Uvodnik / Editorial

Plagiranje kao povreda znanstvene i

akademske estos
Plagiarism as a violaon of scienc and academic integrity
Ksenija Badari1*, Vanja Pupovac1, Lidija Bili-Zulle1,2, Mladen Petroveki1,3
1

Katedra za medicinsku informaku

Medicinskog fakulteta Sveuilita u Rijeci

Zavod za laboratorijsku dijagnosku

Klinikog bolnikog centra Rijeka
3

Kliniki zavod za laboratorijsku dijagnosku

Klinike bolnice Dubrava u Zagrebu

Primljeno: 31. 3. 2009.

Prihvaeno: 20. 4. 2009.

SAETAK. Plagiranje je neovlateno preuzimanje tuih ideja, postupaka ili teksta bez odgovarajue
naznake s nakanom da se prikau kao vlasta. Preuzimanje ve objavljenih vlash ideja ili preuzimanje vlastog ve objavljenog teksta prikazujui ga novim i originalnim naziva se samoplagiranjem i
smatra se jednako loim kao i plagiranje. Uestalost plagiranja je u porastu, razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije olakava neovlateno preuzimanje teksta, no istovremeno, zahvaljujui istoj
tehnologiji, razvijaju se raunalni programi i mrene usluge za otkrivanje plagiranja.
Za provjeru tekstova i injenice jesu li oni plagirani postoje razliita programska rjeenja. Veina se zasniva na konkordanciji, tj. usporedbi teksta pri emu program iznalazi i oznaava podudarne dijelove
teksta i izraunava njegov udio s obzirom na cijeli tekst. Neki od programa, osim to usporeuju tekstove, pretrauju internet radi iznalaenja tekstova s podudarnim sadrajem. Svi programi mogu
usporeiva tekstove napisane na istom jeziku; meujezino pretraivanje nije mogue uz pomo programske potpore. Primjeri programa su raunalni programi (WCopynd) i mrene usluge (eTBlast,
CrossCheck). Prednost mrene usluge je mogunost pronalaenja mogueg teksta izvornika.
eTBlast je besplatna mrena usluga za pronalaenje podudarnih i vrlo slinih saetaka znanstvenih radova (pretrauje i bazu podataka Medline) koja je posluila kao temelj za izradbu baze podataka Dj
vu. Mrena usluga CrossCheck dostupna je samo lanovima (akademske ustanove i asopisi), a
koritenjem raunalnog algoritma za pronalaenje slinos iThen
cate tvrtke iParadigms (Oakland, CA,
SAD) provjerava podudarnost teksta ispivanog lanka s cjelovim tekstovima sadranim u bazi podataka CrossCheck ustrojenom suradnjom urednitva i izdavaa znanstvenih asopisa koji objavljene lanke
pridruuju bazi podataka, to omoguuje nesmetano pretraivanje sadraja zaenog pretplatom.
Vrlo je vano prepozna plagiranje i poduava o njemu u akademskoj zajednici na svim nivoima obrazovanja. Urednici znanstvenih asopisa i znanstvenici trebaju se zajedno bori prov neenih
istraivanja koja su suprotna znanstvenoj ideji i tetna za znanstvenu i opu zajednicu, kriki ita i
provjerava znanstvenu publicisku, prijavljiva plagiranje i ostale sumnjive postupke u istraivanjima
urednitvima asopisa i nadlenim jelima.
Kljune rijei: bibliografske baze podataka, dvostruke publikacije, plagiranje, povlaenje objavljenih
publikacija, prijevara, znanstveno nepotenje

Adresa za dopisivanje:
*
Ksenija Badari, dipl. psiholog, prof.
Katedra za medicinsku informaku,
Medicinski fakultet Sveuilita u Rijeci,
Brae Branche
a 20, 51000 Rijeka
e-mail: bksenija@medri.hr

ABSTRACT. Plagiarism is unauthorized appropriaon of other peoples ideas, processes or text without giving correct credit and with intenon to present it as own property. Appropriaon of own
published ideas or text and passing it as original is denominated self-plagiarism and considered as
bad as plagiarism. The frequency of plagiarism is increasing and development of informaon and
communicaon technologies facilitates it, but simultaneously, thanks to the same technology, plagiarism detecon soware is developing.
There are dierent soware soluons for checking plagiarism. Most of them are based on concordance, i.e., comparison of text where program tools isolate and mark correspondent parts of the
text and calculate its rate regarding the whole text. Several programs, besides comparing the texts,
also search the Internet aiming for text with corresponding content. All programs can compare text
wri
en in the same language but translingual comparison with plagiarism detecon soware is not
yet possible. The soware is available through computer programs (WCopynd) or Web Services
(eTBlast, CrossCheck). Their advantage is in the possibility of nding the original source paper.
eTBlast is the free of charge web based service for searching corresponding and highly similar scienc paper abstracts (it searches also Medline database), which served as the ground for constructing Dj vu database. Web based service CrossCheck is accessible only for members (academic instuons and journals) and by using computer similarity algorithm iThen
cate of company iParadigms
(Oakland, CA, USA), it checks accordance of the given text with the complete texts in the CrossCheck
database. It is organized by collaboraon of journal editorial boards and publishers who pass the
published papers to the base and enable searching of content usually protected by subscripon.
The importance of recognizing and teaching plagiarism in the academic community at all levels of
educaon is enormous. Scienc journal editors and sciensts should ght together against unethical researches which are opposite to the scienc idea and harmful for scienc community and society, crically read and examine scienc publicaons, report plagiarism and other suspicious research misconduct to journal editorial boards and instuonal authories.
Key words: Bibiliographic Databases, Duplicate Publicaon, Fraud, Plagiarism, Retracon of Publicaon, Scienc misconduct

h
p://hrcak.srce.hr/medicina

108

medicina 2009, Vol. 45, No. 2, p. 108-117

K. Badari, V. Pupovac, L. Bili-Zulle, M. Petroveki: Plagiranje kao povreda znanstvene i akademske estos

UVOD
Objavljivanje rezultata znanstvenog rada u obliku
izvjea znanstvenog lanka predstavlja krunu
znanstvenoistraivakog rada svakom znanstveniku. esto dugotrajan i naporan rad tek e objavljivanjem bi pridodan ljudskom znanju te trajno
podastrijet znanstvenoj zajednici na kriku prosudbu. Javnost, znanstvena i opa, oekuje iskrenost, pravednost i potenje jer su upravo to osobitos koje znanos daju smisao i u samoj su
njezinoj sri1,2.
Znanstveni radovi danas su veinom dostupni u
elektronikom obliku u bazama podataka koje
omoguuju jednostavan pristup i razmjenu informacija te uporabu rezultata kao najvaniji oblik
suradnje u znanos. Elektronike baze podataka
koje ciraju znanstvene radove, npr. Current Contents (CC), Medline, Web of Science (WOS), omoguuju jednostavno i brzo pretraivanje pouzdanih znanstvenih izvora. Znanstveni sadraji koji
nisu dostupni u elektronikim bazama podataka
nevidljivi su i neprepoznatljivi znanstvenoj zajednici2-4. Broj novih biomedicinskih informacija u
stalnom je porastu pa se tako godinje u bazu podataka Medline unese gotovo pola milijuna novih
radova od kojih veina ima saetke5.
Vanost biomedicinskih istraivanja i njihovog
mogueg izravnog utjecaja na ivote i zdravlje ljudi naglaava potrebu za potenjem znanstvenika
u radu te potpuno povanje svih poela znanstvenoistraivake estos. Ukupna znanost je
kumulavna i pripada cijelom ovjeanstvu, svako je znanstveno otkrie nadopunjuje i gradi, znanost je izvor stvarnog znanja (otkria) za ovjeanstvo i pridonosi opoj dobrobi i sigurnos
u svagdanjem ivotu6. Svako nepotenje u znanos, bez obzira na razloge zbog kojih je poinjeno, umanjuje je i obezvrjeuje, priskrbljujui pritom autorima nezasluenu dobit7.
Znanstveno nepotenje (engl. scien
c misconduct) ukljuuje izmiljanje (engl. fabrica
on) podataka ili rezultata, prepravljanje (od engl. falsica
on) rezultata i plagiranje (od engl. plagiarism)
u predlaganju, provoenju ili razmatranju istraivanja ili u predoavanju rezultata istraivanja1,6-8.
Izmiljanje podrazumijeva produkciju podataka ili
rezultata istraivanja koje se ne provodi. Istraiva izmilja, producira nepostojee rezultate koje

medicina 2009, Vol. 45, No. 2, p. 108-117

kasnije obrauje i prikazuje, odnosno objavljuje

kao isnite6,7.
Prepravljanje ukljuuje naknadno mijenjanje ili
izostavljanje postupaka ili rezultata kako bi se
objavio eljeni ili izbjegao neeljeni rezultat. Istraivanje se provodi, ali se neki rezulta mijenjaju
ili zanemaruju kako bi se pribliili postavljenoj hipotezi. Kao i izmiljanje, predstavlja teak oblik
znanstvenog nepotenja6.
Plagiranje je preuzimanje tuih ideja, postupaka,
rezultata ili teksta bez navoenja izvora radi pri-

Plagiranje je preuzimanje tuih ideja, postupaka, rezultata ili teksta bez navoenja izvora radi prikazivanja preuzetog kao vlastog djela. Smatra se kako je povezano s
etvrnom prijavljenih prijevara u znanos. Postoje dokumenrani sluajevi plagiranja u znanos od prije ak
dvije stone godina.
kazivanja preuzetog kao vlastog djela6,9,10. Plagiranje u znanos vrlo je sloen problem. Postoje
dokumenrani sluajevi plagiranja u znanos od
prije ak dvije stone godina. Pojave neovlatenog preuzimanja vlasnitva u biomedicini postaju
ozbiljan problem, nepotrebno poveavaju znanstvenu publicisku neoriginalnim rezultama i
tekstovima i u vremenu mjerenja znanstvene produkcije kao pokazatelja uspjenos znanstvenika
priskrbljuju znaajnu nezasluenu dobit. Pojam
plagiranja se u navedenom engleskom obliku plagiarism uvodi u tezaurus MeSH 1990. godine9.
Pretraivanjem baze podataka Medline pretraivaem PubMed Nacionalne medicinske knjinice
u SAD-u doznajemo da je od 1990. godine do danas (brojeno 2. travnja 2009.) objavljeno 667 radova koji sadre predmetnicu plagiranja.
Drutvene norme i vanost djelatnos od znanstvenika iziskuju potpunu predanost i potenje u
istraivanju i pisanju radova. Znanstvene se publikacije uvaju u pismohranama pa, za razliku
od lopova koji krade i nestaje, nepoteni znanstvenik zauvijek ostavlja za sobom trag i mogunost provjere svoga rada. Kada se nepotenog
znanstvenika otkrije, isnitost svih njegovih
znanstvenih radova i rezultata dovodi se u pitanje, a on sam moe bi iskljuen iz znanstvene
zajednice6,7,9.

h
p://hrcak.srce.hr/medicina

109

K. Badari, V. Pupovac, L. Bili-Zulle, M. Petroveki: Plagiranje kao povreda znanstvene i akademske estos

Tono deniranje pojma plagiranja vrlo je teko.

Postoje mnogobrojne denicije, a danas je usvojeno stajalite kako je plagiranje neovlateno preuzimanje autorskog vlasnitva, tuih ideja, postupaka ili rijei bez odgovarajue naznake autora9.
Osim preuzimanja ideja ili pisanih rijei ono ukljuuje i parafraziranje bez navoenja izvora te neovlateno preuzimanje prezentacija, predavanja i
slika iz znanstvenih radova ili udbenika11.
Plagira se moe na razliite naine. Preuzimanje
veine ili cijelog teksta bez odgovarajue naznake
najtei je oblik plagiranja i krae intelektualnog
vlasnitva, to se ponekad opisuje kao napadno
(engl. blatant) plagiranje. Jedan od primjera takva plagiranja opisan je nedavno u asopisu Nature. Francuski gerontolog Eric Le Bourg itajui
korejski asopis Korean Journal of Biological Science pronaao je svoj godinu dana ranije objavljen pregledni lanak doslovno i u cijelos prenesen, ukljuujui i slike12. Poseban oblik plagiranja
su i tzv. kolani radovi (engl. assembly-kit), iji
su dijelovi sastavljeni od razliih znanstvenih radova13.
Plagira se moe i tekst sa stranoga jezika i to
tako da se doslovno prevede cijeli rad, bez navoenja izvornih autora i bez njihova znanja i doputenja. Takav je oblik plagiranja vrlo teko dokaza jer je programskom potporom za otkrivanje
plagiranja nemogue usporedi dva ili vie tekstova pisanih razliim jezicima5,13. Takvi nalazi su
uglavnom sluajni, upravo kao opisani sluaj u asopisu Korean Journal of Biological Science.
Ponekad se autori izvornih radova i navode, ali
preuze sadraj nije u navodnicima, pa se stjee
dojam da je tekst parafraziran iako je doslovno
preuzet, a to jednako tako nije doputeno. Ciranje literature nije doputenje za preuzimanje teksta, treba cira injenice, ideje i rezultate drugih
autora u kontekstu vlastog istraivanja i vlasm rijeima. O plagiranju se radi i onda kada se
sadraj preuzme te se tek poneke rijei zamijene
istoznanicama, upravo zato da tekst ne bi bio
idenan izvorniku13.
Plagiranje jest kraa intelektualnog vlasnitva,
predstavlja kriminalan in prov znanstvenika i
znanos same, te je kao takav kanjiv. Rezulta
plagiranih znanstvenih radova neupotrebljivi su

jer ne donose nova znanja, ne pridonose znanos, mogu doves u zabludu, a koriste iskljuivo
stjecanju nezasluenih priznanja autorima rada6,8.
U svrhu promicanja znanstvene estos i izobrazbe znanstvene zajednice znanstveni asopisi
kao, primjerice, Croa
an Medical Journal 2001.
godine, uvode urednika za znanstvenoistraivaku estost14. Takvi bi urednici, kao uvari dobre
znanos, trebali osigura objavljivanje samo
izvornih radova u svojim asopisima, no ipak se,
naalost, veina znanstvenog nepotenja jo uvijek otkriva tek nakon objavljivanja15.
U sluajevima napadnog plagiranja, tj. neovlatena preuzimanja veeg dijela ili itavoga lanka, ne
postoji suglasnost urednika o tome kako postupi, tj. kako kazni autore lanka. Ponajee je
glavna mjera urednitva povlaenje lanka iz asopisa (engl. retrac
on) nakon odluke nadlenog
jela koje se bavi znanstvenom estou. Podatak o retrakciji rada upisuje se i u citatne baze
podataka, pa tako, primjerice, pretraivanjem u
PubMedu moemo pronai lanke uza iji je naslov upisana oznaka o povlaenju, to znai da se
taj rad smatra nepostojeim, te se ne smije rabi
u ciranju literature. Osim povlaenja lanka i
javne (pisane) isprike pojedini urednici zagovaraju i radikalna rjeenja, kao to su prijavljivanje
nadlenim instucijama (npr. odgovarajuem povjerenstvu nadlenog fakulteta ili ministarstva) te
zabrana objavljivanja na neko vrijeme, posebice
za autore u kojih se ustvrdi da su prijestup poinili opetovano ili s oitom namjerom da prevare16.
Osim urednika asopisa postoje i dravna jela
iji je zadatak promicanje znanstvenoistraivake
estos, sprjeavanje znanstvenog nepotenja,
a imaju i ulogu savjetodavnog jela u sluajevima
znanstvenog i akademskog nepotenja. U svijetu
je najpoznaji Ured za znanstvenoistraivaku estost, ORI (engl. Oce of Research Integrity) pri
Uredu za javno zdravstvo i znanost u SAD-u koji
izrauje preporuke za izobrazbu i daje smjernice
u znanstvenoistraivakoj estos te vodi postupke u optubama za prijestupe u biomedicinskim istraivanjima7,17.
Po uzoru na ORI i srodne organizacije u svijetu u
Hrvatskoj je 2006. godine osnovan Odbor za eku
u znanos i visokom obrazovanju (OEZVO), savjetodavno i struno jelo Hrvatskoga sabora koje

h
p://hrcak.srce.hr/medicina

medicina 2009, Vol. 45, No. 2, p. 108-117

PLAGIRANJE

110

K. Badari, V. Pupovac, L. Bili-Zulle, M. Petroveki: Plagiranje kao povreda znanstvene i akademske estos

djeluje pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje (www.azvo.hr). Odbor promie najvie eke
vrijednos u znanos i ini ga devet cijenjenih
strunjaka iz podruja znanos i visokog obrazovanja koji na svojim sjednicama donose miljenja
i stavove o ekoj prihvatljivos sluajeva koje
prijavljuju pojedinci, znanstvene i akademske
ustanove. Odbor je zaduen i za oblikovanje
smjernice znanstvenog djelovanja u obliku ekoga kodeksa kojim se utvruju eka naela
znanstvenog rada, objavljivanja rezultata i odnosa meu znanstvenicima. Odbor planira osnivanje
hrvatskoga Ureda za znanstvenoistraivaku estost14,18. Odluke Odbora javne su i dostupne na
mrenim stranicama Agencije.
U izvjeu iz 2005. godine ORI procjenjuje da je gotovo 25% od svih prijavljenih prijevara u znanos
povezano s plagiranjem1. Uestalost znanstvenog
nepotenja u znanstvenim instucijama SAD-a ispitana je i objavljena u izvjeu ORI-ja iz 2006. g. U
istraivanju je sudjelovalo 2.216 znanstvenika iz
605 sveuilita, instuta, bolnica i drugih zdravstvenih organizacija u SAD-u koji su ispunjavali
upitnik o moguim sluajevima znanstvenog nepotenja. Odgovarajui na pitanja u upitniku, znanstvenici su trebali izvijes o pojavnos mogueg
znanstvenog nepotenja na svom radnom mjestu.
Od ispitanih istraivaa njih 164 (7%) izvijeslo je o
201 moguem sluaju znanstvenog nepotenja u
posljednje tri godine (2002. 2005.), od kojih je
36% povezano s plagiranjem. Vie od polovice moguih sluajeva znanstvenog nepotenja (58%) prijavljeno je u ustanovama u kojima se sumnjivo
istraivanje i provodilo. U izvjeu se ise da poznavanje pravila instucije o znanstvenoistraivakoj estos i znanje kome se moe prijavi znanstveno nepotenje bitno utjeu na prijavljivanje
sluajeva moguih znanstvenih nepotenja17,19.
Istraivanjem uestalos i razloga povlaenja lanaka iz baze podataka Medline ispitani su lanci u
vremenskom razdoblju od deset godina, od 1982.
do 2002. U tom je razdoblju ukupno povueno
395 lanaka, od ega 107 (27%) zbog znanstvenog nepotenja, a 244 (62%) zbog nenamjernih
pogreaka20. Visoki udio povuenih lanaka zbog
nenamjernih pogreaka upuuje na nunu potrebu izobrazbe i promicanja istraivake estos
unutar znanstvene zajednice.

Plagiranje vlash ideja ili preuzimanje ve objavljenog teksta jednako je loe kao i plagiranje, ako
se ve objavljeni radovi ili njihovi dijelovi objavljuju ponovno i pri tome predstavljaju kao izvorni.
Veini je znanstvenika pojam plagiranja u svojoj
osnovi jasan i suglasni su kako je neispravan, meum, voeni zakljukom kako se ne moe kras
od sebe samoga, mnogima nije jasno zato je samoplagiranje uope tetno i zbog ega ga treba
kanjava. U veini se sluajeva za samoplagiranjem i viestrukim objavljivanjem radova posee
radi poveanja vlaste znanstvene produkcije i to
ponajee zbog akademskog napredovanja, pribavljanja potpore za prijavu ili pravdanja istraivakih projekata i sl. Takva je djelatnost nevaljala,
ni sa im se ne moe opravda, a uz to ni ne pridonosi poveanju svjetskog znanstvenog opusa7.
Uestalost samoplagiranja nije jednostavno ustvrdi, no primijeen je vei udio samoplagiranja u
preglednim lancima u usporedbi s izvornim
znanstvenim radovima16. Prema urednicima asopisa Nature uestalost samoplagiranja je u porastu i to vjerojatno stoga to se odobravanje nanciranja i napredovanja u znanos uvelike zasniva
na samom broju znanstvenih radova21.
Samoplagiranje se najee pronalazi kao preuzimanje prethodno objavljenog teksta bez navoenja izvora, objavljivanje slinog teksta pod slinim
naslovom ili objavljivanje dvostrukih ili viestrukih publikacija (engl. duplicate, mul
ple publica
ons), kada se is (slian) rad objavljuje u dva ili
vie asopisa. Granicu samoplagiranja teko je
postavi jer urednici nekih asopisa samoplagiranje smatraju lakim oblikom znanstvenog nepotenja te doputaju da ak do 30% teksta uvoda
bude preuzeto iz ve objavljenog znanstvenog
rada istog autora21. Kako bi se izbjeglo nepotrebno prepisivanje tekstova, opise prethodnih istraivanja u uvodnim dijelovima znanstvenih radova
treba pisa to je mogue krae, s navoenjem
izvora u kojem itatelj moe iznai opirnije podatke. Uz uvodni dio rada, najee preuzimani
dijelovi objavljenih tekstova su iz opisa postupaka
i tvoriva (materijal i metode, ispitanici i postupci)
koji se esto ponavljaju. Pravilo je kako u opisu
metodologije ne treba iznosi vie od osnovnih
informacija, ve na odgovarajui nain cira ono
to je ve objavljeno. Preuzimanje dijelova rezul-

medicina 2009, Vol. 45, No. 2, p. 108-117

h
p://hrcak.srce.hr/medicina

SAMOPLAGIRANJE

111

K. Badari, V. Pupovac, L. Bili-Zulle, M. Petroveki: Plagiranje kao povreda znanstvene i akademske estos

tata, rasprave i zakljuaka smatra se teim i najteim prijestupom znanstvene estos5 i teko
moe ima ma kakva opravdanja.
U viestruko objavljivanim publikacijama autori
zbog razliih mova predaju u isto vrijeme rukopis urednicima vie asopisa. Upute autorima gotovo svih znanstvenih asopisa sadre jasna upozorenja o zabrani takva postupanja22. Jo 1969.
godine urednik asopisa New England Journal of
Medicine, Franz J. Ingelnger, ustvrdio je kako njegov asopis nee objavi rukopis koji je u isto vrijeme predan za objavljivanje u bilo koji drugi asopis, pa se pravilo o zabrani objavljivanja rada u vie
asopisa naziva Ingelngerovim pravilom16. Vedran
Katavi, urednik za znanstvenoistraivaku estost asopisa Croa
an Medical Journal i predsjednik OEZVO, navodi u petogodinjem izvjeu urednika za znanstvenoistraivaku estost kako autori
najee nisu svjesni da je viestruko objavljivanje
neprihvatljiv in, a razlog tomu nalazi u njihovoj
nedovoljnoj educiranos14.
asopis Otorynolaringology Head and Neck Surgery objavio je istraivanje viestrukih publikacija

provedeno u vlastom asopisu. Od gotovo 900

pregledanih lanaka, 20% ih je viestruko objavljeno, od ega je veina autora imala dvostruko, a
ne pravo viestruko objavljivanje lanaka23.
Nacionalna medicinska knjinica (NLM) u SAD-u
objavila je podatak da je u 2006. godini u bazi podataka Medline pronaeno 607 zapisa koji su prvim pregledom oznaeni kao dvostruko objavljeni
radovi, to bi iznosilo oko 0,001% od ukupnog
broja objavljenih radova (godinje se objavi oko
16 milijuna radova). Godine 2008. Errami i sur.
pregledali su radove koje je NLM pronala u bazi
podataka Medline te zakljuili kako se za 171 rad
(28%) moe ustvrdi da se uisnu radi o sluajevima dvostrukoga publiciranja5.
Plagirani, samoplagirani radovi i dvostruko objavljeni radovi neprihvatljivi su u znanstvenoj zajednici. Takvi radovi nemaju smisla, a troe dragocjeno vrijeme urednika, recenzenata i itatelja.
Znanstvenici koji pribjegavaju takvoj praksi stjeu
nezasluenu dobit te odaju laan dojam visoke
znanstvene produkvnos5,6.

Slika 1. Usporedba izvornog i plagiranog teksta uporabom programa WCopynd

Figure 1. Comparison of original and plagiarized text using WCopynd program

112

h
p://hrcak.srce.hr/medicina

medicina 2009, Vol. 45, No. 2, p. 108-117

K. Badari, V. Pupovac, L. Bili-Zulle, M. Petroveki: Plagiranje kao povreda znanstvene i akademske estos

OTKRIVANJE PLAGIRANJA POMOU

RAUNALNE PROGRAMSKE POTPORE
Razvoj tehnologije i velika ulaganja u znanost pridonijeli su napretku znanos, veem broju istraivanja i istraivaa te, posljedino, veem broju
znanstvenih publikacija. Ujedno je i, kao nikada
do sada, pojednostavljena mogunost neovlatenog preuzimanja sadraja. Dok je nekada tekst
trebalo prepisiva od znaka do znaka, sada se
odabirom jednostavnih naredbi preuzimanja
(engl. copy) i postavljanja (engl. paste) mogu doslovce u sekundama preslikava goleme koliine
teksta24. No, sve se vie razvijaju i raunalni programi za otkrivanje plagiranog teksta koji omoguuju otkrivanje neovlatenog preuzimanja autorskog vlasnitva. Razvoj raunalnih algoritama za
pretraivanje teksta i elektroniki indeksiranih
znanstvenih radova omoguio je lake pronalaenje neenih publikacija5.
Plagirani tekst moe se provjeri i bez ikakvog posebnog programa pomou uobiajenih trailica
kao to su, primjerice, Google (www.google.hr) ili
Yahoo (www.yahoo.com). Koristei kljune rijei
ili dijelove teksta rada za koji se sumnja da je plagiran mogue je pronai izvornik. Rezulta takve
pretrage su nepregledni, nepouzdani i najee
ne obuhvaaju relevantnu literaturu, pa je stoga
razvijeno vie vrsta programskih potpora namijenjenih provjeri plagiranih tekstova11.
Raunalni programi za provjeru plagiranih tekstova koriste algoritam za otkrivanje slinos i pronalaze istovjetnost u dijelovima ispivanih tekstova. Programi mogu pretraiva i mrene baze
podataka i slinost zadanog teksta usporedi s
tekstovima u bazama podataka i tada se nazivaju
mrenim uslugama za provjeru plagiranja. Veina
takvih mrenih usluga prilagoena je tekstovima
na engleskom jeziku.
Programi za otkrivanje plagiranja izraunavaju i
iskazuju udio podudarnih dijelova tekstova. Uobiajeno je da prikaz rezultata usporedbe sadri
tekstove obaju lanaka, ispivani tekst u usporedbi s pronaenim podudarnim tekstom, a u
oba se istaknuto prikazuju dijelovi teksta koji se
podudaraju. Naalost, unato brojnim prednosma raunalnih programa i mrenih usluga za otkrivanje plagiranja nije mogue otkri tzv. pametno plagiranje, tj. parafraziranje teksta bez

medicina 2009, Vol. 45, No. 2, p. 108-117

navoenja izvora te doslovne prijevode znanstvenih radova s nekog drugog jezika5.

Raunalni program WCopyFind Louisa Bloomelda, profesora zike s Virginijskog sveuilita, moe
se preuze s mrenog mjesta h
p://plagiarism.
phys.virginia.edu/home.html i neogranieno rabi bez novane naknade (upravo to i jest bila temeljna Bloomeldova ideja stvaranja programa
to vea uporaba u znanstvenoj i akademskoj
zajednici). Program usporeuje dva ili vie zadanih predloaka, traei meu njima podudarnost
(slika 1). Podudarnim se, tj. plagiranim smatra
istovjetni tekst duljine est i vie rijei u nizu. Krai podudarni nizovi rijei mogu bi uobiajene je-

Raunalna tehnologija olakala je pristup informacijama

u znanos, ali i njihovo neovlateno preuzimanje jednostavnim naredbama kopiraj i zalijepi. No, ista tehnologija omoguila je i nalaenje plagiranih sadraja pomou programske potpore za usporeivanje teksta te
mrenih usluga koje pretrauju internet i bibliografske
baze podataka u potrazi za podudarnim tekstovima.

Slika 2. Suelje mrene usluge eTBlast pri unoenju saetka za

provjeru izvornos teksta
Figure 2. Interface of the Web Service eTBlast during abstract
uploading

h
p://hrcak.srce.hr/medicina

113

K. Badari, V. Pupovac, L. Bili-Zulle, M. Petroveki: Plagiranje kao povreda znanstvene i akademske estos

Slika 3. Rezulta provjere dobiveni mrenom uslugom eTBlast

Figure 3. Results of the eTBlast Web Service check

114

zine fraze i ne smatraju se plagiranjem. Iz ukupnog broja rijei u tekstu i broja prepisanih rijei
izraunava se udio plagiranog teksta. Rezultat ralambe programom WCopynd je izvjee koje
ukljuuje broj prepisanih rijei, udio prepisanog
teksta i prikaz tekstova s istaknum dijelovima za
koje je utvrena podudarnost. Program WCopynd je vrlo jednostavan za koritenje te ima mogunost ralambe svih tekstova napisanih laninim pismom, bez obzira na jezik, koji ipak
mora u oba teksta bi jednak25.
Najpoznaje mrene usluge za otkrivanje plagiranja su eTBlast (h
p://invenon.swmed.edu/
eTBlast/eTBlast.shtml) s bazom podataka Dj
vu te bazom podataka CrossCheck koja koris
program iThen
cate (h
p://www.crossref.org/
crosscheck.html) tvrtke iParadigms (Oakland,
CA, SAD).
eTBlast je besplatna mrena usluga za pretraivanje saetaka znanstvenih radova u vie baza podataka izmeu kojih i baza Medline koja je najzanimljivija za biomedicinu. eTBlast je prvobitno
zamiljen kao alternavni nain pretraivanja

baze podataka Medline pomou itavih reenica,

dakle, prirodnim jezikom, na engleskom jeziku, a
ne iskljuivo prema kljunim rijeima, no s vremenom se pokazao kao uspjean alat za otkrivanje plagiranih saetaka26. Koristei algoritam za
slinost teksta, eTBlast izraunava slinost izmeu naslova i saetaka znanstvenih radova te kao
rezultat daje popis znanstvenih radova poredanih
po stupnju slinos (slika 2)5,26,27.
Postupak koritenja mrene usluge eTBlast vrlo je
jednostavan: na mrenu stranicu eTBlast unosi se
tekst saetka kojem se eli provjeri izvornost, te
se kao rezultat dobiva popis slinih radova. U pregledu rezultata moe se odabra nekoliko vrs izvjea, a najjednostavnije i najzornije dobije se
odabirom naslova pronaenog saetka znanstvenog rada, u kojem su bojom istaknute rijei sline
onima iz izvornika. Autori eTBlasta preporuuju
pregled prvih pet rezultata te obvezno svih onih
oznaenih kao vrlo slini (engl. highly similar
match) (slika 3)27. Prednos mrene usluge
eTBlast su jednostavnost i dostupnost, no rezultate treba vrlo oprezno tumai jer je mogue da

h
p://hrcak.srce.hr/medicina

medicina 2009, Vol. 45, No. 2, p. 108-117

K. Badari, V. Pupovac, L. Bili-Zulle, M. Petroveki: Plagiranje kao povreda znanstvene i akademske estos

neki saeci budu oznaeni kao slini, a cjelovi

tekst znanstvenih radova se uope ne mora podudara, pa se preporuuje dodatna provjera raunalnim programom WCopynd za izraun udjela podudarnos u tekstovima i pomni pregled
prepisanih dijelova teksta.
Dj vu je besplatna mrena baza podataka dvostrukih i vrlo slinih bibliografskih zapisa Medlinea.
Nastala je kao rezultat istraivanja u kojem je koritena eTBlast mrena usluga. Mrenom uslugom
eTBlast provjereno je 74.780 saetaka od kojih je
gotovo 6.000 detaljno ralanio eki m baze podataka Dj vu koji je pregledao i proitao sve nalaze podudarnih radova te tumaio slinos prepoznate raunalnim algoritmom. Samo raunalnim
programom provjereni radovi oznaeni su kao neprovjereni (engl. unveried), a detaljno ralanjeni
radovi svrstani su u jednu od sljedeih kategorija:
duplikat (engl. duplicate), razliit (engl. dis
nct),
ispravljen (engl. errata), odobren (engl. sanc
oned) i auriran (engl. update). Uvje koje rad mora
zadovolji da bi bio oznaen kao mogui plagijat
su dvostruko objavljeni lanak i administratori baze
podataka moraju tumai cjelovi tekst obaju
znanstvenih radova. Nakon to se posumnja da je
rad mogui plagijat, alju se upi autoru za dodatne informacije o radu te se trai pokretanje istrage
u asopisu objavljivanja. Pravo da rad proglase plagijatom imaju iskljuivo eko povjerenstvo ustanove u kojoj djeluje autor i uredniki odbor asopisa u kojem je rad objavljen, dok eki m baze
Dj vu izraava tek sumnju u potovanje znanstvenoistraivake estos pri njegovoj izradbi. U
bazi podataka Dj vu trenutno postoje 73 kandidata za plagijat5,28.
Administravno osoblje baze podataka Dj vu
redovito aurira i nadopunjuje bazu, te su sve
promjene odmah vidljive. Korisnici mogu prijavi
sumnjivi rad, komenra prijavljene radove ili
dokaza neispravnost optubi. Rad koji se nalazi
u bazi podataka nije nuno izraen suprotno naelima znanstvenoistraivake estos, nego je
predloen znanstvenoj zajednici na procjenu. lanove znanstvene zajednice tako se pou na raspravu i razmiljanje o odgovornom objavljivanju
i pisanju znanstvenih radova28.
Dj vu se sastoji od dvije osnovne tablice: tablice
unosa podataka (engl. entries) koja prikazuje sline
radove i tablice znanstvenih radova (engl. ar
cles)

koja detaljnije opisuje svaki rad. Tablica unosa sastoji se od bibliografskih zapisa (naziva i saetka
rada) koji su pri prvoj obradbi, provjerom eTBlastom, automatski proglaeni slinima ili dvostrukim
publikacijama (slika 4). Uza svaki prijavljeni saetak
nalazi se i saetak koji mu je slian, te naznaeni
datum i jezik objavljivanja, Dj vu kategorija, a
izraunat je i omjer slinos radova. Tablica znanstvenih radova predstavlja popis radova koji se nalaze u tablici unosa i sadri naziv rada, autore, vrijeme i mjesto objavljivanja, idenkacijski broj u
pretraivau PubMed (PubMed ID), idenkacijski
broj u bazi podataka Dj vu (Dj vu ID) i mrenu
poveznicu na baze podataka Medline i Dj vu28.
Pretraivanje baze podataka moe se uini dvojako: jednostavnim pretraivanjem jedne od dviju tablica (unosa i znanstvenih radova) i staskim
pretraivanjem. Stasko pretraivanje omoguuje Dj vu mrena usluga, a temelji se na pet staskih kriterija, i to prema ustanovi, dravi, asopisu, jeziku rada i recenzentu. Staska prema
ustanovi, primjerice, daje prikaz svih radova iji autori djeluju u odreenoj ustanovi. Rezultat staskog pretraivanja prikaz je radova prema kategorijama baze Dj vu. Ako u stasko pretraivanje
po dravi unesemo Hrvatsku, kao rezultat emo
dobi 113 naslova, od toga 6 duplikata, 5 razliih,
2 odobrena, 1 auriran i 99 neprovjerenih28.
CrossRef je udruga izdavaa i urednitava znanstvenih asopisa koja je osigurala temelj za izradbu
mree stalnih poveznica na reference (citate) znanstvenih radova, disertacija, kongresnih priopenja,
tehnikih izvjea i ostalih znanstvenih publikacija.
Osnovana je 2000. godine radi jednostavnog koritenja pouzdanih znanstvenih sadraja u elektronikom obliku. Udruga CrossRef danas broji 2.720
izdavaa i udruenja (meu kojima su i zvuna imena poput American Society of Neuroradiology, BMJ
Publishing Group, Elsevier, IEEE, Nature Publishing
Group, Oxford University Press, Sage i Wiley Blackwell) i svaki dan elektroniki indeksira oko 16.000
razliih znanstvenih sadraja29.
Godine 2006. CrossRef prepoznaje problem otkrivanja plagiranja kao prioritet u znanstvenoj izdavakoj zajednici te se u lipnju 2008. godine pokree mrena usluga za provjeru radova CrossCheck.
Mrena usluga CrossCheck razvijena je u suradnji
s tvrtkom iParadigme, najpoznajim proizvoa-

medicina 2009, Vol. 45, No. 2, p. 108-117

h
p://hrcak.srce.hr/medicina

115

K. Badari, V. Pupovac, L. Bili-Zulle, M. Petroveki: Plagiranje kao povreda znanstvene i akademske estos

Slika 4. Tablica unosa vrlo slinih saetaka baze podataka Dj vu

Figure 4. Dj vu database table of highly similar abstracts entries

116

em raunalnih rjeenja za otkrivanje plagiranja.

Usluga sadri iParadigmeov raunalni algoritam
provjere slinos teksta iThen
cate i bazu podataka CrossCheck. Algoritmom iThen
cate provjerava se podudaranje teksta ispivanog lanka s
cjelovim tekstovima znanstvenih radova koje sadri baza podataka CrossCheck. Za sudjelovanje u
bazi radova i za koritenje usluge CrossCheck potrebno je lanstvo u udruzi CrossRef. Sudjelujui
u izradbi baze podataka udruenja i izdavai ustupaju na koritenje svoje cjelovite tekstove. Veina
znanstvenih lanaka zaena je sustavom pretplate i nemogue ih je besplatno pregledava ili
koris za otkrivanje plagiranja ostalim raunalnim programima, stoga je pomou usluge CrossCheck algoritma traenja slinos iThen
cate
omoguen privilegiran pristup relevantnoj bazi
radova i to iskljuivo u svrhu otkrivanja plagiranja. Onemoguen pristup cjelovim znanstvenim
radovima najei je nedostatak ostalih mrenih
usluga za akademsko otkrivanje plagiranja30.
Sudjelovanje asopisa u udruzi CrossRef i nadogradnja baze podataka CrossCheck donose izrav-

nu dobrobit znanstvenoj zajednici jer poveavaju

zajednitvo izdavaa i asopisa, a me smanjuju
vjerojatnost pojavljivanja plagiranih radova. Snaga baze CrossCheck mjeri se brojem njezinih lanica i u stalnom je porastu (40 lanova), a meu
njima je veina asopisa uglednih izdavaa.

h
p://hrcak.srce.hr/medicina

medicina 2009, Vol. 45, No. 2, p. 108-117

ZAKLJUAK
Napredak znanstvene zajednice temelji se na potenju i pravednos znanstvenika pri izradbi i
objavljivanju istraivanja. Plagiranje i samoplagiranje tetni su postupci neovlatenog preuzimanja autorskog vlasnitva koji autoru daju nezasluenu dobit, umanjuju znanstvenu kreavnost i ne
pridonose znanos i drutvu. Uestalost plagiranja i samoplagiranja teko je tono utvrdi, a
istraivanja pokazuju kako su  oblici znanstvenog nepotenja u porastu.
Znanstvenici i urednici znanstvenih asopisa napredak informacijsko-komunikacijske tehnologije
mogu iskoris u svrhu meusobnog povezivanja
i stvaranja okruenja za raspravu te podizanje svijes o ekoj provedbi istraivanja. Raunalni

K. Badari, V. Pupovac, L. Bili-Zulle, M. Petroveki: Plagiranje kao povreda znanstvene i akademske estos

programi i mrene usluge za otkrivanje plagiranja

te indeksirane baze podataka znanstvenih radova
velika su pomo u postupku dokazivanja plagiranja, no one su tek postupci kojima treba zna rukova i ije rezultate trebaju pomno tumai iskljuivo relevantni strunjaci. Uestalo koritenje
tehnologije pri postupku otkrivanja plagiranja jedan je od koraka promicanja znanstvenoistraivake estos.
Otkrivanje plagiranja vano je za znanstvenu i
akademsku zajednicu koliko i izobrazba njezinih
lanova o znanstvenoistraivakoj estos.
Znanstvenik treba prijavi ekom povjerenstvu
ustanove ili nadlenom dravnom jelu sumnjiv
ili neean postupak u istraivanju, ukljuujui
plagiranje, a urednicima znanstvenih asopisa na
raspolaganju su raunalne baze podataka, mrene usluge i raunalni programi za otkrivanje plagiranja. U sprjeavanju plagiranja kljuan je nadzor
znanstvene publiciske, ali i pravodobna izobrazba znanstvenika.

9. Bili-Zulle L, Frkovi V, Turk T, Aman J, Petroveki M. Prevalence of plagiarism among medical students. Croat
Med J 2005;45:126-31.
10. Bili-Zulle L, Aman J, Frkovi V, Petroveki M. Is there an
eecve approach to deterring students from plagiarizing? Sci Eng Ethics 2008;14:139-47.
11. COPE annual seminar 2007. London, UK: Commi
ee on
Publicaon Ethics; 2007. Available at h
p://publicaonethics.org/les/u2/2007_report.pdf. Accessed March
18, 2009.
12. Butler D. Enre-paper plagiarism caught by soware. Nature 2008;715:7214-5.
13. Harris RA. Educang yourself about plagiarism. In: Harris
RA (ed.) The plagiarism handbook: strategies for prevenng, detecng, and dealing with plagiarism. Los Angeles:
Pyrczak Publishing, 2001;1-23.
14. Katavi V. Five year report of Croaan Medical Journals
research integrity editor policy, policing, or policing policy. Croat Med J 2006;47:220-7.
15. Marui A. Author misconduct: editors as educators of
research integrity. Med Educ 2005;39:7-11.
16. Neill US. Publish or perish, but at what cost? J Clin Invest
2008;118:2368.
17. Titus SL, Wells JA, Rhoades LJ. Repairing research integrity. Nature 2008;453:980-2.
18. Odbor za eku u znanos i visokom obrazovanju. Available at h
p://www.azvo.hr/Default.aspx?sec=139. Accessed March 17, 2009.

ZAHVALA
Rad je dio znanstvenog projekta Uestalost i stavovi o neovlatenom preuzimanju autorskog vlasnitva br. 062-0000000-3552 Ministarstva znanos, obrazovanja i porta Republike Hrvatske.

19. Wells JA. Final report: observing and reporng suspected

misconduct in biomedical research: Rockville, SAD: The
Oce of Research Integrity; 2008. Available at h
p://ori.
dhhs.gov/research/intra/documents/gallup_nalreport.
pdf. Accessed March 17, 2009.

LITERATURA

21. Giles J. Special report: taking on the cheats. Nature

2005;435:258-9.

1. Benos DJ, Fabres J, Farmer J, Guerrez JP, Henessy K, Kosek D et al. Ethics and scienc publicaon. Adv Physiol
Educ 2005;29:59-74.

20. Nath SB, Marcus SC, Druss BG. Retracon in the research
literature: misconduct or mistakes? Med J Aust
2006;185:152-4.

22. Corson SL, Decherney AH. Duplicate editorial on duplicate publicaon. Ferl Steril 2005;83:855-6.

2. Marui M. Znanost i znanstveno istraivanje. u: Marui

M (ed.) Uvod u znanstveni rad u medicini. Zagreb: Medicinska naklada, 2008;1-25.

23. Bailey BJ. Duplicate publicaon in the eld of otorynolaringology - head and neck surgery. Otorynolaringology
head and neck surgery 2002;126:211-6.

3. Frkovi V, Skender T, Dojinovi B, Bili-Zulle L. Publishing

scienc papers based on Masters and Ph.D. theses
from a small scienc community: case study of Croaan
medical schools. Croat Med J 2003;44:107-11.

24. Harper MG. High tech cheang. Nurse Educ Today

2006;26:672-9.

4. Petroveki M, Scheetz MD. Croaan Medical Journal introduces culture, control, and the study of research integrity. Croat Med J 2001;42:7-13.
5. Errami M, Hicks JM, Fisher W, Trusty D, Wren JD, Long TC
et al. Dj vu a study of duplicate citaons in Medline.
Bioinformacs 2008;24:243-9.
6. Katavi V. Odgovorna provedba istraivanja. u: Marui
M (ed.) Uvod u znanstveni rad u medicini. Zagreb; Medicinska naklada, 2008;233-43.
7. Bili-Zulle L. Znanstvena estost temelj postojanja i razvoja znanos. Biochemia Medica 2007;17:143-50.

25. Bloomeld LA. WCopynd 2.6 Instrucons. Available at

http://plagiarism.phys.virginia.edu/
WCopynd%202.6.html. Accessed March 17, 2009.
26. Lewis J, Ossowski S, Hicks J, Errami M, Garner HR. Text similarity: an alternave way to search MEDLINE. Bioinformacs 2006;22:2298-304.
27. eTBLAST: A text similarity-based engine for searching literature collecons. Available at h
p://invenon.swmed.
edu/etblast/index.shtml. Accessed March 17, 2009.
28. Deja Vu: a database of highly similar and suplicate citaons. Available at h
p://spore.swmed.edu/dejavu/ Accessed March 17, 2009.
29. CrossRef. Available at h
p://www.crossref.org/index.
html. Accessed March 17, 2009.

8. Mojon-Azzi SM, Mojon DS. Scienc misconduct: from

salami slicing to data fabricaon. Ophtalamic Res
2004;36:1-3.

30. CrossCheck. Available at h
p://www.crossref.org/crosscheck.html. Accessed March 17, 2009.

medicina 2009, Vol. 45, No. 2, p. 108-117

h
p://hrcak.srce.hr/medicina

117