, a u programskom smislu su nedvosmisleno orijentirane na odreenu etniku
skupinu. Takva je, recimo, bijeljinska stanica BN kao srpska, a sarajevski Hayat kao bonjaka, emu sve jasnije tei i Televizija
kantona Sarajevo.
Dok je jo bila monopolno hadezeovska i u rukama vojno-magazinerskih primitivaca izniknulih iz Boban-ukovoga kadroviranja,

hrvatska politika koncentrirana u Hercegovini neto je petljala oko "hrvatske televizije". (Vidi: obilati kriminalno-pljakaki dossier
"Erotel" iz onoga vremena.) No, kao i svi njezini tadanji poslovi, i to je zavrilo propau projekta i bogaenjem pojedinaca, a
novcima koji su bili u igri nikada se nee unii u trag. U Mostaru i sada postoji firma Hercegovaka radio-televizija Mostar (sljednica
bive Hrvatske televizije nakon to su zabranjeni nacionalni atributi u nazivima stanica), koju bi trebale financirati tri upanije s
hrvatskom veinom. No, niti ju financiraju, niti je ona ita vie od mrtvoga slova na papiru.
Kanal za podjele
To je u najgrubljim crtama slika stanja u kakvome sada ponovo na dnevni red dolazi pitanje s poetka ovoga teksta: hrvatski kanal - da
ili ne. Uz jednu veliku promjenu u raspoloenju javnosti, koju nije nevano registrirati. Sada je, naime, javnost mnogo vie nego ranije
senzibilizirana na "hrvatsko pitanje" kao na "pitanje pravednosti same" (kako to formulira profesor Ugo Vlaisavljevi), te ak ni ljuti
protivnici osnivanja hrvatskoga kanala ne operiraju vie javno s demonizirajuim i apriornim ideolokim diskvalifikacijama, nego
svoju argumentaciju nastoje smjetati vie u tehniko-organizacijsko i financijsko podruje.
Jo je jedna zanimljiva razlika u usporedbi sa starim, svjee poslijeratnim debatama o televiziji. Sada se, naime, u nju aktivno
ukljuuju srpski politiki predstavnici, i to svi odreda podravajui hrvatski zahtjev. Nekada ih to nije zanimalo uope, a sigurno je da
ih ni sada ne zanima iz nekakve iznenadne kroatofilije i principijelno, nego tek kao elemenat za koji misle da im moe dobro doi u
borbi za smanjivanje dravnih i poveavanje vlastitih nacionalno-entitetskih ingerencija.
Prigovori i neslaganja s uvoenjem hrvatskoga kanala dolaze mahom sa strane bonjakih politiara i graanski orijentirane javnosti
(a ta dva "glasa" je katkad nemogue razdvojiti), od faktora iz meunarodne zajednice, no, i od pojedinih predstavnika hrvatske
politike javnosti. I dalje je visoko na listi negativnih argumenata onaj o "podjeli": uvoenje hrvatskoga kanala, kau, vodio bi
etnikoj podjeli radiotelevizijskoga sistema, a u krajnjoj liniji podjeli zemlje. Ovaj prigovor imao bi puni legitimitet kada bi postojala
ozbiljna mogunost da se poniti ve postojea goreopisana etnika podijeljenost radiotelevizijskoga sistema i njegovih sadraja, i da
se uz opi konsenzus, politiki i struni, krene u izgradnju jedinstvenoga sistema s izbalansiranom programskom i kadrovskom
zastupljenou, izmeu ostaloga i po etnikom kriteriju, to bi doista bilo najbolje rjeenje. Ovako, taj prigovor se ne moe
kvalificirati drukije nego kao cinino-licemjeran, ili u najboljem sluaju kao naivan i neznalaki.
Oni koji osporavaju ideju o "hrvatskom kanalu" esto istiu i to da bi takav zahvat jako zakomplicirao stanje u javnom radiotelevizijskom sistemu i donio velike financijske tekoe. Stanje kompliciranije od sadanjega teko je mogue i zamisliti, a financijske
dubioze su takve da se govori o mogunosti likvidacije BHRT-a zbog ogromnih gubitaka.
Politiki je vrlo zanimljiv, da ne kaem bizaran, prigovor Hrvatima da, traei "svoj kanal" s pozivom na evropske povelje o pravima
narodnosnih skupina i jezika, zapravo zahtijevaju neto to pripada nacionalnim manjinama, a "oni su u Bosni i Hercegovini
konstitutivan narod"! Pa, da, spremno odgovaraju hrvatski politiari, zar ne vidite kako to znai da kao konstituitavan narod ne
moemo ostvariti ak ni prava nacionalnih manjina!
Jedno od najeih protivljenja osnivanju hrvatskoga kanala temelji se na starome tumaenju, jo iz vremena HDZ-ova
jednopartijskoga politikog sistema meu Hrvatima i agoljizma kao dominantnog novinarskog "pravca", da bi to bila politiki
dirigirana propagandna stanica u slubi jedne stranke odnosno njezine vrhuke. Vrlo uvjerljiv tada, ovaj argument je danas prilino
dvojben. Vrijeme monopartizma je definitivno prolo, ak se i sam HDZ "razmnoio", postoje i druge stranke, vlast nije u rukama
samo jedne, a odnosi izmeu njih su sve prije nego idilini, pa je sigurno da neka hipotetina "hrvatska televizija" ne bi mogla biti pod
vlau i diktatom jedne partije.
Kada hrvatski politiki predstavnici svoj zahtjev za uvoenje zasebnoga kanala na hrvatskom jeziku u sklopu javnog radiotelevizijskog sistema (svejedno, kau, da li u okviru Federalne radio-televizije ili BHRT-a) obrazlau argumentom da je RTRS srpska
televizija a postojee RTFBiH i BHRT praktino bonjake, dok "Hrvati nemaju nita", oni su u pravu samo djelomino, u prvom
dijelu te tvrdnje.
Drugi dio, koji se odnosi na RTFBiH i BHRT kao bonjake televizije, politikantski je i namjerno ishitren, izmeu ostaloga i zato da
bi se prikrila vrlo aktivna i velika krivica samih tih hrvatskih politiara to se nisu potrudili da oba emitera budu mnogo vie hrvatski
nego to jesu, a to njihov okvir i konstitucija itekako omoguuju, zapravo zahtijevaju. Mnogo su, meutim, uvjerljiviji i ozbiljniji oni
meu njima koji se ne uputaju u takve svaalake i teko obranjive "argumente", nego se pozivaju na legitimna prava koja proistjeu
iz politike konstitucije Bosne i Hercegovine i iz brojnih relevantnih dokumenata Evropske unije i Ujedinjenih naroda.
Hrvatski paradoks
No, takvih je sasvim malo, a mnogo je primitivnih bukaa tipa Ivo Miro Jovi (zastupnik HDZ-a BiH u dravnom parlamentu) kakvi
bi vjerojatno odluivali o programskim i kadrovskim pitanjima ako ikada doe do formiranja "hrvatskoga kanala", pa se meu
skeptiki nastrojenim Hrvatima ovih dana, kao saeta ocjena cijele situacije, moe uti aforistiki sroena dosjetka: "Imaju Hrvati
pravo na televizijski kanal, ali teko njima ako to pravo ostvare!" Taj paradoks istovremeno je odlina ilustracija nemoguega
politikog poloaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, uklijetenih izmeu daleko nadmonije pozicije Srba i Bonjaka s jedne strane, i
inkompetencije, korumpiranosti i bezidejnosti vlastitih politiara s druge strane.

DU JU SPIK DEJTONSKI?
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Teme (7/14)
FERAL U BERLINU, GRADU KOJI E DOGODINE OBILJEITI DVA DESETLJEA BEZ ZIDA, SIMBOLA PODJELE KOJI
SE JO OSJEA

BELJI SE ISTOK NA ZAPAD

Drago HEDL
28. svibnja, 2008.
Da nije toliko u zelenilu (gotovo petinu, 18 posto Berlina, ine parkovi i zelene povrine), dojam o sivilu nekadanjeg istonog
Berlina bio bi jo izraeniji. Ovako, prostranstvo i rubovi ume-parka koja je omeila iroku Strasse des 17. jun uspjeli su progutati i
onaj glomazni, zastraujui spomenik Crvenoj armiji, u ijem je sastavu i par topova, te dva ruska tenka, prva koja su ula u Berlin
Karl Marx i Friedrich Engels, "dva najvea sina njemakog naroda", kako ih je nazvao Erich Honecker kad im je 1986. otkrivao
ogromni bronani spomenik u srcu tada jo podijeljenog Berlina, sa svoga nevelikog kamenog postolja na
trgu koji nosi njihova imena, zbunjeno motre opsene graevinske radove uz oblinji Alexanderplatz. Neko
"treperee srce kozmopolitskog grada", kako ga je u romanu Berlin Alexanderplatz nazvao Alfred Dblin,
danas je bezlino siv i slii na uveanu kopiju kakvog provincijskog trga nekadanjeg komunistikog
svijeta. Alexanderplatz, posprdno nazvan Alex, zbog bezlinosti i sivila, ba kao i cijeli, neko istoni
Berlin, kako to i pie u jednom turistikom vodiu, eka nove generacije arhitekata da isprave greke
nekadanjeg planiranja Demokratske Republike Njemake (DDR) i vrate grad ljudima.
Trgovanje nostalgijom
Iako je berlinski zid odavno poruen, a dogodine e se slaviti 20 godina od njegova pada, ni danas nije teko
osjetiti nekadanju granicu koja je u obliku onog stranog zida presijecala taj grad. Neete je zamijetiti samo
po tome to u nekadanjem istonom Berlinu i danas voze tramvaji kojih u zapadnom nema, niti po onim
stranim, odurnim, bezizraajnim zgradama socrealizma, ponosom petoljetki, koje, kao aka na oko, vire iza
svakog ugla, ve ponajprije u ozraju onog sivila kojeg ni teki milijuni maraka i eura, upumpanih nakon
ujedinjenja grada i do tada podijeljene drave, jo nisu uspjeli izbrisati.
Nekadanji istoni Berlin i danas je veliko gradilite i bit e jo dugo. U njegovoj obnovi, kao i u onom to
je ve uraeno, nastoji se sauvati tih tradicionalne pruske arhitekture, kako se ne bi uinio drastini rez prema povijesti. Potsdamer
Platz, unato nekim kritikama koje su se mogle uti kad je zablistao, primjer je da se u tome uspjelo.
Da nije toliko u zelenilu (gotovo petinu, 18 posto Berlina, ine parkovi i zelene povrine) dojam o sivilu nekadanjeg istonog Berlina
bio bi jo izraeniji. Ovako, prostranstvo i rubovi ume-parka koja je omeila iroku Strasse des 17. jun i spaja moda dvije najvee
berlinske znamenitosti, Siegessule i Brandenburger Tor (Brandenburka vrata), uspjelo je ak progutati i onaj glomazni, zastraujui
spomenik Crvenoj armiji, u ijem je sastavu i par topova, te dva ruska tenka, prva koja su ula u Berlin. Taj spomenik koji odudara od
svega to dananji Berlin jest, simbolizira jedno prolo vrijeme u kojem je podijeljeni grad dugo bio opasna, lakozapaljiva
hladnoratovska iskra izmeu dvaju nakostrijeenih vojnih blokova, koja je vie puta prijetila da se pretvori u
poar nezamislivih razmjera.
Teko je rei to danas misle Nijemci kada prolaze pored tih sovjetskih tenkova, petokrake i srpa i ekia, no
sudei po mnogim znakovljima iz toga vremena koji se danas prodaju turistima, ini se da ih to ne uzbuuje.
Ili bar ne previe.
Na mnogim mjestima u Berlinu danas se unosno trguje "nostalgijom". Kape ruskih vojnika i vojnika biveg
DDR-a, razglednice s legendarnim strastvenim poljupcem Brenjeva i Honeckera, vonja trabantima,
slikanje s mladiima, uniformiranim u odore ruskih i amerikih vojnika na nekadanjim graninim
prijelazima izmeu dva dijela presjeenog grada, tambiljanje nekadanjih viza u putovnice sve je to
postao izvor zarade za stotine Berlinana i izvor zabave za milijune turista koji svake godine posjete taj
grad.
Kronologija smrti
Na bivem graninom prijelazu Charlie, na krianju Friedrichstrasse i Zimmerstrasse, koji je uklonjen u lipnju 1990., jo postoji
kuica granine policije (dodue kopija, jer originalna je u muzeju), osigurana vreama pijeska, gdje se za jedan euro moete slikati s
mladiima odjevenim u uniforme amerikih i sovjetskih vojnika koji dre u rukama zastave SAD-a i nekadanjeg SSSR-a.
I upravo ovdje na check-pointu Charlie, kojeg su svojedobno, dakako s razliitih strana, pohodili i John Kennedy i Nikita Hruov,
na prijelazu koji je danas posve normalna ulica uzdu koje protjeu rijeke turista, jo ne tako davno pucalo se na one koji su s istoka

grada htjeli na njegov zapad. O tome svjedoi tuna galerija fotografija i kronologija brojnih smrti, pobrojanih na mnogim mjestima u
gradu, gdje jo, kao na Potsdamer platzu, postoje ostaci onog suludog zida. Kraj ostataka zida, iaranog tisuama arenih potpisa
namjernika iz cijeloga svijeta na njegovoj sivoj podlozi, danas se rado slikaju turisti. Teko je shvatiti da je jo samo prije dva
desetljea taj zid bio surova stvarnost.
No, moda vie nego u samom Berlinu, taj se nekadanji zid osjea snanije izvan dananje prijestolnice
ponovno ujedinjene drave. Ne treba ii daleko. Dovoljno je kod stanice Zoologischer Garten sjesti na liniju
7 S-Bahna i za nekih pola sata nai se u Potsdamu, da bi se bolni tragovi socijalistike obnove i izgradnje
osjetili snanije i upeatljivije nego to je to mogue u dananjem Berlinu. Iako su u Potsdamu uinili i jo
ine mnogo da bi se i taj grad "vratio ljudima", jo je previe tragova koji svjedoe da taj posao ni izdaleka
nije okonan.
Taj ljupki gradi na rijeci Havel, nekadanja prijestolnica pruskog kraljevstva, ije su povijesno sredite u
travnju 1945. poravnali zrakoplovi britanskog RAF-a i u kojem je potom odrana Potsdamska konferencija, kojom su nakon Jalte,
Truman, Churchill i Staljin temeljito promijenili europske zemljovide, tek postupno obnavlja svoj negdanji sjaj.
Bezline, odurne zgrade
Vlasti istone Njemake nisu uope marile da ono to je bilo razrueno, vrate u stanje bar priblino ranijem, ve su bezline, sive i
odurne zgrade podizale na mjestima koja se dotiu s izvanrednim sauvanim primjercima autentine arhitekture tog vremena i
prostora. Tone elika i betona, u statistikama petoljetki, bile su vanije od onoga u to su utroene i kako je to oblikovano.
Uz prekrasnu neoklasicistiku crkvu svetog Nikole, kao da je s neba pala, nasaena je stambeno-poslovna
zgrada ravnih betonskih ploha i do nje podjednako uasavajui spomenik na kojem je upisana jedna od
Marxovih Thesen ber Feuerbach, ona jedanaesta, koja kae kako su "filozofi svijet samo razliito
tumaili, a radi se o tome da ga se izmijeni". Ovdje u Potsdamu, bar kad je arhitektura u pitanju, dosta je,
naalost, u skladu s tom tezom uraeno, pa sada treba mnogo napora, truda i novca da taj grad dobije svoju
nekadanju duu.
I dananji Potsdam je, kao i nekadanji dio istonog Berlina, jedno ogromno gradilite obnavljaju se
desetljeima zaputene povijesne znamenitosti i uklanjaju, ili je to u planu, one najrunije zgrade nikle za vrijeme DDR-a koje
nagruju arhitektonski sklad tog prelijepog grada utonulog u zelenilo. U toku je opseni plan rekonstrukcije - Potsdam Neue Mitte koji e pokuati povijesnoj jezgri vratiti njen prijanji izgled, to je skup, zahtjevan i dugotrajan posao, koji podrazumijeva i
uklanjanje onih nakaradnih, naknadno niknulih, socrealistikih uda.
U neto manje od dva desetljea, nakon pada zida, otkako je ponovno postao glavnim gradom ujedinjene
Njemake, Berlin postupno, u turistikom i svakom drugom smislu, sustie London, Pariz ili Rim.
Ogroman, irokih prostranih ulica, raskonih avenija poput fascinantne Unter den Linden, s lipama koje
sada, krajem svibnja, samo to nisu zamirisale, drvoredima rascvjetanog divljeg kestena, te prostranim
trgovima poput Pariser Platza, prometno sreen i urbano uljuen, s odlinim restoranima i jo boljim
pivnicama, sa stotinama mjesta koja su, na razliite naine, obiljeila noviju povijest Europe, Berlin je
nezaobilazna svjetska atrakcija. Ugodan za etnju, s odlinim javnim prometom, nikad ne izgleda prenakrcan i nikad iz stanica
podzemne eljeznice ne suklja rijeka ljudi kao to to biva u londonskim picama na King's Crossu, Eustonu ili Picadilly Circusu.
ivost i ivopisnost
Rijeka Spree i njene obale moda nemaju onaj boemski tih kao pojedini dijelovi Pariza uz Senu; Berlin moda nema etvrti koje bi se
po ivosti i ivopisnosti dale mjeriti s londonskim Camden Townom, moda nema tako glasovitih atrakcija
kakav je Eiffelov toranj, ili Tower Bridge i Big Ben, ali nova staklena kupola na zgradi Reichstaga, ili Sony
Centar, ili arm jednog Gandarmenmarketa ili srednjovjekovni ugoaj Nikolaiviertela, njemaku
prijestolnicu ine podjednako zanimljivom i uzbudljivom.
Uz to, Berlin ima i dra kakvu je teko pronai drugdje u svijetu i koja, u metaforikom smislu, predstavlja
ono ega takoer nigdje nema, a to bi bilo mjesto na kojem odmah iza praume, poinje pustinja. To je
kontrast izmeu istoka i zapada grada, koji se dodue, postupno brie i nestaje, no zid koji ga je neko
dijelio jo je uvijek prisutan, mada nevidljiv. Berlin e jednom posve izbrisati tu razliku, ali s njom i tu dra i moda e kad se
Alexanderplatz i ono to ga okruuje ponovno "vrati ljudima" postati jo humaniji i pitomiji, ali nikako vie isti.
BELJI SE ISTOK NA ZAPAD
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Teme (8/14)
NAKON TO JE DOMAE STANOVNITVO NA DOSELJENIKE NAVALILO MAETAMA, PUKAMA I CIJEVIMA,
JUNOAFRIKA VLADA MINORIZIRA PROBLEM KAO OBINI KRIMINAL

MBEKIMO SUSJEDE
Tena ERCEG
28. svibnja, 2008.
Bijes koji su pripadnici veinskog naroda Zulua u dvotjednom nasilju istresli na doseljenike nije neka nova, nepredvidiva pojava, ve
posljedica greaka i razoaranja post-apartheid ere u zemlji koju se smatra demokratskim i ekonomskim uzorom afrikog kontinenta,
no u kojoj su se socijalni problemi sustavno zanemarivali. Istovremeno s bujanjem slamova prenapuenih nezaposlenima, stvorila se
mala, ali mona crna poslovna elita navezana na vladajuu stranku, Afriki narodni kongres (ANC), koja je zemlju pretvorila u
ogromno trgovako carstvo za vlastite potrebe
Nasilje koje je dva tjedna potresalo Junoafriku Republiku poelo je u takozvanim neformalnim naseljima, gusto nastanjenim
predgraima velikih gradova u kojima zajedno ivotare tisue siromanih crnih graana te zemlje i jo tisue u bijedu podjednako
uronjenih izbjeglica iz Zimbabvea, Mozambika, Malavija, Nigerije i Somalije. Domae je stanovnitvo u Alexandri i Diepslootu na
sjeveru Johannesburga, na prvi pogled iz ista mira, navalilo maetama, pukama i cijevima na svoje ilegalne susjede, pljakajui i
palei njihove domove i radnje, pri emu je ubijeno 50-ak ljudi, dok ih je nekoliko desetaka tisua pobjeglo u oblinje policijske
stanice i crkve, a kasnije i natrag u svoje zemlje. S vijestima o nasilju na drugim mjestima, a naroito onima da stranci bivaju uspjeno
protjerani, neredi su se irili i drugim gradovima, poput Cape Towna i Durbana. Malo zatim, nakon to je u zemlju nahrupilo 10.000
izbjeglica, vlada Mozambika proglasila je izvanredno stanje, a ona Malavija evakuirala je nekoliko stotina svojih graana koji su bili
na privremenom radu u JAR-u.
Ekspres lonac
Junoafriki predsjednik Thabo Mbeki izjavio je da njegova zemlja jo od roenja demokracije 1994. godine "nije iskusila takvu
bezosjeajnost" i na ulice poslao vojsku koja je na prokljuali ekspres lonac uspjela ponovno nagurati poklopac. No, nije teko
pretpostaviti da e taj lonac i dalje kljuati, budui da je sporadino nasilje usmjereno prema imigrantima poprilino uobiajena
pojava u toj zemlji. Junoafrika vlada godinama je ignorirala signale rastue ksenofobije, a istovremeno nije razvila nikakvu
strategiju za kontroliranje masovne imigracije, ne samo iz zemalja Afrike, ve i iz Azije i Istone Europe. Precizan broj useljenika nisu
u stanju odrediti ni same dravne institucije, budui da veina njih nije dokumentirana, ni stavljena u proces legalizacije, no
pretpostavlja se da u zemlji od oko 44 milijuna stanovnika izbjeglice ine pet milijuna, od ega ak tri milijuna iz Zimbabvea. Uz to,
graevinski bum i pripreme za predstojee Svjetsko prvenstvo u nogometu 2010. godine doveli su do masovnog priljeva privremenih
radnika iz gotovo svih krajeva svijeta.
Bijes koji su starosjedioci, uglavnom pripadnici veinskog naroda Zulua, u dvotjednom nasilju istresli na doseljenike stoga nije neka
nova, nepredvidiva pojava, ve posljedica greaka i razoaranja 15-godinje post-apartheid ere u
zemlji koju se smatra demokratskim i ekonomskim uzorom afrikog kontinenta, no u kojoj su se
socijalni problemi ipak sustavno zanemarivali. Unato ekonomiji koja posljednjih godina biljei
rast od pet posto, ta je era obiljeena stagnacijom u stvaranju novih radnih mjesta uz istovremeni
porast stanovnitva, nerealiziranim planovima za poboljanje infrastrukture, siromatvom, glau,
strahovitom stopom kriminala i nekontroliranom pandemijom AIDS-a. Istovremeno s bujanjem
slamova prenapuenih nezaposlenima, kojih prema formalnim procjenama ima 23 posto, a realno
jo vie, stvorila se mala, ali mona crna poslovna elita navezana na vladajuu stranku, Afriki
narodni kongres (ANC), koja je zemlju pretvorila u ogromno trgovako carstvo za vlastite potrebe.
Deurni krivci
Ksenofobni koncepti naslijeeni iz doba apartheida prerasli su u rairenu netrpeljivost prema strancima, naroito brai Afrikancima,
koje se pogrdno naziva Makwerekwere. Za njih se uvrijeilo miljenje da uzimaju najbolje kue, poslove i ene te se sasvim ozbiljno
vjeruje da se slue magijom i vradbinama kako bi se svidjeli bijelcima i dobili dobre poslove. Nedokumentirani azilanti postali su
tako deurni krivci za bijedu koja ih je snala, iako su te iste izbjeglice, naroito one iz Zimbabvea, pobjegle od viedesetljetnog
diktatorskog reima Roberta Mugabea, koji je razorio ekonomiju i njihove plae inflacijom pretvorio u bezvrijedne papire. Budui
da se, barem u sluaju Zimbabvea, radi mahom o obrtnicima, uiteljima i drugim profesionalcima, koji su zbog inflacije u svojoj
zemlji prisiljeni prihvaati poslove istaa i domaica u drugoj, oni svojim napadaima nisu propustili uzvratiti da je za njihove
probleme kriva njihova nekvalificiranost i lijenost zbog koje odbijaju takve poslove, a podsjetili su ih i da su ne tako davno, bjeei
pred rasistikim reimom, oni dolazili u njihovu zemlju. Poruili su im i da e idui put kad ih odlue napasti biti spremni i uzvratiti.
Unato svemu ovome, junoafrika vlada problem pokuava minorizirati. Tamonja ministrica vanjskih poslova Nkosazana Dlamini
Zuma nasilje je pokuala svesti u okvire najobinijeg kriminalnog ponaanja kojemu je cilj bio okrasti imigrante (iako je imovina
Azijaca i drugih ostala netaknuta), a taj bi stav vladi trebao posluiti ne samo kao pokrie za estok obraun s (buduim) nasiljem, ve
i za nastavljanje politike prema vladi Zimbabvea, koja se pod egidom "tihe diplomacije" svodi na de facto legitimiziranje postupaka
tog reima. Odnaroenost Mbekijevog krila vladajue strukture, o kojoj iole upoznati promatrai govore ve dulje vrijeme, ilustrira i
ignoriranje injenice da su se neredi u JAR-u poklopili s postizbornom krizom koja u Zimbabveu traje ve trei mjesec, a proizlazi iz
politike pat-pozicije Mugabeovog reima, nevoljkog da vlast prepusti opoziciji. Njegovu stranku ZANU-PF prvi je put nakon 30
godina ugrozio opozicijski Pokreta za demokratske promjene, a Mugabeovo odugovlaenje s objavljivanjem rezultata prvog kruga
izbora, kako bi se pripremio za ostanak na vlasti, potrajat e do drugog kruga izbora krajem lipnja. Inflacija koja se mjeri stotinama

tisua postotaka i nezaposlenost od 80 posto u meuvremenu su jo nabujali, a dravno nasilje, strah i poskupljenje hrane iz zemlje su
potjerali jo Zimbabveanaca, koje junoafrika sirotinja, zbog njihove brojnosti, i dri svojim najveim problemom.
Podrka Mugabeu
Moeletsi Mbeki iz Junoafrikog instituta za meunarodne odnose, inae brat predsjednika Thabe
Mbekija, nasilje je direktno povezao s preutnom podrkom vlade Mugabeovu reimu, tim vie to Juna
Afrika predsjeda i govori u ime vie regionalnih organizacija, poput Junoafrike razvojne zajednice
(SADC) i Afrike unije. Predsjednik Mbeki, naime, ve godinama i afriku i meunarodnu zajednicu
uvjerava da e njegova arbitraa izmeu vlade i opozicije u Zimbabveu dovesti do nekakvog rjeenja, no
istovremeno je i SADC godinama podupirao Mugabea u ime afrike solidarnosti, a sam Mbeki je
kontinuiranim zalaganjem za stvaranje vlade nacionalnog jedinstva uvijek iznova legitimirao vlast
Mugabeovog ZANU-PF-a, a marginalizirao opozicijski MDC, iako ta stranka uiva veu podrku graana.
Njegova spomenuta odnaroenost dotakla je samo dno na nedavnom samitu povodom situacije u
Zimbabveu, kada je u Harareu mrtav hladan izjavio da u toj zemlji nema nikakve krize i da treba biti strpljiv.
U oima mnogih Mbeki je zbog takvog vienja stvari izgubio kredibilitet analitiara, arbitra i voe, tim vie to je za vrijeme nedavne
afere s kineskim brodom punim oruja za Mugabea tvrdio da nema mogunosti da njegova vlada sprijei isporuku oruja, pa su
sindikati uzeli stvar u svoje ruke i odbili ga istovariti.
Ovakvi ispadi naslonili su se, pak, na injenicu da je Mbeki dio autoriteta izgubio jo krajem prole godine, kada je na
unutarstranakim izborima izgubio vodstvo nad ANC-om. Predsjednik stranke postao je Jacob Zuma, i to uz snanu podrku unije
sindikata (COSATU), koja krivnju za nasilje svaljuje na neoliberalnu politiku vlade, no Mbeki bi do sredine 2009. godine trebao ostati
predsjednikom drave. Postojanje dvaju centara moi i nedavna kriza posluili su Zuminoj frakciji kao povod za poziv na
prijevremene izbore, a distinkcija od Mbekija ovih dana pokuava se naglasiti i kritikom Mugabeova reima.
No, bez obzira na to hoe li Zumi poi za rukom iskoristiti trenutnu krizu za dobivanje politikih poena u zemlji i kod meunarodne
zajednice (a time i za amnestiranje od optubi za silovanje i korupciju, koje ga prate), problemi s kojima se suoava junoafriko
drutvo nee nestati samom promjenom vlasti. U tekstu starom dvije godine teoretiar postkolonijalizma Achille Mbembe sa
Sveuilita Witwaterstrand u Johannesburgu pie da tamonje drutvo jo uvijek nije razvilo natruhe moralnog i intelektualnog
kapaciteta za stvaranje novih vrijednosti, ve je umjesto toga ogrezlo u siromatvu, kriminalu, bolesti i gladi, dok se ideja "prava na
samoodreenje", proizala iz apartheida, pretvorila u "ponovnu projekciju mentalnog geta", odnosno ksenofobiju. Mbembe spominje
ak i Komisiju za istinu i pomirenje koja je, po njemu, pridonijela cvjetanju kulture nekanjavanja, a time i kriminala.
Samoubilaki sindrom
Kao simbol za postkolonijalnu Afriku on uzima dogaaj iz sredine 19. stoljea, kada su pripadnici tamonjeg naroda Xhosa zbog sna
jedne djevojice da e, ukoliko ubiju svoju stoku, mrtvi ustati iz grobova, a bijelce odnijeti more, to i uinili, pa je 400.000 ivotinja
zaklano, a 40 tisua ljudi umrlo od gladi. Taj poriv za autodestrukcijom najbolje ilustrira vrlo raireno
uvjerenje i obiaj, koje je na suenju za silovanje priznao i sam Jacob Zuma, da se nakon nezatienog
odnosa s HIV zaraenom osobom rizik "smanjuje" - tuiranjem.
Takav samoubilaki sindrom oznaava politiki nered i kulturnu dislokaciju u vrijeme socijalne nesigurnosti
i demoraliziranosti drutva, a karakterizira ga pojava raznoraznih lanih proroka i iscjelitelja koji tvrde da
govore u ime obinog ovjeka. U takvom, jo uvijek duboko praznovjernom mentalnom sklopu, zbog kojeg
je i mogue da se useljenike proziva kao vjetice i vragove koji manipuliraju bijelcima, ponovno oivljeni
nativizam vidi predsjednika Mbekija kao ultimativnog krivca za nedae naroda, no ovog puta "demokratska
gomila", kako je naziva Mbembe, okrenula se protiv useljenika. Prema njegovoj teoriji, vjera u dolazak
nove revolucije, koju raspiruju sindikati i stranaka omladina, u kombinaciji s uvianjem da je osloboenje zapravo bilo sredstvo da se
mase zadri tamo gdje su uvijek i bile, doveli su do toga da su samoproglaeni proroci ponovno u ruke uzeli oruje, a mase su ih i
ovog puta slijedile.
MBEKIMO SUSJEDE
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Teme (9/14)
ETRDESET GODINA OD REVOLUCIONARNOGA SVIBNJA 1968., KOJI MNOGI SMATRAJU UTEMELJITELJSKIM
MITOM SUVREMENOG FRANCUSKOG DRUTVA

ODISEJA U NEMIRU 1968.

Igor BEVANDA
28. svibnja, 2008.

Na politikom planu dogaaji iz '68. veliki su promaaj: De Gaulle je 30. svibnja raspustio Parlament i odnio vrlo ubjedljivu pobjedu
na izborima odranima u lipnju. Na ekonomskom je planu '68. ipak oznaila bitan napredak: plae su poveane za 10 posto,
ostvareno je pravo na etvrti plaeni neradni tjedan, doputeno je djelovanje sindikata unutar poduzea. No, najvee promjene
zabiljeene su na kulturolokoj i drutvenoj razini. Zapoeto je seksualno oslobaanje, razvio se feminizam, pojavile su se nove
drutvene vrijednosti poput valorizacije individue, uope, pojam autoriteta stavljen je pod znak pitanja
ivot im je uvijek teak. Puno rade, a u ono malo vremena koje im ostane za sebe ne daju da se dira. Stalno se neto ale. Dodue, ako
dobiju glavni zgoditak na lutriji nee se buniti, ali moete biti sigurni da e jednog dana, dosta brzo, rei da to u stvari i nije tako puno
novca, te da je ivot i dalje teak. Oboavaju filozofirati, bilo na cesti, u kavani, ili nasred derneka. No, kad treba prei s rijei na
djela, na kraju se netko drugi mora primiti posla. Ah da, zaboravih, oni su "naj" u svemu.
Ovo je zloesta karikatura Francuza, priznajem. Nedostaje samo "francuski kruh" pod mikom, beretka na glavi i smrdljivi sir s bocom
vina pa da svi klieji budu na okupu. A znamo da klieji nemaju velike veze sa stvarnou. No, tko god je imao priliku zadnjih
desetljea poblie promatrati Francuze vjerojatno se bar djelomice slae s ovom poetnom opservacijom.
Ovaj prikaz ne bi bio potpun kad bi se tvrdilo da se samo ale. Vie od ikoga, oni se bune. U suvremenom drutvu bune se ogledaju
kroz prosvjede i trajkove. Tako je vrlo vjerojatno da e turist u Parizu naletjeti na svakojake prosvjede,
pogotovo ovih dana. Oni upueniji to smatraju dijelom lokalnog folklora. Smatra se da je ta tenja ka buntu
dio naslijea '68. Tonije, svibnja '68.
Zlobnici ponekad kau da to nije jako star obiaj kod Francuza jer se ranije i nisu puno bunili u nekim dosta
vanim povijesnim trenucima. Stoga svibanj '68. zasigurno predstavlja utemeljiteljski mit suvremenog
francuskog drutva. Trenutak kada su odbaeni nebrojeni zastarjeli modusi na kojima je drutvo poivalo.
Trenutak kada je individua svrgnula jednoumlje. Drugi neki zlobnici kau da je to bila revolucija koja se nije
realizirala. No, ezdesetosmaima nikada nije ni bio cilj preuzeti vlast u svoje ruke. Kako god, '68. je
prekretnica nakon koje vie nita nije bilo kao prije. Barem tako kau.
Opasni raskorak
Kae se da se radilo o spontanoj pobuni koja je istovremeno bila kulturoloke, socijalne i politike prirode, te da je bila usmjerena
protiv tradicionalistikog drutva utjelovljena u generalu De Gaulleu i sustavu vlasti koji je uspostavio.
ezdesete su, paradoksalno, vrijedile kao najprosperitetnije godine u privrednom pogledu. ivotni standard je rastao, urbanizacija bila
u punom jeku, uilo se oputati, plaeni godinji odmor upravo je bio produen s dva na tri tjedna, ilo se na predstave, u kino, gledala
se televizija Meutim, rudari i radnici u tvornicama ve su cijelu godinu nastojali ukazati na svoj socijalni poloaj koji je bivao sve
tei. U poslijeratnoj Francuskoj, kao i drugdje, sve je vie ljudi odlazilo sa sela raditi u grad jer je potranja za radnom snagom bilo
velika, a stanova za sve nije bilo, pa su tako nastala itava naselja sklepanih sirotinjskih baraka oko velikih gradova. Tu su ivjeli i
brojni imigranti koji su na Zapad dolazili trbuhom za kruhom.
Druga drutvena kategorija koja se osjeala ugroeno, iako ne iz istih razloga, bili su studenti. Njih
je brinuo raskorak to se stvorio izmeu drutva koje napreduje dotad nevienom brzinom i
zastarjelih drutvenih normi. Omladina je tih godina etablirana kao drutvena kategorija koja razvija
vlastitu kulturu, ali koja takoer ima neke zahtjeve koje paternalistiko i autoritarno drutvo nije
bilo u stanju uzeti u razmatranje. Radilo se tada o seksualnim slobodama, prosvjedima protiv rata u
Vijetnamu i borbi protiv kapitalistikog imperijalizma. Ali prije svega o seksualnim slobodama.
Naime, tada su jo skoro sve srednje kole bile razdvojene po kriteriju spola na "kole za djevojke"
(koje nisu smjele nositi hlae) i "kole za momke". Isto je vrijedilo i za sve studentske domove, tako
da momci nisu mogli ii k djevojkama.
Tako je 21. oujka 1967. nekolicina studenata sveuilita Nanterre u istoimenom parikom predgrau ula u domove u enskom dijelu
studentskog naselja. Snage reda su ih na silu istjerale, a neke i privele. Time je napravljen presedan, jer policija jo od davnina u
Francuskoj nije imala pravo ulaziti na sveuilita, pod koja spadaju i studentski domovi. Dio studenata se potom organizirao i cijelu
godinu irio svoje ideje o seksualnim slobodama i frustracijama koje im drutvo namee. Jedan od privedenih studenata bio je i Daniel
Cohn-Bendit, koji je za kaznu trebao biti prebaen na drugo sveuilite (godinu dana kasnije bit e ak protjeran iz Francuske.
Iskoriteno je to to je imao njemako dravljanstvo).
Organizirani su prosvjedi podrke kojima su se prikljuili anarhistiki, lijevi i ekstremno lijevi studentski pokreti.
Stvar je poprimila politiku dimenziju. Uslijed urbanizacije tih su godina oko sveuilinog kampusa u Nanterreu
izrasla ogromna naselja pomenutih sirotinjskih baraka, pa su tako studenti, proizali mahom iz redova buroazije
(njih 92 posto), nuno spoznali realnost i drugih drutvenih kategorija.
Poetak nereda
Treeg svibnja '68. dvorite parike Sorbone okupiralo je oko 400 studenata koji su u miru drali miting. S
obzirom na to da je studentska ekstremna desnica (pokret Occident, ili u prijevodu Zapad) najavila da e se doi

obraunati s ljeviarima, policija je odluila rastjerati mitingae. Uavi u Sorbonu silom, to je i uinila, a nekoliko stotina buntovnika
je privedeno. Studenti su zamiljali da policija nee ulaziti unutar Sorbone jer se to kroz stoljea nije nikada dogodilo. Revoltirani,
odluili su se sukobiti sa snagama reda na ulicama. Tako su poeli neredi tog uvenog svibnja.
Preko dana se raspravljalo, najvie u teatru Odeon, a nou se borilo. I tako itavih mjesec dana. Nemiri i prosvjedi nisu bili samo
studentski i pariki ve su se proirili na sve gradove zemlje, a pridruili su im se prvo radnici i rudari, a potom i svi ostali. Nije tu bilo
jedinstvenog voe niti organizacije odgovorne za sve, ve mnotvo pokreta ije su pobude bile jako razliite. Jedina zajednika toka
svima bila je da se ele osloboditi okova koje im namee drutvo koje nije shvatilo da se svijet mijenja. ak su i sindikati u poetku
bili jako suzdrani jer su smatrali da revolucija moe proistei samo iz redova radnike klase te da su studenti samo dekadentni
buruji.
Nakon nonih sukoba, zidovi gradova osvanuli bi iarani grafitima koji su bili glavni medijski oslonac demonstranata. Mnogi od tih
grafita uli su u naslijee novih pokoljenja: Budimo realni, traimo nemogue! Barikade zatvaraju cestu, ali otvaraju put. Bjei drue,
stari svijet juri za tobom. Policija vam se obraa - svako vee u 20h (ORTF, radio-televizija). Sve i da Bog postoji, trebalo bi ga
ukinuti. Ljudi koji rade, dosauju se kada ne rade; ljudi koji ne rade, nikada se ne dosauju. Najvie je analizirana jedna reenica
izvuena iz Rasprave o umijeu ivljenja namijenjene mladim generacijama Raoula Vaneigema, koja kae: "Ne elimo svijet u
kojem se sigurnost o nemogunosti umiranja od gladi mijenja mogunou umiranja od dosade."
Put u propast
Na politikom su planu dogaaji iz '68. veliki promaaj: De Gaulle je 30. svibnja raspustio Parlament i odnio vrlo ubjedljivu pobjedu
na izborima odranima u lipnju. Razlog tomu prvenstveno lei u injenici da su neprestani prosvjedi i trajkovi dosadili graanima,
iako su ih jo u svibnju svesrdno podravali. Ljevica je bila isuvie razjedinjena da bi organizirala ubjedljivu kampanju. Francuska
komunistika partija tada je polako, ali sigurno zapoela svoj put u propast. Graanstvo je na neki nain okrenulo lea politici jer ih
ova nije umjela shvatiti. Ljevica i desnica su strpane u istu vreu te otad ti pojmovi imaju smisla prvenstveno za politike aktiviste.
Na ekonomskom je planu '68. ipak oznaila bitan napredak. Plae su poveane za 10 posto, ostvareno je pravo na etvrti plaeni
neradni tjedan, doputeno je djelovanje sindikata unutar poduzea.
No, najvee promjene zabiljeene su na kulturolokoj i drutvenoj razini. Zapoeto je seksualno oslobaanje koje e se poeti
ostvarivati tek narednih godina, razvio se feminizam, pojavile su se nove drutvene vrijednosti poput kreativnosti,
multidisciplinarnosti, valorizacije individue, koje podrazumijevaju odbacivanje tradicionalistikih dominirajuih pravila. Uope,
pojam autoriteta stavljen je pod znak pitanja. Pedagoka praksa je promijenjena: jedna od krilatica svibnja '68. bila je "Zabranjeno je
zabranjivati!". ak vie nije bio objekt ve subjekt koji ima pravo uestvovati u obrazovanju koje e primiti. Porastao je znaaj prava
na debatu i slobodno izraavanje. Autoritarna disciplina prepustila je mjesto zajednikom ueu u donoenju odluka.
Remetilaki faktor
Ove godine obiljeavalo se 40 godina od svibnja '68. Kao i prilikom svake komemoracije, i sada se usporeivalo
tadanje sa sadanjim. Raspravljalo se o tome to je ostalo od duha svibnja '68. Tada, kao i sada, radnici, aci,
studenti i prosvjetari nisu bili zadovoljni svojim poloajem. Tada, kao i sada, desnica je bila na vlasti, a ljevica
grcala u svojoj razjedinjenosti. Ni tada nitko iz svijeta politike nije dovoljno oslukivao bilo ulice. Meutim, tada
je bilo doba ideala i ideologija za koje su se ljudi bili spremni rtvovati i boriti. Jedan znaajan dio te borbe bio je
usmjeren protiv potroakog drutva koje se galopirajuom brzinom nametalo i donosilo lanu slobodu izbora.
Sada je to potroako drutvo postalo injenica protiv koje se teko moe boriti. Cilj dananjih prosvjeda jest
dobiti to bolje startno mjesto u tom potroakom drutvu koje vodi tko zna gdje.
Danas su na vlasti u Francuskoj oni koji su '68. bili protiv ezdesetosmaa. Ovogodinja komemoracija jedan je u biti veliki nedogaaj. Dodue, izdavai su jako dobro proli jer su objavili preko stotinu naslova koji se jako dobro prodaju. Valjda to treba staviti
na raun nostalgije za smjelijim vremenima ili za utemeljiteljskim mitom koji daje pravo da se vie nita ne poduzima.
Vlast je, pak, odluila preutjeti stvar. Sam predsjednik Sarkozy lani je za vrijeme izborne kampanje izjavio da se treba rijeiti
naslijea '68. Prema njegovu tumaenju tadanji i sadanji ezdesetosmai su problem, a ne rjeenje. Obian remetilaki faktor.
Mnogi se ipak nadaju da duh '68. nije nestao. Zasad su samo srednjokolci pokazivali da nade jo uvijek ima. Ovih dana tu su i ribari,
koji blokiraju sve to mogu ne bi li se napokon drava odazvala na njihove pozive u pomo. Vjerojatno je svima njima preduvjet
uspjeha isti kao i prije 40 godina, a to je da svi zajedno i istovremeno ujedine svoje remetilake mogunosti i tako se obrate vlastima.
Njihova nada je sadrana u onom grafitu koji je davne '68. osvanu pred sami kraj dogaaja: Ovo je samo poetak!
ODISEJA U NEMIRU 1968.
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Teme (10/14)
ODNOS VEINE I MANJINE: NACIONALNE ZAJEDNICE U RIJECI

IVOT BEZ ZADNJIH MISLI

Bojan MUNJIN
28. svibnja, 2008.
U gradu koji broji 22 etnike zajednice i u kome statistiki ima najvie mijeanih brakova u Hrvatskoj, njegovi obini graani odluili
su nakon svega da pred zamrenim pitanjima historije jednostavno budu Rijeani, to god to znailo. Ipak, kao u onoj prii o pripremi
za vjenanje, meu rijekim etnikim zajednicama ima neeg starog, neeg novog, neto posuenog, neto rukom izraenog, ali
unutarnja napetost izmeu velikog i malog, nacionalnog i univerzalnog, izmeu politike i svakodnevnog ivota postoji u svima njima.
Hoe li specifina kultura opstati ako se uva iza zatvorenih vrata etno zajednica ili ako bude ponuena svima?
Rijeka je jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj u kojoj je vrijeme, od prijelomne 1991. do danas, protjecalo ipak neto drugaije nego
drugdje. Tradicionalno multikulturni grad jo od austrougarskih vremena, vana luka na sjecitu evropskih puteva i izmijeana
romansko-slavenska sredina sauvala je u olovnim devedesetima mnogo bolje svoje male osobite detalje nego tamo gdje se
kalanjikovima pravila crta izmeu "naih" i "njihovih". Dananje pitanje jest kako ivi grad u kome, uz veinsko stanovnitvo, postoji
mnotvo eha, Poljaka, Makedonaca, Talijana, Srba, Albanaca i drugih, u situaciji kada (uglavnom) nitko nikoga ne gleda poprijeko i
kada je daleko vie nego drugdje Rijeka ovoj arolikoj nacionalnoj raznolikosti postala stvarni dom. Dodue, poetkom dvadesetog
stoljea, nakon to je D'Anunzio onako pompozno umarirao u Rijeku, letjeli su kamenje i psovke na onom uvenom mostu preko
Rjeine koji je dijelio Rijeku od Suaka, u ulinoj diskusiji ija je Rijeka, iako se prema nadgrobnim prezimenima na groblju u Kozali,
na ovo pitanje teko moe odgovoriti. Profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci Darko Gaparovi u izjavi za Feral kae da je
Rijeka ak "pod izravnom upravom Budimpete (1880.-1914.) bila svojevrstan corpus separatum", to je na svakodnevnom nivou
znailo da su "radnici brodogradilita, luke, 'Hartere', 'Torpeda' i tvornice duhana umjeli razgovarati na etiri jezika hrvatskom,
talijanskom, njemakom i maarskom a naveer bi oblaili sveana odijela i odlazili u 'Teatro comunale' na kakvu novu, uglavnom
opernu izvedbu", kae na sugovornik. Ipak, nakon to je rasprava o razliitostima za vrijeme Mussolinija u Rijeci bila zakonom
zabranjena, rijeki su Talijani platili stranu cijenu velikim egzodusom u godinama poslije zavretka Drugog svjetskog rata. "Oni koji
su otili, esuli, nas koji smo ostali, nazivali su 'Titini', iako je svaka obitelj imala svoju dramu a mi 'lojalni Talijani', kako su nas nekad
zvali, jedino smo eljeli ostati u gradu u kojem smo roeni", kae Agnese Superina, predsjednica Zajednice Talijana u Rijeci. "Ta
povijest nas i danas proganja, svako spominjanje fojbi odmah priziva pitanje kolektivne krivice i
truje odnose izmeu Hrvatske i Italije, a mala Zajednica Talijana u Rijeci jedino eli sauvati neto
od starih obiaja i fiumanski dijalekt kojim je oduvijek govorila", kae naa sugovornica.
Nacionalno i leerno
Kada se zbroje nevine rtve i oduzmu povijesne nepravde, u gradu koji broji 22 etnike zajednice i
u kome statistiki ima najvie mijeanih brakova u Hrvatskoj, njegovi obini graani odluili su
nakon svega da pred zamrenim pitanjima historije jednostavno budu Rijeani, to god to znailo.
Sami stanovnici Rijeke rei e vam s malo sarkazma, ali i s malo ponosa, da "biti Fiuman znai biti
ni vrit ni mimo", ali ta spasonosna politiki rastezljiva formula rezultirala je, na primjer, injenicom
da je Rijeka poetkom devedesetih uz sve nacionalne antagonizme koji su (u mekoj formi) vladali i u ovom gradu - bila jedna od
malobrojnih sredina u Hrvatskoj u kojoj ljudi nisu izbacivani iz stanova zbog svojih razliitih krvnih zrnaca i u kome je kultura
oduvijek znaila jo neto osim ouvanja nacionalne batine. U gradu od sto pedeset tisua stanovnika, kojeg s jedne strane nadvisuje
Gorski Kotar a s druge dodiruje Mediteran, male etno zajednice ive danas u oitoj atmosferi nacionalne snoljivosti, ali moderno
pitanje glasi gdje se ove zajednice tono nalaze u mozaiku rijeke multikulturne leernosti. Hoe li specifina kultura opstati ako se
uva iza zatvorenih vrata etno zajednica ili ako bude ponuena svima? U rijekom sluaju generalni dojam jest, kao u onoj prii o
pripremi za vjenanje, da meu ovim zajednicama ima neeg starog, neeg novog, neto posuenog, neto rukom izraenog, ali
unutarnja napetost izmeu velikog i malog, nacionalnog i univerzalnog, izmeu politike i svakodnevnog ivota postoji u svima njima.
Ve spomenuta Talijanska zajednica ima sedam tisua dua i svi se oni uglavnom sastaju u reprezentativnoj zgradi "Circolo italiano di
cultura" na rijekom Korzu. Kada uete u dvoranu za priredbe, unutra e vas doekati gomila svijeta, i staro i mlado, na arenoj
pozornici velika je guva, ali ta pomalo infantilna razdraganost vraa nas ezdeset godina unazad kada osim promenade na Korzu
nieg drugog nije bilo. "Kod nas se uvijek pjevalo i plesalo, zato se danas brinemo oko naeg kulturno-umjetnikog drutva
'Fratellanza', ali moram rei da mladi sve manje odlaze u 'Circolo' jer oito imaju druge interese", kae predsjednica Zajednice
Talijana Superina. "Grad se proirio, rijeki Talijani vie nisu koncentrirani u starom gradu kao nekada, komunikacija se rasprila na
nove sadraje i smjerove", kae naa sugovornica.
Rijeki rock and roll
O ovom pitanju profesor na rijekom Filozofskom fakultetu Elvio Baccarini u izjavi za Feral misli neto drugaije: "Plaim se da ne dijelim veinsko miljenje u talijanskoj etnikoj skupini u Rijeci, ali mislim da u ovom
trenutku i u narednom razdoblju, najvie moe sama etnika skupina uiniti za sebe. Postoje, na primjer, ustanove talijanske zajednice koje su javno podrane; pored djejih vrtia, tu su i etiri osnovne kole, jedna upravo
rekonstruirana srednja kola s gimnazijskim i strunim smjerovima, izdavaka kua 'Edit' i Talijanska drama koja
djeluje u sklopu HNK Ivana pl. Zajca. Mislim da bi se sve te ustanove snanije trebale usredotoiti na vlastiti
napredak, pri emu bi uzori i modeli izvrsnosti trebali biti oni evropski najrazvijeniji. U naoj zajednici prisutan

je odreeni lokalizam, pa su i uzori lokalni, uglavnom vezani uz Italiju ili jo ue, uz regije Veneto i Friuli-Venezia Giulia. Unato jo
uvijek prisutnim blistavim primjerima uspjenosti, ova zajednica trenutno proivljava i akademski i kulturni i privredni zaostatak u
odnosu na svoj nekadanji poloaj i svoju vlastitu tradiciju."
Slino miljenje vlada i meu mlaim akademski obrazovanim Rijeanima talijanske narodnosti koji vjeruju da su dobro uklopljeni u
rijeki socijalni i kulturni okoli, ali nerado ili sve manje surauju s "Circolom" jer "Zajednica Talijana nije u dovoljnoj mjeri spremna
ukljuiti suvremene ideje u svoj program". U tom smislu je indikativno da je poznati knjievnik Giacomo Scotti nedavno dobio
nagradu grada Rijeke za doprinos u kulturi, ali ga za tu nagradu nije podrala njegova vlastita nacionalna zajednica. U Rijeci, u kojoj
manjine ukupno ine 13 posto stanovnitva, u slinoj su situaciji srpska, bonjaka, crnogorska, makedonska ili albanska narodnost
koje uz sijaset drugih etno zajednica, moraju grevito uvati svoj corpus separatum i, s druge strane, biti dio rijeke urbane cjeline,
ija karakteristina otvorenost paradoksalno - njima uvijek ne ide u prilog. Govorei kritiki o gradu iz kojeg je potekao, mladi
kazalini dramaturg Matko Boti u izjavi za Feral smatra kako se "kulturni identitet Rijeke nekad i sad vie oituje po rock and rollu i
subkulturi mladih nego po malim etno zajednicama koje oito jesu njezin znaajan dio".
Fiumani i damija
U atmosferi u kojoj je Rijeka "dovoljno veliki grad da se moe brinuti sama za sebe i dovoljno mala da se u njoj ne izgubite", vjeruje
Boti, "formirano je horizontalno polje kulturalne izjednaenosti u kome jedino turisti ne govore hrvatski jezik i u kome jedna
manjina teko moe raunati na vidljivost kulturnog ekskluzivizma. Rijeki multikulturalizam moda se najbolje oitovao na
politikom planu jer Rijeka, na primjer, nikada nije bilo vrsto uporite HDZ-a, naroito ne u njegovoj rigidnoj fazi", kae na
sugovornik. Rijeka ipak nije bila poteena tenzija na nacionalnoj razini, neke su se etno zajednice smanjivale, a neke poveavale jer u
razliitim vremenima, zbog mira u kui, bilo je uputnije izabrati neki neutralniji identitet. Teko je na jugoistoku Evrope povijesno
tono odrediti koji je identitet dobrovoljan, a koji je u nekoj mjeri prisilan, no rijeka karakteristika sigurno jest da se mnogi njezini
stanovnici nacionalno osjeaju na jedan nain, jezino i kulturno sasvim na drugi pa grafit Forza autonomai u centru grada, na
primjer, dobro oslikava to stanje "plivajue" lokalne samosvijesti. Talijanska zajednica tako se prvi put poveala nakon popisa
stanovnitva 2001., iako danas u Rijeci ima malo ljudi koji govore originalni talijanski fiumanski dijalekt, u dosta obitelji govore se
oba jezika paralelno dok mnogi Hrvati tradicionalno alju svoju djecu u talijanske kole. S druge strane, Roma ima sigurno etiri
puta vie od zvaninih 489 po zadnjem popisu, a bonjaka zajednica i danas dopisima poziva svoje lanove da pristupe lokalnim
izborima "te time potvrde svoju svijest o nacionalnoj pripadnosti bez srama i nelagode". Gradnja damije na Zametu tee dobro, ali
samo na papiru "jer Rijeka, pored sve otvorenosti, jo uvijek nije toliko irok grad da bi ovakva 'razliitost' bila primljena bez
tekoa", kae nam lan rijekog poglavarstva koji je elio ostati anoniman. Srpska zajednica u Rijeci broji oko devet tisua lanova,
prije posljednjeg rata bilo ih je dvaput vie, a poetkom 90-ih prepolovila se u konfuznim prilikama ope nesigurnosti u kojima su
kau upueni - pripadnici ove narodnosti ee dobivali otkaze nego drugi pa je dobar broj ovih ljudi procijenio da e im moda
negdje drugdje biti bolje.
Sredinom devedesetih zajednica je bila u dobroj mjeri zatvorena u sebe, socijalna paranoja i desniarenje bilo je prisutno i iznutra i
izvana, ali na etnofestivalima koji su u Rijeci tradicionalni, nastupi srpskog kulturnog drutva "Prosvjeta" prolazili su bez incidenata.
I Chaplin je bio Rom
Danas su kulturni programi ove zajednice koncipirani po sistemu red izlobi, red poezije, jako dobro radi biblioteka "Dositej
Obradovi", ali taj obrazac ini se da je najmanje uinkovit, i za kulturu grada i za samu zajednicu. "Srpska zajednica u Rijeci vie je
postigla kada su sadraji srpske kulture bili predstavljeni u neutralnim javnim prostorima kao to su nastupi beogradskih kazalita na
Festivalu malih scena i izloba o Hilandaru ili kada su koncerti ozbiljne glazbe za graanstvo bili predstavljeni u pravoslavnoj crkvi u
Rijeci nego kada je srpska zajednica pozivala srpske umjetnike u svoje prostore", kae za Feral Darinka Janjanin, predsjednica
Vijea srpske nacionalne manjine. Tako se i u rijekom sluaju pokazuje da kultura po definiciji pripada svima, pronose ju pojedinci
posebnog afiniteta, a nacionalni kolorit daje toj kulturi eros uzbuenja i razliitosti. "Vie su za kulturu nacionalnih manjina u Rijeci
napravile osobe velike energije i dara, gotovo sluajno, nego na administrativni nain vijea nacionalnih manjina koja dodue
korektno funkcioniraju u zgradi rijekog poglavarstva", kae za Feral Vinja Vinji, slubenica tog poglavarstva zaduena za
kulturne programe nacionalnih manjina. Vijea nacionalnih manjina u Rijeci ima ukupno devet, sva ona dobro surauju s lokalnom
vlau, kako nam kae predsjednik Vijea bonjake nacionalne manjine Mensur Ferhatovi, koji je i koordinator rada nacionalnih
vijea, ali praktino gledajui radi se tek o formalnom predstavnitvu koje ini (politiki) vidljivim jednu nacionalnu grupu, ali ne
govori puno o njenoj stvarnoj prisutnosti. Politiki gledano, radi se o "novim manjinama", Ustavni zakon o pravima manjina star je tek
nekoliko godina pa guva devet nacionalnih vijea na malom prostoru rezultira tek praznom reprezentacijom u kojoj jo nije jasno to
je forma a to sadraj. U ivotu to izgleda sasvim drugaije. Naser Sokoli osnovao je jedino romsko kazalite u regiji pod nazivom
"Chaplin" dobrim djelom jer se osjea pripadnikom romske zajednice, ali najvie zato jer voli kazalite, dok je Franciska Husak
praktiki sama podigla "eki dom" pod krov jer kako sama kae: "Ja sam u dui ehinja, ali sam po orijentaciji Rijeanka." U
situaciji kada Rijeka kulturno funkcionira po sistemu "horizontalne ujednaenosti", to nije mnogo ali je moda najbolje to joj se
moglo dogoditi u okruenju balkanskih primitivnih podjela, na slian nain slaganja mozaika bez zadnjih misli - djeluje i lokalno
poljsko kulturno drutvo "Fryderyk Chopin", albanski folklorni ansambl "Shota", udruga dervikih redova ili makedonski glazbeni
etno laboratorij... Svi oni zajedno shvatili su da daleko od kulturne matice mogu jedino opstati ako neto daju, a ne ljubomorno uvaju
za sebe. Time su puno dobili oni, ali i svi mi drugi.

ALJOA PUAR, PROFESOR FILOZOFKOG FAKULTETA U RIJECI

GRAD-DRIJELO
Borba za identitet, ako je nekome do njega stalo, uvijek se vodi u vrtiu, koli, na poslu, u obitelji, u disko-klubu,
u medijima, na birou za zapoljavanje a ne u Gradskoj vijenici. Uzmite samo neuralgian primjer rijekih
Akalija, albaniziranih Roma koji se slue albanskim, a ne romskim jezikom i smatraju se zasebnom
zajednicom... Slika jednog grada uvijek je neto mnogo vie od zbroja kolektiviteta i njihovih zamiljenih i
izmiljenih odlika, a Rijeka kao grad-drijelo (kako bi rekao De Landa) uvijek je poput lijevka gutala pridolice i
emanirala njihov ukupni kulturni uinak prema nacionalnim "sredinjicama". I nikad te majke-matice nisu uspjele
"na terenu" izboriti za sebe neku posve istu sliku. Jako sam sretan zbog toga.
IVOT BEZ ZADNJIH MISLI
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Teme (11/14)
FERALOV ILUSTRATOR NA TREEM STRIP-KONVENTU U MAKARSKOJ, IJI JE SUDIONIK BIO I "MAANAC",
POZNATIJI KAO VEDRO JUGO

CRTANI FOTO-ROMAN
Alem URIN
28. svibnja, 2008.
Gledam te mladie, ve zrele ljude preko tridesete, i prisjeam se kako sam ih na ovom istom mjestu, u Feralu, ogadio, ima tome
jedanaest godina. Bio je to moj teak faul. Sad priznajem, nisam vidio ono to i oni da je s ratom nestalo jugoslavensko trite i da
im je bila jedina ansa otii preko mora, ako ele ostati u stripu.
Opravdano. U razgovoru dolazimo do injenice da upravo sada 42
stripera, jedan vie ili manje, s podruja bive drave radi za stranestrane izdavae. Nikada u Jugi nije bilo toliko strip-crtaa istovremeno.
Generacija je to koju je spasio rat!
Prvo da vam kaem to je to ili to mu doe maanac, naravski, za one
koji ne znaju. Reeni maanac, kae usmena predaja... "je iloko a pue u
maju misecu". No bez tekih, mrkih kinih oblaka. Poznat je i kao suho ili
vedro jugo. Kae star i mudar savjet, uvaj se vedra juga i oblane bure!
Usprkos svemu valjalo je na put, pravac jug. A more se valja, plete u
obalu, vezuje pametne uz kraj. Lijepa je to slika sa suvozaevog sica. Ipak
ajbe su zapretene jerbo propustiti maanca kroz vlastito vlasite nije previe bistar potez. Glava na tome vjetru najudaljenija je od bistrog. Izdrat
emo, nema nam druge, a ni Makarska nije daleko. Jo malo i eto je.
Strip-konvenat, MaFest, odrava se po trei put u prekrasnoj Makarskoj, ezdesetak kilometara od Splita i, kako pak ustaljeni obiaj i
red nalae, nema ni jednog splitskog autora meu pozvanima. Ja dolazim sam, kao neki uljez, jer mi doe ef, tu i tamo, vidjeti druge
stripere izbliza. Ima tu divnog svijeta. Moebitno, da sam kao stari pas esto razoaran odsustvom svoje generacije, svih preko
pedeset, drube iz nekog strip-pra-doba, onih to se sjeaju Kekeca, Plavca, Panorame, ekipe to se navukla na strip u pred
alanfordovsko i Bonellijevo doba, onih to nisu zagorili na Zagoru, i onda djelujem grintavo, amo re, s distance. No dolo je krajnje
vrijeme kako most na rijeci Kaj ve jednom valja prijei. Pola sam puta prevalio ove zime u Zagrebu, na CR-u; druga me je polovica
ekala u Makarskoj.

Stojimo na semaforu. Iznad naih glava vjetar guva transparent 8.

natjecanja hrvatske vatrogasne mladei i siu mladosti. Datumi
vatrogasaca i stripera, te poneke lokacije tih drutvenih dogaanja,
poklapaju se. Za kontejnere papira to se uvijek veu za ovakve stripveselice nema straha, braa vatropirci dre nas na oku. U nas karta, a u
njih tekuina. Neman pojma kako, al' mi kao prva asocijacija uleti Slaven
Goriki. Bez njega vie ne mo.
Smjetaj ne moe biti bolji, tik uz more. A more ko more, ne more gore,
stoji dolje, igra val non-stop u al. Muzika za moje ui. No, nismo zapravo
ni uli u apartman, a ve mi igla preskae na mojem Supraphonu. Psujem
vjetar, usput put i onoga ko me lava ovamo, tj. samoga sebe, pa jesam li
rekao da vie neu dolazit itd, itd... Propuh gospodari neopreznima. Vrata
zarobljena vjetrom gurnu me tako da mi se digitalni idijot sada krevelji s
poda u prostim faktorima. Jebote, kakva e to bit reportaa bez
fotografija?
Dan drugi jugo & pivo
Dana prvog ko da i nije bilo. Naime, stigli smo tek drugog dana fete,
petak, 16. 5.
urim na Koktel dobrodolice u hotelu Park, nije daleko. Lungo mare
Donje luke jedna je od najljepih etnica to su primile moje stope. Taj,
meni potpuno nepoznati dio Makarske tek sad otkrivam. A samo ezdeset
kilometara niz asfalt i... onda se pitam zato me se ne sjete. Dok brodim
uz vjetar stiskam mobitel u depu, odgovor na onu digitalnu krepalinu. I
mobitel ima kameru, bogamu. Posluit e, tjeim se.
Turista i vatrogasaca uz more je ko u prii. Jedna sjedina privlai mi
panju. Hermann Huppen odaje nervozu, djeluje izgubljeno. Uletim mu
uprsi. Moj lo engleski i jo gori francuski nije problem. Upoznali smo se prije dvije godine na prvom MaFestu. Glumi da se sjea.
Tek je stigao. Prvo ga je zajebavo avion u Bruxellesu juer, pak je to ponovio zrakoplovni raspored letova iz Zagreba i eto ga na
mjestu dogaaja dan kasnije no to je planirao. Nema mu ni Ervina Rustemagia, njegovog Vergilija i domaina na ex-Yu strip
stazama, ostauo je pri Celju. A sad i Gospoa kasni redi se. E.
Na ulazu kupujem katalog MaFesta. Odlino izgleda. Vrhunsko
osvjeenje. Darijo Dado Antunovi i momci su se vraki potrudili da ovo
strip-veselje otrgnu iz geta provincijske eme tipa red srdela, red Coce, red
kola od barila, crnoga, red bijeloga s poskoicama. Ekipa je ispekla zanat.
Svaka im dala. Pravo iznenaenje me tek oekivalo u kongresnoj sali
hotela. Unutra je ugurano preko sto i dvadeset svijeta. Sve stolice
popunjene! Dado Antunovi predstavlja posebne goste strip-konventa.
Sve sam go strip-kalibar do kalibra. Pun ih je stol.
Prvo ide talijansko-Bonellijeva kvadra: Fabio Civitelli, osebujan crta iz
Tex Willerovog razreda; Gianfranco Manfredi, scenarist Maginog
Vjetra; Bruno Ramella, crta istoimenog Vjetra.
Na tom istom Vjetru jau jo ekstra crtaki talenti potvreni toliko puta, a
spadaju u rubriku pod "nai": Goran Parlov koji kasni i
nema ga na predstavljanju, te Darko Perovi, jedan od petorice
ravnopravnih autora slubenog plakata MaFesta. Toliko o vjetru i tko je
pustio vjetar.
Tu je i Bane Kerac, ex-jugoslavenska strip-legenda to traje, autor uvene
Cat Claw, prvi jugoslavenski striper to je po uzor preskoio baru i vezao
se za ameriki comic-book tip strip-heroja, bolje rei, heroine. Sada slijedi
upozorenje za nepismene, to nema veze s heroinom! No, pustimo takve, i
vratimo se american-comic-book bastardima, ranjenim i prezrenim
duama s falingu, koji zahvaljujui ba njoj postaju spasitelji svijeta.
Tipino ameriki. Lijeeni alkoholiar, gospodar i nada slobodnog
kapitalizma, tj. svih nas. Svi njegovi sljedbenici ima tek da se lijee. Bane
je prvi to osjetio, taj trini nerv, i svaka mu ast!

Do njega je engleski Amer, Jamie Delano, izgledom ko zdravi Mirko, jedan od scenarista Hellblazersa, prave amerike sage o ori,
pucanju i krvarenju ampak je i autor scenarija za Outlaw Nation, isto tako specifino amerikanske jelte-jalte u skliskoj ruci. Jedna od
tih ruku je i ruka Gorana Suduke uke (eto ga tik do Amera), Zagrepanca na radu za DC Vertigo, ruke tenog poteza, to mu je i
donijelo nagradu najboljeg new comera za spomenuti serijal.
Za kraj su ostavljeni veterani velikani: Alfonso Font molim lijepo da ustanete glede spominjanja toga imena ia izgledom
najblii meksikom generalu iz Divlje horde, veliki i preveliki panjolski autor; te najstariji meu nama, Hermann Huppen, zna se
tko je on, stvar je to ope kulture i ne treba tu troiti rijei, stalni prijatelj Makarske od prvoga MaFesta.
Nemo izbjei kako su najvee aplauze izmamili Bane, Perovi, Font i Hermann.
Ovakvi strip-konventi i stvoreni su za druenja pa se nitko osim strip-ankija, a njih nije zanemariv broj, ne vee na kratko uz svaku
toku programa i dri se toga kao pijan plota, ampak sve to usisa i ode doma. Mi smo se radije usidrili na terasi. Krui pivo, rijei i
rei, ljudi, vjetar, sjeanja, drugarstva nova. Takvo je to strip-bratstvo.
Dejan Kraljai, direktor meunarodnog beogradskog strip-festivala, ovjenani filmski scenarista, drugar od prole zime ne ia
nita bijelo, trai vino, nema vina, onda daj crno, nema Tomislava, samo Guinness, daj Guinness pa da ginemo; dvije pive pedeset
kuna, jebote. Vladimir Vlada Vesovi, alfa i omega istog beo-festivala, stari striper, znamo se jo od Vinkovaca, ne pui, ne pije, ne
spava. Bane Kerac i ja se vraamo do Vinkovaca '84., usporeujemo memorije pamenja, nema neke razlike. Iztok Siter, drag
Slovenac, striper iz Mladine i autor obilne monografije Zgodovina slovenskega stripa 1927-2007, ne benda Lako, samo hrvako pivo.
Mladen Viski, Splianin, kolekcionar, vlasnik je jedne od najveih, ako ne i najvee zbirke strip-roto-naslova s teritorije bive
drave; ima sve, ama ba sve, od '45. do maloprije. Prepoznajem Svetozara Tozu Obradovia, novosadskog scenaristu, pisao je za
Kerca, i on mi je lice iz memorije Vinkovaca.
Razgovori dugi i zdrava zajebancija.
Davnih i divnih godina nae mladosti, kad je mlade rastao po tijelu i bio mukoga roda, a ne emskog kao danas, tada u Vinkovcima,
svi smo s obzirom i ripetom pristupali Julesu Radiloviu, velemajstoru dosta starijem od nas, nikad samom, uvijek u drutvu sa
svojom gospoom Zdenkom, njegovom sjenom, tajnicom i glasnogovornicom al, bogami, i dobermankom, kad je to trebalo. To nam
je bilo normalno, to da majstor ide na takve skupove u pratnji supruge. Bio je za nas stariji gospodin i to mu tako doe u tim
godinama.
Godine su prole i eto mene u pratnji gospoe. Jebenti kalendar! Vjera se upoznaje sa striperima. Iztok komentira kako nema ni jedne
ribe meu stripaima, osim tri gospoe, moja, Banetova i Hermannova te mala Kaja, no ta je mlada a ve Slovenkinja.
Pivo je i dalje u prii samo je lokacija druga ampak i drutvo je povee.
Dejan Kraljai jedini ne ljivi pivo, on se dri crnog, ovaj put vina, bez
obzira koliko je skupo i loe; nije mu jasno da netko uz more moe piti
pivo, more je zakon, on ak i pui filter More. Esad Ribi, grmalj iz
Zagreba, Hulk s tako njenom ljevicom da je to divota, ve je slavan u
Americi, pa i ire. Jednom je s njim, s onu strane bare, doao i Matt
Hollingsworth, Amerikanac, strip-kolorista, zaljubio se u Zagreb i domae pivo, okuio tamo i sad se eni
Zagrepankom. Poelio sam da mi on izvede kolor na mom stripu za Dark
Horsa, tu je u Zagrebu, nije daleko i ne treba slati mejlove i ekati dok se
ne udostoje odgovora, pokazujem mu kopije, kae najs, veri najs, kae i
da e se starat ako ovi s Pacifika nemaju neku drugu ideju. Nekoliko
okruglih stolova sklopljeno je u jedan. Ima nas.
Tihomir Tico
Tikulin, otac i
dobri duh
zagrebakog
CR-a.
Dalibor
Talaji
Talaja, ima
osiguranu
gau u
Americi.
uka je tu.
Vlada
Vesovi je jo

budan, al ne eli da se truje. Slaven Goriki, kolekcionar originalnih strip-uradaka i humanista, a ujedno i profi vatrogasac, je u
dilemi, dal da pije s nama ili sa vatrogascima. Pristie i Goran Parlov, Puljanin, Mate mu nije neki rod, ali im je isti imotski korijen;
ve petnaestak godina radi s Bonellijem i Amerima.
Gledam te mladie, ve zrele ljude preko tridesete, i prisjeam se kako sam ih na ovom istom mjestu, u Feralu, ogadio, ima tome
jedanaest godina. Bio je to moj teak faul. Sad priznajem, nisam vidio ono to i oni da je s ratom nestalo jugoslavensko trite i da
im je jedina preostala ansa bilo otii preko mora ako ele ostati u stripu. Opravdano. U razgovoru dolazimo do injenice da upravo
sada 42 stripera, jedan vie ili manje, s podruja bive drave radi za strane-strane izdavae. Nikada u Jugi nije bilo toliko strip-crtaa
istovremeno. Generacija je to koju je spasio rat!
Dan trei jugo & vino
Vjetar ne poputa, zna svoj posao.
Na klupi pred hotelom Park sjedi Hermann, eka enu i guta predan vjetru i moru. Sijede vlasi igraju. Da, da, gutam, kae on, divan
vjetar, divno more, no cijelo vrijeme ekam taj ogroman brod da mi uroni u kadar. Koji brod, koji kadar, nije mi jasno. Pa zar ne uje
taj brodski motor kako mono prede, traje to, al nikako da se ukae, ostaje pri svome veliki crta. Nije bilo druge, pokazujem na
metalnu plou ispod klupe na kojoj guta, jerbo reeni um je ustvari buka od hotelske pumpe to treska, tu dolje, tjerajui hotelska
govna vani prema kolektoru, na poluotok Svetoga Petra. O it, ajm old, o it, razoaran je monsieur Huppen. Ne, ne, to je od vjetra.
Takvo je to jugo, magino, ako mu se prepusti zamrsi sve informacije.
Subota je, dan kada se splitski striperi zalete do Makarske, jednokratno, da vide bliski ou iznutra, pokupe kakav crte i autogram. Svi
crtai gosti, specijalni i obini, crtaju po Kaievom trgu, tako je u programu. Za ove specijalne vadi se broj i eka u redu. Kako ja
vie ni u doktora ne ekam, a kamoli vadim broj, vrtim se po burzi stripa to se razapela po stepenitu trga. Ima tu novitadi, skupih i
luksuznih naslova. Nema ba neto to dira u arteriju i prisili me da isprsim toliku lovu. No nae se pokoje staro te poznato lice.
Domagoj Horvat je tu gost ve dva dana, al smo se tek sad sreli. Sonjeka, Vinko Bari i Damir Ercegovi su malobrojna splitska
delegacija. ujem da je i Nikola Liste negdje po gradu, al se nismo nali u vremenu ni prostoru.
Danas malo tko troi pivo. Iztok Sitar je preao na Jamnicu, ja na vino. Drutvo teko dolazi sebi. Mladost se dokasna zadrala na
vjetru i malo su u balunu.
Na terasi hotela Park slivaju se jezici u jedan, svi se kapiramo. Mali je Andrija lud za stripovima i u jedanaestoj otkriva, sav u udu,
kako razumije srpski! Stari mu je na berzi pokupovao brdo starih Alan Fordova i slinih skupljaa praine iz nekoliko drava. Jupi,
kae Andrija, evo i Asterixa na hrvatskome, samo, tata, ta je to zvanino? Ba zato mi je elja da mu Bane napravi crte i popria s
njim, al majstor je zauzet i Talaji mu crta nekog zombija. ekaj, nemoj malome crtat mrce, bogati, bunim se ja. Ozareno mladune
me prekida, zombi?, neka, neka, jupi! Ne ti u mene pedagoga.
Pokuavam se bar nakratko drati rasporeda programa, odlazim na tribinu Alfonsa Fonta. Stari se maak povukao na selo negdje u
Pirinejima, budi se s kokoama, uiva na frikom zraku, crta, pie, otprati kokoe na spavanje, onda jo crta ili pie pa i on ode za
njima. Vlada ga pita, pa gde ste nestali, vi veliki panski metri, nema nijednog novog koji je grafiki velianstven i prepoznatljiv,
onako tipino panski, kao vaa nekadanja grupa autora, tamo iz sedamdesetih i osamdesetih, koja se sad retko sree i ako se. Manga,
kae veliki metar, manga je kriva za sve, svi crtaju isto, velike okice i sladunjavo, nema pojma da li je autor panjolac ili Vijetnamac. Ako mi se danas album uspije prodati u bar 4000(!!!) komada, i to u panjolskoj, ja sam sretan, to je sva istina, nesretan je
Font.
U konobi Kalelarga subotom je zabranjen pristup mukarcima. Vesela grupa ena svake subote ima Kalelargu rezerviranu za sebe.
Sjedimo ispred, na bavama, tu se kao moe. Pet amerikih crtaa, neki na due, a neki na krae staze, te jedan direktor, bogami fin.
Fina spiza i dobro vino. Dejan je na svome, samo se gubi pri zbrajanju nogu u kozica. Matt i uka dre se one kako riba tri puta
pliva: u moru, ulju te pivi! Talaja, Esad, Dejan i ja smo in vino caritas. Esad Ribi mi ulazi duboko, veli da zna tko su Gobbo i
Otprilike ovako. Kupio me za sva vremena.
Dan zadnji jugo & kava
Oko MaFesta, osim vjetra, vrte se raznorodni, raznobojni i sve tako pod razno, naime o sponzorima tee rije.
Danas je sponzorirana kava na terasi ve toliko puta spominjanog hotela. Svi smo na kavi. Mobitel kljoca ve trei dan. Crta se, jezici
se ne dre zubiju, uju se razne i udne teorije, kao ona o tome kako nastaje konjak ili vinjak. Svata naui i od mlaih.
Tico brunda na europske standarde reenog hotela. Frano Petrua i Robert Bob Salinovi crtaju. Darko Perovi i ja spominjemo
zajedniku prijateljicu Sandru, arhitekticu, jo jedno splitsko lice; pozdrav Sandri ma gdje bila. Marko unji, vlasnik je Fibre i
izdava El Nia Bore Pavlovia te ovjek od rijei, poklanja mi tvrdoukorieni Pavloviev vjetar. Koliko vjetra na tako malo mjesta.
Ko ovo plaa, oglasi se kelnerica. Ja istrim, raunam, to je sponzorirano. Ups! Sponzorirana je kava bila jutros od osam do devet, a
sada je podne. Toliko o vremenu i prostoru i sponzorima. Daleko im kua!

Kako kae Arsen, jo jedna etnja uz more i gotovo.

Ba tako. Oputen za kraj, neoprezno se podah vjetru tik uz prvi val. To je bio zajeb. Vrebalo me jugo cijelom tom etnjom, ekalo
pravi momenat i onda me zviznulo punom nogom tamo gdje sam najtanji, meu stripove. Mapu, to sam je sve ove dane vukao sa
sobom i hranio je biljekama, crteima, katalozima, starim stripovima, izbije mi iz ruke. Prolista moje papire maanac na brzinu,
naruga se vienom i utopi ih u pliak. Mokrih hlaa izbrojih zadnje korake u Makarskoj.
Tjeio sam se kako sve nije izgubljeno, imao sam suh mobitel i uzdao sam se u njegovo foto-pamenje. No sva ta pusta tehnologija je
na tragu isprazne informacije. Fotke su bile neitki mute.
Upravo sam se vratio s MaFesta, jake fete na slavu i hvalu ruci, i kako e onda u to ime govorit ako ne kroz crte. Valjalo se osloniti
na svoje oi, pronai u tom mutnom odrazu foto-pamenja traeni subjekt i objekt, a glagol prepustiti vlastitoj ruci; memorija e uinit
svoje.
ivot i tako traje samo jedan dan, sve ostalo je memorija.
CRTANI FOTO-ROMAN
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Teme (12/14)
MENTALNI SKLOP RAJE NASTAVLJA UREIVATI JAVNE GRADSKE POVRINE ZAGREBA

KAD NA GRAD TOME, TOME...

28. svibnja, 2008.
Udrueni Crkva i gradonaelnik, uz uglednu potporu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zasadit e u Zagrebu jo jedan
spomenik, rad makedonskog kipara Tome Serafimovskog. Tome se nameraio na grad bez otpora, osjetio mentalitet rezignacije i
navalio. Sljedea je, poslije Ljudevita Gaja - majka Tereza
U inscenaciji netom zavrenog Eurosonga na kojem je Hrvatsku predstavljala ulica, ili ako ljepe zvui, populistiki ukus, isti
vinovnici mentalnog sklopa raje nastavljaju ureivati javne gradske povrine metropole. Udrueni Crkva i
gradonaelnik, uz uglednu potporu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zasadit e u Zagrebu jo jedan
spomenik Makedonca Tome Serafimovskog (1935). Tome se nameraio na grad bez otpora, osjetio mentalitet
rezignacije i navalio. Sljedea je, poslije Ljudevita Gaja o kojem sam pisala u Feralu, majka Tereza. A zlu ne
trebalo, kipar je ve, dobrano poistivi svoj atelje, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti donirao gomilu
skulptura ime je sam najbolje ilustrirao njihovu vrijednost. Raunajui na neukost mone veine, ali i na njezino
licemjerstvo, koji su rezultirali pomanjkanjem stava daroprimca, pa vrijedi ona "poklonjenom konju ne gleda se u
zube", Serafimovski je pronaao prazan kontejner za svoju kiparsku plodnost.
I nije za to kipar sam kriv, on je tek jo jedna karika u vremenu prepoznatljivom po dominaciji neznalica,
profitera i politikanata, s jedne strane, i utnje i rezignacije intelektualaca, s druge strane. Sporadini protesti uz
poeziju za spas ponekog trga tek su izletnika pojava dok je Zagreb pred naim otvorenim oima, gotovo, nestao!
Farsa je zasigurno i injenica da sve te bronane spodobe tueg kipara velikih ambicija i astohleplja, anakrone u 21. stoljeu, plaaju
sami porezni obveznici. Platit emo trokove lijevanja spomenika i njegov transport iz Skoplja u Zagreb, a u organizaciji Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti. Farsa
je i odluka da lokaciju za spomenik majci Terezi predlae Crkva kao vjerski urbanist, a Grad Zagreb obvezao se predloenu lokaciju
bezrezervno prihvatiti.
U totalno naglavake postavljenom ustroju grada Zagreba u kojem participiraju autokratizam i ruralna logika
gradonaelnika fasciniranog pamjatnikom, politizirana i sve vie svjetovna Crkva i uspavana utvrda Akademije,
koja je umjesto autoriteta radije uzela aureolu nedodirljivosti, Zagrebu ozbiljno prijeti civilizacijski tsunami.
Zato struka i intelektualci Zagreba ute, pitanje je danas vie etike naravi nego egzistencijalne ili borbenosti. Pa
iako se samostalna Hrvatska odrekla kulture od samih poetaka, nejasnim ostaje zato su se kulturni djelatnici
odrekli sami sebe.
Zato mi se u nemoi da ivim nae vrijeme namee jedna povijesna asocijacija u kojoj vidim mogui spas:
nekada se poslije ratova lijevala tanad za broncu iz koje su nastajale vremenu pristajale skulpture i spomenici.
Moda bi danas pomogao obrnuti postupak?
Marina BARIEVI
KAD NA GRAD TOME, TOME...
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Teme (13/14)

NAJBOLJA FOTOGRAFIJA GODINE NA NATJEAJU BEOGRADSKE NEZAVISNE AGENCIJE "BETA" JE RAD

FOTOREPORTERA VJEKOSLAVA SKLEDARA IZ JUTARNJEG LISTA

BETA IZABRALA SANADERA

28. svibnja, 2008.
Marko urica koji okida za Blic i Reuters dobio je drugu nagradu Bete, za fotografiju sukoba na Kosovu. Trea e biti uruena Maji
Zlatevskoj, fotoreporterki skopskog Dnevnika, za fotografiju iz zatvora u Skopju
Pobjednik ovogodinjeg meunarodnog natjeaja beogradske nezavisne agencije Beta, za najbolju fotografiju
godine u medijima zemalja jugoistone Europe, je Sanader. Tako, naime, pa jo u navodnicima, zove se
ampionski rad zagrebakog fotoreportera Vjekoslava Skledara iz Jutarnjeg lista. Betinog laureata je inae, i to
jedan dan ranije, Hrvatsko novinarsko drutvo proglasilo fotoreporterom godine u Hrvatskoj, za ukupni rad u
proloj godini.
Marko urica koji okida za Blic i Reuters dobio je drugu nagradu Bete, za fotografiju sukoba na Kosovu. Trea
e biti uruena Maji Zlatevskoj, fotoreporterki skopskog Dnevnika, za fotografiju iz zatvora u Skopju. Isti rad
nagradila je i Medijska organizacija jugoistone Europe (SEEMO), posebnim priznanjem za ljudska prava.
Nagraeni su dobili i novane premije od tisuu, odnosno 700, odnosno 500 eura.
Na sveanosti uruenja nagrada i otvorenju izlobe najboljih radova, 10. lipnja u Beogradu, bit e ovjenana
jo nekolicina posebno nagraenih: Tino Juri, splitski fotoreporter Veernjeg lista, Goran Sivaki (Blic,
Beograd), Anelko Vasiljevi (Politika, Beograd), Luka Zekovi (Vijesti, Podgorica) i Vladimir Gogi
(Beta, Beograd). Fotoreporter novosadskog Dnevnika Jaroslav Pap nagraen je za najduhovitiju
fotografiju, a Danilo Peternek iz Tanjuga dobio je gostovanje na Sajmu fotografije u Perpignanu, nagradu
Francuskog kulturnog centra u Beogradu za mlade fotografe.
Na petom po redu Betinom natjeaju sudjelovalo je sedamdesetetvoro fotoreportera iz sedam zemalja, s
preko 200 prijavljenih radova. O njima su odluivali lanovi irija Slobodan uri (Dnevnik, Skopje),
Dragan Milovanovi (Veernje novosti, Beograd), prof. Branimir Karanovi (Fakultet primenjenih
umetnosti, Beograd), ore Zorki (Beta, Beograd), te predsjednik Ognjen Alujevi iz Feral Tribunea, od
kojeg smo dobili ekskluzivnu izjavu da je iri bio "jako zadovoljan visokom kvalitetom prijavljenih
fotografija".
Igor LASI
BETA IZABRALA SANADERA
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Teme (14/14)
KVADRATURA GLAVUNA
KAKO IGRATI NOGOMET U ZEMLJI U KOJOJ JE SVE NEDOZVOLJENO DOZVOLJENO A JEDINO JE ZABRANJENO
SMIJATI SE NEDOZVOLJENO

ILI VATRENI ILI POGAENI

Mario GARBER
28. svibnja, 2008.
Je da sam malo prepotentan ali mogu dokazat za masu stvari da su (posebno) sportski novinari ve i zaboravili ta me sve plagiraju
puste godine, jer takvi su sportski svederi koji e plagirat i ta valja i ta ne valja, pa godinama ita o nekakvoj "poljudskoj
ljepotici" (neznani autor, netko od nas s industrijske novinarske trake) kad se misli na stadion u Poljudu, tako da gost u naem gradu
nema pojma di se igra utakmica i misli da se ona eta u minici negdje po Rivi, u Tri volta kod Prkia ili po ardinu blizu Paradisa
kod Miela
Nakon to je samoborski uitelj i knjievnik Josip Prudeus, ovjek koji je skovao Vatrene jo 1997. godine, svoja prava na zatieno
intelektualno vlasnitvo prenio na ime Braniteljske zadruge umberakog gorja smatrajui da e branitelji
lake obraniti njegova prava, upozoravam sve moje kradljivce da sam se i ja zadnje vrijeme raspitao i onda
naoruao u tom smislu te da me prestanu plagirati jer bih se mogao obogatit (a to meni moe samo kodit).
Je da sam malo prepotentan ali mogu dokazat za masu stvari da su (posebno) sportski novinari ve i
zaboravili ta me sve plagiraju puste godine, jer takvi su sportski svederi koji e plagirat i ta valja i ta ne
valja, pa godinama ita o nekakvoj "poljudskoj ljepotici" (neznani autor, netko od nas s industrijske
novinarske trake) kad se misli na stadion u Poljudu, tako da gost u naem gradu nema pojma di se igra
utakmica i misli da se ona eta u minici negdje po Rivi, u Tri volta kod Prkia ili po ardinu blizu Paradisa kod Miela.

Miljanievi penali
Ne govorim bez veze jer jo u doba Ive Juriia, urednika sportske rubrike Slobodne Dalmacije, imali smo doslovno kafetine/ladice
na kojima je pisalo prema njegovome izumu "pobjeda", "remi", "poraz", pa sve to onda za "doma" i za "u gostima". U kafetinu je bilo
milijardu varijacija na svaku temu. Jer nije lako u 90. minuti utakmice i novinskog "dead linea" najedanput se sitit naslova.
Jedan put je glavnom uredniku Slobodne Joku Kuluiu puka film a za nesriu ba sam ja bija urednik i da ne bi novina zakasnila
Kula je zaustavija cili proces. Miljan Miljani je u to doba uveo one penale na kraju svake remi-utakmice pa me Kului pita da
moemo li iza s novinom bez tih penala koji su znali trajat i po ure, a tribalo je s novinom sti na neku feratu ili avion.
Ni dan danas ne znam ta bi mu odgovorija jer to je ta boanstvena novinarska komedija koja ne bi nita vridila da nije dead linea. Bez
dead linea kurvini sinovi bi imali vrimena promislit i literarno svata izlagat. A zahvaljujui dead lineu koji mu ka damoklov ma visi
nad glavom ako je bar malo zaljubljen u svoj zanat novinar se u hipu opredjeljuje za jednu (damoklovu) stranu i itatelj ga ima ka na
dlanu, moe mu sudit, pljunit u lice ili skinit kapu.
Jer se ka imbecil prolupana-novinar jo i potpie ispod svega po principu narodnoga heroja "pucajte u komunistike grudi", pa kako
svi hemaroidi dolaze iz glave, nema tako kontaminirane profesije koja bi vie zasluila beneficirani radni sta od novinarske.
Zato bih zemlji u kojoj se nitko ne smi smijat preporuio uvesti beneficirani sta i tako cenzurirat/penzionirat sve te novinare sa vie
od 20 godina staa (koji u tim godinama taman ponu i mislit) jer u tim godinama posli svega ta si doivija (i na vlastitoj koi) - mo'
preivit jedino tako da se pone kidat od smija sa svim i svaim, pa i sa najsvetijim pizdarijama koje nisu svete ni onima koji su za to
plaeni da im budu svete pa ta' drugo nego se, jebiga, BESPOMONO NASMIJAT.
Ali ni to se ne smi!
Kolumne drutva
Drutvo gladijatora (ili kolumnista a kolumna je stup) koje sve vie poinje bit dosadno jer se milijardu posto zna da novinar nita ne
smije, a sve drugo se smije (ba zato to novinar nita u vezi s tizin ne smi) s vremenom ostat e i bez posljednjeg gledatelja na
tribinama strogo kontroliranih derbija s poznatim i jedinim ishodom koji se smije dogodit! Pa ko e to intelektualno vlasnitvo
kupovat? To nee mo prodat ni umberaki branitelji Prudeusovog vlasnitva nad Vatrenima, niti u crnohumornome drutvu kojemu
se dogaaju i nepravdom unesreeni Vatreni s Kornata. Kao da vam netko umjesto izgorjelih stupova drutva baci kost ka balun pa tri
ovco za tizin.
A da nam ne bi ko otkrija di je zajeb poalji sve u penziju. I mladima valja dat ansu. Pogotovo ovima koji ne znaju na po
kafetinima/ladicama Ive Juriia neku bolju ri nego za ivnule splitske koarkae s Gripa kae novi/mladi novinar da su igrali
furiozno, a ja se sian da sam bija mlai nego on danas kad mi je otac savjetovao da se "furiozno" ofucalo jo dok mu je baka na
Trenjevci u Grobnikoj 10 prije Drugog svjetskog rata drala kaligrafsku radionu. Nisu krivi mladi nego stari kojima je dana prilika
da za lipu cenzuru/menzuru/penzuru od mladih uzgoje furioznu reciklau jo starijih nego ta su i oni sami.
Euro i Hajduk
Sad kad ima poet Euro 2008. u balunu ujem kako ne laje pas radi sela nego radi Stanka Poklepovia pa blebee da je Poklepovi
zasluio kao mudrac mjesto u Hajduku, a ta ima da ga je taj isti izponiavao krilaticom da je Poklepoviu srce u "Splitu" a Hajduk u
depu. U pravu je da Poklepovi iz redova starih Hajduku treba ba u koli za mlade, ali nije u pravu to se ljuti na one koji
Poklepovia ele potjerat jer im je upravo taj isti novinar dao (neopravdane) argumente za to. Osim toga, taj isti novinar ne brine o
Poklepoviu, niti o Hajduku, nego o Tomislavu Iviu i njegovoj poziciji u novome Hajduku to bi u stvari osiguralo njegovu
novinarsku poziciju.
U tom mikro-primjeru moe se vidjet kako nastaje kompletni novi Hajduk. Cijela pria je samo u tome iji e bit igrai koji ne postoje
da bi igrali nego da bi bili prodani. U to su ukljueni i mnogi iz novinarske svite koji svakodnevno prate kome je tamo svanulo a kome
mraknulo.
Tko e bit predsjednik (Grgi, Jerkov, Nosi, Klari, Bajrovi), direktor (Fiorentini, oekivani Bacci, itd.), sportski direktor
(urjak, Erceg, Buljan) ili trener (Krei, Jarni, Vuevi) potpuno je svejedno kao to je na razini drave svejedno tko e bit
predsjednik/premijer/saborski jer sve njih postavlja netko trei izvaljen sa strane u fotelju ili izvaljen kao Ivan uker na klupu u
dobrotvornom meu Vatrenih i Pogaenih. I nema tu velike razlike. Osim po volumenu drobova balzamiranih slamom poreznih
obveznika.
Sad su Buljan, Vuevi i tko je trei i etvrti - doli na red bit u prvim redovima istureni da bi u backgroundu dizali lovu ratni profiteri, a Hajduk u Splitu, ili Hrvatska u Austriji, samo su kak' bi stari Zagrepani nekad tepali "vrijedno ime", znai BRAND za sve to.
Misterij iz kafia

Prijatelj mi na primjer javlja da su se opet ekipa nali u kafiu na njanu. Nisu ovog puta bili Grgi i slini
nego Ivica Boljat i slini. Opet on. Taman je iz Poljuda otila jedna prevarena generacija koja je mislila da
je Ivica Boljat bitan im je boljat, kad eto ti nove generacije generalia koje e iskusna ekipa opet uvjerit
kako se radi o Ivici Boljatu koji je stvarno boljat.
Evo barem ovdje, di se jo moe kvarit posal prevarantima jer nas jo nije poslalo u cenzuru/menzuru/penzuru moram priapnit da je Ivica Boljat, nekad u Hajduku eksponiran kao opinski kadar a HSLS-ov predstavnik potpuno nevezan za glasovitog dragocjenog rezervnog igraa Hajduka iz zlatne generacije Maria
Boljata. Drugo, Ivica Boljat ostat e upamen po tome to je ovome reporteru u Nedjeljnoj Dalmaciji (krajem prolog tisuljea) u
srijedu ujutro izjavio u golemom intervjuu da Stari plac nije ili jest Hajdukov, ne mogu se sjetit jer nije ni bitno, a ve u srijedu popodne je za Slobodnu Dalmaciju Slavenu Alfireviu izjavio mrtav/hladan da Stari plac jest ili nije Hajdukov, nije bitno, ali uglavnom izjavio je obrnuto-proporcionalno unutar 24 sata, tako da itatelj koji je itao oba lista nije mogao znati koji Boljat govori istinu.
Tada je jo uvijek bilo dozvoljeno smijat se po novinama Hajduku jer je bio iv Franjo Tuman pa je bilo dozvoljeno sprdat se s bilo
kojim hajdukovcem, a Ivica Boljat mi je na dodatno pitanje "iji je Stari plac" naposlijetku odgovorio:
- Pa zar je to bitno.
Mjesto zloina
Sve je nedozvoljeno osim boljatizma ime nita nije zabranjeno. Na primjer, sad su se tek sjetili zakona kad Ivan Buljan ima preuzet
jednu "najvaniju sporednu ulogu na svitu", a nikome to nije palo na pamet svih ovih godina u treem tisuljeu otkako su Hajdukovi
funkcioneri Vidoevi, Roi, Kaleb i ekipa zajedno s Buljanom prvi put stavljeni na naslovnice u lisice. Da bi pred zakonom svi bili
jednaki (a drukije zakon nije zakon, niti to moe biti) predlaem da se nakon sruene letvice kao i skaka u vis s motkom vratimo
na poetak, Vidoevi, Roi, Kaleb, Buljan i svi ostali neka se vrate "na mjesto zloina" u Poljud. Jedino tako se moe nastavit
normalno ivit ka i svi zdravi i veseli debili.
ZATO HRVATSKA MOE NA EURU 2008. ISPAST KAO DA NIJE ISPALA
KAKO DA NE VISI BILI
Jo nikad Hrvatska nije nastupila u svom najboljem sastavu. Ladi na golu, zadnji istai Bili, Soldo kao libero i timac, desni boni
bek i vezni Stani, a lijevi Jarni, u manevru Asanovi, Prosineki i Boban, u napadu Boki i uker. Tu momad su znale napamet
generacije od djejih vrtia do mature, pa je za na hrvatoidni pojam smatrano da je svatko u toj situaciji mogao biti Miroslav iro
Blaevi.
Meutim, nitko to nije mogao bit nego iro. Samo se on lukavo mogao oslobodit tatine kod toliko nagruvanih zvijezda i linosti. Pa
kud ba on, linost nad linostima u smislu svega i svaega. Nitko kao Tomislav Ivi ne bi uspio, posvaao bi se s pola velikana u toj
ekipi. I ne samo Ivi, nego ba svi osim majstora za manipulaciju ljudima (kakvu ljudi jedva ekaju) poput ire.
Jo i danas se zamjera Ivici Osimu da je s Jugoslavijom u Italiji 1990. mogao biti prvak svijeta, a postigao je
nikad ponovljivi uspjeh, Tomislavu Iviu da je s Hajdukom morao bit prvak Europe, a do danas to nije
ponovljeno, iri da je s Vatrenima ispustio zlato SP 1998. u Francuskoj To je na mentalni sklop koji nema ni
kolu ni tradiciju postizanja uspjeha nego sve postignute tradicije i uspjehe naziva i zbilja doivljava kao gubitak
jo veih moguih tradicija i uspjeha. Sve nae pobjede su izgubljene zbog neostvarenih jo veih pobjeda, ali
smo zato zbilja majstori sve nae poraze prodat narodu kao nae najvee i jedino mogune pobjede.
Slaven Bili je jedina bitna faca pred EURO 2008. On je taj koji e bit kriv za sve osim za pobjedu. Kao i
njegovi prethodnici bez obzira na dravu koju se zastupalo Osim, iro, Jozi, Bari, Kranjar Svi su nas
"upropastili" jer mi uvijek mislimo da moemo puno vie nego to moemo kad prestanemo misliti a ponemo
realizirati nae snove.
1. Bili e poslije svega bit kriv zato to Pletikosa ipak, kako bilo da bilo, moe primit neki neoekivani gol.
2. Bit e kriv jer R. Kova i imuni u eventualnoj opsadi naeg gola kiksaju u 50 posto situacija na jednom
takvom velikom natjecanju gdje protivnik s dodatnim motivima izvodi natprirodnu presiju.
3. Bilieva krivnja je to Oli nikad nee nauit stopostotnu realizaciju, a Klasni oscilira od nezgrapnosti do genijalnosti, Petri gaa
na inspiraciju, Budan je ozlijeen, pa Kalini nita tu nema krivca trait
4. U manevru Bili moe imat alibi jer je Kranjar na Amadeus koji uvijek moe omanit a Modri na Salieri koji ni sa kakvom
trkom ipak onog najboljeg Kranjara nikad ne moe dosti i - sveden na Niku Kovaa, Leku, Vukojevia, Pokrivaa Bili nema
ansu za umjetniki plasman Hrvatske kroz dobru vezu.
5. Bili, dakle, moe letjeti jedino preko krila koja se desno zovu orluka, Srna a nedavno protiv Moldavije evo i Modri, te lijevo
Pranji, Rakiti, odlian bi bio i Sharbini.

ZAKLJUAK:
Slaven Bili na osnovu ovoga mora pobijedit Austriju, Njemaku i Poljsku. Izabrao je momad koja u svojoj jezgri ak i u najloijem
izdanju ima barem rutinu i tehniko pokrivanje prostora u sredini terena na nain da moe barem treinu utakmice drat loptu u
nogama i odugovlait igru. Ta "negativna mjera" znanja najbolje govori kakva je tek pozitivna (ako se za to ukae zgoda). Samo je
bitno da Bili ne popusti utjecajima sa strane po naem starom (jo jugoslavenskom paritetskom kljuu i obiaju) nego da odigra ono
to mu je u glavi a to je jedanaest najboljih u njegovoj skupini:
PLETIKOSA R. KOVA, IMUNI ORLUKA SRNA, N. KOVA, MODRI, KRANJAR, RAKITI PRANJI OLI
(KLASNI, PETRI, KALINI, BUDAN).
Biliu predlaem bezobrazno agresivnu varijantu s lano isturenim samo jednim picem tako da ih moe mijenjati a ionako ima u vezi
masu golgetera. Petorica veznih omoguili bi mu najlake rastereenje nae katastrofalne obrane jer je kriterij za izbor u momad prije
svega trkaki kalibar za koji u ovom prijedlogu nije sposoban jedino Kranjar, a orluka desno i Pranji lijevo kao nekad Stani i
Jarni pokrili bi i bok i sredinu uz pomo "rasprostranjenih" sprintera Srne, N. Kovaa i Modria po cijelom terenu. Taj tercet
omoguio bi da se iz manevra u gol-ansu izbacuju nepredvidljivi autori tipa Kranjar i Rakiti. Ovo je momad sastavljena po
kriteriju jedanaestorice najboljih, a sve drugo emu Bili pribjegne kao ustupku iz ovih ili onih razloga - odvest e ga u prosjenost i
eliminacije kakve smo ve vidjeli. Riskiraj, ovjee, kad zna i moe!
Jedino ta nikako sebi ne mogu predoit to je hoemo li i kako uope bez Eduarda dat gol. Ajmo, provat!
ILI VATRENI ILI POGAENI
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Interview (1/2)
HATIDA IA MEHMEDOVI, PREDSJEDNICA UDRUENJA "SREBRENIKE MAJKE", KOJA JE U SREBRENIKOM
GENOCIDU IZGUBILA DVA SINA, MUA, DVA BRATA I BROJNU RODBINU

U BOSNI JE HLADNI RAT

Luko BRAILO
28. svibnja, 2008.
Strano je sretati ljude za koje znamo da su sudjelovali u genocidu, da eu slobodno po Srebrenici, po
cijeloj istonoj Bosni. Ali da vam kaem: ni u jednom trenutku ne elim rei da su svi Srbi zlikovci, da
su svi isti. Da nije bilo estitih Srba, mi mnoge istine ne bismo saznali. Ne bismo znali gdje su
grobnice, tko je sudjelovao u likvidacijama. Javili su nam se i ljudi koji hoe biti zatieni svjedoci. Ali,
teko je, strano je teko ivjeti s onima kojima su i danas Karadi i Mladi heroji, s onima koji ih
veliaju i pjesme im pjevaju, dok vlasti na to uglavnom blagonaklono gledaju
"Moj ti ivot nije ivot, moj ti je ivot kazna. Nama srebrenikim majkama, a mnogo nas je, jo se
pravog broja ne zna, presueno je 11. jula 1995. godine. Od toga dana izdravamo kaznu kakvu ne bih
poeljela nikome. Sve to radim inim zato to elim da svaka majka dozna istinu. Ako naa djeca nisu
imala pravo na ivot, majke imaju pravo da saznaju istinu o svojoj djeci."
Tako pria gospoa Hatida ia Mehmedovi koja je u srebrenikom genocidu izgubila dva sina, mua, dva brata, dva bratia, dva
sestria i brojnu drugu rodbinu. Unato osobnoj tragediji, svoj, kako kae, taj i takav ivot, posvetila je borbi za istinu i rasvjetljavanje
srebrenikih zloina i pomaganje drugima koji su doivjeli slinu sudbinu. Godine 1995. bila je nominirana za Nobelovu nagradu za
mir meu 1000 ena iz cijeloga svijeta, a kad god moe, sudjeluje i u radu akademskog seminara "Ratni zloin, genocid i sjeanja:
Korijeni zla elim razumjeti", koji organiziraju sarajevski Centar za interdisciplinarne studije i dubrovaki Interuniverzitetski centar
pod vodstvom prof. dr. Janje Be Neumann. S gom Mehmedovi, predsjednicom Udruenja "Srebrenike majke", razgovarali smo
u Dubrovniku gdje je polaznicima spomenutog seminara, uz ostalo, poruila kako je bolje pregovarati sto godina nego sat vremena
voditi rat.
- Zlo je zlo, ono se iri poput korova, i treba to vie i to predanije raditi da se sprijei njegovo irenje. Ako ga ne smete na vrijeme,
ile korova pou duboko, a onda... Da su, dao Bog, oni nai sirotanovii kada se raspadala prethodna Jugoslavija pregovarali, makar i
sto godina, ne bi bilo ovoliko rtava. Ne bi mnoge majke otile na onaj svijet ne znajui za svoje najmilije - kazuje Feralova
sugovornica.
Za djecu neroenu
- Kako stjeete snagu za prianje o uasima koje ste proli?
- Sve to priam zadnjih godina inim to za djecu neroenu. Znam da me vie nikad nitko u ivotu nee zovnuti majkom, znam da vie

nikad neu biti sretna ena, znam da mi vie nikad nita u ivotu nee biti lijepo. Nema vie lijepe kie, nema vie lijepog snijega, ni
sunce mi vie nije lijepo. Nita vie lijepo u mom ivotu ne postoji. Osim elje da sva djeca na ovom svijetu imaju normalan ivot, da
imaju sretno djetinjstvo kakvo i pripada djeci, da imaju svoju budunost. Da se njima ne dogodi to se dogodilo mojoj djeci, da niija
majka vie nikad na svijetu ne zaplae. To me pokree, zato idem meu mlade ljude i priam im to se desilo u Srebrenici.
Vjerujte, nikome ne bih poeljela da poe mojim stazama, da kua moju patnju, da spozna neizvjesnost u kojoj ivimo. Eto, skoro e
trinaest godina od genocida u Srebrenici, mnoge majke su umrle i nisu saznale istinu, a i mi koje smo ive, mnoge od nas ne znaju to
je s naim najbliima. Da bi nam bila zdrava budunost, da bi nam bilo sutra bolje, za to je potrebna istina. Strah me je, vrijeme
odmie, mnogo je nas ucviljenih majki, i bojim se da neemo saznati istinu.
- Je li vam bilo lake, ako se to tako uope moe rei, kada ste poetkom studenoga prole godine pozvani na identifikaciju
jednoga od vaih ubijenih sinova i supruga?
- Prezirala sam, vjerujte, taj trenutak, pitala sam se: Boe dragi, je li ovo istina. Sanjam da su mi sinovi ivi, a oni mi kau: jest,
majko, istina je, doli smo. Jo se uvijek ne mogu pomiriti s time da nemam djece. I kad su me pozvali, 13. novembra lanjske godine, i
poeli priati, rekla sam im: nemojte me puno muiti, ima li rezultata? Kau, ima. Jesu li djeca ili mu? Dijete je, gospoo. Iako je bilo
deset sati izjutra, sve mi se zacrnilo, svijet mi je propadao... Opet zamiljam da sve to skupa sanjam, ali se pomalo budim, i vidim
istina je... Uas, vidim djetetovo tijelo, kau, fale mu tri rebra... Pitam ih koji mi je to sin, stariji ili mlai. Ne znaju, nije se moglo
ustanoviti, vjerojatno su ih natjerali da se skinu, pa u rupu, jedan do drugoga da se ne bi mogli prepoznati.
Stalo mi neto u grlu, neto ko aa, pa je ne mogu progutati. Kau da je lake kad se pronae tijelo... Nije, vjerujte, tek sam tada
postala svjesna da su mi djecu ubili, da sam jednoga nala, da u ga pokopati, ali da ne mogu odrediti koga u ukopati, ije u ime na
"nian" dati da se napie... Od mua su mi preostale samo dvije kosti... I zato sve to radim i to u raditi jest da djeca svih naroda uju
kakvo zlo moe ovjeka strefiti, da uini od njega zvijer koja se tako odnosi prema ljudima.
Srpske livade
- Vi ste se 2002. godine vratili u Srebrenicu, taj je gradi, ta opina sada u Republici Srpskoj. Kako je tamo ivjeti, kako je
susretati se s ljudima za koje i vi i druge brojne rtve pouzdano znate da su sudjelovali u najveem pogromu poslije II.
svjetskog rata?
- Strano, ali najprije da vam kaem: ne priznajem Republiku Srpsku, ne priznajem tu genocidnu tvorevinu koja je nastala na krvi
naih najmilijih, i to ponavljam svugdje gdje god i kad god za to imam priliku. Malo se Srebreniana vratilo u svoj grad, a i kako e
kad je tamo sve "srpsko". Srpski je grad, srpska je livada, srpska je kua, samo jo zrak nije dobio takvu oznaku. Ne razumijem, ne
mogu shvatiti takav odnos. Kako netko moe biti sretan i ivjeti u tuoj kui koju nije sagradio, kako se moe prisvojiti neija
bogomolja? Bog je jedan, svi smo mi naslijedili vjere, nismo ih oteli, niti kupili, samo smo ih naslijedili. I ako ja potujem svoju vjeru,
trebam cijeniti i tuu. Moramo se uvaavati, ako se ne budemo uvaavali i potovali, nema ni pomirenja, ni istine, nema nita.
- Lako se s vama sloiti, ali je stanje ipak drugaije?
- Da, i strano je sretati ljude za koje znamo da su sudjelovali u genocidu da eu slobodno po Srebrenici, po cijeloj istonoj Bosni. Ali
da vam kaem: ni u jednom trenutku ne elim rei da su svi Srbi zlikovci, da su svi isti. Pa nama majkama iz srebrenikog i ostalih
udruenja da nije bilo estitih Srba, da nije bilo tih potenih ljudi, mi mnoge istine ne bismo saznali. Ne bismo znali gdje su grobnice,
tko je sudjelovao u likvidacijama. Javili su nam se i ljudi koji hoe biti zatieni svjedoci, rei to im je na dui, a nekima od njih se
otvaraju i mogunosti da nakon toga napuste Bosnu i da pou ivjeti negdje drugdje. Ali, teko je, strano je teko ivjeti s onima
kojima su i danas Karadi i Mladi heroji, s onima koji ih veliaju i pjesme im pjevaju, dok vlasti na to uglavnom blagonaklono
gledaju.
- Vjerujete li da e Karadi i Mladi biti uhvaeni?
- Ne, to to ih toboe love, to je farsa svih ovih godina. Pitala me to i jedna ruska novinarka koja je cijeli rat provela na Palama. I njoj
sam rekla: kad politika bude sazrela da se to uradi, uhvatit e ih, do tada nee biti nita. I ovo to se danas pria, da se oni trae, to su
prie u koje nitko ne vjeruje. Pa kad u Srebrenici nestane struje - to znaju oni koji trebaju znati - tada Karadi prolazi kroz te
krajeve...
- to je s onim drugima, Karadi i Mladi su samo vrh te zloinake piramide?
- To se i mi rtve pitamo. Zna se tko je planirao i nareivao, i tko je uestvovao u genocidu. Srpske su komisije od Banja Luke do Pala
utvrivale to se zbivalo u Srebrenici i istonoj Bosni. Danas se manje vie sve zna, a od onih koji su podrali i uestvovali u genocidu
njih 812 prima platu iz budeta, na jako su dobrim mjestima, imaju jake pozicije i donose odluke koje se tiu svih nas rtava. To je
strano, i tu se nije uinilo nita. Nitko od tih ljudi nije uhapen.
- Udruenja koja okupljaju rtve puno su oekivala od meunarodne zajednice i Carle del Ponte?
- Vjerovali smo, bili smo naivni. Uvrijedila nas je lanjska presuda iz Haaga. Neka suci koji su donijeli tu odluku ive sa svojim
savjestima.

Krava muzara
- Pomau li vam u nastojanjima da doete do istine dravni i federalni organi BiH, vlasti u Banja Luci...?
- Da nije bilo nas, porodica rtava i naih udruenja, malo to bi se uinilo na rasvjetljavanju zloina o kojima
priamo. Praktiki smo mi kroz udruenja odradili najvei dio posla koji su trebali odraditi razni politiari
zadueni za brigu o rtvama rata u BiH. Oni jesu plaeni da to rade, ali je njima to to due traje, bolje. Ti
politiari sjednu i dogovore se kako se nikad nita nee dogovoriti. Oni imaju vremena na pretek, a nama
porodicama rtava svaka je sekunda dragocjena. Nikome od nas nije proreeno ni vrijeme ni ivot, nama je bitno
da saznamo istinu dok smo ivi. Mnoge nae porodice umiru, a nisu saznale istinu. Srebrenica i donacije koje
stiu su esto krava muzara i za Sarajevo i za Banja Luku, znaju to svi koji hoe znati. Sve dosad u vezi sa
Srebrenicom i Potoarima to je uraeno porodice su uinile, OHR i ambasadori koji su nam pomagali.
Da je bilo po naim politiarima, mi bi svoje najmilije zakapali po Bosni na vie mjesta. Pa, oni su bez nas napravili plan da se kod
Kladnja, na Ravnim stanovima, tek dio njih ukopa. Bilo bi to ogromno NN mezarje. Ali, mi smo porodice i udruenja izborili da se
nae rtve ukopaju u Potoarima, jer je njihova sudbina zajednika, zajedno su krenuli, zajedno su pogubljeni na zvjerski nain, manje
vie iste su im sudbine. Sada u Potoarima imamo 2907 ukopanih, ali je jo 8370 ljudi s imenom i prezimenom koji su prijavljeni kao
nestali. I oni zasluuju mir, i oni su neiji sinovi, muevi, braa...
- Razgovaramo o uasnim dogaajima, ali u vama nema mrnje?
- Ne znam mrziti, tako sam odrastala, tako sam i odgajala svoju djecu. Moji su sinovi odrasli, a da nisu znali kako se tko u komiluku
zove. Pa ih je to moda i kotalo. Nikad nismo vjerovali da se moe desiti onako neto kao to se dogodilo u Srebrenici. Ne
opravdavam nijedan zloin, ni jedan, ni drugi, ni trei. Za mene zloin nema ni vjeru, ni ime, ni prezime. Postoje "ljudi" koji su to
uinili i zloincima treba suditi. Da je moj rahmetli babo zloinac, rekla bih mu idi, oe, gdje ti je mjesto, odgovaraj za ono to si
uinio, a pusti narod da ivi. Ne osjeam mrnju. Svaka majka ima srce, ima ga i ona majka koja je izgubila sina s bilo koje strane.
Samo moramo rtve dijeliti, jedno je tko je bio u ratu i naoruan nosio mitraljez, a drugo je tko je goloruk bio, i tko je pogubljen zato
to je bio druge vjere. I zato kao majka nevinih rtava mogu o tome priati.
Kad bi meni doveli i djecu onih koji su ubili moje najmilije, ne bih mogla dignuti ruku na njih. Tek bih se tada osjeala teko. Meni se
nita vie ne moe desiti, sve najgore je za mnom. Ali, dok budem mogla priati o tome to mi se desilo, govorit u. Priat u i
poruivat da je svaki ivot skup, da je svaki ivot dragocjen. I da mojoj, vaoj ili bilo ijoj djeci valja govoriti istinu, treba da je znaju,
da se njima ili bilo kome u svijetu vie nikad tako to ne dogodi. Jer, Srebrenica je sramota, ona je bruka itavog svijeta. I da znate: u
Bosni je jo borba, oruje jest utihnulo, ali se, vjerujte, vodi hladni rat. Korovi zla jo nisu poupani.
U BOSNI JE HLADNI RAT
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Interview (2/2)
IGOR GRUBI, PERFORMER I MULTIMEDIJALNI UMJETNIK IZ ZAGREBA, KOJI JE NEDAVNO UHAPEN TIJEKOM
UMJETNIKE AKCIJE VJEANJA CITATA SVJETSKIH MISLILACA NA ZAGREBAKE SPOMENIKE

BOLJE CITAT NEGO PAKT!

Igor LASI
28. svibnja, 2008.
Kad smo doli u policijsku postaju na Strossmayerovom trgu, policajci su mi pokazali smotane transparente koje su ranije oduzimali, i
kazali mi da im se moj transparent s citatom Karla Marxa ("Posljednji kapitalist kojeg emo objesiti bit e onaj koji nam je prodao
ue") izmeu svih tih zaplijenjenih natpisa najvie svia, da je to pun pogodak. Mislim da neu lako zaboraviti tu scenu, kako
razgaljeni policajci vjeaju Marxov citat na ormar u postaji. Drago mi je da sam ih potaknuo na to, jer ak i njih boli nepravedna
razdioba u ovom drutvu, a svjesni su da su dio sistema koji ne valja, koji je truo
- Prolog tjedna policija vas je uhapsila na Trgu bana Jelaia u Zagrebu, tokom vae umjetnike akcije vjeanja odreenih
citata poznatih svjetskih linosti na zagrebake spomenike poznatih hrvatskih linosti. Kako
je dolo do toga?
- Akciju sam izveo u sklopu Subversive Festivala, a zvala se "Mala lekcija citata". Spomenike na
koje sam postavljao transparente s citatima, odnosno vjeao ih kipovima poznatih linosti najee
oko vrata, koristio sam kao nositelje viih drutvenih vrijednosti. Postavljeni u javni prostor, oni su
graanima podsjetnik na takve kulturne toke, s povienom simbolikom i moi govora. Pokuao
sam ih oivjeti zbog rutine koja je neminovna, kad ih nakon svakodnevnog zaobilaenja prestanemo
primjeivati, oivjeti ih kao drutveno-politike komentatore nae situacije.

Na neki je nain i duhovito privlaiti panju transparentom na spomeniku, poput onih koje sam ja ukljuio u akciju: Augusta enoe,
Marije Juri Zagorke, Tina Ujevia, Ljudevita Gaja, Nikole Tesle i, povremeno, Petrice Kerempuha. Jedan je citat Karla Marxa
"Posljednji kapitalist kojeg emo objesiti bit e onaj koji nam je prodao ue", drugi je Lava Tolstoja - "Domoljublje opravdava
pripremu velikog broja ubojica", trei Johna Heywooda - "to si blie crkvi to si dalje od boga", a etvrti je trebao biti Rose
Luxemburg - "Socijalizam ili propast u barbarstvo", no kako nismo imali najavu da akcija nije prijavljena, ispalo bi da nakon svega
jo i provociram daljnju reakciju medija...
Najee reakcije gledatelja bile su takve da bi sluajni graanin, bijesan i revoltiran, strgnuo transparent sa spomenika. Ali, jedan
graanin ovom je prilikom pozvao policiju, dok sam vjeao citat Heywooda o Radia.
Promiljanje stvarnosti
- Ne samo da je zvao policiju, nego vam je i prijetio metkom.
- Bio sam jako iznenaen njegovom gnjevnom reakcijom, izgledao je vrlo agresivno. Uznemirilo me to i zbog fizike sigurnosti moje
suradnice, fotografkinje Ivane Bioine 23-godinje djevojke koja je stajala uz mene i fotografirala akciju. Tip se derao da je on
pozvao policiju, da transparent vrijea njegove religijske osjeaje i da je bolje da nas odvedu nego da nas on ustrijeli. Kad sam vidio
da policajac uope ne reagira na prijetnju, pokuao sam agresivca uvjeriti da pripazi na ton i rjenik, jer se radi o umjetnikoj gesti
koja ne vrijea niiju vjeru. A to se policije tie, nju mogu samo podrati. Nisam imao dozvolu za akciju, pa su oni morali tako
obaviti svoj posao.
- Da, osim to su bar trebali privesti i onog to vam je prijetio smru. Oito, radije hapse
umjetnike poput vas ili panjolskog glumca Adriana Schvarzsteina, koji je u Zagrebu
nastupio na Fakiju. Kako su se zatim ponijeli prema vama?
- U naelu, i ja radim svoj posao, kao i umjetnik iz panjolske, kao i ta policija. Dobronamjeran
sam utoliko to zapravo neagresivno pozivam graane na drutveni dijalog. Moramo jedni druge
poticati na promiljanje zajednike stvarnosti, onoga to se u drutvu dogaa. A osobno mislim da
nam se desio poremeaj onih viih drutvenih vrijednosti koje meu ostalim reprezentiraju i
spomenici. Sami policajci koji su me priveli, meutim, priutili su mi jedno ba posebno
zadovoljstvo, i na tome sam im zahvalan. itavo vrijeme oni su se ustvari prilino leerno zezali,
jer im valjda takav sluaj predstavlja istu nagradu u odnosu na sve ono ime se inae moraju baviti.
Kad smo doli u policijsku postaju na Strossmayerovom trgu, pokazali su mi smotane transparente koje su
ranije oduzimali, ne znam kroz koliko vremensko razdoblje. Uglavnom, kazali su mi da im se moj
transparent s citatom Karla Marxa izmeu svih tih zaplijenjenih natpisa najvie svia, da je to pun
pogodak... Mislim da neu lako zaboraviti tu scenu, kako razgaljeni policajci vjeaju Marxov citat na ormar
u postaji. Kao u ekim filmovima, ovjee... Drago mi je da sam ih potaknuo na to, jer ak i njih boli
nepravedna razdioba u ovom drutvu, a svjesni su da su dio sistema koji ne valja, koji je truo.
- Slinu ste akciju proveli i u Splitu. Kako ste tamo proli?
- Jedan od citata koje smo upravo tamo koristili u radu, glasio je - "Razbijamo u komade mit o apolitinosti
umjetnosti". Ta misao Majakovskog inae je jedna od kljunih parola u mome umjetnikom djelovanju, i
nastojim je se konzekventno drati. Openito, puno mi znai ruska avangarda. Ljudi su, meutim, sa znatno
vie interesa reagirali na citat Lava Tolstoja o domoljublju i ubojicama, zakaen o spomenik Marku
Maruliu. Naili su neki strani turisti s vodiima, pa su ih pitali o emu se radi. Vodii su se zbunili, vidjeli
su mene u radnikoj odjei, i jo grupu studenata likovne umjetnosti koji su tamo stajali... U akcijama inae
nosim radniki kombinezon i kapu, prvenstveno elei ukazati na obino preuivanu injenicu sve veeg
nezadovoljstva niih drutvenih slojeva, ponienih i marginaliziranih uslijed pljake devedesetih godina prolog stoljea. A vodii su
me prvo zapitali imam li dozvolu, pa sam ih primirio odgovorom da imam, jasno. Da im je mogu pokazati nakon akcije, ako ele.
Autorski integritet
- ak vas turistiki vodii legitimiraju, ne samo policija...
- Ali, ja ipak vjerujem da u umjetnikom radu treba djelovati nekom vrstom gerilske taktike, pa esto radim bez slubene dozvole.
Najzanimljivije je pritom bilo konano objanjenje vodia turistima koje sam uo, da to antiglobalisti reagiraju na aktualno pristupanje
Hrvatske NATO-u. E, i to da se, kao, bunimo zbog moguih odlazaka naih mladia u ratove po svijetu. Reakcije na splitsku akciju
nisu bile jednostrane, meutim, to takoer moram naglasiti. Neki ljudi u prolazu dovikivali su da se slau i da tako treba, s obzirom na
komentar pozicije kapitala i Crkve u Hrvatskoj, a drugi su dobacivali da kako se uope usuujemo. Tako je, uostalom, bilo i u
Zagrebu, nipoto istoznano i jednoduno.

- Dobro se pamte vai radovi poput multimedijalne manifestacije u znak prosvjeda protiv
uvoenja PDV-a na knjige, ili - jo i vie - bojanja splitskog Peristila u crno 1998. godine. A i
netom zavreni Subversive Festival izazvao je znaajnu panju jednom koloristikom
kontrasubverzijom, naime, korporacijskim tonovima sponzora na festivalskom plakatu.
- Mogue je da e se u skoranjoj budunosti takve stvari sve vie deavati, eto, i kod nas. Pa e
sami umjetnici, zbog nemogunosti preivljavanja u ovakvoj zajednici, pristajati sve vie na takvu
vrstu kompromisa. Moramo biti svjesni da je pitanje preivljavanja umjetnika u hrvatskom drutvu
krajnje delikatna stvar. Likovnu akademiju godinje zavri oko 50 do 70 umjetnika, od kojih sa
dalje nastavi baviti umjetnou svega njih etvoro ili petoro iz generacije. To je katastrofalan
prosjek, a mnogi od njih odustanu ba zbog egzistencijalnog pritiska. Svjesni smo da kod nas nema trita zainteresiranog za
suvremenu umjetnost, pa je esto umjetnik taj koji poputa. Ali, unato objektivnim okolnostima, ja ne mogu zakljuiti drugo doli da
je i pitanje toga izbora, u krajnjoj liniji, sasvim individualna stvar. Ona se tie iskljuivo autorskog integriteta odreenog umjetnika.
Osobno nastojim ostati dosljedan svojim umjetnikim uvjerenjima, i zbog njih se trudim biti neovisan u financijskom smislu. Za ivot
zaraujem obavljajui drugu vrstu poslova sa strane, a prostor svoje umjetnosti ne izvrgavam iskuenjima te vrste. Ne zaraujem od
nje, dakle, nego za nju... A korporacije se jednostavno pokuavaju i same hraniti na umjetnosti kao sponzori, one ele pretvoriti
umjetnost u bilo kakvu ekonomsku vrijednost. im tako neka subverzivna ili "subverzivna" akcija privue dovoljno javne panje,
korporacije se nastoje ubaciti u isto drutvo. Na taj nain ulaze u novi prostor marketinga, koji im drukije nije bio dostupan.
Pravi put
- Bi li se zbog ravnotee trebalo javnim novcem u veoj mjeri podravati nezavisne umjetnike? Uostalom, bi li drava trebala
biti vie socijalna, pa da vie dobiju i umjetnici?
- To je sasvim sigurno jedini pravi put kojemu moemo teiti. To je i jedno od najbitnijih pitanja u naoj kulturi danas. Ako se elimo
smjestiti uz zemlje Zapada i Svijeta, moramo biti svjesni znaaja razvoja kulturne politike i javnog ulaganja u kulturu. Ovo jest
maleno trite, i tim vie moramo raditi na razvoju kulturne politike. A ne radimo gotovo nita, za
razliku od nekih drugih zemalja sa poloajem slinim ili priblinim naemu. Srbija, primjerice,
puno vie i modernije dri do kulturnog promoviranja, prezentiranja i lobiranja u meunarodnim
okvirima, ne samo kad je posrijedi film.
Nai znaajni redatelji jako se malo predstavljaju po Zapadu, a bolje ne stoje ni ostali umjetnici.
Gdje god iao, a bio sam u dosta zemalja, ljudi puno vie znaju o srpskom negoli o hrvatskom
filmu. To je zato to i njihove ambasade po svijetu vrijedno i sustavno rade na promociji svoje
kulture, kao to ine najnaprednije zemlje, a za razliku od veine naih diplomatskih predstavnika. I
time bi drava, naime, mogla pridonijeti boljem poloaju domae umjetnosti i umjetnika, ne samo organizacijom financijskog modela
koji bi bio primjereniji drutveno-politikom trenutku.
To su dvije strane jedne te iste stvari, a kod nas uglavnom ne funkcionira nijedna od njih. Sve je marginalizirano, najvie se ulae u
sport, po njemu smo najprezentniji u svijetu. Mislim, sport valjda jest bitan, no u njemu se pogotovo u nogometu ionako vrti
dovoljno novca, da ne bismo trebali izdvajati jo i tolike milijune za stadione. Morali bismo povesti rauna o proporcijama, ovako su
sasvim izobliene.
BOLJE CITAT NEGO PAKT!
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

01 / Picaskandal
28. svibnja, 2008.

REZALITE
SPIN-DOKTOR NA ELU HRVATSKOG RUKOMETA
MAEK DO GOPCA, GOBAC DO MAEKA...
Zoran Zoki Gobac, vladar hrvatskog rukometa, najavio je u jednom od svojih prolotjednih medijskih istupa povlaenje sa
steenih pozicija u ovom trofejnom sportu. Najava je, kako i dolikuje sportskim menaderima Gopeva kalibra, faraonska: nema,
poruuje Gobac, tog upravnog i nadzornog tijela u Hrvatskom rukometnom savezu koje me moe smijeniti, mogue je samo da se
sam povuem. A zatim je red, nakon povlaenja, da faraon postavi svoga nasljednika, a taj je, kako se Gobac povjerio najbliim
suradnicima, donedavni glasnogovornik Vlade i HDZ-a Ratko Maek.
Nepronina je veza Ratka Maeka s rukometom, ali su zato nagnua koja Gopca tjeraju na instaliranje Maeka na elo
rukometnog kluba "Zagreb", odakle se bez problema kontrolira cijeli hrvatski rukomet, neto lake shvatljiva. O Maekovim
lobistikim sposobnostima raspredaju su bajke, a zapravo se sve svodi na osobne kontakte koje bivi megafon Banskih dvora ima s

premijerom Ivom Sanaderom i ostalim monicima u izvrnoj vlasti i vladajuoj stranci. Bez obzira to je uspio nagovoriti Vladu i
zagrebaku gradsku upravu, odnosno Milana Bandia, da odrijee kesu i uloe milijarde u organizaciju Svjetskog rukometnog
prvenstva idue godine, Gobac ipak tee dolazi do najvanijih politiara i s njima uvezanih poslovnih carstava, od Maeka i
Miroslava Kovaia, njegova poslovnog partnera u novosnovanoj marketinkoj agenciji "MPR strateko komuniciranje", takoer
donedavnog vieg vladinog dunosnika.
Tegobe oko prikupljanja financijskih sredstava i raznih potpora Zoki Gobac osjetio je i prilikom tekueg pokuaja da u RK
"Zagreb" dovede najboljeg igraa svijeta Ivana Balia. Posrijedi je transfer od najmanje milijun eura, budui da je odteta
sadanjem Balievu klubu 800 tisua eura, a Gobac sveudilj apelira kako "Zagrebu" nedostaje jo 300 do 400 tisua eura za
Balia. I dalje se trai sponzor, nakon to su u "Zagrebu", prema Feralovim informacijama, ve imali jamstva jedne od najveih
firmi ukljuenih u izgradnju dvorana za predstojei rukometni mondijal da e za Balia osigurati novac. Obeanje je, meutim,
pogaeno, pa ne udi da se Zoran Gobac okrenuo pokuaju ukljuivanja sveprisutnog Maeka u velike rukometne planove koje
sam, kao formalni "struni suradnik za muki rukomet u HRS-u", pravi uglavnom dravnim novcima.
V. MARJANOVI
NACIONAL-KOLUMNISTIKA BRATIJA
OSVETNIKO SKIDANJE SKALPOVA
Tjednik Nacional, iju ureivaku politiku i dalje unato formalnoj
promjeni veinskog vlasnitva odreuju iskljuivo privatni interesi i volja
Ive Pukania, nastavlja seriju obrauna s javnim linostima i aktivistima
koji su se drznuli zahtijevati ispitivanje zakonitosti prisilne hospitalizacije
Mirjane Pukani, koja se zbila poetkom travnja ove godine.
Tradicionalnom Sreku Jurdani, koji ve pet tjedana zaredom svoju kolumnu posveuje napadima na ljude
koji se nisu ponaali u skladu s Pukanievim eljama (Ivo Banac, Sanja Sarnavka, Ivan Zvonimir iak,
eljko Mati...), povremeno se pridruuju i drugi Pukanievi udarnici koji se bave neto opirnijim
analiziranjem gazdinih "neprijatelja". Ovoga tjedna na meti se nala novinarka Nove TV Mirjana Hrga.
Zato? Samo zato to je prologa tjedna objavila intervju s Mirjanom Pukani, u kojemu se (biva) supruga novinskog izdavaa
potuila da dravni aparat funkcionira kao produena ruka Pukanievih morbidnih interesa i ciljeva. Intervjuiranje gospoe
Pukani Nacionalu je bilo dovoljnim povodom za difamaciju, ali ne na temelju nekadanjih Hrginih urnalistikih zastranjenja
to bi bilo legitimno i bilo bi uglavnom utemeljeno nego na bazi njezina privatnog ivota: tematizira se, naime, njezino
prijateljstvo i druenje s navodnim agentom francuske inozemne tajne slube Arnaudom Danjeanom, za kojeg Nacional tvrdi da
je interesno povezan s nedavno uhapenim srbijanskim vercerom cigareta Stankom Subotiem Canetom. Nema, naravno,
nikakvih dokaza o kriminalnim poslovima dotinog Francuza, a pria koja, naravno, Nacionalu ponajprije slui za blaenje
Mirjane Hrge bazira se na pouzdanim izvorima iz Srbije.
Izvori su, inae, locirani u Bezbednosno-informativnoj agenciji (BIA), koju dre jake srbijanske patriotske snage, to jest ljudi to
su aktivno radili na smaknuu premijera Zorana inia i na skrivanju Ratka Mladia, kojima francuski diplomat Danjean
smeta, jer je prilino utjecajan, a otvoreno je naklonjen edi Jovanoviu i srbijanskim naprednim politikim snagama.
I. IKI
SUENJE NORCU I ADEMIJU
UNIFORMIRANA SVJEDOANSTVA
Kada budete itali ovaj broj Ferala, vjerojatno e biti poznata presuda zagrebakog upanijskog suca Marina Mrele
optuenicima za ratne zloine u operaciji "Medaki dep", umirovljenim generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu. No,
sadraj presude ni na koji nain nee dovesti u pitanje saznanje koje se iskristaliziralo tokom sudskoga procesa: gotovo svi domai
svjedoci koji su se pojavili u sudnici, a koji su pritom i danas aktivni vojnici ili vojni slubenici, govorili su u korist Mirka Norca i
odsustva njegova visokog zapovjednog autoriteta u napadu na tri srpska sela blizu Gospia, napadu to su ga hrvatske trupe
poduzele u rujnu 1993. godine. Odgovornost su, u tom smislu, redom prebacivali na Ademija.
Teko je procijeniti je li rije o instruiranosti ili o odrazu raspoloenja u vojnim redovima, ali je naivno vjerovati da se radi o pukoj
igri sluaja. To vie to je brigadni general Frane Tomii, koji je u oujku postavljen na vano mjesto naelnika Obavjetajne
uprave Glavnog stoera, u zagrebakoj sudnici govorio bitno drukije u odnosu na ono to je prije nekoliko godina kazao domaim
policijskim istraiteljima. Promjena se, naravno, dogodila na Ademijevu tetu.
I. IKI

KONCERT NA JELAI PLACU

BACANJE THOMPSONA U OI
Jednog dana, ne tako dalekog, kada se bude radila idua periodina bilanca svih naih drutvenih, politikih,
ekonomskih, kulturnih te inih svinjarija, meu glavnim krivcima za ope zlo svakako e biti Thompson,
Marko Perkovi. Kao to danas nije mogue lako rehabilitirati ni Tumana niti uka, jer ih braniti ne daju
prvenstveno njihovi bliski suradnici iz prolog desetljea, tako e ovaj ciklus kolektivnog srljanja jamano
zapasti u dug najpopularnijem domaem kantautoru. I puknut e zatim pria da je Thompson oito imao neku
avolsku magiju na svojoj strani, neto poput frulaa iz Hamelina, onog to je navukao svu gradsku djecu na
svoju svirku, da bi otmicom ucijenio i roditelje i vlast.
Ali, kao to Tuman i uak, neupitni nositelji hrvatske vlasti, nisu mogli ba posve sami unesreiti toliko ljudi pod svojom
milou, tako ni ovaj na sporni zabavlja realno nije duan ponijeti odgovornost koja mu se olako pripisuje. Uoi njegova skorog
koncerta na Trgu bana Jelaia u Zagrebu, naime, dalo bi se prema medijskim reakcijama stei dojam kako u nas drugog problema
do Perkovi Marka i nema, kako je upravo on vinovnik svih naih jada i, napose, kako se bez njega jedan
Zagreb ne bi imao na to poaliti. Zagreb kao glavni grad ili Zagreb kao samo grad, kako je komu drago,
meutim, ima se na svojoj ukupnoj sceni ime pohvaliti i bez toga estradnog ustaluka u heavy metal
aranmanu.
Napetost to se digla oko Thompsona ima svoje ishodite podalje od njega samog i njegove publike: u
naruitelja muzike. Jer, gradonaelniku Milanu Bandiu dobro e doi malo uopene frke s ideologijom, radi
skretanja javne panje s onih njegovih djelatnosti koje niti najmanje nisu zabavne, s npr. Holdinga ili
prostornog planiranja, tamo gdje se graanima diu pusti milijuni, dok oni s radou ili s iritacijom motre na
Thompsona. Dobro e to doi i ministrima, sucima i biskupima koji posjeuju koncerte ovog glazbenika, jer je sve bolje od mune
prie o sutini njihova javnog posla. Te je prie svakim danom sve vie, i sve je tee s nje odvui pozornost kakvom galamom,
strau, spektaklom.
Uostalom, ako emo pravo, ni taj crni Thompson nije izvan zakona, kao to bi se moglo pomisliti na osnovu primjedbi to ga
stiu. Stoga je zapravo lijepo od zagrebakog gradonaelnika to nije dopustio da mu sugraani budu prikraeni za jedno veliko
open air gostovanje, za razliku od nesretnih itelja pojedinih europskih metropola koje nisu imale sluha za recentni hrvatski popizriaj. A kad umine jeka s Jelai placa, kad istai pometu krhotine Oujskog i hitna pomo reanimira posljednjeg unereenog
branitelja, sjetimo se da ni onaj mitski frula nije klince zaveo iz iste zloe i ista mira. Nego su ga prije toga poslali da svira
takorima, a onda je gradski holding oprao ruke od njega.
I. LASI
NONA MORHA ENESA MELKIA
RAFALNA DELOACIJA
Samo zahvaljujui trudu i umjenosti predsjednika Graanskog odbora za ljudska prava Zorana Pusia jo je jednom jedanaesti
put odgoena deloacija esterolane obitelji Melki iz dvosobnog stana u Kombolovoj ulici u Novom
Zagrebu: Ministarstvo obrane ne odustaje od svog, trinaest godina starog, nauma da biveg podoficira
Jugoslavenske narodne armije Enesa Melkia izbaci iz stana koji mu je dodijeljen 1. listopada 1991. godine.
Upravo je u datumu dodjele stana sadran znaajan dio Melkievih problema s Ministarstvom obrane, koje se
stana u Kombolovoj za razliku od tisua drugih stanova koji su osvajani puno sirovijim metodama nastoji
domoi pravnim sredstvima. Hrvatske su vlasti, naime, potkraj srpnja 1991. donijele uredbu kojom je
proglaena zabrana raspolaganja nekretninama to su u vlasnitvu ili u najmu institucija SFRJ, dakle, i JNA:
po toj uredbi, zagrebaki garnizon JNA odnosno Centar vojnih tehnikih kola "Ivan Gonjak" u kojemu je
Melki radio nije tom podoficiru mogao dodijeliti stanarsko pravo, jer su se imali drati Vladine uredbe o
zabrani raspolaganja vlastitim nekretninama.
Uredba je, meutim, u sukobu s hrvatskim pristankom da proglasi tromjeseni moratorij na donoenje odluka koje bi ile u pravcu
proglaenja nezavisnosti i koje bi znaile suspenziju saveznih zakona na teritoriju Republike Hrvatske: Franjo je Tuman, u formi
meunarodnog ugovora, na moratorij pristao na Brijunima 7. srpnja 1991. i dogovora se drao, pa je tek 8. listopada te godine
Sabor proglasio raskid svih dravnopravnih veza sa SFRJ i prestanak vaenja jugoslavenskih zakona u nezavisnoj Hrvatskoj. Iz
toga proizlazi da je do 8. listopada 1991. unato uredbi koja nikako ne moe biti pravno snanija od meunarodnog ugovora u
Hrvatskoj vrijedila savezna jurisdikcija i da je savezna armija mogla donositi rjeenja o dodjeli stanova (i stanarskih prava) koji su
bili u njezinu vlasnitvu. To miljenje zastupa veliki broj uglednih pravnih strunjaka, a svojedobno ga je prihvatio i Ustavni sud.
No, Ministarstvo obrane kao ni opinski suci koji donose presude u korist MORH-a ne obaziru se na ovu pravnu logiku i od
svih pravnih injenica iz reenog vremena vide samo onu uredbu iji je sadraj u neskladu s meunarodnim obavezama koje je

Hrvatska preuzela i u neskladu s podatkom da su savezni zakoni u ovoj zemlji bili na snazi sve dok Hrvatski
sabor nije odluio drukije, a drukije je odluio osam dana nakon to je obitelj Melki, na temelju stambene
liste zagrebakog garnizona JNA, dobila stan u Novom Zagrebu.
I. IKI
________________________________
Copyright 1993 - 2008. Feral Tribune. All rights reserved.

01 / International
MRAVI
INVAZIJA NA KOMPJUTORE
Najveu ameriku luku, teksaki grad Houston, uspaniila je invazija mrava koji su se okomili na elektroniku opremu brojnih
domova, ali i vanih institucija.
Ovaj konkretni mrav, poznat pod nadimkom "ludi rassbery mrav", u Houston je, po svemu sudei, stigao jo 2002. godine brodom
s junih Kariba, no tek s poetkom ljeta poeo je raditi tetu masovnih razmjera, pa su tako posljednjih dana zabiljeeni brojni
kvarovi elektrinih kutija i kompjutora u houstonskim domovima, mravi su pokvarili kanalizacijske pumpe, plinomjere i
protupoarne alarme, a vieni su i u blizini Svemirskog centra Johnson NASA-e i zrane luke Hobby.
Iako na dvjema posljednjim lokacijama jo uvijek nisu proizveli znatniju tetu, to bi se uskoro moglo
dogoditi, budui da ova vrsta mrava populaciju koja se broji milijardama jedinki dostie upravo u sezoni
toplog i vlanog vremena, a otporna je na uobiajene insekticide.
Strunjaci teksakog Sveuilita A&M objanjavaju da e tetoine u ovom trenutku, kada su se ve
razmnoili do nesluenih razmjera, biti praktiki nemogue suzbiti, tim vie to se radi o specifinoj vrsti
koja ne reagira na obine otrove, zbog ega su vlasti od Agencije za zatitu okolia i zatraile da
privremeno olabavi restrikcije o upotrebi otrovnijih insekticida. Osim toga, kolonije ovih mrava imaju i
po nekoliko matica, umjesto uobiajene jedne, to takoer oteava istrebljivanje i omoguava im bre
razmnoavanje od uobiajenih mravi. Druga im je prednost to mrave uginule od pesticida ili, primjerice,
kratkog spoja u elektronikoj opremi, gomilaju na jednu hrpu i tako grade mostove preko kojih prelaze u
bijegu od izvora opasnosti.
to se tie razloga zbog kojeg "napadaju" elektroniku opremu, znanstvenici ga jo uvijek nisu sa
sigurnou definirali. Jedna od teorija je da, u potrazi za hranom ili dobrom lokacijom za gnijeenje, prate elektromagnetska
zraenja Zemlje koja su sposobni detektirati, pri emu je "privlanost" proizvoda koje su stvorili ljudi, poput elektrinih aparata,
sluajan evolucijski nusproizvod tog prirodnog dara. Unutranjost aparata kao to su razvodne kutije, plinomjeri ili osobna
raunala dobra su mjesta za gnijezda jer su suha i imaju uske ulaze. Ova vrsta mrava opremu, meutim, ne unitava grizenjem,
primjerice, metalnih ica, jer im zubi za to nisu dovoljno vrsti, ve "samo" mekane izolacije oko ica, to onda dovodi do kratkih
spojeva.
PRAVA IVOTINJA
KILO MOZGA DVA DOLARA
Tridesetak amerikih i kanadskih proizvoaa hrane za kune ljubimce koje su tuili vlasnici ivotinja uginulih zbog
kontaminirane hrane pristalo je na nagodbu kojom e oaloenim vlasnicima isplatiti ukupno 24 milijuna dolara.
Neto manje od 300 ljudi, vlasnika uginulih pasa i maaka, na nekoliko dravnih i federalnih sudova SAD-a i Kanade, tuilo je
kompanije za koje se utvrdilo da su prilikom proizvodnje hrane koristile gluten ita iz Kine kontaminiran melaminom, tvari koja se
koristi u proizvodnji plastike.
Kanadska kompanija Menu Foods Income Fund prva je s trita povukla otrovnu hranu, a slijedile su je jo samo etiri kompanije.
U nagodbi postignutoj prolog tjedna dogovoreni su i uvjeti naknade tete, prema kojima e svim vlasnicima koji su zbog bolesti
ili smrti ljubimca potroili novac te svote bili nadoknaene uz predoenje potvrda o trokovima, poput veterinarskog lijeenja ili
trokova sahrane, dok e oni bez dokumentacije dobiti maksimalno 900 dolara.
Budui da se ovdje radi iskljuivo o naknadi financijskih trokova, a ne i obeteenju zbog smrti ivog bia, uvjeti nagodbe u
nekim su svojim dijelovima jo i cininiji od gore spomenutih, pa tako, primjerice, vlasnici pasa ija je "trina vrijednost" vea od
trokova lijeenja i ukopa, poput nekih istokrvnih pasmina, od kompanija mogu traiti da im se i ta svoga nadoknadi, dok vlasnici
"manje vrijednih" mjeanaca ili obinih maaka to isto ne mogu.

Pretpostavlja se da e se, nakon objave rezultata nagodbe, za obeteenje prijaviti jo nekoliko tisua vlasnika uginulih kunih
ljubimaca, a ukoliko u fondu za odtete ostane neto novca, objavile su kompanije, isti e biti doniran organizacijama za zatitu
ivotinja.
DJECA VOJNICI
POELJNO TOPOVSKO MESO
Meunarodni napori za sprjeavanje iskoritavanja djece u ratovanju jedna su od situacija koje pokazuju da ni globalni deklarativni
konsenzus ne mora dovesti do konkretnih rezultata.
Prema najnovijem izvjetaju Koalicije za sprjeavanje upotrebe djece vojnika, koji se bavi zakonima, politikom i praksom u preko
190 zemalja svijeta, napredak se u odnosu na etiri godine ranije dogodio, ali iskljuivo zahvaljujui smanjenju broja ratova u
svijetu. No, unato tome to praktiki sve lanice Ujedinjenih naroda podravaju dokumente kojima se aktivno sudjelovanje djece
u ratovima zabranjuje, tamo gdje ima rata, uglavnom ima i djece vojnika.
Broj oruanih sukoba u kojima sudjeluju djeca od 2004. godine smanjio se sa 27 na 17, a sa zavretkom tih ratova, uglavnom u
zemljama subsaharske Afrike, deseci tisua djece otputeni su iz regularnih vojski ili oruanih skupina. No, izvjetaj pokazuje i da
su djeca, esto tek neto starija od 10 godina, jo uvijek prisutna u redovima neformalnih oruanih skupina u 24 drave ili
teritorija, pri emu je najgore stanje u Burmi, zemlji ija vojska djecu rutinski koristi u
protupobunjenikim operacijama protiv etnikih skupina. Djeca sudjeluju i u sukobima u adu,
Demokratskoj Republici Kongo, Somaliji, Sudanu, Ugandi i Jemenu, palestinska djeca koriste se kao
ljudski tit protiv izraelske vojske, a zabiljeeno je i da je Velika Britanija u rat u Iraku poslala nekoliko
maloljetnika. Neke zemlje djecu koriste u svrhu pijunae, a kada je u pitanju muenje i nehuman
tretman djece zarobljenika, izdvojeni su Burundi, Izrael i SAD. U Afganistanu, Iraku, Pakistanu i
Palestini tinejderi se rutinski alju u samoubilake misije.
Poseban problem je ono to se s djecom vojnicima dogaa nakon zavretka oruanog sukoba, pa tako organizacija biljei da
praktiki nijedna zemlja nema kontinuiran i dovoljno dobro financiran program razoruavanja, demobilizacije i reintegracije djece
vojnika (DDR program). U Demokratskoj Republici Kongo, primjerice, nedostatak novca i loe planiranje doveli su do toga da je
preko 14 tisua demobilizirane djece vojnika ostalo preputeno sebi samima i svojim traumama. Kao i esto kada su u pitanju
posljedice rata, najugroenija kategorija u ovom problemu su djevojice, jer veina njih uope ni ne bude registrirana za te
programe. Njihov boravak u oruanim snagama obino je popraen i silovanjem i seksualnim ropstvom, no unato velikom
prisustvu u oruanim snagama, naroito u zemljama Afrike, djevojice gotovo uvijek ostaju izvan programa reintegracije.
SAD
ZAKON PROTIV OPEC-a
Nakon bezuspjenog pokuaja amerikog predsjednika Busha da prilikom nedavnog posjeta arapskim zemljama ishodi poveanje
proizvodnje nafte, amerika administracija donijela je zakon kojemu je cilj omoguiti kanjavanje monopolistikog ponaanja
OPEC-a (Organizacija zemalja izvoznica nafte).
Amerika administracija uvjerena je da je upravo taj kartel - i samo on - odgovoran za rast cijene nafte, pa je odluila proiriti
postojei zakon kojim se reguliralo namjetanje cijena od strane trinih monopola i industrijskih kartela. Novi zakon, ija zgodna
kratica glasi NOPEC, amerikim bi sudovima trebalo omoguiti procesuiranje suverenih drava ili instrumenata koji "kolektivno
ili u kombinaciji s nekom drugom dravom djeluju na nain koji ima direktan, znaajan ili predvidiv uinak na trite, ponudu,
cijenu ili distribuciju nafte u Sjedinjenim Dravama" limitiranjem zaliha ili namjetanjem cijena. lanicama OPEC-a u tim se
sluajevima oduzima imunitet suverenosti, amerike zakone ini ekstrateritorijalnima, a predviene kazne ukljuuju zapljenu
sredstava zemlje ili organizacije optuene za namjetanje cijena.
Unutar ministarstva pravosua osnovana je i specijalna skupina za provoenje tog zakona, no kritiari su primijetili da ovaj zakon
zapravo i nema neku naroitu praktinu vrijednost, budui da kanjene zemlje na sudski progon mogu zaprijetiti povlaenjem s
amerikog trita.
Zemlje OPEC-a, osim toga, tvrde da one nisu krivci za rastuu cijenu nafte, potkrjepljujui to podatkom da je u svibnju
proizvodnja poveana za 700.000 barela dnevno u odnosu na mjesec ranije. Generalni tajnik tog kartela Abdullah al-Badri
krivnju za rast cijene svalio je na burzovne pekulante i pad vrijednosti dolara, zbog ega su neke lanice OPEC-a ve najavile
mogunost prestanka vezivanja svojih valuta uz dolar, dok su se investitori, takoer zbog smanjene vrijednosti dolara,
preorijentirali na trita roba, poput nafte, metala i hrane, i tako potaknuli daljnje pekulacije i inflaciju.
Novi ameriki zakon, meutim, ne pokuava ograniiti takve pekulacije, zahvaljujui kojima naftne kompanije i financijska
trita ubiru sve vee i vee profite. Ipak, senatsko sudsko vijee pozvalo je dunosnike naftnih kompanija, poput BP-a, Chevrona,
ConocoPhillipsa, Shella i ExxonMobila, da se oituju o optubama da su oni odgovorni za skok cijena i posljedino vlastitih

profita. Osim nezadovoljstva novim zakonom, oni su ponovno lopticu prebacili zemljama
proizvoaima, dodavi da je u pitanju najobiniji trini zakon ponude i potranje. Predstavnici
amerikih kompanija od vlade su zatraili i da im da sredstva za istraivanja alternativnih izvora energije
i dodijeli im subvencije, kao i da se dozvoli crpljenje nafte u aljakom prirodom rezervatu, sve to iako je
poznato da su te iste kompanije upravo posljednjih godina zabiljeile rekordne profite.
VELIKA BRITANIJA
KLEVETNIKI TURIZAM
Organizacije za zatitu medijskih sloboda Freedom House i Article 19 organizirale su sastanak na kojemu se raspravljalo o
problemu takozvanog "klevetnikog turizma", odnosno zloupotrebe zakona o kleveti od strane raznoraznih osoba kojima je u
interesu uutkati kritino novinarstvo.
Sastanak je odran u glavnom gradu Velike Britanije, zemlje iji su zakoni "najprijateljskiji" prema takvim tuiteljima, a
predstavnici nevladinog sektora i brojnih, uglavnom tiskanih medija zakljuili su da ovaj fenomen na "slobodu razmjena ideja" vri
sve nepodnoljiviji pritisak i autocenzuru opasnih razmjera.
Velika je Britanija naroito problematina jer, prema tamonjim zakonima, tuitelj mora dokazati samo da je napisana tvrdnja
"difamirajua", dok se tuenik mora potruditi dokazati da je ta tvrdnja bila istinita, to mu, meutim, ne mora nuno donijeti
oslobaajuu presudu. Sama parnica tuenika obino kota stotinjak tisua funti, a kada se tome pridodaju svote koje moraju
isplatiti tuiteljima, cijena slobodnog izraavanja ispostavlja se nepodnoljivo velikom.
Sudionici su naveli nekoliko primjera koji dobro ilustriraju razmjere izvitoperenosti britanskih sudova, koji inae uivaju
reputaciju visokih pravosudnih standarda, primjerice onaj ruskog oligarha Borisa Berezovskog koji je jo 1996. godine tuio
ameriki magazin Forbes. Zbog teksta naslovljenog "Kremaljski kum", Berezovski je u Londonu
uspjeno tuio spomenuti magazin, iako mu je sjedite u amerikom gradu New Yorku, dok se u Velikoj
Britaniji prodaje u vrlo maloj nakladi. Upravo su ruski i arapski tajkuni najei tuitelji novinara i
pisaca u Velikoj Britaniji, pa je tako i Rachel Ehrenfeld, autorica knjige "Financiranje zla: Kako se
financira terorizam i kako to zaustaviti", knjige koja se u toj zemlji takoer slabo prodala, saudijskom
eiku Halidu bin Mahfouzu, kojega je povezala s financiranjem terorista, morala isplatiti etvrt milijuna
dolara u ime naknade tete, ispriati se i unititi preostale primjerke knjige.
Magazin Economist nedavno je pisao i o sluaju ukrajinskog oligarha Rinata Ahmetova koji je zahvaljujui londonskom sudu ak
uspio uutkati dva ukrajinska medija na engleskom jeziku oba smjetena u glavnom ukrajinskom gradu.
Sudionici ove konferencije ponaanje britanskih sudova nazvali su "sramotnim", budui da se radi o zemlji koja se voli nazivati
"pionirom demokracije", a istovremeno je postala utoite "bogatih monika koji, ne samo da ele uutkati kritiko pisanje, ve za
njega trae i odmazdu". Napomenuto je i da je ovaj trend dolaska stranaca u Veliku Britaniju po novac od autora i izdavaa ve
doveo do autocenzure u toj zemlji, budui da izdavai rutinski odbijaju knjige iole kontroverznog sadraja. Cambridge University
Press nedavno je, primjerice, zbog straha od mogue tube odbio objaviti knjigu kalifornijskog profesora Roberta O. Collinsa o
povezanosti muslimanskih humanitarnih organizacija i terorizma.
Na sastanku je naglaeno i kako je sud drave New York krajem travnja donio zakon kojim se u toj amerikoj dravi onemoguava
provoenje strane presude za klevetu ukoliko sud ne odlui da zakon prema kojemu je presuda donesena slobodu izraavanja titi
jednako kao zakoni New Yorka i amerikog ustava.
FRANCUSKA
SVI SU LUDI ZA OLIVIEROM
Francuski mediji lijeve, desne i centristike orijentacije raspisali su se ovih dana o Olivieru Besancenotu, mlaahnom
predsjednikom kandidatu Revolucionarne komunistike lige (LCR), s toliko lauda da je neke tamonje ljeviare to pretjerano
divljenje poprilino zabrinulo.
Besancenot, 35-godinji diplomirani povjesniar i potar, dvaput se natjecao na francuskim
predsjednikim izborima: 2002. godine, kada je kao najmlai predsjedniki kandidat u povijesti
Francuske zastupao socijalistiki program i osvojio 1,3 milijuna ili 4,25 posto glasova, i 2007. godine,
kada je kao peti najjai kandidat osvojio neto vie od 4 posto glasova. Sada je, pak, najavio osnivanje
nove, antikapitalistike stranke do kraja ove godine.
U svojim kampanjama zastupao je redistribuciju bogatstva, poveanje minimalne plae, oporezivanje
burzovnih dobitaka i ostale tipino socijalistike programe, a na posljednjim izborima u prvom se krugu distancirao od
kandidatkinje Socijalistike stranke Sgolne Royal, da bi joj u drugom krugu pruio podrku u cilju sprjeavanja pobjede

Nicolasa Sarkozyja. LCR stranka je koja predstavlja francuski, inae i jedan od najjaih ogranaka socijalistike etvrte
internacionalne, no francuski su ljeviari posljednjih dana zbunjeni posvemanjim Besancenotovim prisustvom u medijima, od
kojih su mnogi u vlasnitvu bliskih prijatelja francuskog predsjednika i gdje ga se zbog beskompromisnosti, karizme i potencijala
za spas francuske opozicije hvali ak i u desnim i konzervativnim novinama, poput Figaroa i L'Expressa. Pohvale stiu i od
liberalnog Le Mondea, socijalistima bliskog Nouvel Observateura, a mladi je revolucionar nedavno gostovao i u trosatnom showu
na drugom programu Francuske televizije.
Neki komentatori stoga tvrde da se tajna Besancenotove nagle obljubljenosti na svim stranama medijskog spektra krije u injenici
da je on svoje stavove u posljednje vrijeme poprilino razvodnio, pa se sada ispostavlja kao svima prihvatljivi (prividni) voa
francuske ljevice.
Isti mediji koji ga danas hvale, Besancenota i LCR prije tri su godine demonizirali zbog protivljenja europskom ustavu na
referendumu, prozivajui ih kao zaostale oviniste. Da se neto s njim dogodilo, primijetili su i medijski komentatori, kojima nije
promaklo da u svom gostovanju na televiziji, osim sipanja uobiajenih ljeviarskih fraza, nije govorio protiv konkretnih poteza
Sarkozyjeve konzervativno-neoliberalne vlade. Bila u pitanju izdaja ideala ili samo politika pragma, Besancenotu nova strategija
nije nakodila, jer najnovija istraivanja javnog mnijenja pokazuju da mu podrka meu biraima kontinuirano raste.
Tena ERCEG
________________________________
Copyright 1993 - 2008. Feral Tribune. All rights reserved.

01 / Tromblon (1/3)
BILJENICA ROBIJA K.

FLEKA NA PLAFONU
29. svibnja, 2008.
Moj tata je iz banja viknijo: "ta je ovo, jebate?" Mama je iz kuine dogibala u banju. Tamo je na plafonu bila uta maa srednje
veliine. Mama je rekla: "Vidi bogati, fleka na plafonu!" Tata je gledao u plafon i rekao je: "Ali pogleaj kakva je, majketi! Ista
Hrvacka!" Mama je rekla: "Daj, ovie, tebi je samo Hrvacka u glavi! Ima karirani mozak, jebate! Sad ti i svaka maa slii na
Hrvacku!" Tata je rekao: "Ama zagledaj se malo bolje, enska glavo, tano nae granice! Vi ova izboina, i ovo ovde ka otoii, i
ovi ovde rog... Meni ba slii na Hrvacku!" Mama je rekla: "A meni slii na sranje!" Tata je podviknijo: "Evo ga! im se spomene
Hrvacka tebi je to sranje! Pa nemo tako, jebemu jarca! Pa to je isto abnormalno!" Mama je rekla: "Ama govorim ti da je ova fleka
na plafonu od kanalizacije! Gori od onih Bezmalinovia!" Tata je gledao u plafon. Onda je on rekao: "Stvarno, jebate! Tano im je
koljka od zahoda iznad... Znai, ova Hrvacka, to je sve od... a?" Tata je gledao u mamu sa lakim oajom u oima. Mama je
zaklimala glavom i rekla je: "Ma naravski, to se bie sve zatopalo i onda curi! Ove cjevi su ionako od prije trista godina!
Zatopalo se sto posto i onda se fonja cidi!" Tata je vrtijo glavom i rekao je: "Kako se nee zatopat, jebate led! Pa opepoznato je
koliko Bezmalinovii mogu srat!" Mama je klimnila i rekla je: "A je, oni ba previe seru!" Tata je rekao: "Seru do neumjerenosti,
ovie boji! Ja svako dvi minute ujem kako se odozgo stropotava lavina!" Mama je rekla: "Je, je, svak iv kae da se nita ne
moe usporedit sa tim koliko Bezmalinovii mogu srat!" Tu je tata naperijo kaimprst u zrak. Onda je okrenijo se prema mami i
pitao je: "Ali zato seru protiv nas?" Mami je uletila zbunjoza od nekuitisa. Ona je pitala: "Kako to misli?" Tata je rekao: "Pa vi
da je nama fleka na plafonu, bogati! Logino pitam - zato Bezmalinovii seru protiv nas?" Mama je nasmjehnula se i rekla je: "Ne
seru protiv nas, maak, nego seru nizbrdo, razumi! A onda ispada da seru protiv nas, zato jer smo mi ispod njih! Kapito?" Tata je
opet naperijo kaimprst u zrak i rekao je: "A zato smo mi ispod njih, to ja tebe pitam?" Mama je zinila: "Molim?" Tata je sa
naperenim kaimprstom ponovijo: "Pitam, zato smo mi ispod njih?" Mama je rekla: "ta je tebi u glavi, ovie? ta to brbota?"
Tata je rekao: "Nita ne brbotam nego lipo pitam! ta su oni bolji od nas da bi bili iznad nas! Aj reci poteno, jesul oni ita bolji od
nas?" Mama je rekla: "Nisu, oni su gori od nas! A mi smo doli od njih!" Tata je rekao: "E, pa to ti i govorim! Mene to totalno
raspiuje! Uvik oni ta su gori seru na one ta su doli!" Mama je rairila ruke i pitala je: "ta ti je tu nelogino, jebate?" Tata je
rekao: "Nije mi nelogino, nego mi je nepodnoljivo! To vie ne mogu izdrat, razumi, pukniu ka cvrak!" Mama je stisnila oi i
rekla je: "ekaj malo, ekaj... Jel ti to sad govori o Bezmalinoviima ili onako openito?" Tata je napeijo bradu i rekao je:
"Onako openito!" Mama je dreknila: "Pa ta me jebe sa openitostima, krembilu, dok ja mislim kako da se rjeimo ovog sranja
na plafonu!?" Tata je stavijo ruke na kukove i pitao je: "ta, tebi nije nepodnoljivo da oni odozgo uvik seru po nama doli?" Mama
je viknila: "Pa seri i ti po njima! Ko ti brani!" Tata je zacijukao: "Ali kako, pitam ja tebe? Kako?" Mama je arlauknila: "Skupi
petlju, ovie! Skupi petlju, ka pravi mukarac, i seri protiv vlasti! Nemoj samo kukat i cvilit! Znam masu faca ta seru protiv
vlasti non stop! Al to su pravi mukarci, ovie! To su face, a ne pikice ka ti! Da si muko, da ima petlje, onda ne bi tu cmizdrijo
i slinijo, nego bi sra protiv vlasti ka i drugi pravi mukarci!" Tata je gledao u mamu sa oamutom. Onda je on rairijo ruke i rekao
je: "O kakvoj vlasti ti sad spika, majketi boje? Jebemi sve ako ja tebe berem ita ivo!" Mama je stisnila oi i rekla je: "ekaj
malo, jesi ti govorijo onako openito ili...?" Tata je podviknijo: "Govorijo sam o Bezmalinoviima, pizdamu materina!" Mama je
zacrvendaila se po faci. Onda je ona dreknila: "E sluaj me sad, glupsone! Ako ti smeta ta oni seru po tebi, onda seri i ti po njima,
a nemoj mene vie pilat! Okej?!" Tata je uletijo: "Ali kako, enska glavo? Kako?" Mama je viknila: "Kuri me bolac kako! Zavidaj

zahodsku koljku na plafon, pa i ti seri prema njima! Bie ti malo neobino, al ako te veseli..." Tata je gledao u mamu sa
raskobeenim oima. Onda je on rekao: "Malo morgen! Pa da me dou uhapsit!" Mama je pitala: "Ko e te uhapsit?
Bezmalinovii?" Tata je rekao: "Uhapsie me pandurija!" Mama je rekla: "Zato ta ti je zahodska koljka na plafonu? Jesil ti
stvarno toliko umiljen da misli da je panduriju briga kako ti kenja?" Tata je rekao: "Kako je nije briga! Uhapsie me zato ta
krim zakon!" Mama je pitala: "Koji zakon, jebate?" Tata je unjeo se njoj u facu i rekao je: "Njutnov zakon!"
Robi K. (IIIa)
- MELODIJE DELTE I KONZUMA
- BEZ JAJA NEMA POHANOG MOZGA!
________________________________
Copyright 1993 - 2008. Feral Tribune. All rights reserved.

Tromblon (2/3)
SVEANO OBILJEAVAMO 15. GODINJICU IZLAENJA SAMOSTALNOG I SUVERENOG FERAL TRIBUNEA U
DRUTVU DVOJICE UGLEDNIKA KOJI SU OSTVARILI DAVNE VIZIJE SLOBODANA MILOEVIA I FRANJE
TUMANA, I KOJI SU SVOJIM ZAJEDNIKIM DJELOVANJEM UINILI BESPREDMETNIM SVAKO HAAKO
TUAKANJE IZMEU HRVATSKE I SRBIJE

MELODIJE DELTE I KONZUMA

BILLEANKA
Sred kruaka, faoleta,
Mare oko nas,
Tiho kreu Konzum, Delta
U trini spas.

Snuje se projekt ortaka

Po naelu ekonomskom,
Hej, haj, hoj,
Hej, haj, hoj.
Dobio je Srbin Mika,
Hrvat Todora,
Sad se nosi roba frika
Mjesto odora.
uje se odjek konjaka
Po kristalu samoborskom,
Hej, haj, hoj,
Hej, haj, hoj.
Svrila je borba glupa,
Rat nepojamni,
Srb i Hrvat sad su skupa
Ispred blagajni.
uje se sad smijeh ortaka
Na tritu monopolskom,
Hej, haj, hoj,
Hej, haj, hoj.
Srb i Hrvat poju ode
U ast trita,
Sad su usred te slobode
Nitko i nita.
uje se zveket koraka
U lancima trgovakim,
Zvec, zvec, zvec,
Zvec, zvec, zvec.
ZA DOMESTOS SPREMNI!
Brao, svi u jedan stroj,
Krvavi se vodi boj,
Za slobodu trita,
Za Ivicu i za Mika.
Rane sve ne bole nas,
Jer sad zbrajamo inkas,
Bje'te, ratne godine,
Jer dolaze trgovine.
Kupci srpski, hrvatski,
Kolica natrpali,
Bje'te, ratne aveti,
Dolaze supermarketi.
Srpska Delta mora znat
Sa Konzumom poslovat,
Todori je pravi boss
Za Hrvatsku, za Domestos.
Nismo vie dumani,
Puni su nas duani,
Sad nas vodi blagajna
Ko nekad Tito, JNA.
Nemojte se bojati,
Sve emo kupovati;
Od Pule do Batajnice,

Svud ljubazne blagajnice.

Prelijepa trgovina
Sad je opet slobodna,
To je trijumf razuma
U Delte i u Konzuma.
Spremaj, majko, marketa,
Potroakih paketa;
Srbende, Hrvatine,
Sad ginu za trgovine!
- FLEKA NA PLAFONU
- BEZ JAJA NEMA POHANOG MOZGA!
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

Tromblon (3/3)
MINISTAR ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I PORTA DRAGAN PRIMORAC OBJERUKE PODRAO I POBUNJENE
SREDNJOKOLCE I JAJA KOJIMA SU ZASULI NJEGOVO MINISTARSTVO

BEZ JAJA NEMA POHANOG MOZGA!

Evo ba se neto bavim
Da na mjesto mozak stavim,
Jer mi ne ide u glavu
Pa ne ide ni u tavu...
Ministarski mozak zdvaja:
to ba na me lete jaja?
Otkud znaju aci mali
to to mome mozgu fali
Da domisli mene sretna,
Zadovoljna i pametna,
Da se kljuna mis'o stvori
U modanoj mojoj kori,
Da u misli se uhvatim
S kojom sama sebe shvatim...
Dravno bih maturiro
Da znam zato sam prosviro!
- FLEKA NA PLAFONU
- MELODIJE DELTE I KONZUMA
________________________________
Copyright 1993 - 2008 Feral Tribune. All rights reserved.

01 / Greatest Shits

GREATEST SHITS
SHIT OF THE WEEK
Thompson ne teti ugledu Hrvatske. Vie nam teti nedostatak samopotovanja. Amerikanac, kad slavi svoj roendan, na kuu
izvjesi ameriku zastavu, a neki moji prijatelji Hrvati ne znaju kad je Dan dravnosti.
dr. Andrija Hebrang, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a, u Jutarnjem listu

FERALOV SEVENINGEN
Je li Severina jo uvijek cura fina? to je ostalo od nekadanje ikone nogometnih navijaa i nacionalnog ponosa "djevojke sa
sela"? Kakva se to duhovna pretvorba dogodila da je "Seve nacionale" dogurala do "eve internacionale" jer je "snimila album za

Vojvodinu, Slavoniju, Srbiju, Bosnu i Tursku"? Itd...

FERALOVA BLUDALETINA
Ta i slina pitanja ine se potpuno suvina i promaena nakon Sevina famoznog porno-uratka, koji je po nekima prijelomnica u
njezinoj karijeri. Meutim, upueniji u svijet duhova moda bi injenicu objasnili fenomenom da je taj sablanjivi in neko
popularne i omiljene pjevaice, kojom su se oduevljavala ak i nevina djeica u vrtiima, samo posljedica prethodnog
jedinstvenog "susreta" sa zloduhom bluda...
don Anelko Kaunko, kancelar Vojnog ordinarijata, u Areni

FERALOV "VOOVOD I INSPIRACIJA"

Franjo Tuman bi morao biti mnogo vea inspiracija dravnim institucijama i javnim televizijama. Kao Ben Gurion Izraelcima, ili
George Washington Amerikancima.
Jakov Sedlar u emisiji "Nedjeljom u dva" na HTV-u

FERALOV TUKASTI KRI

Neki dan sam vidio da neki nose petokraku. Ona kod mene budi isti osjeaj kakav kod nekih budi kukasti kri.
dr. Andrija Hebrang, predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a, u Jutarnjem listu

FERALOVO UGLEDE & UNATO

Najvie me smetaju neki nai mediji koji alju krivu sliku u svijet. Oni ne tete samo meni, ve i ugledu Hrvata u
svijetu.
Marko Perkovi Thompson u interviewu za Javno.hr
FERALOVO "TO JE NAMA NAA BOMBA DAALA..."
Teko da bi neka drava upotrijebila nuklearno oruje i zapoela nuklearni rat jer bi zbog radioaktivnosti u veliku opasnost doli
svi ljudi na Zemlji, pa i oni koji bi ga prvi upotrijebili. Zato mislim da nas ne treba biti strah.
dr. Vladimir Paar, akademik, u interviewu Slobodnoj Dalmaciji
FERALOVA MOBITELETINA
Smanjenje cijena roaminga u Europskoj Uniji dobro je za njemake turiste, ali ne i za turistike destinacije u razvoju, kao to je
Hrvatska. Hrvati profitiraju onaj tjedan dok su na skijanju, ali hrvatski proraun gubi, a gube se i investicije.
Boris Nemi, izvrni direktor Telekoma Austrije, na skupu u Bruxellesu
FERALOV DINO SVAA
Pa ta da me nema na utakmicama?! Ba me zaboli kurac to neki misle. Neka ti dou jedno pet godina voditi ovaj klub.
Dino Raa, predsjednik KK Split CO, u Slobodnoj Dalmaciji
FERALOVO "PISS, BROTHER!"
Moda je dolo vrijeme da pod kapom Hrvatskog olimpijskog odbora svi stranci prou doping kontrolu.
eljko Pavlievi, trener KK Zagreb Crobenz, u Jutarnjem listu
FERALOV IRO-RAUN
Generali su meni najvrednija stvar na svijetu. Da nije njih bilo, ne bi bilo ni tih rekvizita.
Miroslav iro Blaevi, o aukciji "Hrvatski sportai za hrvatske generale", u Veernjem listu
FERALOVO "ODUSTAJTE OVDJE!"
Koga foliraju i zato se uporno vraaju ako je prava istina koju nam godinama guraju pod nos, da su vani same zvijezde dotaknuli
ti silni apologeti jugoslavenstva - Bregovi, erbedija, Mira Furlan! Da bi opsjena trajala, mediji stalno servisiraju njihove
drugorazredne svjetske gae, dok provincijske koncerte plasiraju kao njihovo dionitvo u vrhu jet-seta! Ako su vani doista uspjeli,
od kuda poriv da ba ovdje stalno medijski servisiraju svoje uspjehe i trae mjesto pod suncem: u ubogoj provinciji, dravi nastaloj

kako im se inilo na rubu faizma, u provinciji nedorasloj njihova boljeg vikenda?

Tihomir Dujmovi u Veernjem listu
FERALOV MILOVAN IVKOI MINIMAKS
Otkad je pokrenut val negativnih mitova o obrani Hrvatske, bilo je vano da ne sustane, da uvijek iznova zapljuskuje javnost, da se
njime Hrvatska uvijek moe ucjenjivati, da se ne dopusti stanje u kojem bi u toj javnosti ustalila slika o hrvatskoj rtvi, herojstvu i
blistavoj pobjedi. Napokon, da se ne bi ustalila i slika o jednom od najistijih i najetinijih obrambenih ratova u povijesti
ovjeanstva - s minimalnim brojem civilnih rtava!
Milan Ivkoi u Veernjem listu

FERALOVO "IVIO ANTE, ZAKLJUAK MU ZNATE!"

Prema ideolokim kriterijima Titovih partizana i jugokomunistikog reima, sve jasenovake rtve i smaknua u NDH nevine su
rtve, pa i u sluajevima kada su ih prethodno osudili regularni sudovi.
dr. Ante Vukasovi u Fokusu

FERALOV NACREALIZAM
Zamjeram svaku kritiku nacionalizma u Hrvatskoj, jer nije osnovana, i jer je zlonamjerna i vrijea istinu o nama kao narodu.
mr. Vesna Legac u Fokusu

FERALOV FRA MARTIR SLANINI

U Jasenovcu je barem netko pogubljen zbog svoje krivnje, a nakon zavretka rata od Blajburkoga polja do rumunjske granice u
Banatu i grke granice u Makedoniji? Nitko nije ubijen kao krivac.
fra Martin Planini u Fokusu
FERALOVI VICEVI VUKOJEVII
Velika je nevolja kako dananjem Muji i Hasi objasniti da su im pretke Stipana, Tomaa, Katarinu ili Hrvoja pobili Osmanlije.
Mate Kovaevi u Hrvatskom slovu
FERALOVO "SVE DO TRSTA SA TRI PRSTA!"
Samo u Istru i Kvarner naselilo se je 80.000 uglavnom pripadnika Nedieve andarmerije s lanovima obitelji. Nisu mogli glumiti
partizane po Srbiji i apcu jer su svi znali tko su i to su bili. One zloine protiv Talijana, ali i imunijih Hrvata i Slovenaca
provodili su upravo takvi "antifaisti" i naselili se u njihove kue i stanove. Sada krivnju za to trpaju na hrvatski narod i po Istri ire
antihrvatsko raspoloenje.
Kreimir Cvitkovi u Hrvatskom listu
KONCILSKI KUTAK
vl. Ivan Mikleni u Glasu Koncila
FERALOVO "UDBI ET ORBI!"
Pojedinim medijima bilo je najvanije nakon komemoracije rtava partizanskih zloina na Bleiburgu i krinim putovima prenijeti
da su na komemoraciji bili neki ljudi u crno odjeveni i neki ak mladi u kapama sa slovom U, te su tako jo jednom odvratili
pozornost javnosti od partizanskih zloina koji se u dananjoj Hrvatskoj nerado javno spominju. (to se tie ustakih oznaka i onih
koji se s njima pojavljuju u javnosti, pa i na Blajburkom polju, potrebno je otvoreno rei da su ili provokatori - najmljeni od
neprijatelja hrvatskog naroda da nakode Hrvatima - ili krajnje nerazumni nostalgiari koji ne znaju u kojem svijetu ive i kakvu
tetu ine hrvatskom narodu, ak u meunarodnim razmjerima.)
FERALOVO PRISVETOSAVLJE
Slubeno zvana Hrvatska televizija dovedena je u situaciju da se direktor programa mora pokuati izboriti da bi se pridjev
"hrvatski" vie odraavao u programu. Ne ulazei ovdje u pitanje koliko je domiljeno i spretno sroeno pismo direktora programa,
no sama injenica da je bilo potrebno takvo pismo - o kojemu javljaju mediji - i da se ak 28 urednika, producenata i novinara
HTV-a, ne slaui se sa zahtjevom svoga pretpostavljenoga, obratilo Hrvatskome helsinkom odboru, otkriva koliko ti djelatnici
cijene hrvatski identitet i koliko su im vani legalni i legitimni hrvatski nacionalni interesi. Sluaj je doista dobro doao da se
oituje pred javnou da je na Hrvatskoj televiziji ak 28 urednika, producenata i novinara kojima je problematino da bi u

programu bio prisutan i hrvatski patriotski diskurs. Svi ti HTV-ovci uredno primaju svoje plae koje im omoguuju
Hrvati i drugi hrvatski graani plaanjem mjesene pristojbe, a oni ne ele sluiti opemu dobru, hrvatskim
nacionalnim interesima, nego nekim drugim interesima.
FERALOVA CRKAVICA U HRVATA
Prilozi u emisiji "Latinica", nedopustivi za jednu javnu televiziju, prikazali su crkvena dobra, osobito povrat
nepravedno oduzete crkvene imovine, kao da se ta imovina iznosi iz Hrvatske ili kao da e ta dobra netko od
crkvenih ljudi privatizirati tako da ona prestanu biti u slubi zajednice. U prilozima je preuena bitna injenica da su
sva nepokretna i mnoga pokretna crkvena materijalna dobra iskljuivo u slubi zajednice, u slubi hrvatskih graana, to znai u
slubi opega dobra hrvatskoga drutva, kao to su svi biskupi i sveenici i redovnici u slubi dobra ljudi.
FERALOVE FANTAGANE
Fokus, 23. svibnja

FERALOVA KONC-LOGOREJA
Fokus, 23. svibnja

________________________________
Copyright 1993 - 2008. Feral Tribune. All rights reserved.

01 / Kultivator
Darko VUKOREPA: KULTIVATOR
28. svibnja, 2008.
* ERNESTO Che Guevara (1928.-1967.) dobit e spomenik u Beu. U gradskom Donauparku u rujnu bi trebala biti otkriven 70
centimetara visoka bista slavnog revolucionara. Povod inicijativi za postavljanje Cheove biste, to ju je uz financijsku potporu
mnogih poznatih Beana pokrenulo Austrijsko-kubansko drutvo, njegov je 80. roendan. "Che Guevara kao malo tko drugi
utjelovljuje egzistencijalno zgunjavanje jedne epohe", pojanjava nekadanji socijaldemokratski politiar
Karl Blecha, elni ovjek inicijative.
Che, nastavlja, bio je simbolina figura fascinantna ivota, koja se odlikovala "izrazitom osjetljivou na
nepravdu i izrabljivanje". lanovi inicijative, meu kojima su spisateljica Elfriede Jelinek, germanist
Wendelin Schmidt-Dengler i rektor Sveuilita za primijenjenu umjetnost Gerald Bast, morat e prikupiti
28.000 eura, koliko stoji bista, ija je izrada povjerena umjetnici Gerdi Fassel. Uz dobrovoljne priloge,
lanovi inicijative namaknut e potreban novac i iz dobrotvornih akcija, od kojih se ve najavljuje turnir u
golfu pod imenom "Che-Rity".
Takav turnir, istie se, nije nimalo neprikladan, jer je kubanski revolucionar bio vrstan igra tog inae nimalo
socijalistikog sporta. Bronana bista Ernesta Che Guevare nai e se u dobrom drutvu, jer u Donauparku ve stoje spomenici
junoamerikom osloboditelju Simonu Bolivaru i ileanskom socijalistikom predsjedniku Salvadoru Allendeu. Otkrivanju
biste, najavljenom za 23. rujna, prisustvovat e Cheova ki Aleida Guevara March, dok se sin Camilo Guevara pobrinuo da se u
bekoj galeriji Westlicht uprilii izloba fotografija posveena njegovu ocu. (B. Peri)
* MEMORIJAL homoseksualcima rtvama nacizma, koji su projektirali skandinavski umjetnici Elmgreen &
Dragset, otvoren je 27. svibnja u Berlinu, gdje ovaj dvojac trenutno ivi. Gradnju memorijala njemaki je Reichstag odobrio 2003. godine, a projekt Michaela Elmgreena i Ingara Dragseta odabran je na meunarodnom
natjeaju 2006. Rad e biti smjeten u Tiergartenu, nasuprot popularnom memorijalu holokausta Petera

Eisenmanna, a sastoji se od jedne betonske kocke, od istog materijala, boje i dimenzija kao to je 2711 Eisenmannovih kocaka.
Osim toga, u novom memorijalnom centru vrtjet e se video, redatelja Thomasa Vinterberga, dvojice mukaraca kako se ljube.
Taj je video izazvao najvie rasprava jer "nije dostojno predstavio i lezbijsku zajednicu". Zato su projektanti odluili Vinterbergov
film svake druge godine zamijeniti drugim snimkama "intimnih homoseksualnih prizora".
* IAN Fleming bi prije par dana napunio 100 godina ivota, pa e London obljetnicu njegova roenja obiljeiti
novim romanom o avanturama Jamesa Bonda i otvaranjem izlobe. Naime, za 100. obljetnicu pieva roenja
njegovi su potomci od britanskog romanopisca Sebastiana Faulksa zatraili da u Flemingovu stilu napie 15.
roman o avanturama najpoznatijeg agenta Njezina velianstva. Sadraj romana uvao se u tajnosti sve do
objavljivanja ove srijede, ali su izdavai priopili kako je roman povratak korijenima, kako je radnja djela koje
nosi naslov Devil May Care smjetena usred Hladnog rata i vodi u Pariz, London i na Bliski istok. "Novi roman
pisan je u duhu originala i vrlo je zabavan", rekao je novinarima Faulks. Istodobno u Imperijalnom muzeju rata u
Londonu do 1. oujka traje izloba "Samo za vae oi" u kojoj su izloeni osobni predmeti Iana Fleminga te
rukopisi njegovih djela.
* DRUTVO za promicanje knjievnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je u okviru projekta "Besplatne
elektronike knjige" novi naslov: roman "Cipele za padanje" Lade Puljizevi. Autorica je za rukopis dobila
knjievnu nagradu Drago Gervais za najbolje neobjavljeno knjievno djelo u 2005. godini. Knjigu je 2006.
godine u tiskanom obliku objavio Izdavaki centar Rijeka. Trenutno je na mrenim stranicama projekta "Besplatne
elektronike knjige" ukupno 79 naslova. "Cipele za padanje" kratki je roman o neem to se donedavno dralo
neumjesnim banalitetom, knjievno neatraktivnim tematiziranjem. "Skicozno, vrlo vjetim kratkim potezima orisana
je fenomenologija gradskoga sivila s onu stranu povlatenih urbanita"
* AKO su vjernici u svojoj potrazi sa smislom ivota neko pronalazili utoite u religiji, danas religija doivljava
hiperinflaciju, to nije zaobilo ni nogomet. Igrai se tuju poput svetaca, dok ritualni poput podizanja pokala i
pijenja iz njega nerijetko podsjeaju na euharistiju. Da ne ispadne iz trenda, beki Katedralni muzej
(Dommuseum) organizirao je uoi predstojeeg SP-a u nogometu izlobu "Heroji, sveci, nebeski napadai". Na
primjeru preko 140 eksponata, te brojnih dokumenata i video-zapisa, izloba nastoji tematizirati odnos izmeu
nogometa i religije.
Sakralnim objektima kao to su ikone ili relikvijari suprotstavljaju se kultni predmeti iz svijeta nogometa, poput
navijakih alova, dresova ili kopaki, te dijelovi golova i komadii travnjaka iz poznatih stadiona. Izloba,
otvorena do 22. rujna, predstavlja ikonografiju raznih bekih nogometnih klubova, dok se "Rapidu" kao ovogodinjem prvaku
Savezne lige poklanja posebna pozornost. (B. Peri)
________________________________
PLANOVI OBNOVLJENE TVRTKE ZA PROIZVODNJU LUKSUZNIH PREDMETA "FABERGE"
PRVO ZLATNO JAJE OD 1917.
Obnovljena tvrtka za proizvodnju luksuznih predmeta Faberge planira idue godine izraditi prvo zlatno
jaje od 1917. godine, kada je obitelj Faberge nestala u revoluciji. Naime, skupina ulagaa kupila je
prole godine prava na marku Faberge i zajedno s nasljednicima obitelji radila na oivljavanju te svjetski
poznate tvrtke. "Faberge e idue godine predstaviti prvu novu kolekciju, prvu izvornu kolekciju uz
doputenje obitelji od 1917. godine", rekao je Sean Gilbertson, jedan od partnera u fondu Pallinghurst
koji je vlasnik Fabergea.
Tvrtku Faberge osnovao je 1842. godine zlatar Gustav Faberge, koji je slavu stekao dizajniranjem
zlatnih jaja za ruske careve. Posljednje jaje izraeno prije revolucije bilo je vojno jaje izraeno od
eljeza, budui da se plemeniti metali i drago kamenje nisu mogli nabaviti. Tatjana i Sarah Faberge, nasljednice obitelji, pristale
su biti u vijeu koje bi trebalo obnoviti ekskluzivni karakter tvrtke. Nova kompanija barem e se u poetku drati izrade izvornih
proizvoda utemeljitelja - umjetnikih predmeta, fine zlatnine i predmeta kao to su pepeljare i tabakere.
ARHIV PAVLINSKOG SAMOSTANA U POLJSKOJ
OTKRIVENE MOZARTOVE PARTITURE

U arhivu pavlinskog samostana Jasna Gora u Czestohowi u Poljskoj strunjaci su pronali 18 potpisanih
Mozartovih djela, izvijestio je list Polska. Meu njima su i tri partiture koje nisu navedene u popisu svih
Mozartovih djela.
Nasuprot tome, poljska novinska agencija PAP javila je da se u samostanu nalazi ukupno 20 partitura na
kojima je Mozartovo ime. Sedam njih ve je poznato, za etiri se pokazalo da su djela drugih skladatelja, a
devet ih je nepoznato i jo se pregledavaju, javio je PAP pozivajui se na izjave Remigiusza Pospiecha,
strunjaka sa sveuilita u Opolu.
Pospiech je izjavio da je vjerojatnost da je doista rije o Mozartovim djelima "50 prema 50". Inae, glazbena
zbirka samostana Jasna Gora obuhvaa 3000 djela i spada u najvee te vrste u srednjoj i istonoj Europi.
SVEMIR
PHOENIX NA MARSU
U NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon (JPL) u Kaliforniji u noi s nedjelje na ponedjeljak po
naem vremenu slavilo se nakon to je JPL primio signal s letjelice koja je brzinom od oko 20.500
kilometara na sat uspjeno prola Marsovu atmosferu i sletjela na povrinu planeta. Veliku napetost u
kontrolnom centru JPL-a posebno je izazivala i injenica da signalima s Marsa treba 15 minuta da dopru
do Zemlje, kao i da je sondi bilo potrebno dva sata da automatski namjesti solarne ploe, nune za njeno
funkcioniranje. Kada je i taj dio operacije zavrio s uspjehom, NASA-ini znanstvenici su imali razloga
odahnuti, s obzirom da bi se inae Phoenix morao oslanjati na baterije koje ne traju due od tri sata.
Phoenix je tako, nakon putovanja dugog 680 milijuna kilometara, sletio sjevernije na Mars od bilo koje ranije misije, na mjestu za
koje se pretpostavlja da ispod povrine krije ledom bogati permafrost stalno zaleeno tlo, do kojeg e pokuati doi robotska
ruka letjelice. Inae, samo mjesto slijetanja predstavlja gotovo 50 kilometara iroku udolinu na sjevernom podruju koje se nalazi
pod vjenim ledom, a podsjea na na Grenland ili sjevernu Aljasku. Mjesto je odabrano zbog toga jer su satelitske fotografije
pokazale da na tom podruju postoje velike koliine vjenog leda za kojeg znanstvenici vjeruju da bi mogao sadravati dokaze o
postojanju ivih stanica na crvenom planetu.
Phoenix trebao biti u pogonu tri mjeseca, nakon kojih e nastupiti Marsova zima, odnosno na podruju gdje se sonda nalazi 100
dana nee izii sunce, a NASA-ini strunjaci ne oekuju da e sonda preivjeti hladnou i vjetrove.
Valja takoer napomenuti da je od 11 ranijih pokuaja sputanja na Mars, razliitih zemalja, samo pet uspjelo. Posljednji
neuspjean NASA-in pokuaj slijetanja na sjeverni pol Marsa dogodio se 1999. godine. Pored NASA-e, doprinos misiji Phoenix
dali su i Kanadska svemirska agencija CSA, Sveuilite Neuchatel u vicarskoj, sveuilita Kopenhagen i Aarhus u Danskoj,
njemaki Institut Max Planck i finski Meteoroloki institut.
________________________________
Copyright 1993 - 2008. Feral Tribune. All rights reserved.

01 / Glazba
Tamara VISKOVI: GLAZBA
28. svibnja, 2008.
THE BREEDERS: "MOUNTAIN BATTLES"

IDILA & DEPRESIJA

Dandy Warhols imaju pjesmu "Cool As Kim Deal", a Kurt Cobain je esto znao naglasiti kako je njegova najvea autorska
ambicija bila skladati neto snano i kompaktno kao to je "Gigantic" grupe The Pixies. tovie, svoj najvei hit "Smells like
teen spirit" - je okrstio tek pokuajem plagiranja te pjesme. "Gigantic" je jedan od rijetkih naslova u diskografiji Pixiesa kojeg
potpisuje basistica Kim Deal. Sestre te eksplozivne, ali istovremeno paperjasto mekane pjesme, nalaze se na albumima Breedersa.
Kim Deal je Breederse osnovala kao svojevrsnu ensku supergrupu, koja je ujedinjavala glazbenice koje su u svojim matinim
bendovima igrale sporednu autorsku ulogu. No, s vremenom, postav grupe se mijenjao i Kim je, uz sestru blizanku Kelley,
praktiki preuzela "brend" Breeders. Mountain Battles dolazi 15 godina nakon njihovog najuspjenijeg albuma Last Splash, i
singla "Cannoball" kojega pamti i najira publika. Sestre Deal sada imaju 46 godina, ali, kada isprepletu svoje nonalantne,
bezbrine glasove, zvue poput kolarki, koje putem doma pjevue "voli me, ne voli me", upkajui latice tratinica u proljetno
popodne. Jedino, one pjevaju "Nikoga ne volim i nitko ne voli mene", sa zastraujuom upornou i ravnodunou. Idila i
depresija u njihovoj su muzici uvijek ile ruku pod ruku.
Jednolini, teki gitarski zvuk, i sirova produkcija u suprotnosti su s njihovim eterinim, repetitivnim pjevanjem i melankolinim

raspoloenjem pjesama. No, ta tenzija je jedini dinamiki trik ovoga albuma. U cjelini, sveobuhvatni
osjeaj nezainteresiranosti je njegova najupeatljivija osobina. Druge karakteristike, koje bi se mogle
percipirati kao vrline, poput, na primjer, sposobnosti dekonstruiranja klasine rock forme, i virtuozne
anti-digitalnosti zvuka, ostaju ukopane ispod sloja letargije. Materijal je u sutini dobar, ali mu nedostaje
akcent, neki stvarno moan glazbeni trenutak, od one vrste koju bi Kurt Cobain, da je nesretnik jo iv,
poelio za sebe.

________________________________
Copyright 1993 - 2008. Feral Tribune. All rights reserved.

01 / Film
Dragan JURAK: FILM
28. svibnja, 2008.
"INDIANA JONES I KRALJEVSTVO KRISTALNE LUBANJE" STEVENA SPIELBERGA

INFANTILNE FANTAZIJE
U svojoj 62-godini Steven Spielberg je jo uvijek na svom autorskom vrhuncu. "Mnchen" i "Uhvati me ako moe", oba
snimljeni u posljednjih est godina, predstavljaju Spielberga u najboljim godinama, Spielberga vjenog mladia. Malo drugaiji
dojam ostavlja "Indiana Jones i kraljevstvo kristalne lubanje". Spielberg se vratio serijalu koji je obiljeio i
osamdesete i uope povijest populistikog filma ali vie ne kao mladi u naponu snage, ve prije kao starac
koji svoje stare infantilne fantazije pokuava prodati nekim novim klincima.
Uope, cijeli taj poduhvat revitalizacije serijala, koji je revitalizirao trivijalne anrove klasinog Hollywooda,
izgleda poput komedije pod naslovom "Kad starci prolupaju". George Lucas, producent i autor prie, je u 64toj, producent Frank Marshall je u 62-toj, Harrison Ford (koji je rekao da nakon 2008. ne namjerava vie
sudjelovati na filmu) ima 66 godina, a Karen Allen, Indianina ivotna ljubav 57 godina. Arena u koju ti
hollywoodski starci ulaze je zastraujua: od pogleda na publiku u kojoj danas prevladavaju tinejderi, roeni
nakon posljednjeg nastavka serijala, i samom Spielbergu se vjerojatno oznoje dlanovi. Poduhvat je dakako
sulud: puno govori o hollywoodskoj gerontokraciji i tridesetak godina starim konceptima komercijalnog
filma. Ali ima u svemu tome i nekog ara.
Kada se pojavi novi Izabrani, onaj koji e novim generacijama donijeti novi koncept populistikog filma, "Indiana Jones" pretvorit
e se u prah i pepeo. No do tada Spielberg i njegovi starci mogu zabavljati klince, i one koji se vole tako osjeati.
________________________________
Copyright 1993 - 2008. Feral Tribune. All rights reserved.

01 / Virtual Tribune
Darko VUKOREPA: VIRTUAL TRIBUNE
28. svibnja, 2008.
Audio: EKSTRAVAGANTNI GRAMOFON
Novi gramofon tvrtke Montegiro pod nazivom Lusso nije najskuplji na svijetu, ali je zato izgledom, vele
poznavatelji, jedan od najekstravagantnijih.
"unjevi" od kojih se sastoji tijelo gramofona napravljeni su od akrila i aluminija, a ruica gramofona je Da Vinci
Nobile, sainjena od karbonskih vlakana. Cijena - 30 tisua eura.
EU: SIGURNIJA VONJA
Europska komisija je predloila da ugradnja niza sigurnosnih ureaja, koji se ve ugrauju u skuplje modele automobila, kroz
nekoliko godina postane obvezna za sve automobile. Prema prijedlogu Komisije, od 2012. godine svi novi automobili morali bi
biti opremljeni elektronikim sustavom kontrole stabilnosti (ESC), to znatno poveava sigurnost vozila; kamioni i ostala teka
vozila morali bi od 2013. biti opremljeni naprednim sustavom koenja u hitnim situacijama (AEBS) te sustavom upozoravanja
vozaa u situacijama kada vozilo prelazi u drugu prometnu traku zbog nedovoljne panje ili pospanosti vozaa.

Prole je godine, pak, Komisija predloila da se u osobne automobile obvezno ugrauje sustav za pomo pri
koenju koji titi pjeake. Sve te mjere, prema procjenama Komisije, mogli bi spasiti oko 5000 ivota
godinje. Uz to Komisija predlae da se obveznima propiu automobilske gume s niskim koeficijentom otpora
te sustav automatskog nadzora tlaka u gumama.
Apple: SOLARNI MACOVI?
Kako javlja domai web Mac-korisnik, Apple je nedavno podnio jo jedan u nizu zahtjeva za patentiranjem
tehnologije. Ovaj put se radi o iskoritavanju solarne energije za napajanje mobilnih ureaja, odnosno o
integraciji solarnih kolektora iza samog LCD zaslona. Ranija ogranienja "iste teme" ticala su se relativno
male povrine na koje se mogu integrirati solarni paneli (s obzirom na prijanje stanje mobilnih telefona),
trajnost i manjkava iskoristivost tako prikupljene energije, no s obzirom da je mobilna tehnologija, ali i
tehnologija solarnih elija, znatno napredovala mogue je da e se u skorijoj budunosti pojaviti neto slino.
Komunikacije: ORVELIJANSKA BRITANIJA
Britanci su sve blie ostvarenju Orwellove vizije u "1984." naime, proe li prijedlog novog zakona,
nadlena tijela e sve poruke e-pote, sve telefonske razgovore i sve posjeene web stranice pohranjivati radi
potencijalne analize u jedinstvenu bazu podataka, i to za zadnjih 12 mjeseci. Ovim potezom britansko
ministarstvo unutranjih poslova pokuava pronai nove naine borbe protiv terorizma i kriminala u globalu, a
stvaranje jedinstvene baze podataka definitivno bi olakalo posao policiji i sigurnosnim slubama. Prema
pisanju Telegrapha, ministarstvo je ve pristupilo s ovim zahtjevom britanskim pruateljima
telekomunikacijskih usluga, no prijedlog zakona mora proi odgovarajuu proceduru.
Sasvim oekivano, prijedlog zakona podigao je podosta praine u taborima boraca za ljudska prava, pogotovo zbog injenice da
britanska vlada, nedvojbeno, nije u stanju zatititi od neovlatena pristupa podatke svojih graana.
Raunala: PREDATORSKI ACER
Tvrtka Acer predstavila je stolno raunalo izrazito agresivnog dizajna i ultranabrijanih komponenti pod
nazivom Acer Aspire Predator. Veina dijelova kuita nekima izgleda prilino beskorisno, ali definitivno je
primjetan odmak od standardnih "gamerskih" raunala koja u pravilu izgledaju vrlo loe. Glede komponenti,
tu su procesor Core 2 Quad Extreme, tri grafike kartice GeForce 8800GTX u 3-way SLI nainu rada, do 8
GB DDR2 RAM memorije, 1 terabajt diskovnog prostora u RAID nainu rada, napajanje snage 1000 W,
vodeno hlaenje, tv-tuner, zvuna kartica SoundBlaster X-Fi Platinum, ak 9 USB-portova itd.
________________________________
Copyright 1993 - 2008. Feral Tribune. All rights reserved.

01 / Pisma
"RASTRONI UZEL" (4)
KAD RAUN (NE) LAE
29. svibnja, 2008.
Jonji, Jonji, Jonjiu,
pa nee ba zaista biti da se va trojedan odvjetniki ured, zastupajui imotskog gradonaelnika Antu uzela, nije ranije susretao s
ovako raznovrsnim zamjerkama na raun vaeg branjenika? Samo da ste zaeprkali po arhivama, gotovo sve biste to pronali u
oblinjim medijima, ne samo u Slobodnoj Dalmaciji, nego i po radijskim postajama te web-portalima iz Imotskog. S ponekom
nepreciznou, dakako, jerbo nije uvijek lako slijediti trag vaeg potetata u bijegu iz kokoinjca. Ali, da se jeste potrudili i
raspitali, naili biste na jo zanimljivih mjesta, recimo ona o uzelovim privatnim graevinskim zahvatima plaenim novcem iz
gradskog prorauna, ili ona o dovoenju glasaa iz Bosne i Hercegovine na izbore u Imotskom... Dobro, slaem se, pustimo sad to.
Preimo mi radije na glavni predmet ove stvari, krivotvorene raune iz hotela "Westin" u Zagrebu. Neemo dugo, taj dio je
prilino jednostavan i lagan. Zvao sam upravu hotela, da vidimo je li se u meuvremenu neto promijenilo. Priloio sam im
skenirani hotelski raun koji ste vi poslali Feralu, kao krucijalni va dokaz da uzel ne lae, da je stvarno tada spavao u
"Westinu". I ne biste vjerovali, no ta eljad ustraje na tvrdnji da imotski gradonaelnik nije uvoen u knjigu gostiju, dakle, niti po
tobonjem raunu i datumu na kojega se u Feralu pozivate. Uostalom, nije li sam Ante uzel u lanjskom intervjuu za Radio
Imotski izjavio da u Zagrebu spava iskljuivo u tamonjoj svojoj kui, da ne bi bespotrebno stvarao dodatni troak gradskom
proraunu?
Pitate se nadalje jesam li ja, ve tako jasno ideoloki motiviran, sugerirao "da je ustaa jednako kriminalac". Ovom prilikom mi to
nije bila namjera, ovom sam prilikom samo elio ukazati na tipinost sugestije po kojoj ustaa nikako i nipoto ne moe biti

kriminalac, bilo da ubija ili krade, siluje ili pali, lae ili huka. Teak je to kri za ustau, puno tei od krimena u koji bi ga utjerao
Bakunjin, a kojemu nije ime Mihael - kako ga vi prekrtavate - nego Mihail. Jebiga, ipak je posrijedi Rus, ako i ne vjeruje u
Arhistratiga... Na njima je brzopleto zube slomio i jedini va imenovani uzor, Napoleon Bonaparte - po vama moda idealna
filozofska i, bit e, realpolitika linost zapadnoga civilizacijskog kruga. Dodue, ako i nije bio human koliko je zavodljiv, to
svakako niste prvi njegovim duhom opsjednuti.
-- Igor Lasi, novinar Feral Tribunea
ISTRAIVAKO NOVINARSTVO
ESTITKA HEDLU
29. svibnja, 2008.
Vrlo potovani gospodine Hedl,
iskreno Vam estitam na nagradi CEI za istraivako novinarstvo koju ste dobili s punim pravom, jer pisati u ovoj zemlji i o ovoj
zemlji onako kako Vi ve godinama, na zadovoljstvo nas itatelja piete, vrlo je hrabro i za mene osobno vrlo utjeno, jer postojite,
jer ste postojani u govoru istine i potenja.
elim Vam sve najbolje kako u profesionalnom, tako i u privatnom ivotu.
-- Vinja Pleko, Zagreb
OTVORENO PISMO MEDIJIMA: PRIVATIZACIJA BRODOGRADILITA
TKO JE TU LUD?
29. svibnja, 2008.
Vlada je 21. svibnja najavila da e se do oujka 2009. privatizirati sva hrvatska brodogradilita. To znai da e sva hrvatska
brodogradilita iz vlasnitva hrvatske drave, tj. svih hrvatskih graana, i u koja su isti ti graani ulagali otkad su osnovana, prijei
u ruke privatnih poduzetnika, sasvim sigurno stranaca. Privatizaciju brodogradilit od Hrvatske trai EU (a sve to trai EU je,
navodno, korisno za Hrvatsku), a argumenti koji se, osim toga, navode za takav potez su gubitci koje naa brodogradilita
neprestano proizvode. Tj. brodogradilita navodno nisu profitabilna jer drava u njih ulae, a nita ne dobiva natrag.
Postavlja se pitanje tko je tu lud? Kako je mogue da brodogradilita koja imaju dogovorene narudbe za tri godine unaprijed i
koja te iste narudbe basnoslovno naplauju (brodovi se, naime, ne prodaju ba jeftino) posluju s gubitkom? I, ako posluju s
gubitkom, tko bi ih onda htio uope kupiti? Koja je logika u tome da brodogradilita u dravnim rukama nikako ne mogu poslovati
s dobitkom, a u privatnim rukama mogu? Ne moe li Hrvatska zaposliti sposobne menadere da uspjeno upravljaju
brodogradilitima na isti nain na koji e ih zaposliti budui privatni vlasnici? A ako vlast nije sposobna uiniti da brodogradilita
posluju s dobitkom, moda bi se trebala vlasti okaniti?
U emu je zapravo stvar? Europska Unija nam zabranjuje davati poticaje za brodogradnju iako njezine lanice svojoj brodogradnji
uredno daju poticaje, kao to to openito rade sve drave koje imaju brodogradilita. Na taj nain zapravo zemlje EU, prilino
oito, pokuavaju unititi nau brodogradnju, odnosno preuzeti je u svoje ruke. Slino je iskustvo imala i Poljska, gdje je bilo
privatizirano ak i brodogradilite Gdask, mjesto na kojem je praktiki poelo ruenje istonoeuropskih diktatura, da bi ga Poljaci
sad, vidjevi da to ba ne funkcionira, opet pokuavali vratiti u dravno vlasnitvo. Zato hrvatska brodogradilita posluju s
gubitcima? To je takoer oito to je jednostavan nain kako dobiti opravdanje da ih se proda, po mogunosti u bescjenje (da e se
brodogradilita prodavati u bescjenje, vidi se i po Sanaderovoj izjavi da e se "pokuati" nai kupce za brodogradilita) - klasian
primjer lopovske privatizacije po neoliberalnom principu.
Dakle, to to brodogradilita posluju s gubitcima nije nimalo sluajno. Cijene se ugovaraju fiksno u dolarima i jasno je to se
dogaa kad dolar padne - 100.000 dolara danas nije isto to i 100.000 dolara prije tri godine. Takoer, korumpirane uprave
neprestano, iz istoga razloga, brodogradilita potkradaju i iznose novce, dijelei ih s politiarima iz "nadzornih odbora". Tako nai
politiari, i vlast i oporba bez razlike, na tome zarauju, zaradit e vjerojatno neto sa strane i prilikom prodaje svih tih
brodogradilita (zna se kako se takve prodaje kod nas rade), a, dakako, profitirat e i u strukturama EU u koju emo i ui kada se
izvri ovaj i svi drugi ustupci koji idu na korist samo politiko-gospodarskoj eliti, a na tetu svih ostalih u Hrvatskoj.
Do kojih granica ide podcjenjivanje hrvatskih graana jasno je i po tome to Vlada najavljuje da otputanja radnika sasvim sigurno
nee biti iako to nikako ne moe jamiti (kod privatnika sila boga ne moli), a istodobno doputa novim vlasnicima promjenu
proizvodnog programa ili osnovne djelatnosti te preseljenje proizvodnih pogona. Kako oekuju da e Spliani nastaviti raditi u
istom kveru ako se taj kver nekamo preseli? Ili gdje e radnik iz kvera raditi ako se taj isti kver pretvori u hrpu luksuznih
apartmana?
Pitanje je, koje se na kraju postavlja, dokle e hrvatski graani trpjeti ovakvu politiku koja radi iskljuivo na njihovu tetu?
-- Hrvatski antiglobalistiki pokret - HAP

________________________________
Copyright 1993 - 2008. Feral Tribune. All rights reserved.