Apsen Repetitorijelementarnematematike PDF

Znak: 7703 S
Izdanje:
Prof. dr ing. BORIS A!PSEN
REPETITORIJ ELEMENTARNE MATEMATIKE
Izdava:
'l1EHNI0KA KNJIGA, izdavako poduzee

OOUR IZDAV AJCKA DJELATNOST
ZAGREB, Juri~ieva 10.
Za izdava&!:
Glavni urednik ing. ZVONIMIR VIS'DRICKA
Tisak:
STAMPARIJA OBODu, CETINJE
Tisax dovr!en:
U SVIBNJU 1977.
PROF. DR ING. BORIS APSEN
ARITMETIKA, ALGEBRA, GEOMETRIJA

(PLANIMETRIJ A I STEREOMETRIJ A)
GONIOMETRIJA, TRIGONOMETRIJ A
I ANALITICKA GEOMETRIJA
IZDANJE
TEHNICKA KNJIGA
ZAGREB
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
SADRAJ
l. ARITMETIKA l ALGEBRA
l. Razlomcl
l. Openito o razlomcima ........................................... .

a) obini razlomci ................................................ .
14
15
15
16
2. Operacija s opim brojevima ........................................ .

l. Zbrajanje i oduzimanje ........................................... .
2. Mnoenje ........................................................ .
23
23
23
2.
3.
4.
5.
6.
7.
3. Dijeljenje
"
....................................................... .
12
18
19
21
24
4. Potenciranje
..................................................... .
a) Cijeli pozitivni eksponenti ..................................... .
b) Cijeli nega ti v ni eksponenti .................................... .
5. Vaenje korijena ................................................ .
26
26
28
29
3. Potenclje s razlomljenim eksponentima pozitivnim i negativnim ...... .

4. O brojevima ........................................................ .
34
36
l. Realni brojevi: 1acionalni i iracionalni ............................ .
36
2. Imaginarni i kompleksni brojevi .................................. .
ll
ll
ll
b) Decimalni razlomci ................................. .

e) Pretvaranje obinog razlomka u decimalni. Periodski 'ci~~i~~l~l
razlome i
d) Pretvaranje decimalnog razlomka u obini ................... .
Proirivanje razlomaka ........................................... .
Skraivanje razlomaka. Naj\ea zajednika mjera ................ .
Zbrajanje i oduzimanje razlomaka. Najmanji zajedniki viekratnik
Mnoenje zazlomaka .............................................. .
Dijeljenje razlomaka .............................................. .
Dvostruki razlomci ............................................... .
o
ll
5.
6.
7.
8.
9.
Rastavljanje pollnoma i binoma u mnoitelje ........................ .

Racionaliziranje nazivnika .......................................... .
Razmjer (proporcija) ................................................ .
Trojno pravilo ....................................................... .
Postotni raun
10. Potenciranje binoma, binomni pouak, kvadrat trinoma i polinoma ... .
.......................................................... .
ll. Jednadfbe
l. Opa pravi1a ..................................................... .
2. Linearne jednadbe .............................................. .
a) Linearna jednadba s jednom nepoznanicom .................. .
b) Sustav od dvije linearne jednadbe sa dvije nepoznate ......... .
e) Sustav od n linearnih jednadbi sa n nepoznanicama ........... .
37
38
39
41
43
45
48
51
51
51
51
52
55
3. Kvadratne jednadbe
a) 1Rjeavanje kvadratne jednadbe .............................. .
b) Rastavljanje kvadratne jednadbe u mnoitelje ................ .
4. Jednadbe vBeg stupnja, koje se svode na kvadratne ............. .
a) Bikvadratne jednadbe ........................................ .
b) Reciprone ili simetrine jednadbe ........................... .
e) Binomne jednndbe ........................................... .
56
56
12. N ejednadfbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1. Pojam i osnovna svojstva nejednadbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2. Rjeavanje odredbenih nejednadbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
a) Ope n i to . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
b) Nejednadbe prvog stupnja sa jednom nepoznanicom . . . . . . . . . .
e) Sustavi nejednadbi prvog stupnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
d) Nejednadbe drugog stupnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
66
66
69
69
69
71
73
13. Nizovi (slljedovi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

\
1.1 Aritmetiki niz
2. . Geometrijski niz
a) Konani geometrijski niz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
b) Beskonani geometrijski niz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
76
76
77
77
78
14. Priblino raunanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

l. Lo gari trni ranje
...................................................
2. Skraeno mnoenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3. Skraeno dijeljenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
80
80
88
89
15. Kamatno-kamatni raun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

l. Sloene kamate .................................................. .
2. Sadanja i konana vrijednost glavnice uloene uz sloene kamate .
3. Periods ke upla te ................................................. .
a) Konana i sadanja vrijednost periodskih uplata ............... .
b) Poveanje glavnice periodskim ulaganjem ..................... .
4. Otplata duga. Anu i teti ............................................ .
5. Rente

91
91
91
95
95
97
98
100
'
59
60
60
61
63
II. GEOMETRIJA
l. Planlmetrlja
l. Trokut
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

a) Sukladni trokuti
b) Slini trokuti
.
e) Cetiri znaajne. t~k~ t~~k~t~ :::::::::::::::::::::::::::::::::::
d) Povrina trokuta
e) Pravokutni trokut ............................................. .
2. Cetvorokuti

a) Parelelogram

b) Pravokutnik

e) Kvadrat

d) Romb

e) Trapez

f) Deltoid

g) Tetivni etverokut
h) Tangentni etverokut. : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : : :
3. Mnogokuti (poligoni) ............................................. .
a) Ope ni to
..................................................... .
b) Pravilni mnogokuti ........................................... .
105
105
105
106
107
107
107
108
108
108
108
108
109
109
109
109
110
110
110
4. Krunica
a) Kutovi u krunici ................................. .
b) Sekanta i tangenta
e) Opseg i povrina
o
112
112
112
113
2. Stereometrlja (oploje l obujam) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

l. Cavalierijcv stavak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
l. Izraunavanje oploja i obujma (volumena) geometrijskih tjelesa . .
:.1) P1izma
... .......... .. ...... .. .. ............. .
b) Piramida
. ........ .. .. .. .. .... .. ............
e) Valjak
d) Stoac
..............................................
........................................... .
e) Priblino izraunavanje obujma krnje piramide i krnjeg stoca . .

f) Kugla i njezini dijelovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
114
114
114
115
115
116
117
118
119
Ill. GONIOMETRIJA l TRIGONOI\'IETRIJA
l. Definicija goniometrijskih, trigonometrijskih ili cirkularnih funkcija . .
121
2. Proirenje definicije goniometrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
125
goniomclrijskih funkcija cluinama u jedininoj krunici

Neke vrijednosti goniomctrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
125
127
Predoavanje
3. Negativni kutovi
132
4. Veza izmeu goniometrijskih funkcija istog kuta u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

5. Prijelaz na iljate kutove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6. Funkcije zbroja kutova (teorem adicije) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
136
7. Funkcije razlike kutova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

8. Funkcije dvostrukog i polovinog kuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9. Zbroj i razlika sinusa i kosi n usa predoeni umnokom . . . . . . . . . . . . . . . . .
137
10. Umnoak sinusa i kosinusa
ll.
Izraunavanje
12.
Raunanje
13. Rjeavanje pravokutnih trokuta
13-t
1311
l-t l
u obliku zbroja i razlike . . . . . . . .
1-t~
vrijednosti goniometrijskih funkcija iz zadanog kuta . . .
143
vrijedenosti kuta iz zadane vrijednosti goniometrijske funkcije
145
predoen
......................................
149
. .. .. .. .........................................
2. Odredi\'anje hipotenuze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
149
149
14. Rjeiavanje kosokutnih trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1!12
l. Obini sluajevi rjeavanja kosokutnih trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

a) Sinusov pouak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
b) Kosinusov pouak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
e) Tangensov pouak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
d) Primjena sinusova, kosinusova i tangensova pouka za rjeavanje
kosokutnih trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2. Sloeni sluajevi rjeavanja trokuta. Mollweideo\e jednadbe . . . . . .
152
l. Odreivanje kateta
131
15. Ploitlna trokuta
152
153
151
155
159
162
'
IV. ANALITICKA GEOMETRIJA U RAVNINI
l. Koordinatni sustavi i njihova veza ...............................
165
l. Pravokutni koordinatni sustav .......................

2. Polarni koordinatni sustav ......................... .
3. Veza izmedu polarnih l pravokutnih koordinata ..................
165
166
167
rmacije pravokutnl,h koordinata ................ : .............. .
169
1. Translacija koordinatnog sustava du osi X. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
~~~
2.
3.
4.
5.
Translacija koordinatnog sustava

Vrtnja koordinatnog sustava oko
du osi Y ..
du osiju X i Y ..
ishodi~t.a za _kut .a ... : ....
du OSlJU X 1 Y 1 vttn]a za kut a .
3. Udaljenost dviju
..................... ......................
4. Koordinate ~ke koja dijeli zadanu duinu u zadanom omjeru m : n . .
5. Ploltlna trokuta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
krivulje
6.
'7. Ptavac
172
173
177
179
180
l. Jednadbe pra\~ca ................................................ .

a) Eks p lici tn i oblik jednadbe pravca ............................. .
b) Konstrukcija pra\'Ca ........................................... .
e) Opi ili implicitni oblik jednadbe pravca ....................... .
d) Segmentni oblik jednadbe pravca ............................. .
e) Normalni ili Hesseov oblik jednadbe pravca .................... .
O Jednadba pravca kroz zadanu taku T 1 (x., Y1> ......
g) Jednadba pravca kroz dvije zadane take Ts (xl, Y1) i T1 (xl, Y1)
180
180
182
184
185
186
190
190
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Usporednost dvaju pravaca: ....................................... .

Presjeci.te dvaju pravaca ......................................... .
Kut dvaju pra\raca ................................................. .
Okomitost dvaju pravaca ......................................... .
Udaljenost take od pravca ....................................... .
Simetrala ku ta .................................................... .
191
192
193
194
195
198
8. Krunica
. . ..
l . D e f lOlClJB . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2. \Jednadbe krunice ............................................... .
a) Sredinja jednadba krunice polumjera T
b) Opa jednadba krunice ....................................... .
200
200
200
200
201
3. Pravac krunica ................................................... .

a) Poloaj pravca spram krunice. Uvjetne jednadbe ............. .
b) Jednadbe tangente i normale povuenih u zadanoj taki krunice
e) Jednadbe tangenta povuenih iz zadane take izvan krunice ..
4. Popis formula i upute za rjeavanje zadataka u vezi s krunicom ..
203
203
207
210
217
9. Elipsa .................................................................. .
220
220
221
222
222
224
l. Definicija elipse. Kontrukcija arita i same elipse ................. .
2. Linearni i numeriki ekscentrici tet elipse. Parametar elipse ........ .

3. Jednadbe elipse ................................................. .
a) Sredinja jednadba elipse ..................................... .
b) Vr.na jednadba elipse ......................................... .
e) Jednadba elipse, kojoj je sredite u taki S, (p, q), a osi su usporedne s koordinatnim osima ................................... .
4. Pra\'ac i elipsa .................................................... .
225
227
Uvjetna jednadba ............................................. .

Jednadbe tangente i normale povuenih u zadanoj taki elipse
Konstrukcija tangente u zadanoj taki elipse ................... .
Jednadbe tangenata povuenih iz zadane take iz\an elipse ... .
Konstrukcija tangenata povuenih iz zadane take izvan elipse ..
227
228
228
230
233
5. Svojstva polare. Konjugirani promjeri elipse. Konstrukcija elipse iz

zadanog para konjugiranih promjera ............................. .
6. Apolonijevi teoremi ............................................... .
233
235
a)
b)
e)
d)
e)
169
170
170
7. Priblina konstrukcija elipse. Polumjeri zakrivljenosti elipse u vrho\'ima. Plotina elipse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
236
10. Hiperbola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
l. Definicija hiperbole. Linearni i numeriki ekscentricitet . . . . . . . . . . . .
2. Konstrukcija arita hiperbole i hiperbole same. Parametar hiperbole
3. Jednadbe hiperbole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
a) Sredinja jednadba hiperbole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
b) Vrna jednadba hiperbole . .. . . .. .. . .. . . ... .. ........ ...... .....
239
239
240
241
241
242
4. Pra\ac i hiperbola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
243
8. Popis formula i upute za rjeavanje zadataka u vezi s elipsom . . . .
237
a) Asimptote hiperbole i njihova konstrukcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

b) Jednadbe tangente, normale i polare povuenih u zadanoj taki
hi per bole
......................................................
e) Konstrukcija tangente u zadanoj taki hiperbole . . . . . . . . . . . . . . . .
d) Jednadbe tangenata povuenih iz zadane take izvan hiperbole
e) Konstrukcija tangenata povuenih iz take izvan hiperbole . . . . . .
243
246
247
247
252
5. Jednadba istostrane hiperbole s obzirom na koordinatni sustav, ije

se osi podudaraju s asimptotama hiperbole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
252
6. Popis formula i upute za rjeavanje zadataka u vezi s hiperbolom . .
253
ll. Parabola
l. Definicija i konstrukcija parabole. Njen parametar i numeriki
ekscentricitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2. Vrna jednadba parabole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3. Pravac i parabola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
a) Jednadbe tangente, normale i polare povuenih u zadanoj taki
parabole ....................................................... .
b) Konstrukcija tangente u zadanoj taki parabole ............... .
e) Jednadbe tangenata povuenih iz zadane take izvan parabole ..
d) Konstrukcija tangenata povuenih iz take izvan parabole ..... .
. e) Dijametri parabole konstrukcija parabole kojoj je zadan clijametar
i jedna polata ................................................. .
f) Konstrukcije parabola pomou tangenata ....................... .
g) Plotina parabole ............................................. .
4. Popis formula i upute za rjeavanje zadataka u vezi s parabolom ... .
255
12.
............. .
269
l. Presjeci stoca
...................................... ....
2. Opa jednadba presjeka stoca u pravokutnim koordinatama ..... .
3. Redukcija ope jednadbe krivulja drugog reda ................... .
a) Postupak za elipsu i hiperbolu ................................. .
b) Postupak za para bol u ...................................... .. .
4. Opa jednadba presjeka stoca u polarnim koordinatama ......... .
269
270
270
270
272
278
Openito
o krivuljama drugog reda ili presjecima
stoca
255
256
257
257
258
258
262
262
-263?6')
263
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
I. ARITMETIKA I ALGEBRA
l. RAZLOMCI
l. OPCENITO O RAZLOMCIMA
a)
a
Obini
razlomci
je pr a v i razlomak, ako je brojnik a manji od nazivnika b, tj. a ,/ b.

~.
Znak
Npr.
b je
-,
2
znai
>.\manji od
itd. su pravi razlomci.
3 , 8
n e pr a v i razlomak, ako je a . b.
Znak ..
Npr.
13
7,5
znai ~-vei
od
itd. su nepravi razlomci.
M j e o v i t i b r o j je zbroj cijelog broja i pravog razlomka, pri

emu se dogovorno ne pie znak + izmeu cijelog i razlomljenog dijela
broja.
Mjeoviti se broj pretvara u nepravi razlomak tako da se cijeli broj
pomnoi s nazivnikom, tom umnoku se pribroji brojnik, pa se tako dobiveni zbroj podijeli s nazivnikom.
Primjer:
5- = 5
7
5 . 7
+-
-~'
38
--
b) lJecimalni razlomci
Razlomak kojem je nazivnik jedinica s jednom ili vie nula zove

se decimalni razlomak, pa se radi jednostavnosti pie tako da se u brojniku odijeli od lijeva na desno decimalnom(< takom ili zarezom toliko
ll
znamenaka, koliko ima nula u nazivniku. U tom sluaju pisanje nazivnika

postaje nepotrebnim, te se izostavlja. Ima li brojnik manji broj znamenaka
negoli nazivnik nula, znamenke koje nedostaju zamjenjuju se nulama.
3
Npr.:
lO
-
100
0,3
0,03
137
= 13,7
JO
137
--- =
1000000
0,000137 itd.
Decimalni razlomak ne mijenja svoje vrijednosti ako mu se na kraju

pripiu nule.
.
Npr.
. 7236~
72.36 = 72,36000, )er Je
Ma
IOOwv
7236
100
= 72,36.
e) Pretvaranje
obinog
razlomka u decimalni. Periodski decimalni razlomci
O b i n i r a z l o m a k p r e t v a r a s e u d e e i m a l n i tako da
se brojnik podijeli s nazivnikom.
(10
Tu mogu biti tri sluaja:

l. Nazivnik obinog razlomka
2 5), odnosno samo 2 ili samo 5.
U tom
sluaju
dobiva se k o n a
sadri
samo
n i d e e i m a l n i raz 1 o m a k.
Npr.:
ll
- =ll : 80 = 0,1375
80
IlO
300
600
400
(80
2 . 2 . 2 . 2 . 5).
o
Pamti:
l
-
0,5
0,25
I
-
= 0,75
l
8 =0,125.
12
mnoitelje 2 i 5
2. Ako nazivnik obinog razlomka ne sadri mnoitelje 2 i 5, dolazimo dijeljenjem brojnika s nazivnikom do i s t o p er i o d s k o g
b e s k o n a n o g d e e i m a l n o g r a z l o m k a.
Primjer:
.
= 2: 3 = 0,666 ... = 0,6 = 0,(6).
20
20
20
itd.
Brojke koje se ponavljaju ine p er i o d beskonanog decimalnog

razlomka, koji se oznauje tako da se stave take iznad svake znamenke
perioda ili samo iznad prve i poslednje znamenke perioda ili se itav period stavi u zagrade.
3
-
..... .
= 3 : 7 = 0,4285714285714 ... = 0,428571
.
.
0,428571
0,(428571)
30
20
60
40
50
lO
30
20
60
40
so
10
30
20
itd.
3. Ako nazivnik obinog razlomka sadri osim drugih mnoitelja

takoer mnoitelje 2 ili 5, odnosno 2 i 5, dolazimo dijeljenjem brojnika
s nazivnikom do m j e o v i t o g p e r i o d s k o g b e s k o n a n o g d ec i m a l n o g r a z l o m k a.
Primjeri:
1.
~=
35
(35 = 5 . 7)
12: 35 = o,342857142857l4 ... = o,34iss7I = o,J42857i
= o,3(42857I)
120
l so
100
300
200
250
so
ISO
100
300
200
250
50
150
itd .
13
2.
97
440
97 : 440
(440
= 0,220(454)
0,220454
= 0,220(454)
2 . 2 . 2 . 5 . ll).
d) Pretvaranje decimalnog razlomka u obini

Tu mogu biti takoer tri sluaja:
l) K 0 n a n i d e e i m a l n i raz l o m a k pretvara se u obini
tako, da se u brojnik napie zadani decimalni razlomak ispustivi decimainu taku, a u nazivnik se stavi l sa toliko nula, koliko decimalni razlomak ima znamenaka iza decimalne take.
Primjeri:
17
0,17 = 100
l.
0,00613
2.
3.
5,87
ili
613
= --
100000
87
5100
587
-- .
100
2) e i s t o p e r i o d s k i r a z l o m a k pretvara se u obini tako da

se u brojnik napie period, a u nazivnik broj koji se sastoji od toliko devetica, koliko ima znamenaka u periodu.
Primjeri:
l.
0,3 -
.,
..
0,37
3.
---
37
=
7,(013)
99
13
999
3) M j e o v i t i p e r i o d s k i r a z 1 o m a k pretvara se u obini
Lako da se u brojnik napie razlika izmeu broja to ga ine sve znamenke
zadanog razlomka, i broja koji se sastoji od znamenaka ispod perioda, a
u nazivnik broj koji ima toliko devetica koliko ima znamenaka u periodu,
i toliko nula koliko ima znamenaka ispred perioda.
Primjeri:
l.
0,34 =
34-3
90
31
90
...
15438- 15
15423
7,15438 = 7 - - - - - = 7 - 99900 .
99900
Dokaz postupka navedenog pod 2) i 3) vidi dalje, 13, 2, b).

14
2. PROSIRIVANJE RAZLOI\IAKA
Vrijednost razlomka se ne mijenja ako mu se brojnik i nazivnik pomnoe s i s t i m brojem.

Proirivanje razlomka daje mogunost svoenja dvaju ili vie razlomaka na zajedniki nazivnik.
Primjer: Koji od razlomaka
razlomak sa 4, dobijemo:
Kako je
12
>
7
12
, bit
2 . 4
2
---..
--3
34
2
3
Ima vecu
vrijednost? Proirimo li prv1
> -- .
12
Proiri vanjem d e e i m a l n i h raz l o m a k a opravdava se pripisivanje nula na kraju decimalnog razlomka.

Npr. 7,9
7,90
7,900 = itd.
3. SKRACIVANJE RAZLOMAKA. NAJVECA ZAJEDNICKA MJERA
Vrijednost razlomka se ne mijenja ako mu se brojnik i nazivnik podijele s i s t i m brojem. To svojstvo razlomaka daje mogunost njihovn
s k r a i v a n j a.
Skratiti razlomak znai podijeliti brojnik i nazivnik s njihovom najveom zajednikom mjerom.
N a j ve a z a j e d n i k a m j er a dvaju ili vie brojeva jest onaj
najvei broj, s kojim moemo sve zadane brojeve podijeliti bez ostatka.
Ako su brojnik i nazivnik vei brojevi, odreivanje njihove najvee zajednike mjere, s kojom e se brojnik i nazivnik podijeliti da se razlomak
skrati, vri se tako, da se oba broja napiu jedan uz drugi, pa se trai
onaj mnoitelj koji je sadran u o b a broja, s tim mnoiteljem dijele se
oba broja, pa se postupak nastavlja dok ide. Traena najvea zajednika
mjera jednaka je umnoku ispisanih mnoitelja.
Primjer: Neka se skrati razlomak:
.,-
.,-
924 , 1092
462 , 546
231 , 273 3
77, 91 7
ll ,
13 -
924
1092
Najvea zajednika
mjera je 2 2 3 7 = 84
924
924 : 84
ll
1092
1092: 84
13
--
Sk.rm:ivanje d e e i m a l n i h raz l o m a k a svodi se na brisanje

nula na kraju razlomka.
Npr.: 3,0050700 = 3,00507.
J5
-1. ZBRAJANJE l ODUZIMANJE RAZLOIUAKA. NAJMANJI ZAJEDNICKI

VISEKRATNIK
a) Razlomci imaju jednake nazivnike:

a
a -+ b
-+
=
Pr i.rrij er :
3
-+
17
b) Razlomci imaju
17
17
razliite
ll
---------.
17
17
17
nazivnike:
b -
-+
3-1-8-5
ad
eb
ad bc
+
.
bd- db
bd
Prije zbrajanja, odnosno oduzimanja, treba razlomke svesti na z aj e d n i k i n a z i v n i k, tj. treba nai onaj n a j m a n j i br o j k o j i
je djeljiv bez ostatka sa svim nazivnicima zadanih
raz l o m a k a. Drugim rijeima, odreivanje zajednikog nazivnika svodi
se na odreivanje n a j m a n j e g z a j e d n i k o g v i ekratni. k a za
sve nazivnike razlomaka koji se zbrajaju, odnosno oduzimaju. Taj zajedniki nazivnik (ili najmanji zajedniki viekratnik nazivnika) dijelimo
redom sa svim nazivnicima, pa brojnik i nazivnik mnoimo s rezultatima
tog dijeljenja, to je doputeno jer se vrijednost razlomka ne mijenja ako
njegov brojnik i nazivnik pomnoimo s i s t i m brojem. Na taj nain dobivamo sve razlomke jednakih nazivnika, pa ih moemo zbrajati, odnosno
oduzimati, tj. imamo sluaj a).
Pri odreivanju zajednikog nazivnika mogu biti tri sluaja:
l. Svi nazivnici zadanih razlomaka nemaju zajednikih mnoitelja;
tada je zajedniki nazivnik jednak umnoku svih nazivnika.
Primjer:
33
3
5
15
7
ll
55
2
- -3
Zajedniki nazivnik: 5 ll 3 = 165, jer je 165 : 5 = 33, 165 :ll = 15, 165 :3 = 55
333
- 5 . 33 -
715
l l . 15
255
99
105
3 . 55 - 165 - 165
110
99-105+110
165 165
209
105
165
104
=
-.
165
Ukoliko je mogue, treba skratiti razlomak dobiven kao rezultat zbrajanja,

odnosno oduzimanja.
.
2. Svi su nazivnici zadanih razlomaka mali brojevi i imaju zajedm~ke J?no~~te~je. l! to.m sluaju treba ispitati ne bi li najvei nazivnik bio
ba.s zaJedmcki naz1vmk. Ako to nije, mnoimo taj najvei nazivnik sa 2,
3 1td., dok ne dobijemo traeni zajedniki nazivnik.
16
Primjeri:
l.
12
Zajedniki
ll
-=
36
nazivnik je 36, jer je 36: 4 = 9,

27
36
21
27
ll
--
21
36 : 12 = 3,
27
ll
32
36 : 36 = l
- 5
-=----------- --
36
36
36
2.
36
5
7
15
25
36
36
15
3
----
--
25 nije zajedniki nazivnik, jer broj 25 nije djeljiv sa 15, 25 2 = 50 takoer, ali
25 3 = 75 je traeni zajedniki nazivnik, jer je 75 : 15 = 5, 75: 25 = 3, 75: 5 = 15
o
35
45
- 35- 6 - 45
75
15
75
15
- 86
---
75
ll
86
----1-.
75
75
3. Nazivnici zadanih razlomaka vei su brojevi. U tom sluaju zajedniki nazivnik ne moemo odrediti na gore navedeni nain, ve treba
sve nazivnike rastaviti na proste mnoitelje. U tu svrhu piemo sve nazivnike redom, pa nalazimo onaj prosti mnoitelj koji je sadran barem u
dva zadana nazivnika. S tim mnoiteljem dijelimo ta dva nazivnika, a
ostale prepisujemo. Postupak nastavljamo dok ide. Traeni zajedniki nazivnik jednak je umnoku svih ispisanih mnoitelja i brojeva preostalih
u posljednjem retku.
Primjer:
1155
l
Zajedniki
2975
7
374
ll
340
---+
132
1050
340
170
85
85
17
,
'
,
'
'
1050
525
525
175
35
nazivnik:
132
66
33
ll
ll
2
2
3
5
2 2 3 5 17 ll 35
392700 : 340 = 1155,

20825
1155
=
---392700
392700
'
'
'
'
'
392700 : 132
4114
392700
392700
2975,
392700 : 1050 = 374
1155-20825+4114
5269 - 20825
392700
392700
= -------
- 15556
15556
- -392700
- - - - 392700
Zbrajanje, odnosno oduzimanje d e e i m a l n i h raz l o .m a k a v;i

se tako da se ti razlomci potpisuju jedan ispod drugoga, pazei da d.eseh:e
dou ispod desetica, stotice ispod stotica itd., pri emu se kod oduzimanJa
decimalna mjesta koja nedostaju nadopunjuju nulama.
2 B. Apsen: Repedtortj elementarne matemaUke
17
Primjeri:
l.
=
25,635 -1- l ,08 -1- 0,3

25,635
1,08
0,3
2.
5308,02
458,5869 =
5308,0200
458,5869
4849,4331
27,016
3. 5 m 8 cm + 35 cm
21,8 dm+ 388 mm= 5,08 m+ 0,35 m
= 5,818 m
2,18 m = 3,638 m.
2,18 m+ 0,388 m=
5. MNOZENJE RAZLOMAKA
ac
bd
-. -=-
R a z l o m e i s e m n o e t a k o, da se posebno izmnoe brojnici,

a posebno nazivnici, pa se prvi umnoak podijeli s drugim. Prije mnoenja vri se kraenje.
Primjeri:
15
19
~ #
12
-J-=--=77
25
J1 ~ 35
7 5
a
- - . 1l
b
a
n.b
a1l
--
na an
a
--=-=--
b
b
b
l
1l
R a z l o m a k s e m n o i e i j e l i m b r o j e m, odnosno e i j e l i
b r o j s r a z l o m k o m t a k o, da se s cijelim brojem pomnoi b r o jn i k, pa umnoak podijeli s nazivnikom. Prije mnoenja vri se kraenje.
Primjeri:
J.
63
n }6= 2
= 31
2.
lO
-. ~ =
}t
SO
3
2
163 .
M n o e n j e d e e i m a l n i h raz l o m a k a vri se bez obzira na

poloaj decimalne take, pa se u rezultatu odijeli s d e s n a n a l i j e v o
toliko decimalnih mjesta koliko ih ukupno ima u svim mnoiteljima.
18
Primjer:
4,36. 0,0505
0,220180
0,22018
+4
= 6.
Primjedba. M n o e n j e d e e i m a l n o g r a z l o m k a s p ot e n e i j o m br o j a 10, tj. br o j e m k o j i s e s a s t o j i o d j e d in i e e i n u l a (npr. to=~

1000) svodi se na premjetanje decimalnog
zareza s l i j e v a n a d e s n o za toliko znamenaka, koliko ima nula u potenciji broja 10, odnosno jedinica u eksponentu broja 10.
Primjer:
2,031. 10000 = 2,031.
Vidi
takoer skraeno
10~ =
mnoenje, 14, 2.
20310 .
6. DIJELJENJE RAZLOl\IAKA
- . -
ad
-.
--
bc
D v a s e r a z l o m k a d i j e l e tako da se prvi razlomak prep1se

kako je zadan, a zatim se pomnoi s recipronom vrijednou drugog
razlomka. Prije mnoenja vri se kraenje.
Primjer:
20 l s
20 49
28
) . ~
63:49 = 63. i = {Y!.)?

9
i7
27
1
=
a
l
-:n=----
bn
ll
b
b
b
l
n
Razlomak se dijeli cijelim brojem tako ... da .se njegov

...
n a z i v n i k p o m n o i s tim cijelim brojem. Prije mnozenJa vrs1 se
kraenje.
Primjer:
.,-
18
18 l
}t
27
25 :
= 2 .
= 25 . )'l
3
i7
= 7 .
Primjedba. Ako je divizor cijeli broj, a dividend je djeljiv tim cijelim brojem, bolje je neposredno podijeliti brojnik tim cjelobrojnim divizorom.
Primjer:
8:2
Polovina od - JC
9
9
9'
8
9
.,-
.. -- - . - .,
9
jr
9
.z
-9
19
7
7
2=-.
9' -92 18
ali polovina od - je - ;
9
18
1l :
a
=
b
nb
b
1Z ' -
--
eij eli
b r o j s e d i j e l i s r ~.z l o m.. k ~ m t"~ o da s.e ~o mnoi

s recipronom vrijednou razlomka. PriJe mnozenJa vrst se kracenJe.
Primjer:
9
72 : 5
72 . 9
JI[ 5
=
J{
= 40 .
Dijeljenje decimalnog r a z l o m k a s e i j e l i m b r oj e m pokazat emo na primjerima.
Primjer l.
6,318 : 312
780
1560
u 6 ide 312 nula puta, piemo O i zarez, u

63 ide takoer O puta, piemo O, u 631 ide
2 puta, piemo 2, ostatak 7, sputamo 8 dolje, u 78 ide O puta, piemo O, dodajemo
ostatku O, dijelimo, dobijemo 2 itd.
0,02025
oooo
Ako pri dijeljenju ne dolazimo do svih nuJa u ostatku ili ako ne

trebamo sve decimale u kvocijentu, zadovoljavamo se p r i b l i n o m
vri j e d n o u kvocijenta, tj. raunamo s obzirom na potrebni stupanj
tanosti samo na potrebne decimale vie jedna. Tu suvinu decimalu rau
namo, da moemo posljednju pridranu znamenku poveati za l, ako je
ta suvina znamenka, koju odbacujemo, 5 ili vea od 5, odnosno ostaviti
bez promjene, ako je ta znamenka manja od 5. Na taj nain dobivamo
taniju priblinu vrijednost i moemo lako pokazati da je apsolutna pogreka tako dobivene pribline vrijednosti manja od polovine posljednje
pridrane decimale.
Primjer 2: Zadruga je platila 12 komada robe Din 137,50. Koliko je stoji
l komad?
Jasno je da e zadruga raunati vrijednost jednog komada robe na paru,
odnosno na 0,01 dinara tano.
137,50: 12 = 11,458
17
55
70
l komad robe stoji Din 11,46.
100
Dijeljenje decimalnog razlomka s potencijom

br o j a lO svodi se na premjetanje decimalne take s d e s n a n a l i j e v o
za toliko znamenaka, koliko ima nula u potenciji broja 10.
Npr.:
12,638 : 10000
0,0012638.
20
D i j e l j e n j e e i j e l o g b r o j a i l i d e e i m a l n o g r a z l o mk a s d e e i m a l n i m raz l o m k o m moe se svesti na dijeljenje cijelog broja, odnosno decimalnog razlomka s cijelim brojem. To se postizava
tako da se dividend i divizor, odnosno brojnik i nazivnik, pomnoe s takvom potencijom broja 10, da nazivnik bude cijeli broj.
Primjer:
31260,6 : 9
312,606: 0,09 =
Opi
primjer za
raunanje
= 3473,4.
s decimalnim brojevima
Drvorezac je napravio od l kubnog metra (m 3 ) drva 1738 igraaka. Koliko ga

stoji drvo utroeno na l igraku, ako je m 3 drva platio 2500 Din?
Uzevi u obzir da l m ima 100 cm i da je prema tome l rn 3 = 100 cm . 100 cm . 100
cm = l OOOOOO crn 3 (kubnih centimetara), izraunajmo:
l. vrijednost l crn 3 drva:
2500 : 1000000 = 0,0025 Din = 0,25 para
2. koliinu drva utroenog na l igraku

1000000 : 1738 = 575,4 crn 3
3. vrijednost drva za l igraku:
575,4 . 0,25 = 144 pare = 1,44 Din.
Vidi
takoer skraeno
dijeljenje. 14, 3.
7. DVOSTRUKI RAZLOMCI
To su razlomci kojima su brojnik i nazivnik opet razlomci, ili se

razlomak nalazi samo u brojniku ili samo u nazivniku. Takve razlomke
lako svodimo na obine (jednostruke), ako uzmemo u obzir da razlomkova
crta (:.kroz)
znai
dijeljenje
a :b
Primjeri:
l.
27
125
3
5
2.
12 =
12
7 : 35
9 l
27
)
27
5
')7/$ 9
=-:-=--=---::......--..
125 5
125 J
3'l
25 )
7 .
35
i2
245
7 . 35
=
12 - -1-2
20 12;
35
48
-=-:8=
=-
32
Ako se u brojniku i nazivniku nalazi zbroj ili :a.zlika r~zlo~~a,

dvostruki se razlomak moe rijeiti tako da ga pro1r1mo zaJedmkim
21
nazivnikom svih razlomaka koji se nalaze u brojniku i nazivniku dvostrukog razlomka.

Primjer:
3
4
15
ll
-+-
12
2
-
20
--
2
- 60
15
4
7
12
ll
_J_
'
20
60
-P<"-
A;
-7
}!
l
15
5
M1
ll
w
3
.t ~--fi$
3 15
24
45- 8
37
=75+113=35+33=68.
o
:ff
l
,
l
22
2. OPERACIJE S OPIM BROJEVIMA

l. ZBRAJANJE I ODUZIMANJE
a+b=b+a
+b+
e) =a
+b
(b+ e)= a
(b
a +(b
a
+ e)
+ (b
+ (b -
(b
=a
e)= a
b+ e
+ d) =
e + d) =
(l)
+b
+d
b+ e
(2)
Iz (2) slijedi:
U k l a n j a n j e z a gr a d a. Ako pred zagradom stoji znak plus,
zagrada se naprosto izostavi, ako stoji minus, svi se pribrojnici uzimaju
sa suprotnim predznakom, jer je
+ (+a)
+a, - (
Primjer: 26x
(711
= 26x
=
26x
52x
+a,
a)
[By
8.r)
+ Bx
7y + 8.r
4x + 811
7y
(7x
- (+ a) = +
3y)
+ (7x + 3y)
By + 7x + 3y
By
a;
(4.1:
5y)
(4x
5y)
4x
+(
a)
=-
a.
llx] =
+ l lx
+ 5y + llx
15y = 48x - 1y
2.
a n
a b = b a;
a + ...
a O= O
a (n pribrojnika)
(3)
23
(+a) (+b)= + (ab)

(+a){
b)
a) (
b)
(a
a){+b)
(4)
(ab)
= + (ab)
+ e) n
- an
bn
(5)
en
Iz (5) slijedi:
A l g e b ar s k i zbro j (polinom), tj. zbroj od vie pozitivnih i
negativnih pribrojnika, m n o i s e s br o j e m t a k o d a s e s v a k i
p r i b r o j n i k p o m n o i s t i m b r o j e m.
b + e) (d
(a
=
To
ad
f) = (a
+ cd
bd
b + e) d
af +
bf
(a
b + e)
f =
(Sa)
cf
znai:
A l g e b a r s k i z b r o j m n o i s e s a l g e b a r s k i m z b r ojem tako da se svi lanovi prvog zbroja pomnoe

r e d o m s a s v i m l a n o v i m a d r u g o g z b r o j a.
(ab) e
(ac) b
(bc) a
Umnoak se mnoi s brojem

m n o i t e l j p o m n o i s t i m br o j e m.
Primjer:
(5a 3b) 7
l
tako
(6)
da
se
jedan
= 5 7a 3b = 5 7 3 a . b = 105ab.
3. DIJELJENJE
a: b=
a
b
(7)
O: b=O
a :O nema smisla
( + a) : ( + b)
(
a) : (
(+ a)
:(
(a :b)
b) -
+ (a
b)
:b)
a) : ( + b) = -(a :b)
a
a
---b
b
ili
(a
24
= +
e) : d = (a : d)
(8)
(b : d)
(e : d)
(9)
Iz (9) slijedi:
A l g e b a r s k i s e z b r o j d i j e l i s b r o j e m t a k .o d a s e
s v a k i p r i b r o j n i k p o d i j e l i s t i m b r o j e m.
Primjer: (15a
+ 3)
9b
:(
3) =
5a
+ 3b
l.
= (a :e) b = (b :e) a
(a b) :e
(lO)
U m n o a k s e d i j e l i s b r o j e m t a k o d a s e j e d a n m n o i t e l j p o d i j e l i s t i m b r o j e m.
(5x 36y) : (
Primjer:
12) =
5x 3y
15xy.
D v a s e p o l i n o m a d i j e l e tako da se najprije njihovi lanovi

poredaju po padajuim ili rastuim potencijama jednog slova, a nakon toga
se prvi lan dividenda, odnosno pr v i lan ostatka, dijeli uvijek s pr v i m
lanom divizora.
Primjeri:
t.
(6x' - 19.-2 6x'

21xl
+
+
2'.3
2r
4.r
- 30): (2\'~
1x
(h~
1x + 5)3.r]
+ 41x
15x~[=
19r
7XJ
47x
5x [ =
5)
~ 3x~
+x
- 6
l
(h~
- 7x
12'(2 + 42x - 30
+ 12r 42x + 30 [ = (h2
+ 5) x J
1x
5) (
6)]
o
2.
(al
+ hl): (a
...:. b)
a 3 -: crb [ =
- a 2b
+ a2b
+bl
(1.1
+ b) a
+ ah:.! [ =
+ ah2 +Ir
ab 2 b3
o
a: - a b
(a
(a
+ b~
b1 (
ah)]
b) h2 ]
61
3
3.
(Jr -
X -\-
7): (2'(
+ )) = 2 X
ll
4 + 2x + J =
3
2
ll
X-
'
't'
61
2X
+)
9
Jr- x
2
61
+-.
4
25
4. POTENCIRANJE
a) Cijeli pozitivni eksponenti

a" = a a a a a (n mnoitelja).
a = osnovka ili baza
n
a"
=
=
eksponent
potencija
a 1 =a
(
a)2n =
b)'" = (b
(a
(10)
a)"+'
az"+'
(b
b)2n+t =
(a
a)zn
(ll)
a)'n+ l
oznaka parna (taka) broja.

(2n + l) ili (2n
l)
oznaka neparna (liha) broja
2n
Iz (ll) slijedi:
A ko je osn ovka
p o z i t i v n a, p o t e n e i j a j e u v i j e k
p o z i t i v n a, a a k o j e o s n o v k a n e g a t i v n a, p o t e n e i j a j e
negativna samo u tom sluaju kad je eksponent nep a r a n (lih).
Primjeri: (2) 4 = 2 2 2. 2 = 16,
(
2) 4 = (
(2) 5
(
2) . (
2.2.2.2.2
2) 5 = (
2) . (
2) . (
2) . (
2) =
+ 16;
32
2) . (
2) . (
2) . (
2) = -
32.
l
To
(12)
znai:
Poteneije istih o sn ovaka mnoe se tako da

njihovi eksponenti zbro j e.
se
Primjer:
a'" : ar = am-r,
To
za m > r
(13)
znai:
Potencije istih osnovaka dijele se tako da se

n j i h o v i e k s p o n e n t i o d u z m u.
26
Primjer:
a'": a r = - - .
a'-"' '
Primjer:
2x
J.\.3 :
d" : a'
d" : d"
3
-2x7-J
7 =
d"
za m
= cf!
= d"-
d"
(13a)
r.
2x~
411
<
za m= r.
l;
(13b)
Primjer:
8x 7
- -
12'1: 7
- -
_ _
--
x-'
--
:~: 0 -
l -- -
(13e)
Svaki broj dignut na nultu poteneiju jednak je

l, jer je prema (13b) nulta potencija rezultat dijeljenja poteneija istih
osnovaka i istih eksponenata.
Npr.:
-8
-M
(- 2)3
ili
- - = (-
(- 2?
(ab)"' = am . bm.
2) 1
= (-
2) 0 = l
(14)
U m n o a k s e p o t e n e i r a t a k o d a s e p o t e n e i r a s v ak i m n o i t e l j.
Primjer:
[(- 3). 5. 10]3 = (
3) 3 . 53 10 3 = (
27). 125. 1000 = -3375000.
- --
(15)
R a z i o m a k s e p o t e n e i r a t a k o d a s e p o s e b n o P ot e n e i r a b r o j n i k, a p o s e b n o n a z i v n i k.
Primjer:
2 '
3
2'
32
----.
3'
243
(a"')'
a'" . r
(15a)
27
Potencija se
1 z m n o z e.
potencira
tako
da
se
eksponenti
Primjer:
Pazi: E k s p o n e n t i s e n i k a d n e p o t e n e i r a j u !
b) Cijeli negativni eksponenti
Do potencija s negativnim eksponentima dolazimo kada pri dijeljenju potencija s istim osnovkama oduzimamo od manjeg vei eksponent, npr.:
l
---a-
.a
l
a2
i li
1
odnosno - a~
l
a---"'=
; d"
d"
l
a_",
a...-- 1 , ili
openito:
(16)
Potencija s negativnim eksponentom jednaka je

recipronoj
vrijednosti
potencije s
pozitivnim
e k s p o n e n t o m.
To daje mogunost prebacivanja svake potencije iz brojnika u nazivnik i obratno, treba samo promijeniti predznak eksponenta.
Primjer:
2x
~y3
3z u
Mnoenje
Eksponenti
(17)
se zbrajaju!
= a-<m., ,'
Dijeljenje
Eksponenti
se oduzimaju!
28
a"' : a-r = a"'+'

a :a' = a
a '" :a-r = a
(18)
jfi+r
Potenciranje
(a . b)-m
a -m
-
a-nt
b-m
b ".
bm
-
b "
(a-my= a
Eksponenti
Iii
=-
(19)
d"
;nr
(a-m)-' = amr
se mnoe!
(20)
(am)-' = a-mr
Pazi: Rezultat raunanja ne smije

potencije s negativnim eksponentima!
Primjer:
(a
+ b),--t' e
~- - l
(a
-
Sd (a -b)
5.
VAENJE
+ b) 12 cu
s-3 d-3 (a
125 (a
+ bl
cu d 3
b)ls
(a
b) lli
sadravati
KORIJENA
Ako je zadana vrijednost a potencije xn, tj. xn = a, tada je osnovka

x jednaka n-tom korijenu iz vrijednosti potencije a, tj. x = Va, gdje
je a
r a d i k a n d, a n
e k s p o n e n t k o r i j e n a. Kae se da je
vaenje korijena inverzna, tj. suprotna operacija od potenciranja, kao npr.
zbrajanje i oduzimanje, mnoenje i dijeljenje. Drugim rijeima:
i z v a d i t i n-ti k o r i j e n i z
zadan og br oja a znai
n a i t a k a v br o j x, k o j e g a j e n-ta p o t e n e i j a, tj. xn, j e dn a k a z a d a n o m b r o j u a.
Npr.:
V9
vs
l
3,
2,
'
V8f
-8
pr--_-3-2
( + 3)2
Jer Je
23
Jer Je
3 J
Jer Je
-2,
-2
Jer Je
+ 81
+9
3)2
8
(+ 3)4
+9
3)4
+ 81.
(-2) 3 = - 8
(- 2) 5 = - 32,
9 ne postoji u realnom podruju brojeva, jer nema takvog ~ro~a

iji bi kvadrat bio negativan. S istog razloga nema realnog znaeenJa
ali
npr.
81.
Iz navedenih primjera slijedi:
l. Korijen iz pozitivnog broja moe se uvijek izvaditi, pri cemu Je

rezultat dvoznaan () ako je eksponent korijena paran (tak);
y
29
2. Korijen parnog eksponenta iz negativnog broja nema smisla u real-
nom podruju brojeva, dok je korijen neparnog (lihog) eksponenta iz

negativnog broja realan i ima predznak minus.
Praktiki se najee rauna drugi korijen i to najjednostavnije pomou Iogaritamskog raunala* ili logaritamskih tablica (vidi 14, l) ili
tablica kvadrata.
(21)
l/a
ll
ll
=a
Posljednja jednakost kazuje da se broj a ne mijenja ako iz njega

izvadimo n-ti korijen, a zatim ga dignemo na n-tu potenciju, jer smo time
nad brojem a izvrili redom dvije inverzne (suprotne) operacije.
Npr.:
...
n
(22)
Korijen iz potencije vadi se tako d a s e e k s p onent potencije podijeli s eksponentom k or i i e n a .

Primjer:
12
~=~=r.
n
Vab =Va Vb
(23)
Korijen iz umnoka vadi se tako da se korijen

v a d i p o s e b n o i z s v a k o g m n o i t e l j a.
Primjer:
5
li3J25x1Dyl~
t.
lO
vs~xlOyl~ -~ 5~xTy"b = 5x2yl.
Va . lfb - llab
n
Vidi od istog pisca: Logaritamska raunalo
30
lh
(23a)
Korijeni istih eksponenata mnoe se tako da se

pod znakom istog korijena izmnoe radikandi.
Primjer:
Va
--;-b
fb
",a-
~=
Primjer:
=
v16 -~
3 .r y 11
3 x:l y 11 z
yiO
V25 z2 uU
5 z u
"-
a
b
(24a)
ylO
::
96 x 12 y z 111
V96 xn Y zle
4 x'
v~
~~~=+--.
Va -Vb
6
(24)
32 xlo
y2
z15
2 x2 z3
--
yi
x2 z3
Primjer:
J
l
--:----J
y
x+y
x+y
X
-"r
"
"P,.---
a'"P
a'"=
(25)
V r i j e d n o s t k o r i j e n a s e n e m i j e n j a a k o s e e k s p onenti korijena i radikanda pomnoe ili podijele s

i s t i m b r o j e m.
Primjer:
J
32
Y =
t6s x
2J
Vl6x' y7 V2 r
V lo yu . Y2 r ya = V'c:=-2..-:-'):~=--.::o2'x,.u=--y~l7 =
6
6
6~-= v211. 23 r xy12 yS = .r y2 V2 . 25 xy' = 2 .r yi v32 xyi.
(26)
31
K o r i j e n s e p o t e n e i r a t a k o d a s e p o t e n e i r a r a d i-
k a n d.
Primjeri:
3,-----
3,-----; 6
l.
2r y 7
3 z u6
y'
x2
6 -
3 z u6
V2i
V4
'"
a -
33 32 z3 z3 uU U
4xy 1
9z1 u'
V2' = V2' = v2
",...---
V2 .
(27)
mn
=Va
Korijen se vadi iz korijena tako da se

nenti korijena 1zmnoze.
~--=
,------23 22 x 1 x yU y 1
~yll
2 ~
=--3 zu
2.
3
,-----
eks po-
Primjeri:
2.
s, - - -
-va.
voa- Vals
"
"
(28)
Primjeri:
l. 3 x y 2 z4
2.
V2 x2 y z3 =
'"
10-z"""'
10,...-2-r"""'y-z3=- = V,_4:-:::8:-::6-x-=7 -y-;-;
11-z-=u=-.
V'""""'3=-=6-x6-=-y----:-::
'"
'"
", - - - - =
", - - - - - =
",....-----=
'",-------
mnp
,------
",p- - - - - - =
yr-2_P_a_p_s+-:-n-p....,+-=1
P azi :
izvaditi!
32
Korijen
binoma
ne
moze mo
v
nikada
(a
Tako je npr.
b):!
a2
Va +
2ab
a+
b2 =4=
bz, a ne a 2
Znak =t=
Korijeni
o n d a, k a d s u
Primjer:
b,
+ b2
jer je prema (46):
znai razliit
od
se mogu zbrajati i oduzimati samo

im jednaki radikandi i eksponenti.
sV?+ sf7- 3V7 =toV?.

3
'
3 B. Apsen: RepetltorlJ elementarne matemaUke
33
3. POTENCIJE S RAZLOMLJENIM EKSPONENTIMA

POZITIVNIM I NEGATIVNIM
Iz (22) slijedi:
(29)
d".
P a z i: N a z i v n i k j e e k s p o n e n t k o r i j e n a, a b r o j n i k
eksponent radikanda!
Primjer:
s
v5 x y
(Sx' y z 7) 7 =
-ll
z 21
= X
--
ll a'"
a"
(30)
"
Primjer:
z3 v-12_5_r-=-y~3
1
xD = - - - - - .
-
Vx4
Vaan je i obrat:
l
"
lfdii
-'"
-=a "
m
(30a)
a"
Primjer:
l
1
X~
-T
Vx'
--
-"
x'
- -7
=x
34
(31)
Eksponenti se zbrajaju!
Primjer:
---
a" : acl =a"
Eksponenti
(32)
cl
se oduzimaju!
Primjer:
J
-'=-X~-
70
lG.
x'
"'
".
-'"
(33)
m
-
Eksponenti
se
(34)
b"
--
a''
a"
"=
"'
<1
-=a" cl.
m
(35)
mnoze:
w
Primjer:
-5
7
-5 =
,.
Vidimo, da se bez obzira na to

da
li
su
eksponenti
cijeli
ili
razlo
mijeni, pozitivni ili negativni, .~ m n o e n j e p o t e n e i j a s i s t i m
o s n o v k a m a s v o d i n a z b r a j a n j e, d i j e l j e n j e
n a o d uz i m a n j e, p o t e n e i ran j e
n a m n o e n j e, a v a e n j e
k or i j e n a
n a d i j e 1 j e n j e e k s p o n e n a t a. Takoer vrijede,
bez izuzetka, za potencije s bilo kakvim realnim eksponentom i sva ostala
pravila.
Primjer:
3
l
4
2
--., -
15
a4
""
cs
8
7!1
lO
16
biSO clSO
8
l
b rs e 7S
l
alO
.,
4
-
cs
l
l
lO b l s
l
2
- - - lS-
--
cs
-4
8
lS
ISO
lS
alSO
bio ct
au
35
4. O BROJEVIMA
1. REALNI BROJEVI: RACIONALNI l IRACIONALNI
ya
je cijeli broj samo tada, kada je sam radikand a n-ta potencija
lli ,
V
VT , V8 ,
V2 , lf3 , V5 , . . . ; VI , V V4 , . . .
3
cijelog broja. Tako su

114 , 9 , . . . ;
27 , . . .
cijeli brojevi, dok
3 ,
nisu cijeli brojevi. Oni ne mogu biti ni razlomci, jer kvadrat, kub itd. razlomka
nije nikad cijeli broj, niti beskonani decimalni razlomci, jer bi se inae
dali pretvoriti u obine razlomke. Vaenje korijena vodi nas, dakle, do
nove vrste brojeva koji se zovu ir a e i o n a l n i br o j e v i, dok se svi
ostali brojevi, do kojih se dolazi zbrajanjem, oduzimanjem, mnoenjem
i potenciranjem brojeva, zovu r a e i o n a l n i b r o j e v i.
lf2
Npr.
je iracionalan broj, koji moemo samo priblino izraunati.
Uzmemo li Jf2 na tri decimale tano, tj. }! 2
1,414, ne znai to nita drugo
nego da iracionalni broj }/2 lei izmeu racionalnih brojeva 1,414 i 1,415.
Moemo naravno raunajui daljnje decimale sve vie i vie stezati racionalne granice u kojima lei }!2, pa njegovu vrijednost dobiti po v o l j i
t a n o, ali do prave vrijednosti
neemo nikada doi. Iracionalni brojevi prikazuju se prema tome u obliku beskonanih ali n e p er i o d s k i h
decimalnih razlomaka. Racionalni i iracionalni brojevi ine zajedno skup
re a l n i h br o j e v a. Njihov poloaj moemo predoiti na brojnom
pravcu.
Y2
\
1 \
l
---~---4--~--~~--~F-~--~--
-3
-2
-f
Brojni pravac
Slika prikazuje konstrukciju poloaja iracionalnog broja

brojnom pravcu.
v2 na
Primjetimo jo da su broj rr
3,14159 ... , broj e
2,71828 ... ,
modul Briggsovih logaritama M
0,43429 ... itd. takoer iracionalni brojevi, ali njihov poloaj na brojnom pravcu ne moemo tano konstruirati
pomou estara i ravnala.
36
2. IMAGINARNI l KOMPLEKSNI BROJEVI
Znamo ve da drugi korijen iz negativnog broja nema realnog znaenja, jer je kvadrat pozitivnog i negativnog broja uvijek pozitivan. Tu
nas vaenje korijena opet vodi do nove vrste brojeva, do i m a g i n a rn i h brojeva.
Uzima se ovako:
1
1
pri
a =
1/ a (
l) =
l' a \
l =
l/a
(36)
i
l
imaginarna jedinica,
se pretpostavlja da je
1
l
emu
'3
pa Je z = i 2
= --
l .i
i"' = F i 2 = i 5 = i4
+l
= -- i
l (
l) =
(36a)
.i = i
i td.
Algebarski zbroj realnog i imaginarnog broja zove se k o m p l e ks n i br o j. Npr.

3 + 2i, openito: a + bi.
Dva kompleksna broja. koja se razlikuju samo u predznaku imaginarnog dijela, zovu se k o n j u g i ran o k o m p l e k s n i br o j e v i. Npr.
- 3 + 2i i
3 2i, openito a + bi.
Do konjugirano kompleksnih brojeva dolazimo l'JeSaVaJUC! kv adratne jednadbe (vidi ll. 3).
Imaginarne i kompleksne brojeve ne moemo nai na naem brojnom pravcu, jer taj sadrava samo take realnih apscisa.
Za predoivanje kompleksnih brojeva potrebna je cijela ravnina
(imaginarna).
37
5. RASTAVLJANJE POLINOMA I BINOMA U MNOZITEWE

am
cm
bn
bm
an
(a
a2
a~
(a 2
b~
b2
b2)
(a
(a + b
e) m
e) (m + n)
en
(a 2
b) (a
(a
b) (a
a b
(a
e) n =
(37)
b)
(a +b) (a
b)
+ ab +
2
(a 2
(38)
{39)
l
a
ajevima,
ne moe se rastaviti u realne mnoitelje, osim u posebnim slukada je npr. b

l:
a4
2
= (a
+l +
+ If
2a
a
a6
(a 2
=
5
2a 2
2
(a
2a~
b6
(a 4 + 2a 2 + l ) - 2a 2
prema (46)
2
+ l)
( V2a)l
prema (37)
+ l + a \'2) (a 2 + l a lf2)
(a + b) (a4
a:lb + a 2 b 2
ab 3 + b-')
(a 2
a:~
b2 ) (a~
b:l
a 2 b2
itd.
b) (a 2
(a
a
a6
ba
(a3
= (a -!- b) (a
= (a
b) (a
(a
b) (a~
b3) (a:l
b3)
a:Jb
+ b 2 ) (a
4
3 2
+ab+ab +
ab
a2 b 3
(39a)
(40)
l
l.
(41)
b4 )
+ ab + b 2 )
+ a 2 b 2 + ab:~ +
b) (a 2
ab
ab 4
b5 )
b4)
(42)
b2 ) =
(42a)
itd.
P a z i : A k o z a d a n i b i n o m, p a d a k l e i p r v i m n o it e l j d e s n e s t r a n e p r e d o u j e r a z l i k u, s v i s u l a n o v i
u d r u g o m m n o i t e l j u p o z i t i v n i, a a k o p r e d o u j e s um u, pr v i m n o i t e l j d e s n e s tr a n e pr e d o u j e s u m u, a
u drugom mnoitelj u predznaci plus i minus slijede
n a i z m j e n e e. Usporedi npr. (41) i (39}, (42) i (40) itd.
Primjere vidi 6.
38
6. RACIONALIZIRANJE NAZIVNIKA
Ako je nazivnik nekog razlomka iracionalan, tj. sadri izraz ili izraze
pod korijenom, on se obino r a e i o n a l i z ir a, tj. udeava se tako da
se ti korijeni uklone. To se postizava time da se brojnik i nazivnik doti
nog razlomka pomnoe s istim zgodno odabranim izrazom. Pokaimo taj
postupak na primjerima:
V2
V2V2
2 =
l.
V2
2.
3.
sV9
= 2 V2 =V 2.
2
7lf3
3+2
---:-;;= _
2V2
7}!3 - 7lf3- 7 l 3
V2
2lf25C3+21ffl
(3
= prema ( 3 7) =
4.
43
63-20
5.
_ _a__ = __a~lfb_b_+___,_Vc_c_:___ =
'
'
a Vb+
Vc
'
a Vb +Vc
Vb
prema ( 3 7) =
Vb Vc Vb+Vc
-
_...;.__:___....:....____
--
(fb+ e) __-
-~-__.:.__....:.,_:..:...____---:--
(Vb e) (Vb+ e)
39
6.
-=-=,---=-= -
Vb+VC-
Kako je prema (39)

l
b+,
= lf"b
+ VC = Vb+ VC. lfb2
Vbc + 1fci ,
J
proirujemo drugim mnoiteljem zadani razlomak i dobivamo:

J
Vbz
a
Jfbc+
l~
=~~--~--~--~.
40
7. RAZMJER (PROPORCIJA)
a:b
c:d
e
ili:
-.
Slijedi:
ad= bc
Umnoak vanjskih
u n u t a r n j i h l a n o v a.
lanova
(43)
jednak je umnoku
bc
Odatle:
a=-
(43a)
l :
b- ad
e
S v a k i v a n j s k i (n u t a r n j i) l a n
j e u m n o k u n u t a r n j i h (v a n j s k i h)
o s t a l e v a n j s k e (n u t a r n j e) l a n o v e.
razmjera jednak
la n o v a k r o z s ve
Primjer:
l.
x iz
Izraunaj
x=
- -2-2
7 ccP
8 !1 d
3 a 2 b 8 b 2 d2
?aPlSc\
2. Izraunaj x iz 12a 7 b 3 e
Predoivi
S c1 cP
b e'
2a x
1
zadani izraz u obliku:

12a 7 b3 c
Sc 1 d 3
3 ab e' x'
-----dobijemo
po
istom
pravilu:
2
x=
S c1 cP
36a8 b6c.\
a:b
U razmjeru
b=
ad
b:d
srednja geometrijska proporcionala

ili geometrijska sredina .
(44)
41
Iz razmjera a : b
e :d
slijede novi razmjeri:
a :e
b :d;
b:a
d:c
an: bn
e: d
a b
-:-=c:d
n
(45)
(a b) :(e d)
a:e
=b :d
(a
b) :(a
jer za sve te jednakosti vrijedi ad
42
b)
(e
+ d)
:(e
bc. Vidi (43).
d)
8. TROJNO PRA VILO

Mijenja li se jedna veliina zajedno sa drugom, tada se kae da ta
veliina zavisi od druge. Tako npr. put to ga prevali neko vozilo u odreenom razmaku vremena zavisi od brzine tog vozila, ili npr. vrijeme koje
je potrebno da se izvri neka radnja ovisi o broju uposlenih radnika. U
prvom e sluaju prevaljeni put rasti s vremenom, jer to je vea brzina
vozila, to je vei prevaljeni put. Kae se: brzina vozila i prevaljeni put su
u pr a v n o raz m j er n i (upravno proporcionalni). U drugom e se
sluaju trajanje rada smanjiti. ako se broj radnika povea, jer to je vei
broj uposlenih radnika, to je krai rok, u kojem e se dotini posao napraviti. Kae se: broj uposlenih radnika i trajanje rada su obratno razmjerni (obratno proporcionalni). Ako je zakon meusobne zavisnosti dviju
veliina zadan u nekom odreenom sluaju, tada se mogu raunskim putem
izvesti zakljuci za sve druge sluajeve koji spadaju pod isti zakon.
Tr o j n o pr a v i l o rjeava zadatke te vrste. Postupak je uvijek isti:
na temelju podataka zadanog sluaja prelazi se od mnoine na jedinicu,
a zatim za traeni sluaj od jedinice na novu mnoinu.
l. UPRAVNI RAZMJER
Primjer:
Auto prevaljuje za 2 1 /~ sata 8!i km. Koliki e put prevaliti za 5 sati i 48 minuta?
Uzevi u obzir da su 5 sati 48 minuta ,..-= 5,8 sati (jer je sat = 60 minuta. dakle
6 minula= 0,1 sat, 48:6 ==-- 8), rastavljamo zadatak u tri stavka:
. . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 kn1
85 : 2,5 =
34 km
34. 5,8 =
197.2 km
za 2,5 sata auto prevaljuje

a za l
sat auto prevaljuje
pa e za 5,8 sati prevaliti
Praktiki
se postupa
krae:
2,5. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
5,8 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . X
Pie se razmjer:
pa se
rauna
2,5
---,
5,8
x prema (43a);
x=
5,8. 85
2,5
197.2 km.
Po trojnom pravilu vri se takoer interpolacija (vidi 14. 1).

43
2.0BRATNIRAZMJER
Primjer:
6 radnika naprave posao za 4 dana. Za koliko
dana napraviti isti posao 8 radnika?
6 radnika trebaju 4 dana

l radnik treba
4 6 = 24 dana
8 radnika trebaju 24 : 8 = 3 dana.
Isto,
krae:
6 .................... 4
8 ... ...... ........ .. . X
6
X
4
X
- = - (Pazi: ne - , ve - - obratni razmjer!)
8
4
X
4
Odatle prema (43a) x

Slino
5
l
l
ll
ll
krae:
44
raun Elektrine centrale

e iznos dosei raun ako
arulja
arulja
arulja
arulja
arulja
dnevno
dnevno
dnevno
dnevno
dnevno
7
7
l
l
9
70
'
oo.
ll . 9
57
9 ..........
=
198,00 Din.
iznosi Din 70.

za 5 arulja, koje
ll arulja gore dnevno 9 sati?
sati
sati 70,00 : 5=
sat 14,00 : 7=
2,00. ll =
sat
sati 22,00 . 9=
5 .......... 7 .......... 70,00

ll ...
x ~
= 3 dana.
se rjeavaju zadaci za s l o e n o tr o j n o pr a v i l o.
Primjer: Mjeseni
dnevno gore 7 sati. Koji
Isto
64
70,00
14,00
2,00
22,00
198,00
Din
Din
Din
Din
Din
9. POSTOTNI RACUN
Trebamo rijeiti pitanje:

Jedna se cesta uspinje na 500 m duljine za 13 m, a druga na 400 m
duljine za 10 m. Koja cesta ima vei uspon?
Da bismo mogli usporediti uspone cesta, moramo ih odrediti za istu
duljinu. Stoga raunamo uspon obiju cesta za l OO m njihove duljine.
Uspon prve ceste iznosi 13 : 5
2,6 m, a uspon druge ceste l O : 4
2,5 m
na 100 m.
Prva cesta ima dakle vei uspon.
Kaemo: uspon prve ceste iznosi 2,6 posto ili 2,6 procenata i piemo
2,6/o, a uspon druge ceste 2,5/o.
Postotak {procent) 0 /o je dakle broj koji kazuje koliko jedinica
dolazi na svakih 100 jedinica.
U postotnom raunu dolaze uvijek tri veliine: osnovna svota od
koje raunamo postotke (u naem primjeru duljina ceste), postotni iznos
od osnovne svote (uspon na cjelokupnoj duljini ceste) i postotak ili procent (uspon na 100 m duljine ceste). Ako su zadane dvije veliine, trea
se moe uvijek izraunati. Izraunavanje se vri po tr o j n o m pr av i l u (upravni razmjer, vidi 8).
P a z i : o s n o v n a s v o t a i n i u v i j e k 100/o !
l.
Raun
postotnog iznosa
Primjer:
Koliko je 150fo od 480 Din?
100/o ini 480 Din
l 0/o ini
15Dfo
Isto,
krae:
ine
480
100
480
100
Din
15 = 72 Din.
lOODfo .................... 480 Din

15/o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
100 480
= , a odatle prema (43a)
X
15
480. 15
100
= 72 Din.
45
Openito:
osnovna svota postotak
Postotni iznos 2.
Raun
100
postotka (procenta)
Primjeri: l. Koliko posto
ine 70
420 m
ine
l m
ini
70 m
Isto,
ine
m od 420 m?
100%
100
420 /(~
0
100
2
-70 = 16-%.
3
420
krae:
420 m .................... 100/o
70 m . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . x
420
70
100
- - , odatle pre-ma (43a)

70100
X=
420
2
}63
%.
2. 2,5 g kuhinjske soli rastopljeno je u 30 g vode. Koliko procenata soll sadri
otopina?
Cjelokupna teina otopine iznosi 30
2,5 = 32,5 g, dakle
32,5 g . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . l OODfo
2,5 g . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
32,5
100
---- ,
2,5
2,5. 100
X=
32,5
= 7,69'/'0
Openito:
postotak=
3.
Raun
postotni iznos l OO
osnovna svota
osnovne svote
Primjer:
240/o mnoine neke tekuine iznosi 46,86 hl.
tekuine?
24% su 46,86 hl
1 'X,
ie
46,86
24
hl
46,86
l OO% s u - - . 100 hl= 195,25 hl.
24
46
Kolika je cjelokupna mnozma
Isto,
krae:
240fo .................... 46,86

100/o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
24
46,86
-, odatle prema (43a)
)()()
X =
46,86. 100
24
= 195,25 hl,
Openito:
postotru Iznos 100

osnovna svota - - = - - - - - - - - - .
postotak
Cesto se mjesto procenata (0/o) upotrebljavaju promili (%o). Pr om i l je broj koji kazuje koliko jedinica dolazi na svakih 1000 jedinica.
Npr. ako se kae da uspon eljeznike pruge iznosi 15%o, to znai
da se pruga uspinje za 15 m na 1000 m duljine.
47
10. POTENCIRANJE BINOMA. BINOMNI POUCAK.

KVADRAT TRINOMA I POLINOMA
(a b)
a 2ab
(a b)
a 3a b
3ab b
2
(46)
(47)
Koeficijenti pojedinih lanova razvoja izlaze iz Pascalova trokuta.

Koeficijenti za potenciju
lO
l5
l
3
l
2
lO
20
itd.
l5
Svaki koeficijent jednak je zbroju dvaju brojeva koji stoje lijevo

i desno iznad njega.
Ako je b negativan, mijenjat

jer je (
a (
se u desnoj strani naizmjence
i -,
b} 2 "
b)2n+1
b2n+1
Npr.:
(a
b}
5a"b
2
3
10a b
10a2 b 3
5ab 4
5
b
Za razvoj (a + b)", gdje je n cijeli pozitivni broj, moe se pokazati

da e analogno imati (n + l) lan, da e eksponenti od a padati od n do
O, a od b rasti od O do n, tako da e zbroj eksponenata u svakom lanu
iznositi n, i da e koeficijenti lanova jednako udaljenih od poetka i
kraja razvoja biti meusobno jednaki.
48
Taj razvoj glasi:

(a+ b)"= a" +na
n-1
b+
n (n- l)
12
+ ..... +n (n
n-2
l) ....
2
b
"(n - l ) (n
+ ---"'------.:.... a"-3b3+
123
(n- 2)] ab"-l

123 ........ (n
l)
[11
l) ... [n
+n(n
2)
(48)
l)]b"
(n
123 ........ 11
Primjer:
Radi
kraeg
pisanja uvedeni su za binomne koeficijente simboli:
n=
l 2
l)(n
l . 2. 3
n (n
Pri tome
raun
>n nad l)
(itaj
n nad 2)
ll
itd.
pokazuje da je:
l)(n
n(n
2)
(itaj
3) .... [n
2)(n
3). (71
1234...... . (n
ll
--
4)] [n
(n
l)
n (n
2)
2
_n~(~n::-_1)::.. . .(.:. .n__2.:_)...:...(n_ _3_:)_.__.:. .'-'

[ =-=(_n::-___:3)~]-=-[n_-_('--n~_2_)] _
1234..... .... (n
2)(n
l)
n(n
2)(n
l)(n
3) ..... [n
(n
l 2 3 4 . . . . . . ... ( 11
openito:
Npr.:
(n
n-l
l)]_
11
--
l ) n
'
(k-2)][n-(k-l)]_
1234....... (k
765
1. 2 3
= 35.
8
6
8
8-6
4 B. Apsen: RepeUtorij elementarne matematike
=-~--~~--~--~--~--~~--~~-
k
7
2)] [n
2) ..... [n
n(n-l)(n
--
--
l .2
3) J
(tl
l)k
8
2
81
l. 2
28.
49
Pazi! Najprije piemo nazivnik (l 2 3, odnosno l 2), a zatim

brojnik (7 . 6 5, odnosno 8 7) koji ima i s t i broj mnoitelja kao nazivnik.
Sada moemo napisati tzv. b i n o m n i p o u a k u konanom
obliku:
(a
+ b)"
n
l
cf!
an-I
.... +
n
2
b+
n
2
a"-2b2+
cr bn-2 +
1l
n a n-3b3
3
+ ....
(48a)
l + b"
ab"
Umnoak svih cijelih pozitivnih brojeva od l do n, to jest

1 2 3 .... (n - l ) n oznauje se simbolom n! (Citaj n faktoriela).
Prema tome:
3!=123-6
5!=1. 2. 3. 4. 5-120;
2!=12 2
4 != l . 2 . 3 . 4 = 24;
123456 720;
6!
7! - l . 2 . 3 . 4 . 5 . 6 . 7 - 5040;
itd.
Kvadrat trinoma i polinoma
+ c) 2 [(a + b) + c] 2 prema (46) =

2
2
= (a + b) + 2 (a + b) e + c =
= a2 + 2ab + b2 + 2ac + 2bc + c 2 = a 2 + b2 + c 2 + 2ab + 2ac + 2bc.
(a + b + c)2
a2 + b2 + c 2 + 2ab + 2ac + 2bc.
(a
Postupajui
na
slian nain
(a
= a
+ b2 + c2 + d 2 +
dobivamo:
b
2ab
+ e + d)2 =
+ 2ac + 2ad +
2bc
2bd
2cd.
Iz toga vidimo da je kvadrat polinoma jednak zbroju kvadrata svih

njegovih lanova i dvostrukih umnoaka svakog lana sa svim onim la
novima koji dolaze i z a njega.
Jasno je da su kvadrati svih lanova uvijek pozitivni, dok su dvostruki umnoci negativni, ako je jedan lan pozitivan, a drugi negativan.
Primjer:
(3ab 1
= 9a1 b 4
50
+ 4a 4b 1 + 25a1 + 49
2a1 b
12a1 b 1
5a1
+ 7) 1 """
30a 4b 1
42ab 1
+ 20a'b
28a1 b
70a1
ll. JEDN ADZBE

l. OPCA PRAVILA
Jednadbu tvore dva matematika izraza povezana znakom jednakosti, a koju zadovoljavaju s a m o n e k e v r i j e d n o s t i opih brojeva.
Nasuprot tome jednakost koju zadovoljavaju b i l o k o j e vri j e d n o2
opih
brojeva
zove
se
identitet,
npr.
jednakost
sin
a + cos 2 a
l
sti
nije jednadba ve identitet, jer je zadovoljava s v a k a vrijednost kuta a.
Korijenom jednadbe zovemo onu vrijednost nepoznanice koja zadovoljava tu jednadbu.
a) Jednadba ostaje pravilna ako se nad njenom lijevom i desnom
stranom izvri ista operacija s istim brojem.
b) Svaki slobodni lan jednadbe moe se prenijeti iz jedne strane
jednadbe na drugu, ako se promijeni predznak tog lana.
2. LINEARNE JEDNADZBE
To su jednadbe koje sadre nepoznanice u prvom stupnju.

a) Linearna jednadba s jednom nepoznanicom
Korijen (rjeenje)
Jednadba
x+a-b
x-b-a
a - b
x= b+ a
b
Xa
ax- b
X
--
ax=
a(x
X= ab
.\: ==
b)=O
b
X=-a
...
SI
b) Sustav od 2 linearne jednadbe sa 2 nepoznanice
ax+ by
o
+ b 1y
a1 x
l. Metoda
(A)
c1
(B)
izjednaenja
Iz (A) slijedi:
e- ax
v
=
b
(C)
Iz (B) slijedi:
v
=
-
(D)
Odatle:
e - ax
b
ili
bl
(ab 1
ba 1) x = cb 1
bc 1 ,
pa Je:
(49)
X=
Uvrtenje te vrijednosti za x u {C) ili (D) daje:

ac1
ca1
abl
ba1
y=-----
Primjer:
2x
+ 7y =
ll
5y =
X+
(B)
ll
Iz (A):
o'\:=
Iz (B):
x= 7
(A)
1y
o
5y
ll - 7 v
2- =7-5yl.2
ll - 7 y = 14 -
3y
IOy
y = l.
Prema(B):
x=7
5;
x=2.
2. M e t o d a u v r t e n j a
Iz (A) slijedi:
x =
by
a
52
(E).
( 49a)
To se uvrsti u (B), pa se dobije jednadba s jednom nepoznanicom:

e-by
a1 _ _....::..__
b1 y = e., koja se rjeava po y.
x se dobije uvrtenjem vrijednosti y u (E).

5y =
8x
Primjer:
Iz (A):
10x
+ 3y
5y
16
(A)
17
(B)
x=---
10
16
(C).
5y- 16
+3v=
17
-
5(5y- 16)
---- +
4
25y
37y
80
3y
Uvrstimo u (B):
17 /4
+ 1211 =
68
148
ll = 4.
to u
Uvrstimo
(C):
5. 4
16
x=---
X=-.
3. M e t o d a j e d n a k i h k o e f i e i j e n a t a
ax+ by= e
a 1x
a 1bx
nain:
c 1b
cb 1
a 1 b)x
b)
cb 1
bbly
X=
Mnoei
+ bb 1y
ab 1 x
(ab 1
c1
b 1y
b1
c 1b
cb1
bc1
ab1
ba1
prvu jednadbu sa a 1 , a drugu sa ( a) dobivamo na slian
Primjer:
7 X+ 6y = 29 4
- .Sx
By = lO
53
Da bismo dobili u obim jednadbama jednake i n a j m a n j e koeficijente uz 11

i to protivnog predznaka, odredimo najmanji viek.ratnik koeficijenata od y, tj. od 6,
i a (to je 24), pa mnoimo prvu jednadbu sa 4, a drugu sa
3.
28 X
24 -\'
24 Y = - 30
15 X
43x
Mnoei
116
86
X=
'
2.
prvu jednadbu sa 5, a drugu sa 7, dobivamo na isti
nain:
,, = - .
Moemo y odrediti i tako da u jednu od zadanih jednadbi uvrstimo x = 2.
4. M e t o d a d e t e r m i n a n a t a
ax+by
e1
a1 x
b 1y
Izraz u nazivnieima traenih vrijednosti za x i y, tj. ab 1

ba 1
[vidi (49) i (49a)] zove se d e t er m i n a n t a zadanog sustava; sim boa b
liki se ona biljei u obliku a
b
i
ako
je
oznaimo sa 6. imamo:
1
1
!:l=
a1
b1
Clanovi te determinante su koeficijenti od :e i y, napisani onim redom

kako slijede u jednadbama.
+
X
Nain raunanja determinante vidi se iz sheme:
./
U brojnicima izraza za xi y
iz determinante sustava 6.
su determinante koje se dobiju
takoer
la
l a1
l
b1 l
b
'.
, tako da se za x zamijeni prvi
stupac koji ine koeficijenti od x, sa lanovima desnih strana jednadaba,

a za y zamijeni se istim lanovima drugi stupac, koji ine koeficijenti od y.
Prema tome:
X=
Cl
bl cb1
bc1
ba1
a,
a1
b1
ab1
bl
Za xi y dobili smo opet izraze (49) i (49a).
54
Primjer:
3,6x
2,7
t,8
l ,9
2,5
6,8
x=
-v=
3,6
2,7
t,8
l ,9
3,6
2,7
2,5
6,8
3,6
2,7
--
t,8
t ,9
2,5. (
1,8y = 2,5
t,9 y =
(l ,8) . (
l l 9)
3,6(-1,9)
3,6 . (
6,8
6,8)
6,8)
1,8. 2,7
2,52,7
ll l 70
7,49
-ll l 70
31,23
--
lt l
-0,640.
+ 2,669.
--
Rjeavanje sustava od 2 linearne jednadbe sa 2 nepoznanice svodi se na odreivanje koordinata presjecita pravaca koji tc jednadbe prcdouju. (Vidi: Analitika
geometrija, 7. 3).
e) Sustav od n linearnih jednadbi sa n nepoznanica

Rjeava se tako da se pomou jedne od navedenih metoda uklanja
jedna nepoznanica, pa se zadani sustav svodi na sustav od (n
l) jednadbe sa (n
l) nepoznanicom. Taj postupak se ponavlja, dok se ne
dobije jedna jednadba sa jednom nepoznanicom.
Primjer:
8
5
3x-2y+5==1
1.x+4y
8z=3
5x
3y
4==
12
4
5
Da bismo uklonili z, mnoimo l) prvu jednadbu sa 8, a drugu sa 5; 2) prvu sa

4, a treu sa 5:
12 X
8 V + 20 Z =
28 :
24 X - 16 y + 40 Z = 56
'
'
25 X - 15 ~ - 20 Z = - 6Q : +
3 5 X + 20 .)'
40 Z = 15
--
59 X
4 .)'
37x-23v
71 . 23
- 32
"""' 71
(A)
1357
148
1505
59 .l"
37 X
X+
92y =
92y =
1633
128
1505
4 -y
23y
+ 4y =
Uvrtenje x = l u (A) daje:
59
odatle:
411 = 12
11 =
Uvritenje x
l i y
32
. 4
T'
X=
J.
71
3.
3 u prvu zadanu jednadbu daje:

24
48
+ 40z =
56
40z = 80
zProba: uvrsti x
2.
l, 11 = 3 i z= 2 u zadane jedandbe!
ss
3. KVADRATNE JEDNADZBE
a) Rjeavanje kvadratne jednadbe

I)
Op
k v a dr a t n a
j edn adba :
ax
+ bx
+e
-b vb~- 4ac
korijeni:
Izraz pod drugim korijenom, tj. b

m i n a n t a kvadratne jednadbe.
(50)
4ac = D, zove se d i s kr i-
Ako je:
D> O, kvadratna jednadba ima dva realna

(vidi dalje primjer 1).
razliita
korijena x 1 i x 2
D =O,
kvadratna jednadba ima dva realna jednaka korijena x 1

(dvostruki korijen, primjer 2).
D<o,
kvadratna jednadba ima par konjugirano kompleksnih korijena,

tj. korijena oblika a bi, gdje je i
~~- l (vidi 4. 2 i dalje,
primjer 3).
Primjer l.
2r
-tV1+8
--IJ/9
1 =o
+x
4
-l 3
----
'
4
(D= 9 >O)
Primjer 2.
9.:t-2
.\"ltZ
6x
l = O
+ 6 V36- 36
(D= O)
---~8---;
Primjer 3.
7:rr
x1,2
l' 25 - 84
5x
-
+3=
5
V- 59
= ------- ----- ;
14
14
X l '2
56
- 5
v(- J). 59 14
(D
5 +.: i
v59
------...:.----:!"
14
59 < O)
'
+ 7,681
gdje je i =
x.
imaginarna jedinica:
- 0,357 - 0,549 i.
14
- 5 - 7,681 i
14
o357 + o549
2) N e p o t p u n e k v a d r a t n e j e d n a d b e ne rJesavaJU se
po formuli 50, ve neposredno, kako slijedi:
u)
ax = O l
13)
ax:l
x(ax
bx
b)
:a
O.
Umnoak od dva ili vie mnoitelja jednak je nuli kad je posebno

svaki mnoitelj jednak nuli, ako naravno moe da bude nula. Imamo,
dakle:
x 1 =O;
ax
+
x~
~
O;
--
Primjeri:
5 x1
X
(5
3 x =O
3) = 0
X-
:r 1 = O
3 =O
5x
5x = 3
3
Xz .= -
y) ax
+e
x = -
O
e
e
- -a.
3) K v a d r a t n a j e d n a d b a k o j o j j e k o e f i e i j e n t od
x 2 jednak l.
57
Cesto se kvadratna jednadba rjeava tako da se prethodno podijeli

s koeficijentom od x 2
ar + bx + e o l : a
b
r+
b
zovemo: - - p ;
- = q,
pa dobijemo: x
px
Korijeni:
o.
p +
x 1, 2 = -
-q
(51)
Pamti tu formulu rijeima: x 1 , 2

polovini koeficijenta od x s protivnim predznakom drugi korijen iz kvadrata te polovine i lana bez
.T, napisanog takoer s protivnim predznakom.
Primjeri:
l x2
X:
= 0 l :-
l
---=O
X
16
--
-+-=--
9
-
16
xl=--+-=-
l
3
xl= - - - - = - l.
U tom obliku kvadratne jednadbe, u kojem je koeficijent od x jednak l, postoji slijedea veza izmeu korijena i koeficijenata jednadbe:
-p
(52)
xl . x2
Te jednadbe lako dobivamo na taj nain da uzevi iz (51) vrijednosti za Xt i X:! nainimo Xl + x2 i Xl X:?, pri emu umnoak raunamo
prema (37).
Primjer:
Napii kvadratnu jednadbu kojoj su korijeni 9 i -
x2
+ px + q
p=?
= O
58
X 1 X!
(A)
q=?
Prema (52): p = - (x 1 +X:)=Q
9+
7
9 --
-J
21.
--
7
20
9-- =-3
3
Uvrtenje u {A) daje:

20
- x
x -
21 =O
ili, ako obje strane jednadbe pomnoimo sa 3:

3
20
X1
63 = 0.
Pokus:
x
X11z
10
=
100
21 =O
-:e
J
-9-
x1
20
lO
21 =
9 ;
....,. .,
--
b) Ras t a v l j a n j e k v a dr a t n e j e d n a d b e u m n o i t e l j e
ox:!
a(x
bx
x 2 ) =O
x 1) (x
tu su x 1 i x 2 korijeni zadane jednadbe,

a za x 1
x2
(53)
x 0 dobivamo: a(x
x 0) 2
(53a)
Primjer:
2 xz
x,,~
-1111+8
=
4
l
x.
2x~
l= 0
+X
+x
- l
-13
4
2 x - -
(x
+ l).
Na isti nain vri se rastavljanje u mnoitelje jednadbi vieg stupnja. Iz navedenog slijedi da, ako je x 1 jedan od korijena jednadbe, tada je
ta jednadba djeljiva bez ostatka sa (x
x 1). Ta injenica daje mogunost.
pogodivi jedan od korijena kubne jednadbe, izraunati ostala dva korijena oa moemo svesti kubnu jednadbu na kvadratnu.
Primjer:
Kuanjem
r + 2 x1
odreujemo
1) 3
5x
6= O
prvi korijen jednadbe. Taj je x 1 = -l, jer je
+2(
1) 1
5 (- l)
6 =
+2 +5
o.
59
Dijelimo jednadbu sa x
( r + 2 z!
x + l (vidi 2, 3):
6) :(X+ l)
5X
r zi
x1
X 2 +X-
x1
5x
x1 x
6
-6x
+ 6x + 6
o
pa rjeavamo kvadratnu jednadbu:
6=0
r+x
l
Xz 3 = - .
2
x2 =
x3 = -
+
2
25
-+6=--
Korijeni jednadbe jesu :
=---
=2
.,- -
x, --
x.=
x3 =
Zadanu jednadbu moemo dakle

(X
+ l)
predoiti
(X
2) (X
u obliku:
+ 3) =
0.
4. JEDNADZBE VISEG STUPNJA KOJE SE SVODE NA KVADRATNE
a) Bikvadratne jednadbe
Tako se zovu jednadbe
potencije nepoznanice.
Opi
oblik:
ax-4
etvrtog
stupnja koje sadre samo parne
+ bx + e= O.
2
Svodi se na kvadratnu jednadbu tako da se stavi: x 2

nadba poprima oblik:
ay!+ by+ e
a iz
Prema tome:
60
- b Vb -4ac
=-----=::----.
2a
'
1
Odatle, prema (50):

2
O.
y 1, 2
y
slijedi:
= VY.
y, pa jed-
Primjer:
-13 x 1
y,
13
169
z=-
.
2
--36
4
lit = 9;
= VY
;x
ili
25
13
--
'
:r:
5
2
11 2 = 4
simetrine
V9 = 3
_.,
V4 = --
3 ; x1 = -
+ V4 = 2 ;
-
Reciprone
13
+ V9 =
x3 =
b)
+ 36 = o
13 11
11 2
+ 36 =O
x, = -
jednadbe
Tako se zovu jednadbe u kojima su jednaki ili protivni koeficijenti

lanova jednako udaljenih od poetka i kraja lijeve strane jednadbe.
Reei pr o
na jednadba tre
ar
+ br +
bx
e g s t u p n j a ima oblik
+a
O,
a rjeava se tako da se spoje lanovi s jednakim ili protivnim koeficijentima, pa se izlui zajedniki faktor (x + 1), odnosno (x
1). Na taj nain
jednadba se raspada u dvije jednadbe, jednu linearnu i jednu kvadratnu.
Primjer:
+ 3 X2 3 X
2 (r
l) + 3 X (X
2 ;z:3
Prema (41):
2 = 0
l)
l) (X 2 + X
2 (X
l)
(X
X
+ 3 X (X
(2 r + 2 X + 2 + 3 X) =
l= 0;
l)
l) = 0
=l
Xl
5
x 2 +-x+1=0
2
5
Xz,3 =
25
16
l=
5
4
5
3
l
Xz=--+-=4
4
2
X;w =
----=-
2.
61
Reeipro
na jednadba
e t v r t o g s t u p n j a ima oblik:
+ br + cx2 + bx + a
ax~
Obje strane jednadbe dijelimo sa x
+ bx + e + _b_ +
ax 2
ili
r +
+b
x'
r
x
+ e=
O,
x+-=y, tada je kvadrat
stavimo:
to je doputeno, jer je x 2 =F O:
+2+
l
2
r+-=v-.
~
ili
x-
Uvrtenje daje kvadratnu jednadbu:

a(y
+ by + e= O,
2)
Tada je:
ije
korijene
.
=Cl..
oznaimo
X+
ili x
ax
l = Oi x
Iz tih jednadbi dobivamo
etiri
~x
6 x2
35
62 xz -
+ 62 - 35
35 x
35
-
+ rl
x+ -
X+-=
6 (1/ 2
2)
6 11~
35 11
Y U2
- 35
-
62
35 11
+ 62 = o
+ 50 = o
v1225 -
1200
--...:__~---
lO
YJ =
12
J;
)2
Yl = 2
6 = O
l : xt
= O
+ 62 =
l = O.
korijena zadane jednadbe.
Primjer:
6 .x4 - 35 .r3
sa y 1 =a; y 2 =
~.
10
x+-=-lx
x
10
5
=
xl>l
x1
x+-~-jx
X
2
l =O
25
-l
--
XJI4 =
xl,~=
5
-
J J
xl>l
l= O
25
--J
16
.,--
xa=-
X~=
Opaamo da je x 1 =
x1
naziv jednadbe.
1 x4
= -
x3 ,
tj.
X 10 X:,
i x 3 , x 4 su
reciproni;
odatle slijedi
R e e i p r o n a j e d n a d b a p e t o g s t u p n j a svodi se na
jednu linearnu i jednu recipronu jednadbu etvrtog stupnja, i to tako da
se spoje lanovi s istim ili protivnim koeficijentima, pa se izlui zajedniki mnoitelj (x + 1), odnosno (x
1).
U p u t a z a r j e a v a n j e r e e i p r o n i h j e d n a d b i : Ako
jednadba ima p a r a n broj lanova, spajamo lanove s istim, odnosno
protivnim koeficijentima (reciprone jednadbe 3. i 5. stupnja), a ako
je broj lanova n e p a r a n, dijelimo jednadbu sa x 2 (reciprone jednadbe 4. stupnja).
e) Binomne jednadbe
To su jednadbe oblika:
yn a= O,
koji svodimo na jednostavniji oblik:

x" l
i to tako da jednadbu podijelimo sa a pa stavimo y" = >.:".

a
Odatle je y" =ax", a uvrtenje u zadanu jednadbu daje:

n
a O
a(x" l) =0 l : a
ax
ili:
x"
O.
Binomne jednadbe rjeavaju se tako da se jednadba rastavi u

mnoitelje, pri emu treba uvijek drati na pameti da s v a k a j e d63
nadba n-tog stupnja ima

k o m p l e k s n i h (i m a g i n a r n i h).
korijena
realnih
Navedimo nekoliko primjera:

1=0
l,x3
Prema (41) : (x
- l = 0;
x2 + x
l) (x 1
Xl
l) = O
=l
l
l = O; xN = -
3. x 4
V3
---2---,
-I-iV)
x3=----2
l =O
l) (x
l) (x1
l= 0,
X1 =
l= 0,
X2 =
x2 =
'
+ l= o
l)
X+
x 2 +l= O
ll-;
x t 2
O, x 112 =
Prema (39a) : (r + x (2 + l) (x 1
x {2 + l) =
V2
1
+
l'
X 34 --
..,
l = +_
t'.
-V2
-l=---
2
- V2 i V2 - -V2
- (- l i).
x 111 =
Na slian nain dobivano iz
- x {2 +l= O
x3,, =
5. x' +l
=o
Prema (40) :(X
+ l)
r + x
x'
n2 (l i).
r + xl
(x4
X+
+l
l= 0;
= O.
6. .xS
7. x'
l = O.
+l
o.
l) =
Xl =
o
l
To je reciprona jednadba.
Vidi taku b) istog paragrafa.
64
VJ
- i
= O. Rjeava se slino.
Prema (38): (x
4. x4
-1 = -
- l +i
Xz =
r +l
Xz,3 =
2.
Rjeava se slino.
-2
ili
Kako je prema (36a) i:r
(.rl
.\.3
'
-r-
x:J
- - l
-
Stavimo li
O i y1
--'
ili prema (36a):
'
l
l
- l
=o .
l) = o
ili
.\.3
---:- = y 3 , dobivamo:
l
(y3
o,
--
xl
:-
= o.
i)
i) (.r3
i iz svake zagrade:
y3
i 1 , moemo pisati:
i: = O, a oda tle prema (37):
x8
Izluimo
odnosno l
= -l,
l)
<tP
l = O, a te jednadbe znamo rijeiti (vidi primjere l i 2).
Sest dobivenih vrijednosti za y uvrta vamo u x

- . = y 1 , ako u nju prema (36a) uvrstimo i=
1
-- -l3
8. x 0
Prema (42a)
= -
iy, jer iz nae supstitucije
-P, slijedi:
yl, a odatle je x 3 = - Pyl
ili
X=
-i1J.
O.
(x 1
l) (x 3
l)
O itd.
Pr i m j e d b a: Samo za korijene opih jednadbi 3. i 4. stupnja

postoje ope formule dok se jednadbe viih stupnjeva ne mogu algebarski
rijeiti. (Abelov teort>m). Meutim. ako te jednadbe imaju brojane koeficijente. moemo ih na vie naina priblino rijeiti i to po volji tano.
To pitanje spada u viu matematiku.
S B. Apsen: Repetitorij
d~mentDI'Ot'
mntematike
65
12. NEJEDNADZBE
1. POJAM I OSNOVNA SVOJSTVA NEJEDNADZBI
Spojimo li dvije veliine izraene brojevima ili slovima znakom >

(vei od) ili znakom <(manji od), dobit emo nejednadbu.
Nejednadba je brojana ako je izraena brojevima, npr. 15 > 7 ili
-5 <
3, odnosno a > b ili e < d, ako je izraena slovima.
Nejednadba je odredbena ako sadri nepoznanice koje se, kao i kod
jednadbi, oznauju posljednim slovima alfabeta. Npr. 2x
4 > 10. Navedimo osnovna svojstva nejednadbi:
l) Ako je a> b, tada je b <a; ili
ako je a < b, tada je b > a.
2) Ako je a > b i b > e, tada je i a > e ili
ako je a<b i b<c,tada je a< e.
Npr.
6 <ll;
ll< 15, pa je 6< 15.
3) Smisao se nejednadbe ne mijenja ili, kako se kae, dobivena nejednadba ostaje ekvivalentna sa zadanom ako lijevoj i desnoj strani nejednadbe dodamo ili oduzmemo iste veliine, tj.:
Npr.:
a> b
ab+e
-
a+c<b+e
-
17 > lO
3 3
20 > 13
14 >
5 < 8
lO
lO
IS < 18
-5<
Iz navedenog slijedi da u nejednadbi, kao i u jednadbi, moemo svaki

lan prenijeti s jedne strane na drugu ako mu promijenimo predznak.
66
Npr.:
> x +7
4x + x > 3 + 7
5x > 10
4x
4) Dvije nejednadbe istog smisla moemo zbrajati
a>b
e> d
a 2
7 > 4
JO> 6
4 <
5 <
5 <
7 <- 4
-4 >- 6
- 3 >- 5
-12<-6
9 < 14
- 7
>
lt
5) Nejednadba ne mijenja znak, tj. ostaje ekvivalentna, ako se od

te nejednadbe oduzme, lan po lan, druga nejednadba p r o t i v n o g
s m i s l a. Ne smije se oduzimati lan po lan nejednadbe i s t o g smisla .
. a> b
ad
a
Npr.:
e>b
e
<
-1
s
12
5> 3
<
s>
- 3 <- 2
> -7
>s
)4
< -ll
6) Ako obje strane nejednadbe pomnoimo ili podijelimo s istim

pozitivnim brojem, dobit emo nejednadbu istog smisla.
Ako je a > b i e > O; tada je ac > bc i
Ako je a O; tada je ac
N pr.
->-
< bc i - < -
16 > 12
l l :2
32
> 24;
Sx > 10 l : 5
x> 2.
67
Mnoimo li ili dijelimo nejednadbu s negativnim brojem, dobivamo nejednadbu protivnog smisla,
a
Ako je a> b i e< O; tada je ac <bc i - < Ako je a bc i - > e
e
Npr.:
> 4l
-16<
-8
<
.(
> 4l :(
-4 <
2
8
2)
4l . (
-8
2)
<
2)
4 l: (
2)
>8
16
7) Ako je a> b, tada je -
<
ako je a <b, tada je-:>
To znai: uzmemo li recipronu vrijednost lijeve i desne strane zadane nejednadbe, dobit emo nejednadbu protivnog smisla.
Npr.:
7 > 5, ali
- 4
8)
< - J,
+b+el
ali je -
:S:
ic
--~
......._
l
- > -
l
l .
-J < 5. ali )e.
J
5'
> -
- - ., --. - 4 ali ic - - < 3'
--
la l + lb l + le l
To znai: apsolutna vrijednost zbroja nije

vrijednosti pribrojnika.
Znak jednakosti vrijedi samo u tom
pred znaka.
vea
od zbroja apsolutnih
kad su pribrojnici istog
sluaju
Npr.:
15-7-81.:: 151
Jer Jt::
l 5- 7 - 8 l
ali:
)Cr )C:
68
5 - 7 -- 8 l
+ 1-71 + 1-81
l - l O l = l O, dok je l 5 l
l - 5- 7 - 8 l
=
l - 20 l
20
l - 5 l
l - 7 1+ 1- 8 l = 5
+ l-
l - 5 l
+ l-
+ l -
7 l
7
+8
._., 20
8 l
l - 8 l = 5
+7+
8 = 20
2. RJESAVANJE ODREDBENIH NEJEDNADZBI
a)
Openito
Rijeiti nejednadbu znai odrediti gr a n i e e u kojim lee vrijednosti nepoznanica koje zadovoljavaju zadanu nejednadbu. Iz navedenog
slijedi da rjeenje nejednadbe ne daje konanu odreenu vrijednost nepoznanice, ve odreuje interval u kojem lee traene vrijednosti dotine
nepoznanice, daje dakle vie vrijednosti nepoznanice.
Npr.: 2x-4<:: 8; 2x -:8
+ 4; 2x< 12/:2
X< 6.
Rjeenje nejednadbe kazuje da nejednadbu zadovoljavaju sve vrijednosti x koje su manje od 6, rjeenja nejednadbe lee dakle u intervalu
od
(X) do 6 iskljuivi granice, tj.
(X)< x ..--: 6.
Pri rjeavanju nejednadbi postupamo na isti nain kao pri rjeavanju jednadbi: pojedine lanove ne jednadbe prenosimo iz jedne strane
na drugu s protivnim predznakom. obje strane nejednadbe mnoimo
s istim brojem, pri emu pazimo da se pri mnoenju negativnim brojem
znak nejednadbe mijenja u protivni.
b) Nejednadbe prvog stupnja sa jednom nepoznanicom

Opi
oblik:
ax+b:-0
ili
ax+b::O
Iz ax + b > O slijedi ax::- b. Taj izraz dijelimo sa a, pri emu mogu biti
dva sluaja:
ako je
a>
x>-
b , dok je
x<-a
za
a< O.
Primjeri:
x-
l.
3X T l
4x-l
- - - - < o l. 6.
3
6x
9x
-
l lx
<
ax
+2<o
l l :(
ll)
l
X
_:. -
ll
2.
mx
+ 5 > 3x + m + 4
m.x
3x>m
x (m
3) > m
l
l l : (m
3)
69
Prema svojstvu 6: za m
3 >O, odnosno m> 3; :r > m
za m-3 <O, odnosno m< 3; :r

za m=
3.
-- +
> 2a 1 . (az
a+b
a-b
X
b 2)
m-1
<m
(a + b) (a
b)
b >O
2
a) Za a'
:r(a
ili:
b) + :r (a + b) > 2a (a 2
b 2) l : 2a
:r > a 2
ako je a (a 2
(a 2
b) Za a
b2)
2a:r > 2a (a 2
uz a > O
b2
)< O, :r < a
b 2) > O
b'
e)
nema rjeenja, jer s nulom

ne moemo dijeliti.
2
m-1
3, - - =
m-3
b -
Za a = O nema rjeenja, jer je
x+a-b
x+b-a
--a--+
b
>O
4.
ili:
+
ob - b + ax + ab - a
-------~-->o
2
bx
ab
x(a +b)+ 2ab-(a2
ili:
+ b2)
ab
> O l ab
Uz pretpostavku da je ab > O, dobivamo:

:r (a + b)
:r (a +b)>
ili:
- :r
:r
>
<
(a
b) 1
a+b
+ b)
za
a+b
b) 2
za ab (a
9=
3x+l
2
X-
6:r
17:r
9:r
17:r
4x
8:r
> O, dobivamo:
ab (a
Za a + b = O i a ::f O, b
5.
(a 2 + b 2 ) > O
2ab + (a 2 + b 2 ) 1 :(a+ b)
uz pretpostavku da je (a
(a
+ 2ab
b)
>O
+ b) < O
O nejednadba vrijedi za sve :r tj. za -oo < :r <
llx
6 >0/6
2 + ll:r >
1>0
- l > O nema smisla, nejednadba nema rjeenja.
70
+ oo.
Rijei nejednadbe:
mx -1-4
[x >m -1- 2 za m> 2; x <m
+2
> 2x +m~
za m< 2; za m
2 nema rjeenja]
3
7
-x+5<-4x+2
8
X<l
'
3x
>! 1
2\
5 (x
24
4
[x
4
X
12
:x<x<+~J
e) Sustavi nejednadbi prvog stupnja
Rijeiti sustav nejednadbi znai odrediti vrijednosti nepoznanica

koje zadovoljavaju sve zadane nejednadbe sustava.
Kako se rjeavaju ti sustavi pokaimo na primjerima.
Primjeri:
Treba odrediti vrijednosti nepoznanice x koje zadovoljavaju obje nejednadbe
zadanih sustava.
l.
5x-3
2(x-4)
> -x+-
3x-l
. .,
.,-
> --
> 6:r + l
39x > 7
45 :r -
4x
> 3x
X> 15
16
X>-
39
Obje nejednadbe sustava zadovoljavaju vrijednosti x

2.
4x+ 3
3x
4x
+3
3x
---> --
> 15
..
ne smijemo mnoiti nejednadbu sa 3 (3x- 5). da se riJeimo nazivnika, jer ne znamo predznake (3x
5).
---+->0
ili
12x
+9+
6x -
10
-------->0
3 (Jx - 5)
ili
18x
---->0
3 (Jx- 5)
71
Razlomak je pozitivan
l. Kad su pozitivni
IBx- l
>o
pa
.:1.'
)C
brojnik i nazivnik, tj. kad je
18
.....
Slijedi .:\"
.J
Jx-5>0
pa
)C
~.--"
x>
2. Kad su brojnik i nazivnik negativni, tj. kad je

18.\" - l
<o
3x- 5 <O
-h+ J
3.
pa Je
x<-
18
x<-
IS
pa Je
X ...:_: -
- - - - .r'--
5x
- 2x + 3
l
Odatle: - - - - - 1 - 4 - 5x
' 3
<o
-llx+-13
ili:
<0
3 (4 - 5x)
Razlomak je negativan:
l) kad je brojnik poziti\an, a nazivnik negativan:
tj. kad je
-11x+13>0,
4- 5x <O
l .
ll x - 13 < O
pa ic
.;.. ',. -. o
ili
13
il i
ll
pa JC
.-
<"'
.... "',.
....
<"
13
ll
2\ kad je twojnik negativan, a nazivnik pozitivan:

lj. kad je
-lh+JJ.o
5 .\'
'
lli
ll
ili
pa
:- o '
X-
- 5
'
_..
......
o,
,.
)C
pa )C
"-.
/
13
ll
4
-
slijedi
-'i
Posljednja dva rezultata su nespojiva, pa sustav nema rjeenja.

Rijei zadane sustave nejednadbi:
l.
3 .\" ;,
21
<2x-:-l
.,
4 .\' :
- ....
. 'l ,. -
17
16
21
'l
.\'
---
'l
.. -
3
5
ll
; X<-
72
13
ll
d) Nejednadbe drugog stupnja
oblik:
Opi
ax 2
odnosno ax 2
+ e < O.
bx
bx
+ e > O.
Podijelivi nejednadbu sa a, uz promjenu znaka nejednakosti na protivni,

ako je a negativan, dobivamo nejednadbe u obliku
x
p.r
odnosno x 2
q <~O,
px
+ q >O
[vidi formulu (51)].
Prva dva lana tih nejednadbi nadopunimo na potpun kvadrat i to tako da

pribrojimo i oduzmemo kvadrat polovine koeficijenta od x.
Dobivamo:
'
--~ -L
l
"
P"
\,.
.'
p -L
l
..,.....
i li :
p -'.
X T
Uvedimo oznaku:
q ,/
..L
l
..
'-
'
13
X-
14
Oznaimo:
' 1
2
p
2
'
+q>O
-q
- q =m
z 2 <m ' odnosno z 2 >m
a odatle slijedi:
+ - . .-_ +
+ px +
'
pa Je:
m -- x
odn.
-q
odn.
' 2
l
-r-
oJn:
p
2
>m
225
<-
196
...
13
::!25
.-'\>-~--,
196
14
= 111
15
13
15
14
14
14
13
13
13
'
pa je
lfm
15
-.
14
--<x--<+-r --
14
-r -
14
Ti4
'
--<
7
73
7x 1
za vrijednosti x iz intervala od -
-13x-2 <O
do
+ 2,
iskljulvti
granice
2.
7r
2>
13x
13
ol : 7
r
x
>
0
.
7
7
x-
13
225
>-
X-
196
14
J5 l
13
->
14
14
;
rm=
196
m=-
14, pa JC 14 .l' > 28
- ;-.
15 i
14
<
14
14, pa JC 14 X<
3.
2x
+ 144 > O l
x+-
-1--
289
.-. -'
X+
'
17
17
'
' .
-,
'
za sve x > 2.
2)
:(
l
+X -72 < 0 ,
-,
14
13 x - 2 :: O za sve x < -
- 2x 2
. ........ -
7 x~
r_.
196 =
15
.,-
''
it2 r
x> 2
13
225
225
13
-z
14 - '
---72<0
4
--.
...
--
'
111
289
.
4 '
-m=17
V
2
--<x+-<-+---
-2
ivi
'
+x
i li :
odatle:
-.,
289
-t--
'
X-r
2)
72 >O
l
74
X< -1- 8
.-
2x+144<0/:(
2x2
x2
l:
Nejednadbu zadovoljavaju vrijednosti x koje lee izmeu - 9 i +

granice.
4.
--
17
> 2
17
x+
-2
X2
pa IC
./
'
2x
~>
pa JC
+ 144 <O
'
-9
za sve
x <
9 i sve x
> 8.
S.
isklju-
5.
3:r1
+ 2x + 15 > o l
:3
~-~--x+S>O
' 3
ili:
x+-
ili:
l
x+3
--+5>0
44
>-9
da je kvadrat binoma pozitivan za bilo koju vrijednost :r, pa je vei od

bilo kojeg negativnog broja, nejednadba je identina, jer je zadovoljavaju vrijednosti x iz intervala
= < x < + =.
Budui
6.
3:r2
6:r
> ol
~-2x+-<0
ili:
pa je:
x-l
2
x-1
5
- l + - <0
3
2
<- -.
3
Nejednadba nema rjeenja, jer pozitivna

negativne.
veliina
ne moe biti manja od
15
13. NIZOVI (SLIJEDOVI)

I. ARITMETICKI NIZ
a 1, a 1
+ d, a 1 +
d - diferencija
m za.
n-ti
lan
2d, a 1
= 3, d
lO
lan
lanova
lan
l} d
niza, n - broj
lanova
(13
(54)
aritm. niza 3, 10, 17, 24 . . . . .
lO =itd.
3 = 17
a 13 = 3
Zbroj prvih n
13.
izrauna
prvi
+ (n
+ (n- l) d
an= al
Primjer: Neka se
...... , a1
niza, a 1 -
aritmetikog
niza:
Kako je a 1
+ 3d,
l) .
= 7, a n = 13, dobivamo prema (54):
7 = 3
12 . 7
87.
niza:
(55)
ili ako uvrstimo (54):

Sn=
[2at
+ (1z-
(55a)
I)d]
Spojimo li lanove zadanog niza predznacima
+,
dobit emo re d.
Primjeri:
l. Neka se izrauna zbroj prvih n prirodnih, tj. cijelih pozitivnih brojeva:
+2+3+4+ ..... +
To je aritm. red kojemu je a 1 = l,

Prema (55):
71
S,.=
an =n
.0 +n); npr. S 10<1
l)
(n
+ n.
n = n.
= 50101 = 5050.
2. Neka se izrauna zbroj prvih n neparnih (lihih) brojeva, tj.
+ 3 + 5 + 7 + ... + [ + ( n - l). 2].
Opet je to aritm. red kojemu je a 1

Prema (55a)
76
S,.=
71
2 [21
l, d = 2, a n = n.
+(n- 1)2] ~
71
271 =
1
71 ;
npr. S 10 = 102
100.
3. Koliki je S 1 za 21, 10, d = 10- 21 = -
1, -
12 ...
ll.
1)
Prema (55a): Se = - [2 21
+ (9- l)
(- ll) J =
[42- 88) = -
207.
2. GEOMETRIJSKI NIZ
a)
Konani
geometrijski niz
a, aq, aq:! aq:J ' . . . ,aq'l-1

-kvocijent geometr. niza
n-ti
niza:
lan
Zbroj prvih n
(56)
lanova
niza:
qn
l
Sn= a - - q
l
(57)
Primjeri:
l.
7, 21, 63, 189, ..... .
a= 7, q
Prema (56) 9.
lan
Prema (57) zbroj 5
2.
= 21 :7 = 63 :21
itd. ~ .. 3.
niza (n = 9) : au = 7 3~
lanova
l
l --
~.
2 '
l
4
niza (n = 5):
l
8
45927.
35 - l
7. 242
7 -- =
= 84 7.
3- l
2
S~ =
l
16 ,
32 J
l
- -- - - .. l q -
5.
lan
Zbroj 6
niza:
lanova
niza:
l '
- -,\'e = l .
64
--
632
643
21
--
32
Spojimo li lanove geometrijskog niza predznacima +, dobit emo

geometrijski re d. Ako je red konaan, tj. on ima konaan broj lanova
n, njegova se suma Sn rauna prema (57).
77
b)
Beskonani
geometrijski niz
Pretpostavimo da geometrijski niz ima

tj. ima oblik:
beskonano
mnogo
lanova,
+ aq + aq 2 + . . . . . . . . + aq"-1 + aq + aq"+l + ...

0
Njegovu sumu S za kvocijent reda q, koji je po apsolutnoj vrijednosti ma1

1
nji od l Cl q < l I) (npr.
l i + l, lako
,
itd.), tj. lei izmeu
3
2
dobivamo iz (57), ako uzmemo u obzir da q" tei k nuli ( q" 0), kad n
tei k beskonanosti (n 00 ), tj. kad n prima vrijednosti koje su vee
od svakog ma kako velikog broja. To vrijedi naravno samo uz uvjet da
je l q l < l, je za l q l > l (npr. 2,
3 itd.) q" 00 , kad n oo. Iz (57)
dobivamo dakle kad n oo, a l q l < l:
-l
S=a-q-1
ili :
a
S=-1-q
za l q l < l.
Primjeri:
l
t.
l-3+9-27+- ...
l
a=l,
q=--.
Prema (58):
l
S=
4
3
- -- -
l+-3
l
l
l
1--+~3
9
27
tj.:
'
+- ...
3
= 4.
-
2. Pretvoriti periodske decimalne razlomke
0,37 i 7,15438 u obine .
a} 0,37 moemo pisati u obliku beskonanog geometrijskog reda

..
0,37
kojemu je
78
37
l oo
37
100
a=-
37
oooo
37
l oooooo
l
q=l()()'
(58)
Prema (58):
37
o 37
'
100
l-
37
100 99
tOO
438
a = 104' q
100
100
99
37
99
tOO
15
438
438
b)7,15438=7+-+
+
JOI
J04
J08

37
438
JOli
+ ...
prema (58)
15
438
l
15
+
=
7
+
10' = 7 +l 02
l 04
l
l oz
l
1--
1()3
15
438
15 . 10'
15 + 438
JO'
438
-1 - - - = 7 + - -1 - - - - - J04 . JO' - J =7+ J01 +10
(J O' - l)
J0 (l ()3 - l)
=7+
J5000 + 438-J5
Jo
999
15438-15
J5423
=7+----=7
.
99900
99900
79
.14. PRIBLIZNO RACUNANJE

l. LOGARITMIRANJE
vidi (12)
Znamo da je
vidi (13)
vidi (15a)
fa"' =
n,--:-
a"
vidi (22),
se
na zbrajanje, dijetj. mnoenje potencija s i s t i m osnovkama svodi

ljenje
na oduzimanje, potenciranje
na mnoenje. a korjenovanje na dijeljenje eksponenata, tj. pri raunanju s potencijama \Ti se prijelaz
na nii stupanj raunske operacije.
Odavno se nametnulo pitanje ne bi li se dala navedena svojstva
potencija iskoristiti za pojednostavnjenje i ubrzanje raunskih operacija
s brojevima. Zadaa je bila rijeena im je uspjelo prikazati brojeve kao
potencije jedne te iste osnovke.
Prikaemo li npr. niz brojeva kao potencije osnov ke 2:
128
=
256
512
?10
1024
11
= 2048
?l!!
26 = 64
4096
itd.,
moemo kod raunanja svesti mnoenje na zbrajanje, dijeljenje na oduzimanje itd.
80
Npr.:
16 . 256
prema tablici
1024 : 64
16 3
s
l/l 024
"
"
"
!l
"
"
2"' . 28
21:.?
prema tablici
4096
210 : 26
prema tablici
16
(2"')3
2"'
...? l:.?
prema tablici
4096
/210
22
prema tablici
4.
Navedenu tablicu potencija za osnovku 2 moemo prikazati u jednostavnijem obliku:
Broj, tj. vrijednost
potenctJe
Eksponent za osnovku 2,
tj. logaritam
2
4
l
2
3
4
5
6
7 itd.
16
32
64
128 itd.
Takva se tablica zove tablica logaritama za osnovku 2, jer eksponenti

nose u tom sluaju ime logaritma.
Prema tome, l o g a r i t a m J e eksponent s kojim treba
potencirati osnovku da se d o b i j e z a d a n i br o j.
Npr.:
log 3 81
l
125
4, jer je 3"
3, jer je
s-J =
Pojam logaritma moe se shvatiti i
81
-
53
drukije.
125
Neka je zadana poten-
'"l'c: Znamo
cija b'"
e. Raunamo li odatle osnov ku b, dobivamo: b
ve da je vaenje korijena prva inverzna operacija potenciranja; rauna
mo li eksponent m, piemo m
logbc, a to znai da je m logaritam od e po
osnovki b. Logaritmiranje je dakle druga inverzna operacija potenciranja.
Iz pojma logaritma jasno slijedi:
l. da svaki pozitivni broj, b :f: l, moemo izabrati za osnovku, pa sve
brojeve prikazati u obliku po ten cija za tu osnov ku, drugim rijeima: svakj
broj b moe biti osnovka logaritamskog sustava, u kojemu je logaritam
osnovke jednak l, tj. logbb
l, jer je b 1
b;
6 B. A pse n: Repetltor!J
element~tme
matematike
81
2. da negativne brojeve ne moemo logaritmirati, jer potencirajuti

pozitivnu osnovku dobivamo uvijek pozitivan broj.
Praktiki se upotrebljavaju za raunanje
d e k a d s k i l o g ar i t m i, koji se takoer zovu o b i n i ili B r i g g s o v i, tj. logaritmi
s osnovkom 10, i to s razloga koji e se vidjeti kasnije. U tablicama dekadskih logaritama navedeni su dakle logaritmi, tj. eksponenti kojima treba
potencirati osnovku 10 da se dobiju brojevi od l do npr. 10000.
Otvorimo li logaritamske tablice, npr. prvu stranicu tablice I logaritamskih tablica dr J. Majcena, nai emo u stupcu oznaenom sa N
(Numerus
broj) niz brojeva, a meu njima npr. 2, a kraj njega u stupcu
oznaenom sa L (Logaritam) 0,30103. To znai da je log 10 2
0,30103 ili
da je 10' 30103
2. Malo dalje itamo da je log 10 20
1,30103 ili da je
101':101o:1
20. U stupcima pod L navedeni su dakle logaritmi, tj, eksponenti
za osnovku 10, a u stupcima pod N vrijednosti potencija osnovke 10.
Tako npr. vidimo da je 10~' 115 ~:!~
90. Na slijedeim stranicama navedene
su samo decimalne znamenke logaritama, tj. njihove m a n t i s e, dok
cijeli dijelovi ili tzv. k ar a k t er i s t i k e moramo napisati sami (npr. u
log 20
1,30103 karakteristika je l, a mantisa 0,30103) prema slijedeim
pravilima:
Iz log l
Jer je 10 = l
l Ol = 10
O,
log lO
l'
2,
log 100
log 1000
3,
itd.
"
"
"
"
"
10 3 = 1000
"
10 2 = 100
slijedi, da k ar a k t er i s t i k a l o g ar i t m a e i j e l o g br o j a i l i
n e pr a v o g d e e i m a l n o g raz l o m k a s a dr i t o l i k o p o z it i v n i h j e d i n i e a, k o l i k o i m a z n a m e n a k a u e i j e l o m
d i j e l u br o j a, m a n j e j e d a n. Npr. log 25,63 ima karakteristiku
2 l . l, jer broj lei izmeu l O i l OO, a iz gornje tablice vidimo da njegov
logantam mora imati vrijednost izmeu l i 2, tj. log 25,63
l + mantisa,
koja se vadi iz tablice I: Briggsovi logaritmi.
Iz log l
log
O,
o, 1
log 0,01
log O,001
Jer Je 10
o
l,
2,
-3,
"
"
.' ..
"
''
l0- 1
0,1
l0-2
--
l 02
100
= 0,01
l
= - - = 0,001
l 000
.
lo-:~=
itd.
slijedi da k a r a k t e r i s t i k a l o g a r i t m a p r a v o g d e e i m a ln o g. r a z l o m k a s a d r i t o l i k o n e g a t i v n i h j e d i n i e a,
koliko ima nula oko decimalne take razlomka
r a u n a j u i i n u l u i s p r e d n j e. Mantisa je pri tome uvijek
pozitivna.
82
Npr. log 0,03158 ima karakteristiku

2 i pozitivnu mantisu, jer je
broj 0,03158 izmeu 0,1 i 0,01 pa vrijednost njegovog logaritma mora prema
gornjoj tablici leati izmeu
l i
2, tj. log. 0,03158
l
mantisa,
a oduzmemo li i dodamo li desnoj strani te jednakosti jedinicu, dobivamo
log 0,03158
( l
l) + (l
mantisa)
2 + mantisa.
Primjeri:
log 25,63
1,40875
log 0,02563 = 0,40875
log 2,563
0,40875
log 730000
log 562,4
= 2,75005
log 0,2563
0,40875
5,86332
Znak ispred tree znamenke mantise znai da prve dvije znamenke

mantise treba uzeti i s p o d retka u kojem lee posljednje tri znamenke
man t ise.
Ima li broj koji se logarltmira vie od etiri znamenke (nule na
poetku i kraju broja se ne broje) mora se i nter p o l ir a t i, tj. iz
logaritama navedenih u tablici odrediti traeni logaritam. Interpelacija se
vri po trojnom pravilu. Pokaimo je na primjeru.
Trai se log 1224,58.
Iz tablice vadimo:
log 1224
3,08778 i raunamo razliku toga logaritma i slijedeeg,
tj. log 1225
3,08814. Ta tzv. t a b l i n a raz l i k a iznosi u naem
sluaju 36 jedinica petog decimalnog mjesta.
Sada diskutiramo: Poveamo li broj za l, poveat e se njegov logaritam za 36 jedinica petog mjesta; za koliko e se poveati njegov logaritam, ako broj povean:10 za 0,58? Postupamo dakle po trojnom pravilu
(vidi 8):
l . . . . . 36
0,58 . . .
l
0,58
X
36 . 0,58
20,88
= 21
36
odatle
jedinica petog mjesta.
Taj rezultat interpolacije pribrojimo log 1224:

log 1224,58
3,08778
+ 21
3,08799.
Rezultati mnoenja tabline razlike s petom ili petom i estom znamenkom numerusa navedeni su u malim tablicama P. P. (partes proporcionales), koje su gore oznaene tablinim razlikama.
83

Izraunajmo
na logaritam
pomou
P. P.:
Kako je tablina razlika naeg logaritma 36, v.adlmo tra!ene wnnc;>ke iz one
tablice P. P., koja je gore oznaena sa 36. Za 5 dobivamo 18,0 a za 6 1tamo : 28,8,
ali pribrajamo izvaenom logaritmu samo 2,88, tj. deset puta manje, jer je broJka 6
na e s t 0 m mjestu zadanog numerusa. Pri zbrajanju logaritma i vrijednosti tih
umnoaka nikada ne zbrajamo njihova decimalna mjesta, ve pribrajamo samo korekciju {u naem primjeru. 1), Je.r kada .radimo s logar.itam~.k~ tablicama od 5 decimala, nema smisla raunati 6, 7. 1td. dec1malu mantise, Jer mJe Sigurna.
Raunamo dakle ovako:
l
log 1224,58 = 3,08778
18,0
2,88
3,08799.
Svaka raunska operacija izvrena logaritamskim putem zavrava se

a n t i l o g a r i t m i r a n j e m, tj. vaenjem numerusa prema dobivenom
logaritrnu, pri emu se opet interpolira. Navedimo primjer:
log a
0,18175;
Najblia mantisa u tablicama je 0,18156, kojoj odgovara nmnerus

1,519, a tablina razlika je 28. Raunamo razliku izmeu nae i te najblie
mantise, koja u naem sluaju iznosi 19 jedinica petog mjesta, pa diskutiramo: poveamo li mantisu za 28, numerus e se poveati za l; za koliko
e se poveati numerus, ako mantisu poveamo za 19:
28
19 . . . .
28
1
19
X
, odatle
19
28
-- 0,68.
Te dvije znamenke pripiimo

tablica. Dobijemo traeni numerus: a
zdesna numerusu 1,519 uzetom iz

1,51968.
Jasno je da i sada moemo interpolaciju ubrzati i olakati upotrebom tablica P. P.

Na primjer:
. Od zadanog logarilma 0,18175 oduz.imamo najbliu manju mantisu 0,18156,
koJoj odgovara numerus 1,519. Dobijemo 19. Kako je tablina razlika 28, traimo u
d e s n o m stupcu one tablice P. P., koja je gore oznaena sa 28, najblii manji broj.
~o je 16,8 kojemu u l i j e v o m stupcu odgovara 6. Tu brojku pripisujemo zdesna
tzvaenom numerusu. Dobijemo 1,5196. Sada oduzimamo 16,8 od prve razlike 19.
~obij~o 2,2, a kako traimo estu znamenku numerusa, poveavamo 2,2 deset puta
l trat~o za 22 ~ desnom stupcu iste tablice P. P. najblii manji ill vei broj. To je
22,4, koJemu u lijevom stupcu odgovara 8. Tu brojku opet pripisujemo numerusu sa
desno~ kraja i dobijemo 1,51968. Daljnje znamenke numerusa nema smisla raunati,
jer vec esta znamenka nije sigurna.
84
Raunamo
dakle ovako:
log a
0,18175
-56
a= 1,51968 .
19
-16,8
22
-22,4
Kako su logaritmi brojeva eksponenti iste osnov ke, pravila za rau
nanje s potencijama iste osnovke vrijede za raunanje s logaritmima, tj.
l) l o g a r i t a m u m n o k a j e d n a k j e z b r o j u l o g a r i t am a m n o i t e l j a:
log (a b e)
log a
+ log b + log
2) l o g a r i t a m razlomka jednak je
ritma brojnika i logaritma nazivnika:
log
log a
razlici
l o g a-
log b
3) l o g a r i t a m p o t e n e i j e j e d n a k j e u m n o k u e k s p o-
nenta i logaritma osnovke:
m log a
log (a"')
4) l o g a r i t a m k o r i j e n a j e d n a k j e l o g a r i t m u r a d i-
kanda podijeljenom s eksponentom korijena:

log
"
Va =
log a
n
l
n
log a.
Sada moemo pokazati zato dekadski logaritmi imaju prednost

prema svima ostalim logaritamskim sustavima. Ta prednost se sastoji u
tome da se mantisa dekadskog logaritma ne mijenja ako se u numerusu
mijenja poloaj decimalne take.
Pokaimo to na primjeru:
log 2 = 0,30103
log 20
log 200
log (10 2)
log (100 2)
log 10
+ log 2
log 100
2
log 0,02 =log--- log 2 -log 100
100
log 2
+ 0,30103 =
2
0,30103
1,30103
2,30103
= 0,30103- 2.
85
Druga prednost dekadskih logaritama ve je navedena, a sastoji se

u mogunosti odreivanja karakteristike prema broju znamenaka, odnosno
nula, tako da tablice dekadskih logaritama brojeva sadre samo mantise.
O p e r a e i j e s l o g a r i t m i m a vre se
drati na umu:
obinim
putem, ali treba
a) da se s negativnim 1ogaritmima postupa kao s binomima i da

mantisa tokom raunanja mora ostati pozitivna.
Primjer:
0,035108
x=
0,85672
-b
log x = log a - log b
L.
N.
0,035108
0,85672
-- X
0,040980
t
+l
0,54541 -2
0,93284 :rl
0,61257
I
Il
31
9,6
83
l
41
84
J -Il
b) da karakteristika mora ostati i nakon dijeljenja cijela. U tu svrhu

dodajemo negativnoj karakteristici toliko negativnih jedinica da je moemo
podijeliti bez ostatka, isti broj pozitivnih jedinica pribrajamo mantisi, da
se vrijednost logaritma ne promijeni.
Primjer:
7
X=
Va
)/O,OII2308 =
l
log x = - log a
7
L.
N.
a
X
0,0 l 12303
+5
0,05041
0,526612
-5
0,72149- l
I : 7
38
3,12
49
48
41
-0,8
2
Imamo li redom oduzeti nekoliko logaritama, moemo pribrojiti njihove k o l o g ar i t m e.

Kologaritmom nekog broja nazivamo logaritam
njegove reciprone vrijednosti:
colog a = log -
l
a
= log I -
log a
O-
log a
=-
log a.
86
.
Kolo.g~rita~ ~e. dobije tako da ~e karakteristici logaritma _dodaje
Jedna .PO~lhvna Jedm1ca, pa s~ karakten~tika .~oveana na taj nain napie
s protlvmm predznakom, !l mJesto manttse p1se se njena dopuna do 1.
Npr.:
log 35,86
log 0,00194
1,55461, a colog 35,86

0,28780
0,44539
3, a colog 0,00194
2,71220 .
Piemo li negativne logaritme i kologaritme u takvom obliku da je

na kraju
l O (taj nain prikazivanja negativnih logaritama nalazimo
obino u tablici logaritama goniometrijskih funkcija), tada je kologaritam
dopuna do 10 dotinog logaritma, pri emu kologaritam ima na kraju
- 10, ako je logaritam pozitivan.
Npr.:
log 35,86 = 1,55461, a colog 35,86
log 0,00194
7,28780
8,44539
10, a colog 0,00194
10
2,71220.
(Dopuna do l i do l O pie se uvijek slijeva nadesno i to tako da se za

svaku znamenku pie njena dopuna do 9, a za posljednju do 10.)
Primjer:
0,0701
x=-------
41,583. 0,00021856
log x = log a
N.
a
0,070 l
41,583
log b
log e = log a
L. i Col.
0,84572
0,38109
-a
h e
colog b
+ colog
88
.,2
0,00021856
3,66043
7,71333
4,88724 -4
3,3
II
III
l+II+lil
91
"4
-
45
12
q
-
-22
.,
-l ,8
")
0,88724
-l ,8
Logaritmi su uz rijetke iznimke (log l OO

2, log 0,1
l i td.) iracionalni brojevi, tj. decimalni neperiodski razlomci. koji imaju beskonano
mnogo decimala. Stoga je logaritamski raun priblian i njegova je tanost
to vea, to su tanije izraunati logaritmi. Prema broju znamenaka u
brojevima i tanosti koja se trai od rezultata raunske operacije, uzimaju
se pri logaritamskom raunanju ili logaritamske tablice od 5 decimala
(npr. Majcenove) ili od 6 decimala (npr. Dolealove) ili od 7 decimala
(Vega) itd. Logaritamska raunalo zapravo je logaritamska tablica od 3
decimale. ) Logaritmiranje trigonometrijskih funkcija vidi dalje u III,
ll i 12.
) Vidi od istog pisca: Logaritamska
raunalo
87
2. SKRACENO MNOZENJE
mala
Treba
izraunati
umnoak decimalnih razlomaka a i b na n deci-
tano.
Ispod prvog mnoitelja a piemo z d e s n a n a l i j e v o drugi mnoitelj b, tako da njegove j e d i n i e e dou ispod (n + 1)-ve decimale prvog
mnoi telja a. Nakon toga mnoimo poevi od kr a j n j e d e s n e brojke
mnoitelja b. Pri mnoenju uzimamo korekcije (vidi primjer 1). Traeni
umnoak ima (n + l) decimala, ali zajamenih samo n.
Primjer l.
e :t na tri decimale
n= 3'
tano.
e = 2,718281828 . . .
n+ l= 4
n = 3,1415926
2,71828
95,1413
81548 -~ [38 = 24, korekcija 2 ; 3 2 = 6 i korekcija 2 daju zadnju brojku 8]

2718. [12=2, korekcija O ; I 8 = 8 i korekcija O daje zadnju brojku 8] itd.
1087
27
14
2 - [92 = 18, korekcija l; 9 O= O i korekcija 2 daje 2].
----8,5396
e :t
8,540 na tri decimale
tano.
Smisao korekcija koje se uzimaju pri mnoenju i uteda rada primjenom naina skraenog mnoenja najbolje se vidi ako se mnoenje izvri
obinim putem:
2, 71828 . 3, 14 159
S15484
27182
10873
271
135
24
8
12
828
9140
46452
8,53972 12652
Primjer 2.
0,057553543 . 0,00511 na 6 decimala
n= 6; n + l = 7.
tano.
0,0575535
J J5000
2878
58
6
0,0002942
0,057553543 0,00511
0,000294 na 6 dec. tano.
Primjer 3.:
0,05621343 . 125,63123 na 4 decimale
n= 4;
88
n+ l = 5.
tano.
0,05621343
3,2136521
562134
112427
28107
3373
169
6
l
7,06217
0,05621343 125,63123
7,0622 na 4 dec.
tano.
3. SKRACENO DIJELJENJE
mala
Treba
izraunati
kvocijent decimalnih razlomaka a i b na n deci-
tano.
Najprije se odredi poloaj decimalnog zareza u traenom kvocijentu

i broj z n a m e n a k a m koje treba izraunati da se dobije kvocijent na
n decimala tano (m
broj taaka, vidi primjere). Nakon toga se uzme:
l. u divi zoru b (m
CIJe pn mnozenJU.

l) znamenaka, a (m
2)-ga prepie radi korek-
2. u dividendu a toliko znamenaka da bude

girajui posljednju pridranu znamenku dividenda.
vei
od divizora, kori-
Sada se dijeli, pri emu se nakon svakog oduzimanja brie posljednja

znamenka divizora tako, da se dalje dijeli ostatak s preostalim znamenkama divizora. Pri mnoenju uzimaju se korekcije.
Odreeni
kvocijent ima (n
l) decimala, ali
zajamenih
samo n.
Primjer l.
:t:
e= 3,1415926 ... : 2,718218 ... na 3 dec.

n
3;
4;
tano.
l = 5.
3141621)~15 = 1,155l
4233
., ...
1515
156
20
l
:-: : e = l, 156 na 3 dec.
tano.
.
.
?
P rlmJer -
853,97 : :t na tri decimale
tano.
n= 3; m = 6; m+ l
= 7.
89
8S39700: 3/~J$,~. = 271,827J
... , ...
22S6SIS
S1401
2S98S
8S3
22S
-l
8S3,97 :
271,827 na 3 dec.
rt =
tano.
Primjer 3.
l
- na 4 decimale tano.
e
n = 4; m = 4; m
+l
= 5.
100000: 21J~t8 = 0,3678.[

184S2
....
2143
240
23
l
l
- = 0,3679 na 4 decimale
tano.
Primjer 4.
0,00788918 : 2,11221 na 4 decimale
n= 4; m
2;
tano.
+l
= 3
789: 21/z = 0,0037J.

l
7
l
0,00788918 : 2, 11221 = 0,003 7 na 4 dec.
ss
90
..
tano.
15. KAMATNO
KAMATNIRACUN
l. SLOZENE KAMATE
Uloimo li u banku npr. l OO din. uz 4/o, imat emo na kraju godine

4 din. kamata. Ako tih 4 din. ne podignemo krajem godine, 9anka e na
kraju slijedee godine raunati kamate od l 04 din, tj. dat e nam osim
kamata od glavnice jo i kamate od kamata. Ako se, dakle, kamate ne podiu, ve priklapaju glavnici, pa se daljnje kamate raunaju ne samo od
glavnice ve i od naraslih kamata, kae se da je g l a v n i e a u l o e n a
u z s l o e n e k a m a t e.
2. SADASNJA I KONACNA VRIJEDNOST GLAVNICE ULOZENE UZ SLOZENE
KAMATE
Rijeimo zadatak: Na koju

p 0 /o sloenih kamata?
Na kraju l. godine imat
emo
=g l
gdje je q =l
100
svotu narasti glavnica g din, uloena uz
(vidi 9): g
p
100 p=
=g. q,
100
k a m a t n i f a k t o r.
Na kraju 2. godine bit
e:
gq
=prema (59)
gq
l oo
(59)
. p= gq l
gq . q
100
--
gq'l.
Na kraju 3. godine: gq. 2 +g . q p

100
Konano na kraju n-te godine imat e uloena glavnica g vrijednost:
(60)
91
Tu je
uloena glavnica
g
q
=l+
100
-kamatni faktor
broj godina.
Iz formule (60) moemo dalje izraunati:

1. uloenu glavnicu g ili, kako se kae, s a d a n j u vri j e d n o s t
g 1 a v n i e e, ako znamo konanu vrijednost glavnicE g,., broj godina n i
kamatni faktor q ili kamatnjak p.
g"
g =
-g" '
tf
tf
'
(60a)
2. k a m a t n i f a k t o r q i l i k a m a t n j a k p [iz (59) imamo

100 (q
1)], ako znamo gm g i n, jer iz (60) slijedi:
q" --
a odatle:
g"
g
'
"r-g"
q=
g
(60b)
3. br o j g o d i n a n u toku kojih je glavnica g uloena uz p /o

sloenih kamata narasla do konane vrijednosti gn, jer iz (60) slijedi:
0
,.,. -
'f
g"
'
a logaritmiranje daje: n log q =log g"
log g, a odatle
log g"
log g
n=------.
log q
(60c)
Do sada smo pretpostavljali g o d i n j e u k a m a iva n j e, tj.

sluaj kada se kamate priklapaju glavnici jedanput na godinu i to krajem
svake godine (dekursivno). Meutim banke vre obino polugodinje ukamaivanje, tj. kamate se raunaju i priklapaju glavnici krajem svakog
polugodita, dakle dvaput na godinu. Konano, kamate se mogu priklapati
glavnici i etvrtgodinje, tj. nakon svaka 3 mjeseca, dakle 4 puta na godinu, ili nakon svaka 4 mjeseca, dakle 3 puta godinje itd.
Da bi smo mogli i za te sluajeve primijeniti fmmulu (60), moramo
je neto preinaiti.
Kamatni faktor (59) q = l
ql
92
=l+
100
primit e sada oblik:
m 100
'
(61)
gdje je m broj koji pokazuje koliko se puta u toku godine vri ukamaiva
nje uloene glavnice, jer ako je npr. glavnica uloena uz 4/o, a kamate se
se priklapaju glavnici polugodinje, kamatnjak za po godine bit e
p
se
--
= 2/o, jer se kamate priklapaju glavnici dva puta u godini, a ako
vri svaka 3 mjeseca, kamatnjak za 3 mjeseca =
ukamaivanje
dine iznosi
p =
formula (61) oblik:

P1
p 1 , primit
100
gdje je p 1 =
go-
4
- - = l 0 /o, jer se kamate priklapaju glavnici 12 mjes.:
4 puta godinje itd. Oznaimo li openito
3 mjes.
(61a)
p 1 se zove re l a t i v n i k a m a t n j a k, dok je q 1 re l a t i v n i k am a t n i fa ktor.

Uzmemo li dalje u obzir da e u toku n godina broj ukamaivanja
iznositi m n, gdje je m broj ukamaivanja u jednoj godini, primit e formula (60) oblik
(62)
gdje je g,.
= konana
vrijednost glavnice nakon n godina,

sadanja vrijednost glavnice,
1
m 100
100
relativni kamatni faktor,
m = broj ukamaivanja u l godini,

n
broj godina.
Iz (62) slijedi:
(o2a)
To je sadanja vrijednost glavnice, koja dospijeva nakon n godina uz

0
p /o i m ukamaivanja u godini.
Primjeri:
. Na koji e iznos narasti ta glavnica za 10
ako se kamate prlklapaju glavnici
l. Netko uloi u banku din. 10000.
godina uz kamatnjak 61/e
god~nje,
a) godl!nje,
b) polugodi!nje,
e) svaka 4 mjeseca?
Zadano: g
10000; n = 10, p
= 6.
93
Trai se: U1o

a) Prema (59): q = l
100
= J
= 1,06.
100
Prema (60): o10 = g . q 11 = 10000 . 1,06 10

Dobiveni izraz moemo neposredno logaritmirati, pa tako dobijemo traenu vrijednost za g 10 Jednostavnije i bre doi emo do te vrijednosti ako imamo pri ruci
tablicu u kojoj su izraunate vrijednosti q 11 za niz vrijednosti kamatnjaka p i broja
godina n. Takva se tablica nalazi npr. u logaritamskim tablicama dr Majcena (tablica
XI). Iz nje vadimo po argumentima p = 60fo i n = 10 : q 10 = 1,790848, pa
Oto = 10000 . 1,790848
17908,48 din.
Kad glavnica o ne bi bila okrugao broj, kao u

umnoak logaritamskim putem.
b) m = 2, m . n
2 . 10
na~em sluaju, raunali
bismo taj
20 .
Prema (61a):
p , = - = - = 3% i
l+
p,
100
- 1,03.
Prema (62):
0 10 = 10000 1,03 10
Vrijednost za 1,03!0 vadimo iz tablice XI po argumentima p 1 = 3Dfo i n

pa dobi vamo:
0 10 = 10000 1,806111 = 18061,11 din.
20
e) m = 12 : 4 = 3; m . n = 3 . 10 = 30.
Prema (61a)
p
Pt=-m
6
3
2%
1 + Pt _ 1,02.
100
Prema (62):
U1o =
10000 1,02
10
10000 . 1,811362 = 18113,62 din.
(vrijednost 1,811362 izvaena je iz tabice XI po argumentima p = 2 i n = 30).

2. Kolika je sadanja vrijednost duga od 10000 din. koji bi se morao platiti
nakon S godina uz 4 1/z0/e i
a) godinje
ukamaivanje,
b) etvrtgodinje ukamaivanje?
). U novom izdanju. Nakl~dnog zavoda Hrvatske, Zagreb 1948, ta je tablica
t~os~~vl]ena, a umetnuta Je tablica VI, Logaritmi kamatnih faktora. Mnogo su op~~rntJe. _kam?tne tablice koje je dr Vladimir Vrani priloio svojoj knjizi Osnovi
fmanct)ske 1 aktuarske matematike, Zagreb 1946.
94
a) fin
10000, n
==
5, p = 4,5
q= l
Prema (60a):
p
=
100
1 + o,045
1,045.
10000
l
g= - - 10000-1,045&
1,045& .
q"
Vrijednost
q"
l
=
opet moemo uzeti iz tablice. U Majcenovim logari-
--
,045 5
tamskim tablicama to je tablica XII. Iz nje vadimo po argumentima p = 4,50Jo i n

l
-:-----:- =
l ,045
Dobivamo:
0,802451.
g = 10000 0,802451 = 8024,51 din.
b) m = 4; m . n = 20.
Prema (Gla):
p
Pa= -
qa
4,5
l ,125%
l, 125
Pa = 1 +
- l ,o 1125
100
100
Prema (62a):
Kako u tablici XII nisu izraunate vrijednosti:
za q
1,1250Jo = l -
vrijednost g dobivamo logaritamskim putem:

log g = log 10000
20 log 1,01125 = log 10000

log 1,01125 =
colog 1,01125 =
log g
/o, traenu
20 colog 1,01125
0,00486
0,99514
20 colog 1,01125 = 19,90280- 20

log 10000
4,00000
23,90280
= 3,90280
7994,67 din.
20
3. PERIODSKE UPLATE
a)
Konana
i sadanja vrijednost periodskih uplata
Rijeimo zadatak: Netko ulae kroz n godina k o n e e m svake godine svotu r uz pOj0 sloenih kamata i godinje ukamaivanje. Pita se
kolika je konana vrijednost tih periodskih uplata na kr a j u n-te
godine?
) U novom izdanju ta tablica je takoder izostavljena.
9S
Sastavimo krialjku, oznaivi rednim brojem

godine i napisavi ispod svake godine uloenu svotu r.
Poetak
l. god. 2. god. 3. god. . . .
(n
poetak
l) god. n god. (n
+ l)
svake
god.
r
Iz krialjke vidimo da je prva uplata r leala (n

l) godinu, jer je
izmeu kraja l. godine i kraja n-te godine proteklo (n
l) godina, pa e
ta prva uplata narasti prema (60) na T qn-t. Druga uplata leala je jednu
godinu manje, pa e narasti na r qn- 2. Trea
na r qn-s itd. pretposlednja
na r q, jer je leala samo jednu godinu, i konano posljednja
uplata T ostala je bez promjene, jer je bila uloena na dan obrauna, tj. na
kraju n-te godine [ili na poetku (n+ 1)-ve god.].
Prema tome
n-te godine bit e:
Sn
konana
rqn-t
vrijednost svih periodskih uplata na kr a j u
+ rq"-2 + Tqn-3 + ........ + Tq
+r
il i :
r (l
s,.
+ q + q2 + ........ +
qn-2
+ q"-1).
U zagradama je geometrijski red kojemu je prvi

jent q
q, a broj godina n
n.
lan
a = l, kvoci-
Prema (57) imamo:

q"-l
S"= r - - ,
q-l
(63)
To je konana vrijednost periodskih uplata T na kr a j u n-te g od i n e uz ulaganje k o n e e m svake godine. Istu formulu (63) dobivamo
za konanu vrijednost periodskih uplata na p o e t k u n-te godine, ako
se ulaganje vri p o e t k o m svake godine (sastavi krialjku).
Ako hoemo da odredimo konanu vrijednost periodskih uplata r
opet n a kr a j u n-te g o d i n e, ali uz ulaganje n a p o e t k u svake
godine, moramo uzeti u obzir da e sada prva uplata leati n godina (sastavi krialjku!), druga (n
l) godinu itd., a posljednja jednu godinu.
Ponovivi istu disk~siju dobit emo:
S' ,.
rq" -L., rq 11-1
........
+ rq ., + rq
~
i li:
i prema (57):
S
.
'
n=
q"-l
rq--.
q-l
To je konana vrijednost periodskih uplata

d 1 n e uz ulaganje p o e t k o m godine.
96
(63a)
T
n a kr a j u n-te g o-
I za vrijednosti q rf
q
postoje posebne tablice. U tablicama dr
(vidi opasku na str. 84) to je tabl. III.

Rijeimo jo pitanje, kolika je sadanja vrijednost periodskih uplata
T, koje su narasle na S", odnosno na S'" n a k r a j u n-t e g o d i n e, drugim rijeima koju svotu S moramo uloiti na kraju l. godine, odnosno S
na poetku l. godine, da bismo imali S"' odnosno S'" na kraju n-te godine?
Uzevi u obzir da bi svota S, odnosno S' leala (n
1), odnosno n
godina, dobit emo prema (60a):
Vrania
(64)
S'
gdje je q = l
(64a)
tf
p
100
To je s a d a n j a v r i j e d n o s t
n-te godine.
b)
Poveanje
periodskih uplata na k r a j u
glavnice periodskim ulaganjem
Ako netko uloi poetkom prve godine glavnicu g uz p 0/o sloenih

kamata i godinje ukamaivanje, a dalje p o e t k o m svake slijedee
godine raunajui i poetak (n + 1)-ve godine (kraj n-te), ulae jo
svotu T, narast e krajem n-te godine glavnica g prema (60) na g q",
a periodske uplate
prema (63)
na
tf
q . l
, pa
e konana
vrijed-
nost glavnice i periodskih uplata krajem n-te godine iznositi:
S,.- g. if'
gdje je q
l+
a ako se svota
p
100
+ T__;;;____
q"
(64a)
oduzima glavnici g,
S,. = g q" -
konana e
q"-l
T
q-I
vrijednost biti:
(64a)
Pr i m j e d b a. Nije mogue predvidjeti i obuhvatiti forx:nulama

sve naine pod kojima se ulae i podie novac. Stoga se preporuuJe da s~
pri rjeavanju sloenih zadataka ne slui formulama (~3) do (64~), ~ec
se za svaki konkretni sluaj naini izvod formule uz pnpomo kr1zal]ke,
iz koje se jasno vidi koliko je godina leala pojedina svota do momenta
obrauna.
7 B. Apsen: Repet1tor1j elementarne matematike
97
Primjer:
Netko uloi 30000 din. pa poetkom iduih 4 godina uveava svoj ulog svaki
pul za 2500 din., dok krajem 6, 8 i 10. go~in.e podie po 1~00 din. Kolika je njegova
imovina na kraju 12. godine? (p = 40/o, godinJe ukamaclvanJe.}
g = 30000;
T =
2500;
T1
1500;
q = l
100
1,04.
Poetak 1. god. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. ll. 12. 13.

g
T T T T
-T 1
-T 1
-T 1
11 i :
S 12
g . q 1:
+ rq 8
(l
+ q + q: + Q3 )
TsQ: (l
+ Q1 + Q4 ).
Prema (57):
x = g . qu = 30000 . 1,04 12 = 30000 . 1,601032 = 48030,96 din.
(Tablica
l 04 4 - l
o, 169859
y = rqM - - = 2500 l 04~ . - '- - = 2500. l 368569 . - - 1
0,04
'
0,04
q -1
q~
q8 - l
:: = r 1 q~-.--
q-
yi z
raunat emo
XI l
0,265319
- 1500 1,081600 - - 0,081600
logaritamskim putem:
log
log
log
colog
= 3,39794
2500
1,368569
0,169859
0,04
0,13627
= 0,23009
= 1,39794
log y = 4,16224
y = 14529,00
log
log
log
colog
1500
1,081600
0,265319
0,081600
log
= 3,17609
. = 0,03407
=
..,.
S 12 = .r
y - z = 57284,71.
0,42377
1,08831
= 3,72224
=
5275,25
S 1: = 57284,71 din.
4. OTPLATA DUGA. ANUITETI
dugovi ili zajmovi sklopljeni na dui otplatni rok otplauju

se
tako da se u izvjesnim vremenskim razmacima, npr. na koncu
svake godine, uplauju isti iznosi, koji se zovu a n u i t e t i.
Jednim dijelom anuiteta isplauju se kamati, dok drugi dio (takozvana otplatna kvota) ide na amortizaciju (podmirenje) duga.
Zadatak glasi dakle ovako: Zajam od g din. treba otplatiti u n anuiteta (u n godina) koncem svake godine uz kamatnjak p 0 /o godinje. Koliki
je svaki anuitet a?
Vei
obino
98
Za n godina narast e prema (60) dug g na g q'\ gdje je q

1+
p
, a konana vrijednost uplaenih anuiteta na kraju n-te godine
100
prema (63) na a
otplaen,
t/'-1
q
mora biti:
. Da bude zaJam koncem n-te godine potpuno

q"
l
gq = a....;,...___
q l
n
(65)
Izteformule amortizacije duga dobivamo:

l) vrijednost anuiteta:
2) br o j
anuitet a.
=g q" (q
q"
l)
l
(65a)
g o d i n a n, u toku kojih e se otplatiti dug g uz zadani
Da odredimo n mnoimo formulu (65) sa (q

l)
g . q" (q
aqn
a,
l)
a,
ili:
aqn
i li :
gq" (q
qll [a
g (q
l)]
l):
a.
Odatle:
a
cf=------,
a-g(q-l)
a logaritmiranje daje
n log q
n =
log a -
loga
log [a - g (q
log(a
g(q
l) ]
l)]
--~---=~-~~---
log q
(65b)
U tablicama dr Vrania (vidi opasku na str. 84) nalazi se posebna

.
v
k
.
.
.
~
t
.
.
d
t. .
q"
(
q-l)
ta bl1ca , u OJOJ su tzracuna e vnJe nos 1 Izraza

q"'- 1
Za svaki vei dugoroni zajam sastavlja se tzv. o t p l a t n a o s n ov a, u kojoj je posebno za svaku godinu navedeno:
l) iznos I isplaenih kamata,
2) otplatna kvota K i
L,
gdje
je
3) ostatak duga
g
I=
. p,
100
odnosno
L
--=-1-=-oo=-
7
'
P'
K = a-
/,
L = g
K.
99
Primjer.
Netko eli kupiti kuu u vrijednosti od 300000 din. U tu svrhu posudi taj novac
od banke, koja trai 40/o kamata i da joj dug namiri u jednakim godi!IlJim obrocima
kroz 12 godina. Kolika je godl~nja otplata?
g
Uvr~tenje
p = 4/o;
300000;
q = l
= 1,04; n= 12.
100
u fonnulu (65a) daje:
a= 300000.
1,0411
1,04u
0,04
l
Iz tablice XI (Majcen) vadimo: 1,04u = 1,601032.
Dakle:
300000. 1,601032. 0,04
a=-------0,601032
log 0,601032
log
log
log
colog
300000
1,601032
0,04
0,601032
0,77890- 1
= 5,47712
= 0,20440
= 0,60206 = 0,22110
= 4,50468
log a
a = 31965,40 din.
5. RENTE
iznos to ga netko prima uz izvjesne uvjete i u izvjesnim

vremenskim razmacima, npr. poetkom ili krajem svake godine, zove se
re n t a. Renta se moe stei ili ulokom, koji se plati jednom za uvijek
(miza), ili periodskim uplatama (premijama).
Da bismo izveli opu jednadbu rente za prvi sluaj, rijeimo zadatak:
Koju svotu S (mizu) moramo uloiti da kroz n godina primamo na
kraju svake godine rentu r (p 0/o godinje)?
Vrijednosti mize S na kraju n-te godine iznosi prema (60) S q",
Novani
gdje je q
100
. Rente su p e r i o d s k e i s p l a t e, pa moemo
~ko pr~ma formuli za periodske uplate (63) napisati konanu vrijednost
1splacen1h renta na kraju n-te godine. Ona iznosi:

r q"-l.
q-1
Obje izraunate vrijednosti moraju biti jednake:

Sq"
T o j e o p a j e d n a d b a r a u n a r e n t e.
100
(66)
Iz (66) slijedi:
l) v r i j e d n o s t
svake godine:
r e n t e koja dospijeva kroz n godina na kraju

r = S ff (q- l)
ff- l
(66a)
'
2) miza ili sadanja vrijednost rente:

q"-1
S = r --=----q" (q
l)
3) broj godina n u toku kojih se
godine:
n=
Ako se renta r
prima oblik:
log r -
isplauje
log [r
S (q -
log q
isplauje
po
Sq"- 1
(66b)
renta r na kraju svake

l) l
(66c)
e t k o m svake godine, jednadba (66)
,." -1
r ':1
q-I
(67)
a odatle je
a) vrijednost rente:
q"-1(q-l)
r - S _ ____:_:____ ,
q" - l
b) miza ili sadanja vrijednost rente s obzirom na p o e t a k n-te

godine:
-1
S-r-----
qn-1 (q 1)
U tablicama dr Vrania (vidi opasku na str. 84) nalazi se tablica

V za vrijednosti . . .:q':._'--:(:..:. q__l.:-.) i tablica IV za vrijednosti
q"- l
.
q"
q" (q
1
l)
Primjeri:
l. Netko je uloio 3000 din, da bi mogao nakon 30 godina dobivati rentu koja
e trajati 15 godina, a poet e krajem 31. godine. Kolika je renta ako se rauna 5'/e
godi!nje?
101
Prema (66) imamo, uzevi u obzir da je Sqn

nana
1,05, dalje je
+ 15 =
vriJednost uloene svote na kraju 30

l
fl" T
. l ,Os ll
0,05
posljednjih 15 godina na kraju svake godine:
3000 .
l,osn
= r .
45. godine, dok je q =
rauna
l+
ko-
p =
100
jer su se rentne isplate vrile kroz
= r -----::--- '
3000 1,0545 , jer se
l ,05 1:.
0,05
Odatle dobivamo:
r=
gdje je 1,078928 = 1,05 15
3000 .
l ,osu . 0,05
t
1,078928
l = 2,078928
l (Majcen, Tabl. XI).
0,03299
= 0,02119
log 1,078928
log 1,05
45 log
log
log
colog
log
0,95355
= 3,47712
= 0,69897 = 0,96701
1,05
3000
0,05
1,078928
T =
3,09665
1249,26 din.
2. Netko eli da ooigura sebi godinju rentu od 1000 din, koju e podizati kroz
10 godina svretkom svake godine. Koliku e svotu morati poloiti u banku, ako je
kamatnjak 40fo godinje?
Prema (66b):
S= 1000
1,()410- l
l ,04 10
0,04
ili:
S=
log
log
colog
colog
1000 . 0,480244
l ,480244 . 0,04
(Majcen, tabl. Xl)
1000
0,480244
1,480244
0,04
3,00000
= 0,68146
= 0,82967
= 1,39794
=
log S
S
l
l
3,90907
8111 din.
3. Otac uloi za svoju ker na njen roendan, pa onda nakon 4, 8, 12, 16 i 20

godina svaki put po 800 din. Koliku godi~nju rentu moe ki uivati kroz 6 godina
nakon navrene 24. godine (p = 40Jo godinje)?
r =
Po.
l.
r
102
god.
2. 3
800;
4. 5 ....
T
q =
)
l+ 100 =104
r,
=
.
,
,
9 ....
13 ....
17 ....
21. ...
24.
25. 26 ....
30. 31
Konana
S'ra -'-~ T. q3o

=
vrijednost periodskih uplata
+ rqu +
TQ~r -1-
Tq'e
+ Tq'4 + Tq'o
na kraju 30. godine:
+ q~ + q" +
_ Tq'o (l
q':
+ q's +
qro)
prema (57) =
~,
Konana
Ct)' -
rq'o----:--
cf -
vrijednost rentnih uplata
qH
rqlll . ~--.
q4 - l
na kraju 30. godine prema (63a):
P"
'/
ti
,, " = r, . q - - - .
q-1
Kako je S"" = S'"' imamo

q';
l
r 1 q - - = rq' 0
q-1
q'l~
l
.
q'-1
Odatle:
r q~ ( q 2 ~
l) ( q
l)
Uvrtenje
numerikih
vrijednosti uz
r,
pripomo
tablice Xl (Majcen) clajr::
800 . l ,423312 . l ,563304 . 0,04
= -------------
0,169859 . 0,265319
log 0,169859
l
65319
--log 800
log 1.423312
log 1,563304
log 0,04
celog 0,169859
colog 0,265319
~.90309
0.15330
0.19404
0.60206- 2
= 0,76991
=-' 0.57623
=
=
=
= 3.19863
log r 1
T, =
-=
0,23009- l
0,42377
l
1579,89 din .
103
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
II. GEOMETRIJA
l. PLANIMETRIJA
l. TROKUT
.
Elementi su mu stranice a, b, e, i kutovi a, ~~ y.

a
+~+y
180
e
l
lv
e
Sl. l
Vanjski kut
~
a+
y.
Ako je a ;;.;: b, tada je a ;;.;: ~
a + b > e, a odatle slijedi: a

nica trokuta.
>e
b i b>e
a, gdje je e
najvea
stra-
a) Sukladni trokuti
Dva su trokuta A 1B 1C 1 i A 2 B 2C2 sukladna: (b. A 1B 1C 1 CS! t:. A2 B2CJ,
tj. podudaraju se u svim pripadnim stranicama i kutovima,
e,
C:a
A,.....,.______._
e,
(J2 A.2 .......,_ _ _ _ _ _

Ca
B,
Sl. 2
105
J) ako se podudaraju u jednoj stranici i dva kuta uz tu stranicu.
e1
e:!, a 1
u 2 li 1
13:!;
2) ako se podudaraju u dvije stranice i kutu medu njima:

b1
b:!. e 1
e:!. a 1 = a 2 ;
3) ako se podudaraju u dvije stranice i kutu nasuprot veoj od njih:
a
a2 , b 1
b2 i u 1
u 2 , ako je a 1 > b 1, odn. a 2 > b 2 ;
1
4) ako se podudaraju u sve tri stranice:
a1
b)
Slini
b2 e 1
a2 h 1
C2
trokuti
Dva su trokuta A 1 B 1 C 1 i Al! B 2 C 2 slina (~ A 1 B 1 C 1 ' ' ' A 2 B 2 C 2 ). tj

kutovi jednog trokuta jednaki su po redu kutovima drugog trokuta (homologni kutovi). a homologne stranice stoje im u istom omjeru (razmjerne su):
e,
e~
b,
l d''
l
l v,
b:l
l
d.,
A,
(3f
81
e,
A:>
l v1
c2
B:l
Sl. 3
l) k"ad se podudaraju u dva kuta

2) kad su dvije stranice jednoga razmjerne sa dvije stranice drugoga
i kad su im kutovi. koje zatvaraju te dvije stranice, jednaki:
3) Kad su dvije stranice jednoga razmjerne sa dvije st ranice drugoga
i kad su kutovi. koji su nasuprot veim stranicama. jednaki:
4) kad su stranice jednoga razmjerne sa stranicama drugoga:
U slinim trokutima stoje u istom stalnom omjeru ne samo stranice
trokuta ve i njihove visine, simetrale stranica i kutova. opsezi itd.
Tako je npr.
106
v1
--
a"
i tJ.
Plotine
stanica, tj.
slinih
trokuta odnose se kao k v a d rat i homolognih
P,
als
pl
e) Cetiri
znaajne take
a2
c,2
b1
b2
--
C2
trokuta
U jednom trokutu sijeku se u jednoj taki:

l) simetrale stranica (sredite trokutu opisane krunice);
2) simetrale nutarnjih kutova (sredite trokutu upisane krunice);
3) visine, odnosno njihova produenja (ortocentar);
4) teinice, tj. duine koje spajaju vrhove trokuta sa sredinama suprotnih stranica. Teite dijeli teinicu u dva dijela; onaj do stranice
jednak je treini teinice.
Samo u istostraninom trokutu padaju sve etiri take zajedno.
d) Povrina trokuta
cv
abc
P = - = Vs (s -a) (s -b) (s- e)= ps = 2
4r
( 2s
a+ b+ e,
r
(Vidi
takoer:
polumjer upisane krunice,

polumjer opisane krunice).
Goniometrija i trigonometrija, 15).
e) Pravokutni trokut
l) Pitagorin
pouak
(Sl. 4):
a
Kvadrat hipotenuze jednak
je zbroju kvadrata kateta.
A
Odatle:
e
Sl. 4
2) Euklidovi
pouci
(sl. 4):
p :v.
v : q,
odatle
Vpq
c:a
a: p,
odatle
VcP
c:b
b : q,
odatle
vcq,
tj.:
107
Visina na hipotenuzu je srednja geometrijska proporcionala izmeu

odrezaka hipotenuze, a svaka kateta je srednja geometrijska proporcitmala
izmeu itave hipotenuze i odreska hipotenuze uz tu katetu.
2. CETVEROKUTI
360.
Zbroj nutarnjih kutova iznosi
a) Paralelogram
b
Suprotne su stranice usporedne

i jednake, suprotni kutovi jednaki,
dijagonale raspolavljaju jedna drugu.
Plotina P = a v (osnovka puta visina).
a
Sl. 5
b) Pravokutnik
Suprotne su stranice usporedne i jed- b
nake, svi kutovi pravi, dijagonale d jednake.
Plotina P = a b.
a
Sl. 6
a
~
V"'\.
"d
":
e) Kvadrat
d
/
/
",.;--...../
'-../
o
/
(istostranini
pra voku tnik)
Sve su stranice jednake, svi kutovi pravi,

dijagonale d jednake, meusobno okomite i raspoljavaju kutove kvadrata.
Plotina P= a2 i P
o
Sl. 7
d) Romb (istostranini paralelogram)

. ~ve su. st~~nice jednake, suprotni kutovi Jednaki, diJagonale d 1 i d1 nejednake,
stoje okomito jedna na drugoj i raspolavljaju kutove romba.
Plotina P= a . v i p= d,d'1
2
(polovica umnoka dijagonala).

108
/
/
Sl. 8
e) Trapez
Samo su dvije suprotne stranice a i b (osnovke) usporedne. Srednjica s, tj. duina koja spaja sredine neusporednih stranica (krakova), usporedna je s osnovkama i jednaka
b
njihovom poluzbroju, tj.
iv
a+b
S=--.
2
--t----------1
Plotina P= v (a
+ b) =v . s.
'
a
Sl. 9 .
----~4~-- . 1
f) Deltoid
l d,
Po dvije susjedne stranice su jednake, dijagonale d 1 i d 2 stoje okomito jedna na drugoj.
l
l
l
l
l
Plotina P=
dl . dl
l
l
Sl. 10
g) Tetivni
etverokut
To je etverokut kojemu se krunica moe

opisati.
Sredite O se nalazi u sjecitu simetrala
s stranica.
Suprotni su kutovi suplemetni jer je
njihov zbroj 180, tj. a +y
180 i B + b=
180.
(Pravokutnik i kvadrat su takoer tetivni
etverokuti).
l
IS
--r-;+o-~-
"ex.__../
./
,s
Sl. ll
a
Sl. 12
h) Tangentni etverokut
Tome etverokutu krunica se moe
upisati.
Sredite O se nalazi u sjecitu simetrala s kutova.
Zbroj dviju suprotnih stranica jednak je zbroju drugih dviju stranica, tj.
a+ e
b+ d.
(Kvadrat i romb su takoer tangentni etverokuti).
109
3. MNOGOKUTI (POLIGONI)
a)
Openito
Broj dijagonala D =
3)
n (n
2
broj stranica mnogokuta).
(n
Zbroj nutarnjih kutova
(n- 2) 180.
b) Pravilni mnogokuti
To su mnogokuti u kojima su sve stranice i svi kutovi jednaki.

Svakom se pravilnom mnogokutu moe krunica opisati i upisati.
.
Nutarnji k ut 1znos1
(n
2) l 80
gokuta.
, gdje je n
broj stranica mno-
Oznaka:
a
stranica pravilnog mnogokuta
T
polumjer opisane krunice
- polumjer upisane krunice
v
v1sma
P
plotina
l) Tr o k u t
a = r
lf3 =
v= a
2
lf3 =
2p lf3; r -
2p
3r = 3p; a 2
2v
V3
a
Sl. 13
('/
;/
2) K v a dr a t
V2
P = a2
2Q
2 r2
a
Sl. 14
IlO
3. P e t e r o k u t
r
a=-
1o
v-s =
Sr
JO+ 2}15
=-
-2
vs.
+ l olis ==
25
2p
=Sp:
l 5-2VS.
Na sl. 15 prikazana je konstrukcija peterokuta, odnosno deseterokuta.

Sl. 15
S e s t er o k u t
4)
- - 2 p 1/1
a -- ,. -~ 3
3 ,.~
1a=
r
l J.
.,-
p--~_--
3=-
')
Sl. 16
5) O smer o k u t
2 a2
r'2 +
l)
r fi =
8 Q2
l).
(12
'
6) D e s e t e r o k u t
a
-
5a
P=2
.,
25
((5-1)=-P
2
5
r
5 ,.J
5+2VS=4
JU -
'l 5 =
JOV5
2p
l 25 -
l o v2.
lll
4. KRUZNICA
a) Kutovi u krunici
s
tg
Obodni kut a je polovica sredinjeg

kuta ~ koji lei nad istim lukom.
Slijedi: l) Obodni kut nad polukrunicom (ili nad promjerom) je pravi.
2) Obodni kutovi nad istim lukom
jednaki su.
Kut y meu tangentom i tetivom
jednak je obodnom kutu a, koji lei nad
lukom izmeu tangente i tetive.
f3
y-cx=
.
2
Sl. 17
b) Sekanta i tangenta
p
oo
Sl. 18
AP :CP
bit
DP :BP
Okrenemo li sekantu CP oko
To
take
e:
CP
PT
DP
PT.
Uvrtenje daje:
AP:PT
(vidi sl. 18).

P tako da zauzme poloaj PT,
PT:BP
znai:
Odrezak tangente je srednja geometrijska proporcionala izmeu

itave sekante i njenog vanjskog odreska.
112
e) Opseg i povrina
l . Opseg kruga:
0=2rn
d n.
2. Duina krunog luka s

(~-sredinji
kut).
7tcf'Z
3. Plotina kruga P= rrr = - - .
Sl. 19
4. Plotina krunog vijenca (sl. 19)

p
J'tT 2
rr (r2
r12)
1
nr
pf
5. Plotina
isjeka
P1
(sl. 20).
6. Plotina
odsjeka
r1t~o
360
r (s
P2
tetiva
visina
Sl. 20
t)
t. v
(sl. 20).
(t
--
sr
odsjeka).
Primjer:
Kolika je teina
1,97 kg?
eline ploe
l. Plotina:
P = P 1 + 2P1 + 4P3
pl= (6,0
2 .0,5) . 4,8
2P1 = 2 0,5 (4,8

2 . 0,5)
4P, = 1t. 0,5 1 = 3,14 . 0,25
(sl. 21), ako l dm 1 tei
= 5,0 . 4,8 = 24,0

=
dm 3
3,8
"
0,79 "
28 59 dm 2
1,0 . 3,8 =
P=
'
2. Teina:
G
a B.
P y = 28,59 1,97 = 56,3 kg.
Apsen: RepetJtoriJ elementarne mstemstlke
600
Sl. 21
llJ
2. STEREOMETRIJA (OPLOSJE I OBUJAM)

l. CAVALIERIJEV STAVAK
obujma vri se na temelju
Odreivanje
Cavalieri jevog
stavka:
Dva tijela imaju jednak obujam ako imaju jednake osnovke (tj.
osnovke jednakih plotina) i jednake visine i ako ravnina usporedna s
osnovkama tjelesa sijee oba tijela u presjecima jednakih plotina.
Sl. 22 prikazuje dvije

piramide jednakog obuj
ma, Jer Je:
lv,
l
l
-_l_,.(
/
"
81
''
'
__ .jl
B; l
Bt
B' l
vl
v2
Bf
B'2
Sl. 22
2. IZRACUNAVANJE OPLOSJA I OBUJMA (VOLUMENA)

GEOMETRIJSKIH TJELESA
Oznaka:
O
oploje, tj. zbroj povrina s v i h meanjih ploha tijeha.

P
poboje, tj. zbroj povrina b o n i h ploha tijela {plat
za obla tijela).
B
plotina osnovke
a, b, e .... bridovi
V
obujam (volumen) tijela
v
visina tijela
114
a) Prizma (sl. 23)

l. Kosa i uspravna prizma:
2 B+ P.
l
l
vl'
l
l
,.l
\
/
. l
J.<
~' \
l.
X..:-----+
.......
....... .......
.....
a
Sl. 23
Sl. 24
Sve prizme jednakih osnovaka i jednakih visina imaju isti obujam
B v
(osnovka puta visina).
2. Uspravna prizma (bridovi stoje okomito na osnovkama)

o v
(o
opseg osnovke)
a) Pravokutni paralelepiped (sl. 24)

b) Kocka
2 (ab
ac
O= 6 a
bc);
abc
b) Piramida
l. U spravna i kosa piramida
B+P
Sve piramide jednakih osnovaka i visina imaju isti obujam
V=
Bv
3
l
k
.
.
- osnov e puta v1sma .
3
2. Uspravna piramida (svi su poboni bridovi jednaki, noite visine

pada u sredite krunice opisane oko osnovke) (sl. 25).
o u
P=--
(o
8*
opseg osnovke, u
visina
poboke).
Il S
l
l
l
l
l
l
iv
l
--r--
...c-
e
------
"
__
'-+e-: -::-
/('
_;..----+--l
, ---.>lc:-......
......
- -/
....... .......
Sl. 26
Sl. 25
3. Krnja piramida (sl. 26)

O
Bt
+ B2 + P;
5. Pravilni tetraedar
V= v (B,
(omeen
O= a 1
lf3;
e) Valjak
l. Uspravni i kosi valjak

d'
V
rrrv
Jt
v
(r
4
2. U spravni valjak (sl. 27)
+ lf B,B2 + B2).
3
je sa 4 sukladna
V= al
12
istostranina
lf2.
polumjer, d
promjer osnovke).
a,
l
P
2 mv= Jtdv;
l
l
l
l
v)
A-
.-.-
l
A
l
l
'
l
l
l
l
l
~
---+--,
""
L_.C_
'
Presjek A-A
'
Sl. 27
Sl. 28
116
l
l
l
:
'
d,
'
2rJt (r
trokuta):
3. Valjkasta cijev (sl. 28)

d,2
v -it
~- 7t
v= it v (dt 2 4
4
d2 1 )
Primjer:
v,
Kolika je teina elinog svornika

(sl. 29), ako je specifina teina e
lika y = 7,85? Svornik se sastoji od
dva valjka i jednog kvadratinog
- - <::)1-------('r)
- +-'""""
stupia.
Teina G
spec. teina.
V .y
obujam
puta
150
Sl. 29
Kako l cm vode tei l g (elika

7,85 g), l dm 3 (l litra) vode
l kg
(elika 7,85 kg), a l m 3 vode
l tona (elika 7,85 t), raunat emo obujam V u dm 3 ,
da dobijemo traenu teinu svornika G u kg. Prema tome sve dimenzije koje su na
slici oznaene u mm dijelimo sa 100, da bismo dobili dm.
3
l. Obujam
V= V 1
V1 =
7t
v~ = l't
+ V2 + V3
d 1l
4
d
Q )l
v1
=;:
v1 =
V3 = B v 3
1,3
'
o 52
'
l't
= 0,2~
0,2 = o,o39 "
O, 15 = 0,006 ,.
V=
2. Teina
G = V y
0,092 dm 3
0,137 dm 3
0,137 7,85 = 1,075 kg ='= 1.1 kg
d) Stoac
l. Uspravni i kosi stoac

3
2. Uspravni stoac (sl. 30).

(s = stranica stoca
ms
m (r
+ s).
3. Krnji stoac
a) Uspravni i kosi krnji stoac
V- v (B 1
3
+V B
1 Bl
+ Bl)= 1tV (Tt + Tt Tl + T2

1
(d 1 i ~ -
1tV
12
(dt
+ dt d2 + d<J. )
3
promjeri osnovaka).
117
b) Uspravni krnji stoac (sl. 31)
r 2 ) ns
(r 1
n [r1! + rl +
(r 1
+ r 2 ) s] .
l
l
lv
l
'
---~---'
lo,
r,.,..,.
'
Sl. 31
Sl. 30
e) Priblino
izraunavanje
obujma krnje piramide i krnjeg stoca
Za mnoge tehnike svrhe posve je dovoljno priblino izraunavanje

obujma. Tako se moe obujam krnje piramide ili stoca raunati po priblinoj formuli:
(a)
gdje je:
. s t ozac
~
d ' B
Z a kr nJl
mo e se uzeh a Je "' -
1tcPsr
Uvrtenje u (a) daje priblinu formulu za obujam krnjeg stoca:

(b)
118
Primjer:
Neka se izrauna obujam vedra u l (sl. 32, gornji promjer vedra je 300 mm =
3,0 dm dug, donji 220 mm= 2,2 dm, a visina je 260 mm= 2,6 dm duga).
1t"V
1. Po tanoj formuli V= - ( d 11
12
3,142,6
V =
12
(2,21
+ 2,2
+ d 1c4 + d11 )
+ 3,0')
. 3,0
= 13,92
imamo:
mm
dm 3 (1).
2. Po priblinoj formuli (b):
3,14. 2,6
16
(2,2
+ 3,0) 1 =
13,82 dm, Cl).
Priblina vrijednost obujma ne razlikuje se bitno od tane

vrijednosti. To se vidi iz apsolutne pogreke:
Apsolutna pogreka = tana vrijednost - pribline vrijednost = 13,92
13,82 = 0,10 dm 3
Jo bolje se vidi
tanost
Sl. 32
pribllnog rezultata iz relativne ili procentualne pogreke:
apsolutna pogreka
tana vrijednost
Relativna pogreka =
no
O, l
- - = 0,007.
13,92
Procentualna pogreka = relativna pogreka . 100/o
0,007 . 100/o = 0,7/o = 7%o.
f) Kugla i njezini dijelovi
l. Kugla
V=
R- polumjer, D- promjer kugle)
o
b
Sl. 33
119
2. Kuglin pojas (sloj) (sl. 33a)

P
2Rnv
lev
(3
6
(r1 i r 2
r 2
1
+ 3 rl + v 2)
polumjeri osnovnih krugova sloja).
3. Kuglina kapica (kalota, kuglin

2Rnv
(r
V- W (3R
3
odsjeak)
(sl. 33a)
v 2) n
v)= 1tV (3,-2
+ v)
polumjer osnovnog kruga kapice).
(r
7. Kuglin
isjeak
V=
2
3
(sl. 33b)
R 21tv.
Primjer:
Koliko m 3 vode zaprema spremite (sl. 34) i koliko m 2 lima treba za njegovu
izvedbu?
l. Zapremina:
2~00
v= v,+ v.
v,
v,
rtd1
2,4 2
1t . -
6,0 =
-------
V2
= -2 -6
2,4.
=Tt
2 42
. 4,8
21,7 m 3
Tt
rt D 3 = - 2 43 = 3 6 m 3
12
,
J
V= 25,3 m 1
Sl. 34
2. Potrebno je lima:
P=- P1
P1
P1
= :tdv = :t
l
= -2
P = 45,2
+ P1
2,4 (6,0
1,2) = :t 2.4 4,8 = 36,2 m 1
D'rt = - 2 41 :t = 9 O m 1
2
'
'
m.
Raunato je pomou logaritamskog raunala na 1 m', odnosno 1 m 1 tano.
120
III. GONIOMETRIJA I TRIGONOMETRIJA

l. DEFINICIJA GONIOMETRIJSKIH, TRIGONOMETRIJSKIH
ILI CIRKULARNIH FUNKCIJA
U pravokutnom trokutu ABC s katetama a i b, hipotenuzom e i iljatim kutom a zovu se omjeri:
B
a
[.
Sl. 35
a
e
b
e
kateta nasuprot kutu

hipotenuza
kateta uz kut
hipotenuza
cos a

b
kateta uz kut
b
kateta uz kut
a
e
hipotenuza
-sec n
b
kateta uz kut
e
hipotenuza
a
a
sm a
(sinus a)
(kosinus a)
tg a
ctga
(tangens a)
(kotangens a)
(sekans a)
cosec a
(kosekans a).
Iz gornjih definicija slijedi:

l) da su svi ti omjeri f u n k e i j e s a m o k u t a ..a, jer nj~ova
vrijednost ovisi jedino o tom kutu, a to je istaknuto u nJihovom nazivu;
121
2) da su te funkcije o m j e r i d u i n a, dakle isti (neimenovani)

1
1
brojevi, pa je npr. lO m sin 30
lO m
m
5 m, dok je lO m
2
2
5 m!!;
3) da je sin a< l, cos a < l, sec a> l, cosec a> l, jer je kateta manja od hipotenuze. (Znak < znai manji od, znak > znai :.vei ode);
4) da tg a i ctg a mogu primiti svaku konanu vrijednost od O do ma
kako velikog broja, jer omjer kateta moe biti kakavgod;
l
5) da je ctg a. - - - ,
tg a.
l
--,
cos a.
sec a. -
l
cosec a. = - - - .
sm a.
Primjeri:
l) Zadan je pravokutan trokut kojemu su katete a= 3 cm, b= 4 cm. Neka se
izraunaju vrijednosti svih goniometrijskih funkcija kutova a i ~ toga trokuta.
Po Pitagorinu pouku:
e = ~l az + b 2 = V9 + 16 = 5 cm.
Po definiciji goniometrijskih funkcija:
3
sin a = - = O 6
5
'
4
cos a=
a-Jem
ctga
sec a=
Sl. 36
Vidimo da je
cosec IX=
sin a= cos
cos a= sin
tg a
ctg
'
cos~=
0,75
tg
--:-3 = l '33
ctg
tg a=
\CX
5
3
=O 6
sin~=
4
4
5
-
5
3
1,25
= 1,67
sec~=
cosec
tJ=
5
3
5
4
3
3
4
5
3
5
4
= 0,8
0,6
1,33
0,75
= 1,67
= 1,25.
~
~
~
itd.
a kako su a i~ k o m p l e m e n t n i kutovi, jer je njihov zbroj a

zakljuujemo:
+~
goo,
ako su dva kuta komplementna, funkcija jednog kuta jednaka je kofunkciji drugog kuta.
Npr.:
sin 30
ctg 45
cos (45
Primjetimo da su dva kuta s u
2)
a)
122
cos 60
tg 450
a)
sin (90
(45
a)]
sin (45o + a).
p l e m e n t n a ako je njihov zbroj 180o.
Neka se izraunaju vrijednosti goniometrijskih funkcija:

kuta a= 45o.
Iz pravokutnog
1. po Pitagorinu
trokuta kateta a slijedi:
istokranog
pouku:
lf2ai"
e = Va' + a2 =
= a \t 2.
2. po definiciji goniometrijskih funkcija
sin 4.5
cos 4.5 =
a V2
V2
..,;,__
2
V2
=-
a\f2
tg 4.5 = - = l
a
ctg 4.5
a
= - =
b)
O(
=45
l.
Sl. 37
kutova
30 i 'Y
~ =
60.
Visina v istostraninog trokuta stranica a dijeli taj trokut u dva pravokutna

trokuta sa iljatim kutovima ~ = 30 i y = 60. Iz lijevog (ili desnog) trokuta slijedi
prema sl. 38. :
2cm
160
Sl. 39
Sl. 38
v=
l.
a'
a'
a
st n 600 =
VJ
2
a
allf
.,
--
2.
Sln
300 = - ... a
2
a\13
cos 300 =
tg
tg
v3
ctg
600 =
a
VJ V3
300 =
af)
2
2
2
VT
2
VJ
2
600=
l
=cos 600=
a
2
\: 3
a
2
V3
3
aV3
2
ctg 300 =
a
VJ
V3
- 3
-VJ.
123
Opet vidimo da je
sin 30 = cos 600

cos 30 = sin 60 itd.
3) Neka se konstruiraju kutovi a, ako je:
4
a) sm <X = - .
7
s1n
<X
kateta nasuprot
hipotenuza
4 Oil
=-- 7
4.7cm
O(
2cm
Sl. 40
124
Cili
2 cm
3,5 cm
4krn
7 km
- - --
4 m
7 m
--
i td.
Za konstrukciju kuta a uzet emo omjer
(Ul
i nari-
3,5 on
sat emo pravokutni trokut katete 2 cm i hipotenuze 3,5 cm.
Nasuprot katete duge 2 cm lei traeni kut a (Vidi sl. 39).
b) tg a = 2,35.
tg
<X
(X
kateta nasuprot
kateta uz
<X
<X
47 on
4,7 cm
20 cm
2 cm
-- =
= 2,35
235 on
::a
100 on
(vidi sl. 40).
2. PROSIRENJE DEFINICIJE GONIOMETRIJSKIH FUNKCIJA

PREDOCIVANJE GONIOMETRIJSKIH FUNKCIJA DUZINAMA U
JEDINICNOJ KRUZNICI
Opis slike 41 :
Iz pravokutnih trokuta OAB, OCD i OEF u jedininoj krunici (OC =
OB
OE
l) slijedi:
Sin ex l
cos cx 1 -
BA
OB
OA
OB
BA
=OA
tg cx 1 -
CD
cotg cx 1 =
EF
OG
OE
-CD
=EF
sec cxl
cosec cx 1 =
OD
OG
OF
OE
=OD
=OF
tj. u jedininoj krunici predoene su goniometrijske funkcije iljatog kuta

a ovako:
l) sin a 1 duinom okomice BA sputene iz presjecita B kraka OK 1
jedinine krunice na vodoravni polumjer OC;
2) cos a 1 projekcijom OA polumjera OB na vodoravni polumjer OC;
3) tg a 1 odsjekom CD tangente
C vodoravnog polumjera OC;
povuene
4) ctg a 1 odsjekom EF tangente

kraju E vertikalnog polumjera OE.
na krunicu u desnom kraju
povuene
na krunicu u gornjem
5) sec a, udaljenou OD kraja D odsjeka CD

tg a od sredita O
krunice.
6) cosec a, udaljenou OF kraja F odsjeka EF
ctg a od sredita O
krunice.
Kako se vidi iz slike 41, oba promjera, vodoravni CC' i vertikalni EE',
dijele krug u etiri jednaka dijela, koji se zovu k v a d r a n t i. Ako je kut
izmeu 0 i 90, kae se da je u prvom kvadrantu, izmeu 90 i 180 u drugom, izmedu 180 i 270 u treem, a izmeu 270 i 360 u etvrtom kva125
drantu. Kvadranti slijede jedan za drugim u smjeru u kojem raunamo

kutove. U matematici je to smjer obratan kretanju kazaljke na satu (u geodeziji u smjeru kazaljke).
'
K,
ctgcx,
erg 01."
...
?:s
.e:
-"'
./'
--
".
.~
~
o
1:l
......
-"'
+Ci.
e
+
-e
/
~~\
'
.e:
, COSC/.1 /
~,
.._
COS OI.,
~
C>o
(\\
....
-ex
~
/
....bl
.,
1:l
.e:
-"'
IY
E'
Sl. 41
Vrti li se parnini krak OK 1 dalje, prelazei iz I kvadranta (OK 1) u

drugi (OK 2), trei (OK3 ) i etvrti (OK4 ) kvadrant, kut a prima neke vrijednosti a 2 , a 3 , a, kojima odgovaraju druge vrijednosti goniometrijskih funkcija (vidi sl. 41).
Sto se tie predznaka tih funkcija u razliitim kvadrantima uzima se
dogovorno da su:
l) sin a i tg a p o z i t i v n i, ako su duine koje ih predouju i z n a d
vodoravnog promjera CC', a n e g a t i v n i, ako su te duine i s p o d tog
vodoravnog promjera.
126
2) cos a i ctg a p o z i t i v n i su, ako duine koje ih predouju, lee

d e s n o od vertikalnog promjera EE', inae su negativni.
Prema tome su predznaci pojedinih funkcija u razliitim kvadratima ovi:
cosa.
D
ll
-
Ul
Il'
ID
+
-
Sl. 42
Poveamo li koji god kut, npr. a 1 , za 180, 360, 540, 720 itd. ponavljat e se vrijednosti tangensa i kotangensa ve kod poveanja kuta
za 180, a vrijednosti sinusa i kosinusa tek kod poveanja kuta za 360. Iz
toga slijedi da su goniometrijske funkcije p e r i o d s k e f u n k e i j e,

pri emu sinus i kosinus imaju najmanji period P
360, a tangens i kotangens P
180 (vidi sl. 41).
Npr.:
+ 15) = sin 15
(2 . 3600 + S0) = cos S0
sin 375 = sin (360
cos 770
cos
t g 200
t g (180
ctg 610
= ctg
+ 20) = t g 20
(3 . 180 + 70) = ctg
sin (360
cos (2 . 360
tg (180
70
+ 30)
ctg
(5
+ 4S
+ 60)
180
sin 30 = 1/t
=
0
+ 4S 0 )
V2
2
= cos 45 =
tg 60 =
=
v3
ctg 45
=,
NEKE VRIJEDNOSTI GONIOMETRIJSKIH FUNKCIJA
Na slici 41 mogu se jasno razabrati vrijednosti goniometrijskih funkcija za kutove 0, goo, 180o, 270 i 360. Te vrijednosti navedene su u tablici
koja slijedi, u nju su ukljuene i vrijednosti funkcija za ~~to~e 45, 3_D 0 ,
6oo, koje se dobivaju iz istokranog pravokutnog trokuta 1 1z Istostram
nog trokuta (vidi primjere l. i 2. na strani 123).
J:
Kut
Fkc.
sm
()O
300
cos
V3
tg
V3
+oo
V3
Ctg
900
180
V2 V3
2
V2
-2
Vl
V3
ex>
45
3
l
60
2700
u l.
kv.
360
3600
raste
3600
pada
oo
1800
raste
TOO
1800
pada
oo
127
Ostale vrijednosti goniometrijskih funkcija vade se iz tablice Prirodne vrijednosti goniometrijskih funkcija (vidi npr. tablicu II u Logaritamskim tablicama dr I. Majcena).
Praktiki su od najvee vanosti osnovne vrijednosti goniometrijskih funkcija, jer se vrlo esto upotrebljavaju. Te se vrijednosti najlake
pamte pomou slika 43a, 43b, 44a i 44b.
l
l
S tn el.
l
l
180
//
""
1
2
l/""
/
~0~----~.-----~
'
.......
' '
.......
.......
'-....,-f
.......
Pzema slici:
sin 0 =O
sin 90 = l
sin 180 =o
sin 270 =
l
330
l
l
-t
sin 360 =O
Sl. 43a
l
\
cos o.
\
180
/
/
Prema slici:
cos
0 = l
cos 90 = o
cos 180 =
l
cos 270 = o
cos 360 = l
lf0
l///
+f
+
\
\
\
\
\
\
270
Sl. 43b
128
30
-l
t
\
O(
oo
o
Vidimo da su funkcije bez co, tj. sinus i tangens pozitivni kad su

i z n a d , odnosno negativni kad su i s p o d horizontalnog promjera, a
funkcije s CO, tj. cosinus i cotangens pozitivni su kad su n a d e s n o, a
negativni kad su n a l i j e v o od vertikalnog promjera.
+oo
{j
tl
l
l
tget.
1
780
o
/
Prema slici:
tg
tg
, ,
=o
tg 180
tg 270
oo
tg 360
'-..
........
'
VJ
2
\
\
\
=o
=
45 =l
tg 90 =
360
........
\\
oo
oo
=o
Sl. 44a
-{J
.... .....
1
/
cfq(l..
-- -- -- - - - -t-------"""'
,.
180
Sl. 44b
11 B. Apsen: Repetitorij elementarne matematike
Prema slici:
ctg 0 = +oo
ctg 45 = l
ctg 90 =o
ctg 180 = + oo
ctg 270 =o
ctg 360 =
oo
129
Oznaka ex-, npr. kod funkcije tangens za a

90 znai samo to, da
raste li kut a u prvom kvadrantu sve vema prema 90, tanges a raste k
pozitivnim vrijednostima tako da moe premaiti svaki, ma kako velik
pozitivni broj, a umanjuje li se kut a u drugom kvadrantu i dolazi li sve
blie kutu 90, tg a raste k negativnim vrijednostima tako, da moe premaiti svaki. ma kako velik negativni broj .
130
3. NEGATIVNI KUTOVI
ctg (-ex.)
ct ger.
K,
Sl. 45
Vrti li se parnini krak OK u smjeru okretanja kazaljke na satu,

kutovi se smatraju negativnim (u geodeziji pozitivnim).
Prema slici 45 je:
sin (
cos (
a) = - sin a
a)
cos a
tg (
ctg (
u)=- tg a
CL)
ctg u
(l)
13 J
4. VEZA IZMEU GONIOMETRIJSKIH

FUNKCIJA ISTOG KUTA a
Iz pra voku tnog trokuta ABC (slika 46) slijedi:
stn oc
(K)
cos
A ...._.__b:----'--
kvadrirajmo i
zbrojimo
b
Cl
Sl. 46
a kako je po Pitagorinu pouku e!

a2 + b1 , dobiva se:
sin 2 a + cos 2 a
l.
2 a
sin
a
Yl
cos
Odatle:
cos a
Yl
sin2 a.
Iz istog pra voku tnog trokuta ABC (slika 46) imamo: tg a =

a iz jednakosti (K) slijedi:
a=c sma
Uvrtenje daje
b= e cos a
sm rx
Mnoenjem formula:
sec o:cos rx =
Izlazi:
132
(2a)
(2b)
a
tga = - - .
cos rx
cos rx
Na slian se nain dobiva:
ctg a=--.-.
sm rx
Umnoak formula (3) i (4) daje: tg a ctg a
l.
Odatle:
l
tg rx =
ctg rx
ctg rx
(2)
tg rx
e
(4)
(5)
(5a)
(5b)
b
b
e
sec a cos a
(3)
l,
odatle:
Na
sec ex
slian nain
se dobiva:
cos ex
(6)
l
cosec ex
(7)
= .
sm ex
Podijelimo li formulu (2) sa cos 2 a, dobivamo:

l
ili s obzirom na (6):
- -2 - - sec 2 a
cos ex
tg 2 a.
(8)
Dioba fon nule (2) sa sin 2 a daje:
+ ctg 2 a =
ili s obzirom na (7)
---
sin2 ex
cosec 2 a = l
sin 2 ex
+ ctg 2 a.
Te formule dobivamo i iz sl. 41:

sin a 1
2
ll OAB:
+ cos
(9)
sm ex 1
a 1 = l;
tg a 1 = ----=- itd.
COS
exl
l + tg 2 a 1
sec2 a 1 ; !J. OEF: l + ctg 2 a 1
cosec 2 a 1.
Pomou tih formula moe se svih est goniometrijskih funkcija izraziti pomou jedne funkcije kako pokazuje ova tablica:
ll OCD:
sm o:
cos
vl
sm ex
cos cz
tg
Vt
ctgo:
V1 -
sin 1
Vl
sin1
o:
o:
vl
Y1 -
cosec o:
smo:
tg
Cl
cos
cos
ctg
0:
VsecJ o:
0:
0:
v1 + ctgl
0:
cos o:
- cos 1 o:
sec o:
cosec o:
Vcosec2o: 1
cosec o:
sec o:
Vsec2 a.- 1 VcosecZ o: -
ct g o:
l
2
cosec o:
0:
Vl
vl + ctg2
Cl
cos 0:
o:
sec o:
Cl
Vt+ tg2 o:
cos 1 o:
sin 1
ctg
Cl
vl + tgl
V1
sm
ex
sec ex
cos 1 o:
sin1 o:
smo:
0:
tg
Cl
1
Vcosec
o:
Vsec2 o:- 1
tg 0:
Vl + ctg
vl + tg
cigo:
v1 + tg o: Vl + ctg
tgo:
1
o:
cosec o:
o:
VcosecJ o:- 1
Cl
sec o:
Vseci o:
Izvedi za vjebu sve te izraze!
133
5. PRELAZ NA SILJATE KUTOVE

Kako se vidi iz slike 41 i tablice koja iza nje slijedi, svaka goniometrijska funkcija prima ve u prvom kvadrantu sve vrijednosti koje
uope moe primiti,
ako se ne obaziremo na predznak
fun k e i j e. Na temelju toga moemo vrijednost svake goniometrijske
funkcije kuta veeg od 90 izraziti pomou njezine vrijednosti u prvom
kvadrantu, uzevi dakako u obzir njen predznak.
Pravilo prelaza:
l. Pr e d z n a k. Odreuje se za pojedine funkcije u razliitim kvadrantima prema shemi predznaka na sl. 42 (vidi takoer sl. 43a, 43b, 44a
i 44b).
..
2. F u n k e i j a i l i k o f u n k e i j a. Ako se zadani kut moe predoiti u obliku (90 a 0 ) ili (270 a 0 ), gdje je a 0 iljati kut, fun k e i j a
s e m i j e n j a u k of u n k e i j u, tj. sinus prelazi u kosinus, kosinus
u sinus, tangens u kotangens i kotangens u tangens, a predoi li se zadani
kut U obliku (180+a 0 ) ili (360a 0 ), funkcija ostaje ista.
Prema tome:
sin (90 + a 0 ) = + cos a
cos (90 + a 0 )
sin u
tg (90 + a 0 )
ctg a
ctg (90 + u0 )
+ tg n
sin
cos
tg
ctg
(180 + a 0 )
sin a
0
(180 + a ) =
cos a
0
(180 + a )
+ tg a
(180 + a 0 )
=f ctg a
sin
cos
tg
ctg
(270 T a 0 )
cos a
0
(270 =t= ~. ) = +sin a
(270 =t= u0 )
+ ctg a
(270 =f u0 )
+ tg a
sin (360 T a 0 ) = + sin a

0
cos (360 + a )
+ cos a
0
tg (360 + a ) = =f tg a
ctg (360 + a 0 )
+ctg a
Kako se vidi, navedeno pravilo vrijedi i za k o m p l e m e n t n e

k u t o v e, tj. za kutove a i B iji je zbroj a + B 90; tako je sin a 0 =
0
0
= sin (90
B)
cos B. cos ~
cos (90
B ) - sin B itd.
Primjeri:
\
134
sin 150
sin
(90
COS
210 =
COS
(180
+ 30) =
COS
300
tg
330 = tg
(270
+ 60) =
ctg 60o
ctg 135 = ctg
(90
+ 45o) =
tg
sin 101
(90
sin
60) =
11) =
cos 60o
+ cos
45o =
uo
1,
V372
VJ73
1
cos 163 = cos (180

cos 216 = cos (180
tg
305 = tg
tg
318 = tg
(360
dg 31842'21 n
ctg 31842'21"
i sekunda.
+ 36) =
(270 + 35) =
Prelaz se moe vriti na dva
Obino
17)
42) =
naina,
ctg (270
ctg (360
cos 17
-cos 36
ctg 35
tg
42
npr.:
+ 4842'21"
) = - tg 4842'21" = - 1,139
4117'39")
ctg 4117'39"
- l , 139
se vri prvi prelaz, da se izbjegne
preraunavanje
minuta
135
6. FUNKCIJE ZBROJA KUTOVA (TEOREM ADICIJE)
:~
l .s
"'
l
coscx
Sl. 47
Prema slici 4 7:
l. sin (a
+ B)
AB
AC
+ CB
AC
AC
AD cos a; AD
sin
B;
DE
OD sin a; OD
cos
B.
sin (a
+ B)
sin a cos B + cos a sin
OB
2. cos (a
B)
OE
Uvrtenje daje:
BE
OE
OD cos a; OD
cos~;
CD
AD sin a; AD
sin
cos (a
+ B)
_,.(lO)
OE
CD
Uvrtenje daje:
B.
cos a cos B
+ DE
sin a sin
(ll)
Prema (3) moemo pisati:

tg (~X+~)= sin (~X+~)= prema (JO) i (I I)
cos ((l + ~)
1
sin IX cos~+ cos ex sin~ .

cos ex cos ~
sin ex sin ~
Diobom brojnika i nazivnika desne strane sa cos a

tg
((X
+ ~) =
tg
136
(X
+ tg ~ .
t g (X t g~
cos~
dobivamo:
(12)
Na
slian nain:
ctg (!X
+ ~)
cos (!X
sin (!X
+ ~)
+ ~)
cos
sin
IX
IX
cos ~
cos ~
sin
cos
sin ~ .
IX sin ~
IX
Brojnik i nazivnik desne strane podijelimo sa sin a

ctg
+ tJ
A)
(X
ctg IX ctg ~
l
ctg ~ + ctg IX
sin~'
to daje:
(13)
7. FUNKCIJE RAZLIKE KU TOVA
U fmmuli (10), (ll), (12) i (13) uvrstimo (

obzir formule (l) dobivamo:
sin (a
cos (a
tg (a
ctg
~)=sin
~)
~)
(a-~)=
a cos~
cos a
tg
(X
cos~
tg
cos a
+ sin a
ctg ~
+l
ctg IX
mjesto
~;
uzevi u
sin~
(14)
sin~
(15)
(16)
l+ tg~Xtg~
ct g IX ctg ~
~)
(17)
137
8. FUNKCIJE DVOSTRUKOG I POLOVICNOG KUTA

Ako u formule (10), (ll), (12) i (13) uvrstimo
2 sin a cos a
sin 2 u
cos 2 a = cos 2 a - sin 2 a
2 tg (X
tg 2 a
2
l
tg a:
ctg 2 (J, - l
ctg 2
Pomou
= ---'---- .
2 ctg
a, imat
emo:
(18)
(19)
(20)
(21)
fJ.
tih formula za dvostruki kut moemo
izraunati
sin 3 a,
cos 3 u itd.
Npr. sin 3 a=sin (2a+a)= prema (10)= sin 2a cos a+ cos 2 a sin a
2
2
2
3
sin 3 a
prema (2) =
= 2 sin a cos a+ sin a cos a sin a= 3 sin a cos a
= 3 sin a (l
sin 2 a)
sin 3 a
3 sin a
4 sin 3 a.
sin 3 a
Na
slian nain
Izvedi to!
3 sin a
dobiva se:
cos 3 a
4 sin 3 a
4 cos:J a
Ako stavimo u formule (18) do (21)
.
sm a
cos a
2'cx.
ex.
s m cos-
.,
(18a)
3 cos ct.
2
(19a)
umjesto a, dobivamo:
cos - - s m 2
2
(X
ex.
2tg2
tga=---ex.
2
l-tg 2
ex.
2
ctg
ctg a
2 ctg
138
l .
ex.
'
(22)
Prema formuli (2) moemo pisati:

l
= sin 2 -
cos oc = cos 2
+
-
cos2
-
-,
a druga formula sustava (22) glasi:
sin 2 oc .
2
Zbroj, odnosno razlika tih formula. daje:
+ cos u
l -
2 cos:! -
cos u = 2 sin:!
(23)
(24)
- o
Odatle slijedi:
sm
2
IX
-+
cos iJ.
2
l+
cos-=
cos iJ.
(25)
(26)
P9dijelimo li formulu (25) s (26), odnosno (26) s (25), dobivamo:

iJ.
tg-=
2
ctg
.,-
cos oc
(27)
l+ cos iJ.
(28)
l+ cos iJ.
COS IX
Uvrstimo li u formule (23) i (24) 2 u mjesto u, imamo:

l
+ cos 2 a
2 cos 2 u
cos 2 u
2 cos 2 u
Odatle:
o
sin oc =
cos
iJ.
l
l
cos 2 iJ.
2
(29)
cos 2 iJ.
2
Odatle dobivamo dijeljenjem:
tg occtg oc
J
l
cos 2 iJ.
cos 2oc
cos 21X
+
l + cos 2 iJ.
(29a)
139
Primjeri:
l) sin 750 = sin (30
+ 45) =
prema (10) = sin 30 . cos 45
+ cos
30 . sin 45
:::o
V2 + V3 . V2 = V2 ( lJ.;"
r 3 + 1).
l
prema tablici u 2 = - .
2
2
2) cos 75 = cos (30
+ 45)
=prema (ll) = cos 30' . cos 45
l).
- V3. V2- _:. V2 = V2(VJ

2
sin 30' . sin 45 =
_4_ _ __
Pokus prema (2):

sin 1 75
2
(3
cos1 75 =
16
l
= - (4
3) sin 15
sin (60'
+ 2 V3 + l)+~ (3- 2l'3 +l)=

16
+ 2V1 + 4
VJ)=
J.
45) = prema (14) = sin 60 cos 45
V3V2
2 . 2 -
cos 60' . sin 45 =
V2 V2
l
2 . 2
(VJ-J).
Pokus:
sin 15
4) cos 15
cos
300
2
cos 75
prema (26) =
Pokai da su oba rezultata
140
prema primjeru 2) =
identina
l +cos 300
2
3
l+-
(kvadrirajl).
--2-=_:V2+
VT.
2
2
9 ZBROJ I RAZLIKA SINUSA I KOSINUSA

PREDOCENA UMNOSKOM
. ?vaj nain prikazivanja sinusa i kosinusa prikladan je za logaritmlranJe.
Prema formulama (10) i (14) imamo:
sin (x + y)
sin (x
sin x cos y + cos x sin y
y) =sin x cos y
cos x sin y.
Stavimo:x+y=a;x-y=~,tadajex=
ex.+~
, ay=
ex.-~
Uvrstimo to u gornje formule, pa ih zbrojimo, a nakon toga oduzmemo.

Dobivamo:
+
.
Sln a
sm ~ =
A
sm a - sm
Postupajui
cos a+
cos a
na
2 s1n
ex.+~
-cos~
(30)
2
ex.+~ . ex.-~
= cos
sm
.
slian nain
cos~
cos-......:....
CX.-
2 cos Cl
(31)
s formulama (ll) i (15) dobit
+ ~ cos _ex._.:_
2
(32)
. ex.+~ .
- 2 sm
sm
2
ex.-~
emo:
(33)
Formule (30) do (33) uklj. upotrebljavaju se kada treba transformirati izraze u kojima dolazi zbroj ili razlika trigonometrijskih funkcija, u
izraze, u kojima te funkcije dolaze u obliku umnoka, da se npr. omogui logaritmiranje.
141
l O. UMNOZAK SINUSA I KOSINU SA PREDOCEN

U OBLIKU ZBROJ A I RAZLIKE
Nainimo
li zbroj, pa razliku formula (10) i (14), dobit
sin (a
sin (a
+ ~) + sin (a
+ ~) sin (a
B)
B)
2 sin a
emo:
cos~
2 cos a sin
(34)
Odatle:
sin a cos 13 = -
sin (a
2
l
cos a sin (3 = - sin {a

2
Postupajui
na
slian nain
cos u cos ji = sin u sin
142
B=
sin (a
B)
(35)
+ B)
sin (a
B)
(36)
s formulama (ll) i (15) dobit
.,-
cos (a
cos (a
+ B) +
+ ~) + cos (u
13)
cos (a
emo:
B)
(37)
+ 13)
(38)
ll. IZRACUNA VANJE VRIJEDNOSTI GONIOMETRIJSKIH

FUNKCIJA IZ ZADANOG KUTA
To se vri pomou tablica. U tu svrhu nam slui ili tablica prirodnih vrijednosti goniometrijskih funkcija ili tablica logaritama tih vrijednosti. U prvoj su tablici navedene vrijednosti funkcija u veim razmacima, esto tek svakih 10' (vidi npr. dr Majcen, Logaritamske tablice,
tablica II), te interpolacija nije jednostavna i ne vodi do tanih vrijednosti.
Zato se obino raunaju vrijednosti goniometrijskih funkcija logaritamskim
putem pomou tablice logaritama tih funkcija, u kojoj su vrijednosti logaritama navedene u mnogo uim razmacima, npr. u Majcenovim logaritamskim tablicama (tablica III, za svaku minutu 1').
Sadri li zadani kut sekunde, mora se interpolirati. Interpolacija
se vri po trojnom pravilu, pri emu se rezultat interpolacije kod sinusa
i tangensa d o d a j e, a kod kosinusa i kotangensa o d u z i m a, jer prve
dvije funkcije rastu. a druge dvije padaju u I kvadrantu (vidi 2).
Primjeri:
l. cos 143 24' 38" = ?
cos 143 24' 38" =cos (90
53 24' 38") =
sin 53 24' 38"
(v. 5).
Iz tablice I i III vadimo:

log sin 53 24' = 9,90462
JO, i iz stupca D l", koji daje promjenu logaritrna sinusa
pri poveanju kuta za l", vadimo 0,16 (jedinica petog decimalnog mjesta). Stoga:
povea li se kut za l", logaritam sinusa e se poveati za 0,16; da se izrauna za
koliko e se poveati taj logaritam, ako se kut povea za 38H, piemo:
1H 0,16
38" . . .
x'
odatle
38
To pri braj amo (sin us je!):
o, 16
= - , pa
9,90462
10
9,90468
10
+6
Dakle: log sin 53 24'38" = 9,90468
= 0,16. 38 = 6,08
10
0,90468
=6
l.
Iz tablice I Logaritmi brojeva dobivamo antilogaritmirajui:
sin 5324'38 = 0,80293, a dakle:

cos 14324'38" =
0,80293.
143
2. ctg 213'53'17 .. =?
ctg 2131 53'17,. = ctg (1800
+ 3353'17") =
Tablica V: log ctg 3353'
D 17"
0,46 . 17 = 7,82
10,17292- 10;
= 8.
log ctg 3353'17"" = 10,17284
Tablica I: ctg 21353'17"
ctg 3353'17" (vidi 5).

D 1,. = 0,46;
oduzirnamo (ctg!)
JO= 0,17284.
+ 1,48883.
Pamti! Kad trai logaritam trigonometrijske funkcije, uvijek m n o i vrijednost izvaenu iz stupca D l" sa brojem sekunda zadanog kuta!
144
12. RACUNANJE VRIJEDNOSTI KUTA IZ
ZADANE VRIJEDNOSTI GONIOMETRIJSKE FUNKCIJE

vrijednosti kuta iz zadane vrijednosti goniometrijske
funkcije vri se takoer pomou tablice logaritama goniometrijskih funkcija (npr. Majcen tabl. III). Kako se vidi iz slika 48 do 55, jednoj zadanoj
vrijednosti funkcije odgovaraju uvijek dvije vrijednosti kuta.
Raunanje
a) sin a =
+ a,
gdje je a zadana vrijednost.
a=?
----
+a
+G
o
-a
-a
b)
a)
Sl. 49
Sl. 48
a 1 se dobije logaritamskim putem, a a 2 = 180- a 1, jer je prema sl. 48 i. 5.
sin ut
sin (180
a 1)
=--a;
sin
no
sin a 1 = a.
?
+a
a 0 se dobije logaritamskim putem, a a 1
jer je prema slici 49 i 5:
sin a.,
b) cos a=+ a;
-a.
a=?
lO B. Apsen: RepeUtortl elementarne matematike
145
a1 se dobije logaritamskim putem, a a 2 = 360- a 1 , jer je

cos a 2
cos a 1
a. (Vidi sl. 50).
l
l
-a
+a
a,
b)
G}
Sl. 51
Sl. 50
a=?
cos
no
+a
a 0 se dobije logaritanskim putem, a a~

180- a 0 , dok je a 2 = 180
jer je cos ~
cos a 1
a. (Vidi sl. 51).
e) tg a= +a;
/
+G
-a
b)
G)
Sl. 52
Sl. 53
se dobije log. putem, a a .

sl. 52).
a1
-a'
tg a 0
O( o
146
+ a0 ,
+a
a=?
180
+ a 1,
jer je tg a 2
tg a 1 =a (Vidi
flu sc dobije log. putem, a a 1
tg a2
tg a 1
(Vidi sl. 53).
a.
d) ctg a=+ a;
180- a 0 , dok je a:!= 3600- u0 , jer je
.. a
-a
+G
/
Sl. 54
a 1 se dobije
(Vidi sl. 54).
d 1)
Sl. 55
log. putem, a a 2 = 180
ctg u= -a;
+ a 1,
jer je ctg a:!= ctg u 1
a.
a=?
se dobije log. putem, a u 1

180- u 0 , dok je u 2
ctg 2
ctg n 1 = - a . (Vidi sl. 55).
a0
360- a 0, jer je
Iz navedenog slijedi:
K u t, k o j i l e i u II k v a d r a n t u r a u n a m o p r e m a
for mu l i (180
u 0 }, k u t u III k v a dr a n t u
pr e m a (180 + a 0 ),
a k u t u IV k v a d r a n t u
p r e m a (360
a 0 ), g d j e j e a 0 k u t
u I k v a d r a n t u.
Primjeri:
l. sin u = 0,56877;
Logaritmiranje
log sin a
pomou
= 0,75494
a = ?
tablice I daje:
l
= 9,75494
10.
U tablici III nalazimo u stupcu log sin najblii manji logaritam (9,75478-10),
vadimo pripadni ku,t 3439' i promjenu logaritma sinusa, kad se kut povea za 1",
ovdje D l" = 0,31, pa raunamo razliku izmeu na.eg logaritma i uzete tabline vrijednosti (ovdje 16 jedinica petog dec. mjesta}. Da naemo broj sekunda za koje e
porasti kut kad se njegov log sin povea za 16, postavimo razmjer:
0,31:16 =l ::r,
147
lO
a odatle:
16
X = - - = 51 8' ='= 52'.
0,31
J
Dakle prema a) a 1 = 3439'52"

2. cos a =
0,67885;
Tablica I:
log cos no = log 0,67885
= 0,83178
a, = 180
cos a 0 =
+ 0,67885.
= 9,83178
a 1 = 14520'08".
10.
74
4
Tablica V:
D l" =O 23
' '
kut: 47 15'
a0
- - = 17,4 17 ...
0,23
17"
47 14' 43"
a 1 = 180
+ a0 =
227 14' 43".
Pamti!
Kad odreuje kut iz logaritma trigonometrijske funkcije, uvijek d ij e l i razliku izmeu tog logaritma i njemu najblie manje tabline vrijednosti sa tablinom razlikom izvaenom iz stupca D l'". Broj sekunda
izraunat na taj nain k o d s i n u s a i t a n g e n s a p r i b r o j i k ut u, a k o d k o s i n u s a i k o n t a n g e n s a o d u z m e od kuta, jer s
poveanjem vrijednosti trigonometrijske funkcije ili njenog logaritma
pripadni kut kod sinusa i tangensa raste, a kod kosinusa i kontangensa
opada.
Pr i m j e d b a : Ako se prema uvjetima zadatka trai samo priblina vrijednost kuta, vadimo je iz tablice prirodnih vrijednosti goniomeh-ijskih funkcija (npr. Majcen, tabl. Il).
Primjer:
tg 2.x
(21X) 1 48 30';
a: 1 241S';
= 1,132;
(2 a:) 2
eX= ?
= 1800 + 48 30' =
~:::::11415'.
148
228 30', odatle
13. RJESAVANJE PRAVOKUTNIH TROKUTA

l.
ODREIVANJE
KATETA
Iz definicije goniometrijskih funkcija (vidi l) slijedi:

srna
cos~
slino:
a
e
a
e
, odatle a
e sm a
13
, odatle a
e cos~, tj.
/
e sm a
e sin~
e cos~
e cos a.
(39)
Sl. 56
Kateta je jednaka hipotenuzi pomnoenoj sa sinusom

k u t a n a s u pr o t t o j k a t e t i i l i s a k o s i n u s o m k u t a u z k a t e t u.
Budui
da je po definiciji ( l):
Kateta je jednaka drugoj kateti pomnoenoj sa tangensom

kuta nasuprot traenoj kateti ili sa kotangensom kuta uz tu katetu
2.
ANJE
Iz formula (39) slijedi:
a
e
sm rx
e
sin
cos
--
( 41)
cos rx
Hipotenuza je jednaka kateti razdijeljenoj sa sinusom kuta nasuprot toj kateti ili sa kosinusom kuta uz tu katetu.
149
Da to bre rijei pravokutni trokut, zapamti gore navedena tri pravila, pri emu dri na pameti ovo:
ako u raun ulazi h i p o t e n u z a, mogu doi u obzir samo funkcije sinusa i kosinusa; ako hipotenuza n e ulazi, dolaze samo funkcije
tangensa ili kotangensa.
N a s u pr o t n i kut trai funkcije b e z
a pr i l e e
CO,
i sa
CO.
Rjeavanje trokuta u svim nie navedenim primjerima provedeno je

u obliku shema u kojim je u posljednjem stupcu naznaen rimskim brojkama redoslijed raunanja i raunske operacije. Taj nain raunanja
osobito se preporuuje jer zauzima malo mjesta pa je pregledan, tedi
utroeno vrijeme na raunanje i omoguuje brzo nalaenje i ispravak
svake greke koja bi se sluajno uvukla u raun. Traene elemente trokuta
treba uvijek izraziti pomou z a d a n i h, da se netanosti u raunanju ne
bi provlaile kroz cijeli raun.
Primjeri:
l) Zodano: e= 457,0;
IX
= 32 40' 15w.
~ = 90
a
/
ot.
b
sm
e
sin
o
457,0
~-= 32 40' 1s
= 57 19' 45
7.
r~
= 246,69
b = 384,70
2) Zadano: a
'J.
r~
a
b
9,82;
r:J. =
/ 10(
e sm
IX
e sin
9,73224-10
2,65992
9,92520 lO
90 -
(3
e=
/-
a = 9,82
!X=6321'45"
[j= 26 38' 15"
I
Il
III
I+ II
II+ III
2,39216
2,58512
~ =
6321'45~.
/_,
IX
a
sm a.
erg !X
o
IX
a
s,n a
o
= a ctg
'X
0,99211
9,95127-10
9, 70034- lO
I
II
III
e= 10,986
b
ISO
= 4,9255
e
b
l ,04084
0,69245
I
Il
I+ Ill
3) Zadano: e = 58,5;
47. 54.
a
Sin ex= e
13
/oc
/.
b
e= 58,5
a= 47,54
a
e
Cl= 54 21' 20"
sin
13 = 35 38' 40.
34,091
Sin
':t
a= 23214;
4) Zadano:
= 900 -
':t
e sin
1,67706
1,76716
9,76548
I
II
lO
9,90990-10
1,53264
III
I - II
II+ III
38947.
a
~
f3
e
/
tg Cl= b
~ = 90
(.
O(
e=
b
a = 23214
b = 38947
Cl = 30 47' 47.
p
IX
a
s1n ,ex
a
b
sm ex
4,36575
4,59048
9,70926
tg a.
9,77527
4,65649
10
I
II
III
lO
I - II
59 12' 13'
e= 45341
I - III
151
14. RJESA VANJE KOSOKUTIH TROKUTA

l. OBICNI SLUCAJEVI RJESAVANJA KOSOKUTNIH TROKUTA
Uglavnom se sluimo sa tri

a) Sinusov
pouka:
pouak
Iz pravokutnih trokuta ADB i BDC

slijedi da je visina:
vb
vb
e sm a
vb
a sm y.
e sm a
Odatle:
ili
a sm y
sm ex
D b
ili:
a
Sl. 57
e
Pomou
visine
Va
dobiva se na isti
e
smo:
sm y
ili
sm
a:c
s1n a : s1n y
nain:
--=-sin y
sin ~
ili:
e - sm y
b
sin ~
I'lt'
e . b
sin y
:sin~.
Prema tome je:

e
sm oc
sin (3
sm y
a
i 1i :
a:b:c
152
sin a : sin
(42)
~
: sin y
Sinusov pouak glasi:

U svakom se trokutu straniceodnose kao sinusi
s u p r o t n i h k u t o v a.
Da odredimo vrijednost stalnog omjera izmeu stranice trokuta i
njoj suprotnog kuta, tj. vrijednost omjera (42), opiemo oko zadanog trokuta ABC krunicu (sredite opisane krunice O lei u sjecitu simetrala
stranica!), povuemo promjer CD i spojimo D sa B. (Vidi sl. 58).
90, <):: BDC
<;t CBD
(vidi: Geometrija l., 4).
Iz pravokutnog 6 CBD slijedi:
a
Slino
sin u.
se dokazuje:
b= 2 T
(43)
sin(~
2 T sin y.
O dB: tle slijedi:

a
b
e
l) - - - - - - . - =2T,
Sin'(
sin ex
sin ~
(44)
-- -
ex
13
,r
.......
tj. omjer stranice i sinusa suprotnog kuta

jednak je promjeru oko trokuta opisane
krunice.
2) Polumjer krunice opisane oko
trokuta:
b
e
-------.
2 sin ~
2 sin r
a
r=--2 sin ex
.......
,o
'-..r
'
.......
r"
( 45)
Sl. 58
b) Kosinusov poucak
Prema slici 57 imamo:
a2
v2b
(b- p) 2, gdje je AD= p, a takoer:
Ako to uvrstimo, imamo:
ili
a2
b2
+c
2 bp,
ali prema slici :

p
Slino:
e cos a,
a2
dakle
cz
+ c2 + a2 -
a2
= b2
b2
2 bc cos a
2 ea cos ~
(46)
2 a b cos y
153
Kosinusov pouak glasi:

K v a d r a t s t r a n i e e t r o k u t a j e d n a k j e z b r o j u k v ad r a t a d r u g i h d v i j u s t r a n i e a s m a n j e n o m z a d v o s t r uk i u m n o a k t i h s t r a n i e a, p o m n o e n s a k o s i n u s o m
k u t a k o j i o n e z a t v a r a j u.
Ako je jedan kut u trokutu, npr. B, pravi, to je cos B cos 90
O,
pa prema drugoj formuli gornjeg sustava dobivamo:
c2
b2
a to je Pi t agor in pou ak.
+ a 2'
e) Tangensov pouak
Prema sinusovom
vrijedi:
sm a
b
sin~
a
+ b-
a+
to se moe pisati u obliku:
'
sin a + sin ~
sin a
sin l3
a+~
2 sm
cos
a odatle:
pouku
ili s obzirom na formule (30) i (31):
a cos-----=-
sm
a+
b
=--(J.a -b
tg-2
Slino:
b+
tg
--
~+y
tg ~
(47)
y
2
y+a
tg-2
e+
a
--=--e-a
tg y
(J.
Tangensov pou ak glasi:

Omjer zbroja i razlike dviju stranica trokuta
j e d n a k j e o m j e r u t a n g e n s a p o l u z b r o j a i p o l u r a z l ik e s u p r o t n i h k u t o v a.
154
d) Primjena sinusova, kosinusova i tangensova

kosokutnih trokuta
pouka
za rjeavanje
S i n u s o v p o u a k upotrebljava se za izraunavanje trokuta, u

kojim je zadano:
a) jedna stranica i dva kuta (vidi dalje primjer l) ili
b) dvije stranice i kut koji lei nasuprot jednoj od tih stranica (vidi
primjer 2).
K o s i n u s o v p o u a k primjenjuje se ako su u trokutu zadane
dvije stranice i kut izmeu njih. No kako je kosinusov puak nezgodan
za logaritmiranje, ee se primijenjuje t a n g e n s o v p o u a k, kome
se u tom sluaju daje ovaj oblik:
Kako je:
tg
ex+~2
a+~+y
180.
+ ~=
taje:
r
90--, a
ctg y . To se uvrsti u prvu formulu sustava (47) i

2
izrauna:
'
(a - b) ct g r
-.
------
(47a)
-~
tg---
")
a+b
-~
Iz te formule odredi se vrijednost ------=-- , a da se

2
a i
B,
ta se vrijednost najprije doda, a zatim oduzme od
Konano
se po sinusovom
pouku
izraunaju
+7 ~
ku tov i
90"-
.,
l
..7
odredi stranica e (vidi primjer 3).
Postoji vie naina da se rijei trokut u kojemu su poznate sve tri

stranice a, b, e. Izvedimo jedan sustav formula za taj sluaj.
B
U zadani trokut ABC upiema krunicu. Simetrale kutova trokuta sijeku se u sreditu
O upisane krunice, iji je polumjer oznaen sa Q, i dijele
trokut u tri para pravokutnih
sukladnih trokuta.
e
t,
'/~
'
./
//
Iz tih trokuta prema slici

59 slijedi:
..... ......
......
t,
'
'
,_ ~. ---$
t :J
.Q_-- ......
''
tl
............ _
Sl. 59
155
ex
tg-2
ll
(a)
tg y = p '
2
tJ
a kako je prema slici:
+ l2
(t 1 + t 2 + t 3 )
l1
+ b + e,
a+b+e
dobivamo:
(b)
s,
(e)
gdje je s oznaka poluopsega trokuta.

Oduzme li redom od (e) jednakosti (b), dobit
t3
emo:
e,
a njihovo uvrtenje u (a) daje

tg - =
s
2
tg y
p
a
Da bismo odredili Q, raunat emo plotinu P trokuta ABC kao zbroj

plotina trokuta BOC, COA i AOB:
p=
ap
2
bp
2
cp
2
p.
a+b+c
2
p . s.
Odatle:
p
s
Uvrstimo li ovamo Heronovu formulu za plotinu trokuta:
P
156
V s (s
a)(s - b)(s
e),
(d)
dobit
emo:
V
s (s- a) (s
p=
s
b) (s- e)
a) (s
(s
---=----=-_:_-~---'-
b) (s
e)
Tako smo dobili traeni sustav formula za rjeavanje trokuta u kojem

su zadane sve tri stranice a, b i e:
p
tg-=
'J
s-a
p
tg 2
(s
p=
poluopseg trokuta,
b)(s
a)(s
b
p
tg y
Tu je
(48)
e) =
polmnjer trokutu upisane krunice.

(Vidi primjer 4)
Primjeri:
l) Zadano:
e= 537,4 m;
a= 37 1 15' 42";
= 79 42' 24".
y = 1800 -
lJ
o.
a
a=
('
e s m
ct
smy '
(ct
+ ~)
e sin f3
b=
smy
e= 537,4
Cl=
~
Cl
37 15' 42'
= 79 42' 24'
+~ =
116 58' 06'
y= 63 OI' 54'
a= 365,08 m
b= 593,26 m
smy
2, 73030
I
II
9,95001-10
smy
2,78029
sm ct
9,78209-10
IV
sin~
9,99295-10
a
b
I - II= III
+ IV
2,56238
III
2,77324
III+ V
157
2) Zadano:
b = 263,09 m;
""
sm y =
13
a
d'
+y
e sin f3
12,30691
2,42010
sm y
a= 240,48 m
sm ex
b sin
12
f3
sin
a
3) Zadano:
a = 2033,9 m;
13
o.
O'
a.+~
1%
+ [j
..,
-
':J. -
1123, l
1%
S3 S2' 20"
ss
21 33'
7S 0 26' 15"
~ =--
32 18' 25"
72 15' 20"
e = 2001,4 m
'( =
158
I+
lO
II=
IV
III
9,88681-10
2,42010
9,93465- lO
III- V
2,35475
9,97366- JO
V+ VI= VII
VIII
VI
VII- VIII
~ -
y
(a -b) erg-
a+ b
90-
'(
..,
2,95942
a sm y
C=
sm a.
10,13670-10
II
Brojni k
13,09612- JO
3,49927
I + Il = III
IV
9,S968S-IO
III - IV
3,30833
9,97883- lO
VI
13' 28 716 - l o
9,98S82 10
V+ VI= VII
VIII
36 07' 40"
10
erg-
a+ b
~
1%
rg
r~
b
"(
y = 72 IS' 20"
=
2033,9
I
II
y = 72 15'20".
a.
rg
a + b = 31S7,0
a-b= 910,8
!_
sin~
2,38109
b = 1123,1;
(13 + y)
2,33325
9,97366
12039'00"
Cl= S9 21'
a=
sin 13
70 14'42"
50 24' 18"
b sin a.
~ =
e sin 13
Cl= 180
b = 263,09
e= 215,40
y
11 = 70 14' 42".
e= 215,40 m:
sm
Broinik
sm a.
3,30134
VIJ - VIII
4) Zadano:
235,3 m;
b = 197,4 m;
p
ct
(J
e
,ot
tg- =
2
s- a
(3
p
tg- =
2
s - b
p
y
tg- =
2
s
e
a
d'
235,3
b= 197,4
e = 186,3
a =
2 s= 619,0
s = 309,5
s
s
s
.!
2
= 27 10' 17
(s - a)
Broinik
6,01062
2,49066
+ (s -
3,51996
1,75998
(s
e)
b)
+ (s -
e) = s
I
Il
III
I+
II+ Ill= IV
IV- V= VI
VI : 2 = VII
rg-
9,88958- lO
VII
f1
tg-
.,-
9,71037-10
VII
Il
y
tg-
9,66937-10
VII
III
(s -b)
l ,87040
2,04961
2,09061
- = 37 47' 36'
a)
a+ b+ e
s- a
s- b
s - e
ct
IX
/ (s
Pokus:
p
p
Pokus: 309,5 =s
s=
.,
74,2
b= 112,1
e = 123,2
a=
e = 186,3 m.
25 02' 07"
Pokus: 900 OO' oo

ct= 75 35' 12'
(3
y
2. Sloeni
=
=
54 20' 34 ..
50 04' 14 ..
sluajevi
rjeavanja trokuta. Mollweideove jednadbe
Ako je u trokutu zadan jedan kut, jedna stranica i zbroj ili razlika
drugih dviju stranica (npr. y, e, a + b
l ili a
b
d), sluimo se
p r v o m i l i d r u g o m M o ll w e i d e o v o m j e d n a d b o m.
Prema (42):
sm ex
sm y
sin~
sm y
(a)
a+ b
e
sin ex + sin~
J
smy
159
odaUe prema (30) i (22):

.
2 sm
ex+~cosex
.Je ex+~ - 900 - - - - - - - - - " a kako

2
2 sin r cos r
2
2
, pa
.Je
. ex+R
l
sm
~"" =cos
,
dobivamo:
excos-2
1
sin
2
1
cos
2
cos
a+ b
e
o:-
ili:
cos-~
a+b
--=----.
e
sin
(49)
To je p r v a M o ll w e i d e o v a j e d n a d b a.
Slino:
cos~
b
l
l
sm
itd.
Na slian nain, oduzimajui od prve jednadbe sustava (a) drugu

jednadbu, dobiva se d r u g a M o ll w e i d e o v a j e d n a d b a:
sm
ex
2
(50)
cos "(
Slino:
b- e
sin~
itd.
2
Pr i m j e d b e:
l) Prva Mollweideova jednadba upotrebljava se takoer za pokusno rjeavanje trokuta, koji su rijeeni po sinusovom pouku. Kadto se
160
trokut, u kojem je zadana jedna stranica i dva kuta, neposredno rjeava

po toj jednadbi.
2) Mollweideove jednadbe moemo primijeniti i na rjeavanje

sloenih zadataKa o pravokutnim trokutima, npr. ako je zadana hipotenuza e i zbroj a + b
l ili razlika a
b
d obiju kateta trokuta.
=
o
.
90 , pa Je sm
K a k o Je u tom s 1ucaJU y
=cos
.
-~ so
sm"'
1
2
=cos 45 = V ==
, Mollweideove jednadbe za pravokutni trokut
2
primaju oblik:
V2
+ =
a
b
---
a-
--- =
b
r 2 ~os
lG
~
___:.___
CJ.
,,.,a.. - ~
v 2 sin _ ___!~.
..,
ll B. Apsen: Repelllorlj l'lt'lllt'lllarnl' mall'ffiallke
(49a)
(50a)
161
15. PLOSTINA TROKUTA

P l o t i n a se trokuta odreuje kako slijedi:
l
- b vb a
2
l) Kako je plotina trokuta P
v"=
a sin y
(vidi sl. 57)
dobiva se:
l
P= -absin y
2
P = -
Slino:
2
l
P=2
To
(51)
bc sin oc
ea sin~
znai:
Plotina trokuta jednaka je polovini

d v i j u s t r a n i e a i s i n u s a k u t a i z m e u n j i h.
2) Uvrtenje b=
asin
.
sm
P=
Slino:
rJ
(sinusov pouak) u prvu formulu (51) daje:
!'J.
sin ~ sin y
2 sin oc
--
b2 sin y sin oc P=
-
P=
umnoka
sin ~ sin y
2 sin(~+ y)
b2 sin y sin ct
2 sin~
2 sin (y + oc)
c2 sin ct sin ~
c2 sin oc sin ~
2 sin y
2sin (oc + ~)
(52)
3) Ako su zadane stranice trokuta, njegova se plotina rauna po

Heronovoj formuli:
P=
gdje je:
162
Vs
(s
a) (s
b) (s
a+b+c
s=
e),
(53)
4) Iz
tree
sin y =
jednadbe sustava (43) slijedi:

e , a uvrtenje tog izraza u (51) daje:
2r
p=
abc
4r
(54)
gdje je r polumjer krunice opisane oko trokuta.

5) Prema formuli (d)
preanjeg
p
gdje je
(>
(>
-a (vidi str. 156) imali smo
ve:
s,
(55)
polumjer trokutu upisane krunice, pri emu je prema (48)

p
(s- a) tg
t:J.
(s- b) tg
~ =
2
(s- e) tg
r ,
2
(55a)
a s je poluopseg toga trokuta:
s=
163
IV. ANALITIKA GEOMETRIJA U RAVNINI

~ l. KOORDINATNI SUSTAVI I NJIHOVA VEZA
I. PRAVOKUTNI KOORDINATNI SUSTAV
+lj
-------,
Afx,,y,J
8 C x2.1J:~.l
l
l
~----
l
I.J,
l
l
l
l
l
l
l
-X
x ..
X]
lJ,
+X
l
l
-----~D(x~. y.-1
l
l
L--
lli
C(x3 ,y3 )
IY
-y
SL 60
Pravokutni koordinatni sustav odreden je:

l) apscisnom osi ili osi x,
2) ordinatnom osi ili osi y.
3) presjecitem pod kutom od 90 11 tih osi ili ishoditem koordinatnog
sustava O (origo).
4) orijentacijom koordinatnog sustava. tj. smislom koji je protivan
okretanju kazaljke na sat u. To je najkrai put po kojem os + x
prelazi u os + y.
165
(U geodeziji koordinatna os, koja je na sl. 60 oznaena sa + y, nosi

oznaku + x, a os + x oznaena je sa + y, pa koordinatni sustav ima
obratnu orijentaciju.)
Poloaj take u ravnini jednoznano je odreen kad je poznata udaljenost take od osi y, tj. apscisa x, i udaljenost take od osi x, tj. ordinata y. xi y su pr a v o k u t n e k o or d i n a t e t a k e.
Take koje lee
n a d e s n o od o s i y imaju p o z i t i v n e
a p s e i s e (take A i D), a one koje lee n a l i j e v o imaju n e g at i v n e a p s e i s e (take B i C). Take koje lee i z n a d o s i x imaju
p o z i t i v n e o r d i n a t e (take A i B), a one i s p o d nje imaju n e g at i v n e o r d i n a t e (take C i D). Iz toga slijedi shema predznaka
obiju koordinata u pojedinim kvadrantima.
Predznak
Kvadrant
I
II
III
IV
-v
(Navedena shema predznaka vrijedi i za koordinatni sustav koji se

primijenjuje u geodeziji, jer se tamo uzima da take, koje lee nadesno od
osi x i iznad osi y imaju pozitivne apseise i pozitivne ordinate.)
2. POLARNI KOORDINATNI SUSTAV
81-Pz,r1 )
A f'f,,r,l
,l
'
polarna os
'
--------"'
C(~,r~
On je zadan:
l) polom O,
2) polarnom osi Ox.
166
Sl. 61
Poloaj take u ravnini jednoznano je odreen kad je poznata udaljenost take od pola, tj. radij-vektor T, i kut koji radij-vektor zatvara
s polarnom osi, tj. amplituda ili polarni kut <p.
Radij-vektor T uvijek je pozitivan i moe primiti sve vrijednosti
od O do + ~. a amplituda rr smatra se pozitivnom kad se kut cp rauna
u smislu koji je protivan smislu vrtnje kazaljke na satu, inae je negativan; stoga se Cf' mijenja od
(X) do
+ c'Cl. Svakoj taki ravnine pripada
jedan 1adij-vektor T, a beskonano mnogo kutova <i' koji se razlikuju
za mnogokratnik od 360. Radi jednostavnosti uzimaju se obino za <i'
vrijednosti koje lee izmeu O i 360, q i T s u p o l ar n e k o or d in a t e t a k e.
3. VEZA IZMEDU POLARNIH I PRAVOKUTNIH KOORDINATA
Iz slike 62 slijedi:
Alx,yJ
l (V'. r)
X = T COS
l
ly
l
l
y
X
= T Sin
Cf'
<p
(l)
Obrnuti prelaz.
polarna os
Prema toj slici imamo:
Sl. 62
tg il = --\'
l'=+
ili prema (l):
x-
t- -v- .
(2)
-v
r=--
cos ?
.s tn 'l'
Kvadrant u kojem lei traeni kut q odreujemo ili prema slici ili
prema predznacima zadanih koordinata .r i y (vidi tablicu na str. 165).
Kako je radij-vektor T uvijek pozitivan, moemo r izraunati po
formuli:
1x 1
1y 1
(2a)
r = --"---___.:_.:...__
'
cos q;o
sm '?o
)(
100
Sl. 63
167
gdje je Cfo pripadni kut u I kvadrantu, a

koordinata take.
l x l i ly l
apsolutne vrijednosti
Primjer l:
Zadane su polarne koordinate take A (rp= 203 35' 05", r
Treba izraunati pravokutne koordinate te take (sl. 63)!
9
X
230 35'
r Ct1S 9
os
sm 9
05~
ll
2,62493
sin 23 35' 05"'
9,60217
386,42 m
-v
168,69 m
"
9, 96213
421,63
421,63 m).
r = 421,63 m
cos 23 35'
cos ?
r stn ?
'
lO
I
III
10
II
I+ III
2, 58706
2,22710
III
Rimski brojc\'i u krajnjem desnom stupcu tablice pokazuju redoslijed
to?i',
o
-~
--
II
raunanja.
--1
l
l
l
100
If!
Sl. 64
Primjer 2:
Z;Jdane su pravokutne koordinate take B (x = 863,08 m, y = - 193,51 m).
Treba izr~unati polarne koordinate te take (sl. 64)!
X
v= -- 193,51 m
S63,08 m
-~
\!
lg '? =
r =
cos ?..,
\!
stn 9,,
193,51
s m 1238'14"
cos 12 38' 14"
863,08
\'
stn ?n
cos ?o
tg 'Po
'to
T'== 360-r'
r
lO
n 2,28670
lO
9,34000-10
9,98935 lO
2, 93605
v
YI
ll
12 38' 14''
34 7[1 21' 4()"
11
884,50
111
"9,35065
2, 946 70
lO
I -- l I
III
IV
v, II
VI
2. TRANSFORMACIJE PRAVOKUTNIH KOORDINATA

l. TRANSLACIJA TJ. USPOREDNI POMAK
ZA
SUSTAVA X O Y DUZ OSI X U 'pOLOZAJ X'O'Y'
DUZINU a KOORDINATNOG
Neka su x, y koordinate take A s obzirom na koordinatni sustav

XOY, a
X
yi koordinate iste take A s obzirom na koordinatni sustav
X 0 Y
1
Prema slici 65: O' (a, 0),

y'
x= x -r- a
l
yAfx.yJ
l
y~y'l
J('
y.
(3)
Odatle:
(X',y')
'
)(
. l ' = .l.'
J('
O'
y =
Sl. 65
(L
(3a)
y.
2. TRANSLACIJA ZA DUZINU b KOORDINATNOG SUSTAVA XOY DUZ OSI Y

U POLOZAJ X'O'Y'
Prema slici 66: O' (0. b),

X
y
y'
~/l
(4)
y ' +b
:r
y'
'y
'l
O'
Odatle:
l
I;A(.a,y)
i (.a:",y")
x'
)(
(4a)
.{
Sl. 66
3. TRANSLACIJA KOORDINATNOG SUSTAVA XOY DUZ OSI X ZA DUZINU a l

DUZ OSI Y ZA DUZINU b U POLOZAJ X'O'Y' (sasta,ljanje sluajc,a I i 2l
Prema slici 67:
A { x' yJ
( x',y';
l
y' l
ly
o'
X'
lb
l
l
l
Sl. 67
:r'
+a
y'
+b
.T '
.T
y'
(5)
Odatle:
x'
O' (a, h),
(Sa)
169
4. VRTNJA KOORDINATNOG SUSTAVA XOY OKO ISHODISTA O ZA KUT a

U POLOZAJ X'O'Y'
Trae se koordinate x i y take A s obzirom na koordinatni sustav

XOY, ako su poznate koordinate x' i y' iste take A s obzirom na koordinatni sustav X'OY', koji je zaokrenut prema prvome za kut a.
Prema slici 68:
OD
BD
BE
.r
'
x
cos
'
x
OD- EC
EA
CD
+ EA
'
y
.
sm u
.
sm u
'
y
cos u.
Iz tog sustava lako se dobiju formule za x' i y' izraene pomou

.1. i y. ako se sustav (6) rijei po .r' i y' (najzgodnije metodom determinanata)
ili ako se mjesto a uvrsti ( a):
X '=
y'
.r cos u
l
-t-
x sin u
y cos a
+y
(6a)
cos u
A (X. yJ
x'
(x'.!j')
'.!l'
[
l
l
l
l
l
Cl
X
X
Sl. 68
5. TRANSLACIJA KOORDINATNOG SUSTAVA XOY DUZ OSI X ZA DUZINU a

I DUZ OSI Y ZA DUZINU b I VRTNJA TOGA NOVOG SUSTAVA ZA KUT u
OKO ISHODISTA o U POLOZAJ .\"'OT' (sastavljanje sluajeva 3 i 4)
Uzmemo li trei pomoni koordinatni sustav X"O'Y", tada s obzirom

na jednadbe (5} i (6) dobivamo prema slici 69:
170
y'
lj
l Iju
l
A(J(,Ij)
(x', y')
l
l
y'
x'
--
x"
---x"
'
'b
l
a
l
l
j(
Sl. 69
+ x' cos a - y'

b + x' sin a + y'
sin u
cos u
(7)
a s obzirom na jednadbe (Sa) i (6a) imamo:

X
y'
(x
a) cos a
+ (y
b) sin u
(x
a) sin a
b) cos u
(y
(7a)
J 71
3. UDALJENOST DVIJU TACAKA
d
A fx,.v,J
x.:z- x,
--------------'1
1 Y2
l
f
l
l
l Y,
><.:z
l
l
l
l
l
l
l
~"""":'-:-:-f~-:.-~---
B f J, - 4 J
----Af-?,-5}
Sl. 70
Prema slici 70 imamo po Pitagorinom
pouku:
(8)
d=
Poseban
sluaj:
Udaljenost take A (x 1 , ~ft) od ishodita O (0, 0):

(Ba)
Primjer:
d = Jf(
3) 1
A (
4,
5):
+(
+ 4)~
B (3, =
J/49
(vidi sl. 70).
172
4)
l =
{50
= 7,071 ...
4. KOORDINATE TACKE KOJA DIJELI ZADANU DUZINU

U ZADANOM OMJERU m :n
y-y,
------x-x,
A(x,.
l
l Y.
l
)(
o
Sl. 71
Zadano: A (x., y 1); B
(x~,
y 2 ), CA : CB
m :n.
Trai se:
e (x, y).
Iz
pra voku tnih trok u ta slijedi prema slici 71 :
slinosti
x-x 1
---=- '--- -Oznaimo
Ill
y-yl
.o......-____:._...:... = .
_\'2
y
li zadani omjer m :n = -- s A, dobival!O odatle:

(9)
I+J.
gdje je:
nz
-.
1l
l 73
Poseban slu
Taka
a j.
m
(x, y) raspolavlja duinu AB, tj. A=- =
n
Uvrtenje A
l
l
=l.
l u (9) daje:
X
Yt
y-
(lO)
+ Y2 .
2
To
znai:
Koordinate take k o j a r a s p o l a v l j a z a d a n u d uinu aritmetike su sredine koordinata krajnjih

t a a k a t e d u i n e.
Trae li se koordinate
a dijeli je u omjeru A=
gativnim predznakom, pri
m
n
take
e, koja lei na produenju duine
AB,
i z v a n a, treba u formulama (9) uzeti A s ne-
m
G' A
-=--.
G' B
n
emu
Pazi! Pri postavljanju omjera
= i. uvijek polazi od tr a e n e
take.
C'A
7
Npr. za A (1, 2), B (5, 4) i l.= C'B = 3 dobivamo prema (9) za koordinate take
G' uzevi -
l. mjesto ).:
1-3. s
x=
=8
1-3
7
2--.4
3
)J
= --- =
7
l- 3
5,5.
Da pokaemo primjenu formule (10), rijeit emo vaan zadatak:

Neka se odrede koordinate teita T trokuta, kojemu su vrhovi
A (xl, Y1), B (x2, Y2) i e (xa, Y3).
174
Teite T dijeli teinicu, tj. spojnicu vrha trokuta, npr. B sa sredinom S suprotne stranice AC u omjeru l : 2. raunajui od te stranice.
Dakle prema slici 72:
A lx, . e; ,1
f
)(,
-t-
o,
Y,l
s- --__;l
T '-'1- --
---- ----
Sl. 72
AS= SB
TS :TC= l : 2,
Prema (10) koordinate
pa je l.=
S glase:
take
a prema (9) koordinate teite T jesu:
Xs
X-
'
l
2
I+
l
Ys+ 2
y,-
I+
XJ
--
2x1
x3
.}'J
(b)
2yJ
+.}'J
3
175
Uvrtenje izraza (a) u (b) daje:

X1
X2
-f-
XJ
Ye=
Y1
(ll)
+ Y2 + YJ
J
Koordinate teita trokuta jesu aritmetike

s r e d i n e k o o r d i n a t a v r h o v a t o g a t r o k u t a.
Npr. za A (
trokut):
2, 4). B (
4. - 6). C (5.
-2--i-5
Xe = - - - - - -
4-3-6
Ye=----3
176
3), (vidi sliku 72 koja
l
3
5
2
--=-13
3 .
predouje
taj
5. PLOSTINA TROKUTA
Trai se plotina P trokuta kome su vrhovi A (x1 , y 1), B (x 2 , y 2 ) i
e (x3, Y3).
Iz slike 73 vidimo:
P
pl. trapeza AA'e'e
Nakon
p
ureenja
l
2
pl. trapeza ee'B'B -pl. trapeza AA' B' B
te jednakosti dobivamo:
[xt (y2
Y3)
+ X2 (y3
Yt)
+ X3 (yl
Y2)]
ili:
(12)
Obilazimo li kod primjene ovih formula trokut u pozitivnom smislu

(protiv kazaljke na satu, plotina lijevo), dobit emo za P pozitivnu vrijednost, inae negativnu.
Promijenimo li smisao obilaenja trokuta, dobit emo za plotinu
trokuta negativnu vrijednost.
Radi pokusa plotina trokuta se rauna jo jednom i to tako da se
trokut obilazi u negativnom smislu (u smislu kazaljke na satu), uz primjenu sline formule:
(12a)
I u tom sluaju dobivamo za plotinu P trokuta pozitivnu vrijednost.

Ako tri take A (x 1, y 1), B (x2 , y 2 ) i e (x3, y 3) lee na istom pravcu,
tada je plotina trokuta P
O, tj: prema (12):
X1 (y2
Y3)
X2 (y3
Y1)
X3 (Yt
Y2)
O.
Uredimo li tu jednadbu, dobit emo u jednostavnijem obliku u v j e t

da tri take lee na istom pravcu:
(13)
12 B. Apsen: Rcpetitortj elementarne matematike
177
l Y,
l
A
.l
B'
x,
x,
ll !:Iz
"':.
Sl. 73
Primjer:
Kolika je plotina trokuta kome su vrhovi A (
(vidi sl. 72).
2, 4), B (
4,
6) i C (5,
Prema (12):
2p =
2 (
Prema (12a):
2 ~) = 4 (5
+ 3)
4 (
4)
5 (4
+ 6)
+ 28 + 50 =
84
+ 4)
3 (
+ 2)
6(
P = 42 kv. jedinice.
178
5) =
36
+ 6 + 42
= 84
3),
6. JEDNADZBA KRIVULJE
l. Svaka funkcija od dvije promijenljive x i y, eksplicitna y
ili implicitna F (x, y)
O, predouje krivulju u ravnini XY. Izraz y
O zove se tada j e d n a d b a kr i v u l j e.
ili F (x, y)
f (x)
f (x)
2. Koordinate bilo koje take krivulje ili o p e t a k e krivulje T

oznauju se obino. sa x i y, a za oznaivanje posebnih taaka pridjeljuju
se x i y indeksi, npr. T 1 (x 1 , y 1), T 2 (x2 , y 2 ) itd. Sve to vrijedi za opu taku
vrijedi i za posebnu, ali obratno ne mora vrijediti.
3. Jednadba krivulje
odnosno njenih koordinata.
analitiki
je izraz svojstava
ope take
krivulje,
4. Taka T 1 (x 1, y 1) lei na krivulji y

f (x) ili F (x, y)
O, kad je
y1
f (x1 ) ili F (x 11 y 1)
O, tj. kad koordinate take T 1 zadovoljavaju jednadbu krivulje.
5. Krivulja prolazi ishoditem koordinatnog sustava ako u njenoj
jednadbi nema lana slobodnog od x i y, jer samo u tom sluaju koordinate ishodita (0, O) mogu zadovoljavati jednadbu krivulje.
6. Zajednika rjeenja sustava jednadbi F 1 (x, y)
O i F 2 (x, y)
O
daju koordinate presjecita krivulja koje su predoene tim jednadbama,
jer presjecite pripada jednoj i drugoj krivulji.
7. Kako jednadba osi X glasi y
O, a jednadba osi Y x
O dobit
e se apscise presjecita krivulje s osi X, ako se u njenu jednadbu y f (x)
O uvrsti za y vrijednost O, dok uvrenje x
O daje ordinate
ili F (x, y)
presjecita krivulje s osi Y.
12*
179
7. PRAVAC
I. JEDN ADZBE PRAVCA
a) Eksplicitni oblik jednadbe pravca
Napisati jednadbu pravca znai napisati relaciju koja vee koordinate x i y ope take T pravca s onim, ime je pravac odreen.
Smjer pravca u ravnini odreen je kutom a, to ga pravac zatvara
s pozitivnim smislom osi X, a njegov poloaj
odsjekom OB
b, to
ga pravac sijee na osi Y (vidi sl. 74).
Prema tome:
Zadano: a, b.
Trai se: jednadba pravca.
Neka je T (x, y) bilo koja taka na zadanom pravcu. Iz pravokutnog
trokuta BCT slijedi prema slici 74:
a odatle uz oznaku:
y - b=
tg u,
tg a
a
dobivamo traenu jednadbu pravca u eksplicitnom obliku:
ax+ b
(14)
tg u j e k o ef i e i j e n t s m j e r a i l i g r a d i j e n t p r a v e a, tj.
t a n g e n s k u t a. t o g a p r a v a e z a t v a r a s p o z i t i v n i m
s m i s l o m o s i X. K u t u s e m i j e n j a o d O d o 180.
a
tj
T ( x, lJ..,) ..,..,....
ly-b
B ___ .__oc. -~--
b
X
o
51. 74
180
f1c
l
b j e o d s j e a k n a o s i
n e g a t i v a n p r e m a d o l j e.
Y, p o z i t i v a n pr e m a g or e,
lj
~
~
lb
.
t
X
o
'
s. 75
Na slici 75 pravac y
a 1 x + b 1 ima pozitivni koeficijent smjera
a1
tg a 1 , jer kut a 1 , lei u I kvandrantu, dok pravci y
a2 x + b 2 i
y = a 3 x + b3 imaju negativne koeficijente smjera a2
tg a 2 i U:J
tg a 3 ,
jer kutovi a 2 i a 3 lee u II kvadrantu.
Ako pravac prolazi kroz ishodite O (npr. pravci na slici 76) tada
je b
O, pa je prema (14)
y
ax
(15)
j e d n a d b a p r a v e a k r o z i s h o d i t e.
Slijedi:
Ras p o l o v n i e a I i III k v a dr a n t a ima jednadbu:
(15a)
y=x,
Jer Je:
l,
a r a s p o l o v n i e a II i IV k v a d r a n t a :
(15b)
y=-x
Jer Je:
a= tg 135
tg (90 + 45)
=-
ctg 45
=-
(vidi sl. 76).

181
Jednadba osi X
glasi:
y=
jer je a
o,
(15c)
O, a tg O = O, pa je prema (15) O x = O.
Da dobijemo jednadbu osi Y, napiimo (15) u obliku x
Y
a
Sl. 76
Za os Y je a= tg 90 =
oo,
pa je
X
j ednad
zb a
osi
(15d)
Y.
b) Konstrukcija pravca
Pomou poznatog koeficijenta smjera a i odsjeka b moe se pravac
jednostavno konstruirati, ako se njegova jednadba prikae u eksplicitnom

obliku y
ax + b.
Na os Y nanese se naime odsjeak b pozitivni prema gore, a negativni prema dolje; iz tako dobivene take na osi Y ide se u smjeru osi X
n a d e s n o za l, pa se u smjeru osi Y nanese koeficijent smjera a: pozitivni prema gore, a negativni prema dolje. Spojnica krajnih taaka nanesenih duina b i a daje traeni pravac, kako se to vidi na sl. 77.
182
Dokaz konstrukcije:
l) Odsjeak na osi Y je b.
a
2) tg a = - = a= koeficijent smjera pravca.

l
Sl. 77
Ako je koeficijent smjera a razlomak, zgodno je postupiti tako da se

nadesno ne ide za l, ve za n a z i v n i k od a, dok se br o j n i k nanosi
u smjeru osi Y, uzevi u obzir predznak razlomka.
Primjer:
Neka se nariu pravci:
1/ =
P1
p2
Pl . .
3x
+y +2=
3y
. 2x
12 = O
+ 7y = O
pravac p 1 : a,= tg a 1 =
l; b, = 5
p4
3x
pravac p 1 : u eksplicitnom obliku y =

a1
tga 2
3; b z =
pravac p 3 : u eksplicitnom obliku

a3
tg al
3x
v=
; b3 =
.,3 x- 4
183
pravac
p~:
u eksplicitnom obliku ll=3
; b4 =
7x
o.
Vidi sl. 78.
-..., -f
1
1_3
l
Sl. 78
e)
Opi
ili implicitni oblik jednadbe pravca
Svaka jednadba koja sadri x i y u prvom stupnju,

vac u ravnini XY. Prema tome je:
Ax+By+e
predouje
pra(16)
o p i i l i i m p l i e i t n i o b l i k j e d n a d b e p r a v e a.
Posebni
(vidi sl. 79):
+ e= o ili y =
e
s osi X i udaljen od nje za . Npr. y
l) A
dan
sluajevi
O. Tada je By
2) B
o. Tada je Ax + e
dan s osi Y i udaljen od nje za 3. e

184
O. Tada je Ax
+ By
0 ili
e
A
, a to je pravac uspore-
3.
e
A
. Npr. x
, a to je pravac uspore-
2.
A
ili y = -- -B
X,
a to je pravac koji
prolazi ishoditem koordinatnog sustava i kojemu je koeficijent smjera

A
tg a
-.
B
Npr. y
5x.
e
x--A
y=-.f..
B
e
-8
X
Sl. 79
4) A
O i
5) B
O i
e
e
O. Tada je By
O ili y
O. Tada je Ax
O ili x = O, a to je jednadba osi Y.
O, a to je jednadba osi X
P r e l a z o d o p e g o b l i k a j e d n a d b e p r a v e a n a e k sp l i e i t n i o b l i k vri se tako da se jednadba Ax + By + e

O
rijei po y:
y=-
x-
koeficijent smjera
odsjeak
eksplicitni oblik,
tg a = -
na osi Y
(16a)
e
b= B
(Primjer vidi na str. 187 i 188).
d) Segmentni oblik jednadbe pravca

Smjer i poloaj pravca u ravnini
tima m i n, tj. odsjecima na osima X i Y.
jednoznano
je
odreen
segmen-
185
Uvrstimo li u jednadbu (14) y
ax
a= tga = tg (180- a')= -tg a'=

n
= - - - (vidi sliku 80),
dobit
emo:
n
v----x+n/:n
-
'
-+-=
m
n
X
Sl. 80
l.
(17)
je za taj oblik da je slobodni lan + l na desnoj strani

i da x i y imaju takoer predznak +, dok segmenti m i n mogu biti i
negativni.
P r e l a z o d o p e g o b l i k a n a s e g m e n t n i vri se tako da
se jednadba Ax + By + e
O podijeli sa
e, pa se reciprone vrijednosti tako dobi veni h koeficijenata od x i y napiu u obliku nazivnika:
Znaajno
+
----::::=
e
e
-----=-
nl=
(17a)
ll=
(Primjer vidi na str. 187).

e) Normalni ili Hesseov oblik jednadbe pravca
S~jer i poloaj pravca u ravnini jednoznano je odreen duinom
p ok~m1ce (normale) sputene na pravac iz ishodita i kutom cp, to ta
okomtca zatvara sa
osi X (vidi sl. 81).
Iz te slike slijedi:
111
=--
cos
71=-- .
sm
tp
Uvrstimo li to u jednadbu (17) x

m
186
Y = 1
n
dobit
emo:
cos
+ ---...:....y
sm rp
lj p
x cos ~
+y
sin
-p=
o,
a to je n o r m a l n i i l i H e s s e o v o b l i k j e d n a d b e p r a v e a.
p i cp su uvijek pozitivni

pa se m lJenJ aJU:
p od O do
P;
l
/tp
OCI
cp od O do 360.
m
Sl. 81
P r e l a z o d o p e g o b l i k a n a n o r m a l n i vri se tako da
2
2
se jednadba Ax + By + e
O podijeli sa ~l A + B , pri emu predznak
tog drugog korijena mora biti protivan predznaku od e, tj.
Ax+ By+ C =O
~/ A2 + B2
(18a)
i li :
normalni oblik jednadbe pravca.

Odatle slijedi prema (18):
A
cos rp = -----;-:;:===::=:::::::::::::;--
V A2 + B2
sm
= ---;-;==::==::::::::::::::::;:
V A2 + B2
= =t=
(I Bb)
l' A 2 + B2
Iz predznaka koeficijenata od :r: i y, tj. iz predznaka sin cp i cos cp

vidi se kvadrant u kojem lei <p:
Ako su oba +, cp lei u I kvadrantu, oba minus
u III, sinus +,
kosinus
u II, sinus , kosinus :n- u IV kvadrantu (vidi sl. 42).
187
Primjer:
Zadana je opa jednadba pravca 3,5x
+ 2,8y + 5,7 =
O.
Neka se napiAe:
l) Eksplicitna jednadba tog pravca i odredi njegov koeficijent smjera odsjeak na osi Y i kut koji taj pravac zatvara sa + osi X.
2)
Segmentna jednadba pravca i odrede oba segmenta m i n.
3 Normalna jednadba pravca i odredi duina normale p i kut cp koji normala

zatvara sa + osi X.
Za l) Jednadba zadanog pravca u eksplicitnom obliku

Raunamo
y:
3,5
5, 7
v=x.
2,8
2,8
3,5
a= tg a . = - 2,8
Koef. smjera:
5,7
b=-2,8
na osi Y:
Odsjeak
Kut pravca sa
+ osi
)'
X-
2,036.
1,250.
2,036.
0,54407
0,44716
3,5
2,8
0,09691
5120'26.
128 39' 34.
eli)
a.= 1800-
1,250
X:
lA l
lB l
log tg
ili
I
Il
I
Il
10,09691- JO
a. = 128 39' 34'.
(Vidi sl. 82).
lA l
znai ,.,apsolutna vrijednost broja Ac, tj. vrijednost broja A bez obzira na
predznak. Npr. l
+3l
3. l - 3 l = 3.
Za 2) Segment ni oblik jednadbe zadanog pravca:

3,5
+ 2,8 Y + 5,7 =
0 / : - 5,7
2,8
3,5
--x+
- 5,7
- 5,7
Y -l=O
ili:
y
- 5,7
3,5
188
- 5,7
2,8
lli:
y
---+---=1
- l' 6:!9
- 2,036
....
...
m= -1,629
-CP
L
2,036.
n =
....
J'
-.4
\\
(Vidi sl. 82).
e= +
-..Of
'
Za 3) Normalni oblik:
3,5
+ 2,81/ + 5,7 =
<po
rn
)(
5,7, dakle dijelimo jednadbu pravca sa:

2
-lfA +Bl=
=-V
t2,25
-l' 3,5~+2,8 2 =
b ==n
+ 7,84=- V2o,o9=
4,482.
Dobijemo nor m alni oblik:

3,5x + 2,8y + 5,7
-------=0
- 4,482
ili:
3,5
---X-
4,482
Dakle:
2,8
5,7
y----=0
4,482
4,482
cos <fl = -
3,5
Stn <fl=-
Kako je cos cp< O i
-p
Kut cp normale p s
-0,781
4,482
+B
+ cos1 cp =
5,7
4,482
= -
0,61
+ 0,39 =
1,272;
p = 1,272.
+ 0,54407+ 0,447160,65147
cos <flo
sm <;>o
cp= 180
l.
osi X:
4,482
0,625y - 1,272 = 0.
sin cp< O, kut cp lei u III kvadrantu.
2,8
X-
- 0,625
3,5
VA
2,8
sin 2 cp
Pokus:
ili
- 0,781
4,482
Sl. 82
!flo
38 39' 35'"
+ <p0
218 39' 35'
0,89260 l
0,79569 l
9,89260 lO
9,79569-10
I
II
III
I-III
II III
<p= 218 39' 35"'
(Vidi sl. 82).
189
f) Jednadba pravca kroz zadanu taku T 1 (xl, Y1)
Pravac y
ax + b prolazi zadanom takom T 1 (x 1 , JJt), dakle koordinate take T 1 moraju zadovoljavati jednadbu pravca, tj.
Yl
axl
b.
Ako odredimo b iz te jednadbe i uvrstimo tu vrijednost za b u prvu

jednadbu, dobit emo traenu jednadbu pravca koji prolazi takom
Tl (xl, Yt):
y 1 = a (x
(19)
x 1).
T, ( x,, y, )
l
l
l Y.
l
X
x,
Sl. 83
Koeficijent smjera pravca a ostaje neodreen, jer kroz jednu taku

moemo povui bezbroj pravaca. Smatramo li a promjenljivom veliinom,
predouje jednadba (19) pramen zraka kroz taku T 1 (x 1 , y 1 ). Vidi sl. 83.
g) Jednadba pravca kroz dvije zadane take T 1 (x 1, y 1) i T 2 (x 2 , y 2 )
---
ex.
-x -x,
2
l y,
0(.
x,
o
Sl. 84
Pravac prolazi takom T 1 (x 1, y 1), dakle njegova jednadba ima oblik

(19) Y .Y 1
a (x
x 1). Ali prema slici 84:
t
K oe f ic1jent
smjera a= g
190
CK.
Y2
-y~
=
.
x2-x1
Uvrtenje u (19) daje jednadbu pravca kroz dvije

Yt - Y2
Yl (x
x2
take:
xt)
(20)
xl
ili ako tu jednadbu podijelimo sa y 2
y 1:
(20a)
2) USPOREDNOST DVAJU PRA VACA
K o ef i e i j e n t s m j er a pr a v e a o dr e d u j e n j e g o v s mjer:
s t o g a s u d v a pr a v e a u s p or e d n a a k o s u n j i h o v i k o ef ic i j e n t i s m j e r a j e d n a k i.
a) U e k s p l i e i t n o m
o b 1 i k u:
Pravci y = a 1x + b 1 i y = a~x
jer je tada tg u 1
tg a 2 , pa je a 1
a2
b 2 su usporedni, kad je a 1 = a 2
Primjer:
Kako glasi jednadba pravca, koji prolazi
s pravcem 2x + 3y + 5 = O.
Zadani pravac u eksplicitnom obliku: y
Koeficijent smjera traenog pravca
takom
=-
T 1 (6, - 5), a usporedan je

5
3x-3
koeficijent smjera zadanog pravca
=a=--.
Prema (19) dobijemo:
}. ' +
Odatle:
= -
2
v=--x-1
3
il i
2
-3 (x - 61..
2x
3y - 3 = O.
b) U i m p l i e i t n o m o b l i k u :
Pravci A 1 x
B 1y
+ C1
Al
kad je:
Bl
ili:
ili:
O i
-
Al
Bl
-3
-6
+ B 2 y + C2 =
A 'J.
O su usporedni,
[vidi (16a)]
B .
A -. .
B -.
Bl:B:.!.
8 =O i 2 x
6 y- 7
AI:A'2
Tako su npr. x - 3 y
A 2x
O usporedni pravci,
.
191
e) U n o r m a l n o m o b l i k u :
Pravci x cos <rt + y sin <rt- Pt
O i x cos <p 2
su usporedni, kad je <rt
<p2 ili <p1
<r.2 + 180.
Prikai to na slici!
+y
sin <p2- p2 -
3. PRESJECISTE DVAJU PRA VACA p 1 i P 1
Pt :
A1x
+ Bty +
p2
A 2x
+B y +C
O
O.
Cl
Presjecite P (x 1 , y 1) tih pravaca lei i na pravcu p 1 i na pravcu p 2 ,

pa koordinate presjecita x 1 i y 1 moraju zadovoljavati obje jednadbe, o n e
s u d a k l e k o r i j e n i s u s t a v a, k o j i i n e o b j e j e d n a d b e
pr a v a e a. Rjeavanje sustava i primjere vidi: Aritmetika i algebra,
ll., 2b).
Naravno vrijedi i obrat: rijeiti dvije linearne jednadbe sa dvije
nepoznanice znai odrediti koordinate presjecita pravaca, koje te jednadbe predouju.
Primjer.
Neka se
grafiki
rijei sustav:
2x+7y
ll
+ 5y
7.
U eksplicitnom obliku:
-v=
y=
.
.
pn cemu Je
"- x-L
7
ll
ll
-==l ,6;
Pt
(a)
7
5
P2,
= 1,4.
1
l
l
X
o
Sl. 85
192
y
Numeriko
}.
rjeenje:
Iz (a) slijedi:
ll
--x+- --+
1
7
5
-
l0
ili:
+ 55 =
3 x= 6
'
ll
Iz (a) slijedi: y
.2 +
. 35
+ 49
2.
y
4. KUT DVAJU PRAVACA
Pt :
al x
bl
P2 :
y = a2 x
b2.
".
1
X
Sl. 86
Prema slici 86:

Vanjski kut trokuta
ili:
12 B. Apaen: Repet1tor1j elementarne matematike
19 3
odatle:
tg
tg
0:1
= __;:.__-'-----
) + tg
[vidi goniom. formulu {16)].

a kako je:
bit
tg
0(2
(X2
tg
(Xl
e:
a.J
'f =
tg
al
--~--1
a1 a2
(21)
Dva pravca koja se sijeku ine zapravo dva kuta 'V i 1v' (vidi sl. 86)
tg (180
'i')
tg ll' razlikovat
koji su suplementni, pa kako je tg 1j/
e se vrijednosti njihovih tangensa dobivenih iz {21) samo po predznaku.
Kako se pod kutom dvaju pravaca razumije obino iljati kut ,,,, vrijednost
toga kuta raunamo iz dobivene vrijednosti tangensa bez obzira na predznak. Ukoliko se trai tupi kut 'i'' npr. tupi kut trokuta, taj se kut dobiva
iz tp'
180
'i'
Primjer:
Koji kut zatvaraju pravci p 1
5x
2y
+3y
Pl : 2 x
4 = O
13
0?
-\=-~-..,
., "" _,
2
lJ
v=--x+.
J
3 ,
p'.! :
Raunnmo
prema (21):
.,-
tg
'f
5
-
..,
5
_.
l
..,
--
2
,,, = - - .
3
19
- 4, 7 5.
log lg 'l' = 0,67669 = l 0,67669
l O.
'l'= 78 6' 41".

Da smo traili kut 'l'' imali bismo:
'l''= 180
'l'= 101 53'19".
5. 01\:01\liTOST DVAJU PRAVACA
Sijeku li se dva pravca pod pravim kutom, tada je 'i'

90, pa je
tg 'i'= x. Prema tome u formuli {21) mora biti u tom sluaju nazivnik
jednak nuli, jer su u brojniku konane vrijednosti. Dobiva se dakle:
l
ili :
a1
a2
l
a .. =---- , odnosno: a 1
~
194
--.
(22)
su pravca m e d u s o b n o o k o m i t a a k o s u n j ihovi koeficijenti smjera reciproni i protivnog

pr e d z n a k a.
Dva
Ako su jednadbe pravaca zadane u

Al
X+
Bl y
cl
A:!
X+
B2 y
+ c2
A"
l :
opem
a"w
obliku:
o, tada prema (16a):
B"
w
Uvrtenje u (22) daje:

Bl
A" w
Al
B.,
w
ili:
(22a)
To je uvjet okomitosti d v a j u p r a v a e a,
jednadbe zadane u opem o b l i k u.
-CIJe
. .
SU
Primjer:
Kako glasi jednadba pravca koji prolazi
pravcu 3 x
5 y + 4 = O?
3
U eksplicitnom oblik u:
\' = - x-;-
takom
, pa )e a 1 =
Koeficijent smjera traenog pravca a 2 =

Prema (19):
oda Ue:
'i
-
y+2=
(X
7),
ili
"9
5
y=--x-1--
A (7,
a.
5x
--
+ 3y
2), a stoji okomito na
5
3
29
o.
P r i m j e d b a : Ako su pravci meusobno usporedni, 'fl

O, pa je i
tg '\jJ
O, dakle u formuli (21) mora biti brojnik a:!
a1
O ili a2
a 1, a
to smo ve imali.
6. UDALJENOST TACKE OD PRAVCA
Trai se udaljenosa b take T 1 (x 1 , y 1) od pravca a koji je na slici 87

1zvucen punom crtom:
x cos cp + y sin cp
p
O.
Jednadba pomonog pravca b koji prolazi takom T 1, i usporedan

je s pravcem a, glasi:
x cos cp + y sin cp
(p + b)
O
(na sl. 87 pravac b narisan je crtkano).
ll
195
Taka T 1 (x 1, y 1) lei na tom pravcu, dakle:
x 1 cos cp
+ y 1 sin cp
(p
+ b)
O,
a odatle je:
= x 1 cos cp
+ y 1 sin cp
p.
T.rx,,y,J
'
o
' '
'
Sl. 87
Da smo taku T 1 uzeli na onoj strani pravca na kojoj lei ishodite O

k oo rd ina tnog sustava, dobili bismo:
'
= - (x 1 cos cp
Prema tome
+ y 1 sin cp
p).
+ y 1 sin cp
p).
openito:
(x 1 cos cp
Udalj enost b za d
odreuje se tako da
normalnom obliku : x
s te koordinate take
p r o m i j e n i p r e d z n a k,
(23)
a n e t a k e T 1 (x 1, y 1) o d p r a v e a
se jednadba pravca napie u
cos cp + y cos <p
p
O, u n j u s e u v rT 1 i dobivenoj za l) vrijednosti
a k o j e n e g a t i v n a.
P o z i t i v n a v r i j e d n o s t b znai, dakle, da zadana taka T 1 i

ishodite O koordinatnog sustava lee na razliitim stranama pravca, dok
n e g a t i v n a vri j e d n o s t pokazuje da obje take T 1 i O lee na istoj
strani pravca.
P r i m j e d b a : p u jednadbi x cos <p + y sin <p
sredno udaljenost ishodita od pravca (vidi sl. 87).
196
O daje nepo-
PrimJer :
Neka se odrede udaljenosti
3
T 6 (7, O) od pravca y =
T 1 (3, 2), T 2 (1, 1), T 3
taaka
4, 2),
T~
1,
5l,
<Vidi sl. 88).
+ 3.
y=--x+3/.4
4
3
4y
X+
12 = 0.
cJ.J'
T,
1
:-----
Ts
'
.,/
l
l
l
Sl. 88
Prema (18a) normalni oblik:
Jx74v-12
--.
.
1 3''--. .....
.
=O
'
ili:
3x-i-4y-l2
-----=0.
Prema (23):
Za
taku
T 1 (3, 2):
,.,,
" =
Za
taku
7'
T 2 (1, 1):
o.=
Za
taku
T3
03- -
taku
T, (
l.
5
3.l
+ 4.
l - 12
4, 2):
1.'
Za
33+42-12
l,
5):
ot=
3 . ( -4)
+ 4 . 2- 12 =
5
~ = 3"
,_.
5
3
.
(l)
4
.
(5)
12
_...:..._____:__ _ __:__ _ = 7.
197
Za
taku
T 5 (7, 0):
~-.Jos
.
37+40-12
=-=18
' .
5
7. SIMETRALA KUTA
lJ
ll
s,
\O.
\
T'
S;,
cf.~/
l
l
6,
ll
Sl. 89
Zadane su jednadbe dvaju pravaca I i II u normalnom obliku:

I:
x cos rp 1
y sin
Cf't
p1
II:
x cos cp 2
y sin (p 2
p2
O.
Trae se jednadbe simetrala s 1 i s'l kutova to ih zatvaraju ti pravci

(vidi sl. 89).
Kako su sve take simetrale kuta jednako udaljene od krakova
toga kuta, bit e za bilo koju taku T (x, y) simetrale s 1 :
a prema (23):
(x cos q 1
h1
, jer
take
+ y sin Cfit
p)
T i O lee na istoj strani pravca l) i
+ y sin (r 2
b;!
(x cos rp 2
s istog razloga).
p)
Uvrtenje u b 1 = b2 daje j e d n a d b u s i m e tr a l e s 1 :
X
cos rr
y sin Cf't -Pt -
(x cos fl't
y sin
rp:!- P2) =
Na isti nain za bilo. koju taku T' (x, y) si metra le s 2 :

ba
198
h.1.
o.
(24)
Prema (23):
( + , jer
taka
(x cos <p 1
ba=
T' i O lee na
Uvrtenje u b3
+y
p 1)
stranama pravca I) i
sin <p:!- p 2).
b.1 daje j e d n a d b u s i m e tr a l e s 2 :
y sin <p 1
y sin <p 1
razliitim
(x cos <p:!
h4 = (x cos cp 1
p 1)
(x cos rp 2
y sin rp 2
p 2)
O.
(24a)
J e d n a d b e s i m e t r a l a k u t o v a t o i h i n e d v a p r a vc a d o b i j u s e t a k o, d a s e j e d n a d be p r a v e a n a p i u u
n o r m a l n o m o b l i k u, p a s e n a j p r i j e o d u z m u, a o n d a
z b r o j e. O d u z i m a n j e d a j e j e d n a d b u s i m e t r a l e o n o g a
k u t a u n u t a r k o j e g l e i i s h o d i t e k o o r d i n a t n o g s us t a v a.
Izraunamo li iz (24) i (24a) koeficijente smjera simetrala s 1 i s"l, vidjet
emo da su ti koeficijenti smjera reciproni i protivnog predznaka, dakle
prema (22):
Primjer:
Treba napisati jednadbe simetrala kutova to ih
I :
3x
II :
5x
pravci:
15 = O
4y
12y
ine
+ 26
(vidi sliku 89, koja prikazuje zadane pravce)
Prelazimo na normalni oblik:

Prema (18a)
I:
II:
3x+
5:r
4y
15=0
12u
+ 26 =o
l :+V.-1~+/F=+VlJ-r-16=5
l : -V.P-+- !P= -l 25 + 144 -lJ.
T:
-x+-v-3=0
5
5 -
5
12
--x+-v-2=0
TI:
13
13"
'i
12
- .\" + :.__ .\" + - \' - - \
s., :
S
2
14x
lJ
5-
lJ"
.l
12
5-
13"
f 52y
-X- -
64x
j li :
13
39x
+ 25.r
s2
39x
25x
65 =O
112y
Koeficijent smjera s 1
Koeficijent smjera s 2
a1
a~ = -
2 = o
l . (,5
J -- 2 = 0
l ' 65
60y
65 = O
+ 52y + 60y
325 = O
ili
325 = O
+- \' + - \' -
.\"
s1
By
'
325
112
v=--x-r'
ili
, dakle s1
65
B:r- - .
.l Sz.
199
8. KRUZNICA
l.
DEF~ICIJA
K r u n i e a j e g e o m e t r i j s k o m j e s t o t a a k a u r a vnini jednako udaljenih od zadane vrste take koja

s e z o v e s r e d i t e k r u n i e e.
Udaljenost svake take krunice od njena sredita S jest polumjer
(radij) krunice T (vidi sl. 90).
2. JEDNADZBE KRUZNICE
a) Sredinja jednadba krunice polmnjera T

Zamislimo koordinatni sustav poloen kroz sredite krunice polumjera T. Tada za bilo koju taku T (x, y) krunice vrijedi prema slici 90
po Pitagorinu pouku jednadba:
T(X,lJ)
)(
Sl. 90
x!!
+ y2
r,
(25)
x2
(25a)
koja znai da je kvadrat udaljenosti svake take od ishodita jednak

Odatle se dobije eksplicitni oblik jednadbe krunice:
y
Vr2
r.
Predznak plus daje gornju, a predznak minus donju polukrunicu.

. Poseban sluaj: Jedinina krunica, tj. krunica kojoj je polumJer r
1.
200
Iz (25) i (25a) slijedi za r
l:
x2
b)
+ y2 = l
(25b)
Vt-x
(25c)
y=
jednadba krunice
Ako sredite S krunice polumjera r ima koordinate p i q, jednadba
krunice prima oblik:
(x _ p)2 + (y _ q)2 = r2,
(26)
jer s obzirom na koordinatni sustav X' O' Y' ima krunica prema (25)
jednadbu x' 2 + y' 2
r, gdje je x' x p, a y' = y q (vidi sl. 91).
Opa
y'
x'
s
x'=x-p
Sl. 91
Posebni sluajevi:
l) Ako je p
O, sredite S lPi na osi Y:
x2 + (y
q)2
r2.
2) Ako je q
O, sredite S lei na osi X:

(x
p)2 + y2
r2.
3) Ako je p
Oi q
O, sredite S pada u ishodite, pa se dobiva
sredinja jednadba krunice (25).
r, krunica dira os Y:
4) Ako je p
(x
5) Ako je q
r, krunica
(x
6) Ako je p
+ r)2 + (y
r i
p)2
(x
dir~
(y
q)2
r2.
os X:
2
r)
r, krunica dira obje koordinate osi:
+ rf + (y + r)2
r2.
Narii sve te posebne poloaje krunice!

201
7) Ako je p= r i q = O, sredite krunice lei na osi X, a krunica

prolazi ishoditem:
.,
.,
rF+
(x
il i :
.,
(27)
.,
xk.
2rx
y-
r-
y~
sr-r. OJ
Str, OJ
Sl. 92
To je v r n a j e d n a d b a
sl. 92).
8) Slian sluaj dobije se ako je:
kr u n i e e
(desna krunica na
p =-riq=O:
y2 = -
2rx -
(27a)
x'.!
(lijeva krunica na slici 92).

Izvedemo li operacije naznaene u formuli (26), dobit emo:
x2
a ako
+y
2 -
2px- 2qy
+ p + q:!- r =
2
O,
oznaimo:
-p
-q
p2
primit
e opa
q~-
r2
F,
jednadba krunice oblik:

x2
+ y2 +
2 Dx
2 Ey
+F=
(28)
O.
Ima li zadana jednadba drugog stupnja u x i y oblik (28), ona predouje krunicu ije se koordinate sredita p i q i polumjer r odreuju
lako da se lanovi sa x i lanovi sa y nadopune na potpune kvadrate.
Na taj nain svodi se jednadba (28) na oblik (26). (Vidi takoder 12, 2) .
Nadopunjavanje se vri tako da se lijevoj i desnoj strani jednadbe

dodaju kvadrati polovine koeficijenata od x i od y.
202
Primjeri:
1.
x2
x:
(x~
y:
4x
4x + yz
2) 2
p = 2;
?
3x~
(XZ
1):
l:!)
12
+4+9
= 5.
+ 3y~ + 6x-12y-13
+ 2X +
3)! = 25
3;
Q =
= 0/:3
13
4y = 3
(y~
+ ( y - 2):! =
p= - l,
3.
(y
+ 2x + y 2 -
x2
(X
6y
12 =O
+ 6y = 12
+ 22 ) + (y~ + 6y + 3!)
4x
(X
q = 2,
4y
+ 2:!)
J + }+ 4
13
28
-
3
r=
+ y 2 + 4y = 12
(X+ 0): + (y + 4y + 2~)
(x + 0):! + (y + 2) 2 = lG
28
28 . 3
3 . 3
l/84
2
-- - V21.
3
x2
= 0,
2,
T =
= 12
+4
4.
3. PRA VAC I KRUZNICA
a) Poloaj pravca spram krunice. Uvjetne jednadbe
Kako se vidi iz slike 93, pravac moe prema krunici zauzimati jedan
od slijedeih poloaja:
normala
+
Sl. 93
203
l) ili pravac sijee krunicu u dvjema takama,

2) ili dira krunicu u jednoj taki,
3) ili prolazi izvan krunice.
Rjeimo li, dakle, sustav jednadbi koji sainjavaju jednadba krunice x:! + y 2
r 2 i jednadba pravca y
kx + l, dobit emo:
za sluaj l) dva para rjeenja x 2 , y 2 i x 3 , y 3 , koja odgovaraju presjecitima T 2 i T 3 ;
za sluaj 2) jedan par rjeenja x 1, y 1 , koji odgovara diralitu T 1
tang en te, i
.
za sluaj 3) par konjugirano kompleksnih rjeenja (vidi sl. 93).
Rjeenje sustava
krunice glase:
x2
+ y2
-k/
r2
kx +l
lfr
(k
ili koordinate presjecita pravca i
+ 1)-/
(a)
Yt'!.
kxt2
l.
Da bi pravac y
kx + l dirao krunicu) moramo za xi y dobiti samo
po jedno rjeenje, a to je samo tako mogue, da je izraz pod korijenom (diskriminanta D) u gornjoj formuli za x 1 , 2 jednak nuli, tj.
r 2 (k'2 + l)
F O ili r 2 k 2 + r 2
Z2
O, pa je:
(29)
T o j e u v j e t k o j i m o r a z a d o v o l j i t i p r a v a e y kx + l,
odnosno njegov koeficijent smjera k i odsjeak l na
osi Y da bude tangentom krunice sa sreditem u
i s h o d i t u : x 2 + y2
r2.
U tom sluaju, tj. za D= O, daju izrazi (a) koordinate diralita T 1 :
k/
x i = - - - - i y 1 = kx 1 + l ili uzevi u obzir da je
2
1+ k
prema (29) l
...
k 2 = - - dobivamo
r~
[2
k o or d i n a t e
v1=
-
r2
d i ral i t a
(29a)
. Po1_1ovivi ista razmatranja i isti postupak koji smo naveli kod izvoda
UVJetne Jednadbe (29), dolazimo do jednadbe:
.
< kp + q
Z) 2
r2 (I + k 2 ),
(30)
kojajeuvjet da je pravacy=kx+ltangenta na krunicu:
(x
p)2 + (y
q)2
r2.
Ko~)ldinate diralita tangente odreujemo tako da zajedno rijeimo
za?.anu Jednadbu krunice i dobivenu jednadbu tangente. Formule (29a)
Vl'lJede samo za krunicu sa sreditem u O (0,0)!
204
Uvjetne jednadbe (29) i (30) primijenjuju se u svim sluajevima kad

nije zadano diralite traene tangente.
'
Primjeri:
l. Neka se na ~runicu x 2 + 11~ ~ 6 po_vu~u tan_gente koje su usporedne s pravcem x
211
6 =O 1 odrede koordmate d1rallta tih tangenata!
Jednadba tangente:
v=
+ l.
kx
l=?
k=?
Iz x
6 =O slijedi:
2y
3, odatle:
y = -
koeficijent smjera pravca k

Uvrtenje k =
., i
=-
koeficijent smjera tangente.
r 2 = 6 u uvjetnu jednadbu (29) l 2 = r 2 (l

[Z=
l '
+-
=-
pa
IZ
za k=2
y=kx+l
4 '
"-
l=-
VJ o
"-
dobivamo:
xl!Jo
y=- +
2
xVJO
y=--2
ili
2y
ili
+ V36
= 0
l/30 =
2y
k 1 ) daje:
30
liJo
l=
traene jednadbe
tangenata.
0.
Diralita tangenata dobivamo ili iz formula (29a) ili rjeavajui

sustav jednadbi koji sastavljaju jednadba krunice i jednadba tangente,
pri emu pamtimo da diskriminanta mora biti jednaka nuli, jer tangenta
ima s krunicom samo jednu zajedniku taku. Ukoliko je diskriminanta
D =f: O moramo traiti pogreku u izraunatoj jednadbi tangente.
Primijenimo taj drugi nain.
Uvrtenje:
V30
+
y = 2
.r
x1
+ yz =
V30
30
r +- +
+
=
4
2
4
5x 2
+ 2 v'3Q X + 6 =
2
daje:
6/ 4
0 / :5
r+-VJOx+-=0
'
X11
=-
-VJO
30
30
25
25
---
205
Diskriminanta D = O!
ll 30
xl=-
VTo
+
x.
Y1 =
= -
lO
~l!Jno
r .Ju
5
-VJO
Diralite prve tangente T 1

nain
V30 ...:... VTo __
Y1 =
Na isti
-VTo
5
5 '
v530 ' -~liJO

5V
dobivamo diralite druge tangente T 2
.:JU
Mogli bismo napisati koordinate diralita T 2 druge tangente bez ikakvog rau
nanja, samo znajui koordinate diralita T 1 prve tangente, jer kako diralita dviju
usporednih tangenata lee, na krajevima istog promjera krunice, njihove se koordinate razlikuju samo u predznacima.
Prikai grafiki zadane krunice i tangente!
Neka se na krunicu x 2
na pravac 24 x
7 y + 2 = O.
2.
y2
6y
6 =
O povuku tangente okomite
Jednadba tangente:
11=kx+l.
k=?
Iz x!
+ y~
2x
6 =O slijedi:
611
2x
(x 2
+ l) +
ili:
Iz 24 x
711
3, r:
+2=
O ili
16.
Koeficijent smjera pravca k 1

Uvrtenje
(
k p
p= l,
Z) 2 = r 2 (l
+ 24 + 3 - l
k = -
79
24 l =
kl
7
-
24
576
576
--
8 '
pa je:
179
Iz=- .
24
--
24
u uvjetnu jednadbu (30)
----
4 . 25
79 + 100
16. 625
24
24
k =- -
1+-
lt;~ = - - - - ,
-- =
49
= 16
576
21
206
(79 - 24 t/
odatle:
ili :
2
- imamo:
7
daje:
7
ili:
3)! = 16.
, a tangente
r 2 = 16
q = 3,
+ k 2)
+ (11
24
x
7
24
11 =
+ 9) = 6 + l + 9
6 11
(y~
1) 2
(x
Dakle: p= l, q
l=?
Uvrtenje u y = k :r
y=-
24
.\"--
179
24
l daje konano:
ili
y = - - x + - ili
24
7X
7
+ 24 1J +
+ 24y
21 = 0
Traene
jednadbe
tangenata.
170 "' 0
Odredi koordinate diralita tangenata i prikai grafiki itav zadatak!
b) Jednadbe tangente i normale

l)
n a
k r u n i e u x:?
povuenih
+ y2 =
u zadanoj
taki
krunice
r:!.
Uzmimo sada obrnuto, da su nam poznate koordinate x 1 i y 1 diralita T 1 , a traimo jednadbu tangente na krunicu u toj taki T 1 U tu
svrhu raunamo iz izraza (29a) kooficijent smjera tangente k
tg a i odsjeak l na osi Y.
Podijelivi jednadbe sustava (29a) dobivamo:
- l
a iz druge jednadbe slijedi:
(31)
')
,.~
!-YI
Uvrtenje tih izraza u jednadbu y

k x + l daje tr a e n u j e d2
2
na db u ta n gen te n a k r un ieu x + y
r'l u z a d a n o j
t a k i T 1 (x 1 , y 1 ) kr u n i e e:
.,
x
y = - ----=-1 X +
/'YI
r~
J'I
YI
ili
(32)
N or m a l a kr u n i e e jest pravac koji je u diralitu okomit na

tangentu, dakle e prema (22) i (31) njen koeficijent smjera u istoj taki
Uvrtenje tog izraza u formulu (19) daje:
y -yi = YI (x-x.),
.\'l
a odatle, uklonivi zagrade, dobivamo j e d n a d b u n or m a l e

r 2 u t a k i T 1 (x 1, y 1) k r u n i e e:
k r u n i e u x:! + y 2
v=
-
ili:
yxl
YI
''t
xy t
na
(33)
o.
(33a)
207
Iz jednadbe normale vidimo da je to pravac koji prolazi ishoditem

koordinatnog sustava, a to smo i oekivali za krunicu kojoj je sredite u
ishoditu, jer se normala krunice podudara s polumjerom povuenim u
diralite.
2
r2 u zadanoj
Do jednadbe tangente i normale na krunicu x:! + y
taki T 1 (x1 , y 1) krunice moemo doi i drugim putem: prema (19) jednadba pravca kroz taku T1 (x1, y 1) glasi: y
y1
a (x
x 1).
Iz slike 94 slijedi: a
a' + 90, a odatle je:
a
tg a
tg (90
a')
- ctg a'
(31)
Yt
. y
U vrtenje d aJe:
YYt
xi (x - xt )l Yt
Yt
2
2
Yt = - xx1 + X 1
y1
ili :
(32)
i li :
jer taka T 1 (x 1 , y 1) lei na krunici, pa uvrtenje x = x 1 i y = y 1 u

2
2
2
2
2
2
x +y
r daje x 1 + y 1
r ; isto se vidi i na sl. 94.
Normala prolazi ishoditem, dakle njena jednadba glasi y = kx, a
l
Yt
U
t
.
d
.
prema (22) i (31) k
--=
.
vrs enJe aJe:
x1
a
y
(33)
'::1
n
l
l
IY,
Sl. 94
208
Primjer:
Treba napisati jednadbe tangente i normale na krunicu x~
krunice T 1 (X 1 = 3; Y1 >O)!
+ y~ =
25 u taki
Uvrtenje X 1 = 3 u zadanu jednadbu krunice daje: 9

= 4, Y1 = 4 pa je T 1 (3, 4).
+ y2 =
25, odatle
Y12
Prema (32):
3 X+ 4 Y
25 = 0
ili:
traene jednadbe
tangente.
3
25
y=--x+4
4
Prema (33):
y
=-X
traene jednadbe
normale.
ili:
3y
2) na
4.-r=O
krunicu
(x-p)2
+ (y-q)2
Jednadba tangente na tu krunicu u taki T 1 (x 1 , y 1) krunice lako

se dobije iz jednadbe (32), ako zamislimo da je koordinatni sustav translacijom prenesen u sredite krunice S {p, q). S obzirom na formule (5a)
Imamo:
(34)
(x-p) (xl- p) + (y- q) (Yt- q) = r2
tj. od svakog x jednadbe x2 + y 2

r 2 oduzmi p, a od svakog y
oduzmi q.
To je, dakle, j e d n a d b a t a n g e n t e n a kr u n i e u (x p):!+
+ (y q)2 r 2 s d i r a l i t e m u t a k i T 1 (xv y 1).
Njen koeficijent smjera je prema (31):
k-
p.
_xl
Y1
(34a)
S obzirom na (22) bit e koeficijent smjera normale u taki T, (x,, Yt)

k= Yt
xl
q, a jednadba e normale glasiti prema (19):
(35)
Primjer:
Treba napisati jednadbe tangente i normale na krunicu
r + y2
(X1
14 X
(x
14 x
4y- 5
=0
+ 49) + (y 1 4 y + 4)
7) 2 + (tl
2) 2 = 58
p= 7;
q = 2;
u taki T 1 (lO, 9),

= 5
+ 49 + 4
r 1 = 58
14 B. Apsen: RepetitorlJ elementarne matematike
209
Prema (34):
(X
7) {10
21
3X
3x
+ (1/
7)
+ 7 1/
7y
14
93
2) (9
2) = 58
58
traena jednadba tangente.
Prema (35):
v- 9
9-2
10- 7
y - 9 = -
7X
31/
7
3
(x- lO)
l O)
(x -
43
traena jednadba normale.
e) Jednadbe tangenata povuenih iz zadane take izvan krunice

l) na krunicu x 2
y2
r2.
Rijeimo sada pitanje, kako emo napisati jednadbe tangenata povuenih na krunicu x 2 + y 2
r 2 iz zadane take P (x 0 , y 0 ) koja lei izvan
krunice (vidi sl. 95).
!J
T,tx,,y,)
Sl. 95
Y
210
I nain: pomou uvjetne jednaC.:.zbe.
Pretpostavimo li da traene jednadbe tangenata imaju oblik

k x + l, moemo u tu jednadbu uvrstiti koordinate x 0 , y 0 take P,
jer ta taka lei na objema tangentama. Kao drugu jednadbu uzmimo

uvjetnu jednadbu (29).
Na taj
nain
dobivamo sustav jednadbi:

Yo
Z2
k Xo
r (l
2
+l
+ k 2 ),
(36)
iz kojeg moemo izraunati traene veliine k i l. Druga jednadba tog

sustava je kvadratna, pa emo dobiti po dvije vrijednosti za koeficijent
smjera k i za odsjeak Z, koje uvrstimo u jednadbu y
k x + l, pa emo
imati jednadbe obiju tangenata.
II
nain: pomou
po lare.
Polazi se od jednadbe tangente xx 1 + yy 1

r 2 (32), da se odrede
koordinate diralita T 1 i T 2 Bu 1i da diralita lee na krunici x2 + y 2 =
2
= r , a taka P (x 0 , y 0 ) lei na ta ~en tama, dobivamo sustav jednadbi:
(37)
iz kojih emo dobiti po dvije vrijednosti za x 1 i y 1 , tj. koordinate diralita
T 1 (x 1 , y 1) i T 2 (x 2 , y 2 ). Uvrtenje tih vrijednosti u jednadbu (32) daje jednadbe traenih tangenata.
Druga jednadba sustava (37) je linearna i predouje pravac koji
prolazi kroz oba diralita T 1 i T 2 , jer su koordinate tih diralita korijeni
sustava (37). Taj pravac T 1 T 2 kojemt.. je jednadba
(37a)
zove se p o l a r a t a k e P s o b z i r o m
je p o l z a pr a v a e T 1 T 2 . (Vidi sl. 95).
n a k r u n i e u, a
taka
Prema tome jednadbe tangenata .a krunicu x 2 + y 2

r 2 iz take
P dobiju se tako da se napie prema (37a) jednadba polare, pa se odrede
presjecita polare s krunicom, tj. koordinate diralita obiju tangenata,
koje se uvrste u jednadbu (32) xx 1 + yy 1
r.
Spomenimo jo:
a) da polara postoji i u tom sluaju kad pol P lei unutar krunice,
jer uvrtenje koordinata tog pola u jednadbu polare (37a) daje realan
pravac, ali polara u tom sluaju ne sijee krunicu, nego prolazi izvan nje,
pa krunica nema realnih tangenata iz pola P;
b) da je polara za pol, koji lei na krunici, tangenta krunice u polu,
jer je tada jednadba polare (37a) istovetna s jednadbom tangente (32);
e) da je pravac PO, koji spaja pol P sa sreditem krunice O, okomit
Yo
T
na polari, jer je jednadba tog pravca prema (20): y =
x l1
xy 0
yx 0
O, pa je koeficijent smjera tog pravca
Xo
reciproan
i protivnog
Xo
predznaka s obzirom na koeficijent smjera polare, koji je prema (37a) - (Vidi dalje primjer 1).
14*
)'o
211
~) Na
kr u n i e u
p)
(x
+ (y- q)
Na isti nain dolazi se do jednadbi tangenata povuenih na krunicu (x

p)2 + (y- q):! = r 2 iz take P (x0, y 0 ) koja lei izvan krunice
(vidi sl. 96).
!:1
Stp,qJ
T,( x,,y,)
pol
)(
Sl. 96
I nain: pomou uvjetne jednadbe.

Iz sustava koji ini jednadba tangenata y
kx + Z, u koju se uvrste
koordinate x 0 , y 0 take P, i uvjetna jednadba (30), tj. iz sustava
Yo
(
Xok
kp
+l
+q
(38)
Z) 2
se koeficijenti smjera kl i
tangenata.
raunaju
odsjeci
II nain: pomou po lare.

Napie se j e d n a d b a p o l ar e, koja
(37a), a s obzirom na formule (5a), glasiti:
(Xo
p) (x
p)
(y 0
na osi y zl i z2 traenih
sada prema jednadbi

(39)
q) (y- q) = r,
pa se odrede sjecita polare s krunicom, tj. koordinate diralita T 1 (x 1 , y 1)

i T!! (x 2 Y!!), koje se uvrste u jednadbu tangente (34):
(x
p) (x 1
p) + (y
q)(y 1
q)
r 2 (vidi dalje primjer 2).
Primjeri:
Primjer l.
Treba napisati jednadbe tangenata povuenih na krunicu x!
take P (7,
3) i odrediti koordinate dirali~ta tih tanj!enata (sl. 97)!
212
y 1 = 29 iz
nain.
Prema (36):
= tl=
kx +l
k=?
l=?
-3=7k+l
+ k~)
=29 (l
zr
Iz prve jednadbe:
3.
l = -?k
(a)
Uvrtenje u drugu jednadbu daje:
ili:
( 7k
3) 1 =29(l+k~)
49k 1 + 42k + 9 = 29 + 29 k 2
ili:
20k 2
+ 42k
20
1=0
k 2 +2,lk
k . 2
k.
Prema (a):
1,o5
' =
0,4;
k x
v1.1025
1 = -1,o5
1,45
2,5.
2,8
5,8
3 = 14,5.
l daje:
tl = 0,4 .T
Y =
k:=
12 = 17,5
Uvrtenje u y
o l : 20
2,5
5,8
X
+ 14,5
traene jednadbe
tangenala t 1 i t 2
il i u implicitnom obliku:
2
5y
29
X+
2y
29 = 0.
Koordinate diralita tangenata odredimo ovog puta
pomou
formula (29a):
kr 2
X=--
Yt
r2
l
U tu svrhu uvrstimo u prvu od tih formula k

Dobivamo:
Uvrtenje r 2 = 29 i l =
T 1 (2,
5,8.
5.
5) je diralite tangente t 1
Na isti nain uvrstivi u (29a) k= -2,5

Xz =
Dakle
0,4 i l
5,8 u drugu formulu sustava (29a) daje:

Yt =
Dakle
r~ =
29, l= 14,5, dobivamo:
Y2 = 2.
T 1 (5, 2) je diralite tangente t 2
(Vidi sl. 97, u kojoj je taj primjer prikazan
grafiki).
Koordinate diralita T 1 i T~ moemo takoer dobiti rjeavajui zajedno jednadbu zadane krunice i izraunate jednadbe tangenata.
213
II nain.
= xx, + 111/t = r
x, = ?
y,
Jednadba polare s obzirom na pol P (7,

7X
3y
3) glasi prema (37a):
29 = 0.
T(5,2J
,
2
l
-t
-.....1
-t'"-
.......
+
l
Tf2,-5J
Sl. 97
Koordinate diralita T 1 i T 2 dobit

7X
x2
3y
iz sustava:
emo
29
y! = 29
Iz prve jednadbe slijedi:

l
11
=3
(7 x
29).
(a)

x~
+ 9
+ 49 xr
9 x1
ili:
58 x 2
Xio...
X
214
=..,
= 2l
+
-
406 x
406 x
7x
x2
29) 2
(7x
29 1 . 9
+ 841
+ 580 =
= 261
O l : 58
10 = O
49
--JO=--
x.- = 5.
J(
.......
+
Pf~-3)
Prema (a)
Jlt
Dakle:
Prema (32)
T 1 (2,
112
'
5);
2x
5y
5x
+ 2y
2.
T 2 (5,2).
=o
29 =o
29
jednadbe tangenata t, i t2.

(Vidi sl. 97)
Primjer 2.
Treba napisati jednadbe tangenata povuenih na krunicu xz + JI~
+ 4 JI 7 = O iz take P (6, 2) i odrediti koordinate diralita tih tangenata!
6 X -!- 9) -!- (JIZ
(X 2
(x
l.
nain:
J)!
+ (JI + 2) 2 =
=
3; q
2; r 1
-!- 4 JI -!- 4)
= 7
6x
+9+4
20.
20.
t=y=kx+l
Prema (38):
2=-6k-!-l
(
3k
l) 2 = 20 (l
k2).
Iz l. jednadbe slijedi:
+ 2.
6k
l=
(a)
Uvrtenje u 2. jednadbu daje:

(
Odatle:
3k
ili:
(3 k -
ili:
9k 2
ili:
ll
4)!
+6k
2)~
20 (l
+ k Z)
20 (l
k:)
+ 16 = 20 + 20k~
k~ + 24 k + 4 = o.
24k
kl2
-24Vs76-t76
22
.,-
k~ =
k,=- ll ;
-2420
=---22
2.
Uvrtenje u (a) daje:
34
- - .
ll ll ,
/., =
34
ll
ll
Dakle:
14.
y=--x+JI=
2 X-!- 14.
traene jednadbe
tangenata.
ili u implicitnom obliku:

2 X -!- ll 1/
2 X-!- JI
34 = 0
14
0.
Da bismo odredili koordinate diralita x 1 i y 1 prve tangente, uvrstimo

34
2
2
2
njenu jenadbu y
x +
u jednadbu zadane krunice x + y - 6x
+4y
ll
ll
O i rijeimo tako dobivenu kvadratnu jednadbu. Bu215
da tangenta ima s krunicom samo jednu

diskriminanta D
O.
dui
Konano
zajedniku taku,
bit
dobivamo:
19
xl=
'.
dok uvrtenje te vrijednosti za x 1 u jednadbu tangente daje:
Yt
Na isti nac m
Dobivamo:
w
12
koordinate diralita druge tangente.
odreujemo
Y2
2.
nain:
= (x
O.
p) (x 1
+ (ll
p)
q) (ll!
q) = r 1
Jednadba polare prema (39) glasi:

3) (X
(6
ili:
3x
ili:
3x+4y
3)
+ (2 + 2)
2) = 20
9+4ll+8=20
21=0
Koordinate diralita T 1 i T, dobit
(y
4ll
X+
x! + ll 2
jednadba polare za pol P (6, 2).
emo
iz sustava:
21 = 0
7 -= O
6 x + 4 ll -
Iz L jednadbe slijedi:
4
X = - - V+ 7.
3 .
(a)

4
--)-l-7
3
'
ili:
16
.:-, ,,a
56
3 y + 49
+ ll! + 8 y
il i :
25 ll 2
i li :
5 ll (5 ll
llz =
x 1 = 7;
216
o.
12) = o.
60 ll =
Ih= O
5ll
x.=
+4y-7=0
42 + 4 ll
168 ll + 9 ll: + 72 ll
16 y:
Odatle:
4
6 --v-r-' 7
3 .
12 =
12
19
7 =
ol . 9
+ 36 ll = o
Dira li ta:
19
12
S. -5
T 1 (7,0) i T~
Prema (34) dobivamo:

Tangenta I:
(x
3) (7
Odatle:
4x
ili:
+ 2v
2x +v
12
+ 2y
Odatle:
X -
12
+ 22v
2x + ll v
4x
12
+ (y + 2) - + 2
5
2)
20.
14 =O.
19
(x- 3) - - 3
(0
28 = O l : 2
4x
Tangenta II:
+ <v + 2)
+ 4 = 20
3)
22
+-
68
44
+-
= 20.
20/ 5
= Ol : 2
34 = O.
4. POPIS FORIUULA l UPUTE ZA RJESAVANJE ZADATAKA U VEZI S

KRU2NICOM
I. Zadana krunica ima sredite u ishoditu (0,0), pa njena jednadba glasi:
a) Z a d a n o j e d ir a 1 i t e T 1 (x 1, y 1) tangente
l. Jednadba tangente:
xxt
YY1
x1
y=----=-x
ili:
Y1
r.,
w
Yt
2. J e d n a d b a n o r m a l e:
odn.y = -
gdje je k koeficijent smjera tangente
l
k
x,
prema l.
izraunate
b) D ir a l i t e t a n g e n t e n i j e z a d a n o.
l. J e d n a d b a
t a ngen t e :
kx
l.
Nepoznanice k i Z odreuju se
2
2
2
l) iz uvjetne jednadbe: Z
r (l + k ) i
2) iz jo jedne jednadbe, koju treba napisati prema onome to
je u zadatku zadano.
(Ako je npr. u zadatku zadano da traena tangenta mora biti
usporedna s pravcem y
3x
5, druga jednadba bi glasila
k
3, a ako bi trebala da bude okomita na taj pravac, druga
je d nadba bi bila k
l ).
3
217
2. K o or d i n a t e d ir a l i t a (x 1, Y1) ta ngen te
mogu se odrediti na dva naina:
I) Pomou formula:
xl=---
Y1 =
r
l
u koje se za k i l uvrste vrijednosti izraunate prema l.

2) rijee se zajedno jednadba zadane krunice i jednadba tangente izraunate prema l. Kao kontrola tanosti rauna slui
injenica da pri odreivanju Xv odnosno y 1 , izraz pod korijenom, tj diskriminanta D, mora biti nula. Druga koordinata
diralita dobiva se uvrtenjem vrijednosti dobivene za Xv
odnosno y 1 u j e d n a d b u t a n g e n t e.
3. J e d n a d b a n or m a l e u d i r a l i t u (x1 , y 1):
Y
l
Yt =---(x
k
xi),
gdje je k koeficijent smjera tangente, uzet iz jednadbe tangente

izraunate prema l.
4. Jednadba polare:
XoX
+ YoY
r,
gdje su x 0 i y 0 koordinate pola.

Rijei li se sustav od jednadbe polare i jednadbe krunice, dobiju se koordinate diralita tangenata na krunicu iz pola P. Dalje
se postupa kako je pokazano pod I A, pa se i na taj nain mogu
odrediti jednadbe tangenata na krunicu iz zadane take P izvan
krunice.
II. Zadana krunica ima sredite u
p)2
(x
taki
S (p, q), pa njena jednadba glasi:

q)2
(y
r2.
A) Z a d a n o j e d ir a l i t e T 1 (x 1, y 1 ) t a n g e n t e
(x
p) (x 1
p)
(y
q) (y 1
q)
r 2
2. J e d n a d b a n. or m a l e u d ir a l i t u (xl, Y1):
y-yJ = - l (x
xl),
?djew je k koeficijent smjera tangente, uzet iz jednadbe tangente

1zracunate prema l.
218
B) D i r a l i t e t a n g e n t e n i j e z a d a n o
kx+Z.
Nepoznanice k i l odreuju se
l) iz uvjetne jednadbe:
y
2) iz jo jedne jednadbe, koju treba napisati prema onome to

2. K o or d i n a t e d ir a l i t a (x 1, y 1) t a n g e n t e odreuju se
tako da se zajedno rijee jednadba zadane krunice i jednadba
tangente izraunate prema l. Kontrolu rauna i dr. (vidi pod I
B 2, 2).
3. Jednadba normale u diralitu (x 1,y 1):
y
y 1 =---(x
x 1),

izrauna te prema l.
4. Jednadba polare:
(x 0
p) (x
p)
+ (y0
q) (y
q) = r

Rijei li se sustav od jednadbe polcue i jednadbe krunice, dobiju
se koordinate diralita tangenata iz pola P. Dalje se postupa kako je pokazano pod II A, da se dobiju jednadbe tangenata na krunicu iz zadane
take P izvan krunice .
219
9. ELIPSA
I. DEFINICIJA ELIPSE. KONSTRUKCIJA ZARISTA l SAME ELIPSE
Elipsa je geometrijsko mjesto taaka u ravnini

z a k o j e j e z b r o j u d a l j e n o s t i i l i z b r o j r a d i j - v e kt or a r 1 i r 2 o d d v i j e vrst e t a k e
ar i t a (fokus a)
F l i F...~ s t a l a n i j e d n a k v e l i k o j o s i e l i p s e 2a.
Za svaku taku elipse vrijedi dakle jednadba:
7" 1
(vidi sl. 98).
+ 7" =
2
2a
(40)
Iz definicije elipse slijedi:

l. Konstrukcija arita elipse F 1 i F 2 i
2. konstrukcija elipse same.
ako su zadane obje osi elipse: velika 2a i mala 2b.
e
b
r,
A
'T
D
Sl. 98
Uzmemo li u estilo duinu velike poluosi elipse a, pa opiemo iz

gornjeg kraja e ili donjeg kraja D male osi elipse luk, presjei e taj
luk veliku os AB u traenim aritima F 1 i F 2 , jer zbroj udaljenosti taaka
e i D elipse od arita F 1 i F 2 mora biti 2a, kao i za svaku drugu taku
elipse.
Imajui oba arita elipse F 1 i F2 , lako moemo konstruirati koliko
god J-1oemo taaka elipse. Podijelimo li veliku os elipse AB
2a u dva
220
odreska AK i KB po volji (vidi sl. 9tl) i opiemo li iz svakog arita lukove

polumjera AK i KB, sjei e se ti lukovi u takama T 1, T 2 , T 3 i T.1, koje
pripadaju elipsi, jer je za svaku od tih taaka
Na isti
nain
+ r2
AK+ KB
2a.
konstruiraju se daljnje take elipse.
r1
2. LINEARNI l NUMERICKI EKSCENTRICITET ELIPSE. PARAMETAR ELIPSE
e
'-...._,Q
---p
p
A
f;
----
12 --
f1
r;
F,
D
Sl. 99
Udaljenost arita F 1 ili F 2 od sredita elipse O zove se l i n e ar n i

e k s e e n t r i e i t e t e l i p s e i oznauje se slovom e (vidi sl. 99).
Iz pravokutnog trokuta COF 1 slijedi po Pitagorinu pouku:
e= Va
Kvocijent
linearni ekscentricitet
velika poluos
(41)
zove se n u m er i k i
e k s e e n tr i e i t e t e l i p s e i oznauje se slovom
Prema tome s obzirom na (41) moemo pisati:
pri
je uvijek:
emu
a
E
< l za ilipsu,
E.
(42)
(42a)
e
brojnik e uvijek manji od nazivnika a (e je kaJer Je u 1zrazu E
a
teta, a je hipotenuza u pravokutnom trokutu COF 1).
Ako su obje poluosi elipse jednake, tj. a
b, elipsa prelazi u krunicu polumjera r
a
b, pa je prema (41) linearni ekscentricitet e
O,
a prema (42) numeriki ekscentricitet
E
O za krunicu.
(43)
Tetiva MN ili M' N' povuena kroz arite elipse F1 ili F 2 okomito
na veliku os AB zove se p a r a m e t a r e l i p s e, a njegova se duina
oznauje sa 2p.
221
Iz pravokutnog trokuta F2 F 1 M (vidi sl. 99) slijedi po Pitagorinu

pouku, ako se uzme u obzir da je:
F1 M
+ F2 M
r1
+ r2
+ r2
2a, pa je r 2
p)2
(2e)2.
(2a
p2
F2 M
2a
p:
Uvrstimo li ovamo formulu (41), te uredivi tako dobivenu jednadbu,

rijeimo je po p, dobit emo izraz za polu parametar elipse:
(44)
P--.
a
3. JEDNADZBE ELIPSE
a) Sredinja jednadba elipse

Uzmemo li takav koordinatni sustav da se os X podudara sa velikom osi elipse 2a, a os Y sa malom osi 2b (sl. 100), dobit ~mo prema (40)
i (8) jednadbu koja vrijedi za svaku taku elipse T (x, y):
l'Cx + e) + y + VCe
2
x) + y =
2a.
Ako drugi lan lijeve strane prenesemo na desnu stranu, kvadriramo tako dobiveni izraz i uredimo, ponovno kvadriramo i uvrstimo formulu (41), dobit emo:
b2 x2 + a2 y2
a2 b2.
(45)
To je s r e d i n j a i l i o s n a j e d n a d b a e l i p s e, koju moemo takoder pisati i u drugim oblicima:
l) Podijelimo li jednadbu (45) s a 2 b 2 , dobijemo:
y2
x2
- +
b"
a~
'l
(45a)
=l.
y
T
l
r.
ly
l
l
r; r-e, 0)
!",re, O)
Sl. 100
2) Rijeimo li jednadbu (45) po y, dobit emo sredinju jednadbu

elipse u eksplicitnom obliku:
y
222
b
a
Va2
r.
(45b)
Primjer:
4x 2
Treba izraunati
9y2 = 25!
linearni i numeriki ekscentricitet i parametar elipse
OSI,
+ gyz =
4x 1
9y 2
4xz
-25+
ili:
Iz
usporeenja
25 l : 25
25
=l
x2
y2
-+-=1.
25
25
dobivenog izraza s jednadbom (45a) slijedi:

a2 =
25
5
a = - = 2,5
2
4 '
25
.
9 '
b2 =
b=
Prema (41):
=1,67,
25
25
v125
---
e=
Prema (42):
l ,86
e: =
2,5
Prema (44):
p=
2b =
9 . 2,5
2p
5.
JO
3
3,33.
ll' 18
- - - = 1,86.
6
0,744.
25
2a
( < l).
=1,11.
2,22.
Poseban sluaj :
Ako je b> a, tj. ako je velika poluos elipse b, a mala a, arita elipse
lee na osi Y, pa je e=
V b:!- a:!, E =-e-,

b
"
a~
P=-.
F,
Primjer.
9x1
+ 411 1 =
36 l : 36
b
l
xa
y2
-+-=l
4
9
a= 2;
\b\
b= 3.
e= V9-4 =Vs=
o
l
2,24
e: = --:-- = O, 75
(Vidi sl. 101).
2,24
4
l 33
P =3 = _;._
2p = 2,67
/b
l
Fz
Sl 101
223
b) Vrna jednadba
elips~
y'
T (X ',y'J
x,y)
l
l l
l v=~
J(
Sl. 102
Izvrimo li translaciju koordinatnog sustava X O' Y', prema kojem

eli psa ima jednadbu oblika (45):
u poloaj X O Y tako, da ishodite koordinatnog sustava doe u lijevi

vrh elipse (vidi sl. 102). bit e x' = x
a, a y' = y, te jednadba elipse
prima oblik:
i li :
ili :
y-"
= -:>
bZ
a
b2
x - -2x2 '
a kako je prema (44) poluparametar p=
b2
a
, dobivamo:
.,
2px- p x-.
a
T o j e v r n a j e d n a d b a e l i p s e.
224
(46)
e) Jednadba elipse kojoj je sredite u

s koordinatnim osima
S (p, q), a osi su usporedne
taki
'y
y'
x'
:b
Q l
l
'
p
SL 103
Izvrimo li transbciju elipse du osi X za duinu p, a isto tako i du

osi Y za duinu q, glasit e jednadba elipse s obzirom na koordinatni
'''l
sustav X' S Y'
x.,
a-
,.l
v-b'' = l, a s obzirom na koordinatni sustav X O Y

w
(vidi formule (Sa) i sl. 1031:

(x- p)2
---+
a
q)2
(y
b2
(47)
=l
(47a)
ili:
Tu su a i b poluosi elipse, a p i q koordinate :1jena sredita S.
Izvedemo li operacije
r +a
b2
a ako
2y 2
naznaene
b 2p
-b p
- a2 q
a 2q
u formuli (47a), dobit

y
(b 2p 2
2 2
a q
oznaimo:
b:?p2
primit
a2q2 -
a2b2
= F
jednadba elipse prikazane na sl. 103 oblik:

A ,r2
+ C y2 + 2 D x + 2 E y +
15 B. Apsen: Repetltorij elementarne matematike
O.
emo:
2 2
o,
Ima li, dakle, jednadba drugog stepena u x i y oblik (48), ona preducuje gore prikazanu elipsu, ako su koeficijenti A iC istog predznaka (Vidi
takoder 12~ 2).
y
f
)(
q::-5
5(2,-6)
0=5
b=3
Sl. 104
Primjer:
Treba narisati elipsu:
2
9x + 25tl
36x + 300y + 711 = O.
Zadanu jednadbu elipse moemo napisati i ovako:

9 (x
+ 25 (lf + 12y)
4x)
711.
Nadopunjavanje na potpune kvadrate izraza u zagradama daje:

9 (X~
4 X -f- 4) -f- 25 (y 2 -f- 12 y -f- 36) =
711 -f- 9 ' 4 -f- 25 ' 36
ili:
9(x
2)~+25(y-f-6)2=36+900
ili:
9 (x
2) 2
+ 25 (y + 6)2 =
(x-
25
2i
(y
771
225 l : 225
+ 6?
9
l.
Iz usporeenja s jednadbom (47) slijedi:

a = 5;
b = 3;
Sl. 104 prikazuje zadanu elipsu.

~26
p = 2;
q =
6.
4. PRA VAC I ELIPSA
a) Uvjetna jednadba
Kao i kod krunice, pravac y
k :r + l moe sjei eli psu b2 x2 +
2 2
2 2
+ay
a b u dvjema takama ili je dirati u jednoj taki, tj. biti tangentom elipse, ili nemati s elipsom zajednikih taaka. Prema tome e
pravac y
kx + l biti tangenta, ako rjeenja sustava
b2x2
a2y2 = a2b2
kx +l
i to
tg
)(
o
b
Sl. 105
x = - ___
l - (kla 2 ab
k2a2 + b2
y
1
k2a2
+ b2
(b
Vk2 a2 +b'!.- P)
(a)
+ kab Vk a + b
2 2
P')
imaju diskriminantu koja je jednaka nuli. Stoga je:
ili:
2 2
k a
b2
(b)
( -!9)
u v j e t n a j e d n a d b a, d a j e p r a v a e y = kx + l t a n g e n t a
2
e l i p s e b x2 + a 2y 2
a 2b 2.
2 2
2 2
2 2
To znai: pravac y
kx + l tangira eli psu b x + a y
a b , ako
koeficijent smjera k pravca i odsjeak l na osi y zadovoljavaju jednadbu
2 2
2
F
k a + b
U tom sluaju daju jednadbe (a) koordinate diralita T 1 (x 1 y,), koje
s obzirom na (b) i (49) primaju oblik:
xl=---
Yt
b2
l
(49a)
Kao u sluaju krunice pomou uvjetne jednadbe (49) odreuje se

jednadba tangente na elipsu u tim sluajevima, kad diralite tangente
nije zadano, pri emu se koordinate diralita odreuju ili iz (49a) ili iz
sustava jednadbi, to ga ine jednadba traene tangente i jednadba
zadane elipse.
b) Jednadbe tangente i normale povuenih u zadanoj taki elipse

Iz (49a) slijedi:
k=
b2 xl
.,
v
. l
/ X1
., -
a~
a~
1-
l :
b'l.
'-
YI
pri emu se dtugi izraz za k dobije iz prvog tako, da se u nj uvrsti

b2
1=--.
Uvrtenje tih izraza u jednadbu y

kx + l daje j e d n a d b u
2 2
2 2
t a n g e n t e u z a d a n o j t a k i T 1 (x 1, y 1) e l i p s e b x + a y
a2b2 :
bz
b2 xi
)'=----"X+-
"
Y1
a~yl
(50)
ili:
pn cemu Je:
.,
a~
(50a)
x1
koeficijent smjera te tangente.

Normala elipse je okomita na tangenti u diralitu T 1 (x 1, y 1). Dakle
prema (22) i (50a) njezin e koeficijent smjera biti:
.,
k=
a"Yt
b2 X l
'
j e d n a d b a n or m a l e u t a k i
a:.!y'.!
a:.!b 2 prema (19) e glasiti:
T 1 (x 1 , y 1 ) e l i p s e
b 2x2
(51)
e) Konstrukcija tangente u zadanoj taki elipse

_. Tangentu u zadanoj taki T 1 elipse moemo konstruirati na dva
nacma:
l . nain. Uvrstimo li u (50) y
O, dobit emo x
.,
= --,
a~
xl
a to je od-
sjeak na osi X, koJ'i ini tangenta povu'ena

u tac"k1' T 1 (xl, Y 1) e l'1pse.
....
U taj izraz za odsjeak ne ulazi niti ordinata y 1 diralita T 1, niti mala

poluos b elipse, pa je taj odsjeak isti za sva diralita iste apscise x 1
i to za sve elipse zadane velike poluosi a, dakle i za krunicu polumjcra
a, jer je krunica poseban sluaj elipse, kojoj su obje poluosi jednake.
Konstruiramo li u taki T' 1 krunice polu mjera a tang entu (vidi sl. 106),
sjei e ta tangenta os X u taki M. Spojnica take M i zadanog diralita
T 1 jest traena tangenta elipse.
2. nain. Konstrukcija tangente osniva se na njenom svojstvu da
raspolavlja vanjski kut radij-vektora povuenih u diralite, tj.
<J: F 1 T 1 M
<):M T 1 M' (vidi sl. 106).

y
/~
N'
'
---
b ........ -1"---- l
l
l
V, l
l
\r,
\
X
x,
Sl. 106
Primjer:
Treba napisati jednadbe tangente i nonnalc u
v-"
+ . -25
taki
T,
elipse
x-
36
l.
a 2 = 36;
Prema (50);
25'
24
5
a u eksplicitnom obliku:
Y =
9y
75
a odatle:
y =
+ 1,32
traene jednadbe
tangente.
8,33.
y+3=-IO
0,9x
: 12
O,
75
x9
9
Prema (51):
=--
JO
y = 1,11x
il i :
= 25.
36 . 3 . y = 36 . 25 l
.1: -
lOx
b~
24
X - --
jednadba normale
229
ili u
opem
obliku:
9x
10y
13,2 = O.
d) Jednadbe tangenata povuenih iz zadane take izvan elipse

Jednadbe tangenata povuenih iz take P
b'lr + a2y2
a'Zb2 dobiju se slino kao kod krunice.
(x0 , y 0 )
na
elipsu
/s
Q(x',y'J
Sl. 107
l. nain. Koeficijenti smjera k 1 i k:! i odsjeci l 1 i Z2 na osi Y traenih

tangenata y
k 1x + Z1 i y
k 2 x + 12 su rjeenja sustava jednadbi:
Yo
kxo
l
(52)
u kome je druga jednadba uvjetna (49), a x 0 i y 0 su koordinate pola P

(vidi sl. 107).
2. nain. Napie se jednadba po lare, koja za eli psu glasi:
b 2x 0 x
+ a2 y 0 y
a 2 b2 ,
(53)
pa se odreuju koordinate diralita T 1 (x 1, y 1) i T 2 (x2 , y 2 ) iz sustava to ga

ine jednadbe polare i elipse:
b2xox + a2YoY = a2b2,
b2,x2 + a2y2 = a2b2.
(54)
Uvrtenje tako odreenih koordinata diralita u jednadbu tangente (50)

daje traene jednadbe tangenata.
Primjer:
Treba napisati jednadbe tangenata povuenih na elipsu 9x: + 25y: = 225 iz
take P (3; 7,4) i odrediti koordinate diralita tih tangenata (vidi sl. 108).
l. nain. Kako je 225 = 25 . 9
230
= a 2 b:!, slijedi a:= 25; b'= 9.
Prema (52):
7,4 =
+ l,
3k
l 2 = 25k 2 + 9.
Iz prve jednadbe slijedi:
3k+7,4.
l=
(a)

9k!
44,4k + 54,76
ili:
16kZ + 44,4k
ili:
4kZ + 11,1k
9 + 25kZ,
45,76 = 0,
= 0.
11,44
Odatle je:
k,.
.
v 123,21 + 183,04
-11,1
-11,117,5
k,., . = - - 8- - - -
ili:
Dakle:
l. -
kl = 0,8;
Prema (a):
k.=- 3,575.
l, = 5:
Uvrtenje tih vrijednosti u y

y = 0,8x
= kx
daje:
+l
3,575x
y =
18,125 .
traene jednadbe
tangenata.
+ 18,125
Da bismo odredili koordinate diralita T 1 (x 1, y 1) i T=

njujemo formule (49a). U tu svrhu uvrstimo u te formule:
za tangentu:
y = 0,8x
(X:, y 2 )
tangenata, primje-
5:
k = 0,8; l= 5;
za tangentu:
y -
3,575x
18,125:
3,575; l = 18,125;
Dobivamo:
za prvu tangentu:
x. =
4
9
YI=
za drugu ta ngen tu:
x,=
YI
143
29
72
145.
231
4
- '
Diralita tangenata: T 1
Do istih rezultata dolazimo

nadbe izraunatih tangenata.
143 72
T 29' 145 .
S ;
rjeavajui
zajedno jednadbu zadane elipse i jed-
(Vidi sl. 108, na kojoj je taj primjer rijeen

2.
grafiki.}
nain:
27x
Prema (54):
9x!
1851/ = 225
25tl = 225.
Iz l. jednadbe imamo:
x =
27
+ 225) =V (
5
(- 185y
37y
+ 45).
(a)
25
37y
81 (
+ 45)~ + 25y! =
225.
Odatle:
1369y 2
3330y
+ 2025 + 8Jy!
725y:
ili :
1665y
+ 648
1296
=o
o.
Odatle:
YI,2 =
1450
9
YI =-5-;
1450
72
y 2 = 145.

X:=
Diralita su dakle:
T1
9
-4,- ;
5
143
.
29
T2
143
72
,29 145
Uvrtenje koordinata diralita u jednadbu (50) daje:
232
4x
5y
143x
+ 40y
25 =O
725 = O
traene jednadbe
tangenata.
e) Konstrukcija tangenata
povuenih
iz zadane
take
izvan elipse
Slika 108 na kojoj je isti primjer rijeen grafiki, prikazuje kako

se konstruiraju tangente povuene na elipsu iz zadane take (3, 7,4).
l
l
l
l
l
l
P( J, 7,1,)
l
l
l
l
l
~l
lJ l
C:..l
l
\
\
l
l
l
~l
~\
l.j
T,
1/
l
F:>
---
--- -
S2
Sl. 108
Lukovi krunica povuenih iz take P polumjera T

PF1 i iz arita F2 polumjera T
2a sijeku se u suprotitima sl i S'2. Spojnice arita
F 2 sa suprotitima sijeku elipsu u traenim diralitima T 1 i T 2
5. SVOJSTVA POLARE. KONJUGIRANI PROMJERI ELIPSE. KONSTRUKCIJA
ELIPSE IZ ZADANOG PARA KONJUGIRANIH PROMJERA
Pravac PO, koji spaja pol P (x0 ; y 0 ) sa sreditem elipse O (0, O) (vidi
sl. 107) ima prema (20) jednadbu:
(55)
y = Yo x
Xo
e
Uzmemo li na tom pravcu PO neku taku po volji Q (x', y'), glasit

za taj pol Q jednadba polare q prema (53).
b 2 x' x
ili u eksplicitnom obliku:

y
a2 y' y
a 2 b2
b2 x'
----X+
a2 y'
y'
(b)
233
a kako je taka Q (x', y') na pravcu PO, bit e prema (55)

Yo
yX
1
Xo
y'
ili:
xl
=-
)'o
Xo
Uvrtenje tog izraza u (b) daje:

)'
b2 xo
b2
a2 Yo
y'
----x+-
b2 xo
pa je koeficijent smjera polare za pol Q k = - -2- .
a yo
Kako se vidi iz (53), isti koeficijent smjera k ima polara za pol

P (x 0 , y 0 ), tj. obje polare p i q su usporedne.
Iz toga slijedi da e polare svih taaka na pravcu PO biti usporedni pravci.
Od svih tih polara prolazi jedna i to MN
d 2 sreditem O elipse.
Promjeri RS
d 1 i MN
d2 zovu se k o n j u gira n i pr o m j er i i l i
k o n j u g i r a n i d i j a m e t r i e l i p s e. Polare za polove R i S bit e
tangente elipse u tim takama; one su kao i sve polare za take na PO
usporedne sa d:!.
Jednadbu promjera d 1 imali smo ve pod (55).
Jednadbu drugog konjugiranog promjera d 2 dobivamo iz jednadbe
2 2
polare (53), ako izostavimo lan a b , jer d 2 prolazi ishoditem,
o.
(56)
Na slian nain moe se pokazati da e polare za sve polave na d 2

i tangente elipse u krajnjim takama M i N tog promjera biti usporedne
s promjerom d 1 (vidi sl. l 07).
Iz toga slijedi k o n s t r u k e i j a e l i p s e i z z a d a n o g p a r a
k o n j u g i ran i h pr o m j er a MN i RS.
t
s
Sl. 109
234
. Bu?~i da ~mo .~onstruirali tange.ntni par.alelogram, podjelimo u jednaki broJ Jednakih diJelova, npr. 4, obJe poloVIne jedne stranice tog paralelograma i polovinu OR promjera elipse. Presjecita spojnica Ml i Nl',
M2 i N2', M3 i N3', a takoer M3' i N4, i M2' i N5, Ml' i N6 daju redne
take elipse I, II, III, IV, V i VI.
Take donje polovine elipse dobiju se iz ve odreenih taaka gornje
polovine na temelju njihovog simetrinog poloaja s obzirom na sredite
O elipse.
6. APOLONIJEVI TEOREMI
E'
8
'
F
'
-...;:::b'
'
Q'/
w'
a'_,..
' '
'
H'
'tl
' '
G'
Sl. 110
l. Zbro j k v a dr a t a d v a j u k o n j u gira n i h p o l u d i j am e t a r a e l i p s e k o n s t a n t n a j e v e l i i n a i j e d n a k a z b r oj u k v a dr a t a n j e n i h p o l u o s i, tj.:
gdje su a' i b' konjugirani poludijametri, a i b poluosi elipse (vidi sl. ll O).
2. P l o t i n a p a r a l e l o g r a m a, k o j i o d r e d u j u d v a
k o n j u g i r a n a p o l u d i j a m e t r a e l i p s e, j e d n a k a j e p l o t i n i p r a v o k u t n i k a n a d p o l u o s i m a k r i v u l j e, d a k l e
j e k o n s t a n t n a, tj.:
a'b' sin w'
ab.
Kako je tangenta na kraju dijametra usporedna s konjugiranim dijametrom, moe se taj t eo rem izraziti u drugom obliku: p l o t i n a o p i s an o g p a r a l e l o g r a m a, k o j e m u s u s t r a n i e e u s p o r e d n e
s k o n j u g i r a n i m d i j a m e t r i m a e l i p s e, j e d n a k a j e p l o t i n i o p i s a n o g p r a v o k u t n i k a, k o j e m u s u s t r a n i e e
u s p or e d n e s o s i m a e l i p s e, tj.:
pl. E' F' G' H'
pl. EFGH. (Vidi sl. 110).
235
1. PRIBLIZNA KONSTRUKCIJA ELIPSE. POLUMJERI ZAKRIVLJENOSTI ELIPSE
U VRHOVIMA. PLOSTINA ELIPSE
-. -..
-~
.b
-......
r;=r,
'
'
)t
l 'r,
!D
l
l
l
l
l
l
l
rJ
l
l
l
l
l
l
l
OJ
SL Ill
Priblina konstrukcija elipse, za koju su poznate obje poluosi a i

b, sastoji se u tome da se lukovi elipse u vrhovima A, B, e i D (sl. 111)
zamjenjuju lukovima krunica zakrivljenosti, koje pripadaju vrhovima
elipse. Ti lukovi se meusobno spajaju u elipsu pomou krivuljara.
Postupak.
Nanaaju se sva etiri vrha elipse A, B, e i D, pa se konstruira
pravokulnik OAKe s dijagonalom CA, na koju se povue okomica iz ta
ke K. Ta okomica sijee osi elipse u takama 0 1 i 0 3 , a to su sredita
zakrivljenosti za vrhove A i C, dok su 0 1A i O:P pripadni polumjeri
zakrivljenosti. Iza toga se kroz vrhove elipse vuku lukovi krunica iz
01 i 0 2 s polumjerom 0 1A, a iz 0:1 i 0.~ s polumjerom 0 3 e.
236
Moe se pokazati da su polumjeri zakrivljenosti u vrhovima elipse:

0 111
b'!.
O:!B
= -a
(57)
"
0 3 C = 0 1D = - .
b
a~
Na kraju navedimo jo formulu za plptinu elipse:
a b a.
(57a)
8. POPIS FORMULA l UPUTE ZA RJESAVANJE ZADATAKA U VEZI S ELIPSOI\1
Z a d a n a e l i p s a i m a sr e d i t e u i s h o d i t u (0, 0), te
njena jednadba glasi:
b "-x-" + > " = a-''b''
a-y~
"
v-"
x~
ili:
-...L.
l)
a-
=l
b~
A. Zadano je dira l ite T 1 (x 1,y 1) tangente.

+ a 2 yy 1
b 2 xx 1
a2 b 2
2. J e d n a d b a n or m a l e:
y
Yl = - -- (x
xl),
gdje je k koeficijent smjera tangente, uzet iz jednadbe tangente izrauna te prema l.

B. D i r a l i t e t a n g e n t e n i j e z a d a n o.
l. Jednadba
tangente:
y
kx
+ l.
Nepoznanice k i l odrede se
l) iz uvjetne jednadbe: Z2
k 2a 2 + b2 i
2) iz jo jedne jednadbe, koju treba napisati prema onome, ta
2. K o or d i n a t e {x 1 , y 1 ) d ir a l i t a t a n g e n t e
mogu se odrediti na dva naina
l) pomou formula,
xl=----,
YI=
u koje se za k i
Z uvrste
'
vrijednosti
izraunate
prema l.
237
2) rijee se zajedno jednadba zadane elipse i jednadbe tangente izraunate prema l. Kontrola rauna diskriminanta
D
O
3. J e d n a d b a n or m a l e u d ir a l i t u (x1 , y 1)
y
l (x
YI - -
xi),
gdje je k koeficijent smjera tangente, uzeti iz jednadbe tangente

izraunate prema l.
4. J e d n a d b a p o l a r e
b x 0x
2
+ a y0y
2

Rijei li se sustav od jednadbe polare i jednadbe elipse, dobiju se
koordinate diralita tangenata iz pola P. Dalje se postupa, kako je pokazano pod A, pa se i na taj nain mogu odrediti jednadbe tangenata na
elipsu iz zadane take P izvan elipse.
10. HIPERBOLA
l. DEFINICIJA HIPERBOLE. LINEARNI l
NUI\IERICKI EKSCENTRICITET
H i p e r b o 1 a j e g e o m e t r i j s k o m j e s t o t a a k a, z a
k o j e j e r a z l i k a u d a l j e n o s t i (r a z 1 i k a r a d i j a v e k t o r a
r 1 ir::!) od dvije vrste take (arita F 1 i F"2) stalna i
j e d n a k a g l a v n o j i l i r e a 1 n o j o s i h i p e r b o 1 e 2a.
Za svaku
taku
hiperbole vrijedi dakle jednadba:

2 a.
(58)
(Vidi sl. 112).

Druga os hiperbole 2b zove se sporedna ili i m a g i n ar n a, jer hiperbola ne sijee tu os; duina te osi odreena je prema slici 112 izrazom:
Odatle slijedi l i n e a r n i e k s e e n t r i e i t e t h i p e r b o l e :
e
i njen
pri
emu
numeriki
(59)
ekscentricitet:
e
Va2 + b2
E--=
'
a
a
(60)
> l z a h i p e r b o l u,
(61)
je:
E
jer je e hipotenuza pravokutnog trokuta AOC s katetama a i b (vidi sl. 112).

~J9
2. KONSTRUKCIJA ARISTA HIPERBOLE l HIPERBOLE SAME. PARAMETAR

HIPERBOI~E
Iz definicije hiperbole i njezina ekscentriciteta slijedi konstrukcija

fokusa i krivulje same iz zadanih osi hiperbole 2 a i 2 b.
T,
--- ---- -- -.
'
;_
.....--:::-
Ir,
l
b
lj
Sl. 112
U pravokutnom je trokutu AOC po Pitagorinu pouku hipotenuza

AC
l a 2 + b2 , a to je e prema (59). Uzmemo li, dakle, u estilo duinu
AC
e, pa nanesemo li je nadesno i nalijevo od take O, dobit emo oba
arita hiperbole F 1 i F 2 (vidi sl. 112).
Kako za svaku taku hiperbole vrijedi jednakost r 2
r1
2a, dobit
emo take hiperbole tako da iz arita F 1 i F 2 opiemo lukove nekog polumjera BK> 2 a i AK. Presjecita T 1, T 2 , T 3 i T., tih lukova su take hiperbole, jer je BK
AK
r2
r1
2 a. Na isti nain moemo dobiti koliko
god hoemo taaka hiperbole.
Polutetiva povuena kroz arite hiperbole F 1 ili F 2 okomito na njenu glavnu os jest parametar hiperbole, ija se duljina oznauje s p (vidi
sl. 112.
Uzevi u obzir da je u pravokutnom trokutu F 2 F 1 D kateta F 2 F 1 =
2
2e
2 ~/ a + b2 prema (59), a hipotenuza F 2 D r 2
p + 2 a, jer je za
svaku taku hiperbole r 2
r1
2 a, dok je D F 1
r1
p, dobivamo izraz
za parametar p hiperbole:
pjer je prema Pitagorinu
(p
ili 4 a p
240
+ 4 a2 =
(62)
'
pouku:
4 a2
2 a)2
b2
4 b 2 , odn. a p= b2 pa je p= - a
3. JEDNADZBA ffiPERBOLE
a) Sredinja jednadba hiperbole

S obzirom na koordinatni sustav kojemu se osi X i Y podudaraju s
osima 2 a i 2 b hiperbole (vidi sl. 112), dobivamo na nain koji je slian
onome kod elipse sr e d i n j u j e d n a d b u h i p er b o l e u obliku:
(63)
ili:
(63a)
F~
--
x'
~~~
--+-=1
~tr
Ff ',____
\
l
:-----t--
F;
Sl. 113

y
b Vx2
a
16 B. Apsen: Repetitorlj elementarne matematike
a2
(63b)
241
Ima li jednadba hiperbole oblik:

r
.,
---+
a2
.,
YM
b2
(64)
-l,
tada je a njena sporedna, a b glavna p o l u o s (vidi sl. 113).

Hiperbole:
=l
zovu se k o n j u g i r a n e.
Poseban sluaj. I s t o s tr a n a h i p er b o l a. Hiperbola s jednakim osima zove se i s t o s tr a n a. Uvrstimo li, dakle, u jednadbu (63a)
b
a, dobit emo j e d n a d b u i s t o s tr a n e h i p er b o l e :
i li za:
...
XM
a= l
.,
y-
(65a)
l.
Pazi! Sredinja jednadba krunice polumjera r
x2
+ y2
l glasi:
1.
y'
b
------ B
O
x'
--a~--=-1-------=.:x~
Sl. 114
b) Vrna jednadba hiperbole

Izvrimo li translaciju koordinatnog sustava X'O'Y' (vidi sl. 114),
2 1
2
2
s obzirom na koji hiperbola ima jednadbu b x'2- a2y' = a b , u polo242
aj XOY tako, da ishodite koordinatnog sustava doe u desni vrh hiperbole, dobit emo na nain koji je opisan kod elipse (vidi 9, 3,b) i s obzirom na formulu (62) v r n u j e d n a d b u h i p e r b o l e:
y
= 2p x +
(66)
4. PRAVAC l HIPERBOLA
a) Asimptote hiperbole i njihova konstrukcija
Do asimptota hiperbole dolazimo tako da potraimo koordinate presjecita pravca y

kx, koji prolazi ishoditem, s hiperbolom b 2x 2 a2y2 =
a2b2, tj. rijeimo sustav jednadbi:
y
kx
Dobivamo:
v-
If
+
b2
abk
k2a2
Ako je izraz pod korijenom b

k a > O, pravac y
kx sijee
hiperbolu u dvije take koje lee simetrino s obzirom na ishodite; za
b2
k 2a2 < O, x i y su imaginarni, pa pravac hiperbolu ne sjee. Nas
osobito zanima sluaj kad je:
2
(a)
Tada je x
oo i y
nike take u beskonanosti.
OC>,
tj. pravac ima s hiperbolom dvije zajed-
Iz (a) slijedi:
k-+
y
(67)
Uvrstimo li taj izraz za koeficijent smjera k u jednadbu pravca

kx, dobit emo jednadbe dvaju pravaca:
To su j e d n ll d b e a s i m p t o t a h i p e rb o l e, a jednadba (67)
daje njihove koeficijente smjera.
16*
243
Nainimo
li razliku
b
ordinate asimptote Ya = -- x i pri-
izmeu
padne ordinate hiperbole y 11
a2 i to tako da
y'y 2
b
a
nainimo
liku kvadrata tih jednadbi, i uzmemo li u obzir da je y 2a

= (Ya
y") (Ya + Yh), dobit emo za take prvog kvadranta izraz:
Ya-Yh
b2
raz-
y 2h =
=--Ya
+ Yh
koji kazuje da je razlika Ya

Yh uvijek pozitivna i da pada i tei k nuli
kad nazivnik Ya + Yh raste, a to znai da promatrani luk hiperbole lei
uvijek ispod asimptote, kojoj se pribliava sve vie i vie, pa je dira u
beskonanosti.
A s i m p t o t e s u d a k l e t a n g e n t e n a h i p e rb o l u u b e s k o n a n o d a l e k o j t a k i. Do slinih zakljuaka dolazimo promatrajui odnos asimptota i hiperbole u drugim kvadrantima.
y
Sl. 115
..
Iz jednadbi asimptota slijedi neposredno njihova k o n s t r u ke 1 J~' ako su J?OZnate o~je osi 2a i 2b hiperbole. Konstruiramo li pravok~.tmk sa stramcama 2a 1 2b, kako to pokazuje slika 115, bit e produene
diJag.onale tog pravokutnika ba asimptote zadane hiperbole, jer iz pravokutmh trokuta OAA 1 i OBB 1 slijedi:
tg
<Xl - -
a to su prema (67) koeficijenti smjera asimptota .
244
Primjedba l.
Priblina slika hiperbole rie se tako da se u kutove asimptota konstruiranih na gore opisan nain prostoruno uriu obje grane krivulje.
Primjedba 2.
Iz pravokutnog trokuta OAA 1 (vidi sl. 115) slijedi: OA 1
a 2 + b2,
a to je e prema (59). Drugim rijeima, poludijagonala pravokutnika jednaka je linearnom ekscentricitetu hiperbole. Odatle slijedi k o n s tr u ke i j a ar i t a F 1 i F 2 hiperbole, koja je prikazana na slici 115.
Primjedba 3.
Za istostranu hiperbolu pravokutnik predoen na slici 115 prima
oblik kvadrata, jer je b
a, a jednadbe asimptota istostrane hiperbole
prema (68) glase: y
x iy
x. To su raspolovnice kvadranata koordinatnog sustava.
Primjer:
Treba
osi, linearni i numeriki ekscentricitet i parametar hiperbole

9xz
4y! = 9, napisati jednadbe njenih asimptota i izraunati kutove koje asimptote
zatvaraju s osi + X.
9x~
4y! = 9 l : 9
izraunati
xz
y2
ili:
x2
9
4
al! =- l;
odatle:
- l.
a= l;
b-
- 2'
Prema (59):
Prema (60):
2b
9Vl3
l+-=
e=
E:
2a = 2.
l ,80
= l ,80
3.
Prema
.,-
= l ,80.
( > l).
9
-
2p =
Prema (62):
3,61
dobivamo jednadbe asimptota:

l.
Y = -x,
II.
y= - - x .
2
245
Koeficijent smjera asi.mptote I:

tg cx1
= - =
2
1,5
log tg a 1 = 0,17609 = 10,17609
10
a 1 = 56 18' 35".
Koeficijent smjera asimptote II:

3
tgaz = -
a, = 180
a: = 1800
= -1,5.
56 18' 35 .. = 123 41' 25.
b) Jednadbe tangente, normale i polare,

hiperbole
Na
nain
povuenih
u zadanoj
taki
koji je opisan kod krunice i elipse dobiva se
l) uvjetna jednadba:
Z2
k2a2- b2,
(69)
kojoj moraju zadovoljavati koeficijent smjera k i odsjeak l na osi Y

2
2
pravca y
kx + l, da taj pravac bude tangenta hiperbole b r
a y2 =
= a:?b 2 , a koordinate diralita tangente odrede se iz formula
ka 2
xl=
b2
Yt-
2) j e d n a d b a
(69a)
l '
tangente u ta
k i T 1 (x 1 , y 1) h i p er b o l e
(70)

2
y=
b x
2
Ix-
a Y1
pa Je:
3) j e d n a d b a
perbole:
'
Yt
k o ef i e i j e n t s m j er a t a n g e n t e;
normale
i stoj
t a k i T 1 (x1 , y 1)
(71)
h i(72)
246
4) j e d n a d b a
p o l a r e.
(73}
gdje su x 0 i y 0 koordinate pola P.

Usporedimo li jednadbe koje smo napisali za hiperbolu s pripadnim jednadbama elipse, opaamo da se te jednadbe razlikuju samo u
predznaku jednog lana.
e) Konstrukcija tangente u zadanoj
hiperbole
taki
Konstrukcija tangente u zadanoj taki T 1 hiperbole osniva se na njenom svojstvu da r a s p o l a v l j a n u t a r n j i k u t, k o j i i n e r ad i j -vektor i p o v u e n i u d i ral i t e.
(Vid L dalje primjer
l. i sl. 116, na kojoj je prikazana konstrukcija tangente).
d) Jednadbe tangenata
iz zadane
povuenih
take
izvan hiperbole
Kao i kod elipse, jednadbe tangenata povuenih na hiperbolu

b2 x 2
a2 y 2
a 2 b 2 iz z:1dane take P (x0 , y 0 ) moemo napisati na dva naina, i to pomou uvjetne jednadbe ili pomou jednadbe polare.
(Vidi dalje primjer 2. i sl. 117, na kojoj je
strukcija tih tangenata).
takoer
prikazana kon-
Primjer l:
Treba
25x1
napisati
9y! = 225 u
jednadbe
taki
T 1 (5,-
20
3
tangente
normale
povuene
na
hiperbolu
) hiperbole (sl. 116).

25x1
Kako je 25 . 9
9yz = 225.
225, slijedi s obzirom na (63)
a 2 = 9.
Prema (70):
255x
25z
+ 1211
25
20
3
y = 225/:5
45
=O
45
ili:
y=-12x+12
Ul:
v=
2,08z
traene
jednadbe
ta ngen te.
+ 3,75.
247
'\
l
l
f;
b= S
\\
\
l
a
........
........
........
Qc]
........
........
........
'
l
l
F,
l l
l l
l Ir,
''
l l
ll
-...!'#
........
SL 116
Prema (72):
y
20
3
920
3255
20
12
12
25
+- = - x---
ili:
12
136
y= - x 25
15
ili:
11 = 0,4Bx
ili:
36x
7511
{Vidi sl. 116, u kojoj je isti primjer rijeen
248
(x- 5)
9,07
680 = O.
grafiki.)
traene jednadbe
not male.
Primjer 2.
Treba napisati jednadbe tangenata
take
P {12,
28
3
na hiperbolu xz- yt =64 iz
povuenih
) i odrediti koordinate diralita tih tangenata (vidi sl. liO)!
Y
---"=l
x~
64
l.
64
istostrana hiperbola
nain:
Tangenta
v=
kx
28
l prolazi
P, dakle:
12k +l,
takom
a prema (69):
Z2
64k2
64.
Iz tog sustava jednadbi odredimo k i l
:!8
1=-l"k+-
(a)

144k 2 -
224k
784
= 64k 2
64
ili:
SOk!- 224k
k2
Odatle:
k 1 ..
kl
14
1360
k-.
17
0/: 80
o.
17
49
25
V44t
425
.:,______
= - - 1........
-
=-
15
7
4
kl2=-'
5
15
~=
Prema (a):
17
15
32
--;
3
249
Uvrtenje u
11
k:r
+t
daje:
.5
32
y=
x3
3
y
traene jednadbe
tangenata.
17
64
15 X - 1.5
ili u implicitnom obliku:

5:r
311
32 =
17:r
l5l/
64 =
o.
Koordinate diralita T 1 (x1, y 1) i T 2 (x2 , y 2) tangenata dobivamo pomou formula (69a). U tu svrhu uvrstimo:
17
za tangentu t 1 :
kl =
a2
'
ll--
64,
15
za tan gentu t 2 :
64,
15
'
64:
32
3 '
a2
64
64.
b2
Dobivamo:
za ta ngen tu t 1 :
za tangentu t 2 :
x.,
~
10,
Yt
15;
Y2
6.
Diralita tangenata: T 1 (17, 15) i T 2 (10,6).

(Vidi sl. 117 na kojoj je taj primjer prikazan
2.
grafiki.,
nain.
Napisavi prema (73) jednadbu polare, dobivamo sustav jednadbi

za odreivanje koordinata diralita:
64
- y2
64 12
64
28
3
y = 64 64
ili:
x 2 -y: =64
28
12 x y = 64.
3
250
Iz 2. jednadbe slijedi:
X
a uvrtenje u l. jednadbu daje:

49 .,
Sly
32 2
---y
81
ili:
224
27
y2
Y+
224
256
- y 2 = 64
320
27 y
21 y
+ 90
o.
81
32
Sl. 117
Odatle:
Y 1,2
+ 212
441
-90
4
21 + 9
2
2
Yt
15;
Y2
X1
17;
X2
10.
2SJ
Dakle su diralita tangenata: T 1 (17, 15) i T 2 (10, 6).

Uvrtenje koordinata diralita i a 2
64 l 7 X
64 l 0 X
ili:
64 15 y
64 6 y
b2
64 u formulu (70) daje:
64 64
64 64
17 X
15 y
64
0 . . . tl
5X
3y
32
0 . . . t2
traene jednadbe
tang enata.
(Vidi sl. 117 .)
e) Konstrukcija tangenata
povuenih
iz
take
izvan hiperbole
Slika 117, na kojoj je primjer 2 rijeen grafiki, prikazuje tu konstrukciju.

Lukovi krunica povuenih iz P polumjerom r
PF1 i iz arita F 2
polumjerom T
2 a sijeku se u suprotitima sl i s2. Spojnice arita F2
sa suprotitima sijeku hiperbolu u diralitima T 1 i T 2 traenih tangenata.
5. JEDNADZBA ISTOSTRANE HIPERBOLE S OBZIROM NA KOORDINATNI
SUSTAV, CIJE SE OSI PODUDARAJU S ASIMPTOTAMA IDPERBOLE
Jednadba istostrane hiperbole s obzirom na koordinatni sustav

X' O Y' prema (65) glasi:
x'
y'
a
(a)
Okrenimo koordinatni sustav X'OY' oko ishodita O za kut a
450
u poloaj X O Y, tj. tako da se koordinatne osi poklope s asimptotama
hiperbole (vidi sl. 118).
Prema (6) imamo tada:
2
X COS (
45)
x sin (
45)
y sin (
+y
. cos (
45)
lf2cx + y)
45)
X+
y)
Uvrstimo u (a):
_I (x
+ y)2 -
l (
+ y)2
a!
Odatle dobivamo traenu jednadbu hiperbole:
a~
xyili:
y252
a~
(74)
6. POPIS FORMULA l UPUTE ZA RJESAVANJE ZADATAKA U VEZI

S HIPERBOLOM
Z a d a n a h i p e r b o l a i m a s r e d i t e u i s h o d i t u (0, O),
te njena jednadba glasi:
b2x2
.,
x-
ili:
a2
., .,
a-yv
-- l.
b2
'l
y'
Sl. 118
A. Z a d a n o j e d 1 ral i t e T 1 (x 1, y 1) t a n g e n t e.
l. J e d n a d b a
t a n g e n t e:
b2xxl
a2yyl
a2b2.
2. J e d n a d b a n o rm a l e :
Y
Y1=-
l (x
xl),
gdje je k koeficijent smjera tangente, uzet iz jednadfbe tangente

izraunate prema l.
l. J e d n a d b a t a n g e n t e : y
k x + l.
Nepoznanice k i l odrede se
253
1) iz uvjetne jednadbe: Z2
k! at
b! i
2) iz jo jedne jednadbe, koju treba napisati prema onome to je
u zadatku zadano.
2. K o o r d i n a t e (x1, y 1) d i r a l i t a t a n g e n t e
mogu se odrediti na dva naina
1)
pomou
formula:
xl=---
Yt
1
b2
l '
u koje se za k i l uvrste vrijednosti
izraunate
prema l.
2) rijee se zajedno jednadba zadane hiperbole i jednadba zadane tang en te izraunate prema l. Kontrola rauna: diskriminanta D
O.
3. J e d n a d b a n or m a l e u d ir a l i t u T 1 (x1, y 1);
Yt=-
(x
x 1),

izraunate prema l.
4. J e d n a d b a p o l a r e :
b2xoX
a2YoY = a2b2,

Rijei li se sustav od jednadbe polare i jednadbe hiperbole, dobiju
koordinate diralita tangenata na hiperbolu iz pola P. Dalje se postupa
ako je pokazano pod A, pa se i na taj nain mogu odrediti jednadbe
angenata na hiperbolu iz zadane take P izvan hiperbole.
C. J e d n a d b e a s i m p t o t a :
b
y =--X;
a
254
b
y = --x.
a
ll.
PARABOLA
L DEFINICIJA l K
UKCIJA PARABOLE. NJEN PARAMETAR
l NUMERICKI EKSCENTRICITET
P a r a b o l a j e g e o m e t r i j s k o m j e s t o t a a k a, z a k o j e
j e u d a l j e n o s t o d vrst e t a k e, ar i t a, (fokus a) j e dn a k a u d a l j e n o s t i od v r s t o g p r a v e a
r a v n a l i e e.
Iz definicije parabole slijedi njena k o n s t r u k e i j a. (Vidi sl. 119).
Nanesemo li na os X duine OF
OR
P/2 i uzmemo li da je F
arite parabole, a pravac R 1 RR 2 , koji je okomit na os X, njena ravnalica,
bit e prema definiciji parabole ishodite O jedna taka parabole.
R,
A
A;
---- -------l
l
l
l
w
l
l
l
l
Kl
J(
----+----
Sl. 119
255
Nanesemo li na okomicu povuenu na os X kroz arite F duine

FA1
FA 2
p, dobit emo jo dvije take A 1 i A 2 parabole, jer je prema
slici 119: FA 1
A 1A' 1
FR
p, i FA 2
A 2 A' 2
FR
p. Ostale take
parabole dobit emo tako da os X sijeemo okomicama K, K 1, K 2 itd.
pa iz fokusa F, kao sredita, sijeemo te okomice krunim lukovima polumjera RK, RK11 RK2 ., koji su jednaki udaljenostima tih okomica od
ravnalice. N a taj nain moemo dobi ti koliko god elimo taaka parabole.
Duina 2 p tetive koja je povuena kroz arite F okomito na os
parabole (os X) zove se p ar a m e t ar p ar a b o l e, koji je takoer jednak etverostrukoj udaljenosti arita od vrha parabole.
Parabola nema sredita, pa se za n u m e r i k i e k s e e n t r i t e t
uzima omjer ordinate parabole u aritu, tj. poluparametra p, i udaljenosti
p arita od ravna lice:
p
=l
za parabolu.
(75)
E
p
2. VRSNA JEDNAD:lBA PARABOLE
Iz svojstava parabole slijedi za koju god
taku
T (x, y) te krivulje:
FT= TA
a kako na sl. 119 vidimo da je FT hipotenuza pravokutnog

je TA
p
2
T'R
+ x,
FT'T, dok
dobivamo:
y2
y2
x-p
+ x2-px +
ili:
+x
..,
p2
2p
p~
j2
+p x +
(76)
To je v rs n a jednadba p ar a b o l e, koju moemo pisati i

ovako:
y
V2 p X
(76a)
v
Iz slike 119 vidi se priblina konstrukcija parabole kojoj je zadana

2
jednadba y
2 p x. Na os X nanese se p/2, pa se dobije arite F, u F
se konstruira okomica na os X na koje se nanesu gore i dolje poluparametri p. Vidi takoer sl. 120, na kojoj su konstruirane parabole kojima
je 2 p
4, pa je p
2 i p/2
1.
i li :
Ako je parabola otvorena prema l i j e v o, ona ima jednadbu

2
y
2pX
(76b)
JI
2 p x,
~er za y dobivamo realne vrijednosti, pa dakle i take parabole, kad je
1zraz pod korijenom pozitivan, a to je mogue samo~ za n e g a t i v n e
vrijednosti x.
256
ZlllllJjenimo li u jednadbama (76) i (76b) x sa y. a y sa x. dobit emo

jednadbe parabola:
1) x:.! = 2 p y
2)
.1.':!
= -
ili
.,
y = -.x-, koja je otvorena prema gore,
2p
2 p y ili y = -
2p
.r:.!. koja je otvorena prema dolje.
Slika l 20 prikazuje sve etiri parabole polu parametra p = 2 .
. , L.'
,, .J.
l
l
lp~
l
l
X
-'
2~
[J
l
l
lP =l
l
l
-;
...,\
'
--
~-
'
Sl. 120
3. PRAVAC I PARABOLA
a) Jednadbe tangente, normale i polare,

taki parabole
Na
nain
povuenih
u zadanoj
koji je opisan kod krunice i elipse dobiva se
l) u v j e t n a
jednadba :
p= 2 k l,
(77)
kojoj moraju zadovoljavati koeficijent smjera k i odsjeak l ha osi Y. pravca y

k x + l, da taj pravac bude tangenta parabole y 2
2 p .r, a koordinate diralita tangente odreuju se iz formula:
l
xl---
Yt = 2Z
17 B. Apsen: Repetltorlj elementarne matematike
(77a)
251
2) j e d n a d b a t a n g e n t e u t a k i T 1 (x 1, y 1) p ar a b o l e
2 p .:r :
y:!
YYt - P (x
x,)
(78)
p
x
v=
pxt
Yt
Y1
pa Je:
k= p koeficijent smjera te tangente.
(79)
Yt
3) j e d n a d b a n or m a l e u i s t o j t a k i T 1 (x 1, y 1) p ar abole :
Yt
y - Yt = - -=--=- (x
p
(80)
x,).
4) jednadba polar e:
YYo = P (x
+ Xo),
(81)
gdje su x 0 i y 0 koordinate pola P. (Vidi dalje sl. 122.)
b) Konstrukcija tangente u zadanoj
taki
parabole
Konstrukcija tangente na parabolu u zadanoj taki T 1 krivulje osniva

se na njenom svojstvu da je kut. koji zatvaraju u diralitu tangenta i radij-vektor. jednak kutu izmeu radij-vektora i pravca povuenog kroz
diralite usporedno s osi X. (Vidi dalje primjer l i sl. 121.)
e) Jednadbe tangenata
povuenih
iz zadane
take
izvan parabole
Jednadbe tangenata povuenih iz zadane take P (x 0 , y 0 ) moemo

opet napisati na dva naina i to pomou uvjetne jednadbe ili pomou jednadbe polare. (Vidi dalje primjer 2 i sl. 122, na kojoj je takoer prikazana
konstrukcija tih tangenata).
Primjer l.
Treba napisati jednadbe tangente i normale
u taki T 1 apscise x 1 = 3,5 l ordinate y 1 >O. (Sl. 121)
ll
= 6 x;
x. ~e 3,5, dakle u. ~
y:
2 p x;
v6 . xl =
na parabolu y 2
3 - = 15
2 p= 6;
Jl6 . 3,5 =
]'21
T 1 (3,5 ; 4,58).
258
povuenih
...,
4,58;
YI
= + 4,58.
= 6x
Prema (78):
4,58ll = 3
Odatle:
3x
Prema (80):
4,58x
ll =
ili:
(Slika 121 prikazuje
= O
l ,53x
grafiko
3,5).
(x -
29,77
3y
traene jednadbe
tang en te.
4,58
4,58 = -
Odatle:
+ 10,5
+ 2,29.
4,58ll
ll = 0,66x
ili:
+ 3,5).
(X
traene jednadbe
normale.
9,92.
rjeenje toga primjera.)
l-- - - -
+- - - - - - - -
l
l
l
rl
CJ,= t,,58
l
l
l
l
x,=3,5
Sl. 121
Primjer 2.
P (
Treba napisati jednadbe tangenata povuenih na parabolu llr = Sx iz take

4, 2) i odrediti koordinate d.iralita tih tangenata (sl. 122).
ll! = 5x;
l.
ll~
= 2px;
p =
5
2
nain.
Tangenta ll= kx
a prema (77):
Iz toga sustava
k i l.
+l
prolazi takom P, dakle:

2=
4k +l,
5
- = 2 k l.
2
raunamo
259
17*
(a)
z= 2 + 4k,
a uvrtenje u 2. jednadbu daje:
-
s
2
k2
lli:
+ 4k)
= 2k (2
k-
=o.
16
odatle:
l
kl
= -
ili:
Odatle:
kl
= 0,36,
k 1 = 0,3624
16
-l
kz =
16
11 6 .
0,8624 ...:_
0,86
Prema (a):
l, = 3,4496
Uvrtenje u 11
(77a):
+l
kx
= 3,45
1,4496 ...:_
1,45.
daje:
ll =
0,36x
+ 3,45
y =
0,86x
1,45.
Koordinate diralita T 1 (x 1 , ll!) i

za ta ngen tu t 1 :
T~
x1 =
YI
za ta ngen tu t.:
x2
Y~
traene jednadbe
tangenata.
(x 2 , l/2 ) tangenata dobivamo

3,4496
0,3624
pomou
formula
= 9,52
2. 3,4496 =6,90;
-1,4496
----0,8624
= l )68
2 . 1,4496 ='=
2,90.
Diralita tangenata:
T 1 (9,52; 6,90)
T 2 (1,68;
2,90).
(Vidi sl. 122 na kojoj je taj primjer prikazan

2.
grafiki.)
nain.
Prema (76) i (81) dobivamo dvije jednadbe za odreivanje koordinata diralita tan gena ta:
11~ = 5x
5
.,
2 -v = - (x- 4)
yz = 5x
4y = 5.r
260
20.
(a)
Uvr~tenje
prve jednadbe u drugu daje:

y~
20 = o.
4y
odatle:
= 2 V4 + 20
tla2
ili:
tlaz = 2
ili:
Ya
= 6,90;
Y2 =
a prema (a): .r 1
= 9,52;
xt
4,90
2,90.
1,68
Dakle su diralita tangenata T 1 (9,52;
i T 2 (1,68;
6,90)
s,
+--------------
2,90).
T,.,.".
l
l
l
t,
l
~()
tr~
P(-4, 2 J
lIJ,.. 6,90
l
l
P~.2/
o1
x,-9,52
Sl. 122
Uvttenje koordinata diralita i p=

tangenata:
5
2
6,90y =
-
ili:
2,90y =
u formulu (78) daje traene jednndbe
2
(.T
5
2
y =
0,36x
11 =
8,86x
9,52)
(X
3,45
1,68)
1,45
(Vidi sl. 122.)
261
d) Konstrukcija tangenata
povuenih
iz
take
izvan parabole
Slika 122, na kojoj je primjer 2. rijeen grafiki, prikazuje tu konstrukciju.

Luk krunice koja je opisana iz P, a ide aritem F, sijee ravnalicu
R parabole u suprotitima S 1 i S 2 Pravci kroz S 1 i S 2 usporedni s osi
X sijeku parabolu u diralitima T 1 i T 2 traenih tangenata.
e) Dijametri parabole. Konstrukcija parabole kojoj su zadani dijametar
i jedna polara
,
Iz jednadbe po lare (81): yy 0 = p (x
smjera k
Vo
+ x 0)
vidimo da njen koeficijent
ne ovisi o apscisi pola x 0 , ve samo o ordinati y 0 Iz toga
slijedi da polovima, koji lee na pravcu usporednom s osi parabole, odgovaraju usporedne polare. Taj pravac zove se d i j a m e t a r parabole
(sl. 123). Dijametar raspolavlja tetive parabole koje su povuene usporedno s tangentom, odnosno polarom.
'y
d(/ametar
Sl. 123
Sl. 124 prikazuje k o n s tr u k e i j u p ar a b o l e k o j o j s u z ad a n i d i j a m e t a r i j e d n a p o l a r a.

f) Konstrukcija parabole pomou tangenata
Sl. 125 prikazuje najjednostavniji nain konstrukcije parabole.

Istodo~no s odreivanjem taaka parabole na nain koji je opisan
u l. poglavlJu ovog -a, odreuju se sjecita tangenata s osi parabole, pa
262
dakle i tangente na parabolu, a usput se dobivaju i sjecita normale

s tom osi.
g) Plotina parabole
Prema sl. 119:
-,
}J -
2 \'
-
= -
X V.
lY
f----,L--
di/a metar
~--------~------------------~ ~
~
21--4-31---\---~.-----....::
Ill
ll
!Y
Sl. 124
4. POPIS FORMULA I UPUTE ZA RJESAVANJE ZADATAKA U VEZI

S PARABOLOM
Z a d a n a p a r a b o l a i m a v r h u i s h o d i t u (0, O), te njena

jednadba glasi:
y?.
2px.
A. Z a d a n o j e d i r a l i t e T 1 (x 1, y 1 ) t a n g e n t e.
YY1
2. Jednadba normale:
Y
Y1 = - - - (x
ll
xl),
263

izraunate prema l.
l. Jednadba ta ngen te:
Nepoznanice k i l
odreuju
kx
+l.
se
l) iz uvjetne jedandbe:
2kl
2) iz jo jedne jednadbe,
to je u zadatku zadano.
koju treba napisati
prema onome
2. K o or d i n a t e d i ral i t a (x 1 , y 1 ) t a n g e n t e mogu se odrediti na dva naina:

l)
pomou
formula:
l
2l
.
u koje se za k i l uvrste vrijednosti
izraunate
prema l.
2) rijee se zajedno jednadba zadane parabole i jednadba tangente izraunate prema l.

Kontrola
rauna:
diskriminanta D
O.
lj
;;
/ry l
/, f(
3' "
tv
"' "' \ \
"'
""' "
"
2' '
~
f
""'
""'
.J
Sl. 125
264
-:>.....,
-'
...,....,
f'
'
""'
2'
"' 3'
3. Jednadba normale u diralitu (x 1 , y 1):

Y
l
Y1 =---(x
~~
xl),
gdje je k koeficijent smjera ta ngen te. uzet iz jednadbe

prema l.
izraunate
C. J e d n a d b a p o l a r e
YYu
P (x
+ Xo),
gdje su x 0 i Yu koordinate pola.

Rijei li se sustav od jednadbe polme i jednadbe parabole, dobiju
se koordinate diralita tangenata iz pola P. Dalje se postupa kako je
pokazano pod A, pa se i na taj nain mogu odrediti jednadbe tangenata
na parabolu iz zadane take P izvan parabole.
Ve smo spomenuli:
l) da je parabola y:!. = 2px, kojoj je os simetrije os X, otvorena
prema d e s n o, dok je parabola y:!.
2px otvorena prema l i j e v o,
2) da je parabola x 2
2py, kojoj je os simetrije os Y, otvorena prema
g or e, dok je parabola x'2
2py otvorena prema d o l j e. Vidi sl. 120,
na kojoj su prikazane parabole y:!.
4.r i y:!.
4x, a takoer parabole
x2
4y i x 2
4y.
fy-n)= -2P {x-m)
os simetrije
-----------
----- - - - - - -
V(m,n)
l
l
l
nl
l
l
Sl. 126
Izvrimo li translaciju parabola

2px i y
2px, odnosno parabola x 2
2py i r
2py, za duinu m du osi X i za duinu n du
osi Y, glasit e jednadbe tih parabola s obzirom na formule 5a):
(a)
(y -n)2
2p (x-m) l (y- n)2 - --2p (x-m)
y2
265
odnosno:
(x
2p (y
m)2
n)
2
m)
(x
-2p (y
n) (b)
Vidi sl. 126 i 127.

l
l
l
l os simetrije
l
l
l
l
l
l
l v(m.n
l
l
(x-m) =-2p(!j-n)
ni
l
l
l
m
t---
l
l
Sl. 127
Prikaemo li jednadbe parabola (y
2p (y
nf
2p (x
m) i (x
m) 2 =
n)
u obliku:
y':!
2ny
odnosno:
x:?
2mx
+ (nl! + 2pm)
2py + (m 2 + 2pn)
2px
i oznaimo li koeficijente od x s 2D, koeficijente od y s 2E, a slobodne

nove s F, glasit e jednadbe parabola:
y2
+ 2Ey +
2Dx
+F
la
(e)
(d)
odnosno:
x
+ 2Dx + 2Ey +
U jednadbu (e) ne ulazi lan sa x 2 , pa je moemo prikazati u obliku

(a), dok u jednadbu (d) ne ulazi lan sa y 2 , pa je moemo prikazati u obliku
(b). Iz toga slijedi: jednadba (e) predouje parabolu kojoj je os simetrije
usporedna s osi X, a otvorena je prema desno, odnosno prema lijevo, dok
266
'
jednadba (d) predouje parabolu kojoj je os simetrije okomi ta na os X,

a otvorena je prema gore, odnosno prema dolje.
Primjeri:
l. Konstruiraj parabolu
ye
(y 2
(y
4x
+ 6y + 9)
6y
+ 3)! =
V(2,
l = O
b:
-4 (x
3);
+9
2)
2p=4;
.,-
p=2;
=1.
t y
Vidi sl. 128.
p
lJ
l
l
l
l
l
l
l
-----
l
l
1- J
p=2
1
-+---+_!-+_,_
IF
_J_ _ _ _
o
V(2, -J)I
JP=2
l
l
l
l
l
l
l
l
Sl. 128
2. Konstruiraj parabolu
x~
+ 2x
6y
cxz + 2x + l)
2)
2p = 6;
Vidi sl. 129.
O
13 + l
= 6y
(x+I)~=6(y
v (- l' 2);
13
p= 3; - =
2
1,5.
3. Odredi jednadbu parabole kojoj je vrh V ( 2,

3), a prolazi
takama A (0,
4) i B ( 4,
4), pa je konstruiraj.
Iz koordinata zadanih taaka parabole slijedi da je os parabole okomita na os X, pa jednadba parabole glasi:
(x
2) 2
2 p (y
+ .3)
267
l
l
l
p=3
P=3
-------1---
--
:#
l
l
1V(-1,2)
:~
l
---R
--------~--l
-t
Sl. 129
B (
Da bismo odredili 2 p, uvrstimo koordinate

4.
4) u gornju jednadbu. Dobivamo:
(O
odatle je:
2)
2p (
2p
pa jednadba zadane parabole glasi: (x

Slika 130 prikazuje tu parabolu.
take
A (0,
4) ili
+ 3)
4
2)2 = - 4 (y
3)
-2
l
l
l
l
l V(-2,-3)
l
8(-4,-4)
-----+----IF
l
l
l
l
l
l
Sl. 130
268
A(0,-4)
X.
12. OPENITO O KRIVULJAMA DRUGOG REDA

ILI PRESJECIMA STOSCA
l. PRESJECI STOSCA
li plat stoca ravninama R, koje ne prolaze vrhom stoca,

nastaju presjene krivulje i to (vidi sl. 131):
Sijeemo
\
\ l
Q.
1<,
L-;+-----~
-------- ------l
<
\
Sl. 131
kr u n i e a ili e l i p s n, ako ravnina sijee sve izvodnice

stoca. U sluaju krunice ravnina R 1 je usporedna s osnovkama stoca,
l)
269
jer je njezin prikloni kut ~ 1

O. U sluaju elipse ravnina R 2 ima prikloni
kut ji 2 , koji je manji od priklonog kuta a izvodnica stoca.
2) p a r a b o l a, ako je ravnina Ra usporedna s jednom izvodnicom
stoca. Tada je ~3
a.
3) h i p er b o l a, ako je ravnina R 4 usporedna sa dvije izvodnice
stoca. Tada je (3 4 > a.
2. OPCA JEDNADZBA PRESJEKA STOSCA U PRAVOKUTNIM KOORDINATAMA
Ta jednadba glasi:
Ax2
+ 2 Bxy + Cy 2 + 2 Dx + 2 Ey + F
o.
(82}
Znamo ve da ta jednadba predouje:

l) kr u n i e u u opem poloaju, ako je A
l, C
l i B
O
(vidi jednadbu 28) ili ako je A
C i B
O; osim toga mora biti
D2 + E2 > F nakon transformiranja jednadbe u oblik (28);
2) e l i p s u ili h i p er b o l u, koja je translacijom prenesena iz
sredinjeg poloaja, ako je B
O, tj. ako u jednadbi (82) nema lana s
.ry, pri emu je za elipsu potrebno da su koeficijenti A i C istog predznaka
(vidi jednadbu 48), a za hiperbolu protivnog.
Sadri li prema tome jednadba oblika (82) i lan sa xy, ona predouje elipsu, parabolu ili hiperbolu u opem poloaju (tj. uz translaciju
krivulje izvrena je i rotacija) i to:
elipsu, ako je
AC
B 2 >O
hiperbolu, ako je
AC
B 2 <O
parabolu, ako je
AC-B 2 =O.
(83}
Jednadbe krivulja kojima je sredite u ishoditu, nemaju linearnih

lanova, tj. lanova sa x i y. [Vidi jednadbe (25), (45) i (63)].
3. REDUKCIJA OPCE JEDNADZBE KRIVULJA DRUGOG REDA
Redukcija se sastoji u tome da se translacijom i okretanjem koordinatnog sustava zadana opa jednadba:
2
Ax
+ 2 Bxy + Cy + 2 Dx +
2
2 Ey
+F
sv~de na najjednostavniji oblik, u kojem se osi simetrije krivulje poduda-
raJU s koordinatnim osima, tj. na sredinji, a za parabolu na vrni oblik.
a) Postupak za elipsu i hiperbolu (Vidi sl. 132)

l) odreuju se koordinate x 0 , y 0 sredita S krivulje:
270
BE
Xo-
CD
B2
AC
BD
Vo=
(84)
AI::
B2
AC
2. Translacijom prenosi se koordinatni sustav XOY u poloaj X'SY'

da se uklone linearni lanovi.
S obzirom na taj novi sustav X' SY' jednadba krivulje prima oblik:
+ 2 Bx'y' + ey' 2 + G O,
Ax0 :! + 2 Bx0 y 0 + ey 0:! + 2 Dx0 + 2 Ey 0 + F.
Ax'
gdje je:
(85)
y
!:1 "
o<. o
x'
'::fo
o
Sl. 132
3) Izrauna se iljati kut a, koji zatvara s osi X' jedna od osi simetrije krivulje i to prema formuli:
tg 2 (J.
2B
A
(86)
4) Koordinatni sustav X'SY' okrene se za taj iljati kut a u poloaj

X" SY" da se ukloni lan s xy, pa se dobije sredinji oblik jednadbe zadane
krivulje:
A'x" 2
gdje je:
A'
A cos 2 a
C'
A sin 2 a
+ e'y" 2 + G O;
2
sin 2 a + e sin a
B sin 2 a
+ e cos2 a
(87)
G vidi (85).
Time je redukcija jednadbe krivulje drugog reda dovrena, te se krivulja
moe lako konstruirati.
271
pr i m j e d b a: Poloaj velike osi elipse ili glavne osi hiperbole s

obzirom na koordinatni sustav X'SY', moe se unaprijed odrediti tako da
se prema formuli:
rg cxi
GA
+
(G
A)
+
4B
-----=--.:...__------:.._____
2B
(88)
kut a 1 koji velika, odnosno glavna os krivulje, zatvara s osi

X' ili X, pri emu se u toj formuli ispred drugog korijena uzima:
izrauna
a) za eli psu: gornji predznak, ako je u (85) G negativan, odnosno
donji predznak, ako je G pozitivan,
B>
za hiperbolu obratno, tj. gornji predznak za G
> O,
donji predznak za G
< O.
Na taj nain moe se

vilnom poloaju.
takoer
b) Postupak za parabolu
ispitati da li je krivulja narisana u pra-
(Vidi sl. 133)
l) Izrauna se kut a, koji zatvara s

rg a: - -
=-
(za tg a> O, a se uzima u prvom, a za tg a

2) Koordinatni sustav XOY
osi X os parabole:
okree
(89)
< O u drugom kvadrantu).
se za taj kut a u poloaj X'O Y'.
S obzirom na taj koordinatni sustav X'OY' jednadba parabole glasi:
+ 2 D' x' + 2 E' y' + F

A + e
D cos a + E sin a
C' y' 2
gdje su:
e
D' =
E' = E cos a -
O,
(90)
D sin a.
3) Izraunavaju se s obzirom na koordinatni sustav X'OY' koordinate x' 0 i y' 0 vrha V parabole:
,
E' 2 -
G'F
Xo=-----
2 G' D'
E'
Yo=---.
G'
,
272
(91)
4) Koordinatni sustav X'OY' prenosi se translacijom u poloaj

X"V Y", pa jednadba parabole prima vrni oblik:
y''2 = -
2 D'
x''.
C'
(92)
Prema tome je parametar parabole:
2p - -
2D'
(92a)
C'
y"
x"
y'
x'
Xo
o
Sl. 133
Primjer l.
Treba provesti redukciju jednadbe:
4 :rt
5 :rtl
+ 2 ll1 + 2 :r
5 ll
3=
i narisati krivulju zadanu tom jednadbom (sl. 134)!
Prema:
. A.:r1
+ 2 B:ry + Cy1 + 2 Dx + 2 Ey + F = O
s
s
imamo:
A= 4; B=- - ; C = 2; D= l; E=- - ; F = 3.
2
2
2S
AC- B = 8- -
32
2S
- -
= -
18 B. Apsen: Repetitorij elementarne matematike
> O...
eli psa prema (83).
273
l) Prema (84) koordinate sredita S krivulje:
25
--:!.
4
x0 = - - - =
17
2,43
(2,43;
4,29)
--+10
2
Yo = - - - =
7
30
= 4,29.
4
2)
Prema (85):
G = 4. 5,90
G=
5,32
5 . 10,42
4 x' 2
+ 2 18,40 + 2 2,43
5 x' y'
+ 2 y' 2
5 4,29
+3
5,32 = O.
To je jednadba elipse s obzirom na koordinatni sustav X' SY'.

Prema (86):
-5
tg 2u = - 4
=-
2,50.
(2a) 0 = 68 l O'
68 10' = 111 50'
2 a= 180
a= 55 55'.
4) Prema (87):
sin a = 0,83;
sin 1 a= 0,69
Cos
cos% a= 0,31
a= O 56
' '
sin2a =sin 11150' = cos2150' = 0,93 .
A' = 4 0,31
C' -
+ 2 0,69 = + 0,30
+ 2,5 0,93 + 2 0,31 = + 5,70
2,5 0,93
4 0,69
G =
5,32 (vidi gore).
0,30 x" 2
5,70 y"%
x2
5,32
5,32 =
y"2
5,32
0,30
5,70
xz
y!l
o l : 5,32
=l
ili:
17,73
0,93
=l.
To je traena sredinja jednadba elipse s obzirom na kordinatni sustav X"SY".

Odatle:
velika poluos elipse a= Vl7,73 = 4,21
mala poluos elipse b
274
V0,93 = 0,96.
Pokus: Prema (88):
-V4 + 2s - + 1,477
-5
-2
tg a 1 =
(uzet je predznak , jer je G< 0).

a 1 = 55 55' je kut koji velika os elipse zatvara s osi X' ili X (vidi sl. 134).
(Sve je
raunato pomou
logaritamskog
raunala).
x"
a = 4,21
y'
lj
b = 0,96
a = 55 55'
X0
lio =
O(
2,43
4,29
x'
':Jo
1
X
Sl. 134
Primjer 2.
Treba provesti redukciju jednadbe
2,8
X~
4,2
ll - 5 y~
+6X
3Y
l = 0
i narisati krivulju zadanu tom jednadbom (sl. 135).

A = 2,8;
AC- Bz = -
2,1;
5;
C =
14,00-4,41 = -
D = 3;
18,41
E = -
1,5;
< O ... hiperbola
F = l.
prema (83).
l) Prema (84):
Xo=
Yo=
3,15
15
18,41
- 6,3
- -
+ 4,2
-18,41
18,15
18,41
= - 0,99
- 2,1
18,41
0,99;
+ 0,11)
- +O, ll.
275
2) Prema (85):
G= 2,8. 0,98
+ 4,2 0,11
2,8 x' 1
5 0,01
6 0,99
G=
2,12
tl
5 y' 1
4,2 x'
3 0,112+ l
2,12 = O
jednadba hiperbole s obzirom na koordinatni sustav X'SY'.

3) Prema (86):
-4,2
tg 2cx =
7,8
2 a= 180
-0,54
28 20' = 151 40'
a= 75 50'
4) Prema (87):
sin a = 0,97;
cos a
A' = 2,8 0,06
e =
G
2,8 . o,94
0,94
cos! a
0,06
sin 151 40'
cos 61 40'
0,24;
sin 2 u
sin! u
2,1 0,47
5 0,94 =
5,52
+ 2.1 . o,47
5 . o,o6 =
+ 3,32
0,47
2,12 (vidi gore).
- 5,52 x"z
+ 3,32 y"z
-
2,12 = O l : 2,12
.,
X
",
2,12
+ -
2,12
5,52
= l,
3,32
x"2
---+
ili:
"
\' -
0,38
w2
0,64
=l.
To je traena sredinja jednadba hiperbole s obzirom na koordinatni sustav X" S "l".

Odatle:
sporedna poluos hiperbole
glavna poluos hiperbole
Pokus:
a = y0,38 = 0,62
y0,64 = 0,80.
Prema (88):
- 1,s +
V6o,s4 + t7,64
tg cx 1 = - - - - - - - - - - = - 0,25
-4,2
(uzet je predznak
u, = 180
X' l1l X .
276
+,
jer je G
14 10'
< 0).
165 50' = kut koji glavna os b hiperbole z a t v ar a s osi
(Vidi sl. 135).
y'
)(
a
b
0,62
0,80
75 50'
X 0 = -0,99
Yo = 0,11
=
=
u =
F,
X
Sl. 135
Primjer 3.
Treba provesti redukciju jednadbe:
4 x!
12 x y
9 y2
6x
9 ll
2 = O
i narisati krivulju zadanu tom jednadbom (sl. 136)!
AC
B2
36
A = 4;
6;
C = 9;
D= 3;
36 = O
parabola prema (83).
E= 4,5;
F = 2.
l) Prema (89):
tg
Cl
+ -9
= -
= o 67
'
a = 33 50'.
2) Prema (90):
sin a = 0,56;
cos a= 0,83
+ 9 = 13
3 . 0,83 + 4,5 0,56 =
C' = 4
D' =
E'
4,5 0,83
5,01
3 0,56 = 2,06.
277
1,311' 1
jednadba parabole s obzirom na koordinatni
+ 10,02 x' + 4,1211' + 2 =O
sustav X'OY'.
0,17
0,16
a= 33 50'
x' 0 =
11' 0 =
0.5
y'
x'
0.5
Sl. 136
Prema (91):
2,06~
13. 2
-0,17
2 13 5,O 1
2,06
Yu=-
13
v (
0,17;
0,16)
= - ' 16
4) Prema (92):
"
2 5,01
\'. = - - - - x
.
l3
y" 2 =
0,77x".
To je traena vrna jednadba parabole s obzirom na koordinatni sustav

X"VY". (Vidi sl. 136.)
4. OPCA JEDNADZBA PRESJEKA STOSCA U POLARNIM KOORDINATAMA
Ta jednadba glasi:
r=
27 8
____;:_p___
l -e: cos
(93)
Tu je:
p - zadana pozitivna konstanta
numeriki
predouje:
za O <
za
O krunicu
za
za
>
E
l elipsu
[vidi (42a)]
[vidi (43)]
hiperbolu
ekscentricitet krivulje.
Prema tome jednadba
<
poluparametar p
[vidi (61)]
= l parabolu
[vidi (75)]
Pol koordinatnog sustava nalazi se za elipsu u lijevom, a za hiperbolu

u desnom aritu. Polarna bs se podudara s onom osi krivulje na kojoj lee
arita.
Primjer: Treba narisati krivulju
15,2
r=-----
3 -
l ,8 cos cp
i izvriti prijelaz na pravokutni koordinatni sustav!

Da bismo dobili oblik (93), brojnik i nazivnik desne strane podijelimo sa 3
5,07
T=-----
l - 0,6 cos cp
Raunamo pomou
oo
100
200
JOO
50
70
90
1100
130
1500
160
J700
180
1900
2000
= 0,6
< 1,
dakle elipsa prema (42a).
logaritamskog
raunala
jedan stupac za drugim:
cos cp
0,6 cos cp
1-0,6 cos cp
+ 1,00
+ 0,98
+ 0,94
+ 0,87
+ 0,64
+ 0,34
+ 0,00
-o 34
+ 0,60
+ 0,59
+ 0,56
+ 0,52
+ 0,38
+ 0,21
+ 0,00
+ 0,40
+ 0,41
+ 0,44
+ 0,48
+ 12,7
+ 12,3
+ 11,5
+ 10,6
+ 8,2
+ 6,4
+ 5,1
+ 4,2
+ 3,7
+ 3,3
+ 3,25
+ 3,19
+ 3,17
-0,64
-0,87
0,94
-0,98
- 1,00
-0,98
-0,94
-0,21
-0,38
-0,52
-0,56
-0,59
-0,60
-0,59
-0,56
+ 0,62
+O, 79
+ 1,00
+ 1,21
+ 1,38
+ 1,52
+ 1,56
+ 1,59
+ 1,60
+ 1,59
+ 1,56
3,19
3,25
279
Dalje se vrijednosti ponavljaju, jer je elipsa simetrina na polarnu os. (Vidi

sl. 137 )
lp~
5.1
,,.~
l
f2,3
180
12,7
SL 137
Prijelaz na pravokutne koordinate.
Iz slike:
+ r(180) =
l) 2a = r(0)
prema tablici
2) p
r(90)
12,7
prema tablici
b:
--+ ....:_ =
63,04
40,5
l -
15,87.
5,1
Prema (44): p = - odatle b 1 =pa= 40,5; b

\'2
+ 3,17 =
a 2 = 63,04.
a = 7,94;
odatle
= 6,36
i prema (45a)
jednadba iste elipse u pravokutnom koordinatnom sustavu.
Na isti nain izraunavaju se take hiperbole i parabole i konstruiraju te krivulje. Dobije li se za r negativna vrijednost, ona se nanosi
na pripadnu poluzraku u suprotnu stranu, tj. uzetom polarnom kutu <p
dodaje se 180.
280

Apsen Repetitorijelementarnematematike PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Apsen Repetitorijelementarnematematike PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Znak: 7703 S

'l1EHNI0KA KNJIGA, izdavako poduzee

Glavni urednik ing. ZVONIMIR VIS'DRICKA

PROF. DR ING. BORIS APSEN

ARITMETIKA, ALGEBRA, GEOMETRIJA

l. Openito o razlomcima ........................................... .

2. Operacija s opim brojevima ........................................ .

3. Potenclje s razlomljenim eksponentima pozitivnim i negativnim ...... .

l. Realni brojevi: 1acionalni i iracionalni ............................ .

2. Imaginarni i kompleksni brojevi .................................. .

b) Decimalni razlomci ................................. .

Rastavljanje pollnoma i binoma u mnoitelje ........................ .

13. Nizovi (slljedovi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

14. Priblino raunanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

15. Kamatno-kamatni raun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

2. Stereometrlja (oploje l obujam) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

e) Priblino izraunavanje obujma krnje piramide i krnjeg stoca . .

Ill. GONIOMETRIJA l TRIGONOI\'IETRIJA

l. Definicija goniometrijskih, trigonometrijskih ili cirkularnih funkcija . .

2. Proirenje definicije goniometrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

goniomclrijskih funkcija cluinama u jedininoj krunici

4. Veza izmeu goniometrijskih funkcija istog kuta u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

6. Funkcije zbroja kutova (teorem adicije) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

7. Funkcije razlike kutova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

10. Umnoak sinusa i kosinusa

13. Rjeavanje pravokutnih trokuta

u obliku zbroja i razlike . . . . . . . .

vrijednosti goniometrijskih funkcija iz zadanog kuta . . .

vrijedenosti kuta iz zadane vrijednosti goniometrijske funkcije

14. Rjeiavanje kosokutnih trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

l. Obini sluajevi rjeavanja kosokutnih trokuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

15. Ploitlna trokuta

IV. ANALITICKA GEOMETRIJA U RAVNINI

l. Koordinatni sustavi i njihova veza ...............................

l. Pravokutni koordinatni sustav .......................

rmacije pravokutnl,h koordinata ................ : .............. .

1. Translacija koordinatnog sustava du osi X. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Translacija koordinatnog sustava

l. Jednadbe pra\~ca ................................................ .

Usporednost dvaju pravaca: ....................................... .

3. Pravac krunica ................................................... .

l. Definicija elipse. Kontrukcija arita i same elipse ................. .

2. Linearni i numeriki ekscentrici tet elipse. Parametar elipse ........ .

Uvjetna jednadba ............................................. .

5. Svojstva polare. Konjugirani promjeri elipse. Konstrukcija elipse iz

7. Priblina konstrukcija elipse. Polumjeri zakrivljenosti elipse u vrho\'ima. Plotina elipse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

8. Popis formula i upute za rjeavanje zadataka u vezi s elipsom . . . .

a) Asimptote hiperbole i njihova konstrukcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

5. Jednadba istostrane hiperbole s obzirom na koordinatni sustav, ije

6. Popis formula i upute za rjeavanje zadataka u vezi s hiperbolom . .

o krivuljama drugog reda ili presjecima

je pr a v i razlomak, ako je brojnik a manji od nazivnika b, tj. a ,/ b.

itd. su pravi razlomci.

itd. su nepravi razlomci.

M j e o v i t i b r o j je zbroj cijelog broja i pravog razlomka, pri

Razlomak kojem je nazivnik jedinica s jednom ili vie nula zove

znamenaka, koliko ima nula u nazivniku. U tom sluaju pisanje nazivnika

Decimalni razlomak ne mijenja svoje vrijednosti ako mu se na kraju

72.36 = 72,36000, )er Je

razlomka u decimalni. Periodski decimalni razlomci

Tu mogu biti tri sluaja:

Brojke koje se ponavljaju ine p er i o d beskonanog decimalnog

3. Ako nazivnik obinog razlomka sadri osim drugih mnoitelja