Lahor

LAHOR
asopis za hrvatski kao

materinski, drugi i strani jezik
Hrvatsko loloko drutvo, Zagreb
Izdava: Hrvatsko loloko drutvo (hfd), Zagreb

Glavna urednica: Zrinka Jelaska (Zagreb)
Urednitvo: Kreimir Bagi (Zagreb), Lidija Cviki (Zagreb), Andrea
Zorka Kinda-Berlakovi (Be, Austrija), Sybilla Dakovi (Wrocaw,
Poljska), Katica Krei (Mostar, BiH), Jelena Kuva-Kraljevi
(Zagreb), Mihaela Matei (Rijeka), Jasna Novak-Mili (Zagreb),
Dunja Pavlievi-Frani (Zagreb), Sanda Lucija Udier (Zagreb),
Ivana Vidovi-Bolt (Zagreb), Petar Vukovi (Zagreb)
Uredniki odbor: urednitvo, Ernest Bari (Peuh, Maarska), Henry
Cooper (Bloomington, Indiana, SAD), Vinko Grubii (Waterloo,
Kanada), Mile Mami (Zadar), Jelena Mihaljevi-Djigunovi
(Zagreb), Ivo Pranjkovi (Zagreb), Irena Vodopija (Osijek), Josip
Sili (Zagreb), Boris kvorc (Split)
Tajnice urednitva: Marija Bonjak (Zagreb), Milvia Gulei-Machata
(Zagreb), Iva Nazalevi (Zagreb), Martina Kekelj (Rijeka)
Graki i tehniki urednik: Alan Jelaska
Dizajn logotipa s naslovnice: Mirjana Kos
Tisak: tiskara Denona
Adresa urednitva:
Odsjek za kroatistiku, B124
Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu
Luieva 3
10 000 Zagreb
e-adresa: lahor@croatiana.org
tel: 0038516120074
asopis izlazi dva puta godinje.
asopis se tiska uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta.
LAHOR
asopis za hrvatski
kao materinski, drugi i strani jezik
Godina V, br. 10
Hrvatsko filoloko drutvo

Zagreb, 2010.
Gdje je to
Uvodnik
Zrinka Jelaska: Gramatika, semantika, mediji i udbenici . . . .
119
lanci i rasprave
Jasna Novak Mili: to je to u aspektologiji . . . . . . .
Katica Krei, Martina Arapovi: Naglasni likovi na Radiopostaji Mostar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Jelena Cvitanui Tvico, Iva Nazalevi: Stavovi makedonskih kroatista i problemi ovladavanja pojedinim hrvatskim jezinim kategorijama . . . . . . . . . . . . .
Karolina Lice, Ivona Radi: Izraavanje posvojnosti u djece
urednoga jezinoga razvoja i djece s posebnim jezinim tekoama od 3 do 6 godina . . . . . . . . . . .
Irena Brdar: Engleske rijei u jeziku hrvatskih medija . .
Barbara Kryan-Stanojevi: Norma i uzus u novim udbenicima stranoga jezika . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . .
125
. . . .
144
. . . .
167
. . . .
. . . .
187
217
. . . .
233
Prikazi i osvrti
Ivana Bra: Unutarnja i vanjska povijest hrvatskoga jezika
u srednjem vijeku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
247
Predstavljanje
Zrinka Jelaska: O desetomu broju i petoj godinjici Lahora . . .
Martina Kekelj: Autori u prvih 10 brojeva Lahora . . . . . . . .
Marija Bonjak: lanci objavljeni u prvih deset brojeva Lahora .
253
258
264
Upute suradnicima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
271
Uvodnik
Gramatika, semantika, mediji i udbenici

Ovaj 10. broj asopisa Lahor ima tek neto vie od prosjenih 150 stranica,
dakle primjetno je deblji nego protekla dva. Razlog je njegova jubilarnost.
Nastao je u doba slavljenja. Protekla su dva broja izila u doba siromatva,
njime su stanjena. Naime, kako se zbog smanjenoga novanoga podupiranja
znanstvenih asopisa smanjio i prihod Lahora, urednitvo je uinilo nekoliko
promjena kako bi asopis i dalje izlazio, od kojih je prva bila stezanje opsega. Druga je pronalazak novih podupiratelja. U dananje doba potraili
smo ih u redovima moguih recenzenata i nali dobrotvore koji su pristali
podupirati asopis ocjenjui radove bez novane naknade, to znai da svaki
od recenzenata novano podupire Lahor u iznosu koji bi mu pripao za nju
(koliko god taj iznos bio ili ne bio velik). Zato im zahvaljujemo. Ako dou
bolja vremena, opet emo im za trud zahvaliti djelima, a ne samo rijeima.
U ovomu je broju ukupno deset naslova, uz uvodnik postoje jo tri rubrike. Mogla se pojaviti jo jedna jer je prvi rad: to je to u aspektologiji,
uvrten u rubriku lanci i rasprave, zamiljen kao rad o nazivlju. Napisala
ga je Jasna Novak Mili, docentica na Katedri za skandinavistiku Odsjeka
za anglistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Meutim, iako
se doista i bavi osnovnim pojmovima i nazivima, taj je rad toliko vaan za
razumijevanje aspektualnosti da ga teko promatrati iskljuivo kao terminoloki rad, a ne i kao rad koji postavlja temeljne teorijske okvire u svojemu
podruju. S jedne je strane rad vaan jer se u novije vrijeme na hrvatskome pojavilo nekoliko radova koji se teorijski bave glagolima, aspektnou
i telinou, ukljuujui i podskupine, pa je nuno da se ponudi sustavan i
obrazloen pregled osnovnih pojmova zajedno s nazivima. S druge je strane
rad vaan jer je vid inojezinim uenicima meu najteim kategorijama u
ovladavanju slavenskim jezicima, vjerojatno doslovce najtea za potpuno
usvajanje, a preesto se zamjenjuju ili nedovoljno jasno razlikuju ostale pojave koje pripadaju aspeknosti.
Drugi se rad, Naglasna obiljeja na Radiopostaji Mostar, bavi prozodijom rijei. Napisale su ga Katica Krei, docentica na Studiju za hrvatski
jezik i knjievnost Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Mostaru i mlada profesorica hrvatskoga Martina Arapovi, zaposlena kao lektor Crkve na Kamenu u Mostaru (BiH). Prouavajui odstupanja od norme koje je oito u
Mostaru bila dugo ustaljenija nego u mnogim drugim hrvatskim govornim
sredinama, autorice su popisale stotinjak odabranih neuobiajenih naglasnih dubleta i netonih naglasaka govornika u vanome hrvatskome mediju
119
Z. Jelaska Gramatika, semantika, mediji i udbenici

LAHOR 10 (2010); Uvodnik; str. 119123
susjedne drave. Uoile su da su odstupanja od prozodijske norme ustaljene u Mostaru, ili od norme openito, vrlo raznolika pa je teko uoiti
sustav. ini se da na proizvodnju prikupljenih oblika djeluju najrazliitije
smjernice pa se moe govoriti samo o veemu udjelu ponekih pojava ili jedinica u ovoj pojavi. Odstupanja se pojavljuju iskljuivo na samoznanicama,
znatno vie na imenicama (vie od polovice grae), tri do etiri puta vie
nego na pridjevima, glagolima i prilozima. Najpodloniji je promjenama
spori (kratkosilazni) naglasak, a openito se znatno vie mijenjaju naglasci
u rijeima s kratkim (vie od etiri petine) nego dugim naglascima (manje
od petine), vie s uzlaznim naglascima (neto manje od etiri petine) nego sa
silaznima (neto vie od petine). Najvie je promjena u kojima se pojavljuje
razliit naglasak na razliitu slogu (vie od pola), potom jednak naglasak na
razliitu slogu (vie od treine), a najmanje je promjena u kojima je razliit
naglasak na istomu slogu (vie od desetine). Kod promjene mjesta naglaska
vea je tenja pomaku prema kraju rijei (oko dvije treine) nego poetku
rijei (oko treine). Bilo bi dobro kad bi rad potaknuo istraivanja drugih
medija u tokavskim sredinama da se vidi jesu li pojave sline i ima li sustava
u njima.
U radu Stavovi makedonskih kroatista i problemi ovladavanja pojedinim
hrvatskim jezinim kategorijama Jelena Cvitanui Tvico, koja predaje hrvatski na Slavistikome seminaru Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Bonnu
(Njemaka) i Iva Nazalevi, znanstvena novakinja na Katedri za hrvatski
standardni jezik Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u
Zagrebu, opisale su istraivanje provedeno na Filolokome fakultetu u Skoplju (Makedonija). Pokazale su da makedonski odrasli uenici hrvatskoga
jezika najteom ispitivanom kategorijom smatraju padee, oni su jedina kategorija u kojoj raspon dodijeljenih ocjena nije poinjao niticom, nego dvojkom, a vie od polovice ispitanika dodijelilo im je najviu moguu ocjenu
teine, peticu. Idua je kategorija po teini inojezinim govornicima hrvatskoga koji ga ue drugu godinu bio pridjevski vid, no on je (iskljuivi jednu
netipinu vrijednost) imao raspon od nitice do tri. Na primjerima obostranih prijevoda pokazane su neke vrste odstupanja u ovladavanju pojedinim
kosim padeima i pridjevskim vidom. Odstupanja koja su autorice izdvojile razliitih su kategorija i djelovanja. Neka od njih pripadaju prijenosnim
odstupanjima, to je pokazano u obiljejima makedonskoga jezika koje su
autorice predstavile, poput fotograje od putovanja, knjiga na Roman Simi, razgovaraju za Ivanovo putovanje u Afriku, pokazuju ih fotograje s
putovanja, vidjeli smo ga onaj prekrasan glumac. Druga pripadaju razvojnim odstupanjima, poput putovanje Ivana, idem u kazalitu. Kod treih
je odstupanja pitanje jesu li prijenosna, razvojna ili dvostruka, prijenosnorazvojna, gdje razvojna obiljeja podupire prijenos, poput ponavljanja gramatikih svojstva glavnoga tagmema u zavisnome, npr. u centru gradu.
120

etvrta su izvorna odstupanja, poput sa prijateljima, putovat emo s brodom ili sa brodom, bratovog prijatelja. Treba napomenuti da se u ovome
radu oituje jedna od potekoa s istraivanjem inojezinoga hrvatskoga
openito. Kako hrvatski jezik nije veliki svjetski jezik koji ue mnogi inojezini govornici, esto je broj raspoloivih ispitanika openito vrlo malen, a
posebno ako se eli ispitati skupina koja dijeli odreena obiljeja. Katkad se
moe priekati da se pojave neke druge skupine ispitanika jednakih obiljeja,
no to katkad nije istraivaki lako provedivo, posebno u situacijama kada je
ispitivanje zahtjevnije ili kada se promijene okolnosti (npr. kada se ispitiva
ili ispitanici presele ili vrate u druge zemlje). U ovome se radu eljelo da
ispitanici budu izvorni govornici makedonskoga jezika ujednaene pouke, i
to studenti druge godine kroatistike, koji su dakle hrvatski sustavno uili na
sveuilinoj razini, pa je raspoloiva brojka bila samo petnaest.
U radu Izraavanje posvojnosti u djece urednoga jezinoga razvoja i s
potekoama u jezinome razvoju od 3 do 6 godina Karolina Lice iz Poliklinike Suvag u Zagrebu i njezina suautorica i kolegica Ivona Radi istraivale
su djeji razvoj u iskazivanju posvojnosti. Prikupljale su i sredstava za izraavanje posvojnosti i gramatike oblike. Prije ovoga istraivanja znalo se
da je u hrvatskome tipino djeje razvojno sredstvo izraavanja posvojnosti
od+G, a da se u manjoj mjeri rabi posvojni pridjev. Hrvatski autori spominjali su jo i posvojne zamjenice te prijedloni izraz od+ zamjenica kao
sredstva za izraavanje posvojnosti. U preglednomu dijelu rada autorice su
pokazale da razvoj u izraavanju hrvatske posvojnosti pokazuje neka slina
obiljeja u ruskomu, koji se vie istraivao od najranije dobi. Ruska se djeca
tipinim sredstvom u+G poinju sluiti i prije druge godine, potom usvajaju
posvojne pridjeve, a zadnje su posvojne zamjenice. Najea su odstupanja
u razvoju posvojnosti uporaba posvojnih pridjeva za neivo i morfoloke
pogrjeke u nastavcima. Osim potvrde da je kod hrvatske djece najea
tipina prijedlona veza od+G i da ju slijedi kao rjee sredstvo toan posvojni pridjev, autorice su u svojemu istraivanju uoile da se jo pojavljuju,
iako vrlo rijetko, od+N, besprijedloni G, netoni posvojni pridjevi i netoni
spojevi od+G.
Kako su istraivale i skupinu djece s posebnim jezinim tekoama, pokazalo se da ona proizvode znatno vie odstupanja. Najee rabe dva sredstva
kao i kontrolna skupina: od+G i posvojni pridjev (toan, ali i netoan) te
jo dva: besprijedloni genitiv (koji djeca uredna razvoja vrlo rijetko rabe)
i nominativ (koji djeca uredna razvoja ne rabe). Kao i kontrolna skupina
rijetko rabe jo netone spojeve od+N i od+G, a samo ona rabe A, D, V,
zamjenice i neka druga negramatina sredstva (fonoloki netone imenice,
sljedove imenica i sl.), to sve znai da rabe dvostruko vie sredstava za
izraavanje posvojnosti nego djeca uredna jezinoga razvoja.
121

Vano je istaknuti neto to su navele i same autorice: tekoa je kod

ove skupine ispitanika ne samo injenica da su simptomi posebnih jezinih
potekoa vrlo raznorodni, nego i to da su ta djeca bila ukljuena u logopedsku terapiju u kojoj je u unosu bilo izrazito mnogo posvojnih pridjeva jer
se logopedi u radu njima slue u mnogim vjebama. To bi moglo znaiti ne
samo da je izraavanje posvojnosti kod djece s posebnim jezinim tekoama
posljedica i izravnoga pouavanja, nego da je ono posljedica pojaana unosa
posvojnih pridjeva, koji jest (poeljno) obiljeje odrasloga jezika, ali nije u
skladu s prirodnim djejim jezinim razvojem u hrvatskome (oito ni u ruskome). Stoga ovaj rad otvara vrlo vano pitanje: bi li rezultati bili jednaki
da su ispitanici djeca s posebnim jezinim tekoama koju se nije pouavalo.
Negativan odgovor trebao bi imati posljedice na pouavanje. Vjebe iskazivanja posvojnosti trebale bi sadravati premono razvojno obiljeje od+G
umjesto posvojnih pridjeva. Kako se i u ovome i u drugim istraivanjima
pokazalo da djeca s posebnim jezinim tekoama glavninom prolaze jednak
ili slian put kao i djeca uredna jezina razvoja, ali sa zakanjenjem, posvojne bi pridjeve trebalo znatno kasnije (vie) rabiti. U svakomu sluaju
vjebe iskazivanja posvojnosti trebalo bi uskladiti s jezinim razvojem.
Irena Brdar, asistentica na Katedri za strane jezike Pomorskoga fakulteta Sveuilita u Rijeci, u radu Engleske rijei u jeziku hrvatskih medija
opisala je zanimljivo istraivanje koje je provela na dvije razliite grae iz
popularnih medijskih napisa. Prouavala je broj engleskih rijei i pseudoanglizama u izvornoj hrvatskoj grai i grai na temelju engleskoga predloka
slinoga sadraja: razvoda medijski razvikanoga branoga para. Broj je tekstova bio slian (tridesetak), ali je izvorna graa bila vie od dvostruko vea:
11 522 prema 5 304 pojavnice. Iako istraivanih rijei nije bilo mnogo ni u
jednoj grai, rezultati su ipak zanimljivi pokazuju da su razlozi posezanja
za engleskim rijeima u dvije vrste grae razliiti. U testovima nastalima
prema engleskomu predloku izbor je uzrokovan britanskom kulturom, posebno glazbom, to je u skladu sa sadrajem. U izvornim tekstovima izbor
ima dva uzroka. Oba su razumljiva, ali je prvi normativno nepoeljan
pomodnost, dok je drugi prihvatljiv, katkad i poeljan: stilska obiljeenost,
u ovome sluaju negativna konotacija.
Barbara Kryan-Stanojevi, docentica na Katedri za poljski jezik i knjievnost Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i knjievnosti, govori o novim
pojavama u izdavatvu u radu Norma i uzus u novim udbenicima stranoga
jezika. Rad je netom izloila na III. meunarodnome znanstvenome skupu
hidis, izazvavi veliku pozornost i zanimanje publike. ivopisnim stilom
postavlja pitanja o smislenosti trinoga zaokreta prema zahtjevima tipinoga potroakoga korisnika udbenika i njemu sukladna autora. Sluei se
metaforama novi uenik (zapravo korisnik i kupac), novi i stari nastavnik,
nove metode (kao da su sinonimne s naprednim, uinkovitim) upozorava na
122

mnotvo negativnih pojava povezanih s udbenicima koji se u nae vrijeme

sve vie i sve bre izdaju. U dananjim udbenicima koji se priklanjaju komercijalizaciji prepoznaje obiljeja neprilagoenosti krajnjemu korisniku po
dobi (npr. uslijed sliica, odnosno ilustracija), metajeziku (npr. loloki udbenici za useljenike), opsegu (sve u jedan ili pak jedan za svaku disciplinu),
komercijalnost. Spominjui jezik gramatikih objanjenja, posebno se osvre na odabir idioma i posljedice toga odabira. Navedene pojave pokazuje
na poljskome, slovakome i hrvatskome primjeru. Rad zavrava pozivom
na brigu o standardnomu jeziku kao nainu ouvanja njegove stabilnosti,
u emu i udbenici mogu sudjelovati. Ovaj rad na temelju razliitih naela
pokazuje mogue i stvarne stramputice udbenika, a nastavlja seriju lanaka
koji se bave inojezinim udbenicima, temom o kojoj se za hrvatski jezik jo
prije pet-est godina nitko nije znanstveno bavio.
U Prikazima je Ivana Bra ocijenila knjigu Srednji vijek, prvu knjigu iz
serije Povijest hrvatskoga jezika. Ova je knjiga, lijepa i sadrajem i izgledom,
izila 2009. Napisalo ju je osmero vrsnih hrvatskih jezikoslovaca: akademik
Josip Bratuli (hazu), znanstveni savjetnik Staroslavenskoga instituta iz
Zagreba Milan Mihaljevi, profesor Odjela za hrvatski jezik i knjievnost
Sveuilita u Zadru Josip Lisac, te profesori Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, etvorica s Odsjeka za kroatistiku: Stjepan Damjanovi i
Mateo agar (Katedra za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljatvo), Anela Frani i docent Boris Kuzmi (Katedra za dijalektologiju i povijest
jezika) te profesor Ranko Matasovi s Odsjeka za lingvistiku (Katedra za
poredbenu lingvistiku).
U Predstavljanju su tri rada. Zrinka Jelaska prigodniarskim je lankom predstavila dosadanje brojeve asopisa Lahor, rubrike, teme, lanke,
sveske. Martina Kekelj, profesorica hrvatskoga i fonetike koja radi u Centru
Slava Rakaj u Rijeci, napravila je abecedni popis svih dosadanjih autora
s popisom brojeva u kojima se pojavljuju njihovi radovi, ali i podatcima o
tome koliko je njihovih radova bilo meu recenziranima, a koliko meu ostalim radovima. Tako se jasno vide i najplodniji autori openito, i najplodniji
znanstveni autori. Marija Bonjak, zamjenica voditeljice Sveuiline kole
hrvatskoga jezika i kulture i vanjska suradnica Odsjeka za zapadnoslavenske
jezike i knjievnosti Filozofskoga fakulteta gdje predaje hrvatski, popisala je
sve dosad objavljene lanke posloivi ih po abecedi po kategorijama. Radovi su navedeni tako da mogu posluiti kao bibliografske jedinice usklaene
s nainom kako se to oekuje u Lahoru.
Glavna urednica
123
lanci i rasprave
UDK: 81366.58:811.163.42:81373.46
Izvorni znanstveni rad
Prihvaen za tisak: 14. prosinca 2010.
Jasna Novak Mili

Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
jnmilic@zg.hr
to je to u aspektologiji
U radu se raspravlja o terminolokim nedosljednostima i razilaenjima u aspektologiji koje su jedna od veih prepreka razumijevanju aspektoloke problematike. Denicije su aspekta brojne, polaze iz razliitih jezikoslovnih
tradicija, temelje se na razliitim teorijskim modelima, a ovise i o prouavanome jeziku, tj. jezicima. Kao posljedica toga aspektom se nazivaju
razliite vie ili manje sline jezine pojave. Terminoloka je zbrka posebno
uoljiva usporeuju li se jezici iz razliitih jezinih porodica. U lanku se
nastoji prikazati razliitost uporabe naziva aspekt u jezikoslovnoj literaturi,
ali i nekoliko njemu srodnih naziva. Takoer se predlau aspektoloki nazivi
i njihove denicije ijom bi se uporabom dobilo na jasnoi i jednoznanosti.
1. Uvod
Aspektologija, mlado podruje jezikoslovlja koje prouava problematiku aspekata u razliitim jezicima, do poetka 20. stoljea bila je u svojoj predznanstvenoj fazi s dvije razliite glavne struje. Jedna je bila slavistika (npr.
Mikloi, erni), koja je izgraivala dvojani ili binarni pogled na aspekt.
Druga je bila germanistika (npr. Grimm, Streitberg, Brugmann), koja je radila poredbena istraivanja. Tek je od 1908. aspektologija zrelo znanstveno
podruje.
Aspekt se kao jezina pojava izuava jo od antike, glavni su se nazivi u
jezikoslovlju pojavili znatno kasnije, od 17. do 19. stoljea, a usustavljeni su
tek poetkom 20. stoljea. Sredinje mjesto u aspektologiji imali su nazivi
aspekt i aktionsart. Na samome su poetku to bila dva razliita prijevoda
ruskoga naziva vid (rus. i), koji su se do Agrella usporedno rabili za istu
125
J. Novak Mili to je to u aspektologiji

LAHOR 10 (2010); lanci i rasprave; str. 125143
jezicnu pojavu, tocnije za ono za sto se mislilo da je ista jezicna pojava u

slavenskim i germanskim jezicima.
1.1. Povijesni razvoj do Agrella

Naziv glagolski vid (rus. i, vidy) pojavio se prvi, poetkom 17. stoljea,
u djelima slavenskih gramatiara, ekoga Benedikta Vavrineca iz Nudozera
(1903) i istovremeno u ruskoga gramatiara koji se zvao Meleityj Smetriskiy
(Koschmieder 1996). Vid znai pogled, a prevedenica je grke rijei
(eidos). Meutim, njime se nije nazivala dvojana opreka izmeu perfektivnosti i imperfektivnosti (Mynarczyk 2004), nego je pripadao kategoriji
vremena. Za razdvajanje vida od vremena, to se dogodilo tek u 19. stoljeu,
zaslunim se smatra Nikolaj Ivanovi Gre (1827), koji je uporabio naziv vid
za oznaavanje okolnosti radnje (npr. Gojmerac 1980, Mynarczyk 2004).
Francuski naziv aspect prevedenica je, kalk, ruskoga naziva i. Etimoloki korijen spect znai vidjeti, gledati, pogled (lat. aspectus pogled
od priloga prologa aspicere pogledati na ad + specere). Pojavio se prvi
put 182830. u francuskome prijevodu Greove ruske gramatike, a tvorac mu
je provoditelj Karl Philipp Rei (Rico 2005). Poslije su ga preuzeli mnogi
jezici (npr. engleski 1853) jer se smatralo da su pojave u njima jednake vidu
u slavenskomu jeziku tako je Curtious (1846) usporeivao slavenski i grki
vid.
Kako je Gre vid prikazao kao okolnosti ili nain radnje, njemaki su
gramatiari ruski i preveli izrazom Aktionsart. Taj njemaki izraz Brugmann (1904: 4923) tumai: Aktionsart je, za razliku od tijeka vremena,
nain kako se odvija glagolska radnja.1
Tijekom 19. stoljea dolo je do mijeanja naziva aspekt i Aktionsart pa
se oni katkada pojavljuju kao sinonimi, a katkada se njima nazivaju dvije
razliite, premda na odreeni nain srodne jezine pojave: glagolski aspekt,
odnosno vid, i(li) leksika znaajka (pregiranih germanskih) glagola. Nerazlikovanju naziva doprinijeli su meu ostalima Jacob Grimm (Stefanovi
1824),2 Wilhelm Streitberg (1891)3 i Franc Mikloi (18681875), koji su,
svaki na svoj nain, pokuali pokazati da je aspekt prisutan i u germanskim jezicima rabei pritom nesustavno nazive aktionsart i aspekt, odnosno
nazivajui aspektom i leksiku znaajku germanskih glagola.
Aktionsart ist, im Gegensatz zu Zeitstufe, die Art und Weise, wie die Handlung des
Verbums vor sich geht.
2
U predgovoru prijevoda Karadieve srpske gramatike.
3
Perfektive und imperfektive Aktionsart im Germanischen (prema Mynarczyk 2004).
1
126

1.2. Aspekt i aktionsart u Agrellovim denicijama

Prekretnica je u razvoju aspektologije rad vedskoga slavista Agrella (1908)
o poljskim glagolima Aspektnderung und Aktionsartbildung beim polnischen
Zeitworte. U njemu je autor spojio najrazliitija istraivanja slavista koji
su aspekt prouavali na morfoloki bogatim jezicima i germanista koji su se
njime bavili prouavajui jezike znatno oskudnijega morfolokoga inventara.
U njemu se konano razlikuju aspekt i aktionsart. Iskoristivi supostojanje dvaju naziva, Agrell je razdvojio aspekt kao gramatiku kategoriju od
semantikoga znaenja glagola (aktionsart), tj. naina radnje kao leksike
znaajke glagola.
Aspekt je za Agrella subjektivna kategorija, govornikov nain gledanja
na glagolsku radnju. To je naziv kojim se oznaavaju dvije osnovne kategorije slavenskih glagola, nesvrena i svrena radnja (imperfekt i perfekt) 4
(Agrell 1908: 79, prema Isaenko 1962). Za razliku od aspekta, naziv aktionsart za Agrella su objektivna svojstva glagola, stvarno trajanje glagolske
radnje, pa je aktionsart ope glagolsko znaenje koje izraava nain vrenja
glagolske radnje.5
Dodjelom dvaju razliitih znaenja spomenutim dvama izrazima Agrell
je prekinuo dugo razdoblje njihove nesustavne primjene i meusobnoga nerazlikovanja. Od toga su se trenutka nazivi aspekt i aktionsart, pa i slavenski i germanski pristup, poeli sve vie udaljavati i razvijati zasebno (prema
Mynarczyk 2004). Meutim, nesustavna je uporaba obaju naziva ostala
do novijega doba pa se u germanskim jezicima katkada rabi naziv aspekt za
leksiko-semantiku kategoriju, tj. aktionsart.
1.3. Aspekt i aktionsart u denicijama nakon Agrella
Nakon Agrella znaajniji je utjecaj na razmatranje aspekta imao tek Chomsky. Razdoblje iza objave njegova djela Syntactic Structures (1957) novo je
vano razdoblje u prouavanju aspekta. Osnovna je znaajka aspektolokih
rasprava u tome razdoblju jo vee razdvajanje slavenske i germanske tradicije s jedne strane, a usporedno prouavanje germanskih i slavenskih te
mnogih drugih jezika (nski, mandarinski itd.) s druge. Dok aspektolozi
slavenske tradicije uglavnom nastavljaju sa strukturalistikim pristupom
u prouavanju aspekta, aspektolozi zapadnjake tradicije (ne nuno samo
germanske) u prouavanju aspekta u razliitim jezicima naglaavaju da je
aspekt opa jezina kategorija, katkada gramatikalizirana, katkada ne, ali
(. . . ) die bieden Hauptkategorien des slavischen Zeitwortes, die unvollendete und die
vollendete Handlungsform (das Imperfektum und das Perfektum).
5
(. . . ) die Art und Weise der Ausfhrung von Verbalhandlungen (ausdrcken).
4
127

sasvim sigurno prisutna na sintaktikoj razini. Aspekt izraen u glagolima

samo je jedan od naina njegove pojavnosti na povrinskoj razini.
Slijedei Agrella, Isaenko (1962: 387) opirnije razlikuje aspekt kao u
(1), a na drugome mjestu aktionsart kao u (2).
(1) Aspekt je u ruskome gramatika kategorija koja se izraava u sposobnosti, tovie nunosti da se svako izraeno stanje stvari navede
kao cjelovito shvaen zatvoren dogaaj ili pak kao dogaaj bez toga
obiljeja cjelovitosti i unutarnje zatvorenosti. 6
(2) Vrste aktionsarta (lat. Actions verbi ) u ruskome su openita znaenja
glagola, koja se odnose na nain odvijanja neke radnje, tvore se od
zadanoga osnovnoga glagola, a svojstvena su im formalna obiljeja
(preksi, suksi, izmjena glasova i akcenata). Naini vrenja glagolske
radnje postoje uvijek samo u jednomu aspektu i stoga su neupareni.
Tako se razlikuju od odreenih pregiranih glagola, koji se pojavljuju
u aspektnim parovima.7
Slinih je denicija mnogo, a openito su karakteristine za slaviste jer je iz

slavistike perspektive jasno da je rije o dvjema jezinim kategorijama. U
germanskim se jezicima i nakon Agrella rabe oba naziva, pri emu se katkada pod aspektom podrazumijeva (samo) morfoloko (gramatiko) obiljeje
glagola, a katkada sloena jezina pojava na sintaktikoj razini.
Meu suvremenim se aspektolozima istiu Verkuyl, Dowty, Smith, Schoorlemmer, Dahl, Binnick i mnogi drugi. Neki od njih smatraju aspekt
sintaktikom kategorijom, ime se znaenje naziva aspekt dodatno proiruje.
Sintaktiko je oduvijek bilo prisutno kao dio gramatikoga samim time to
glagoli ine predikate, a o njima ovise drugi reenini dijelovi, ali gramatiko se uglavnom odnosilo na injenicu da su glagoli u nekim jezicima (npr.
slavenskima) morfoloki obiljeeni s obzirom na aspekt. Sada se pojam sintaktiko odnosi na reenina obiljeja koja utjeu na znaenje reenice (perfektivno ili imperfektivno, tj. ogranieno ili neogranieno i sl.). Do Agrella se
Der Aspekt ist im Russischen eine grammatische Kategorie, die sich in der Fhigkeit, ja in der Notwendigkeit uert, jeden verbal ausgedrckten Sachverhalt entweder
als granzheitlich aufgefates und in sich geslossenes Ereignis zu kennzeichen, oder aber
aus Geschen ohne dieses Merkmal der Ganzheitlichkeit und inneren Geschlossenheit zu
nennen. (1962: 387)
7
Die Aktionsarten (lat. actions verbi) sind im Russischen allgemeine Verbbedeutungen, welche die Art und Weise des inneren Ablaufs eines Geschehens betreen, von einem
gegebenem Ausgangsverb gebildet werden und durch formale Kennenzeichen (Prxe,
Suxe, Laut- und Akzentwechsel) charakterisiert sind. Die Aktionsarten liggen immer
nur in einem Aspekt vor und sind somit unpaarig (Perfektiva oder Imperfektiva tantum). Dadurch unerscheiden sie sich von jenen prgierten Verben, die in Aspektpaaren
austreten. (1962:387388)
6
128

aspektom oznaavala gramatika i leksika kategorija, dok se u novije doba

aspektom nazivaju gramatika (primarno morfoloka) i sintaktika kategorija, a tek se katkada (premda znatno rjee) tako naziva i leksika kategorija.
Tako slino Isaenku aspekt i aktionsart denira i Binnick (1991: 148), kao
u (3).
(3)
i. Aspect is grammatical. Virtually any Slavic verb may have either

perfective or imperfective stems. It is an obligatory category of
the Slavic verb and pervades the system of tense and aspect.8
ii. (. . . ) Aktionsarten are lexical, pertaining to classes of verbs of
lager expressions.9
Dokle god se naziv aspekt rabi unutar jedne teorije, za opis jednoga ili vie
srodnih jezika, potekoa naelno nema jer autori aspektolokih studija deniraju znaenje naziva aspekt (i drugih) kako ga oni rabe. Potekoe nastaju
kad se rade povijesni pregledi ili poredbena istraivanja nesrodnih jezika jer
se u relevantnoj literaturi aspekt i drugi aspektoloki nazivi pojavljuju u razliitim znaenjima. U nastavku se rada stoga upozorava na najee razlike
u uporabi nekih aspektolokih naziva i predlae se terminoloki model kojim
bi se terminoloka zbrka mogla izbjei barem kad je rije o usporeivanju
slavenskih s germanskim jezicima.
Naime, danas je od razgraniavanja naziva aspekt i aktionsart vanije
razgraniavanje dvaju znaenja naziva aspekt: 1. gramatike kategorije slavenskih glagola i 2. univerzalne sintaktike kategorije svojstvene svim jezicima. Aktionsart postaje sam po sebi manje vanom aspektolokom kategorijom, a razmjerno i jasno deniranom.
2. Aspekt kao nadreenica
Da je aspekt vie od gramatikoga (morfolokoga) obiljeja slavenskih glagola
i da je to samo jedan od moguih naina njegova izraavanja, tvrdi Comrie
(1976: 3), kao u (4).
(4) (. . . ) aspekti su razliiti naini gledanja na unutarnju vremensku
strukturu pojedine situacije.10
8
Aspekt je gramatian. Gotovo svaki slavenski glagol moe imati perfektivni ili imperfektivni korijen. On je obavezna kategorija slavenskih glagola i proima sustav vremena i
aspekt.
9
(. . . ) Aktionsarten je leksika, pripada glagolskim vrstama duljih izraza.
10
(. . . ) aspects are dierent ways of viewing the internal temporal constituency of a
situation.
129

Aspekt kao nain na koji govornik vidi situaciju u odnosu na deiktino vrijeme, a koji se u jeziku moe ostvariti razliitim sredstvima, vidi i Platzack
(1979: 39), kao u (5).
(5) (. . . ) sluit emo se nazivom aspekt za nain kako govornik (ili pisac)
odabire prikazati situaciju u odnosu na deiktino vrijeme, pod pretpostavkom da jezik nudi sustavan nain da izraava odreeni izbor.11
Odreivanje aspekta kao naina vienja situacije nije nova pojava (tako
je aspekt denirao i Agrell), no novo je da se nain prikazivanja situacije
moe ostvariti razliitim sredstvima, odnosno pomou sustava pravila, kao
to kau Verkuyl (1993: xi) kao u (6.i) i Smith (1997: xiv) kao u (6.ii).
Napominje se da Verkuyl rabi naziv aspectuality za ono to prema deniciji
odgovara aspektu kod drugih autora.
(6)
i. (. . . ) aspektualnost [aspekt, op.a.], ugrubo govorei, svojstvo je

koje omoguuje reenici da oznai je li to povezano, a moe se
sastaviti sustavom pravila za tumaenje.12
ii. Aspekt se odnosi na vremensku organizaciju situacija i vremensku
perspektivu. Aspektualno znaenje reenice proizlazi iz meudjelovanja izmeu dvaju neovisnih aspektnih sastavnica, vrste situacije i stajalita. Oba se ostvaruju u lingvistikim kategorijama.13
Pod nazivom aspekt ne podrazumijeva se samo gramatiko obiljeje (slavenskih) glagola, nego sloena jezina kategorija koja nije svojstvena iskljuivo
glagolima. Naglasak se s glagola pomie na predikat i njegove argumente,
odnosno na itavu reenicu. Na taj nain aspekt vide uglavnom aspektolozi zapadnjake tradicije (npr. navedeni Platzack, Verkuyl, Schoorlemmer,
Dahl, Filip).
Osim naziva aspekt, za tu se opejezinu kategoriju rabe i drugi nazivi,
kao aspectuality (Verkuyl 1993, Schoorlemmer 1995), situation type (Smith
1997), telicity aspect (Borik 2002) itd. Ukratko, katkad naziv aspekt obuhvaa ono to je na hrvatskome poznato pod nazivom glagolski vid i leksiku
11
(. . . ) we will use the term aspect to refer to the way a speaker (or writer) chooses
to present a situation in relation to deictic time, provided that the language oers a
systematic way to express the choice in question.
12
(. . . ) aspectuality, roughly, the property that makes it possible for a sentence to signal weather or not it pertains to something bounded, can be characterized compositionally
by a system of rules of interpretation.
13
Aspect concerns the temporal organization of situations and temporal perspective.
The aspectual meaning of a sentence results from interaction between two independent
aspectual components, situation type and viewpoint. Both are realized in linguistic categories.
130

znaajku pregiranih glagola aktionsart. Dakle, u novije doba aspekt i dalje

obuhvaa glagolski vid, ali i nadreenu kategoriju tako deniranomu aspektu
za koju se rabi i itav niz drugih naziva.
3. Prijedlog nazivlja
Iz do sada reenoga jasno je da svako sustavno bavljenje aspektologijom
nuno zahtijeva i bavljenje nazivima jer se jedino jasno odreenim naziva
mogu izbjei razliita razumijevanja tematike (u protivnome se denicije
moraju iitavati izmeu redaka). Potekoa je najvie kad se usporeuju
razliiti jezici, odnosno kad se sukobljavaju razliite jezikoslovne tradicije.
ak i u okvirima hrvatskoga jezika jasno nazivlje omoguilo bi lake snalaenje u ovome podruju. Naime, u hrvatskim su gramatikama uobiajeni
nazivi glagolski vid ili glagolski aspekt, ime je jasno naznaeno da je rije o
kategoriji koja se odnosi na glagole. Meutim, u novije se doba glagolskomu
vidu ne nijeu sintaktike znaajke, to znai da danas i glagolski vid ima
dva znaenja ba kao i aspekt. K tomu, osim spomenutih naziva, razliito se
u hrvatskome prevode i drugi za aspektologiju vani nazivi.
3.1. Vrsta radnje (aktionsart)
Zahvaljujui Agrellu u novije se doba naziv aktionsart rabi samo u znaenju:
leksika znaajka (pregiranih germanskih) glagola (moda treba napomenuti da se aktionsart kao meunarodnica pie malim slovom, dok se u njemakome, u skladu s njihovim pravopisom, pie Aktionsart). Primjena mu
se proirila i na druge jezike osim germanskih. Na francuskome se aktionsart
najee prevodi kao tip radnje (fr. type daction), katkad nain radnje (fr.
mode daction), aspektualitet (fr. aspectualit) ili apektivnost (fr. aspectivit) (Rico 2005).14
Aktionsart je iskljuivo leksika kategorija, negramatika, izborna i nesustavna (Binnick 1991). To je kategorija svojstvena prvenstveno pregiranim glagolima (npr. njemaki), a u slavenskim jezicima moe biti izraena
i suksima (zakljuci su u ovome radu nastali na temelju prouavanja germanskih i slavenskih jezika pa se nuno ne odnose na druge jezine skupine).
U germanskim jezicima aktionsart moe biti izraen i glagolskim esticama
(npr. u vedskome i engleskome). Glagoli u kojima je izraen aktionsart ne
pojavljuju se u parovima, ali se mogu pojavljivati u nizovima (7).
Selon les auteurs, le terme dAktionsart a tantt t traduit en franais par type
daction (cen est dailleurs lquivalent le plus habituel), tantt par mode daction (cf.
David Cohen), tantt encore par ordre du procs (cf. Brunel). Duhoux, lui, prfre parler
daspectualit (1995, 264 et n.43), ou mme daspectivit (cf. Duhoux & Dachy, 1992, 215,
n.1), prema Rico 2005.
14
131

(7) njem.: schreiben

unterschreiben, ausschreiben, abschreiben, zuschreiben, mitschreiben
ved.: skriva
skriva under, skriva ut, skriva upp, skriva om
engl.: write
write down, write in, write up, write up, write o
hrv.: pisati
potpisati, ispisati, zapisati, prepisati, pripisati
potpisivati, ispisivati, zapisivati, prepisivati, pripisivati
polj.: pisa
podpisa, wypisa, zapisa, przepisa, przypisa
podpisywa, wypisywa, zapisywa, przepisywa, przypisywa
slov.: psa
podpsa, vypsa, zapsa, prepsa, pripsa
podpisova, vypisova, zapisova, prepisova, pripisova
Aktionsart podrazumijeva da se izvedeni glagol razlikuje u znaenju od glagola od kojega je tvoren. Upravo ga ta karakteristika razlikuje od aspekta,
gdje se dva glagola ne smiju razlikovati u znaenju da bi se smatrala vidskim parovima. Stoga se npr. ne moe rei da glagoli pisati i prepisati tvore
vidski par, iako je prvi nesvren, a drugi svren. Svrenost glagola prepisati
popratna je pojava. To je novi glagol iji je vidski par imperfektivizacijom
dobiven glagol prepisivati. Vidski je par glagola pisati glagol napisati jer on
ne donosi nikakva nova znaenja (Mnnesland 2003, Jelaska, Opai 2005),
to je tzv. prazni preks.
U novijoj se hrvatskoj jezikoslovnoj literaturi aktionsart naziva nainom vrenja glagolske radnje (Gojmerac 1980, Bari i dr. 1997) ili glagolskovidskim znaenjima (Sili, Pranjkovi 2005). Nedostatak je prvoga naziva
duljina, ima ak etiri lana, k tomu se njihova znaenja poklapaju pa je zalihosan. Nedostatak je drugoga naziva to sadri pridjev vidski pa ovu jezinu
pojavu dovodi u izravnu vezu s glagolskim vidom, to nije poeljno. Dapae,
te bi dvije pojave svakako trebalo nazivima jasno razlikovati jer usprkos njihovoj odreenoj povezanosti veza meu njima nikako nije izravna. Kao to
se ne smiju mijeati kategorije, ni nazivi meusobno ne smiju upuivati jedan na drugi. Neosporno je da se aspekt i aktionsart esto supojavljuju
u glagolu, ali je upravo naglaavanje veze meu njima dovelo do mnogih
jezikoslovnih zabluda tijekom povijesti (npr. da se vedskim dvolanim glagolima izraava aspekt, v. Novak Mili 2008). U odnosu na sadraj za izraz
aktionsart predlae se hrvatski naziv vrsta radnje. Mogli bi se uzeti u obzir
i tip radnje, okolnosti radnje ili pak okolnosnost.
132

3.2. Vid (aspekt)

Naziv aspekt trebao bi se rabiti iskljuivo za oznaavanje gramatiko-morfoloke jezine kategorije, tj. u znaenju kakvo mu je dodijelio Agrell. Slavenski
je naziv za aspekt glagolski vid i oznaava binarnu opreku izmeu glagola koji
se meusobno razlikuju samo prema tomu opisuju li svrenu (perfektivnu,
ogranienu) radnju ili nesvrenu (imperfektivnu, neogranienu). Takvi aspektni parovi ne postoje u germanskim jezicima nema glagola koji se
pojavljuju u parovima iji se lanovi razlikuju samo po tome izraavaju li
perfektivnu ili imperfektivnu radnju, kao to je u hrvatskome glagolu skoiti
vidski parnjak glagol skakati, a glagolu zaskoiti glagol zaskakati. Parove
glagola koji se meusobno razlikuju samo po vidu, a ne i po znaenju Cviki
i Jelaska (2008) nazivaju vidskim parnjacima (bacati baciti ). Oni nisu
isto to i vidski parovi koji se meusobno razlikuju i po vidu, ali i znaenjski
jer postoji i odreena semantika razlika (npr. pjevati pjevucnuti, tzv.
nepravi vidski parnjaci,).
U slavenskim su jezicima najbolji primjeri vidskih parnjaka glagoli koji
su ve pregirani (preksima je izraen aktionsart) pa je aspekt izraen
suksom, najee -va- kao u (8), glagoli razliitih osnova kao u (9), izvedeni
glagoli s prijevojem ili drugim glasovnim promjenama kao u (10) ili glagoli
iji vid razlikuje naglasak kao u (11). Hrvatski su primjeri od (8) do (10)
navedeni prema Ragu (1997) i Jelaska, Opai (2005).
(8) potpisati potpisivati
ispisati ispisivati
zapisati zapisivati
prepisati prepisivati
(9) vidjeti gledati
rei govoriti
nai traiti
(10) skoiti skakati
ponoviti ponavljati
izmisliti izmiljati
(11) razgledati razgldati
Spomenuti tzv. prazni preksi, ije postojanje neki jezikoslovci osporavaju,

izraavaju i aktionsart i aspekt, pri emu je tvorba svrenoga parnjaka njihova primarna zadaa, a injenica da izraavaju i rezultativnost (koja esto
133

dolazi sa svrenou) sporedna. Takvi aksi imaju, dakle, dvojaku ulogu,

npr. preks na- u napisati ili pre- u prejesti se. Svreni parnjaci nesvrenih
glagola koji su dobiveni pomou preksa -na ne mogu se dalje imperfektivizirati15 uz zadravanje istoga znaenja (vie u Jelaska, Opai 2005), to se
smatra dokazom da je znaenje morfema na- i gramatiko.
(12) plivati naplivati se *naplivavati se
sluati nasluati se *nasluavati se
Nemogunost dalje imperfektivizacije pregiranih glagola nije dovoljno dobar dokaz da je neki pregirani oblik uistinu svreni parnjak nesvrenoga
glagola. Neki glagoli jednostavno nemaju svojega para. Na primjer, glagolu
spavati nije vidski parnjak glagol odspavati, iako glagol *odspavljivati nije
ovjeren. Odspavati znai spavati do kraja.
Aspekt je potpuno gramatikalizirana, obvezna, sustavna jezina kategorija kojoj je u osnovi opreka pf:impf (Binnick 1991). Dakle, da bi se govorilo
o aspektu, mora biti zadovoljen uvjet da se glagoli pojavljuju u parovima
od kojih je jedan svreni, a drugi nesvreni i da osim toga meu njima nema
druge znaenjske razlike. Drugim rijeima, moraju biti parnjaci. U jezicima
s kategorijom aspekta postoji odreen broj gramatikih morfema kojima se
izraava iskljuivo aspekt (slavenski -va-).
Vano je naglasiti da je aspekt jezina kategorija svojstvena glagolima
(ne reenici, v. dalje). Stoga je zabluda da su njemaki glagolski preksi ili
vedski preksi i glagolske estice indikatori aspekta, to ne znai da se u
tim jezicima ne moe izrei svrenost ili nesvrenost radnje.
3.3. Aspektnost
Aspektnost je univerzalna jezina kategorija, to znai da ju imaju jezici s
aspektom i oni bez njega, dakle i germanski i slavenski, ali i svi drugi. S
obzirom na aspektnost jezici se razlikuju po tome kojim se sredstvima slue
da bi ju izrazili. Aspektnost se odreuje kao svrenost (perfektivnost) ili
nesvrenost (imperfektivnost) radnje na sintaktikoj razini. Dakle, ona je
kategorija vidljiva na razini reenice, to ju jasno razlikuje i od (glagolskoga)
vida ili aspekta i od vrste radnje ili aktionsarta koji pripadaju rijeima. U
tome hoe li se neka reenica tumaiti kao perfektivna ili imperfektivna
iznimnu ulogu ima i vid ili aspekt, u jezicima koji ga imaju, ali i itav niz
drugih jezinih sredstava. Glavna su navedena u (13).
15
To, meutim, ne vrijedi za sve svrene glagole nastale preksacijom s na- (npr. sladiti
se nasladiti se naslaivati se).
134

(13)
leksike osobine glagola (svojstveno glag. znaenje, vrsta radnje)

glagolska vremena i naini
prilone oznake
odreene imenske fraze
Naziv je preuzet od M. Schoorlemmer (1995) koja u svojoj disertaciji ovu

kategoriju naziva aspectuality, to bi transfonemizacijom bilo aspektualnost.
Meutim, odabire se oblik aspektnost umjesto aspektualnost kao prikladniji
hrvatskomu jeziku. Aspektnost se u literaturi vrlo esto krije pod nazivom
aspekt, naroito kada se o aspektu govori kao o znaajki, na primjer, germanskih jezika ili kao o univerzalnoj kategoriji (usp. Comrie 1976, Dahl 1985,
Verkuyl 1993, Smith 1997 itd.).
3.4. Zavrnost (telinost)
Da bi se moglo govoriti o opejezinoj kategoriji aspektnosti, nuno je osvrnuti se na Vendlerovu klasikaciju glagola (1957/67) i pojam telinosti. U
literaturi se katkada i Vendlerova klasikacija glagola smatra aspektom ili
barem aspektnom kategorijom, tzv. aristotelovsko-vedlerovski aspekt (Novak Mili 2008). Opisuje se kao kategorija ira od aktionsarta, a ua od
aspekta (Binnick 1991:170171).
Telinost se (prema grkomu , kraj, cilj), povezana s Vendlerovom klasikacijom glagola, tumai kao svojstvo glagola i glagolske fraze koje
radnju prikazuje kao zavrenu ili nezavrenu. Teline situacije nuno sadre
podatak o toci u kojoj radnja zavrava ili prestaje, kao u (14). Ateline su
one koje ne podrazumijevaju takvu zavrenost radnje, kao u (15). To za reenicu u (14) znai da postoji trenutak u kojem e stolica biti zavrena, dok
pjevanje u reenici u (15) teorijski moe trajati neogranieno (Comrie 1976).
Stoga bi telinost hrvatski mogla biti zavrnost, a atelinost nezavrnost.
(14) John is making a chair.
Ivan pravi stolicu.
(15) John is singing.
Ivan pjeva.
Telinost nije morfoloki obiljeena pa nije gramatika, nego je leksika kategorija (i sintaktika, v. nie). Tom su kategorijom svojstveno obiljeeni svi
glagoli.
Opreka telian : atelian (t:at) katkada se denira jednom od aspektnih
opreka (Comrie 1976), a katkada se u literaturi telinost poistovjeuje s
aspektnou. Umjesto poistovjeivanja aspekta i aspektnosti, potrebno je
135

naziv aspekt ograniiti na glagolski aspekt slavenskoga tipa, tj. hrvatski vid.
Tada se pridjev aspektni odnosi na aspekt ili vid. Opreka t:at jedna je od
aspektnosnih opreka, jer uz aspektnost ide pridjev aspektnosni, a uz aspekt
pridjev aspektni.
S obzirom na zavrnost ili telinost glagoli se mogu podijeliti u etiri
skupine: glagoli stanja (states), glagoli radnje (activities), glagoli ostvarivanja (accomplishments) i glagoli postignua (achievements), primjeri su
navedeni u (16).
(16)
i. telini ili zavrni glagoli (ostvarivanje i postignue)

drown potonuti; recognize prepoznati
paint NP bojiti sliku; arrive stii
ii. netelini ili nezavrni glagoli (radnja i stanje)
walk ii; know znati
Glagoli ostvarivanja i glagoli postignua telini su glagoli jer sadre oznaku

cilja, s tom razlikom to je u glagolima ostvarivanja obuhvaeno vrijeme
provedeno u ostvarivanju cilja, kao u (17.i), a u glagolima postignua samo
ostvarenje cilja (17.ii), primjeri su preuzeti iz Vendler (1967).
(17)
i. trati jedan kilometar

ii. dosegnuti vrh
Iz primjera u (17) jasno je da se glagolu vrsta moe odrediti iskljuivo u

kontekstu. Tako i glagol pjevati, naveden kao nezavran ili atelian u primjeru u (15), moe biti zavran ili telian u primjeru poput (18). Stoga se o
Vendlerovoj klasikaciji esto govori kao o klasikaciji glagolskih izraza (ic
Fuchs 2009).
(18) John is singing a song.
Ivan pjeva pjesmu.
U hrvatskome za teline glagole accomplisment i achievement nema jedinstvenoga naziva. I u engleskome jeziku ta dva naziva dovode u nedoumicu
mnoge aspektologe, koji su ih esto pogrjeno tumaili upravo zbog nijansi u
znaenjima, a k tomu su obje vieznanice. Meu ostalim, accomplish znai
uspjeno zavriti, a achieve postii uz napor.
U hrvatskoj je literaturi za engleski naziv accomplishments navedeno
da su to glagoli postignua (Cviki i Jelaska 2007), postizanja (Novak Mili
2008), umijea (ic Fuchs 2009). Za engleski naziv achievements predlau
se nazivi glagoli uspjeha (Cviki i Jelaska 2007) i postignua (Novak Mili
2008, ic Fuchs 2009).
136

Prednost je naziva postizanje to jasno razlikuje naziv koji sadri oznaku

trajanja (postizanje) od onoga koji ju ne sadri (postignue). Nedostatak mu
je prevelika slinost s nazivom postignue. Nazivu umijee prednost je lake
razlikovanje dviju vrsta glagola. Meutim, znaenje mu nije jednako prozirno, a nije najprikladniji ni zbog nedostatka oznake trajanja. Naziv uspjeh
sadrajno je prikladan, no primjetno je udaljeniji od glagolskoga srodnika
uspjeti, za razliku od imenice uspijee koja je zasad ovjerena samo u razgovornomu stilu. I hrvatska rije ostvarenje, jednaka nazivu koji se pojavljuje
i u srpskome (Bikicki 2010), nedovoljno razlikuje ovu vrstu od glagola postignua. Mogua imenica domet nije prikladna jer nije glagolska imenica.
3.4.1. Ostvarivanje (accomplishment)
U ovome se radu stoga za accomplishment predlae imenica ostvarivanje,
koja znaenjski odgovara rijei accomplish. On takoer istie trajanje zbog
nesvrenoga suksa -iv, a ima korijen razliit od korijena u iduemu nazivu
(postignue).
3.4.2. Postignue (achievement)
Za imenicu achievement predlae se postignue, posebno zbog konotacije
koja ukljuuje napor, pa znaenjski odgovara engleskomu glagolu, a ne istie
se trajanje (to bi bilo prisutno u moguemu postizavanje). K tomu su ga
u svojim radovima odabrale dvije autorice neovisno jedna o drugoj (Novak
Mili 2008, ic Fuchs 2009).
3.5. Svrenost (perfektivnost)
Za slavenske je jezike najvanija ve spomenuta opreka pf: impf (istovremeno
aspektna i aspektnosna). Ona se na hrvatskome tradicionalno zove svrenou i nesvrenou (19). U reenici s nesvrenim glagolom (19.i) Ivan je
bacao loptu neogranieni broj puta. U reenici sa svrenim glagolom (19.ii)
vano je da je lopta baena, to znai da je vaan rezultat bacanja (Ivan je
mogao dugo pokuavati baciti loptu, ali u fokusu je samo onaj dio radnje kad
je ona uspjeno zavrena). Perfektivnost najee dolazi uz neku od vrsta
radnje (aktionsart): rezultativnost (20.ii), jednokratnost (semelfaktivnost)
(21.ii) i sl.
(19)
i. Ivan je bacao loptu.

ii. Ivan je bacio loptu.
(20)
i. Ivan je itao knjigu.

ii. Ivan je proitao knjigu.
137

(21)
i. Ivan je zvonio.
ii. Ivan je pozvonio.
3.6. Druge aspektnosne opreke

Razvojnost ili progresivnost Jedna je od aspektnosnih opreka progresivnost. Primjer opreke neprog:prog (neprogresivno : progresivno) u (22) preuzet je iz Comrie (1976). U obje je reenice uporabljen statian glagol to
be (biti). Meutim, druga se reenica (22.ii) moe parafrazirati aktivnim
glagolom (Fred se ponaa smijeno), pa zato ima obiljeje progresivnosti. U
prvoj (22.i) to nije mogue (Fred je smijean). Ope je pravilo da statian
glagol u progresivu ima aktivno znaenje.
(22)
i. Fred is silly.
ii. Fred is being silly.
Progresivnost je sloena i ne sasvim istraena kategorija koja se kao i mnoge

druge esto smatra aspektom te se usporeuje sa slavenskim nesvrenim vidom. S njime dijeli neka zajednika obiljeja (trajanje, nesvrenost radnje).
S obzirom da moe podrazumijevati razvoj, napredovanje radnje, radnju u
tijeku, mogla bi se nazvati razvojnou.
Konanost Katkada se spominje i opreka term:aterm (terminativity : aterminativity). Kad bi bila potrebna, mogla bi se zvati i konanost : nekonanost. Meutim, za nju Veruyl kae da odgovara tradicionalnoj opreci
pf : impf.
3.7. Sintaktiki elementi
U aspektnosna se obiljeja mogu ubrojiti i svi drugi sintaktiki elementi koji
utjeu na to da se radnja neke reenice nekoga jezika tumai kao perfektivna
(ograniena, zavrena) ili impefektivna (neograniena, nezavrena), kao telina (zavrna) ili atelina (nezavrna). To su na primjer glagolska vremena
i naini, prilozi i priloni izrazi (23, 25, 26), prijedloni izrazi (24), veznici
(27), odreene imenske fraze na mjestu objekta (28), glagolske estice (26
28) itd., neki su od njih spomenuti u (14). Vano je naglasiti da je rijetko
kada aspektnost obiljeena jednim od moguih jezinih sredstava. Najee
je rije o skupu razliitih struktura, kao to se vidi u primjerima (2328), to
aspektnost ini sloenom jezinom kategorijom (u posljednja se tri primjera
nalaze vedski izvornik i hrvatski prijevod).
138

(23) itali smo Jergoviev roman dva dana.

(24) Proitali smo Jergoviev roman za dva dana.
(25) Jan drank the wine (up).
(26)
i. Hela eftermiddagen hade han gtt igenom rapporten dr mnniskor berttade hur de upplevde att leva p socialbidrag, hur den
stndiga tillvaron p marginalen ntte ner dem, (. . . )
ii. Cijelo je poslijepodne pregledavao izvjetaje u kojima su ljudi opisivali kako je to ivjeti na socijalnoj pomoi, kako ih je konstantan
ivot na rubu istroio, (. . . )
(27)
i. Det var elden som sg till sig syret, eldens egen andning, en vind
som vxte sig starkare meda ammorna letade sig up genom grenverket.
ii. To je bio blagi povjetarac koji je poeo puhati prema aritu,
vatra je usisavala kisik, vatrin vlastiti dah, vjetar koji je jaao
dok su plamenovi traili put kroz kronje.
(28)
i. Lt Mia ha folk frn socialtjnsten med sig s fort hon gick ut.
ii. Sredili su da Mia ima sa sobom socijalne radnike im izae iz
kue.
4. Odnos lana i aspekta

Iako se ne moe jednostavno nazvati aspektnosnim obiljejem, korisno je
spomenuti i Verkuylovu ideju usporednosti koja dominira istraivanjima aspektnosti posljednjih godina. Osnovna ideja poiva na injenici da slavenski
jezici imaju morfoloki obiljeen glagolski aspekt, ali nemaju odreeni lan
(uz iznimku bugarskoga i makedonskoga). Nasuprot tome, germanski jezici nemaju morfoloki obiljeen aspekt, ali imaju odreeni lan. Stoga se
zakljuuje da se aspekt u germanskim jezicima moe izraziti upravo oprekom odreene prema neodreenoj imenskoj frazi (na mjestu objekta). Ta
se pretpostavka obino provjerava parovima reenicama kojima na mjestu
izravnoga objekta stoji zbirna ili gradivna imenica ili imenica u mnoini.
Verkuyl (1999: 129) kao primjer navodi reenice kao u (29). Izvorni govornici germanskih jezika izravni objekt vino u imperfektivnoj reenici (29.i)
tumae kao neodreenu koliinu vina, a u drugoj, perfektivnoj (29.ii) kao
odreenu koliinu.
(29)
i. Jan pi wino.
Jan je pio vino.
139

ii. Jan wypi wino.

Jan je popio vino.
U germanskim bi se jezicima ta razlika biljeila prisutnou odreenoga lana

u perfektivnoj reenici ili njegovom odsutnou u imperfektivnoj. Stoga
prijevod prve reenice na engleski glasi kao (30.i), a druge kao (30.ii).
(30)
i. Jan drank wine.

ii. Jan drank the wine (up).
Radnja se prve reenice opisuje kao nezavrna, nekonana ili nesvrena (atelic / aterminative / imperfective), a druge kao zavrna, konana i svrena (telic / terminative / perfective).
Meutim, novijim je istraivanjima (Schoorlemmer 1995, Filip 1999, Borik 2002, Mynarczyk 2004), u kojima su podrobnije analizirani brojni slini
primjeri, pokazano da Verkuylove tvrdnje tek treba potvrditi. Schoorlemmer i Filip dokazale su da se o ideji paralelizma moe govoriti u sluaju
perfektivnoga vida, odnosno o podudarnosti perfektivnoga aspekta i telinosti reenice, ali ne i imperfektivnoga. Pri tomu Schoorlemmer (1995) ne
govori o telinosti i atelinosti reenice, nego o odreenosti ili neodreenosti
imenske fraze. Imperfektivni se vid nuno ne podudara s atelinou jer na
imperfektivnost mogu utjecati i drugi imbenici, npr. prisutnost kvantikatora hab, koji oznaava obiajnost ili habitualnost (Schoorlemmer 1995).
Meutim, budui da je odreenost imenske fraze jedan od osnovnih preduvjeta da reenica bude telina, na isti se nain moe govoriti o uporabi
odreenoga, tj. neodreenoga lana ili o telinosti, tj. atelinosti reenice.
U poljskome je Mynarczyk (2004) utvrdila da se ideja paralelizma ne
moe podrati ni u sluaju perfektivnoga niti imperfektivnoga vida ili aspekta. U svojemu je radu Borik (2002) dokazala da su, barem u ruskome,
dvije aspektnosne domene (telinost i gramatiki aspekt) jasno odvojene kategorije. Novak Mili (2008) potvrdila je isto usporeujui hrvatski i vedski.
Drugim rijeima, utvrdila je da u velikom broju primjera postoji veza izmeu
uporabe odreenih lanova u vedskom i perfektivnoga vida u hrvatskome,
ali uope ne postoji izmeu neodreenih lanova i imperfektivnoga vida.
Takoer je pokazala da su za perfektivno tumaenje reenice osim odreenih fraza presudni i drugi imbenici, na primjer glagolske estice, prilone
oznake i dr.
5. Zakljuak
Aspektnost je bila i ostala zamrena i u odreenomu smislu nedokuiva
jezina pojava. Mnogo je toga u izraavanju aspektnosti subjektivno i ovisi
o nijansama znaenja koje govornik eli izraziti. Uz to se ona moe izraziti
140

nizom jezinih sredstava od kojih neka nisu dovoljno istraena. Upravo stoga
ne udi i terminoloko neslaganje u ovome podruju.
Veina se potekoa u deniranju i opisivanju aspektnosti primjeuje
tek kada se izae izvan okvira jednoga jezika (ili skupine jezika), npr. kad se
slavenski jezici usporeuju s germanskima, ili kad se stranca pokua nauiti
odgovarajuoj uporabi glagolskoga vida u hrvatskome. Tek tada postaje razvidno da nije dovoljno razlikovati svreni od nesvrenoga glagola da bi se
eljena poruka tono prenijela. Stoga se ovim radom htjelo predoiti raznolikost naziva i predloiti, u skladu sa suvremenim svjetskim istraivanjima,
nazive kojima bi se pokrila sva podruja aspektnosti nuna za prouavanje
te jezine kategorije u hrvatskome, a u odnosu prema drugim, naroito germanskim, jezicima. Upozoravanjem na problematina pojmovna i terminoloka mjesta eljelo se i usmjeriti dalja promiljanja o aspektu u hrvatskome
jeziku.16
morfologija
glagolski vid (aspekt)
Aspektnost
sintaksa
glagolska vremena i naini
leksik
svojstveno glagolsko
znaenje
vrsta radnje
(aktionsart)
razvojnost (progresivnost)
zavrnost (telinost)
vremenski prilozi
veznici
odreene imenske fraze
Tablica 1: Aspektnosne sastavnice
6. Literatura
Agrell, S. (1908) Aspektnderung und Aktionsartbildung beim polnischen
Zeitworte: ein Beitrag zum Studium der indogermanischen Prverbia
und ihrer Bedeutungsfunktionen, Lund: Ohlsson.
Bari, E. i dr. (1997) Hrvatska gramatika, Zagreb: kolska knjiga.
Bikicki, N. (2010) Uticaj znaenja partikule prozirnih frazalnih glagola na
njihovo usvajanje, Sveuilite u Novom Sadu (doktorski rad),
http://www.uns.ac.rs/sr/doktorske/natasaBikicki/disertacija.pdf
16
Zahvaljujem se Zrinki Jelaska na iznimno korisnim savjetima tijekom nastajanja rada
i pomoi u pronalaenju moguih rjeenja za neke od aspektolokih termina.
141

Binnick, R. I. (1991) Time and the Verb: A Guide to Tense & Aspect,
Oxford: Oxford University Press.
Borik, O. (2002) Aspect and Reference time, Utrecht: Utrecht University,
UiL ots (doktorski rad). http://igitur-archive.library.uu.nl/dissertations/2002-1025-092957/inhoud.htm
Chomsky, N. (1975) Syntactic Structures, The Hague Paris, Mouton, 1.
izd. 1957.
Comrie, B. (1976) Aspect: An Introduction to the Study of Verbal Aspect
and Related Problems, Cambridge: Cambridge University Press.
Cviki, L., Jelaska Z. (2007) Sloenost ovladavanja glagolskim vidom u
inojezinome hrvatskome, Lahor II/4, 190216.
Curtius, G. (1846) Sprachvergleichende Beitrge zur griechischen und lateinischen Grammatik, Berlin: Wilhelm Besser.
Dahl, . (1985) Tense and Aspect Systems, Basil Blackwell Ltd.
Filip, H. (1999) Aspect, Eventuality Types and Nominal Reference, London:
Routledge.
Gojmerac, M. (1980) Glagolski vid u hrvatskome ili srpskom i njemakom
jeziku, Zagreb (doktorski rad).
Isaenko, A. V. (1962) Die Russische Sprache der Gegenwart, vol. I., Halle
(Saale): Niemeyer.
Jelaska, Z., Opai, N. (2005) Glagolski vid i vidski parovi, u Jelaska,
Zrinka (ur.) Hrvatski kao drugi i strani jezik, Zagreb, Hrvatska sveuilina naklada, 152169.
Koschmieder, E. (1996) Les rapports temporels fondamentaux et leur expression linguistique contribution a la guestion de laspect et du
temps, Septentrion, Presses Universitaires.
Mikloi, F. (18681875) Vergleichende Grammatik der slawischen Sprachen, Osnabrck: Biblio Verlag (Reprint).
Mynarczyk, A. K. (2004) Aspectual Piring in Polish, Profschrift Universiteit Utrecht.
www.library.uu.nl/digiarchief/dip/diss/2004-0309-140804
Mnnesland, S. (2003) Glagolski vid u hrvatskom jeziku, Zbornik Zagrebake slavistike kole, Zagreb: FF Press, 2151.
Novak Mili, J. (2008) Kategorija aspekta dvolanih vedskih glagola u odnosu prema vidu hrvatskih glagola, Filozofski fakultet Sveuilita u
Zagrebu (doktorski rad).
Platzack, C. (1979) The semantic interpretation of aspect and aktionsarten: a study of internal time reference in Swedish, Dordrecht: Foris
Publications.
Ragu, D. (1997) Praktina hrvatska gramatika, Zagreb: Medicinska naklada.
Rico, C. (2005) Laspect verbal dans le Nouveau Testament: vers une
dnition, Revue Biblique: 1123.
Schoorlemmer, M. (1995) Participial passive and aspect in Russian, UiL
ots, Utrecht University, Utrecht (doktorski rad).
Sili, J., Pranjkovi, I. (2005) Gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: kolska
knjiga.
142

Smith, C. S. (1993/1997) The Parameter of Aspect (2. izdanje), Vol. 43,

Studies in Linguistics and Philosophy, Dordrecht: Kluwer Academic
Publishers.
Vendler, Z. (1967) Verbs and Times, u: Linguistics in Philosophy, Ithaca,
NY: Cornell University Press.
Verkuyl, H. J. (1993) A theory of aspectuality. The interaction between
temporal and atemporal structure, vol. 64 of Cambridge Studies in Linguistics, Cambridge: Cambridge University Press.
ic Fuchs, M. (2009) Kognitivna lingvistika i jezine strukture: engleski
present perfect, Zagreb: Nakladni zavod Globus.
Basic terminological issues in aspectology

This article discusses various terminological discrepancies and divergences
in aspectology, which is one of the major obstacles in understanding aspectuality of dierent languages. There are many dierent denitions of
aspect, they come from dierent linguistic traditions, they are based on different theoretical models and above all, they depend on the language (or
languages) being analyzed. As a consequence the term aspect is used for
several dierent but somewhat similar linguistic phenomena. The terminological confusion is especially evident when languages from dierent linguistic groups are compared. In this article the author aims to show dierences
in use of the term aspect and other related aspectological terms in linguistic
literature: vid, aspectuality, actionsart. Also, the author proposes Croatian
terminology and denitions for many aspectological issues, which could help
in attaining clarity and unambiguity in this eld of linguistics.
Key words: aspect, verbal aspect, aspectuality, aktionsart, telicity
Kljune rijei: aspekt, glagolski vid, aspektnost, aktionsart, telinost
143
UDK: 811.163.42:81342.8:8124
Katica Krei, Martina Arapovi

Filozofski fakultet Sveuilita u Mostaru, Bosna i Hercegovina
katica.kresic@tel.net.ba
Naglasni likovi na Radiopostaji Mostar

U radu se na temelju prikupljene snimljene grae ralanjuju naglasna odstupanja spikera i novinara na Radiopostaje Mostar s obzirom na naglasnu
normu hrvatskoga jezika. U prvomu se dijelu rada nakon krae rasprave
o naglasnim obiljejima predstavlja izbor naglasnih primjera koji se u normativnim prirunicima pojavljuju kao naglasne dublete i navode pomaci
naglasnih obiljeja koji su se dogodili u odnosu na zajedniku ili tradicionalniju inaicu. U drugomu dijelu rada predstavljaju se odstupanja od
(neobiljeene) naglasne norme prikupljenih primjera. U grai razliitih radijskih emisija snimanoj tri mjeseca sluno je izdvojeno ukupno 115 rijei,
od kojih se nekoliko pojavilo i u tri inaice. Odstupanja se najprije razvrstavaju s obzirom na preinake po vrstama rijei, a potom se iskazuje koliko
su za promjenu naglasaka zasluna promjena pojedinih njegovih obiljeja,
posebno mjesta udara, ali i ostalih.
0. Uvod
Bavljenje govorom novinara kao kriterijem novinarske kvalitete pripada novijoj povijesti novinarstva jer je jezik ostvaren u pismu bio i ostao shvaen
kao najvanije sredstvo prijenosa informacija, brusio se, stilski usavravao
tako da odgovara zahtjevima zanata. Govor kao drugi osnovni nain ostvarivanja teksta i prijenosa poruke esto se smatra neim to je dolo samo po
sebi, spontano, s pretpostavkom da je dovoljno u novinarskome govornom
medijskom nastupu samo pretoiti jedan medij u drugi, pismo u govor pa
da radio, a poslije i televizija, kao javni servisi uspjeno izvravaju svoju
zadau. Govor medija ima posebnu drutvenu ulogu, utjecaj i mo. Pored
glavnoga informativnog zadatka, obrazovna je uloga takoer neizostavna.
Mediji trebaju tititi i njegovati slubeni jezik. Mediji mogu pokazati svijest
144
K. Krei, M. Arapovi Naglasni likovi na Radiopostaji Mostar

o vanosti jezinoga standarda, pa onda i jezine kulture jednoga drutva,

ali i utjecati na njega.
Radijsko novinarstvo kao posebna djelatnost koristi se posebnim nainom govora. Govor spikera i novinara na radiju (uglavnom) pripremljen je
govor, nije spontani govor iz privatnoga ivota. Za postizanje optimalnih
odlika medijskoga govora nuno je ispravno naglaavati rijei jer ispravno
naglaavanje ima ne samo kulturnu funkciju, nego i pragmatinu. Pogrjenim izgovaranjem naglasaka (i naglasnih duina) katkad se mijenja smisao
poruke. Odnos prema govoru novinara jo nije dovoljno istaknut unato
obvezi javnih medija da tite i njeguju hrvatski jezik. U radijskom i televizijskom novinarstvu novinari moraju svladati pravila i naela dobroga
govora, kako bi unutar razliitih radijskih programa i anrova mogli ostvariti
optimalnu komunikaciju sa sluateljima te zadrati njihovu pozornost i nazonost (Zgrablji, 2002: 47). To znai da se kodicirana naglasna norma
treba potvrivati u govoru spikera, novinara, nastavnika i svih onih kojima
je zanimanje javno govorenje, onih koji na bilo koji drugi nain utjeu na
naglasne promjene sluatelja. Naglasne se razlike u govornoj komunikaciji
lako zapaaju s obzirom na najrairenije likove bez obzira je li rije o otklonima od kodikacijske ili uporabne norme (Vrban Zrinski, Varoanec-kari,
2004.). Radio kao medij, uz ostalo, zadovoljava primateljima potrebu za pripadanjem i identikacijom, dijelom i kroz zajedniki govor. Medijalizacijom
i institucionalizacijom taj govor u drutvenoj komunikaciji dobiva status
modela ispravnoga i poeljnoga govorenja.
Kao podsvjesniji dio jezinoga znanja, kojim se ovladava u djetinjstvu,
a izloeniji dio izvanjskoga prepoznavanja, izgovor openito, a s njime i naglasak, pokazuje razliite identitete u sociolokome, nacionalnome i regionalnome smislu otkriva izvanlingvistike znaajke zbog ega je i paralingvistiki znak, prema kojemu se vrijednosno odreujemo (kari, Lazi, 2002: 7).
Mnogoliki su razlozi koji jedne naglasne likove zatiru, a druge jaaju, i tek
se po ukupnosti odnosa dade zakljuiti to je matica razvoja, a to rubna pojava (Zorii, 1990: 37). Tako je Mostar 90ih godina (a i poetkom novoga
stoljea) bio izloen useljavanju i iseljavanju pa se i ta pojava treba uzeti u
obzir kad je rije o unoenju zaviajnih naglasnih obiljeja iz sredinje Bosne,
sjeverne Hercegovine i drugih krajeva. Okretanje zagrebakomu kolokvijalnomu govoru, odnosno urbanijemu idiomu, druga je vana injenica koja je
utjecala na promjenu naglasnih znaajki u mostarskoj sredini u ratnom i
poratnom vremenu. Ona proizlazi iz potrebe da se istaknu razlike u odnosu
na prijeratno stanje, pri emu se primjeri nisu provjeravali u normativnim
prirunicima. Ta se pojava odnosi na manji broj govornika od kojih su se
neki pojavljivali i u radijskim emisijama.
145

0.1. Graa i ispitanici

Graa je prikupljena snimanjem razliitih informativnih emisija na Radiopostaji Mostar. Sadraj su bile uglavnom vijesti, dnevne emisije, aktualnosti i zbivanja u Mostaru. Slunom analizom sadraja i presluavanjem
snimaka izdvojene su rijei i njihovi oblici koji su nepravilno izgovoreni ili su
razliiti od tradicionalne naglasne norme. Naime, osim naglasaka koji se ne
pojavljuju ni u jednome od istraenih prirunika, odstupanjima od norme
smatrali su se i odabiri rjeih, obiljeenih naglasnih dubleta. U pojedinim
sluajevima iste se rijei razliito naglaavaju, jednom ispravno, a drugi put
neispravno, pa su oba primjera navedena.
Analiziraju se primjeri tridesetak razliitih govornika, novinara i spikera,
ije je zanimanje u najuemu smislu javno govorenje. Ispitanici nisu podijeljeni ni prema kojemu obiljeju, nego su se samo izdvajali njihovi najei
otkloni od (neobiljeene) naglasne norme hrvatskoga standardnoga jezika.
Najprije su podijeljeni po gramatikim kategorijama (vrstama rijei, sklonidbi i rodu) budui da su najvei dio grae imenice, a potom su pokazane
razlike izmeu klasinih prozodijskih likova i otklona s obzirom na mjesto,
kvalitetu i kvantitetu naglaavanja, tj. udar, ton i duinu. Cilj je bio istraiti
koje su i kakve pogrjeke naih novinara i spikera u govoru radi prosudbe o
toj pojavi.
Kako bi se utvrdilo da je rije o otklonu od (neobiljeene) suvremene
hrvatske norme, prikupljeni su se primjeri provjerili u tri suvremena hrvatska prirunika: Rjeniku hrvatskoga jezika (ur. onje i Naki, 2000), Hrvatskome jezinom savjetniku (Bari i dr., 2000) i Velikome rjeniku hrvatskoga
jezika (Ani, 2006), tzv. Velikomu Aniu. Navedeni normativni prirunici
hrvatskoga jezika biljee razliite izgovorne mogunosti istih rijei, inaice
ili dublete, ali se one u spomenutim prirunicima ne navode istim redoslijedom, ime se esto neizravno pokazuje poloaj naglasne inaice i upuuje
govornika da izabere prvi primjer.
1. Hrvatski naglasak i naglasne inaice

Kao jedno od prozodijskih sredstva koja pripadaju jezinim jedinicama (rijeima, izrekama itd.), a ne mogu se izvesti iz obiljeja fonema, naglasak se
sastoji od tri obiljeja ili sastavnice: siline ili udara, duine i tona. Silina je
relativna glasnoa kojom se izgovara pojedini slog, osim udara naziva se jo
i jainom. Duina je dulje trajanje jednoga sloga u odnosu na drugi, naziva
se jo i duljinom ili kvantitetom. Moe se iskazivati manjim jedinicama, morama pa dug slog ima dvije more, a kratak jednu (npr. Garde, 1993, Jelaska,
2004). Ton moe biti visok i nizak, u nekim jezicima i srednji. Navedena
su obiljeja i njihov meusobni odnos osnova jedne od temeljnih tipolokih
146

podjela razliitih jezika s obzirom na naglasak, a njima se slue i suvremeni

hrvatski fonolozi (npr. Jelaska 2004, Mandi, 2007).
Hrvatski standardni jezik slui se naglaskom koji se kao razlikovno fonoloko sredstvo sastoji od sva navedena tri obiljeja: promjena svakoga od
navedenih obiljeja, udara (siline), duine i (visokoga) tona (niski je ton zalihostan, a visoki razlikovan) moe dovesti do promjene znaenja rijei. Ostali
hrvatski idiomi imaju jedno, dva ili sva tri od navedenih obiljeja, npr. zagrebaki kajkavski ima samo jedno obiljeje, saljski ima dva, a standardni
hrvatski, bednjanski i lastovski tri (Jelaska, 2004: 193). U radu se rabi i
tradicionalni pristup naglascima, koji ukljuuje etiri naglaska i nenaglaenu
duinu te njihova obiljeja: mjesto naglaska, trajanje i intonaciju (koja se
naziva i melodijom) kako bi bio itljiv i fonoloki tradicionalno obrazovanim
itateljima. Ne rabe se uvijek puna tradicionalna imena naglasaka, nego
kraa koja su se esto rabila meu akcentolozima, posebno na kazalinim
akademijama: brzi za kratkosilazni (k
ua), spori za kratkouzlazni (na),
silazni za dugosilazni (zlto) i uzlazni za dugouzlazni (rka).
Za razliku od jezika sa stalnim mjestom naglaska poput francuskoga,
ekoga, makedonskoga, poljskoga, hrvatski pripada jezicima s pokretnim
mjestom naglaska, poput talijanskoga, panjolskoga ili ruskoga. Naglasak je
u hrvatskome jeziku relativno slobodan jer se moe ostvariti na bilo kojem
slogu rijei osim na posljednjem. U razliitim oblicima iste rijei moe se
pojaviti svaki od etiriju naglasaka, npr. lnac (N jd.), lnca (G jd.), lnci (N
mn.), lonaca (G mn.). Nekoliko pravila ograniava raspodjelu standardnih
hrvatskih naglasaka, iako ona nisu bez izuzetaka (Babi i sur. 1991). Ta su
poznata pravila navedena u (1) kako bi se pokazalo da se u ispitanoj grai
potuju bez izuzetka samo prva dva.
(1)
i. na jednoslonim rijeima naglasci su samo silazni

ii. slogovi su pred naglaenim slogom samo kratki, ostali mogu biti
dugi
iii. na posljednjemu slogu u rijei nema naglaska (odatle su preli
naprijed)
iv. silazni naglasci stoje samo na prvomu slogu u rijei (na drugima
bi preli naprijed)
v. silazni naglasci s prvih slogova prelaze na prednaglasnicu u reenici
Hrvatski je naglasni sustav vrlo sloen sustav. Jedan manji dio naglasnica,
tj. leksiki naglaenih rijei, nema jedan naglasak, nego se pojavljuje u razliitim inaicama, to znai da nije jedinstveno prozodijski normiran. Supostojanje dvaju ili triju naglasaka na jednoj rijei, tzv. dubleta ili tripleta,
dodatno ga optereuje. Razliiti su stavovi o naelima prozodijske standardnosti i standardiziranja: dok jedni trae opravdanja za odranje postojee
147

norme i propisuju oblike kakve nitko ne govori, drugi tvrde da odluivanje

o tome to e biti propisano ne treba zasnivati na kabinetskoj dedukciji,
nego na sociolingvistikim istraivanjima stanja, sklonosti i tenji (kari
i sur. 1996). Razliito naglaavanje pojedinih rijei pa i itavih skupina
esto se pripisuje razlikama izmeu kodicirane i uporabne norme. Naime,
pojedini jezikoslovci govore o dvojnoj raslojenosti norme: to su propisana
(kodicirana) i uporabna (Vukui, 1993, 1996), drugi o trojnoj: to su klasini idiom, prihvatljivi idiom i prihvaeni idiom (kari), a neki spominju
i funkcionalno-stilske razlike. Budui da su sustav i norma povijesne pojave, postavljena naela standardnosti ne mogu se u potpunosti ostvarivati
u procesu standardizacije. J. Sili (1997) govori o neizbjenom raskoraku
izmeu triju razina apstrakcije sustava (samo funkcionalno stalni elementi),
norme (kolektivno ostvarenje sustava) i govorenja (individualno ostvarenje
norme). Pri tome se podrazumijeva da su oba naglaavanja svojstvena hrvatskomu novotokavskom naglasnom sustavu. No, budui da je naglasni
sustav jezini sloj koji je najmanje sklon promjeni, dovoljno je pogledati
stare hrvatske prirunike i posluati dananje govornike kako bi se pokazalo
koje je naglaavanje stalno (kavi, Varoanec-kari, 1999). U mnotvu
razgovornih inaica tradicionalna hrvatska normativna akcentuacija na novotokavskoj osnovi jedina je stabilna, poznata, provjerena i sustavna.
Promjene u odnosu na tradicionalnu normu u grai prikupljenoj za ovaj
rad oituju se u nekoliko obiljeja: naglaavanje nepoetnih slogova silaznom intonacijom (v. Vukui, 1993), ime se kri raspodjelno pravilo u (1.iv),
ukljuujui i posljednji slog, ime se kri pravilo (1.iii), dok je najmanje sporan neprenesen naglasak na prednaglasnicu, ime se kri pravilo (1.v), ali
je to pojava koja je uzela maha. Pojavljuju se i izostavljanje ili umetanje duina, pa i ve uoena neutralizacija razlike izmeu kratkouzlaznoga i
kratkosilaznoga naglasaka u korist kratkosilaznoga (npr. Varoanec-kari,
kavi, 2001). Najei su otkloni od naglasne norme hrvatskoga standardnoga jezika uoeni u ovome istraivanju uzrokovani mjesnim i argonskim
obiljejima u naglaavanju, odnosno odabiru vlastitoga umjesto normiranoga
naglaska. Neka su odstupanja uzrokovana naglasnom hiperkorektnou
pogrjekama zbog elje za ispravnim naglaavanjem, odnosno priopavanja
prije nego to se ovladalo pojedinim rijeima. I homogra su zbunjivali nepripremljene spikere. Tako je u ovome istraivanju jedna spikerica pokaznu
zamjenicu t proitala kao da je rije o vezniku: te je optube. . . Meutim,
u radu se ne ulazi u ulogu odstupanja jer je mogue da pokazuju i smjerove
naglasnih promjena u hrvatskome jeziku, to bi mogle pokazati i naglasne
inaice (dublete) da su sustavno donesene u prirunicima. Na primjer, trei
se nepoetni slogovi silazno naglaavaju u genitivu mnoine nekih imenica
a-sklonidbe, u nekim sloenicama i u stranim imenima.
148

1.1. Naglasna inanost u tri suvremena prirunika

Naglasna inanost moe se iitati i iz rjenika i drugih hrvatskih prirunika,
od kojih su za ovaj rad sustavno pregledana tri: Rjenik hrvatskoga jezika
(RHJ), Hrvatski jezini savjetnik (HJS) i Veliki hrvatski rjenik (VHR),
slino kao u radu A. R. Bagdasarova (2007) koji spominje normativnu neusklaenost i meu naglascima. U tim se prirunicima inanost katkad ocrtava kao mogunost dvaju izgovora, oznaena veznikom i, a katkad je rjea
ili manje preporuljiva inaica stavljena u zagradu. Vidljivo je da RHJ i
VHR esto navode samo jedan oblik ili jedan ostavljaju kao glavni, a drugi
stavljaju u zagrade, dok HJS esto navodi oba pomou veznika i. Navoenje
inaica u tri prirunika omoguuje i da se promotri njihov poloaj i na drugi
nain koja je izgovorna inaica zastupljena u sva tri prirunika, koja samo
u jednomu ili u dvama. Ovo je vano istaknuti jer vlastite neujednaenosti
govornici esto opravdavaju nesreenou norme i dubletnim rjeenjima u
prirunikim popisima.
U ovomu dijelu rada izdvojeni su neki primjeri naglasnih odstupanja od
neobiljeenih inaica rijei koje kao dublete navode i spomenuti prirunici,
bar jedan od njih. U radu se posebice istiu oni primjeri naglasnih dubleta
koji optereuju dananji kodikacijski sustav. U sljedeim su tablicama navedeni primjeri naglasnih inaica iz prirunika koje su se pojavile i u govoru
ispitanika s mostarskoga radija. Preneseni su kao u samome priruniku:
rjenici uglavnom rjeu, noviju ili manje preporuljivu inaicu stavljaju u
zagradu, a Savjetnik ju donosi drugu po redu povezanu sastavnim veznikom.
U tablici 1 navedene su rijei stranoga podrijetla, njih dvadeset. Kao
to se vidi, najvie dubleta donosi Hrvatski jezini savjetnik, rjenici znatno
manje. Rjenik hrvatskoga jezika ima ih samo sedam, trinaest je bez inaice,
dok ih Veliki Ani ima est, ali samo dvije dijeli s drugim rjenikom. Sva
tri prirunika za svaku rije dijele jedan zajedniki naglasni lik; potvrde u
samo dva prirunika uoljiv su izuzetak: provincija se pojavljuje u dvije
jednake inaice u sva tri prirunika, ali su razliita poloaja, dok Jamajka
nema zajedniki lik.
Hrvatski jezini savjetnik ponovno daje najvie dubleta, etrnaest od
navedenih dvadeset. S Rjenikom hrvatskoga jezika zajednikih je trinaest,
s Velikim Aniem dvanaest, a pet je zajednikih naglasnih likova u sva tri
prirunika. U tablici se izdvaja primjer odakle koji u Rjeniku hrvatskoga
jezika ima trovrsno naglaavanje, u Savjetniku dubletno, a u Velikome je
Aniu samo jedan nain (pet je razliitih naina naglaavanja navedene rijei).
149

Rjenik hrvatskoga jezika
dfektan
(defktan)
provncija
(prvncija)
ksplozija
(eksplzija)
agnija
(gonija)
mdalja
(medlja)
televzija
(telvzija)
adekvatn
(adkvatn)
trdcija
trdcjsk
pdcija
organzator
ambsador
telvzor
terrist
mgistar
h
uligan
Amerkanka
vegetarjanka
apsol
utno
Jmajka
Hrvatski jezini savjetnik

dfektn
i defktn
provncija
i prvncija
eksplzija
i ksplozija
agnija
i gonija
mdalja
i medlja
televzija
adekvatn
i adkvatn
tradcija
i trdcja
tradcjsk
i trdcjsk
pdcija
i pedcija
organiztor
i organzator
ambasdor
i ambsador
televzor
i telvzor
terrist
mgistar
i magstar
h
uligan
i hulgan
Ameriknka
i Amerkanka
vegetarijnka i vegetarjanka
apsol
utn
i apslutn
Jmajka
Veliki hrvatski rjenik

dfektn
prvncija
(provncija)
ksplozija
(eksplzija)
agnija
mdalja
televzija
adekvatn
trdcija
trdcijski
organzator
(organiztor)
ambsador
(ambasdor)
telvzor
(televzor)
terrist
(terorst)
mgistar
h
uligan
Amerkanka
vegetarjanka
apsol
utno
Jamjka
Tablica 1: Dubletne rijei stranoga podrijetla u tri hrvatska prirunika
U tablici 2 nalaze se domae rijei. Kod njih je primjetna jo vea raznolikost

odnosa i vie je rijei koje u tri prirunika nemaju zajedniki izraz.
osmna
(smina)
gr
a
anstvo
(granstvo)
zvanredan
(izvnredan)
knjevn
ost
ponzn
ost
stvran
Kprvnica
od
akle
(dakle odkle)
sglasn
ost
govrnk
brazov
anje
stodobno
zbava
voz
nzoan
od
avno
darvao
(d
arovao)
m
aloljetnik
hldno
prlazan

smina
i osmna
graanstvo
i granstvo
izvnredan
i zvanredan
knjevnost
p
onznost
i ponznost
stvran
i stvran
Kprvnica
odakle
i odkle
sglasnost
i suglsnost
gvornk
i govrnk
obrazovnje
i brazovanje
stodobno
i istdobno
zbava
i zbava
voz
i voz
nzoan
odavno
d
arovao
i darvao
maloljetnik i malljetnik
hldno
prlazan

osmna
graanstvo
izvnredan
knjevnost (knjivnost)
ponznost
stvran
Kprvnica
(Koprvnica)
odakle
sglasnost
gvornk
obrazovnje
istdobno
zbava
voz
nzoan
odavno
hldno
prlazan
Tablica 2: Dubletne domae rijei u tri hrvatska prirunika
Kao to se vidi u tablici 1, u inaicama se dogaaju razliite promjene u

odnosu na naglasni izraz zajedniki svim trima prirunicima, to bi znailo
150

tradicionalniji standardni izraz. Pomie se mjesto udara na idui ili prethodni slog, zadravanjem sporoga naglaska ili mijenjanjem sporoga u brzi,
odnosno uzlaznoga u spori. Pri tome se moe dogoditi da se duina ponekoga sloga izgubi ili se dui prethodno kratak slog. Visoki ton moe ostati
na istome slogu, pomaknuti se na prethodni, idui ili na zaidui slog. Primjeri spomenutih promjena navedeni su u (2), napisani su obinim slovima.
Inaice u rijeima domaega podrijetla pokazuju neke pojave koje se nisu
oitovale u inaicama rijei stranoga podrijetla: promjene u istomu naglaenomu slogu i udar na prethodnomu, a ton na pretprethodnomu slogu. One
i primjeri otisnute su u (2) masnim slovima.
(2)
1. Pomaci na idui slog

i. udar na idui (ton ostaje)
spori u brzi
ii. udar i ton na idui
spori na iduem
iii. udar na idui i ton na zaidui

brzi u spori na iduem
iv. udar na idui, ton na zaidui,

gubi se duina
brzi u spori na iduem
brzi u uzlazni na iduem
terrist (terorst)
smina i osmna
dfektn i defktn, mdalja i medlja, organz
ator i organiztor,
mgistar i magstar
gr
a
anstvo i granstvo
h
ulig
an i hulg
an,
apsol
utn i apslutn
apsol
utn i apslutn
m
aloljetnik i malljetnik
p
onzn
ost i ponzn
ost,
od
akle i
odkle
2. Pomaci na prethodni slog

i. udar i ton na prethodni
uzlazni u spori na prethodni
tradcija i trdcja
ii. udar na prethodni, ton

na pretprethodni
spori u brzi na prethodnomu
darvao i d
arovao
iii. udar i ton na prethodni,

dui se prethodno naglaen
slog
spori na prethodnomu
provncija i prvncija, agnija i

g
onija
izvnredan i zvanredan
3. Promjene u istomu slogu

i. ton na idui
ii. ton na prethodni
iii. dugi u kratak
silazni u uzlazni
uzlazni u silazni
uzlazni u spori
stvran i stvran
zbava i zbava
voz i voz
151

2. Naglasne inaice i netoni naglasci u razliitih vrsta rijei

U ovomu e se poglavlju navoditi rijei koje su ispitanici razliito naglaavali,
rijei u kojima su odabirali jednu, ali rjeu inaicu koju prirunici navode na
drugome mjestu te rijei koje su posve pogrjeno naglaavali. Treba napomenuti da su gotovo sva odstupanja uoena na samoznanicama, i to najvie
na imenicama, potom na pridjevima i prilozima, a najmanje na glagolima.
Neke su rijei drugaije od neobiljeenoga normiranoga naglaska u svojemu
citatnomu obliku, a onda i drugima, dok su neke uoene rijei izdvojene
zbog naglaska na kojemu od sklonidbenih ili spreznih oblika. Najvei je
udio inaica meu imenicama, vie od polovice: 54%. Sljedei su pridjevi:
17%, potom glagoli: 16% i na kraju prilozi: 13%.
2.1. Imenice
Meu imenicama se inaice pojavljuju i u rijeima stranoga podrijetla, ali i
u domaim rijeima.
2.1.1. Imenice e-sklonidbe enskoga roda
Od rijei navedenih u tablici 1 imenice televizija, provincija, agonija i eksplozija koriste se na oba navedena naina podjednako. Prvi navedeni primjeri
prema rjenicima iz literature ei su i vie se koriste, te su navedeni prvi,
a drugi primjer naglaavanja naveden je drugi po redoslijedu u (3).
(3)
televzija
provncija
agnija
kspl
ozija
trdcija
telvzija
prvncija
g
onija
eksplzija
tradcija
Vodei se prema ovim i slinim, ali tonim primjerima nai spikeri i novinari
naglaavaju i ostale rijei, naalost netono, bilo da je naglasak dijalektalan, bilo da je jednostavno drugaiji nego u standardnomu jeziku. Tako se
primjeri kao to su promocija, pedicija i tranzicija pogrjeno naglaavaju,
kao u (4). Pri tomu prve dvije rijei mijenjaju mjesto udara i ton, a trea
samo mjesto udara, to se oituje kao promjena sporoga u silazni naglasak. Jednako je tako nepravilno naglaavano ime drave Slovenije i hrvatske
Dalmacije, kao u (4).
152

(4)
prm
ocija
pdcija
trnzcija
Slvenija
Dlm
acija
promcija
pedcija
tranzcija
Slovnija
Dalmcija
Imenicu maja umjesto sporim (kratkouzlaznim) naglaskom mja ispitanici naglaavaju brzim (kratkosilaznim) naglaskom: m
aja, to je progrjeno. Kod nje je rije o zamjeni sporoga naglaska brzim. U drugim je
primjerima u (6) promijenjeno mjesto naglaska. Imenica institcija u obliku
G jd. institcije i L mn. institcij
am
a naglaava se i drukije, netono u G
jd. insttucije. Imenica npr
avda pogrjeno se povremeno izgovara u obliku
D jd. neprvdi.
Imenica enskoga roda, sloenica hidroelektrna ne izgovara se pravilno,
iako naglasak ostaje isti, spori: hdroelektrana. Umjesto na drugome dijelu
sloenice -elektrana naglasak je na prvom hidro-.
(5)
mja
institcija
npr
avda
hidroelektrna
m
aja
insttucije
neprvdi
hdroelektrana
Imenica enskoga roda kandd

atkinja izgovara se kandidtkinja, u kojoj je
naglasak ostao isti, ali se prebacio s drugoga na trei slog. Ime drave u
Karipskome moru Jm
ajka naglaava se Jamjka, to donosi samo Veliki
Ani.
(6)
kandd
atkinja
Jm
ajka
kandidtkinja
Jamjka
etiri se imenice enskoga roda na -ina razliito izgovaraju na Radiju:

osmina, razina, kotlina,vladavina, kao u (7). Jezikoslovci smatraju da se
imenica osmina moe naglaavati na dva naina osmna i smina. Naravno,
nai su novinari prihvatili oba naina izgovaranja. Imenica r
azina naglaava
se dvojako, s brzim naglaskom na poetnome slogu i sporim na medijalnome
slogu. Na Radiju se mogu uti oba naina naglaavanja. Imenica ktlina,
netono se izgovara kotlna. Oblik I jd. imenice vldavina izgovara se dvojako. Pravilno naglaavanje imenice u ovome obliku vldavinom zamjenjuje
se naglaskom vladvinom. Ovakva zamjena moe se esto uti na mostarskome govornom podruju i dogaa se u svim padeima, ali na snimci je
153

zabiljeen samo ovaj primjer u I jd.

(7)
osmna
r
azina
ktlina
vldavinom
smina
razna
kotlna
vladvinom
Imenice poledica, polovica i Koprivnica trebale bi se naglaavati kao to je

navedeno s lijeve strane u (8). One ipak tako ne zvue na naem Radiju.
Imenica poledica naglaava se pogrjeno pledica. Kratkouzlazni naglasak na
prvome slogu zamijenjen je dugouzlaznim naglaskom. Imenica polovica takoer se stalno naglaava pogrjeno i to polovca. Isto vrijedi za naglaavanje
grada Koprivnice: Koprvnica.
(8)
pledica
polvica
Kprvnica
pledica
polovca
Koprvnica
Imenica vonja moe se uti sa sporim naglaskom vnja, ali i s uzlaznim

naglaskom: vnja. Imenica zabava moe se uti i pravilno (zbava) i nepravilno (zbava) naglaena. Imenica glavobolja dvojako se naglaava: pravilno
glavbolja, ali i nepravilno glvobolja.
(9)
vnja
zbava
glavbolja
vnja
zbava
glvobolja
Na Radiju se vie izgovara medlja, iako se prema rjenicima preporua

mdalja.
(10)
mdalja
medlja
Kod naglaavanja imenice Kapela dogodila se zanimljiva stvar. Naime, nai

novinari i spikeri kao i veina hercegovakoga puka za malu crkvu kau
kapla. Slijedei ovaj primjer i spikeri su proitali pogrjeno: preko prijevoja
Kapla.
154

(11)
Kpela
Kapla
Povremeno se pojavljuju naglasne pogrjeke koje treba smatrati propustima

(sluajnim pogrjekama). itajui vijesti, tonije rubriku na kraju vijesti,
Stanje na cestama, spikerica je pogrijeila jer je umjesto imenice u G mn.
cst
a izgovorila imenicu cesta u N jd: Na dijelovima cesta. . . Kako je rije
zbilja dvoznana, moe biti imenica zblja i prilog zblja, katkad se dogaa
zamjena.
2.1.2. Imenice i-sklonidbe enskoga roda
Imenice enskoga roda na -ost kao u (12) razliito su se izgovarale. Imenica
knjievnost dvojako se naglaava: knjevn
ost / knjivn
ost. Naglaavanje
ove imenice knjivn
ost duboko se ukorijenilo ne samo na Radiju nego i u
svakidanjem govoru mostarskoga kraja tako da je pravilno naglaavanje za
mnoge neobino, a za one koji manje poznaju hrvatski i nepoznato. Isto
vrijedi i za imenicu poniznost, na Radiju su zabiljeena oba tipa naglaavanja: ponzn
ost / p
onizn
ost. Dvije posljednje rijei na Radiju su se izgovarale
samo u jednoj inaici, kao prohdnost i suglsnost.
(12)
knjevn
ost
p
onizn
ost
prhodn
ost
sglasn
ost
knjivnost
ponznost
prohdnost
suglsnost
2.1.3. Imenice a-sklonidbe srednjega roda

Glagolske imenice trgovanje, obrazovanje, ogranienje i uklanjanje na Radiju su se razliito izgovarale, kao u (13). Imenica obrazovanje izgovara se
dvojako. Naime, naglasak prelazi na mjesto naglasne duine i dulji se.
Potpuno suprotna pojava, a netona, dogaa se kod imenice ogranienje;
moda prema primjeru imenice obrazovanje ispitanici naglasak stavljaju na
prvi slog. Ispitanici ne izgovaraju tono klanj
anje, nego netono uklnjanje. Imenica trgovanje izgovara se dvojako, pravilno trgv
anje i nepravilno
trgovanje. Kratkouzlazni naglasak prelazi na slog ispred, na slogotvorno r i
mijenja se u kratkosilazni naglasak. Slino je i s imenicom uklanjanje. Imenica graanstvo izgovara se granstvo, iako pogrjeka nije ni gr
a
anstvo.
155

(13)
brazov
anje
klanj
anje
ograninje
trgv
anje
granstvo
obrazovnje
uklnjanje
granienje
trgovanje
gr
aanstvo
2.1.4. Imenice a-sklonidbe mukoga roda

Rijei stranoga podrijetla televizor, organizator i ambasador u dvama prirunicima koji su se u ovoj analizi uzimali u obzir imaju dvojako naglaavanje.
Ispitanici ih ee izgovaraju sa silaznim naglaskom. Mjesto udara pomie
se na sljedei slog na kojemu je u prvome nizu duina, a spori naglasak
zamjenjuje se silaznim. Takav je izgovor esta pojava u mostarskoj sredini.
(14)
telvzor
organz
ator
ambs
ador
televzor
organiztor
ambasdor
U (15) nalaze se izgovori rijei govornik, suivot i stav. Prva su dva primjera
lijevo tona, ali su ih ispitanici rijetko izgovarali. U ovom sluaju naglasak
ostaje isti, ali prelazi na slog ispred. Imenica sivot izgovarala se na dva
naina sivot i suvot. Kod imenice st
av kratkosilazni naglasak prelazi u
dugosilazni, izgovara se stv.
(15)
govrnk
sivot
st
av
gvornk
suvot
stv
U (16) nalaze se primjeri izgovorenih rijei stranoga podrijetla. Imenicu period ispitanici dvojako naglaavaju priod i perod. Ostale imenice mukoga
roda u (16) izgovaraju se nepravilno. Imenice telefon i eksperiment naglaavaju se i pravilno i nepravilno. Imenica kspres, ali ujedno i prilog ekspres,
izgovara se netono: ekspres, jer naglasak prelazi na posljednji slog, to po
pravilima o raspodjeli naglaska nije standardno. Kod imenice terrist naglasak prelazi na sljedei slog i mijenja se u kratkosilazni terorst. Imenica
kntekst izgovara se i pravilno, ali i nepravilno kontekst, naglasak ne prelazi
na preks nego ostaje isti kao u osnove ove tvorbene rijei, u ovom sluaju
to je rije tekst. Kod imenice mgistar izgovor je nepravilan magstar i sve
ee se moe uti takvo nepravilno naglaavanje u naem svakodnevnome
razgovoru, vjerojatno slijedei primjer naih novinara. Kratkouzlazni na156

glasak preao je na sljedei slog, magstar. Imenica cntimetar izgovara se

katkad pravilno, a katkad i nepravilno. Ovaj primjer isti je kao i kod rijei
kontekst. Naglasak prelazi na drugi dio tvorbene rijei metar i izgovara se
centimetar.
(16)
priod
telf
on
eksperment
kspres
terrist
kntekst
mgistar
cntimetar
perod
tlef
on
eksperiment
ekspres
terorst
kontekst
magstar
centimetar
I meu imenicama ove sklonidbe dogodile su se zabune, tj. propusti. Imenica

rzik pogrjeno se izgovorila u obliku G jd. Umjesto jednine, proitala se
mnoina. Ako novinar ili spiker ne poznaje dovoljno hrvatski standardni
jezik, njemu je naizgled isto izgovaranje ove rijei jer u njihovim tekstovima,
ali i openito u praksi, naglasci nisu obiljeeni. Naglasak mogu prepoznati
iz konteksta, ali to oito nije uvijek lako, tako su npr. spikeri itali mnoinu
umjesto jednine: faktor rzk
a.
2.1.5. Genitiv mnoine imenica a-sklonidbe s vie od tri sloga
U genitivu mnoine imenice mukoga roda a-sklonidbe koje imaju etiri i
vie slogova prirunici razliito postupaju, jednako tako i s rijeima srednjega
roda. Ni jedan ne donosi (dugo)silazni naglasak na treem slogu od kraja, to
je esta izgovorna pojava. Veliki Ani nema dubleta, RHJ donosi dublete
s uzlaznim naglaskom u zagradi, a HJS na prvo mjesto stavlja oblike s
uzlaznim naglaskom.
mk
ar
ac
a (mukr
ac
a)
st
at
ak
a
(ostt
ak
a)
pd
at
ak
a
(podt
ak
a)
iskstvo

mukr
ac
a i mk
ar
ac
a
osttaka
i st
at
ak
a
podt
ak
a
i pd
at
ak
a
iskstava,
i sk
ust
av
a

mk
ar
ac
a
st
at
ak
a
pd
at
ak
a
sk
ust
av
a
Tablica 3: Naglasne dublete u genitivu mnoine u prirunicima
Obje su inaice tone, a spikeri itaju i jednu i drugu, kao u (17). Naelno
nema pravila. Imenica osttak u obliku G mn. esto se pojavljuje. Problem je u tome to se ni jezikoslovci ne mogu sloiti i odluiti se izmeu
st
at
ak
a i ostt
ak
a, a dok se oni ne dogovore, nai e novinari izgovarati
157

ostt
ak
a. este su pogrjeke novinara u rijeima u kojima iza kratkouzlaznoga naglaska dolazi duina. Takav je naglasak uvijek izgovoren na mjestu
iza pravilnoga mjesta naglaska, i to kao dugouzlazni npr. pd
at
ak
a podt
ak
a.
Takve su pogrjeke najvjerojatnije posljedica tenje kraenja duine koju je
Kravar (1968) opisao kao pojavu koja takvo otezanje zapravo pokazuje kao
najrustiniju crtu novotokavske norme (Zgrablji, Hrak, 2003). Govornici
iji se naglasak analizira u ovome radu ee meu dubletama biraju naglasne likove s dugouzlaznim naglaskom na medijalnome slogu (mukr
ac
a,
ostt
ak
a, podt
ak
a) nego one s kratkouzlaznim naglaskom na poetnome
slogu (mk
ar
ac
a, st
at
ak
a, pd
at
ak
a). Govornici oito slijede govorne navike osoba koje smatraju obrazovanim, kompetentnim za izbor jednoga od
dva naglasna lika koja uju.
(17)
pd
at
ak
a
mk
ar
ac
a
trn
ut
ak
a
sk
ust
av
a
polc
aj
ac
a
podt
ak
a
mukr
ac
a
trent
ak
a
iskst
av
a
policj
ac
a
Imenica srednjega roda iskustvo pojavljuje se u obliku G mn. sk

ust
av
a /
iskst
av
a, a naglaava se kao i navedeni primjeri imenica mukoga roda
pd
at
ak
a / podt
ak
a. U ovom sluaju spikeri se vie koriste oblikom iskst
av
a. Imenica policajac u obliku G mn. vie se koristi na drugi navedeni
nain, iako je ona u rjenicima navedena u zagradi, znai rjee. U ovom
sluaju nastaje prebacivanje na sljedei slog.
I neke se druge imenice mukoga roda u obliku G mn. naglaavaju pogrjeno kao u (18). Imenica maloljetnik u obliku G mn. koristi se jednako,
i pravilno m
aloljetnk
a i nepravilno mloljetnk
a. U ovom primjeru oito je
nerazlikovanje kratkih naglasaka: kratkosilazni naglasak preao je u kratkouzlazni. Imenica projekt jednako i u N jd. i u G mn. izgovara se na dva
naina, tono prjek
at
a i netono projk
at
a. Ova je imenica isti naglasni
primjer imenica ve navedenih u G mn.
(18)
maloljetnk
a
prjek
at
a
mloljetnk
a
projk
at
a
Imenice uvoz i izvoz u grai su se izgovorile kao da su G mn. s dugouzlaznim

naglaskom na prvome slogu, ali bez duine na predzadnjem slogu, kao u (19)
desno, to je netono. Govornici su trebali odabrati G jd. i kratkouzlazni
naglasak, kao u (19) lijevo.
158

(19)
voza
zvoza
voz
a
zvoz
a
2.2. Pridjevi
Svi pridjevi navedeni u (20) izgovaraju se dvojako, to predstavlja veliki
problem. Prvi su u stupcu navedeni tono naglaeni, a u drugom obiljeeno ili netono, onako kako ih izgovaraju novinari na Radiju. Samo su
neki primjeri kako su to novinari itali ili izgovarali: U tlef
onsk
om razgovoru..., Hulganske aktivnosti..., Tranzcijsk
og plana..., Filzofsk fakultet
otvorio je..., Nske temperature u gradu...
(20)
talj
ansk
eklok
eknomsk
agrnomsk
trnzcijski
lzofsk
telfonsk
h
ulig
anski
nske
t
alij
ansk
ekolok
konomsk
gronomsk
tranzcijski
lzofski
tlef
onsk
hulgansk
nske
Pridjev m
aloljetnki izgovarao se na dva naina pravilno, kako je ve navedeno, i nepravilno maloljetnik. Naglasak prelazi na drugi dio ove sloenice
(maloljetnike delikvencije). Pridjev zadobivene (od glagolskoga pridjeva
trpnog zadobven) takoer se izgovara na dva naina zadobvene ozljede i
zdobivene ozljede. Nepravilno se izgovara i pridjev nekakav, kratkosilazni
naglasak prelazi na drugi slog u kratkouzlazni nekkav.
(21)
maloljetnki
zadobvene
nekakav
maloljetnik
zdobivene
nekkav
Odreeni oblik pridjeva prlazan izgovara se pogrjeno prlazni, gdje kratki

naglasak prelazi u dugi.
Pridjev stvaran ee se izgovara na nepravilan nain npr. stvrn
og preuzimanja. Oblik pridjeva skeniran u G jd. izgovara se dvojako skniranog
i skenranog. I pridjev dfektn izgovara se tono dfektn, ali i netono
defktn. Naglasak prelazi s prvoga na drugi slog.
159

(22)
prlazn
stvrn
og
skniranog
dfektn
prlazn
stvrn
og
skenranog
defktn
Pridjev adekvatan izgovara se u genitivu na oba naina kao i primjer a

atdekv
n
og adkv
atn
og, npr. bez a
dekv
atn
og / adkv
atn
og grijanja, jednako kao i
kvaltetan / kvaltetan. Primjer pridjeva meteoroloki u genitivu zabiljeen
je samo pogrjeno, meterolok
og zavoda. Naglasak je ostao isti, ali je preao
na slog ispred. Jednako je tako i s primjerom tehnoloki.
(23)
kvaltetan
dekv
a
atn
og
meteorlok
og
kvaltetan
adkvatnog
meterolok
og
2.3. Prilozi
U prvomu su stupcu prikazani primjeri pojedinih priloga i njihovo pravilno
naglaavanje, a u drugom nepravilno, onako kako ih izgovaraju spikeri i novinari. U (24) nalaze se rijei stranoga podrijetla. ee se koristi nepravilan
oblik eksprsno.
(24)
kspresno
grantn
o
p
aradoks
alno
apsol
utno
knkretno
eksprsno
garntno
paradokslno
apsoltno
konkrtno
U (25) nalaze se inaice priloga domaega podrijetla, od kojih su s lijeva sve

netone.
(25)
160
tko
hldno
znen
adno
stodobno
neobino
prepruen
o
od
avno
nime
tko
hldno
iznendno
ist
odobno
ne
obino
preporen
o
odvn
o
name

U (26) nalaze se jedna dubleta i jedna tripleta. Na naem Radiju, a i openito

na hercegovakome podruju, najvie se pojavljuje naglasak odkle, dok je
posljednji netoan.
(26)
zvanredno
od
akle
izvnredno
odkle
dakle
2.4. Glagoli
Glagol relaksrati i rlaksirati u govoru se zapaa s oba naglasna lika. Glagol
nzoiti i naziti izgovara se sa sporim naglaskom na poetnome i na medijalnome slogu. U obliku innitiva glagol tcati izgovara se i netono tcati,
gdje dugouzlazni prelazi u kratkouzlazni na istome slogu. U primjeru pdvrgnuti, podvgnuti drugi je lik est u govoru spikera Radija, iako je netoan.
U poratnome vremenu taj se naglasni lik proirio u mostarskome govoru.
(27)
nzoiti
relaksrati
tcati
pdvrgnuti
naziti
rlaksirati
tcati
podvgnuti
2.4.1. Prezent
Ispitanici prezentske oblike glagola nemati, signalizirati i zatititi navedene
u (28) dvojno izgovaraju. Naglasak je glagola nmati u obliku 3. lica jednine
nm
a, a izgovara se netono i nma. Glagol signalizrati u obliku 3. lica jd.
izgovara se pogrjeno signalizra. Glagol zatititi u obliku 3. lica jd. izgovara
se dvojako zatt i ztit.
(28)
nm
a
signalzr
a
ztit
nma
signalizra
zatt
161

2.4.2. Pridjev radni

U pridjevu radnomu nekih glagola prirunici donose dublete sa sporim naglaskom na drugomu slogu i brzim na prvomu, kao u tablici 4.
darvao (d
arovao)
povao (poveao)

d
arovao i darvao
p
oveao i povao

darvao
povao
Tablica 4: Naglasne dublete u glagolskomu pridjevu radnomu u prirunicima
Naglasak je glagola kr
asti u obliku glagolskoga pridjeva radnog krli / kr
ali.
Glagolski pridjev radni glagola povati ita se dvojako: povao / p
oveao
kao i glagola darvati darvao i d
arovao. Glagol nazoiti, biti prisutan,
izgovara se takoer dvojako nzoila i nazila.
(29)
kr
ali
povao
darvao
nzoila
krli
p
oveao
d
arovao
nazila
2.4.3. Pridjev trpni

Naglasno obiljeeni primjeri glagolskoga pridjeva trpnoga u (30) pokazuju
da se u est sluajeva ne mijenja vrsta naglaska, ali udar prelazi na susjedni
slog, svi su netoni.
(30)
provden
podnsen
uvden
zadobven
zaten
donsen
prveden
pdnesen
veden
zadbiven
zteen
dnesen
Pridjev stranoga podrijetla rezerviran izgovarao se i sa dugosilaznim naglaskom.
(31)
162
rezrvr
an
rezervran

3. Promjene naglasnih obiljeja

Kako se jedna rijei pojavila u tri oblika: o
d
akle / odkle / dakle, ukupno
je 116 naglasnih promjena. S obzirom na naglasnu raznolikost hrvatskoga,
razliiti naglasni likovi rijei koje su izgovarali ispitanici teko se mogu jednostavno openito opisati.
3.1. Promjene na istomu slogu zadrano mjesto udara
Na istomu slogu, dakle s istim udarom, pojavilo se 18 inaica (15,52%). Od
toga je 9 njih (7,76%) bilo razliite duljine, 7 (6,03%) razliita tona, a 2
(1,72%) razliita tona i duine. Drugim rijeima, 18 je rijei ili njihovih
oblika imalo razliit naglasak na istomu mjestu.
3.2. Promjene mjesta naglaska pomak udara
Na razliitomu je slogu, dakle s pomakom mjesta udara, bilo 98 inaica
(84,48%). Od toga je 39 (33,62%) imalo isti naglasak, a 59 (50,86%) inaica
imalo je razliit naglasak na razliitu slogu.
Od 98 rijei kojima se naglasak (udar) premjestio na neki drugi slog,
prema poetku rijei pomakli su se naglasci (udari) u 34 (29,31%) rijei, a
prema kraju u 64 (55,17%) rijei. Od rijei u kojih se udar pomaknuo prema
naprijed 20 rijei (17,24%) imalo je isti naglasak, a 14 (12,07%) razliit. Od
rijei u kojima se udar pomaknuo prema natrag, prema kraju rijei, 19
(16,38%) imalo je isti naglasak, a 45 (38,79%) razliit. Dakle, najvie je
promjena naglasaka bilo s rijeima u kojima se udar pomicao udesno, prema
kraju rijei.
3.3. Promjene u odnosu na poetni naglasak
Najvie je mijenjan poetno spori naglasak, ak 75 rijei (64,7%). Slijedi
brzi: 21 rije (18,1%), potom uzlazni: 15 (12,9%)), a na kraju silazni: 5
rijei (4,3%).
Pojedinano je najvie promjena bilo u rijeima sa sporim naglaskom
koji se pomaknuo prema poetku rijei (19 puta, tj. 16,38%). Slijedi pomicanje udara u rijeima sa sporim naglaskom prema kraju rijei na slog koji
je dug ili dobiva duinu pa je ishod uzlazni, tj. dugouzlazni naglasak (18
rijei tj. 15,52%). Tree je po redu pomicanje sporoga prema kraju rijei
koji ostaje spor. U sva se tri sluaja (46,05%) s udarom pomicao i visoki
ton (17 rijei, tj. 14,66%).
Samo duina promijenila se u 35 rijei (30,17%), uzrokujui promjenu
naglaska, i to prema kraju u 18 rijei (15,52%), prema poetku u 6 rijei
(5,17%), a u istomu slogu u 9 (7,76%) rijei.
163

4. Zakljuak
Meu analiziranim primjerima radijskih emisija hrvatskoga radija Radiopostaje Mostar najbrojnija se odstupanja od naglasne norme hrvatskoga jezika
odnose na meuslogovne promjene pri kojima se isti naglasak pomie na
susjedni slog, i to ee s poetnoga na medijalni.
Promjena svih prozodijskih obiljeja u istoj rijei rijetka je pojava. Odnosi se na pomicanje kratkouzlaznoga naglaska na sljedei slog koji je obiljeen duinom (organiztor, rezervran, skenranog, televzor, tranzcija, ambasdor ). Silazni naglasci na nepoetnim slogovima rijetko se uju u govoru
mostarskoga kraja, stoga se lako zapaaju izgovorni likovi kod izvedenica i
sloenica koje obino zadravaju nepreneseni naglasak (ekspres, kontekst).
esta je pojava pomicanja kratkouzlaznoga (sporoga) naglaska, bilo na
slog ispred ili iza sloga na kojemu se nalazi naglasak (mdalja / medlja,
grantn
o / garntno, donsen / dnesen). Zamjena sporoga uzlaznim najea je kod imenica mukoga, enskoga i srednjega roda u N jd. i G mn., ali i
kod pridjeva i glagola (Amerk
anka / Ameriknka, mk
ar
ac
a / mukr
ac
a,
sk
ust
av
a / iskst
av
a, trnzicijski / tranzcijski, pdvrgnuti / podvgnuti ).
Poetni (dugo)silazni jedino je mijenjao vrstu naglasaka na istome slogu,
dok je poetni (dugo)uzlazni pomaknuo mjesto udara prema poetku (ni
jednom prema kraju), a u samo nekoliko primjera zamijenio ga je neki drugi
naglasak na istome slogu. Poetni brzi (kratkosilazni) u nekoliko primjera
zamijenjen je drugim naglascima na istome slogu, od ostalih promjena pomicao se prema kraju rijei. Iz rezultata istraivanja moe se zakljuiti da
se najee zamjenjuje mjesto kratkouzlaznoga naglaska (udar), a i on se
zamjenjuje drugim naglascima.
4. Literatura
Ani, V. (2006) Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb.
Babi i sur. (1991) Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog
jezika,, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Nakladni
zavod Globus.
Bagdasarov, A. R. (2007) Normativni status odrednica u rjenicima, Lahor
3, 513.
Bari, E. i dr. (1999) Hrvatski jezini savjetnik, Zagreb.
Garde, P. (1993) Naglasak, Zagreb: kolska knjiga.
Jelaska, Z. (2004) Fonoloki opisi hrvatskoga jezika, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
Kravar, M. (1968) Problematika nae gradske akcentuacije, Zadarska revija
17, 177190.
Mandi, D. (2007) Naglasak, Fluminensia, 19/1, 7794.
Sili, J. (1997) Razgovorni stil hrvatskoga standardnoga jezika, Kolo VI/4,
483495.
164

kari, I. (1999) Sociofonetski pristup standardnom naglaavanju, Govor,

XVI, 117137.
kari, I. (2000) Temeljci suvremenog govornitva, Zagreb: kolska knjiga.
kari, I. (2001) Razlikovna prozodija, Jezik, 48/1, 1118.
kari, I. (2006) Hrvatski govorili, Zagreb: kolska knjiga.
kari, I., Lazi, N. (2002) Vrijednosni sudovi o hrvatskim naglascima,
Govor, XIX/1, 534.
kari, I. i dr. (1996) Silazni naglasci na nepoetnim slogovima rijei, Govor
IV/2, 139151.
kavi, ., Varoanec-kari, G. (1999) Neke osobitosti hrvatskoga naglasnog sustava, Govor, XVI/1, 2531.
onje, J., Naki, A. (ur.) (2000) Rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb: kolska
knjiga.
Varoanec-kari, G., kavi, . (2001) Neutralizacija kratkouzlaznog i
kratkosilaznog naglaska u suvremenom hrvatskom prihvaenom izgovoru, Govor, XVIII/2, 87104.
Vrban Zrinski, K., Varoanec-kari, G. (2004) Sluno prepoznavanje hrvatskih naglasaka, Govor XXI/2, 93110.
Vukui, S. (1993) O silaznom naglaavanju nepoetnog sloga, Jezik 40/3,
7679.
Vukui, S. (1996) Neprihvatljiva naglasnonormativna pravila, Jezik 44/2,
6366.
Vukui, S., Zorii, I., Grasselli-Vukui, M. (2007) Naglasak u hrvatskome
knjievnom jeziku, Zagreb: Nakladni zavod Globus.
Zgrablji, N., Hrak, S. (2003) Akcenti na Hrvatskome javnom radiju: karieve teze na provjeri, Govor, XX/12, 133147.
Zgrablji, N. (2002) Govor na radiju: Analiza duhovitosti, poetinosti i
afektivnosti novinara Hrvatskoga radija, Govor 19/1, 4564.
Zorii, I. (1990) Naglasni odnosi i norma, Zagreb.
Zorii, I. (1994) Naglasak pridjeva u hrvatskom knjievnom jeziku, Fluminensia, 6/12, 2536.
Accent Features on Radio Station Mostar

This article compares accented words of radio presenters, journalists and
guests on Radio station Mostar with the accent norm of the Croatian language. A total of 115 examples, based on data collected from three months
of listening to dierent radio shows, were analysed. The rst part of the
paper discusses variants oered as dubletes and tripletes in three contemporary Croatian manuals: two dictionaries and one language advisor. The
choice of marked variants as well as deviations were sorted taking into consideration the parts of speech (nouns which prevail, adjectives, verbs and
adverbs). It was found that changes of tone (melody) or length are less
frequent than changes of stress, which could or could not be compared with
changes of the other two features. So called short rising accent is involved
165

in by far the most changes found in the data. Two thirds of stress shifts
are directed towards the end of the word, and just one third towards the
beginning of the word.
Key words: accent, Radio Station Mostar, accent doublets
Kljune rijei: naglasak, naglasne dublete, odstupanja, Radiopostaja Mostar
166
UDK: 811.163.42243:811.163.3:81362:81366.2
Prethodno znanstveno priopenje
Prihvaeno za tisak: 14. prosinca 2010.
Jelena Cvitanui Tvico

Slavistiki seminar Sveuilita u Bonnu, Njemaka
jelena.cvitanusic@gmail.com
Iva Nazalevi
inazalev@zg.hr
Stavovi makedonskih kroatista i problemi

ovladavanja pojedinim hrvatskim jezinim
kategorijama
Gramatike kategorije roda, broja i padea u hrvatskome odgovaraju gramatikim kategorijama roda, broja i odreenosti ili neodreenosti u makedonskome jeziku. Cilj je istraivanja prikazati neke probleme u ovladavanju hrvatskim kao junoslavenskim sintetikim jezikom s kojima se susreu
govornici makedonskoga kao junoslavenskoga analitikoga jezika. Na Filolokome fakultetu Blae Koneski u Skopju za potrebe istraivanja provedena
je anketa meu studentima hrvatskoga jezika kojima je makedonski materinski jezik kako bi se vidio njihov stav o tome to im je teko. Pritom je
osobita panja usmjerena na probleme usvajanja padenih oblika te odreenoga i neodreenoga pridjevskoga vida. U primjerima studentskih prijevoda
reenica s makedonskoga na hrvatski te s hrvatskoga na makedonski jezik
vidljivi su problemi iskazivanja padenih odnosa, kao i uporabe i oblikovanja lika pridjeva.
0. Uvod
Hrvatski i makedonski jezik srodni su jer su slavenski jezici, a njihova je
srodnost i vea zato to pripadaju grupi junoslavenskih jezika. S junoslavenskim jezicima makedonski jezik pokazuje velik broj zajednikih obiljeja
koja su, osim zajednikoga porijekla, ishod neposrednih veza i utjecaja. Meutim, kako su na slavensku strukturu makedonskoga jezika utjecali balka167
J. Cvitanui Tvico, I. Nazalevi Stavovi makedonskih kroatista . . .

nizacija i romanizacija, preko njih se kao na sinkronijskoj i dijakronijskoj

razini mijeaju sintetizam i analitizam.
0.1. Balkanska obiljeja makedonskoga
Prema arealnoj klasikaciji makedonski jezik pripada balkanskomu jezinomu savezu zajedno s bugarskim, albanskim, novogrkim i rumunjskim
jezikom te nekim srpskim i vlakim dijalektima. Za hrvatski i makedonski
jezik, prvi kao sintetiki, a drugi kao analitiki, moe se rei da su jezici
u konfrontaciji, no istovremeno i jezici u interferenciji. Uvjetovano je to,
prije svega, razliitom raspodjelom gramatikih kategorija rod, broj i pade u hrvatskome odgovaraju rodu, broju, odreenosti ili neodreenosti u
makedonskome jeziku.
S obzirom na to da su balkanizacija i romanizacija utjecali na slavensku strukturu makedonskoga jezika, preko njega utjeu na hrvatski jezik
makedonskih studenata kroatistike. U nastavku teksta donosi se sedam zajednikih strukturnih osobitosti ovih jezika (poglavito prema Bojkovska i
sur. 1998, Koneski 2004). Uz svaku se navode i primjeri na makedonskomu
s hrvatskim prijevodima, koji su veinom autorski. Budui da se u radu
ne bavi glagolskim oblicima, treba napomenuti da su makedonski glagoli u
aoristu i imperfektu ovdje prevoeni hrvatskim aoristom i imperfektom bez
obzira na njihove znaenjske razlike u odnosu na hrvatski i na injenicu da
bi se njih esto trebalo prevesti perfektom kao neobiljeenim vremenom.
1. Zamjena sintetike deklinacije analitikom Imenice u makedonskome danas imaju analitiku sklonidbu (j, j, j, j, j). Makedonski je jezik do 13. stoljea
imao sloen padeni sustav koji je naslijedio iz staroslavenskoga jezika. Ostaci stare, sintetike sklonidbe uvaju se kod zamjenica, najvie je sintetikih
oblika kod linih zamjenica (npr. Bicevska 1995: 42). Primjeri su navedeni
u (1), gdje je ree im,
` obea joj.
(1)
i. j .
(Djevojkama nita ne ree.)
ii. j
` j .
(Obea Mariji bezuvjetnu podrku.)
2. Uporaba postpozitivnoga lana Korijenski morfemi pokaznih zamjenica kao a (ta), (ova), oa (ona) postali su pokazatelji kategorije
odreenosti kod imenica koji se ostvaruju kao nastavci, primjeri su u (2).
Samo se u makedonskome pokazuje trojni lan u postpoziciji: lan - (-,
168

-, -) pokazuje blizinu govorniku, lan - (-, -, -) sugovorniku, a

lan - (-, -, -) udaljenost i od govornika i od sugovornika.
(2)
i. j
(ta djevojka)
ii. j
(ova djevojka)
iii. j
(ona djevojka)
3. Udvajanje objekta Kratki oblici linih i pokaznih zamjenica imaju

ulogu analitikih pokazatelja izravnoga i neizravnoga objekta, npr. j (ju/je,
nju), (mu, njemu), (j), ona djevojka, (), ta
torba kao u (3).
(3)
i. J j
(Vidjeh onu djevojku.)
ii. j
(Dadoh mu tu torbu.)
4. Gubljenje innitiva Innitiv je zamijenjen konstrukcijom da +

prezent, kao u (4).
(4)
.
(Trebamo ii na odmor.)
5. Iskazivanje budunosti pomou

i prezenta Budue se vrijeme
iskazuje na dva naina. Jedan je glagolom (htjeti) u ijoj je funkciji
estica
, s kojom dolaze oblici prezenta glagola. Za tvorbu su buduega
vremena uobiajeni i oblici s glagolom (imati) kao u (5.iii), odnosno
(nemati), kao u (5.iv).
(5)
j .
i.
(Dat u ti ovu knjigu.)
j .
ii.
(Proitat emo ti onu lijepu pjesmu.)
iii. .
(Posjetit u ih sutra.)
169

iv. .
(Neu ih posjetiti sutra.)
6. Konstrukcije i + glagolski pridjev U iskazivanju

prolosti este su konstrukcije s prezentom pomonih glagola i glagolskim
pridjevom, kao u (6).
(6)
i.
.
(Mislim da sam pogledao novi Sviliiev lm.)
ii. J .
(itao/itala sam knjigu Pupak svijeta.)
7. Stupnjevanje pridjeva morfemima - i j- Komparativ se u

makedonskome tvori morfemom -, a superlativ morfemom j-, kao u (7).
(7)
(bolji)
j (najbolji)
0.2. Dosadanja istraivanja hrvatskoga i makedonskoga

Kao srodni jezici hrvatski i makedonski omoguuju povoljni prijenos kad
govornici jednoga jezika ovladavaju drugim, no osnovne razlike izmeu hrvatskoga i makedonskoga jezika utjeu na ovladavanje hrvatskim kao J2
uzrokujui i negativni prijenos (Gulei-Machata, Jelaska 2010). U posljednje vrijeme poelo se sustavno zajedno istraivati ta dva jezika, npr. razlike
i podudarnosti izmeu glagolaskoga sustava hrvatskoga i makedonskoga jezika (Jelaska, Tofoska, Cviki 2010), nastavu hrvatskoga kao stranoga u
Makedoniji (Spasov, Ciglar 2010; Nazalevi 2010) te nastavu makedonskoga
kao stranoga u Hrvatskoj (Proev-Oliver 2010). Istrauju se i razliiti drugi
problemi u okviru pojedinanih istraivanja, ali i u okviru zajednikih projekata (Tofoska, Kolakovi 2008) jedan je od njih i projekt pod nazivom
Prvi, drugi, ini jezik: hrvatsko-makedonske uspredbe iji je ishod veliki suradni skup odran u Skoplju 2010. Ve su odrana dva simpozija hrvatskih
i makedonskih strunjaka (Rijeka 2006, Ohrid 2007) na kojima se osim knjievnih, kulturnih i povijesnih tema govorilo i o jezinim temama, a 2011.
godine u Rijeci e se odrati i trei.
170

0.3. Stavovi o ovladavanju hrvatskim jezikom

Sva su dosadanja istraivanja pokazala da su afektivni imbenici povezani
uspjehom u ovladavanju inim jezikom (npr. Skehan 1989; Gardner 1985;
Spolsky 1989). Stavovima o inim jezicima, poglavito stranim, u novije su se
vrijeme bavili brojni autori. Pokazalo se da su povezani i s motivacijom (npr.
Mihaljevi-Djigunovi 1996). Kako su stavovi bitan dio ovladavanja inim jezikom, trebali biti ukljueni i u pouavanje. Stavovima prema ovladavanju
hrvatskim kao stranim jezikom govornika razliitih jezika bavile su se S. L.
Udier, M. Gulei-Machata i M. ila-Mikuli (2006). U njihovu je istraivanju od ispitanih 26 polaznika triju poetnih skupina nakon etiri tjedna
uenja (60 nastavnih sati) veina, tj. 18 ispitanika (69,2%) hrvatski smatrala
tekim, a troje ak jako tekim (11,5%). Sedam ispitanika (26,9%) smatralo
ga je ni lakim ni tekim, a lakim samo jedan ispitanik (3,8%). Mnogi su
ispitanici na pitanje koji dio hrvatskoga jezika smatraju najteim za uenje
navodili gramatike jedinice, esto padee ili deklinaciju (iako njima jo nisu
bili izravno pouavani). Autorice su zakljuile da veina uenika hrvatskoga
na poetku uenja ve ima stav o hrvatskome jeziku kao tekome i o tome
da e uenje biti mukotrpno (i) zbog padea (Udier i sur. 2006: 37)
1. Istraivanje
Na Filolokome fakultetu Blae Koneski Sveuilita sv. irila i Metoda u
Skoplju moe se studirati kroatistika. Prije upisa programa hrvatskoga jezika meu makedonskim studentima kroatistike vlada stav kako e hrvatskim
zbog slinosti s makedonskim lako ovladati. To je esta pojava meu govornicima srodnih jezika, a utemeljena je na visokim mogunostima pozitivnoga
prijenosa (Gulei-Machata, Jelaska 2010). Njega potkrjepljuje mogunost
razumijevanja hrvatskoga kao srodnoga jezika i medijska okruenost njime.
Moe se rei da makedonski studenti kroatistike pri upisu studija redovito
imaju dvije najvanije vrste motivacije (Gardner i Lambert 1972). Prva je
jaka uklopna (integrativna) motivacija za studiranje hrvatskoga jezika
na to ih navodi sklonost hrvatskomu jeziku, hrvatskoj kulturi i Hrvatima.
Druga je uporabna (instrumentalna) motivacija studiraju hrvatski zbog
konkretnih, praktinih ciljeva (hrvatski su nazivi prema Jelaska 2005).
Kako se ovisno o razliitim vanjskim i unutarnjim imbenicima tijekom
procesa uenja razina motivacije moe mijenjati (npr. Mihaljevi-Djigunovi,
Bagari 2007; Medved-Krajnovi 2010), to se dogaa i s nekim makedonskim
studenima kroatistike. Tijekom studija, uslijed svijesti da se od njih trae
konkretni ishodi razumijevanja, uenja i proizvodnje jezinoga gradiva, ohrabrenost i entuzijazam studenata katkad zamjenjuje osjeaj nelagode zbog
sloenosti i zahtjevnosti usvajanja pojedinih gramatikih cjelina. U tome
171

vanu ulogu igraju meujezina interferencija i negativan prijenos gotovo na

svim jezinim razinama. S obzirom na hrvatsko-makedonski jezini odnos
sintetizam: analitizam, na poetku uenja padea kod studenata dolazi do
svojevrsnog straha od nepoznatoga, kao jednoga od oblika straha od jezika,
kojim su se i hrvatski autori dosta bavili (npr. Mihaljevi-Djigunovi 2002;
Mihaljevi-Djigunovi, Opai, Kra 2004).
U ovomu se radu s jedne strane eljelo istraiti stavove makedonskih
studenata kroatistike o tome to je im je u hrvatskome teko, a s druge vidjeti
toke interferencije na morfosintaktikoj razini, posebno usvajanje padea
i pridjevskoga vida. Teorijski je okvir istraivanja kontrastivni pristup u
okviru kojega se utvruje negativni prijenos, poglavito na morfosintaktikoj
razini.
1.1. Ispitanici
Ispitanici su bili govornici makedonskoga jezika koji su ovladavali hrvatskim
jezikom, i to studenti kroatistike Sveuilita irila i Metoda u Skoplju. Ispitanicima je makedonski jezik materinski, a u trenutku ispitivanja bili su
na drugoj godini studija. Bilo ih je ukupno petnaest. Iako taj broj nije
dovoljan za izraunavanje prosjeka ili aritmetike sredine, nije bilo mogue
postii statistiki poeljnu najmanju brojku od trideset ispitanika.
1.2. Metodologija istraivanja

Istraivanje je provedeno pomou ankete. Ona se sastoji od tri dijela. Prvi je
dio u obliku upitnika trebao pokazati stav ispitanika prema stupnju zahtjevnosti odreenih gramatikih cjelina. Oni su ocjenama od 0 (nije teko) do 5
(vrlo teko) procjenjivali sloenost ovladavanja padeima, glagolskim vremenima, glagolskim vidom, pridjevskim vidom, redoslijedom rijei u reenici,
brojevima i leksikom. Drugi se dio ankete sastojao od petnaest reenica na
makedonskome jeziku koje su ispitanici trebali prevesti na hrvatski. Trei
dio sadravao je petnaest reenica koje su ispitanici s hrvatskoga trebali prevesti na makedonski jezik. Prijevod na hrvatski i s hrvatskoga prikladna je
metoda za uoavanje prijenosnih obiljeja, povoljnih i nepovoljnih.
Rezultati istraivanja o stavovima bit e prikazani pomou dviju srednjih vrijednosti: moda i medijana (npr. Valdevit, Jelaska 2008), a spominjat
e se i raspon. Analizom prijevoda kao proizvodne pisane djelatnosti s makedonskoga na hrvatski jezik i obratno istraeni su i utvreni primjeri pozitivne
i negativne intreferencije (Skljarov 1987).
172

2. Rezultati istraivanja
U prvome dijelu ankete pokazalo se da ispitanici razliito procjenjuju teinu
ispitanih hrvatskih obiljeja. Najteima smatraju padee, potom pridjevski
vid, a najlakima red rijei u reenici i brojeve. U drugomu i treemu dijelu ankete, u prijevodima s makedonskoga na hrvatski i obratno, uoena
su prijenosna odstupanja u ovladavanju navedenim gramatikim cjelinama,
ponajvie padeima i pridjevskim vidom.
2.1. Stavovi o zahtjevnosti ovladavanja jezinim cjelinama
Upitnik iz prvoga dijela ankete pokazuje stav ispitanika prema stupnju zahtjevnosti odreenih gramatikih cjelina to je ukupni zbroj manji, ispitanici smatraju da im je hrvatska gramatika laka, a vrijedi i obratno. U
tablici 1 ispitanici su oznaeni brojem, a uz pojedino obiljeje navedene su
ocjene. Meu svim je ispitanicima raspon zbroja ukupnih ocjena bio od 5
do 32: najmanji je zbroj mogao biti 0, a bio je 5. Najvei zbroj mogao je
biti 35, a bio je 32. To znai da neki ispitanici hrvatsku gramatiku procjenjuju vrlo lakom, neki izrazito tekom, a nekima je ona srednje laka ili teka.
Tako su dvama ispitanicima koji su hrvatski ocijenili najlakim ispitana obiljeja hrvatskoga ak oko est puta laka nego dvama ispitanicima kojima je
hrvatski bio najtei.
Studenti
Padei
Pridjevski vid
Leksik
Glagolski vid
Glagolski oblici
Red rijei
Brojevi
Zbroj ocjena
1
5
0
0
0
0
0
0
5
2
3
0
0
0
0
0
2
5
3
2
1
1
2
1
0
0
7
4
3
3
2
0
0
0
0
8
5
5
3
0
0
1
0
0
9
6
4
2
0
1
3
0
0
10
7
5
2
3
2
1
0
0
13
8
3
2
1
1
1
1
4
13
9
2
2
3
2
0
3
2
14
10
2
3
3
3
2
3
0
16
11
5
2
1
3
3
2
1
17
12
5
3
3
2
2
3
2
20
13
5
3
3
3
3
4
4
25
14
5
3
5
4
4
4
3
28
15
5
5
4
5
5
4
4
32
Ukupno
59
34
29
28
26
24
22
197
Tablica 1: Ocjene kategorija svakoga ispitanika
Zbroju ocjena medijan je 13. Pojedinanim je ocjenama medijan 2, dok je

mod 0. Da se izostave brojevi, mod bi pojedinanih ocjena bio 3. Naime,
makedonski su ispitanici ocijenili brojeve najlakima, smatraju ih gotovo tri
puta lakima od najtee kategorije, padea.
2.2. Procjene ispitnih kategorija
Raspon zbroja ukupnih ocjena po kategorijama bio je od 22 do 59 od teorijski
moguih 075. Kao to se vidi iz tablice 2, padei uoljivo imaju najvii zbroj
ocjena svih ispitanika: 59. Slijedi pridjevski vid, no zbroj je tek neto vie
173

od polovice zbroja koji su dobili padei: 34. Leksik, glagolski vid i glagolski
oblici imaju neznatnu razliku u zbroju: 29, 28, 26, kao i preostale dvije
kategorije: 24 i 22.
Kategorije
Padei
Pridjevski vid
Leksik
Glagolski vid
Glagolski oblici
Red rijei
Brojevi
mod
5
3
3
2
12
0
0
medijan
5
3
2
2
2
1
1
raspon ocjena
2 do 5
0 do 5
0 do 5
0 do 5
0 do 5
0 do 4
0 do 4
prosjek
3,93
2,27
1,93
1,86
1,73
1,60
1,46
zbroj ocjena
59
34
39
28
26
24
22
Tablica 2: Srednje vrijednosti, zbroj i raspon ocjena svih kategorija
Mod Kao dominantna vrijednost, tj. najea vrijednost statistike varijable, mod za istraivane kategorije pokazuje pet razliitih vrijednosti: padei 5, pridjevski vid 3, leksik 3, glagolski vid 0 i 2 (bimodal), glagolski oblici
0 i 1 (bimodal), brojevi i red rijei 0. Mod svih ocjena pokazuje da su padei
najtea kategorija, a brojevi i red rijei najlaka.
Medijan Kao poloajna srednja vrijednost koja numeriki niz dijeli
na dva jednakobrojna dijela, medijan u ovome istraivanju pokazuje etiri
razliite vrijednosti: padei 5, pridjevski vid 3, glagolski vid, leksik i glagolski
oblici 2, a brojevi i red rijei 1. I medijan svih ocjena pokazuje da su padei
ispitanicima najtea kategorija, a brojevi i red rijei najlaka.
Dakle, pade je po navedenim srednjim vrijednostima ispitanicima najtee ovladljiva kategorija, dok su brojevi i red rijei najlake kategorije. Preostale su kategorije po navedenim vrijednostima srednja skupina po teini.
Pridjevski vid po medijanu je najtea srednja kategorija, po modu dijeli to
mjesto s leksikom. Po medijanu su sve prostale tri kategorije jednake, po
modu je leksik teak kao i pridjevski vid, slijedi glagolski vid, pa glagolski
oblici.
2.3. Tri skupine ispitanika
Iako su svi studenti iste godine studija kroatistike, ispitanici su pokazali vrlo
razliite stavove o teini ispitanih kategorija, u velikome rasponu. Tako su
ispitaniku broj 1 samo padei bili teki, i to jako (ocjena 5), sve drugo nije
uope smatrao tekim (ocjena 0), dok su ispitaniku broj 15 koji je hrvatski
ukupno ocijenio izrazito tekim ak etiri kategorije bile jako teke (ocjena
5), dok su samo leksik, brojevi i red rijei imali ocjenu 4, jednu manje od najvee mogue. Ostali su ispitanici izmeu te dvije krajnosti. Iako je ispitanika
malo u odnosu na statistiki prikladnu skupinu od trideset ispitanika, prema
174

ocjenama kojima je procijenjena sloenost ovladavanja pojedinim gramatikim cjelinama moglo bi ih se grupirati prema iskazanim stavovima. Kad se
ukupni mogui broj bodova podijeli na tri, sudionici se mogu svrstati u tri
skupine od kojih prvu ine oni koji hrvatski smatraju lakim (6), drugu srednjim (6), a trei tekim (3) jezikom za ovladavanje. U tablici 3 naveden je
raspon ukupnoga zbroja ocjena dodijeljenih po ispitaniku u svakoj od triju
skupina te dvije srednje vrijednosti. Kako se vrijednosti moda i medijana
u svim trima skupinama poklapaju, one ih jasno razlikuju: u prvoj su 0, u
drugoj 2, a u treoj 4. Za razliku od prvih dviju skupina koje su dodjeljivale sve ocjene (05), trea se skupina istie i dvostruko manjim rasponom
dodijeljenih ocjena (35).
Skupina
I.
II.
III.
Broj ispitanika
6
6
3
Raspon zbroja
5 do 10
13 do 20
25 do 32
Mod
0
2
4
Medijan
0
2
4
Tablica 3: Medijan svih ocjena po skupinama i kategorijama
Od dviju srednjih vrijednosti medijan je prikladniji za ocjenjivanje pojedinih

kategorija meu skupinama jer se kod moda u nekoliko kategorija pojavljuje
bimodalna vrijednost, a trea skupina kao izrazito malobrojna nema mod
u svim kategorijama. U tablici 4 pokazuje se kako se u srednjoj vrijednosti
ocjena svih kategorija skupine sustavno razlikuju medijan kree od niih
prema viima. I. skupina imala je bar za 0,5 manji medijan od II. skupine,
a najvie se razlikovala u ocjeni leksika (0 : 3) i reda rijei (0 : 2,5). III.
skupina razlikovala se od druge po srednjoj ocjeni bar za 1, a u glagolskim
vremenima i brojevima za 2,5.
Skupine ispitanika
Padei
Pridjevski vid
Leksik
Glagolski vid
Glagolski oblici
Red rijei u reenici
Brojevi
Ukupni medijan po skupini
I.
3,5
1,5
0
0
0,5
0
0
0
II.
4
2
3
2
1,5
2,5
1,5
2
III.
5
3
4
4
4
4
4
4
Medijan svih ocjena

5
3
2
2
2
1
1
Tablica 4: Medijan svih ocjena po skupinama i kategorijama
Iz navedenih rezultata proizlazi da ispitanici dijele stav o padeima kao o

kategoriji kojom je najtee ovladati neovisno o pripadnosti skupini onih koji
hrvatski ocjenjuju tekim, srednje tekim ili lakim. Pridjevski je vid po
175

sloenosti na drugome mjestu osim u III. skupini, u kojoj je prema srednoj

ocjeni najlaka od svih kategorija.
3. Problemi usvajanja padea

Istraene stavove koji nedvosmisleno pokazuju da su ispitanicima padei vrlo
teko ovladljivo gradivo potvruju rezultati drugoga dijela ankete, prijevodi
reenica s makedonskoga na hrvatski jezik. Oni upuuju na prilino velik
broj tipinih odstupanja uslijed razliitih vidova interferencije izmeu tih
dvaju jezika, odnosno meujezika makedonskih studenata kroatistike.
U radu e najprije biti predstavljeni hrvatski primjeri onako kako su ih
oblikovali makedonski studenti, zatim e biti navedena reenica na makedonskome jeziku, a potom i hrvatska standardna inaica prijevoda. Usporedbom
inaica moe se vidjeti to su makedonski studenti mogli prenijeti iz svojega
materinskoga jezika (pozitivni prijenos), ime su ve ovladali (bilo da su to
nauili ili usvojili), a ime jo nisu ovladali.
Upozorit e se na probleme ovladavanja kosim padeima (genitiv, dativ, akuzativ, lokativ, instrumental), koji pokazuju i razvojna i prijenosna
odstupanja iz materinskoga jezika. Odstupanjima tijekom ovladavanja hrvatskim kao inim jezikom bavilo se ve vie istraivaa: openito (npr. Jelaska 2005, 2007), izvornim odstupanjima (Gulei-Machata i Udier 2008),
pojedinim gramatikim kategorijama: glagolima (Novak 2002), prilozima
(Musulin, Macan 2006), ali i u odnosu na jezik: prijenosna odstupanja iz
njemakoga (Macan, Kolakovi 2008).
3.1. Primjeri ovladavanja genitivom
Genitiv je poloaj najtee obradivoga i najtee usvojivoga padea pokazao i
u ovome istraivanju. Teorijsku grau u vezi s ulogom i znaenjima genitiva
u reenici makedonski studenti usvajaju bez potekoa. Meutim, problemi
nastaju prilikom proizvodnje, u ovome istraivanju prevoenja. U sljedeim
se primjerima istiu neka tipina odstupanja makedonskih ispitanika.
U makedonskome jeziku u znaenju mjesta s/iz kojega zapoinje neka
aktivnost postoji jedino prijedlog (iz). U znaenju mjesta s/iz kojega
zapoinje neka aktivnost u hrvatskome jeziku prijedlog s(a) alternira s prijedlogom iz (Sili i Pranjkovi 2005: 207). To to u makedonskome nema
prijedloga s(a) ili nekoga jednakoga njemu ograniuje njegovu uporabu kod
makedonskih studenata kroatistike, pa se pojavljuju odsutpanja kao u (8.i).
(8)
176
i. Pokazuju nam fotograje od (iz) putovanja.

ii. .
iii. Pokazuju nam fotograje s putovanja.

Prevoenje makedonske konstrukcije trebalo je u

prijevodu na hrvatski rezultirati odredbenim spojem rijei u centru grada,
gdje je grada nesroni atribut koji je s glavnim tagmemom (centar ) u odnosu
upravljanja ili rekcije (Sili i Pranjkovi 2005). U makedonskome prijevodu
u (9.i) zavisni tagmem ponavlja gramatika svojstva glavnoga (muki rod,
jednina, lokativ). No kako se to pojavljuje i u govorenju i u pisanju govornika
drugih jezika kada ovladavaju hrvatskim, to bi bilo razvojno odstupanje.
(9)
i. Na stan se nalazi u centru gradu.

ii. .
iii. Na se stan nalazi u centru grada.
Posvojno se znaenje u makedonskome jeziku izraava prijedlonim konstrukcijama, npr. , to je obiljeje analitike sklonidbe. U hrvatskome je jeziku posvojni genitiv u pravilu dvolan, uz imenicu dolazi jo
kakva imenska rije, npr. putovanje mojega Ivana. Ako je jednolan, preobliuje se u pridjev, npr. Ivanovo putovanje (Sili i Pranjkovi 2005: 201).
Stoga je i u (10.i) posvojnost u prijevodu izraena analitiki. Kao posljedica negativnoga jezinoga prijenosa u odnosu makedonski (materinski) i
hrvatski (strani) jezik posvojnost je u prijevodu na hrvatski u (10.i) izraena
analitiki, a u primjeru u (11.i) izostalo je preoblienje jednolanoga genitiva
u posvojni pridjev.
(10)
i. Svia mi se najnovija knjiga na Roman Simi.

ii. j
.
iii. Svia mi se najnovija knjiga Romana Simia.
(11)
i. Razgovaraju o putovanju Ivana u Afriku.

ii. .
iii. Razgovaraju o Ivanovu putovanju u Afriku.
3.2. Primjeri ovladavanja dativom

Studenti nemaju potekoa u usvajanju dativnih nastavaka. Relativno brzu
usvajanju ovoga padea doprinose transparentni odnosi koje dativ izrie,
mali broj prijedloga koji mogu s njime stajati u prijedlonopadenome izrazu te uspostavljanje i usvajanje semantike razlike izmeu dativa i akuzativa. Kao posljedica makedonske jezine situacije o kojoj je bilo rijei u
uvodu, u prijevodima se pojavljuju prijenosna odstupanja kao u (12.i), gdje
kratki oblik line zamjenice im (oni) vri analitiku funkciju pokazatelja
neizravnoga objekta, uz paradigmatski morfem za dativ.
177

(12)
i. Navijai su im pljeskali pobjednicima.

ii. .
iii. Navijai su pljeskali pobjednicima.
3.3. Primjeri ovladavanja akuzativom

U makedonskome se lokativnima smatraju svi odnosi tipa: prostorni prijedlog + casus generalis (Topolinjska 2008: 120). To ukljuuje i odnose koji
se u hrvatskome izraavaju dvama padeima: akuzativom kao u (13.i) jer je
rije o cilju glagola kretanja i lokativom kao u (13.ii) jer je rije o mjestu
radnje.
(13)
i.
.
(Ovo emo ljeto putovati u Afriku.)
ii. .
(Lani smo bili / bijasmo u Africi.)
Ovladavajui akuzativom u ulozi izravnoga objekta te akuzativom uz glagole

koji nose obiljeje dinaminost (+) i direktivnost (+), makedonski govornici
tijekom razvoja esto imaju potekoa u ovladavanju razlikom lokativ
akuzativ, posebice pri usvajanju prijedloga u i na uz akuzativ. U ovome
istraivanju neki su ispitanici tu razliku usvojili, to se npr. pokazalo u primjeru u (11.i). Meutim, nerijetko se dogaa da i nakon nauene semantike
razlike izmeu akuzativa i lokativa, u situacijama gdje bi imenskoj rijei trebali pridruiti akuzativni nastavak, studenti proizvode reenice u kojima
su imenicama pridruili lokativni nastavak, to se pokazuje u odgovorima
poput (14.i) te primjerima u (15.i) i (16.i). Treba rei da se to dogaa i
govornicima ostalih jezika (osim srodnih koji imaju povoljan prijenos).
178
(14)
i. Razgovaraju o Ivanovu putovanju u Africi.

ii. .
(15)
i. Idem s prijateljima na moru.

ii. j.
iii. Idem s prijateljima na more.
(16)
i. Veeras s prijateljima idem u teatru (kazalitu).

ii. j .
iii. Veeras s prijateljima idem u kazalite.

Udvajanje objekta specinost je makedonskoga sustava koja pripada zajednikim strukturnim osobitostima balkanskih jezika spomenutima u uvodu
(kao 3). Kratki oblici linih i pokaznih zamjenica analitiki su pokazatelji
izravnoga i neizravnoga objekta. Udvajanje objekta prenosi se iz materinskoga makedonskoga u strani jezik. Kratki oblici linih zamjenice ih (oni )
u (17.i) i ga (on) u (18.i) preneseni su iz makedonskoga kao pokazatelji
izravnoga objekta.
(17)
i. Pokazuju ih fotograje s putovanja.

ii. .
iii. Pokazuju nam fotograje s putovanja.
(18)
i. U gradu vidjeli smo ga onaj prekrasan glumac.

ii. j .
iii. U gradu smo vidjeli onog prekrasnoga glumca.
U (18.i) nalazi se i drugo odstupanja osim udvajanja izravnoga objekta:

imenska sintagma ostala je u nominativu umjesto da se izrazila u akuzativu
izravnoga objekta: prekrasan glumac prekrasnog(a) glumca.
3.4. Primjeri ovladavanja lokativom

Razumijevanje i ovladavanje lokativom olakano je znanjem o lokativu kao
statinomu padeu, odnosno o padeu koji dolazi uz glagole koji nose obiljeje dinaminost (-) i direktivnost (-). Prepoznavanje lokativa olakano
je injenicom da uvijek dolazi s prijedlozima. Lokativ uz glagole govorenja (tj. lokativno znaenje teme razgovora) studentima je razumljiv i oni ga
prepoznaju u danom kontekstu. Meutim, zanimljivi su i ilustrativni prijevodi reenica kao u (19.i) i (20.i). Prijedlog (o) doslovno je prenesen iz
makedonskoga jezika jer nepostojanje prijedloga o u makedonskome jeziku
ograniava njegovu uporabu kod makedonskih kroatista.
(19)
i. Razgovaraju za Ivanovo putovanje u Afriku.

ii. .
(20)
i. Juer smo uili za povijest hrvatskog jezika.

ii. j j.
iii. Juer smo uili o povijesti hrvatskoga jezika.
179

3.5. Primjeri ovladavanja instrumentalom

Znaenje se sredstva u hrvatskome jeziku izmeu ostaloga izraava instrumentalom. Znaenje drutva izraava se prijedlonopadenim izrazom u
instrumentalu. Morfoloki i s obzirom na te prototipne odnose koje izrie
instrumental je pade kojim studenti relativno brzo ovladaju. Meutim, u
makedonskome su jeziku oba znaenja izraena prijedlonom konstrukcijom,
npr. (autobusom), j (s prijateljicom). Stoga se
u situacijama kad instrumental izraava sredstvo i kad prijedlog s(a) nije
potreban, pod utjecajem makedonskoga prijedlog esto navodi, kao u (21.i)
i (22.ii). Treba napomenuti da se to ne dogaa samo govornicima ostalih
jezika kada ovladavaju hrvatskim, nego i izvornim govornicima kada ovladavaju standardnim hrvatskim (npr. Gulei-Machata, Udier 2008: 2324).
(21)
i.
ii.
iii.
Putovat emo s (sa) brodom i s (sa) zrakoplovom (avionom).

.
Putovat emo brodom i zrakoplovom.
(22)
i. Veeras sa prijateljima idem u kazalite (teatar).

ii. j .
iii. Veeras s prijateljima idem u kazalite.
Instrumental u znaenju mjesta, prostora i vremena studentima stvara neto

vie potekoa jer se ne uklapa u osnovnu sliku o tome padeu.
4. Ovladavanje pridjevskim vidom

U uvodu je rada reeno kako gramatikim kategorijama imenskih rijei u hrvatskome (rod, broj i pade) odgovaraju makedonske kategorije roda, broja,
odreenosti ili neodreenosti. Kategorija odreenosti povezana je s lanom,
o kojemu se takoer govorilo u uvodu. Primjer rijei s razliitim lanovima naveden je u (2), a reeno je i da je lan podrijetlom korijen pokaznih
zamjenica: j - j (ova djevojka). Makedonski je lan
postpzitivan, tj. pojavljuje se kao nastavak imenica. Oblici su lanova u
makedonskome jeziku u sva tri roda u jednini i mnoini navedeni u (23).
Njih ujedinjuje sluba odreenja poznatoga predmeta. lan - upozorava
na ono to je blisko govorniku, lan - vezuje se uz ono to je blisko sugovorniku, dok lan - upuuje na dalje predmete. Bez obzira na prostorne
odnose, predmet se najee odreuje lanom -.
(23)
180
m.r.j
-
-
-
.r.
-
-
-
s.r.
-
-
-
mn.
-
-
-

Dok je vanjski pokazatelj odreenosti lan, kao u (24), njegova odsutnost

pokazatelj je neodreenosti, kao u (25). Nerijetko se dogaa da se ispred
imenice s lanom upotrijebi neka od pokaznih zamjenica, kao u (26).
(24)
i. j (ta djevojka)
ii. (ovo putovanje)
(25)
i. j (djevojka)
ii. (putovanje)
(26)
j . (Ova te djevojka traie/traila.)
Zamjenica se pojavljuje kao pojaajno sredstvo odreenosti koja je ve izraena lanom. Rod, broj, odreenost ili neodreenost imenice prenose se na
pridjev, kao u (27.i, 27.ii). Za mnoinu je svojstven oblik kao u (27.iii), osim
ve spomenute j rijei su lijep, mu, mome,
ljudi, ene i djeca (Koneski 2004).
(27)
i.
ii.
iii. ()
j
j
()

()
Spomenuto udvajanje izravnoga i neizravnoga objekta, kao vana znaajka

makedonskoga jezika, vri se kratkim oblicima linih zamjenica i povratne
zamjenice po utvrenim pravilima (npr. Minova-Gjurkova 2000). Izmeu
ostaloga izravni se objekt udvaja s odreenim imenicama ili imenskim sintagmama, kao u (28). Neizravni objekt udvaja se s imenicama i imenskim
spojevima s lanom, kao u (29).
(28)
i. J j. (Vidjela sam onu djevojku.)

ii. j . (Upoznala sam njezina supruga.)
(29)

? (Kako u to rei onome
djetetu?)
Govornici makedonskoga jezika intuitivno odreuju imenice i imenske sintagme te intuitivno udvajaju objekte kratkim oblicima linih zamjenica i
povratne zamjenice te postpozitivnim lanom. O problemima i primjerima
usvajanja pridjevskoga vida govore rezultati drugoga i treega dijela ankete (studentski prijevodi s makedonskoga na hrvatski i obratno). Rezultati
upuuju na to da je kategorija odreenosti imenskih rijei u makedonskome
jeziku, kao i u hrvatskome, podruje odreenih nedosljednosti.
181

4.1. Odstupanja u ovladavanju pridjevskim vidom

Reenica navedena u (30.i) prevedena je na nekoliko naina. S obzirom na
to da je jasno da se rije o knjigama Dubravke Ugrei, izravni je objekt
trebao biti udvojen kratkim oblikom line zamjenice (oni ih)
i postpozitivnim lanom, to je uinjeno jedino u primjeru prijevoda (31.ii)
. Ostale sadre prijenosno odstupanje.
(30)
i.
ii.
iii.
iv.
Najvie volim itati knjige Dubravke Ugrei

j
.
j
.
j
.
Nedosljednost se oituje i u prijevodima reenice (31.i). Toan je prijevod

reenica u (31.ii).
(31)
i.
ii.
iii.
iv.
Parkirala sam automobil pred fakultetom.

.
.
.
U primjeru prijevoda (31.iii) izravni objekt nije potpuno odreen, odnosno

odreen je kratkim oblikom line zamjenice j (on ga), a izostalo je
odreivanje imenice postpozitivnim lanom. Osim kolebanja u odreenosti,
tj. neodreenosti imenske rijei u funkciji izravnoga objekta, dolo je i do
razilaenja u uporabi glagolskoga vremena (aorist, imperfekt, perfekt).
U makedonskome su jeziku u frazeologiziranim izrazima, pjesnikome
jeziku itd. mogua dvojaka rjeenja gdje imenica u funkciji neizravnoga
objekta moe doi i u odreenome i u neodreenome obliku.
(32)
i. j j .
ii. j j .
Kao to ni izvorni govornici hrvatskoga jezika nisu dosljedni u uporabi odreenoga i neodreenoga pridjevskog vida, tako ni makedonski studenti hrvatskoga jezika nisu dosljedni u prevoenju makedonske reenice u (33.i), to
pokazuje reenica u (33.ii). Toan je prijevod reenica u (33.iii).
(33)
i. j j
ii. Idem kod bratovog prijatelja na roendan.
iii. Idem bratovu prijatelju na roendan.
Umjesto neodreenoga oblika pridjeva studenti su se u prijevodima uglavnom koristili odreenim pridjevom (bratovog). Problemi usvajanja pridjev182

skoga vida uvjetovani su i rijetkom uporabom istoga u hrvatskim medijima

kojima su makedonski studenti okrueni. Pitanje je i kako postupiti kod
takvoga primjera izvornih odstupanja (Gulei-Machata, Udier 2008). Naime, ovo ne bi bilo uoljivo odstupanje velikoj veini hrvatskih govornika.
U prvome je prijevodu makedonska konstrukcija j j, uz glagol (ii), na hrvatski prevedena prijedlono-padenim izrazom kod + G,
umjesto imenskom sintagmom u dativu (bratovu prijatelju). Problem usvajanja posvojnih pridjeva oituje se i u prijevodu reenice kao u (18), gdje
je umjesto posvojnoga pridjeva (Ivanovu putovanju) koriten jednolani posvojni genitiv (za putovanje Ivana).
Odreenost makedonske imenske sintagme u primjeru kao u (34.i) dosljedno je prenesena i u prijevodu na hrvatski jezik u (34.ii), to je uoljivo
odstupanje.
(34)
i. .
ii. Nai stan se nalazi u centru grada.
5. Zakljuak
U ovome se radu pokazalo da makedonski ispitanici razliito procjenjuju
teinu ispitanih hrvatskih obiljeja. Najteima smatraju padee, potom pridjevski vid, a najlakima red rijei u reenici i brojeve. Srednje tekima
smatraju glagolski vid, glagolske oblike i leksik. Isto se tako pokazalo da se
makedonski ispitanici razlikuju prema opemu stavu o teini ispitanih obiljeja hrvatskoga, neki ih smatraju lakim, drugi srednje tekim, a neki vrlo
tekim. U drugomu dijelu rada primjerima se pokazalo da doista postoje
problemi u usvajanju hrvatskih padea i kategorije odreenosti u pridjeva
zbog visokoga stupnja jezine interferencije izmeu makedonskoga i hrvatskoga jezika. Prijevodom na hrvatski i s hrvatskoga kao metodom ispitivanja
ovladanosti hrvatskim ti su se problemi oitovali u razliitim odstupanjima.
Kontrastivno prouavanje makedonskoga i hrvatskoga jezika, ali i psiholingvistika istraivanja tijeka ovladavanja hrvatskim makedonskih govornika olakali bi razvoj primjerenih metoda pouavanja te bi ubrzali njihovo
ovladavanje onim kategorijskim oblicima gramatikih kategorija (npr. kategorija odreenosti, kategorija vremena) koji su razliiti u tim dvama jezicima. Posebice bi se to povoljno odrazilo na ovladavanje gramatikom kategorijom padea. Razvijanje primjerenijih metoda pouavanja hrvatskoga
jezika trebalo bi u budunosti obuhvatiti i problem usvajanja ostalih struktura na svim jezinim razinama (fonoloka razina naglasak i duina; morfoloka razina glagolski oblici, brojevi, tvorba rijei; sintaktika razina
183

sintaktike slube i znaenja glagolskih oblika, red rijei itd.) jer se u istraenoj grai pokazalo da postoje i druga odstupanja.
6. Literatura
Bicevska, K. (1995) Poeten kurs po makedonski jazik za stranci, Skoplje:
Univerzitet Sv. Kiril i Metodij, Megjunaroden seminar za makedonski
jazik, literatura i kultura.
Bojkovska, S. i sur. (1998) Makedonski jazik za srednoto obrazovanie, Skoplje: Prosvetno delo.
Gardner, R. C. i Lambert, W. E. (1972) Attitudes and Motivation in
Second-Language Learning, Rowely, MA: Newbury House.
Gardner, R. C. (1985) Social Psychology and Second Language Learning.
The Role of Attitudes and Motivation, London: Edward Arnold.
Gulei-Machata, M. i Udier, S. L. (2008) Izvorna jezina odstupanja u
hrvatskome kao inojezinome, Lahor III/5, 1933.
Gulei-Machata, M. i Jelaska, Z. (2010) Inojezini hrvatski i govornici drugih slavenskih jezika, u L. Badurina i D. Bai-Karkovi (ur.) Rijeki
loloki dani zbornik radova 8, Rijeka: Filozofski fakultet, 695716.
Jelaska, Z. (2005) Uenje i pouavanje drugoga jezika, u Hrvatski kao drugi
i strani jezik, Zagreb: Sveuilina naklada, 108125.
Jelaska, Z. i sur. (2005) Hrvatski kao drugi i strani jezik, Zagreb: Sveuilina naklada.
Jelaska, Z. (2007) Uvod, u L. Cviki (ur.) Drugi jezik hrvatski, Zagreb:
Prol, 1422.
Jelaska, Z., Cviki L. i Tofoska S. S. (2010) Glagolski sustavi u hrvatskomu
i makedonskomu kao drugomu i stranomu jeziku, u Megjunaroden makedonistiki sobir, Skoplje: Filoloki fakultet Blae Koneski, 153166.
Koneski, B. (2004) Gramatika na makedonskiot literaturen jazik, Skoplje:
Prosvetno delo, Detska radost.
Macan, . i Kolakovi, Z. (2008) Prijenosna odstupanja govornika njemakoga u ovladavanju hrvatskim jezikom, Lahor III/5, 3452.
Medved-Krajnovi, M. (2010) Od jednojezinosti do viejezinosti Uvod
u istraivanja procesa ovladavanja inim jezikom, Zagreb: Leykam international.
Mihaljevi-Djigunovi, J. (1996) Learner Motivation as a Source of Variance in Attitudes, Eort and Achievement, Studia Romanica et Anglica
Zagrabiensia, XLI, 211223.
Mihaljevi-Djigunovi, J. (2002) Strah od stranoga jezika kako nastaje
kako se oituje i kako ga se osloboditi, Zagreb: Naklada Ljevak.
Mihaljevi-Djigunovi, J. i Kovai, M. (1996) Proces uenja stranog jezika
kao predmet uenikog stava, Strani jezici 25, 34; 159172.
Mihaljevi-Djigunovi, J., Opai, N. i Kra, T. (2004) ega se vie bojimo:
materinskoga ili stranog jezika?, u D. Stolac, N. Ivaneti i B. Pritchard
(ur.) Jezik u drutvenoj interakciji, Zagreb Rijeka: Hrvatsko drutvo
za primijenjenu lingvistiku, 303317.
184

Mihaljevi-Djigunovi, J. i Bagari, V. (2007) A comparative study of attitudes and motivation of Croatian learners of English and German,
Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 52, 259281.
Minova-Gjurkova, L. (2000) Sintaksa na makedonskiot standarden jazik,
Skoplje: Magor.
Musulin, M. i Macan, . (2006) Usvajanje priloga u inojezinome hrvatskome, Lahor I/2, 176189.
Nazalevi, I. (2010) Studij makedonskoga u Hrvatskoj i hrvatskoga u Makedoniji studentski stavovi i potrebe, Meunarodni suradni skup Prvi,
drugi, ini jezik: hrvatsko-makedonske usporedbe, Skoplje (izlaganje).
Novak, J. (2002) Uenje i usvajanje osnovnih glagolskih oblika u hrvatskome kao stranome i drugome jeziku, Zagreb: Filozofski fakultet (magistarski rad).
Proev-Oliver, B. (2010) Nastavata po makedonski jazik na Filozofskiot
fakultet vo Zagreb: potreba za povrzuvanje na strategiite i motivaciite vo procesot na uenjeto na makedonskiot jazik kako stranski,
Meunarodni suradni skup Prvi, drugi, ini jezik: hrvatsko-makedonske
usporedbe, Skoplje (izlaganje).
Sili, J. i Pranjkovi, I. (2005) Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i
visoka uilita, Zagreb: kolska knjiga.
Skehan, P. (1989) Individual Dierences in Second Language Learning,
London: Edward Arnold.
Skljarov, M. (1987) Jezik i govor u nastavi stranih jezika, Zagreb: kolska
knjiga.
Spasov, Lj. i Ciglar, . (2010) Hrvatski kao strani jezik u Makedoniji,
Meunarodni suradni skup Prvi, drugi, ini jezik: hrvatsko-makedonske
usporedbe, Skoplje (izlaganje).
Spolsky, B. (1989) Conditions for Second Language Learning, Oxford:
Oxford University Press.
Tofoska, S. S. i Kolakovi, Z. (2008) Poredbena istraivanja inojezinoga
hrvatskoga i makedonskoga, Lahor III/5, 146149.
Topolinjska, Z. (2008) Polski Makedonski

Gramatika konfrontacija, 8.
Razvitokot na gramatikite kategorii, Skoplje: Makedonska akademija
na naukite i umetnostite.
Udier, S. L., Gulei-Machata, M. i ila-Mikuli, M. (2006) Gramatikosemantiki pristup obradi padea, Lahor I/1, 3648.
Valdevit, M. i Jelaska, Z. (2008) Srednje vrijednosti u ocjenjivanju: procjenjivanje i vrjednovanje statistikom analizom, Lahor III/6, 210236.
Attitudes of Macedonian students of Croatian language and

problems of acquiring some Croatian features
The purpose of this paper is to exhibit the diculties with which speakers of
Macedonian language as a South Slavic analytic language face while learning Croatian as a South Slavic synthetic language. In the process of L2
learning those two languages may be accounted as languages in confronta-
185

tion but at concurrently languages in interference. This is notable above

all in the dierent distribution of grammatical categories for gender, number and case in Croatian compared to the like categories in Macedonian.
People participating in this research were students of Croatian language at
the School of Philology Blae Koneski (University in Skopje) whose native
language was Macedonian. Their attitudes towards dierent parts of Croatian language, namely: Case, adjective aspect, lexicon, verbal aspect, tenses,
word order and number was analysed according to grades on the scale 05
from the rst part of the survey. Examples of translated sentences from
Macedonian into Croatian and Croatian into Macedonian from the second
and third part of the survey rendered the diculties in Croatian acquisition
visible. Attention was drawn to diculties arising in the acquisition of Case
forms, as well as the use and formation of aspect of adjectives.
Key words: Croatian language as L2, Macedonian language, acquisition of case
forms, acquisition of aspect of adjectives
Kljune rijei: hrvatski kao drugi i strani, makedonski jezik, usvajanje padea,
usvajanje (ne)odreenosti pridjeva
186
UDK: 811.163.42:81234:8137:8136
Karolina Lice, Ivona Radi

Poliklinika SUVAG, Zagreb
karolina.lice@gmail.com
Izraavanje posvojnosti u djece urednoga jezinoga

razvoja i djece s posebnim jezinim tekoama od 3
do 6 godina
U hrvatskomu jeziku posvojnost se moe izraziti posvojnim pridjevom, posvojnom zamjenicom, posvojnim genitivom i posvojnim dativom. Svrha je
ovoga istraivanja prikazati kojim se sve sredstvima izraavanja posvojnosti
koriste djeca u dobi od 3 do 6 godina, utvrditi razlike izmeu djece s posebnim jezinim tekoama (pjt) i djece uredna jezinoga razvoja (ujr) pri
uporabi posvojnih pridjeva, ovisno o rodu posjednika i vrsti posvojnoga odnosa te uvidjeti razlike u izraavanju posvojnosti openito. Istraivanjem je
bilo obuhvaeno tridesetero djece u dobi 36 godina, podijeljene u dvije skupine: 15 ispitanika s pjt i 15 ispitanika ujr, a svaka skupina podijeljena je
u tri dobne podskupine. Ispitni materijal sastojao se od 8 crno-bijelih crtea
ivoga posjednika. Rezultati su pokazali da djeca s pjt rabe dva puta vie
razliitih sredstava u izraavanju posvojnosti nego djeca ujr. Djeca s pjt
ee se nego djeca ujr koriste posvojnim pridjevima, no pri tome ine i
vie morfolokih pogrjeaka. Unato postojanju razlika na ispitivanim varijablama izmeu ovih skupina ispitanika, pokazalo se kako je u obje skupine
od uz genitiv najee sredstvo za izraavanje pripadnosti ivomu posjedniku.
Uvod
Posvojnost je kategorija koja oznaava izvanjezini odnos izmeu posjednika (onoga koji to posjeduje) i posjedovanoga, tj. predmeta posjedovanja
(onoga to se posjeduje). Ona je, dakle, podvrsta kategorije odnosa. U svakodnevnome jeziku posvojnost je izjednaena s vlasnitvom, koje je razliit
pojam u pravnome jeziku, o emu govori i Lyons (1977). Odnos posjednika i posjedovanoga bioloki je i kulturno uvjetovan. Posvojnost je opa
kategorija prisutna, ini se, u svim jezicima.
187
K. Lice, I. Radi Izraavanje posvojnosti u djece (ujr i pjt) od 3 do 6 godina

U jezikoslovlju se posvojnou oznaava kategorija koja se u razliitim

jezicima izrie razliitim sredstvima. Posvojnost se razliito denira (vie
npr. Mianovi 2001). Smatrajui posvojnost procesom, a ne kategorijom,
Seiler (1983) uz odnos izmeu ljudskoga bia i njegovih srodnika, dijelova
njegova tijela i njegovih materijalnih dobara ukljuuje njegove kulturne i
intelektualne ostvaraje. Kuna (1999) navodi da posvojnost osim rodbinskih
ukljuuje odnose pripadanja po nekomu drugomu odnosu meu ljudima, uz
pripadanje dijela tijela ivomu biu te pripadanje dijela kakvomu predmetu,
ukljuuje i pripadanje dijela apstraktnomu pojmu. Kao semantika i pragmatika kategorija posvojnost je vana i u jezinome razvoju.
Otuiva i neotuiva posvojnost Znaenjski se u jezikoslovlju razlikuju dvije vrste povezanosti izmeu posjednika i posjedovanoga: neotuiva
i otuiva posvojnost (Golovaeva i dr. 1989, Dolinina 1999, Mianovi 2001,
Hudeek 2005). Mnogo je razliitih denicija neotuive i otuive posvojnosti. Neotuiva je posvojnost povezana s posjednikom trajno. Otuiva
je posvojnost svojstvena samo ivomu posjedniku, a odnosi se na predmet
(konkretne stvari, tj. predmeti materijalne stvarnosti) koji je samo privremeno povezan s posjednikom. Posebna je tekoa to granica meu tim
dvjema kategorijama nije uvijek vrsta neki odnosi, npr. drutveni poput
susjeda, u pojedinim kulturama pripadaju otuivoj, a u drugima neotuivoj posvojnosti. Veina se jezikoslovaca slae da u neotuivu posvojnost
pripadaju rodbinski odnosi za ivoga posjednika, odnosi dijela i cjeline (dijelovi tijela ivoga posjednika i ziki dijelovi neivoga posjednika) te odnosi
nositelja svojstva i svojstva.
Nominalna i verbalna posvojnost Morfosintaktiki se takoer razlikuju dvije vrste posvojnosti jer se ona moe izrei atributom, kao u (1)
ili predikatom, kao u (2). Atributna posvojna konstrukcija sadri posvojne
zamjenice, posvojne pridjeve i imenike genitivne oblike. Posvojnost izreena atributom naziva se nominalna ili adnominalna posvojnost. Predikatna
posvojna konstrukcija osim posjednika i posjedovanoga sadri i relacijski predikat. Posvojnost izreena predikatom naziva se verbalna posvojnost.
(1) Moja starija ki.
(2) Ja imam dvije keri.
Posjedovanje i pripadanje Mogue je razlikovati i posjedovanje od

pripadanja (inlej 1996. prema Mianovi 2001). Posjedovanje je usmjerenost na ono to ima posjednik, kao u (3), dok je pripadanje usmjerenosti na
to ije je posjedovano, kao u (4).
188

(3) Kod mene je knjiga.

(4) Ova je knjiga moja.
1.1. Posvojnost u hrvatskome

Posvojnost se u hrvatskome jeziku moe izraavati posvojnim pridjevom,
posvojnom zamjenicom, posvojnim genitivom (besprijedlonim ili s prijedlogom od ) i posvojnim dativom, a pojedini autori navode i jo pokoje drugo
sredstvo, npr. Vlasteli (2005).
Posvojni genitiv i posvojni pridjev razliite su sintaktike konstrukcije
kojima se izraavaju razliiti vidovi posvojnosti, a razliita semantika i sintaktika obiljeja posjednika utjeu na prihvatljivost posvojnoga genitiva.
Gramatiari daju jasnu prednost uporabi posvojnih pridjeva za izricanje
pripadanja ivomu posjedniku oznaenu imenom ili apelativom u odnosu
na posvojni genitiv. Posvojni se genitiv ne treba upotrebljavati kada se
umjesto njega moe upotrijebiti posvojni pridjev (Teak, Babi 1992). U
hrvatskom jeziku norma u odnosu na ostale slavenske jezike izrazitu prednost, kada je rije o atributnoj posvojnosti, daje pridjevu. . . (Kuna 1999)
Posvojni pridjevi Posvojni su pridjevi gramatikalizirane rijei koje su,
za razliku od posvojnoga genitiva, morfoloki obiljeene. Ako posjednik ima
osobine pojedinanoga, ivoga i ljudskoga, posvojni e se pridjev u slavenskim jezicima tvoriti suksima -ov/ev i -in (Markovi 2009), kao u (5). Kod
generike posvojnosti rabi se suks -ji, kao u (6).
(5)
i. djeak djeakov
ii. mladi mladiev
iii. djevojka djevojin
(6)
ovjek ovjeji
Znaenje posvojnih pridjeva treba promatrati ne samo na osnovi morfolokih

oblika, nego i na temelju uloge u reeninomu ustrojstvu. Sa sintaktikoga
gledita posvojni su pridjevi pridjevski atributi koji se slau u rodu, broju i
padeu s imenicom uz koju stoje, dok su sa semantikoga gledita posvojni
pridjev subjekt posvojnosti, a imenica uz koju stoji objekt posvojnosti (Mianovi 2001).
Gramatike posvojne pridjeve razliito svrstavaju: Bari i sur. (2005)
trojano dijele pridjeve na opisne, gradivne i posvojne, dok Teak i Babi
(1992) dvojano dijele pridjeve na opisne i odnosne, a posvojne pridjeve
smatraju dijelom odnosnih pridjeva.
189

Posvojni genitiv Posvojni je genitiv, ili genitiv posvojnosti (Bari i sur.

2005), imeniki atribut u genitivu kojim se izrie pripadnost po rodbinskim
odnosima, po vlasnitvu ili kakvu slinu pravu (bez atributa ili druge oznake
kada je genitiv od prezimena na -i) i vlasti, odnosno pripadanje koje se
zamilja kao neko pridruivanje slino vlasnitvu ili srodstvu.
Sa semantikoga se gledita kod posvojnoga genitiva uspostavlja veza
izmeu posjednika i posjedovanoga koji imaju razliita semantika obiljeja
(Mianovi 2001). Sa sintaktikoga se gledita posvojnost uspostavlja izmeu imenice u nominativu i imenice u genitivu gramatikom vezom
jakoga upravljanja u kojoj je imenica u genitivu imeniki atribut.
Posvojni se genitiv rabi ako je uz posjednika kakva odredba: atribut ili
apozicija, kao u (7.i). Rabi se i kada se se iz tvorbenih razloga od imenice
ne izvodi pridjev (Kuna 1999), kao u (7.ii) gdje nije prihvatljivo *mlani
stanovnici.
(7)
i. eir moga djeda

ii. stanovnici Mlake
Matasovi (2000) navodi nekoliko semantikih i sintaktikih ogranienja koja

opisuju kada upotreba posvojnih pridjeva za izraavanje posvojnosti nije
opravdana: kada je posjednik neto neivo kao u (8.i), kada je posjednik
neodreen kao u (8.ii), kada je posjednik mnoinski kao u (8.iii), kada je NP
promijenjen sloenim posjednikom (8.iv) te ako je posjednik promijenjen
odnosnom sureenicom (8.v).
(8)
i.
ii.
iii.
iv.
v.
rub kamena, zid kue (ne kamenov, kuin)

rep make (makin rep odnosi se na odreenu maku)
sinovi otaca, savjeti mudraca
kua kralja Marka
kua kralja koji vlada ovom zemljom
Posvojni genitiv + od Posvojni se genitiv s prijedlogom od u suvremenomu hrvatskomu standardnomu jeziku rabi kada je rije o emu neivom,
ogranien je na neivoga posjednika. Vie je zastupljen u primjerima otuivoga posjednika, tj. jasne odvojivosti posjedovanoga od posjednika, kao u
(9), a ne treba ga upotrebljavati kada je rije o ivim biima.
(9)
i. ep od boce
ii. kljuevi od automobila
Meutim, izricanje pripadanja ivomu posjedniku posvojnim genitivom s

prijedlogom od dobro je potvreno u odreenim funkcionalnim stilovima,
190

razgovornim, novinskim i knjievnoumjetnikim (npr. Kuna 1999). L. Hudeek (2006) smatra da je takva uporaba nastala pod talijanskim i latinskim
utjecajem te da se rabi kao sredstvo postizanja stilskih uinaka. U sustavu
hrvatskoga knjievnoga jezika posvojnom su genitivu vrata otvorena injenicom da on jest dijelom hrvatskoga sustava, a stranim se utjecajem samo
poveava njegova proirenost.
1.2. Usvajanje posvojnosti
Tri su vrste posvojnih odnosa koje se najee pojavljuju u obavijestima
koje dijete prima: najprije vlasnitvo, zatim dijelovi tijela i potom rodbinski
odnosi. U svojoj govornoj proizvodnji dijete prvo poinje izraavati posvojne
odnose izmeu predmeta i njegova vlasnika, zatim odnose dijelova tijela i
rodbinske odnose (Ceytlin 1997).
Prema konekcionistikomu modelu djetetovo usvajanje gramatikih oblika, pa tako i posvojnih pridjeva, slijedi krivulju slova u. Djeca mlae
kronoloke dobi imaju vie tonih oblika, ali jo ne primjenjuju pravila.
Kako odmiu u jezinome razvoju, sve vie primjenju pravila tvorbe, pa se
pojavljuje i sve vie gramatikih poopavanja, tj. gramatikih odstupanja.
Budui da dijete rijetko nailazi na gramatike poopene oblike u govoru svoje
okoline, u kasnijem stadiju svoga razvoja sve e se vie koristiti pravilnim
oblicima, a broj e se odstupanja smanjivati (Kuva i Palmovi 2007).
Ruski jezik Usvajanje posvojnosti sustavnije je istraeno u ruskome.
Kako je ruski jezik po svojoj strukturi slian hrvatskomu, mogu se oekivati i
slinosti u usvajanju i izraavanju posvojnosti. Ceytlin (1997) objanjava da
ruska djeca prolaze kroz nekoliko faza tijekom usvajanja posvojnih konstrukcija. Prvo se razvija razumijevanje roditeljskih pitanja, gdje u poetku dijete
reagira na posvojne konstrukcije neverbalno, a tek poslije postupno usvaja
verbalne oblike. Kada se dijete pone koristiti odgovarajuim oblicima na
svoj vlastit poticaj bez navoenja, prelo je na sljedei stupanj usvajanja.
Najnapredniji je stupanj kada se dijete samo zapone koristiti posvojnim
pitanjima. Dob u kojoj se pojedina vrsta posvojnoga odnosa usvaja ovisi o
djetetovu stupnju kognitivnoga razvoja. Djeca izraavaju posvojne odnose
ve u razdoblju jednolanih iskaza rabei tzv. smrznute rijei za odnose
vlasnitva (npr. gledajui novanik dijete izgovara tata, pri tome mislei
na tatin novanik). U zavrnome dijelu razdoblja jednolanih iskaza velik
broj djece ve se poinje koristiti morfolokim oblicima za pojedine vrste
posvojnosti, iako veina to poinje initi u razdoblju dvolanih iskaza.
Potrebno je odvojiti usvajanje gramatikoga oblika od usvajanja odreenoga sredstva za izraavanje posvojnosti. Tipina je ruska konstrukcija za
izraavanje posvojnosti u uz genitiv (u + g). Ruska djeca poinju se koristiti tim oblikom prije druge godine ivota ili jo i ranije. Nakon toga slijedi
191

usvajanje posvojnih pridjeva koji se obino pojavljuju za vrijeme dvolanih iskaza, a uobiajeno se rabe nakon druge godine ivota. Posvojne se
zamjenice zadnje usvajaju, kada je dijete ve ulo u fazu vielanih iskaza.
Vano je napomenuti da se besprijedloni genitiv vrlo rijetko pojavljuje u
djetetovoj okolini. Iako se dob u kojoj dijete usvaja pojedine oblike izraavanja posvojnosti razlikuje od djeteta do djeteta, redoslijed kojim se usvaja
isti je za svu djecu. Najea su djeja odstupanja u usvajanju posvojnosti
uporaba posvojnih pridjeva za neive imenice te pogrjeke u morfolokim
nastavcima.
Hrvatski jezik U hrvatskome se tek nekoliko istraivaa bavilo usvajanjem posvojnosti: usvajanjem posvojnih zamjenica (Kuva, Palmovi 2002),
nainom ispitivanja posvojnih zamjenica na uzorku djece s posebnim jezinim tekoama u usporedbi s djecom urednoga jezinoga razvoja (Kuva,
Mustapi 2002), usvajanjem posvojnosti dvojezine djece i njihovim procjenjivanjem (Kuva, Mustapi, Dobravac 2005). Meutim, autori su izlagali
svoje radove u vidu predavanja i postera na pojedinim skupovima i kongresima, ali koliko je poznato, oni nisu objavljeni kao pisani znanstveni radovi.
Pojedini rezultati njihovih istraivanja mogu se pronai u knjizi J. Kuva i M. Palmovia (2007) u kojoj se objanjava da se djeca do tree godine
koriste razliitim sredstvima za izraavanje posvojnosti: najei je od uz genitiv, zatim posvojni pridjev, od uz zamjenicu, posvojna zamjenica. Navodi
se i da izraavanjem posvojnosti djeca ine i razliite semantike i morfoloke pogrjeke. Slina je situacija u izraavanju posvojnosti djece u dobi od
tree do este godine. Autori smatraju da razlog uestale i dugo zadrane
upotrebe izraza N+od+gen za izraavanje posvojnosti lei upravo u njegovoj morfolokoj jednostavnosti. Djetetu koje jo nije ovladalo morfologijom
jednostavnije je izraziti posvojnost od uz genitiv jer on zahtijeva minimalnu
morfoloku preobliku, za razliku od posvojnih pridjeva.
Za razliku od genitiva, posvojni se pridjev tvori razliitim morfolokim
suksima ovisno o vrsti posvojnoga odnosa, a i sam se suks mijenja ovisno
o rodu posjednika i posjedovanoga. Prema teoriji prirodne morfologije djeca
prvo usvajaju ono to im je prirodno, stoga se moe rei da im je u hrvatskomu jeziku prirodnije izraziti posvojnost od uz genitiv jer je on izrazno
jednostavniji. Razlog ovakve uporabe, djetetu jednostavnije, ne lei samo
u stupnju djetetova kognitivnoga razvoja, ve i u govoru koje dijete slua.
U govoru odraslih govornika, u knjievnome, umjetnikome i novinarskome
govoru vrlo je est posvojni genitiv za izraavanje pripadanja ivomu posjedniku. I takav unos moe djelovati na to da djeca od ponuenih sredstava za
izraavanje pripadanja ivomu posjedniku izabiru ono koje im je prirodnije
i jednostavnije: od + g.
192

1.3. Posebne jezine tekoe i njihova obiljeja

Naziv posebne jezine tekoe (nadalje pjt) odnosi se na djecu ije su jezine
vjetine znaajno siromanije u odnosu na njihovu kronoloku dob i neverbalne sposobnosti zbog nepoznatoga uzroka (Bishop i Adams 1991). Leonard
(1998) navodi kriterije prema kojima je mogue dijagnosticirati djecu s pjt.
Prema njemu, rezultati na testovima jezinih sposobnosti moraju biti za 1,25
ili vie standardnih devijacija nii u odnosu na norme, neverbalni kvocijent
inteligencije 85 ili vei, sluh mora biti u granicama normale, a ne smiju biti
prisutne neuroloke disfunkcije, govorna strukturna i motorika odstupanja
te znakovi drutvene zaputenosti.
Pjt obuhvaaju iroki spektar jezinih problema koji mogu zahvatiti
razliite jezine sastavnice u lakemu ili teemu obliku i na taj nain ine
vrlo heterogenu sliku. Svima im je zajedniko jezino kanjenje, ali osobitosti
jezinih potekoa mogu se razlikovati od djeteta do djeteta (Ho 2001). Jezino kanjenje oznaava usporeno pojavljivanje i razvoj jezika, ali redoslijed
jezinoga razvoja odgovara redoslijedu u djece urednoga jezinoga razvoja
(Reed 2005. prema Palmovi 2007). Nasuprot kanjenju, jezina potekoa
oznaava poremeaj u brzini i redoslijedu pojavljivanja jezika i njegova razvoja (Palmovi 2007). Primijeeno je kako se u jezinomu razvoju neke
djece s pjt-om uz kanjenje pojavljuju i odstupanja. Jedan od argumenata
odnosi se na pogrjeke (odstupanja) koje ta djeca ine, a drukije su od
pogrjeaka (odstupanja) koje ine djeca uredna razvoja (Ho 2001). Jezini
razvoj sastoji se od razvoja mnogih podsustava jezika: fonologije, morfologije, sintakse, semantike i pragmatike. Unutar svakoga od njih djeca s
pjt-om mogu slijediti tipian razvojni tijek, makar sa zakanjenjem. No,
razliiti podsustavi mogu razliito kasniti, ime remete uobiajenu usklaenost sastavnica jezinoga razvoja i stvarati obrazac jezinih sposobnosti
kakav nije uobiajen (Ho 2001). M. Ljubei (1997) smatra da u sluaju
ozbiljnoga razvojnoga jezinoga poremeaja djeca jezine strukture usvajaju
drugim procesima obrade nego njihovi vrnjaci bez tekoa pa im za to treba
vie vremena, a nedostatci uglavnom nisu nikada do kraja kompenzirani.
Analiza jezine obrade kod djece s pjt-om upuuje na potekoe u usvajanju, pohranjivanju i prizivanju jezinih kodova, od fonema kao najmanjih
jedinica sve do veih cjelina, te na potekoe u morfosintaktikome oznaavanju i oblikovanju (Bogeti i sur. 2008). Uzrok pjt-a nije poznat, ali
se pretpostavlja da ne postoji samo jedan uzrok, ve vie njih koji dovode
do takva poremeaja (Arapovi i sur. 2010). Razliita se stajalita i teorije
razilaze u tumaenju i opisivanju ove potekoe i njezina uzroka. Na primjer, modularni pristup (Norbury, Bishop, Briscoe 2002. prema Kuva 2004)
polazi od stajalita da je gramatiko znanje uroeno te da pojedini dijelovi
ovoga znanja kod djece s pjt nedostaju ili se razvijaju znatno kasnije. Drugi
193

dio autora (Leonard 1998, Benasich, Tallal 2002. prema Kuva 2004) smatra
da je uzrok u slunim perceptivnim potekoama, potekoama radne memorije ili u ogranienoj sposobnosti obrade jezinih podataka. Udio djece s
pjt-om kree od 3% do 7%.
Novija istraivanja pjt-a temelje se na primjeni razliitih metoda funkcionalnoga oslikavanja mozga. Takva istraivanja omoguavaju otkrivanje
pozadinskih mehanizama koji uzrokuju potekoe u jezinome razvoju (Palmovi i sur. 2007). ak niti nazivlje nije jedinstveno, pa se u literaturi mogu
pronai razliiti nazivi kao posebne jezine tekoe, razvojne jezine tekoe,
razvojna disfazija, poremeaj gramatikoga razvoja, strukturalni poremeaj
jezinoga razvoja, djeca s tekoama u jeziku i uenju, zakanjeli razvoj jezika. U engleskoj je literaturi pojam poznat pod nazivom specic language
impairment (sli).
Poremeaj se moe pojaviti u razliitim stupnjevima teine i moe biti
selektivan u odnosu na jezine sastavnice, iako se moe rei da je temeljno
obiljeje djece s pjt-om agramatinost. Reenici esto nedostaju suznane
rijei (veznici, prijedlozi, osobne zamjenice i pomoni glagoli). Takva djeca
teko ovladavaju gramatikim promjenama rijei pa su one esto nedeklinirane i nekonjugirane (Arapovi i sur. 2010). Jedno je od bitnih obiljeja
djece s pjt-om naruenost jezine gramatinosti, a upravo se u morfologiji
kao jezinoj sastavnici gramatinost svojim najveim dijelom ostvaruje ili
naruava. Djeca s pjt-om u jezicima s bogatom morfologijom imaju manje potekoa morfologija je u jezicima kao to je engleski mnogo manje
obavijesna pa e znaenje reenice i dalje biti sauvano ako dijete napravi
morfoloku pogrjeku, to se za jezik bogate morfologije, kao to je hrvatski,
ne moe rei (Kovaevi 1997). Premda se jezici meusobno razlikuju po
stupnju morfoloke sloenosti, a razliiti vidovi morfologije nisu u jednaku
stupnju oteeni u razliitim jezicima, dosad je utvreno da postoji izrazita
povezanost izmeu pjt-a i oteenosti morfologije (Arapovi, Anel 2003).
U sklopu projekta Posebne jezine tekoe djece kolske dobi usvojenost i uspjena uporaba hrvatske morfologije ispitana je na etiri zadatka:
oznaavanje plurala, otkrivanje i ispravljanje pogrjenoga nastavka, ponavljanje reenica i razlikovanje glagolskih oblika. U svim zadatcima djeca s
pjt-om bila su manje uspjena od djece uredna jezina razvoja, no te su
razlike u mnogim sluajevima male (Kovaevi 1997). Posebno se to odnosi
na sluajeve vee sintaktike i semantike sloenosti jer je Z. Babi (1995,
1997) pokazala da su razlike u semantiki jednostavnijim reenicama meu
dvjema skupinama djece oitije. Razlike su vee u mlaoj dobi, a u starijoj
se dobi smanjuju pod utjecajem opega spoznajnoga razvoja i metajezinih sposobnosti, te uslijed ovladavanja nekim jezinim sposobnostima. D.
Arapovi i M. Anel (2003) u svom istraivanju, kojim su ispitivale morfoloke pogrjeke u diskursu djece s pjt-om, navode kako je najea pogrjeka
194

neprikladan padeni nastavak za imenice i izostavljanje pomonoga glagola

za glagole. Takav rezultat, prema autoricama, pokazuje da se djeca vie
usredotouju na prenoenje poruke te da pritom ne mogu voditi rauna o
gramatikoj tonosti. D. Arapovi i J. Kuva (2003) ispitivale su sintaksu
u djece s pjt-om i djece uredna jezino-govorna razvoja, njih 51 u dobi
od 4 do 7 godina. Istraivanjem su pokazale dominantnost jednostavnih i
eliptinih reenica uz izrazitu naruenost gramatike kao i tekoe u razumijevanju jezika, posebice u razumijevanju sloenijih i neuobiajenih jezinih
struktura.
U odnosu na jezinu pragmatiku, istraivanja su pokazala da se u djece s
pjt pojavljuju tekoe organiziranja razgovora i izlaganja. Ona su pasivnija,
tee se ukljuuju u razgovor ili ne mogu procijeniti odgovarajue vrijeme
da se ukljue u razgovor te ne mogu uspjeno kontrolirati tijek razgovora,
ak niti kada imaju upute i kada tijek razgovora ovisi o njima (Craig i
Washington 1993. prema Arapovi i sur. 2010).
2. Metode rada
2.1. Svrha istraivanja
Glavna je svrha istraivanja u izraavanju pripadanja ivomu posjedniku
prikazati uestalost i uspjenost u izraavanju posvojnosti u dvije skupine
djece: djece s posebnim jezinim tekoama i djece urednoga jezinoga razvoja. Posebna se pozornost eli usmjeriti na pojavnost posvojnih pridjeva,
u odnosu na njihovu tonost i ovisnost o rodu posjednika. eli se prikazati
i uestalost pojedinih sredstava za izraavanje posvojnosti ovisno o dobi.
2.2. Pretpostavke
H0 Djeca urednoga jezinoga razvoja postiu znaajno bolju uspjenost u izraavanju posvojnosti od djece s posebnim jezinim
tekoama.
H1 Djeca urednoga jezinoga razvoja s porastom kronoloke dobi
napreduju u uspjenosti vie nego djeca s posebnim jezinim
tekoama.
H2 Obje skupine ispitanika vie izraavaju posvojnost posvojnim
pridjevom kada je posjednik enskoga roda.
H3 Djeca s posebnim jezinim tekoama rabe vie razliitih neprimjerenih sredstava za izraavanje posvojnosti u svim dobnim
skupinama u odnosu na djecu urednoga jezinoga razvoja.
195

2.3. Uzorak ispitanika

Ispitnim materijalom ispitano je ukupno tridesetero djece u dobi od 3 do 6
godina. Uzorak se sastoji od dvije skupine ispitanika: petnaestero djece s
posebnim jezinim tekoama (pjt) i petnaestero djece urednoga jezinoga
razvoja (ujr) kao kontrolne skupine. U svakoj skupini ispitanici su podijeljeni u tri dobne podskupine s ukupno petero djece u svakoj: djeca u dobi
34 godine, 45 godina i 56 godina (tablica 1).
Podskupina
34 god.
45 god.
56 god.
Skupina
UJR
PJT
UJR
PJT
UJR
PJT
3:3
3:6
4:1
4:4
5:5
5:4
3:7
3:9
4:5
4:5
5:6
5:8
Dob
3:7
3:10
4:6
4:6
5:6
5:9
3:8
3:10
4:6
4:6
5:6
5:9
3:8
3:11
4:8
4:10
5:9
5:11
Raspon
3:33:8
3:63:11
4:14:8
4:44:10
5:55:9
5:45:11
Tablica 1: Dob ispitanika i raspon u tri podskupine
Djeca s posebnim jezinim tekoama ula su u uzorak sluajnim odabirom

na temelju popisa pacijenata ukljuenih u logopedsku terapiju, a kriteriji
za ukljuivanje u uzorak bili su: postavljena logopedska dijagnoza posebnih jezinih tekoa, rana anamneza (uredna trudnoa i porod, uredan rani
psihomotorni razvoj), odsutnost drugih potekoa u razvoju (uredne intelektualne sposobnosti, uredan sluh i neuroloki status) te dob. Kriteriji u
skupini djece urednoga jezinoga razvoja bili su slini, osim logopedske dijagnoze. Logopedska dijagnoza djece urednoga jezinoga razvoja potvrdila
je odsutnost jezinih potekoa, a doputala se samo prisutnost iskljuivo
artikulacijskih poremeaja.
2.4. Ispitna graa
Za potrebe ovoga istraivanja izraen je ispitni materijal za ispitivanje pripadanja ivomu posjedniku. Materijal sadri ukupno 8 crno-bijelih crtea
ivoga posjednika enskoga roda (ptica, krava, baka, Ivana), mukoga roda
(Marko, slon) i srednjega roda (dijete, janje). Dakle, polovica primjera
ivoga posjednika odnosila se na ovjeka, a druga polovica na ivotinje.
Svakomu posjedniku pridruene su po tri imenice razliitih rodova koje oznaavaju posjedovano. Pri odabiru primjera vodilo se rauna da rijei budu
uestale u djetetovoj okolini i poznate djeci u dobi od 3 do 6 godina, da
budu zastupljena sva tri roda i posjednika i posjedovanoga, te da posjednici
budu oznaeni i imenom i apelativom. Vei broj primjera posjednika enskoga roda proizlazi iz nedostatka primjera mukoga i srednjega roda koji
bi u potpunosti zadovoljavali navede kriterije.
196

Svi posjednici oznaeni su imenicom u 3. licu jd. U tablici 2 navedene

su ispitane rijei za posjednika, a u tablici 3 za posjedovano s uestalou
prema Hrvatskomu estotnomu rjeniku (Mogu, Bratani, Tadi 1999), u
nastavku estotniku. estotnik je zasad jedina cjelovita graa ustrojena
prema estoti pojavljivanja, ali ne sadri osobna imena. Uz broj pojavljivanja pojedine rijei u milijunskoj grai estotnika navedene su i brojke
unutar koliko se rijei, poevi od najeih, nalazi odabrana rije. Tako se
npr. rije ptica pojavljuje ukupno 391 puta i pripada meu 200 najeih
rijei cijele grae.
Rije
ptica
krava
baka
Ivana
Marko
slon
dijete
janje
Rod
m
m
s
s
Broj pojavnica
u estotniku
391
93
70
20
431
16
Unutar
najeih rijei
200
1500
1500
5000
2000
5000
Tablica 2: Uestalost odabranih rijei za posjednika prema estotniku
Rijei za posjednika pripadaju uglavnom meu najeih 2000 hrvatskih rijei, a sve (s izuzetkom imena koja estotnik ne donosi) unutar 5 000 hrvatskih rijei. Rijei za posjedovano uglavnom pripadaju meu najeih 5 000
rijei prema estotniku, osim majice i surle do 7 000. Meutim, veina ih
je u djejemu rjeniku znatno ea nego u rjeniku odraslih na kojemu je
utemeljen estotnik. Takve su rijei janje i slon, kljun, bicikl, unuk i krzno,
koje pripadaju meu najeih 5 000 rijei estotnika, rijei njuka i sir koje
pripadaju meu najeih 6 000 rijei te seka i balon koje pripadaju meu
7 000 najeih rijei. No kako nema prikladnoga estotnoga djejega rjenika, ni rjenika unosa odraslih kada razgovaraju s djecom, to nije mogue
tono utvrditi.
2.5. Postupak ispitivanja
Svako je dijete posebno ispitano. Prije poetka ispitivanja djetetu su prikazana dva primjera za uvjebavanje koja su sadravala veinu navedenih
znaajki: posjednik koji se odnosi na ovjeka i posjednik koji se odnosi na
ivotinju. Posjedovano se pojavilo u sva tri roda.
Za svaki primjer djetetu je prikazan odgovarajui crno-bijeli crte koji
je sadravao posjednika s onim to posjeduje. Poto je ispitiva imenovao
197

posjednika i tri imenice posjedovanoga, djetetu je postavljeno pitanje ije

je? U praznu rubriku biljeeni su djetetovi odgovori.
Rije
noga
torba
suknja
njuka
seka
majica
surla
Rod
Pojavnice
458
34
27
13
12
3
-
Rije
oko
uho
rame
mlijeko
gnijezdo
krzno
Unutar
200
3000
4000
6000
7000
Rod
s
s
s
s
s
s
Rije
brat
trag
rep
kljun
bicikl
unuk
sir
balon
Pojavnice
279
196
157
117
45
17
Rod
m
m
m
m
m
m
m
m
Pojavnice
234
131
59
22
17
16
15
11
Unutar
400
800
2000
5000
5000
5000
6000
7000
Unutar
300
500
600
900
2500
5000
Tablica 3: Uestalost odabranih rijei za posjedovano prema estotniku
2.6. Obrada podataka

Prilikom obrade dobivenih podataka, unato malomu uzorku i velikomu
broju varijabli, provedena je i kvalitativna i kvantitativna obrada podataka.
Kvantitativna obrada podataka provedena je koritenjem statistikoga paketa R. Iako su tijekom ispitivanja biljeeni potpuni djetetovi odgovori, u
obradi podataka odgovori su vrjednovani na razliite naine, ovisno o predmetu zanimanja.
Posvojni pridjev U prvomu dijelu obrade podataka ispitanici su dobili
jedan bod ako su na pitanje ije je? odgovarali posvojnim pridjevom. S
obzirom da je svrha bila zabiljeiti pojavnost posvojnih pridjeva unutar navedene kategorije, po jedan bod dobivala je i pravilna i nepravilna uporaba
posvojnoga pridjeva. Ostali opaeni naini izraavanja pripadanja ivomu
posjedniku vrjednovani su s 0 bodova. U obradi podataka koristilo se apsolutnim i relativnim frekvencijama.
Sredstva izraavanja posvojnosti Dalji je predmet istraivanja bio
prikazati omjere razliitih sredstava kojima djeca izraavaju posvojnost. U
tu svrhu zabiljeeni su svi opaeni naini izraavanja posvojnosti, a radi
lake statistike obrade pojedina sredstva za izraavanje posvojnosti bila su
prikazana brojem kao oznakom. Tablica 4. prikazuje sva opaena sredstva
za izraavanje posvojnosti oznaena brojem uz objanjenje.
198

Sredstva izraavanja posvojnosti

toan
pridjev
Posvojni
pridjev
od + pade
pade
zamjenica
ostalo
Oznaka
0
Objanjenje
izraavanje pripadanja gramatiki pravilnim posvojnim pridjevom
gramatiki
1 posvojni pridjev pogrjenoga sunetoan pridjev
ksa za pojedini rod (npr. bakin
torba) ili suksa za tvorbu drugih vrsta pridjeva (npr. slonovska
surla); posvojni pridjev s prikladnim rodnim suksom, ali neprikladnom morfolokom strukturom (npr. dijetov, janjov )
od + toan
2 izraavanje posvojnosti prijedlogenitiv
gom od uz imenicu u genitivu
(npr. od ptice, od Marka. . . )
od + netoan
3 izraavanje posvojnosti prijedlogenitiv
gom od i gramatiki netonom
imenicom u genitivu (npr. od dijeta. . . )
od + nominativ
4 izraavanje posvojnosti prijedlogom od i imenicom u nominativu
(npr. od dijete, od slon. . . )
nominativ
5 izraavanje posvojnosti
imenicom u nominativu
akuzativ
imenicom u akuzativu
dativ
imenicom u dativu
vokativ
imenicom u vokativu
besprijedloni
genitiv
besprijedlonim genitivom
od + zamjenica
prijedlogom od i zamjenicom
(npr. od njega, od nje)
posvojna
11 izraavanje posvojnosti zamjenizamjenica
com (npr. njegova, njezina, njezino)
morfoloke
pogrjeke
morfoloki pogrjenim izrazom
imenice
Tablica 4: Objanjenje legende
3. Rezultati istraivanja i rasprava

Istraivanjem su se potvrdile neke, a odbacile druge pretpostavke. U tablici
5 nalaze se rezultati ope uspjenosti po ispitaniku. Prvi stupac oznaen s
P pokazuje dobne podskupine, a drugi, oznaen s B, redni broj ispitanika.
199

34
45
56
Dob
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
3:03
3:07
3:07
3:08
3:08
4:01
4:05
4:06
4:06
4:08
5:05
5:06
5:06
5:06
5:09
UJR
Raspon Uspjenost
na testu
0,00%
0,00%
3:033:08
37,50%
12,50%
37,50%
16,16%
20,83%
4:014:08
0,00%
16,66%
12,50%
0,00%
0,00%
5:055:09
29,16%
29,16%
0,00%
Dob
3:06
3:09
3:10
3:10
3:11
4:01
4:05
4:06
4:06
4:10
5:04
5:08
5:09
5:09
5:11
PJT
Raspon Uspjenost
na testu
54,16%
8,33%
3:063:10
0,00%
12,50%
29,16%
20,83%
41,46%
4:044:10
0,00%
50,00%
0,00%
4,16%
20,83%
5:045:11
0,00%
12,50%
79,16%
Tablica 5: Dob ispitanika i opa uspjenost na ispitivanju
3.1. Analiza ukupnih rezultata

Djeca s PJT postigla su neto bolju uspjenost na ispitivanju (22,22%) od
djece UJR (14,17%) mjerenu prema uporabi posvojnih pridjeva.
Analiza tonih odgovora pojedine skupine u svakoj dobnoj skupini, to
je prikazano grakim prikazom 1, pokazala je da djeca s pjt postiu neto
bolju uspjenost na ispitivanju openito i u svakoj dobnoj skupini u veoj
se mjeri koriste posvojnim pridjevima za izraavanje posvojnosti nego djeca
urednoga jezinoga razvoja, a poloaji pravaca pokazuju postojanje blagoga
napretka u izraavanju posvojnosti posvojnim pridjevom. Djeca ujr imaju
suprotnu sklonost: s porastom kronoloke dobi sve manje izraavaju posvojnost posvojnim pridjevom.
Graki prikaz 2 pokazuje da je skupina djece s PJT izrazito heterogena
u postignutoj uspjenosti na ispitivanju. Prisutno i nekoliko izrazito visokih rezultata u odnosu na srednju vrijednost cijele skupine. Skupina djece
UJR relativno je homogena, rezultati se rasporeuju unutar uega raspona,
to je oito i iz zbirnoga brojanoga prikaza u (10), gdje su dane relativne
vrijednosti.
200

Graki prikaz 1: Uspjenost pojedine dobne podskupine obiju skupina
Graki prikaz 2: Homogenost rezultata obiju skupina
(10)
Variable: test
PJT
UJR
mean
0.2221933
0.1413133
sd
0.2412314
0.1414916
0%
0
0
25%
0.0208
0.0000
50%
0.125
0.125
75%
0.35410
0.24995
100%
0.7916
0.3750
n
15
15
Primjenom F-testa ustanovljeno je da postojea razlika izmeu skupine djece

UJR i djece s PJT nije statistiki znaajna. Naime, iz F-tablice oitava se
201

da za 1 i 28 stupnjeva slobode granina vrijednost F na razini znaajnosti od

5% iznosi 4,20, to je vee od dobivenoga F koji iznosi 2,09. Zbog maloga
uzorka i velike varijabilnosti pojave koja se mjeri dobivene podatke treba
tumaiti s oprezom.
Budui da se skupine ispitanika statistiki znaajno ne razlikuju, a da
su djeca s PJT postigla bolju uspjenost od djece UJR, odbacuje se pretpostavka H0 o boljoj uspjenosti djece urednoga jezinoga razvoja.
Osim neoekivanoga ukupnoga rezultata na testiranju, iznenauje da
djeca urednoga jezinoga razvoja ne napreduju s porastom kronoloke dobi.
Stoga se odbacuje i pretpostavka H1.
Graki prikaz 3: Test
3.2. Analiza posvojnih pridjeva

Vano je napomenuti da su za prethodnu analizu i toan i netoan pridjev
vrjednovani kao toan odgovor. Ako se odvojeno prikau postotci tonih i
netonih posvojnih pridjeva obiju skupina ispitanika u svakoj dobnoj skupini, dobivaju se drugaiji rezultati.
3.2.1. Djeca urednoga jezinoga razvoja
Djece urednoga jezinoga razvoja posvojnim se pridjevima najvie koriste
u dobi 34 godine, dok se uestalost koritenja posvojnim pridjevima s po202

rastom kronoloke dobi smanjuje, to se vidi iz tablice 6. U dobi 45 i 56

godina imaju jednaki postotak izraavanja posvojnosti posvojnim pridjevom
(11,67%), tj. za 6,17% manje nego najmlaa dobna skupina.
Gramatiki netoni posvojni pridjevi pojavljuju se samo u dobnoj skupini 45 godina, ali u iznimno malomu postotku (1,67%).
dob
34
45
56
prosjeno
UJP
toni
17,50%
11,67%
11,67%
13,61%
netoni
1,67%
0,56%
PJT
toni netoni
11,67%
8,30%
12,50% 10,00%
12,50% 10,83%
12,22%
9,72%
Tablica 6: Postotni udio posvojnih pridjeva
3.2.2. Djeca s posebnim jezinim tekoama

Situacija je drugaija kod djece s PJT, to se vidi u tablici 6. Kod djece
s PJT u dobnoj skupini 34 godine 11,67% ine toni posvojni pridjevi, a
8,33% gramatiki netoni. U druge dvije dobne skupine zamjeuje se blagi
porast koritenja tonim posvojnim pridjevima, ali i blagi porast koritenja
morfoloki netonim posvojnim pridjevima za izraavanje posvojnosti: skupina djece 3-4 godine ima tek neto manje tonih posvojnih pridjeva, dok su
dobne skupine 45 i 56 godina postigle jednake rezultate. Iako je opaen i
blagi porast koritenja netonim posvojnim pridjevima, on je vrlo malen.
3.2.3. Toni i netoni posvojni pridjevi obiju skupina
Usporede li se skupine u odnosu na tone i netone odgovore, vidljivo je da
se djeca urednoga jezinoga razvoja tek neto vie koriste tonim posvojnim
pridjevima nego djeca s pjt samo zbog veega udjela pridjeva u najranijoj
dobi (34). Kad se koriste posvojnim pridjevima, djeca ujr rijetko grijee u
njihovoj tvorbi. Kada grijee, najee morfoloki ne slau posvojni pridjev
i imenicu koja ga slijedi, kao u (11).
(11) pticino kljun, pticino noga, pticin noga
kravino rep, slonova trag
bakino unuk, bakino torba, ovcina rep
Ivanino suknja
curino suknja
esta su i nepravilna ektivna oznaavanja kao u (12), skraivanje rijei s

produenom osnovom kao u (13) i dodavanje drugih nastavaka za tvorbu
203

posvojnih pridjeva kojima se ne koristi za oznaavanje pripadnost pojedincu

ili vrsti, poput nastavka -ska u (14).
(12) Markino uho, slonino uho, dijetino oko
(13) dijetina majica, dijetov bicikl, dijetov oko
janjina njuka, janjova
(14) slonovska surla, slonovsko uho
Djeca s PJT znatno se vie koriste posvojnim pridjevima, ali u tome i esto
grijee. Ako se kao kriterij za vrjednovanje odgovora uzme udio tono koritenih posvojnih pridjeva unutar onih koje su sama proizvela, na temelju
dobivenih podataka mogla bi se prihvatiti tako preinaena H0 pretpostavka.
3.3. Analiza posvojnih pridjeva za svaki primjer ivoga posjednika
Obje skupine ispitanika najvie se koriste tonim pridjevima za posjednika
oznaenoga imenicom baka. Redoslijed ostalih rijei nije jednak, to se vidi
iz grakih prikaza 4 i 5.
Graki prikaz 4
Prema nainu djetetova odgovaranja i dileme s kojima se susree kada je

posjednik izraen imenom, pokazuje se vanosti djetetove okoline u usvajanju posvonih pridjeva. Kada je posjednik oznaen imenom (Marko i Ivana),
pojavnost posvojnih pridjeva manja je od oekivanoga i manja nego to se
pojavljuje u literaturi. Prema navodu roditelja i na temelju spontanoga govora za vrijeme ispitivanja, primjeeno je da djeca tvore posvojne pridjeve
204

za izraavanje pripadnosti posjedniku oznaenoga imenom, ali veinom za

ona imena koja su prisutna u djetetovu govornu okruenju, tj. koja esto
uje u svojoj okolini.
Graki prikaz 5
Isto tako, na primjerima Marko i Ivana neka djeca radije odgovaraju spontano zamjenjujui data imena s imenima koja su im poznata, pa se tako
koriste imenima svoje brae i sestara, neaka ili bliskih prijatelja. Primjerice, jedan djeak ima susjeda Jana ija se seka zove Ivana, pa je na pitanje
ija je to seka? odgovorio Janova. Ovakve su se zamjene dogaale samo
kod djece u dobi 3-4 godine. Budui da nije bilo vano o kojem je imenu
rije, ovakve djetetove spontane zamjene imena vrjednovane su tonim odgovorom ako je dijete odgovorilo tonim posvojnim pridjevom. Udio tonih
odgovora usporeen je grakim prikazom 6.
Graki prikaz 6
205

Neka djeca doivljavaju slike Marka i Ivane kao sliku sebe i svoje sestre ili
brata pa su sklona odgovoriti posvojnom zamjenicom. Isto tako, posvojnom bi zamjenicom odgovarala onda kada se ne bi mogla sjetiti kako se
zovu djeak i djevojica na slici. Ovakvi odgovori, iako gramatiki ispravni,
vrjednovani su s 0 bodova.
U tablici 7 nalaze se estote uporabe posvojnih pridjeva u istraivanju
za obje skupine djece (ujr i pjt). U prvom stupcu I oznaava imenicu, a u
drugom R rang.
I
Ivana
Marko
dijete
ptica
krava
baka
slon
janje
Relativna
estota
205
229
477
500
550
554
4,30%
3,90%
0,93%
0,70%
0,20%
0,16%
Apsolutna
estota
posvojnih
pridjeva
(UJR)
4
6
0
5
8
20
8
0
Gramatiki
toan
posvojni
pridjev
(UJR)
4
6
0
5
8
20
6
0
Apsolutna
estota
posvojnih
pridjeva
(PJT)
4
7
10
16
8
25
4
6
Gramatiki
toan
posvojni
pridjev
(PJT)
1
5
3
10
5
19
0
1
Tablica 7. Frekvencija posvojnih pridjeva obzirom na uestalost primjera
Vidljivo je da podatak o uestalosti pojedine rijei dobiven iz milijunskoga

korpusa estotnika nije kljuan za predvianje uestalosti posvojnih pridjeva u djetetovu izraavanju i tonosti u njegovoj tvorbi. Okolina pojedinoga djeteta, gdje mogu postojati velike individualne razlike, struktura rijei
i sloenost u tvorbi posvojnih pridjeva, vaniji su za predvianje uestalosti
rijei.
Osim za rije slon, djeca ujr rabila su tone oblike posvojnih pridjeva,
za razliku od djece s pjt kod kojih je broj tonih pridjeva uz svaku imenicu
manji od broja posvojnih pridjeva kojima su se sluila.
3.4. Rod posvojnoga pridjeva
Obje se skupine ispitanika u svim dobnim skupinama (osim djece ujr u
dobi 56 godina) vie koriste tonim posvojnim pridjevima kada je posjednik
enskoga roda nego tonim pridjevom kad je posjednik mukoga roda. Obje
se skupine ispitanika najmanje koriste tonim posvojnim pridjevima kada
je posjednik srednjega roda. Dapae, djeca UJR nisu se niti u jednomu
primjeru koristila posvojnim pridjevima za posjednika srednjega roda, to
se vidi i u grakomu prikazu 7.
206

Graki prikaz 7
Graki prikaz 8
Iz grakoga prikaza 8. vidi se da djeca s pjt s porastom kronoloke dobi

ine sve vie morfolokih pogrjeaka u tvorbi posvojnih pridjeva za posjednika mukoga i srednjega roda. Ovakav bi podatak mogao promijeniti postavljen zakljuak da djeca s PJT s porastom kronoloke dobi napreduju u
izraavanju posvojnosti posvojnim pridjevom. Iako se s porastom kronoloke dobi poveava uestalost pojavljivanja posvojnih pridjeva, poveava se i
uestalost pojavljivanja pogrjeaka pri njihovoj tvorbi.
Postoji nekoliko moguih objanjena dobivenih rezultata. Prvo, moda
je meu rijeima koje dijete najee uje ei enski rod, stoga je dijete
207

i ee u prilici u svojoj okolini sluati morfoloke nastavke -in, -ina, -ino.

Drugo, najvie posvojnih pridjeva bilo je za primjer baka. Vjerojatno se to
ne dogaa samo stoga to je baka imenica enskoga roda, ve i zato to je
rije baka veoma zastupljena u djetetovu svakodnevnomu ivotu. Toni odgovori za primjer baka u velikoj mjeri podiu prosjek cijeloj skupini imenica
enskoga roda. Tree, u ispitnomu materijalu nisu jednako zastupljene imenice po rodovima. Imenica enskoga roda dvostruko je vie nego imenica
mukoga i srednjega roda. Iako su podatci dobiveni raunanjem relativnih frekvencija, ve i sama injenica da postoji vei broj primjera imenica
enskoga roda u ispitnomu materijalu prua djetetu vie prilika za toan
odgovor.
Razlog maloj pojavnosti posvojnih pridjeva za posjednika srednjega
roda moe biti dvojak. Prvo, uestalost imenica u srednjem rodu u hrvatskome je jeziku najrjea pa takve morfoloke nastavke djeca rjee uju.
Drugo, primjeri posjednika srednjega roda kao to su dijete i janje sadre
produenu osnovu pa je tvorba posvojnih pridjeva od navedenih imenica i
morfoloki mnogo sloenija (djetetov, djetetova, djetetovo). Stoga djeca koja
i tvore posvojni pridjev za primjere dijete i janje najee to ine netono,
kao u (12) i (13) ili su pak radije sklona odgovoriti od + genitiv, kao to to
ine djeca ujr.
Graki prikaz 9: Usporedba skupina u tonom koritenju posvojnim pridjevima
U grakomu prikazu 9. usporeene su dvije ispitivane skupine djece jedna

uz drugu. Analiza tonih posvojnih pridjeva ovisno o rodu posjedovanoga
nije pokazala nikakve sustavne rezultate niti u usporedbama po dobi, niti
po skupinama.
208

Djeca ujr vie se koriste posvojnim pridjevima za gotovo sve posjednike mukoga i enskoga roda, osim u skupini 56 godina, u kojoj su djeca s
pjt bolja u izraavanju pripadanja posjedniku enskoga roda. Iako je prije
reeno da se djeca ujr s porastom kronoloke dobi sve manje koriste tonim posvojnim pridjevima, analiza tonih posvojnih pridjeva ovisno o rodu
pokazala je drugaije podatke. U skupini djece ujr s porastom kronoloke
dobi smanjuje se koritenje tonim posvojnim pridjevima kada je posjednik
enskoga roda, a poveava koritenje tonim posvojnim pridjevima kada je
posjednik mukoga roda. Budui da je rije o vrlo malomu postotku porasta,
ovakav podatak nije se inio znaajnim da bi se dalje tumaio. Na ovomu
ispitnom uzorku djeca ujr ne koriste se posvojnim pridjevima za izraavanje
posvojnosti kada je posjednik srednjega roda. Time se djelomino potvruje
pretpostavka H2.
Moe se ipak primijetiti da je skupina djece uredna razvoja u prve dvije
dobne podskupine razliita od djece s posebnim jezinim tekoama u enskomu i mukomu rodu, ali ne i srednjemu. Pri tome su razlike znatno
manje u srednjoj dobnoj skupini (45 godina). Drugim rijeima, poetna
vea prednost djece ujr smanjuje se u srednoj dobnoj podskupini. U treoj
ispitivanoj dobnoj skupini djeca ujr bolje rjeavaju imenice mukoga roda,
ali djeca PJT imenice enskoga roda.
Rezultati se za imenice enskoga roda djece ujr sustavno smanjuju s
poveanjem dobi, za muki rod rezultati su u prve dvije dobne skupine isti, a
potom su neto bolji. Za razliku od toga, za muki su rod rezultati najprije
jednaki, a potom rastu dvostruko.
Kod djece s pjt rezultati za imenice mukoga roda djece u odnosu na
drugu skupinu najprije rastu, a potom se zadravaju na istoj razini. Kod
imenica enskoga roda najprije neto padaju, a potom u treoj podskupini
rastu. Zanimljivo je da djeca UJR uope ne rabe srednji rod, dok kod djece
s pjt srednji rod najprije postoji, potom pomalo i raste, a zatim nestaje.
3.5. Sredstva za izraavanje posvojnosti
U obje skupne djece razlikuju se sredstva koja izraavaju posvojnost. U
skupini djece ujr opaeno je 6 razliitih sredstava kojima izraavaju posvojnost, dok je u skupini djece s pjt opaeno ak dvostruko vie 12
razliitih sredstava kojima izraavaju posvojnost. Raznolikost sredstava i
udio odabira navodi se u grakim prikazima 10. i 11.
209

Graki prikaz 10
Graki prikaz 11
Djeca ujr u najveem postotku izraavaju posvojnost izrazom od + genitiv (cca 80%), a znatno manje tonim posvojnim pridjevom. U vrlo malomu, gotovo neznatnomu postotku pojavio se od + nominativ, netoan spoj
od+genitiv, gramatiki netoan posvojni pridjev i besprijedloni genitiv.
Djeca s pjt izraavaju posvojnost najee prijedlonim izrazom od +
genitiv, gramatiki tonim ili netonim posvojnim pridjevom, nominativom i
besprijedlonim genitivom. U manjemu postotku pojavljuje se netoan oblik
izraza od+genitiv, izraz od+nominativ, akuzativ, dativ, vokativ, zamjenica
te morfoloke pogrjeke kao kategorija u koju su smjeteni oni odgovori koji
se nisu mogli pridruiti niti jednoj od navedenih kategorija, a u sebi sadre odreenu vrstu gramatike pogrjeke (primjerice odgovori kao to su
dijeta, majica, toni surla, toni oko, teti oko, djetia majica, djetio oko, janja
rep i sl.). Vano je napomenuti kako izgovorne pogrjeke nisu utjecale na
vrjednovanje rezultata.
210

Iako se djeca s pjt vie koriste posvojnim pridjevima nego to je to

prije poetka istraivanja bilo oekivano, vano je naglasiti i jednu bitnu
injenicu: sva djeca s pjt ukljuena u istraivanje polaze logopedsku terapiju u trajanju od est i vie mjeseci. Budui da se logopedi esto koriste
posvojnim pridjevima kao vrstom jezinih vjebi, mogue je da su djeca s
pjt osim svakodnevnim govornim unosom iz okoline dodatno poticana i na
logopedskim vjebama. Postavlja se pitanje bi li se dobili isti rezultati da
su ispitivana samo djeca koja nisu obuhvaena logopedskim tretmanom.
Graki prikaz 12
211

Tonom se pokazala pretpostavka H3 djeca s posebnim jezinim tekoama rabe vie razliitih neprimjerenih sredstava za izraavanje posvojnosti
u svim dobnim skupinama u odnosu na djecu urednoga jezinoga razvoja.
Graki prikaz 12. daje uvid o udjelu pojedinih sredstava za izraavanje
posvojnosti u svakoj dobi pojedine skupine. U skupini djece ujr s porastom
kronoloke dobi udio tonih posvojnih pridjeva neznatno se smanjuje, kao
i broj i udio drugih neprimjerenih sredstava kojima izraavaju posvojnost,
dok se udio prijedlonoga izraza od+genitiv lagano poveava. Djeca s pjt
znatno due ustraju u pokuajima izraavanja posvojnosti posvojnim pridjevom, pri tome inei mnotvo morfolokih pogrjeaka, ak i u dobi 5-6
godina. U skupini djece s pjt opaaju se velike razlike s porastom kronoloke
dobi: koritenje tonim posvojnim pridjevima ostaje gotovo isto, smanjuje
se broj i udio drugih neprimjerenih naina izraavanja pripadanja ivomu
posjedniku, a poveava udio koritenja prijedlonoga izraza uz+genitiv. To
pokazuje da se djeca s pjt s porastom kronoloke dobi sve vie pribliavaju
nainu izraavanja posvojnosti djece ujr. Tenja odustajanja od drugih naina izraavanja posvojnosti i priklanjanje prijedlonomu izrazu od+genitiv
pokazuju da izraavanje djece s pjt poinje sliiti nainu izraavanja djece
ujr s porastom kronoloke dobi.
4. Zakljuak
Najuestalije je sredstvo za izraavanje pripadnosti ivomu posjedniku u
obje skupine ispitanika od + genitiv. Njegova uestalost podjednaka je u
skupini djece ujr u sve tri dobne skupine, a u skupini djece s pjt poveava
se s porastom kronoloke dobi. Djeca ujr u dobi 36 posvojnost najvie izriu prijedlonim izrazom od+genitiv, rijetko posvojnim pridjevom, a samo
se u pojedinim sluajevima pojavio se izraz od+nominativ i besprijedloni
genitiv. Djeca s posebnim jezinim tekoama (pjt) rabe dva puta vie
razliitih sredstava kojima izraavaju posvojnost nego djeca urednoga jezinoga razvoja (ujr): najee izraavaju pripadnost ivomu posjedniku
prijedlogom od s genitivom, potom posvojnim pridjevom, nominativom i
besprijedlonim genitivom, ali u manjem omjeru od s nominativom, akuzativom, dativom, vokativom i zamjenicom.
U obje je skupine ispitanika vrlo mali postotak izraavanja posvojnosti
posvojnim pridjevom, ali se njime vie koriste djeca s pjt nego djeca ujr, pri
tome inei mnotvo pogrjeaka. Za razliku od njih kod djece ujr pogrjeke
u tvorbi posvojnih pridjeva gotovo ne postoje, kad se njime slue, tono ga
oblikuju.
Obje skupine ispitanika ee se koriste pridjevom kada je posjednik
enskoga roda i kada je oznaen imenicom koja je esta u njihovu svakodnevnomu ivotu, neovisno o tome je li oznaen imenom ili apelativom i neovisno
212

o estotnomu rangu, ali opaene razlike izmeu ove dvije skupine ispitanika
u izraavanju posvojnosti posvojnim pridjevom nisu statistiki znaajne.
Djeca s pjt u dobi 56 godina koriste se slinim sredstvima za izraavanje pripadnosti ivomu posjedniku kao i djeca ujr mlae kronoloke dobi,
to potvruje stavove kako djeca s pjt prate redoslijed usvajanja jezika, ali
kasne u odnosu na djecu ujr. Izraz od+genitiv za izraavanje posvojnosti
ivomu posjedniku kod djece s pjt pojavljuje se kasnije nego li kod djece
ujr, to upuuje i na njihov zakanjeli ulazak u fazu poopavanja. Na ovomu
ispitnom uzorku krivulja U nema svoj zavrni uzlazni rep.
Budui da openito simptomi posebnih jezinih tekoa ine ovu skupinu djece izrazito heterogenom, podaci dobiveni na ovako malomu uzorku
ispitanika nisu dovoljni za donoenje opih zakljuaka o djeci s posebnim jezinim tekoama. Kako bi se poveala vjerodostojnost dobivenih rezultata,
uputno je provesti isto ispitivanje na veemu broju ispitanika te u uzorak
ukljuiti i djecu s pjt koja nisu ukljuena u logopedsku terapiju.
5. Prilog
ivo
Rod
Odgovor
enski rod
Muki rod
Srednji rod
PTICA
KRAVA
BAKA
IVANA
MARKO
SLON
DIJETE
JANJE
Muki rod
KLJUN
REP/SIR
UNUK
BRAT
BALON
TRAG
BICIKL
REP
Odgovor
enski rod
NOGA
NOGA
TORBA
SUKNJA
SEKA
SURLA
MAJICA
NJUKA
Odgovor
Srednji rod
GNIJEZDO
MLIJEKO
UHO
RAME
UHO
UHO
OKO
KRZNO
Tablica 8. Ispitni primjeri
6. Literatura
Arapovi, D., Anel, M. (2003) Morfoloke pogreke u diskursu djece s
PJT, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja 39/1, 1116.
Arapovi, D., Grobler, M., Jakubin, M. (2010) Narativni diskurs predkolske djece s posebnim jezinim tekoama, Logopedija 2/1, 16.
Arapovi, D., Kuva, J. (2003) Sintaksa u djece s posebnim jezinim tekoama i djece uredna jezino-govorna razvoja, u Stolac, D.; Ivaneti,
N.; Pritchard, B. (ur.) Psiholingvistika i kognitivna znanost u hrvatskoj
primijenjenoj lingvistici, Rijeka: HDPL.
Babi, Z. (1995) The Inuence of Semantics and Syntax on Sentence Repetitions in SLI Children, Croatian language, u M. Kovaevi (ur.):
Language and Language Communication Barriers, research and theoretical perspectives in three European languages, Zagreb: Croatian
University Press, 97131.
213

Babi, Z. (1997) Utjecaji razliitih reeninih struktura na djeju jezinu

obradu, u M. Ljubei (ur.) Jezine tekoe kolske djece, Zagreb: kolske novine, 153176.
Bari, E., Lonari, M., Mali, D., Pavei, S., Peti, M., Zeevi, V., Zinka,
M. (1997) Hrvatska gramatika, Zagreb: kolska knjiga.
Bishop, D.V.M., Adams, C. (1991) What do referential communication
tasks measure? A study of children with specic language impairment,
Applied Psycholinguistic 12, 199215.
Bogeti, P., Arapovi, D., Kuva-Kraljevi, J. (2008) Struktura prie djece
s posebnim jezinim tekoama, Govor XXV, 1.
Ceytlin, S. (1997) Acquisition of Possessive Relations by a Russian Child,
Papers and Studies in Contrastive Linguistics 33, 5158.
Grobler, M., Arapovi, D., Lenek, M. (2008) Konektori u funkciji dobi:
posebne jezine tekoe u slovenskom, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja 44/1, 4964.
Ho, E. (2001) Language Development, Belmont: Wadworth.
Hudeek, L. (2006) Izricanje posvojnosti u hrvatskom jeziku do polovice 19.
stoljea, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Kuna, B. (1999) O izricanju posvojnosti prijedlonim genitivnim izrazima,
Jezikoslovlje II/23, 3444.
Kovaevi, M (1997) Analiza posebnih jezinih tekoa na morfolokoj razini, u Ljubei, M. (ur.) Jezine tekoe kolske djece, Zagreb: kolske
novine.
Kuva, J. (2004) Granica izmeu uredna jezinog razvoja i jezinih potekoa, u Cviki, L. (ur.) Jeziak, Prirunik s radnim listiima za
pouavanje hrvatskoga kao nematerinskoga jezika s posebnim osvrtom
na hrvatski za Rome.
Kuva, J., Palmovi, M. (2002) The Course of Acquisition of Possessive
Pronouns in Croatian, IX International Congress for the Study of Child
Language, Madison, USA, 16.21. lipnja.
Kuva, J., Palmovi, M. (2007) Metodologija istraivanja djejeg jezika,
Jastrebarsko: Naklada Slap.
Kuva, Jelena; Mustapi, Maja; Dobravac, Gordana; Hrica, Gordana
(2005) Tko kome jezino slii: dvojezini PJT-u ili urednim govornicima?, III. kongres logopeda Hrvatske, Dubrovnik.
Leonard, L. (1998) Children with Specic Language Impairement, Cambridge: MIT Press.
Ljubei i sur. (1997) Jezine tekoe kolske djece, Zagreb: kolska knjiga.
Markovi, I. (2009) Hrvatski posvojni pridjev kao antecedent relativnoj
zamjenici, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 34/1, 239
253.
Matasovi, R. (2000) The Possessive and Adjective Phrases in Croatian.
Suvremena lingvistika, 4950/1, 99109.
Mianovi, K. (2001) Posvojni pridjevi i izraavanje posvojnosti, Suvremena lingvistika 26/49, 111123.
214

Mintz, T. H. (2005) Linguistic and Conceptual Inuences on Adjective

Acquisition in 24- and 36- Month-Olds, Developmental Psychology
41/1, 1729.
Mogu, M., Bratani, M., Tadi, M. (1999) Hrvatski estotni rjenik, Zagreb: kolska knjiga.
Palmovi, M., Kuva, J., Kovaevi, M. (2007) Istraivanje posebnih jezinih tekoa metodom kognitivnih evociranih potencijala (kep), Hrvatska revija za rehabilitacijska istraivanja, 43 (1), 6373.
Teak, S., Babi, S. (1992) Gramatika hrvatskog jezika, Zagreb: kolska
knjiga.
Vlasteli, A. (2007) Atributi u Planinama Petra Zorania, II. zadarski loloki dani, crosbi.znanstvenici.hr/datoteka/406629.Vlastelic_ZFD2
_Zoranic1.doc
Expression of possession in children (tld and sli) at age of 3 to 6

In Croatian possession may be expressed by possessive adjective, possessive
pronoun, possessive genitive and possessive dative. This paper analyses
ways of expressing possession in children, the frequency in the use of possessive adjectives in children with specic language impairment ( sli) in
comparison to children with typical language development ( tld) with regard to the gender of the possessor in the use of possessive adjectives and the
types of possessive relations. In this research 30 children, aged 3 to 6 years
were examined: 15 children with sli and 15 children with tld as a control
group. Each group of participants was divided into three subgroups: children
from 34 years, 45 years and 56 years. The tests were prepared specically for this research: 8 black and white drawings representing examples of
the animate possessors. Frequent nouns in all three genders representing the
possesion were attached to each possessor. The results showed that children
with sli used twice as many dierent means of expressing possession than
children with tld. Although the children in both groups rarely used possessive adjectives as the means for expressing possession, children with sli
used more possessive adjectives in expressing possession than children with
tld. However, the former made more mistakes, such as gender discord,
formation of possessive adjectives with non-possessive sux, formation of
possessive adjectives for inanimate nouns, etc., while the latter produced
more correct possessive adjectives. In both groups the most common mean
for expressing possession for an animate possessor was preposition od followed by genitive od+gen. Its frequency was similar in all three age groups
for children with tld, whilst for children with sli it increased with age.
Children with sli from ages 56 expressed possession similar to younger
children with tld, which suggests a delay in language development. It
seems that children express possession with od+gen as there are minimal
215

fonem changes in such formation, independent of gender and type of possessive relationship. Besides morphological simplicity, the higher frequency
of od+gen in adult speakers can also be cause for the prevalence of od+gen
in the expression of possession of children aged 36.
Key words: language development, possessives in Croatian, children with SLI,
children with typical language development
Kljune rijei: jezini razvoj, posvojnost, djeca s posebnim jezinim tekoama,
djeca urednoga jezinoga razvoja
216
UDK: 811.163.42:81373.45:811.111
Prethodno znanstveno priopenje
Irena Brdar
Pomorski fakultet Sveuilita u Rijeci
brdar@pfri.hr
Engleske rijei u jeziku hrvatskih medija

Engleski je jezik lingua franca dananjice. Dok se jezici poput hrvatskoga
svakodnevno bore s najezdom anglizama i engleskih rijei, mediji imaju veliku ulogu u promicanju takvoga jezika. Cilj je ovoga rada na grai od
ezdeset tematski slinih tekstova prikupljenih s raznih internetskih izvora
ispitati postoji li razlika u broju i vrsti engleskih rijei izmeu tekstova pisanih na hrvatskomu jeziku prema engleskomu izvorniku i tekstova izvorno
pisanih na hrvatskomu jeziku. Pokazuje se da u tekstovima prema engleskomu predloku ima neznatno vie engleskih rijei uglavnom vezanih za
britansku kulturu i glazbu, dok se velik dio engleskih rijei u tekstovima izvorno pisanima na hrvatskome jeziku moe pripisati pomodnosti.
0. Uvod
Razliite su se kulture oduvijek ispreplitale na obiajnoj, vjerskoj, ali i lingvistikoj razini pa jezino posuivanje nije nova pojava. Pratei povijesna
zbivanja i okolnosti moe se objasniti utjecaj jednoga jezika na drugi. Najosjetljiviji je pritom leksik. Primjerice, utjecaj talijanskoga venecijanskoga
dijalekta moe se vidjeti u rijeima prisutnim na jugu Hrvatske: ponetra,
lancun, butiga, akula, bora. Njemaki je jezik tijekom 18. 19. i 20. stoljea
u naslijee hrvatskomu ostavio rijei poput leper, bremza, teker i druge.
Na hrvatski su utjecali i maarski jezik: lopov, ipka, lopta, ogor, turski
jezik: eer, jastuk, bakar, bubreg, kavga, ali i drugi, rjee spominjani jezici poput ekoga, ruskoga i francuskoga (Turk i Opai 2008). Engleski
je tijekom povijesti uvijek bio u dodiru s drugim jezicima, ali od sredine
20. stoljea njegov je utjecaj postao vrlo jak. Danas je hrvatski jezik, kao
217
I. Brdar Engleske rijei u jeziku hrvatskih medija

i mnogi drugi mali jezici, pod velikim utjecajem engleskoga, koji nezaustavljivo zadire u hrvatski javni, politiki, znanstveni, gospodarski, kulturni,
a nadasve u medijski prostor (Opai 2007b: 280). Jednim se dijelom ta
pojava moe pripisati osnovnoj potrebi jezinoga posuivanja: leksikomu
zadovoljavanju pojmovnih novosti (Drljaa Margi 2009) uslijed razvoja suvremene tehnologije, koja esto zatekne govornike hrvatskoga kao i drugih
jezika relativno nespremnima u nalaenju prikladnoga nazivlja, jednako tako
i popularne glazbe. Razlog je tomu utjecaj amerike i britanske kulture koje
su tijekom povijesti, a ine to i danas, iznjedrile brojne glazbene zvijezde i
pravce. Ne pronae li se na vrijeme hrvatska rije koja bi zamijenila stranu,
ta strana rije postaje sve uvrjeenija meu govornicima.
Otpor prema spomenutoj praksi, koji se naziva jezini purizam, nastoji
ouvati istou standardnoga jezika kao jednoga od simbola nacionalnoga
identiteta jer jezik nas odreuje, po jeziku smo ono to jesmo (VrciMataija, Grahovac-Prai 2006: 178). Veina puristikih nastojanja tradicionalno je usmjerena upravo protiv posuenica kao ishoda pasivnoga preuzimanja stranoga izraza koje ne potiu stvaralatvo u jeziku primaocu
(Drljaa Margi 2009: 53). O purizmu se esto govori s negativnim prizvukom pripisuju mu se nedostatak tolerancije i iskljuivost, povezuje ga
se s politikom i nacionalistikim nastojanjima. Ipak, takvomu stavu treba
pristupiti s oprezom jer je purizam sastavni dio jezine kulture i uvelike ovisi
o drutvenim, kulturnim i lingvistikim okolnostima. Marija Turk i Maja
Opai (2008) spominju njegovu dvojnu prirodu: s jedne strane to su nastojanja da se u potpunosti zaustavi utjecaj drugih jezika na standard, dok
se u neto blaoj varijanti taj utjecaj pokuava umanjiti.
Vijee za normu hrvatskoga standardnoga jezika potaknulo je pokretanje
projekta Izgradnja hrvatskog strukovnog nazivlja pod pokroviteljstvom Nacionalne zaklade za znanost, visoko kolstvo i tehnologijski razvoj Republike
Hrvatske, u ijem se programu, meu ostalim, navodi (Nacionalna zaklada
2010: 2): Nebriga za stvaranje hrvatskoga nazivlja i nekritiko prihvaanje
tuica i ostalih posuenica (u dananje doba uglavnom anglizama) sustavno
ugroava opstojnost hrvatskoga jezika, a time i njegov meunarodni status.
Prenosei zakljuke Vijea za normu hrvatskoga standardnoga jezika, Dijana
Lipanovi i Regina Ujdur (2008) piu kako je za hrvatski jezik jednako neprihvatljiv dosljedan purizam kao i ravnodunost prema pokuajima nalaenja
izraajnih mogunosti vlastitoga jezika. Veina e se poznavatelja ove problematike sloiti da treba birati domau rije ako u jeziku postoji strana
rije, ali i njezin domai parnjak. Nives Opai (2007a) oprimjeruje takvo
stajalite zagovarajui hrvatske nazive za kompjutor i printer, uz objanjenje da rijei raunalo i pisa moda ne e zaivjeti u razgovornom jeziku, ali
da svakako trebaju biti zastupljenije u javnoj komunikaciji. Izbor, naravno,
ovisi i o kontekstu jer, primjerice, glazba, mirovina i redarstvenik djeluju
218

mnogo sveanije i ozbiljnije negoli muzika, penzija i policajac (Lipanovi,

Ujdur 2008).
I anglizme i engleske rijei sve ee nalazimo u rjeniku razliitih znanosti i struka (vie npr. Raos 2006), medijima, a posebice u razgovornom
jeziku mladih (npr. Mihaljevi 2003). Anglizmi su rijei podrijetkom iz engleskoga jezika koje se se bar donekle prilagodile hrvatskomu jeziku kao
jeziku primaocu. Za razliku od njih, engleske se rijei koje takoer dolaze s
engleskoga govornoga podruja nisu prilagodile hrvatskomu jeziku i njegovim pravilima, npr. make-up, boss. Engleske rijei poput njih i spomenutih
lifestyle, event, shopping, wellness nisu prole ni prvi stupanj prilagodbe
ili adaptacije kojim se stvara osnovni oblik anglizma. Postoji jo jedna
kategorija rijei iz engleskoga jezika koja dijeli obiljeja prethodnih dviju:
pseudoanglizmi, koje Rudolf Filipovi (1990) naziva pseudoanglicizmima.
Oni se sastoje od engleskoga dijela kojemu je dodan hrvatski aks, najee
suks poput celebovi za medijski poznate ili slavne osobe od engleske rijei
celebrity [sIlEbrItI], odnosno njezina razgovornoga oblika celeb. S takvim se
rijeima, kao i engleskim rijeima, pojavljuju najrazliite izgovorne inaice,
od (pokuaja) izvornoga izgovora do izgovaranja slova, npr. /sIlEb/, /sIleb/,
/seleb/, /celeb/ itd.
U posljednje su vrijeme sve uestalije engleske rijei, odnosno, rijei
koje se pojavljuju u istome obliku u kojem su preuzete, katkad s hrvatskim
aksima ili nastavcima. Dakle, na hrvatski lifestyle danas uvelike utjee
engleski jezik, a s njime amerika i britanska kultura. Prati se to rade
njihovi celebrityi, to se dogaa u svijetu showbusinessa, na kakve se sve
evente ide te openito to je dananji must have. Najvie se moe
saznati kad se gleda Red Carpet ili ita Story. A da bi to sve prokomentirali,
mladi idu na facebook, piu po wallu i alju poruke u inbox. Ovakav je
jezik hrvatska svakodnevnica, na televiziji, novinama, na globalnoj mrei,
ali i na raznoraznim shopping mallovima koji nude shopping, fun & leisure,
novinskim oglasima koji trae sales representatives, last minute aranmane,
primijerice za wellness & spa centre. Ipak, ne moe se rei da ljudi nisu
svjesni utjecaja engleskoga jezika na svakodnevnu komunikaciju. U novije se
vrijeme dosta pie o tome. To je, izgleda, postalo in. Drastini primjer takva
utjecaja uoila je 2006. Nives Opai (2007a) na Zagrebakomu velesajmu
saznavi da je rije loring u nazivu vinovita turizam loring tvorena od
rijei lov i ribolov na koje je nadodan nastavak -ing iz elje da podsjea na
engleski jezik.
U mnogim se sluajevima oito namjerno upotrebljavaju upravo takvi
izrazi, a nakon njih esto slijedi dodatno pojanjenje na hrvatskome jeziku.
U moru takvih pojava Nives Opai (2007a: 26), meu ostalim, navodi
primjer iz Jutarnjega lista: . . . brzo rjeavanje onih pitanja koja e se
postaviti kao benchmarks (dodatni uvjeti), uz primjedbu: Kako se vidi,
219

hrvatski je dobar izvornim govornicima kao drugi jezik, za objanjenje.

Takav jezik autorica naziva hrvatskim u zagradama. Mediji, oito, imaju
veliku ulogu u uvozu i irenju engleskih rijei. No, odakle tolika potreba
medija za engleskim rijeima? Postoji li povezanost izmeu vijesti koje
objavljuju nai i strani mediji, kao to se to misli: Naravno da je onda i
korisnicima (konzumentima) tih usluga najkomotnije da ono to nau na
globalnoj mrei preuzmu u istom obliku u kojem podatak ili informaciju
nau, pa da ih tako i prenose . . . (Opai 2007a: 23).
0.1. Svrha rada
U ovome e se radu usporediti engleske rijei tekstova sline tematike izvorno pisanih na hrvatskome i tekstovi iz predloka na engleskome kako bi
se provjerilo koliko su hrvatski tekstovi pod jezinim utjecajem engleskih,
posebno u estradi. eli se ispitati postoji li razlika u broju i vrsti engleskih rijei izmeu tekstova koji prate razvod engleskoga estradnoga branoga para i tekstova izvorno pisanih na hrvatskome jeziku koji prate razvod
hrvatskoga estradnoga branoga para, ukljuujui i mjeovite izraze poput
mallova. Pretpostavka je da e graa na temelju engleskoga predloka imati
vie engleskih rijei koje bi mogle biti ishod prijevoda i izravne veze s engleskim predlokom.
0.2. Graa
Prvu skupinu ine tekstovi tematski vezani uz razvod Paula McCartneya
i Heather Mills (okonan poetkom 2008), iji sadraj je preuzet iz stranih medija, dakle graa na temelju stranoga predloka (graa 1). Drugu
skupinu ine tekstovi tekstovi sline tematike koja je bila aktualna u Hrvatskoj u priblino isto vrijeme o razvodu Josipa Radeljaka i Vlatke Pokos
(okonan krajem 2007), dakle izvorni hrvatski tekstovi (graa 2). Tekstovi
su prikupljeni s ukupno 16 internetskih izvora, navedeni su u (1).
(1)
220
www.radiodalmacija.hr
www.dnevnik.hr
www.24sata.hr
www.index.hr
www.javno.hr
www.net.hr
www.jutarnji.hr
www.r-1.hr
www.ezadar.hr
www.nacional.hr
www.business.hr
www.globus.com
www.gloria.com
www.totalportal.hr
www.vjesnik.hr
www.bosna.odisej.hr

Tekstovi su sline tematike i pisani u priblino isto vrijeme, a odabrani su

zato to se eljelo izbjei da razliita tema ili vremenski odmak utjeu na
jezik. Podaci o grai prikazani su u tablici 1. Kao to se vidi, izvorna je
graa dulja, vie od dvostruko (2,17 puta), iako je prijevodnih tekstova (u
nastavku teksta zvat e se preuzeta graa) ak neznatno vie (0,07). Stoga
je i prosjean broj pojavnica jo vei (2,32 puta).
Graa
preuzeta graa
izvorna graa
Br. tekstova
31
29
Ukupno pojavnica
5 304
11 522
Prosj. br. pojavnica

171
397
Tablica 1. Podatci o grai
0.3. Metoda rada

U radu se najprije provjerilo oituje li se u preuzetoj grai jezina veza s
engleskim predlokom u obiljejima loih prijevoda (prema Hudeek, Mihaljevi 2005), za razliku od izvorne grae. Kako bi se provjerila pretpostavka
da e preuzeta graa imati vie engleskih rijei, iz obje su se grae izdvojile
i ralanile engleske rijei. eljelo se utvrditi postoje li razlike izmeu onih
koje se pojavljuju u preuzetoj grai i onih iz izvorne grae. Za usporedbu su
navedeni i anglizmi i domae rijei u istome znaenju ili pak druge domae
rijei bliskoga znaenja da se ne bi stvorio dojam kako se bilo anglizmi, bilo
domae rijei ne rabe.
1. Engleska obiljeja prevedenih tekstova

S obzirom na ulogu engleskoga jezika u dananjemu drutvu, veliki je broj
tekstova koji se prevode upravo s engleskoga jezika. Pred navalom vijesti
iz cijeloga svijeta mnogi su novinari postali ad hoc prevoditelji pa se u njihovim tekstovima pojavljuje veliki broj prijevodnih pogrjeaka. Iscrpnom
analizom tekstova koje su dobile na lekturu Lana Hudeek i Milica Mihaljevi (2005) zakljuuju da takve pogrjeke zahvaaju gotovo sve jezine razine
pravopis, oblike, tvorbu, sintaksu, leksik i semantiku. Tako se, primjerice, esto preuzima englesko pravilo o pisanju velikoga slova i zareza, rabi
se posvojna zamjenica na mjestima na kojima treba upotrijebiti povratnoposvojnu, a besprijedloni instrumental dolazi s prijedlogom. Autorice daju
neke primjere loega prijevoda s engleskoga na hrvatski jezik, navedeni su
u (2), (3) i (4), u kojima se najprije navodi izvornik, u drugomu retku lo
prijevod, a u treemu lektoriran prijevod.
(2)
i. You turned down both my sexual advances.

ii. Odbila si moje seksualne prednosti.
iii. Odbila si oba moja pokuaja upucavanja.
221

(3)
i. He blew away the competition.

ii. Digao je u zrak natjecanje.
iii. Razbio je konkurenciju.
(4)
i. I think we just crashed a party.

ii. Mislim da smo upravo upropastili zabavu.
iii. Mislim da smo upravo uletjeli na zabavu nepozvani.
Prilikom analize prevedenih tekstova u preuzetoj grai prikupljenoj za ovaj

rad uoen je utjecaj engleskoga jezika na razliitim jezinim razinama, najvie u uporabi pasiva, glagolskih priloga, zamjenica te pojavi doslovnoga
prijevoda, lanih prijatelja i anglizama. No, to nije tema ovoga rada pa
e navedene pojave biti tek uzgred spomenute kao primjeri koji potvruju
stavove navedenih dviju autorica.
Pasiv Oduvijek se smatralo, a u normativnim prirunicima i propisivalo, kako je aktivna reenica prirodnija za hrvatski jezik, to se uglavnom
odnosilo na prototipni (perifrastini) pasiv. Naime, u hrvatskome jeziku
dosta se raspravljalo oko toga to je uope pasiv, npr. Ham (1990,1999),
Kuanda (1992), Belaj (2004), posebno o tome je li pasiv veza linoga glagolskoga oblika i estice se. Nema dvojbe da je prvi doista pasiv, no potonji
je oblik specian po tome to je strukturom vrlo slian onomu to hrvatski
gramatiari (Katii 1991, Bari i sur. 1997) nazivaju obezlienjem.
Uvrijeeno je miljenje da je perifatini pasiv ei u engleskome nego u
hrvatskome jeziku. Kao primjer mogu se navesti neke pasivne konstrukcije
u preuzetoj grai prikupljenoj za ovaj rad (graa 1) koje su preslikane iz
izvorno engleskoga teksta, kao u (5.i) i (5.ii). U hrvatskom jeziku prirodnije
bi bilo rei kao u (6.i) ili upotrijebiti aktivni oblik kao u (6.ii).
(5)
i. gurnuta sam do ruba

ii. dovedena sam do samoga ruba
(6)
i. na rubu sam
ii. doveli su me do ruba / novinari su me doveli do ruba
Glagolskih prilozi U dvije istraivane vrste grae primjetne su razlike

u uporabi glagolskoga priloga prologa i sadanjega. Tako se u tekstovima na
temelju engleskoga predloka (graa 1) pojavljuju primjeri kao u (7.i), (7.iii)
i (7.v), u kojima je uporaba glagolskih priloga tipina za engleski jezik, a
njihova pojava u tekstovima na hrvatskome izravno upuuje na povezanost s
222

engleskim predlokom. U izvornim hrvatskim tekstovima (graa 2) u slinim

su kontekstima za izraavanje dviju neposrednih radnja umjesto glagola i
glagolskih priloga este sastavne reenice s glagolima povezanim veznikom
kao u (7.ii), (7.iv) i (7.vi).
(7)
i. rekla je poruujui
iii. poalila se dodajui
v. optuila je rekavi
ii. izjavio je i naglasio

iv. predstavio se i zaprijetio
vi. kazala je te dodala
Osobne zamjenice Engleski jezik ne doputa izostavljanje zamjenica

pa je reenica u (8.i) istovjetna s engleskim. Hrvatski jezik, s druge strane,
ima druge mehanizme, poput konjugacije i sintakse, zbog kojih zamjenice
nisu uvijek potrebne, bez njih se moe razumjeti o komu je rije, kao u (8.ii).
U nekim je sluajevima u hrvatskomu izostavljanje upravo nuno, kao u sastavnoj reenici u (8.iii). Zadravanje zamjenica na mjestima gdje bi njihovo
izostavljanje bilo vie u skladu s hrvatskim jezikom navodi na zakljuak da
su takve strukture u preuzetoj grai rezultat prevoenja, odnosno prijenos
stranoga modela.
(8)
i. Paul smatra da je ivot male Beae u opasnosti i da ona mora biti

sa svojim tatom.
ii. Paul smatra da je ivot male Beae u opasnosti i da mora biti sa
svojim tatom.
iii. Heather je nazvala Paula i rekla da ona nema to izgubiti ako sve
iznese u javnost. Ali ona ne misli na dijete.
Lani prijatelji Pogrjeke u prevoenju ogledaju se u ne prepoznavanju

lanih prijatelja. Zbog njihove slinosti, esto i na vie razina, ta se slinost
generalizira i dovodi u vezu i na onim razinama na kojima je nema (Antunovi 1996). Problematika lanih prijatelja posebno je uoljiva kod neiskusnih
prevoditelja. Tako su u preuzetoj grai prevoditelji englesku rije track preveli kao traka, umjesto kao pjesma. Ni prijevod rijei document hrvatskom
rijei dokument nije bio (uvijek) posve prihvatljiv jer u engleskome jeziku ta
rije ima ire znaenje nego u hrvatskome.
Doslovan prijevod Ako se izrazi tipini za engleski jezik doslovno prevedu na hrvatski, to katkad moe rezultirati neobinim stilom, a katkad
lanim prijateljima, odnosno drugim znaenjem. Izrazi kao u (9) tipini su
za engleski jezik i u velikomu se broju nalaze u preuzetoj grai. U tim sluajevima ne dolazi do pogrjenoga znaenja, ve reenice samo zvue vie ili
manje neprirodno. Preuzimanje i doslovno prevoenje izvornih frazema i izraza na koncu je dovelo do neobinosti stila. Prikladni su hrvatski prijevodi
stavljeni s lijeve strane.
223

(9)
i. razvod se vue
ii. apsolutno odluan
iii. objaviti rastavu
iv. zaepljena su mi usta
razvod se razvlai;
razvod traje
posve odluan
rei da se rastaje;
obznaniti da se rastaje
ne elim o tome govoriti;
ne u nita rei
2. Rijei iz engleskoga jezika u hrvatskim tekstovima

U obje grae pojavio se odreeni broj rijei iz engleskoga jezika koje nisu
uvrtene u dalju analizu. Jedna je naziv grupe The Beatles, koji se pojavio
i u djelomino prilagoenome obliku, dakle kao pseudoanglizam Beatlesi
(5). No, kako se ime grupe ne prevodi, a oblik je prilagoen, taj podatak ne
e biti uzet u obzir u daljoj analizi.
U ostalim je sluajevima rije o imenima razliitih asopisa i portala,
navedenih kao izvor informacija. Ti su asopisi, naravno, na engleskome
jeziku i u hrvatskomu se ne prevode. Stoga njihova pojavnost niti njihov broj
nisu pokazatelj stanja u jeziku. Jedino su vani kao potkrjepa pretpostavci
da su vijesti preuzete iz stranih medija. Ukupno ih je sedam s jedanaest
pojavnica, navedeni su u tablici 2. Udio im je 0,21 u cjelokupnoj grai.
Naziv asopisa i portala
Daily Mail
Daily Mirror
The Sun
Daily Star
Gigwise
Mirror
Mail on Sunday
Ukupno
broj pojavnica
3
2
2
1
1
1
1
11
Tablica 2: Nazivi asopisa i portala u preuzetoj grai
U izvornoj hrvatskoj grai pojavljuju se takoer razliiti engleski nazivi

raznih domaih asopisa, portala i televizijskih emisija koje se spominju u
tekstovima. Ukupno ih je pet s devetnaest pojavnica: Story i Extra pojavili
su se po est puta, Red Carpet etiri puta, Index dva i Big Brother tek
jednom. No kako su izvorni tekstovi (graa 2) vie od dvostruko vei, udio
je asopisa s engleskim naslovom u njima neto manji: 0.17 nego u grai 1.
U tim se tekstovima spominju i drugi asopisi, portali i televizijske emisije, njih osam: Jutarnji list koji se spominje est puta, Veernji list i 24sata
po pet puta, te Tema dana, Javno, Dnevnik, Globus i Otvoreno od kojih
224

se svaki pojavio tek jednom (Tablica 3). Dakle, vie je naziva s hrvatskim
rijeima nego engleskima: 61,54% prema 38,46%. Meutim, ako se pogleda
uestalost, pokazuje se jai utjecaj engleskoga jezika, za desetak posto: od
ukupno 40 pojavnica u kojima se navodi neki medij kao izvor informacija
hrvatske su rijei samo u 52,5% sluaja, a engleske u 47,5%.
Naziv na engleskome jeziku
Story
Extra
Red Carpet
Index
Big Brother
Pojavnica
6
6
4
2
1
Ukupno
Naziv na hrvatskome jeziku

Jutarnji list
Veernji list
24sata
Tema dana
Javno
Dnevnik
Globus
Otvoreno
Pojavnica
19
6
5
5
1
1
1
1
1
21
Tablica 3. Nazivi asopisa, portala i emisija na engleskome i hrvatskome jeziku
2.1. Prva skupina tekstova preuzeta graa

Rezultati pokazuju da se u preuzetoj grai pojavljuje est razliitih engleskih
rijei, odnosno natuknica, i to ukupno 22 puta: 13 pojavnica ima natuknica
beatle, 8 pojavnica natuknica sir, a ostale natuknice imaju samo po jednu
pojavnicu: rocker, rock, pub i showbusiness, to ini 0.47% od ukupnoga
broja rijei (Tablica 4).
Engleska rije
beatle
sir
showbusiness
rocker
rock
pub
Ukupno
Pojavnica
13
8
1
1
1
1
25
Anglizam ili druga hrvatska rije

bitl
oubiznis
glazbenik
roker
rok
-
Pojavnica
1
1
1
3
Tablica 4: Engleske rijei prema anglizmima ili rijeima u priblinom znaenju u

preuzetoj grai
Beatle i bitl Najea je engleska rije u izvornoj grai beatle jer se odnosi na glavnoga protagonista, zanimljivoga javnosti po svojoj pripadnost
slavnoj skupini. Rei lan grupe The Beatles puno je due te je vjerojatno
ekonominost, pored izravne veze s engleskim tekstom, jedan od razloga
225

zbog ega je u najveemu broju sluajeva preuzet izvorni oblik. Ona se

pojavila 13 puta u znaenju lan grupe The Beatles, a u jednom se sluaju
pojavljuje u prilagoenomu obliku bitl, kao u (10).
(10) Mills je navodno otkrila prijateljici da se priprema iskoristiti snimku
ako bivi bitl ne prizna odgovornost za propast njihovog braka.
Sir Titula sir pojavila se ukupno osam puta. Ta je titula karakteristina

za britansku kulturu i ne postoji domaa rije koja bi mogla posluiti kao
znaenjski ekvivalent, to znai da je egzonim.
Showbusiness i oubiznis U izvornome obliku pojavljuje se i rije
showbusiness, ali se uz nju nalazi i njezin prilagoeni oblik oubiznis.
Obje se pojavljuju samo jednom.
Rocker i rock Paul McCartney naziva se i rockerom. No, poloaj te
rijei jo je nejasan u hrvatskim rjenicima pa ju navode i u izvornome i u
prilagoenome obliku roker (Bujas 1999; Ani 2000; Ani i sur. 2004). Oito
postoje dvojbe oko toga treba li ju smatrati posuenicom ili tuicom. Isto
se odnosi i na rije rock, koja se pojavlje i kao rok. Valja spomenuti i da se
u tekstovima uope ne spominju prilagoeni oblici tih rijei.
Pub Rije pub, skraeno za public house. Obino se prevodi kao toionica, gostionica ili krma. U Velikoj Britaniji ima vrlo vanu ulogu u
drutvu, i povijesno i u dananje vrijeme kada se ljudi poslije posla ili vikendom odlaze opustiti uz pivo. Iako i kod nas postoje toionice, gostionice
ili krme, britanski pub karakteristian je za britansku kulturu. To moe
biti razlog zbog kojega ju je autor ili prevoditelj ostavio u izvornome obliku
(kao to je i to mogui razlog da i u Hrvatskoj postoje mjesta koja u nazivu
nose pub, npr. rijeki River Pub). Pitanje je izgovaraju li ga svi [pab] ili neki
[pub].
S obzirom da su tekstovi u preuzetoj grai preuzeti iz stranih medija
(dokaz su i navodi raznoraznih portala i asopisa), oekivan je vei broj
engleskih rijei. Od svega est engleskih rijei najea se (beatle) odnosi
na glavnoga protagonista i njegovu pripadnost poznatoj glazbenoj skupini.
Slino je s kulturoloki obojenom rijei pub. Preostale su rijei usko povezane uz ivot protagonista, a odnose se na glazbenu scenu (rock, rocker,
showbusiness), u kojoj i inae esto vladaju rijei iz engleskoga jezika.
2.2. Druga skupina tekstova izvorna graa
U izvornoj grai pojavljuje se ukupno sedam razliitih rijei i izraza iz engleskoga jezika. Od toga je est engleskih rijei, a jedan je pseudoanglizam:
226

babysitterica s tri pojavice. Najea je sms ukupno s 15 pojavnica (13 puta

kao sms poruka te 2 puta kao sms). Pojavljuje se rije poruka domaa inaica za sms poruku i sms. Ostale su rijei shopping sa etiri, make-up s
dvije, a jet-set, web i no comment s jednom. Zajedno je, dakle, 27 takvih
pojavnica odnosno 0,23% od ukupnoga broja rijei (Tablica 5).
Engl. rije ili izraz
Pojavnica
SMS (poruka)
SMS
shopping
13
2
4
babysitterica
make-up
jet-set
no comment
web
Ukupno
2
1
1
1
27
Anglizam ili druge

hrvatske rijei
*poruka
opingholiar(ka)
kupovati
kupiti
kupnja
domaica
kuna pomonica
spremaica
sluavka
minka
estradne osobe
-
Pojavnica
26
3
1
1
1
10
7
1
1
51
Tablica 5: Engleske rijei i njihovi domai ili prilagoeni oblici u izvornoj grai
sms i poruka U ovoj je grupi broj engleskih rijei u odnosu na ukupan

broj rijei manji nego u preuzetoj grai. Najbrojniji je akronim sms (Short
Message Service), najee uz rije poruka. Poruku moemo nai i zasebno
kao u primjerima u (11), i to u ak 26 sluajeva.
(11)
i. Osim Radeljaka Vlatka e tuiti prijateljicu, dr. Niku Kalogjeru,

koja je Radeljaku dala mobitel s porukama.
ii. Radeljak je saznao kako Nika zna za nevjeru njegove supruge te
ju je ucjenom natjerao da mu ustupi Vlatkine poruke.
To upuuje na injenicu da spomenuti akronim nije od presudne vanosti

za razumijevanje teksta, ali se ipak pojavljuje, i to u nemalome broju, to
je esto u kontekstu naprednih tehnologija (Opai 2007a, Mihaljevi 200).
Slino je i s rijei web (web stranica).
Shopping i opingholiar(ka) Shopping se pojavio etiri puta, dok
opinga uope nema. No zato se dva puta pojavljuje pseudoanglizam opingholiar/ka. Domaa rije kupnja pojavljuje se samo jednom. Pored kupnje
pojavljuju se jo i glagoli kupovati (2) i kupiti (1). Moe se primijetiti i da
227

se shopping te opinholiar(ka) pojavljuje u negativno obiljeenu kontekstu

kao u (12).
(12)
i. terapija shoppingom
ii. . . . koja je zapravo prela u pravu ovisnost na nain da je postala
opingholiarka.
Babysitterica U engleskomu jeziku postoje rijei babysitter i nanny,

pri emu prvo podrazumijeva studentice koje deparac povremeno zarauju
uvajui djecu, dok drugo podrazumijeva iskusnije ene koje su taj posao
odabrale kao svoj ivotni poziv te je time i njihova uloga u djetetovu ivotu
vanija.
Domaa rije dadilja kraa je od rijei babysitterica, pa time i ekonominija, to nije nevano u medijskim izvjetajima. Babysitterica je pseudoanglizam. Izbor natuknice babysitterica (3) umjesto dadilja vjerojatno
je uzrokovan eljom da se umanji uloga protagonistice u djetetovu ivotu,
to se pokazuje u (13). Rijeju babysitterica eli se umanjiti uloga koju je
protagonistica imala u ivotu djeteta kojemu je bila pomajka.
(13) (. . . ) samo kao njezinu dobru babysittericu bez ikakvih prava.
Umjesto dadilje pojavljuju se sljedei izrazi u slinomu znaenju: domaica (10 pojavnica), kuna pomonica (7), spremaica (2) te sluavka (1).
No treba naglasiti razlike u znaenju izmeu spomenutih pojmova jer domaica, kuna pomonica, spremaica i sluavka podrazumijevaju pomo u
kuanstvu gdje briga oko djeteta nije nuna.
Za izbor rijei shopping i babysitterica obrazloenje se moe potraiti u
kontekstu prva se (uz anglizme opingholiar i opingholiarka) pojavljuje u negativno obiljeenu kontekstu u kojem se eli naglasiti kako osoba
nema kontrolu nad svojim porivom za prekomjernim kupovanjem (terapija
shoppingom).
Make-up Polusloenica make-up pojavljuju se jednom, a udomaena
minka ni jedanput. Moe se pripisati pomodnosti.
Jet-set Engleska rije jet set u tekstu se pojavljuje samo jednom, i
to napisana kao polusloenica. U hrvatskomu se drutvu moe pripisati
pomodnosti jer su se mogle rabiti rijei i izrazi javne osobe, poznate osobe,
estradne osobe i slino.
No comment Dvolani izrazi no comment pojavljuju se jednom, a
hrvatski se izraz uope ne spominje. I to se moe pripisati pomodnosti.
228

3. Rasprava
U ovome je radu djelomino potvrena pretpostavka da e tekstovi preuzeti

iz stranih medija, odnosno tekstovi koji se oslanjaju na strane predloke,
prednjaiti po broju engleskih rijei, ukljuujui i pseudoanglizme. Engleske rijei kao pojavnice u preuzetoj grai ine 0,47% od ukupnoga broja
pojavnica, dok je u izvornoj grai taj postotak manji: 0,23%.
Uestalost engleskih rijei u preuzetoj grai u najveoj mjeri ovisi o
beatleu, koji se pojavljuje ak 13 puta. Ta se rije pojavljuje u znaenju
lan grupe The Beatles, odnosno, pojanjava ili istie ono po emu je Paul
McCartney zanimljiv iroj javnosti. Kao i rocker, u nekim sluajevima zamijenjuje vlastito ime, kako bi se izbjeglo ponavljanje. U izvornoj grai
umjesto nje se pojavljuju poduzetnik, pjevaica i druge.
Valja napomenuti da se u izvornoj grai pojavljuju i nazivi raznoraznih medija koji nose engleske nazive. Iako njihovu pojavu treba promatrati
zasebno jer oni ne predstavljaju autorov izbor rijei, ve nuni izvor obavijesti, oito je da su mediji koji se najee spominju najintenzivnije pratili
sve vezano za temu hrvatskoga estradnoga razvoda. Takve i sline teme
povezuju se s medijskim utilom, zanimljivim najiroj publici, pa je onda
logino i da se takvi asopisi predstavljaju kako bi tu istu publiku privukli.
Sama injenica da od ukupno 40 pojavnica u kojma se navodi neki medij
samo 52,5% nosi domai naziv ve pokazuje odnos hrvatskih medija prema
vlastitomu jeziku. Kad bi se engleskim rijeima pridruile pojavnice naziva
asopisa, portala i emisija, postotak bi bio 0,68 za preuzetu grau i 0,40 za
izvornu grau, to znai da bi se razlika izmeu grae na temelju engleskoga
predloka i izvornoga hrvatskoga teksta smanjila za desetak posto.
Analiza engleskih rijei u preuzetoj grai pokazuje da su sve ili usko vezane za britansku kulturu (pub), ili za svijet glazbe (rock, rocker, showbusiness) u kojemu i inae prevladavaju engleske rijei i anglizmi. U hrvatskome
jeziku ne postoje rijei koje bi zamijenile rijei rocker i rock pa ostaje pitanje
treba li ih rabiti u izvornomu ili prilagoenomu obliku. Slino je i s pubom.
Gostionica ili toionica postoje u naoj kulturi i sa sobom nose odreene
konotacije. Isto tako, veina je ljudi upoznata s britanskim pubom. Izjednaavanjem tih dvaju pojmova moglo bi se ugrubo ocrtati o emu je rije.
Pitanje je samo je li autor, odnosno prevoditelj, toga bio svjestan pa je zato
preuzeo izvorni oblik ili mu je jednostavnije bilo prenijeti oblik iz izvornoga
teksta. Upravo zbog injenice da veina engleskih rijei koje se pojavljuju u
preuzetoj grai ili imaju nejasan status u hrvatskim rjenicima, ili su usko
povezane uz ime grupe ili glazbu, moe se zakljuiti da je pretpostavka o
veemu broju engleskih rijei u preuzetoj grai samo djelomino potvrena.
229

U izvornoj grai najee se pojavljuje akronim sms (uglavnom uz rije

poruka), i to ak 13 puta, iako u dvostruko veemu broju moemo nai samu
poruku. To pokazuje da je zapravo sam akronim suvian za razumijevanje
teksta. Uporaba spomenutoga akronima moe se povezati s pojavom rijei
web jer i jednu i drugu moemo smjestiti u kontekst moderne tehnologije.
Ostale se rijei pojavljuju u znatno manjemu broju. Za izbor rijei shopping i
babysitterica obrazloenje se moe potraiti u kontekstu prva se pojavljuje
u negativno obiljeenu kontekstu, dok se drugom eli umanjiti uloga koju
je protagonistica imala u ivotu djeteta kojemu je bila pomajka. Preostale
engleske rijei iz izvorne grae: make-up, jet-set i no comment oito su
rezultat pomodnosti i elje da se priblii holivudskim priama o slavnima.
Sama injenica da se u grai prema engleskomu predloku ne nalaze takvi i
slini razlozi za uporabu engleskih rijei jo je jedna potvrda zakljuku da
je preuzeta graa izbirljivija u navoenju rijei iz engleskoga.
4. Zakljuak
Pretpostavka da e grupa tekstova preuzetih iz stranih medija imati vie engleskih rijei kao rezultat prijevoda potvrena je to se tie broja engleskih
rijei, njih je otprilike za polovicu vie nego u izvornoj hrvatskoj grai sline
tematike. Meutim, analiza tih rijei pokazuje i da se razlozi za posezanjem
za stranim rijeima razlikuju: dok su engleske rijei u prvoj grupi vezane za
britansku kulturu i glazbu, u drugoj grupi one ili nose negativnu konotaciju,
ili su rezultat pomodnosti. Ovi podaci u odreenoj mjeri relativiziraju zakljuak kako je pretpostavka potvrena uzme li se u obzir da izbor rijei
ovisi o autoru, isto tako treba uzeti u obzir i autorovu motiviranost za taj
izbor. Kako je ovaj rad temeljen na relativno malomu korpusu i ogranien
temom, rezultati se ne mogu poopiti. Da bi to bilo mogue, trebalo bi
ukljuiti i tekstove drugih tema. Bilo bi zanimljivo vidjeti bi li dalje istraivanje potvrdilo ove rezultate. Kako je istraivanje pokazalo da se utjecaj
engleskoga jezika u grai prema engleskomu predloku osim odabira pojedinanih ili dvolanih leksema pokazuje i na drugim semantikim obiljejima,
ali i na sintaktikima, bilo bi zanimljivo ukljuiti i te udjele.
5. Literatura
Ani, V. (2000) Rjenik hrvatskoga jezika (3. izdanje), Zagreb: Novi Liber.
Ani, V. et all (2004) Hrvatski enciklopedijski rjenik, Zagreb: Novi Liber.
Antunovi, G. (1996) Anglicizmi i prevoenje: bez konzultinga nema happy
enda, Suvremena lingvistika 41/42, 19.
Bari, E. et all (1997) Hrvatska gramatika, Zagreb: kolska knjiga.
Belaj, B. (2004) Pasivna reenica, Osijek: Sveuilite J. J. Strossmayera u
Osijeku.
230

Belaj, B. (2004) Pasivna reenica u kontekstu gramatike i pragmatike,

u Sesar, D., Vidovi-Bolt, I. (ur.) Drugi hrvatski slavistiki kongres,
Osijek, 325332.
Bujas, . (1999) Veliki englesko-hrvatski rjenik, Zagreb: Nakladni zavod
Globus.
Drljaa Margi, B. (2009) Latentno posuivanje u hrvatskome i drugim
jezicima posljedice i otpori, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i
jezikoslovlje, 35, 5371.
Filipovi, R. (1990) Anglicisms in Croatian or Serbian: Origin Development Meaning, Zagreb: Jazu kolska knjiga.
Fink, . (1992) Rudolf Filipovi, Anglicizmi u hrvatkom ili srpskom jeziku,
Zagreb, 1990, Suvremena lingvistika, 7782.
Ham, S. (1990) Pasiv i norma, Jezik, 37/3.
Ham, S. (1999) Neosobne reenice s predikatom tvorenim glagolskim pridjevom trpnim, Jezikoslovlje, god. II/ 3.
Hudeek, L., Mihaljevi, M. (2005) Nacrt za vierazinsku kontrastivnu
englesko-hrvatsku analizu, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 31, 107151.
Katii, R. (1991) Sintaksa hrvatskog knjievnog jezika: nacrt za gramatiku, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Globus.
Kuanda, D. (1992) Funkcionalni pristup analizi pasiva u hrvatskom, Suvremena lingvistika, 34/2: 175184.
Lipanovi, D., Ujdur, R. (2008) Zakljuci Vijea za normu hrvatskoga standardnoga jezika, Vjesnik Drutva profesora hrvatskoga jezika 2, 35.
Mihaljevi, M. (2003) Kako se na hrvatskome kae www, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb.
Nacionalna zaklada (2010) Natjeaj Izgradnja hrvatskog strukovnog nazivlja, www2.nzz.hr/doc/natjeaji/izgradnja_nazivlja_natjeaj.pdf, dokument preuzet 15. 9. 2010.
Opai, N. (2007a) Prodor engleskih rijei u hrvatski jezik, Jezik, 54, 2227.
Opai, N. (2007b) Odakle stiu ozbiljnije prijetnje hrvatskom jeziku: izvana ili iznutra? Lahor 4, 279291.
Raos, N. (2006) O potrebi razlikovanja hrvatskoga i englskog jezika, Arh
Hig Rada Toksikol, 57, 405412.
Turk, M., Opai, M. (2008) Linguistic borrowing and purism in the Croatian language, Suvremena lingvistika, 65, 7388.
Vrci-Mataija, S., Grahovac-Prai, V. (2006) Skrb za jezik na javnim gradskim prostrima, Jezik, 53, 177187.
English Words in the Language of Croatian Media

English is lingua franca of todays society. The consequences of that fact
are twofold. On one hand languages such as Croatian tend to restrict huge
numbers of anglicizms and plain English words that are taken into Croatian, whilst on the other hand the media promotes English words daily. This
paper analyses sixty Croatian texts taken from the internet to see if dif-
231

ferent sources inuence the choice of English words. One group of texts,
which discusses the divorce between Paul McCartney and Heather Mills,
are based on English sources, hence are often direct translations. The
other group of texts, originaly written in Croatian, discusses the divorce
between Josip Radeljak and Vlatka Pokos, Croatian ex-couple who could be
described as celebrities. The analysis shows that the rst group of texts is
inuenced by English sources on syntax (such as usage of passive, personal
pronouns, gerunds) and semantics (such as literate translations of idoms,
false friends). They have somewhat more non-adapted English words than
the second group of texts. Non-adapted English words in the rst group
were mostly connected to British culture and music, while the second group
of texts used non-adapted English words either with negative connotation or
due to trendiness.
Key words: English words, language of the media, language borrowing, translation
Kljune rijei: engleske rijei, jezik medija, jezino posuivanje, prevoenje
232
UDK: 37.02:371.3:811.163.42243:811.162.1243
Izlaganje sa znanstvenoga skupa
Prihvaeno za tisak: 22. prosinca 2010.
Barbara Kryan-Stanojevi
bkryzan@zg.hr
Norma i uzus u novim udbenicima stranoga jezika

S obzirom da se promjene u jeziku odvijaju munjevitim tempom, logino
je da udbenici za njima zaostaju. Zaostaje takoer vrjednovanje jezinih
promjena. Postavlja se pitanje koje od promjena trebaju biti uvrtene u
udbenike, a koje se smiju izostaviti. Analiza suvremenih udbenika dokazuje da sveuilini udbenici, podilazei konzumerizmu novoga korisnika,
pod svaku cijenu prate promjene u jeziku, a tekstovi koje sadre esto su
uzeti iz razgovornoga jezika, iz novina, medija. Postavlja se pitanje nije
li neoprezno koristiti u udbenicima jezik koji je obino kratkoga vijeka i
prije je ilustracija procesa nastajanja noviteta nego solidna osnova jezika?
U lanku e se na primjerima najnovijih poljskih i hrvatskih udbenika pokuati odgovoriti na ta i slina pitanja.
0. Uvod
Liberalan (i pomalo anarhian) na je novi svijet nekritiki okrenut prema
Zapadu. Oduevljen sjajem tehnolokoga napretka i privlanou konzumerizma, nezasien, eljan promjena i novih spoznaja, trai brze odgovore i
jednako brza rjeenja. Novi je ovjek komotan, neotporan na poraz, nestrpljiv. Upravo se takav novi ovjek naao s obje strane didaktikoga procesa.
Imamo novoga (vrloga) uenika i novoga nastavnika. Nova situacija zahtijeva nova didaktika sredstva, nove metode i nove udbenike. U lanku e se
prikazati na koji se nain brze promjene u jeziku i zahtjevi novoga primatelja
didaktikih usluga odraavaju u novim udbenicima.
Novi je svijet potroako drutvo u kojemu se sve pretvara u robu. I
znanje i intelektualna dobra su na prodaju. Novim svijetom vladaju trini
mehanizmi. Ako eli da tvoja roba bude zapaena, mora uloiti trud i
sredstva da pridobije svoga buduega aklijenta, mora se potruditi da tvoja
233
B. Kryan-Stanojevi Norma i uzus u novim udbenicima stranoga jezika

ponuda bude raznolika, atraktivna, arolika, da primami kupca, koji u tvojoj ponudi mora nai ono to mu je drago, blisko, primamljivo. Mora ga
uvjeriti da je bez tvoga proizvoda ivot manje vrijedan. Ne ulazei u etinu
stranu primijene takvih pravila, moramo ustvrditi da se ona odnose i na
udbenike. Autori udbenika (tu imam na umu cijelu ekipu koja stvara
knjigu) u svojoj autorskoj lozoji moraju uzeti u obzir mehanizam podilaenja kupcu; privui ga arolikou omota, raznolikou i atraktivnou
naslova, obeanjem laganoga usvajanja gradiva ne bi li se nesiguran kupac
odluio na kupnju upravo naega udbenika.
Poljsko je trite udbenika poljskoga kao stranoga jezika ogromno,
iako poljski jezik izvan granica Poljske nije jako popularan. Procjenjuje
se (Dalewska-Gre 2002: 584) da se poljskim jezikom u svijetu slui oko 48
milijuna Poljaka, dok je onih koji nisu Poljaci i ue poljski kao strani jezik
oko 10 000.1 Jedna su treina te brojke studenti poljskih sveuilita i teajeva djelom svijeta. Takvo trite zahtjeva raznolikost i arenilo. Upravo to
pruaju poljski udbenici. Mnotvo boja, raznolikost naslova, ija bi analiza mogla posluiti kao zasebna tema znanstvenoga istraivanja. Njihova
raznolikost ukljuuje latinske izreke (Per aspera ad astra), frazeoloke aluzije (Nema rue bez trnja), obeava (Tko ita ne skita, Ako zna poloit
e, to jednom ue u glavu ostat e u njoj ), poigrava se rijeima (I broj
se rauna, Raunaj na broj, Vrijeme za glagol ), nostalgino se poziva na
rodoljubne sadraje (Nekada e se vratiti ), nudi lagano, (Gramatika? Zato
ne?, Dogodovtine s gramatikom) i konkretno (Na stranicama tiska, Poljski
za biznismene).
U novom svijetu proces pouavanja stranoga jezika vie nije isti. Promijenilo se sve. Imamo novoga korisnika, novoga nastavnika, nove metode i
nove udbenike, a u njima i novi jezik. No ipak u tim uvjetima ne smijemo
zaboraviti da osnovu za novitete mora initi solidan okvir standarda.
1. Novi uenik
Novi je uenik, ili bolje reeno korisnik, kupac zahtjevan. U bogatoj ponudi trai ono to mu najbolje odgovara. Razmilja isplati li se novac uloen
u kupnju udbenika. Oekuje da su obeanja olako izreena u predgovoru
pojedinih udbenika realna. Korisnik didaktikih usluga nastupa u novoj
ulozi ulozi nalogodavca koji neizravno kreira ne samo izdavaku politiku,
nego i sadraje koji se nalaze u udbeniku prema onoj ako platim, sve mora
biti po mome. Korisnik se promijenio sada naruuje i nareuje. Takvomu stavu mora se podrediti i nastavnik ija se uloga naglo promijenila.
Odjednom od svemonoga djelitelja znanja postaje jedan od posrednika koji
1
Podaci prema Biuro Uznawalnoci Wyksztacenia i Wymiany Midzynarodowej.
www.buwiwm.edu.pl/certyfikacja/o_jez_polskim.html
234

se u didaktikom procesu mora izboriti za svoje mjesto. Njegov autoritet

koji je donedavno bio neosporan sada se mora dokazivati, dokumentirati.
U novoj konstelaciji uenik korisnik didaktikih usluga u najboljem
je sluaju partner, a ee nalogodavac. Njegov je prol u skladu s novim
vremenom. eljan promjena i novih spoznaja, rado i nekritiki koristi sve
dostupne mu izvore koji nerijetko nisu poznati nastavniku, a nije u stanju
prepoznati one koji su korisni, vrijedni i provjereni. Ovo mnotvo informacija prua iluziju sveznanja, a proces uenja poprima oblik gomilanja
podataka bez pravoga izbora i bez aktivnoga sudjelovanja nunoga u procesu
uenja, koje se uz raunalo esto svodi na izbor jednoga od sluajnih izvora.
Novi je korisnik komotan te stoga prihvaa gotova rjeenja ne bi li proces
uenja uinio jo laganijim, uenjem bez muke. Novi je uenik nestrpljiv i
eljan brzih rezultata. Budui da nije kompetentan, nije u stanju razabrati
to je u procesu usvajanja jezika bitno, koji sadraji doprinose znanju, a koji
su samo balast. Gomila informacija koje su mu na raspolaganju daju mu
sigurnost te esto ne samo da odbacuje nastavnika kao autoritet, nego ga i
nerado prihvaa kao voditelja u procesu usvajanja znanja. Upravo takvomu
stavu moraju biti podinjeni novi proces pouavanja, novi nastavnik i novi
udbenici. U predraunalnom razdoblju izvori znanja bile su knjige, a u
sluaju nastavnikoga procesa udbenici i nastavnik. I udbenik i nastavnik
uivali su autoritet i bili su glavni, esto i jedini izvori znanja. U doba interneta situacija se naglo promijenila, a znanje, esto nevericirano, poelo
je stizati kao rezultat kontakta s raunalom. Uenik koji nema iskustva u
jezinoj materiji sve ponueno prihvaa nekritiki. Taj novi proces stjecanja
znanja, iako je brz, esto je izvor greaka. Naizgled uinkoviti i brz pokazuje
se u konanici neekasan i lo.
2. Nastavnik izmeu staroga i novoga

Pridjevi novi i stari antonimi su ne samo u sadrajnom, nego i u aksiolokom smislu. Skloni smo novo poistovjeivati s naprednim i pripisivati mu
pozitivne vrijednosti, dok staro automatski stavljamo u isti red sa zaostalim
i manje vrijednim. Ta je opreka esta u svijetu marketinga, uglavnom je
primjer jezine manipulacije. Kao to se atribut novo nekontrolirano, automatski prihvaa s pozitivnim predznakom, esto se primjena novih metoda
automatski prihvaa kao dobra, uinkovita upravo zato jer je nova.
Nastavnik koji se naao kao posrednik izmeu znanja i uenika, iako se
njegova uloga autoriteta glasno osporava, i dalje vodi glavnu rije u procesu
pouavanja. On je veoma esto u tom procesu jedini koji taj proces svjesno
stvara i oblikuje. U nova vremena on se mora nametnuti kao znalac ne
samo grae koju predaje, nego i novih tehnologija i novoga znanja. Novi
nastavnik mora na staroj osnovi dokazanih metoda i spoznaja sagraditi nove
235

temelje novoga autoriteta. Prema novomu ueniku mora biti lukav, mora mu
podilaziti, mora usvojiti potroaki kd uenika, proitati njegove potrebe
ne gubei iz vida osnovni cilj prijenos znanja.
U vrijeme dostupnosti znanja dolazi do izraaja potreba za nastavnikom vodiem, selektorom koji bi uputio na vrijedne, korisne sadraje i
raunalne adrese, koji bi ponudio uinkovite metode. Nastavnik stranoga
jezika mora znati primijeniti sve prikladne metode, o kojima se govori u
nastavku. Mora biti svjestan nunosti da svoj izbor podredi ueniku, to
podrazumijeva njegov uzrast, odnos prema uenju, individualne sposobnosti
i mogunosti te sklonosti.
3. Nove metode
Posljedica su promjena nove metode. Neki od nas svjedoci su uvoenja revolucionarnih metoda pouavanja stranoga jezika koje su u potpunosti ili
djelomino otile u zaborav. Ipak je od nekih poneto i ostalo. I dalje se
rabe konvencionalne metode kojima su se u zadnje vrijeme suprotstavile
nekonvencionalne, koje se i dalje mnoe, ali samo neke od njih za stalno
zauzimaju mjesto u udbenicima metodike stranoga jezika tako H. Komorowska (2002: 25) navodi niz metoda od kojih neke nisu zaivjele.
Indirektna, konverzacijska metoda koja je u jednome reazdoblju bila
nezaobilazna sada ponovno dolazi do izraaja u situacijama kada upravo
funkcioniranje u prirodnom okruenju stvara potrebu poznavanja drugoga
jezika. Mobilnost u Europi sve ee uzrokuje povrat te metode na teajevima stranoga jezika. Gramatiko-prevodilaka metoda nala je mjesto
na lolokim smjerovima: gdje je nekada bila dovoljna sama, sada je samo
jedna od vie njih. Audiolingvalna metoda koja je priznata kao prva metoda sa znanstvenim temeljima preokrenula je neke spoznaje i postavila nove
standarde. Njezini elementi slue i dan-danas u didaktikome procesu.
Razvoj primijenjenih znanosti doveo je do pojave cijeloga niza novih
nekonvencionalnih metoda. Metoda tpr (eng. Total Physical Response),
koja se pojavila 70. godina i iji je zaetnik bio James Asher, potekla je
od spoznaje da je proces pamenja uspjeniji kad ga prati zika aktivnost,
kad je pamenje povezano s reakcijom tijela. Takozvana metoda tiine (eng.
The Silent Way), iji je zaetnik Caleb Gattegno, temelji se na maksimalnoj usredotoenosti na proces uenja koji prati puna koncentracije tiina.
Metoda cll (eng. Community / Counselling Language Learning) zapravo je
prenesena metoda terapeutskih susreta u kojima je najvanija elja komunikacije govore samo oni koji imaju potrebu. Jedna je od poznatijih i
prirodna metoda (eng. The Natural Approach), koju su 70. godina promicali
Amerikanci Tracy Terrella i Sven Krashen. Ta se metoda osniva na zapaanjima iz praenja usvajanja prvoga jezika u prirodnom okruenju. Strani
236

se jezik stavlja u okruenje u kojemu je nuan za komunikaciju, a onaj koji

ga treba nauiti sam sazrijeva do trenutka kada progovori. Ta metoda uklanja stres, strah pred uenjem, strah pred neuspjehom.2 U nekonvencionalne
metode spada tako zvana sugestiopedija utemeljena na bestresnomu i skladnomu procesu uenja, a za njega treba stvoriti prikladan ugoaj koji daje
ueniku sigurnost.
Sama je pojava raunala revolucija, ali promjene koje nudi raunalno
doba valja prihvatiti s velikom dozom kriticizma. Nove metode u pouavanju stranoga jezika moraju se osnivati na novim spoznajama o samome
procesu tako su nove spoznaje u kognitivnim znanostima dovele su do
novih spoznaja u metodici pouavanja stranoga jezika, a spoznaja da usvajanje drugoga jezika ne mora ba ii istim putem kao usvajanje prvoga dovela
je i do novih zakljuaka. To pokazuje da metode moraju biti utemeljene na
znanstveno dokumentiranim spoznajama, postignuima psihologije, sociologije, neurologije, ali ne bi smjele pogodovati jedino komociji.
4. Udbenici
Kada pogledamo stare udbenike, teko nam je shvatiti kako je u jednoj maloj knjiici stalo tako mnogo znanja. Tako se npr. lektorat poljskoga jezika
na Filozofskome fakultetu u Zagrebu od 1935. godine sluio udbenikom Josipa Hamma, udbenikom ija je naslovnica izgledala vie nego skromno, a
tekstovi su bili popraeni skromnim prigodnim crteima. Pa ipak je, bez
obzira na skromnost, taj udbenik sadravao sve to treba za uenje stranoga jezika itanku, gramatiku i kratki rjenik. Ono ega nema u tome
udbeniku bilo je u glavi nastavnika, koji je nadograivao osnovu dodatnim
tekstovima, razgovorom, prijevodom.3
Navedeni je udbenik primjer klasinoga pristupa procesu pouavanja
stranoga jezika. Takav je udbenik uspjean u situaciji kada uenik eli
nauiti jezik, a nastavnik ne mora troiti vrijeme na njegovo motiviranje
(to ne znai da proces pouavanja mora biti dosadan).
4.1. Dananji udbenici
Suvremeni se udbenici pokuavaju prilagoditi zahtjevima novoga korisnika.
Dananji zahtjevi za uenjem jezika bez stresa dovode do toga da se u jedUloga straha kao negativne reakcije u procesu pouavanja uope i stranoga jezika
posebno poznata je hrvatskom itatelju iz studije J. Djigunovi Mihaljevi (1998, 2002).
Do zanimljivih rezultata dola je Ruica Obuina (2008) istraujui osvijetenje straha
u procesu uenja stranoga jezika, taj je rad dostupan na cd-u u knjinici Filozofskoga
fakulteta.
3
ini se da se taj model udbenika, pomalo modiciran polako vraa, barem u akademskoj praksi.
2
237

nome udbeniku nalaze slika, dijalog ilustriran stripom, materijal oznaen

bojama. Katkada sve to onemoguuje jasnu spoznaju kakvomu je korisniku
udbenik namijenjen, a i sam korisnik ne moe lako odrediti vanosti tako
oznaenoga materijala. Moe se initi da je jedini cilj takvoga udbenika
privui panju i ostvariti glavni marketinki cilj prodati udbenik: arenilo omota, mnotvo naslova iz kojih je katkada teko odgonetnuti da je
rije o udbeniku stranoga jezika. Naslovi poput navedenih u uvodu esto
su igra rijei ili aluzija koja je itka (iako ne uvijek) izvornomu govorniku,
ali potpuno nejasna onome koji tek poinje uiti jezik, ne govorei o tome
da se gotovo ni u jednome sluaju rije udbenik ne spominje (da uenik ne
bi sluajno pomislio da e morati uiti). Teko se oduprijeti osjeaju da i
ovdje imamo utjecaj zapadnoga trita knjiga te da nam je nain koji prevladava na stranicama naih udbenika poznat prije svega iz anglojezinoga
podruja.
Neprilagoenost krajnjemu korisniku Neprilagoenost materijala
krajnjemu korisniku vidljiva je i tamo gdje sve ostalo dobro funkcionira. Za
primjer mogu posluiti udbenici za poetnike u kojima tekstove prate primjeri iz djejega svijeta slike, djeje igre, predmeti iz kolskoga ivota,
djeja tematika, nerijetko djeja argumentacija. Polazite je ako ui
jezik od poetka, pravopis, znai da si poetnik, to se automatski poistovjeuje s djetetom. Ova logika katkada se potkrada i u metodiki izvrsnima
udbenicima, ograniavajui krug njihovih korisnika na djecu. Pravopis se
jednako objanjava djeci koja tek ue itati i pisati i studentima stranoga
jezika pomou sliica koje jo uz to odraavaju svijet djeteta (!). Novi je
student naviknut na sliice koje, da bismo izbjegli nepoeljnu asocijaciju na
igrake i neozbiljnost procesa, u akademskoj praksi nazivamo ilustracijama,
ikonama (kojima zamjenjujemo sve to se slikom moe zamijeniti). Komunikacija pomou slika u procesu pouavanja stranoga jezika moe biti jedino
pomona metoda jer iskljuuje kreativni i misaoni dio procesa usvajanja jezika, iako automatizira pamenje. Primijenjena na odrasle osobe, studente,
koji nerijetko imaju iza sebe pozitivno iskustvo usvajanja drugih jezika, nije
najbolji put.
Ima i drugih primjera kada se korisniku pripisuju znanja kojima nije
dorastao i koje, usput reeno, i ne trai kada udbenik namijenjen studentima lolokih usmjerenja nudimo strancima koji su doli u nau zemlju
i moraju brzo nauiti jezik zbog ivotnih razloga ili kada u udbeniku namijenjenomu kolarcima prvih razreda nudimo metajezik u kojem se slabo
snalaze i studenti.
Ima i situacija kada je izbor udbenika ogranien, npr. u Hrvatskoj. Katkada jedan udbenik mora zadovoljiti potrebe svih korisnika. Kada imamo
samo jedan udbenik, razumljivo da od toga jedinoga udbenika oekujemo
238

univerzalnost. S druge strane, slavenski korisnik esto u univerzalnom udbeniku nalazi informacije koje su za njega nepotrebne, a bez kojih se anglojezini korisnik ne e se snai.
Specijalizirani udbenici Novi pristup udbeniku odraava pristup
materijalu. U bogatoj ponudi udbenika svakoj jezinoj kompetenciji posveen je drugi udbenik. Imamo dakle udbenike koji se bave samo fonetikom,
eksijom, tvorbom, sintaksom; udbenike koji slue irenju vokabulara te
udbenike koji slue vjebanju pravopisa. Zahvaljujui standardizaciji jezinih kompetencija u zeroj-u (eng. Common European Framework of Reference for Languages: Learning, teaching, assessment ) autori udbenika
imaju olakan posao u praenju tih zahtjeva. Sve rjee imamo sve u jednome. tovie, svaka razina poznavanja jezika ima svoj set udbenika. Tako
smiljeni udbenici trae od nastavnika da preuzme na sebe ulogu selektora
koji kritiki odabire sadraje koji se rijetko kada podudaraju sa zahtjevima
naega konkretnoga korisnika.
Idealno bi bilo, istovremeno nerealno, da svaki uenik ima vlastiti udbenik, prilagoen njegovim interesima, njegovim psihozikim predispozicijama, njegovim preferencijama. esto lektori stranoga jezika u nedostatku
prikladnoga udbenika sami stvaraju takve udbenike, ali njihov materijal
rijetko kada poprimi tiskani oblik. Takvi su udbenici najkorisniji, iako
individualni pristup ograniava krug korisnika, to odmah utjee i na potekoe kod izdavanja takve knjige. Izdavai ne vole takve udbenike jer oni
ograniavaju krug kupaca na malobrojne ciljane grupe i ne uklapaju se u
marketinke planove.
Komercijalnost Jedno je od najvanijih obiljeja udbenika koji su se
pojavili u novo vrijeme njihova komercijalnost. Treba voditi brigu o tome da
se udbenik proda. U prilog konzumerizmu ide i obiaj tiskanja udbenika
s zacrtanim mjestom za vjebe, to ini udbenik proizvodom jednokratne
upotrebe. Potreba da se udbenik proda postala je jednako vana, ak moda i najvanija gotovo svima koji sudjeluju u procesu stvaranja udbenika.
Ako je udbenik nastao iz prave potrebe (a najee jest, jer ima mnogo
lakih naina zarade), u prvoj fazi stvaranja jo se esto zna obraniti pred
ludom utrkom za komercijalnom privlanou. Njihovi autori (oni koji piu
udbenik) pokuavaju kompetentno prikazati gradivo i prilagoditi materijal
mogunostima korisnika. U drugoj fazi udbenik dolazi u obradu gdje mu
graari, komercijalisti (koji najee stvaraju izdavaku ekipu) pokuavaju
od udbenika napraviti proizvod, robu, koja bi se svidjela kupcu i koja bi
se prodala. Trea je faza ili pobjeda: radi se drugo, tree itd. izdanje, ili
poraz: sniava se cijenu da bi se na kraju besplatno dijelilo knjige. Jedan je
od zanimljivih poteza marketinke ekipe promjena omota knjige ili naslova,
esto bez znanja samoga autora.
239

Opisan je proces prodaje (ili rasprodaje) udbenika izvan autorova dometa. Rijetko se uzima u obzir njegov pristanak na ovakav ili onakav izgled
knjige koju je napisao. Prodaje se proizvod, dok je pisac udbenika autor
samo intelektualne vrijednosti, a ne cijeloga proizvoda. Autor moe utjecati
i utjee na oblikovanje sadraja koji nudi njegov udbenik. U toj je fazi
autor najvaniji, u toj su fazi on i njegov udbenik zapravo jedno.
5. Udbenik i jezik
Govorei o jeziku u udbenicima moramo uzeti u obzir dvije njegove razine
metajezik pomou kojega objanjavamo gradivo te gradivo koje uenik
mora usvojiti. I jedna i druga razina moe biti predmet diskusije.
Jezik gramatikih objanjenja Postavlja se pitanje trebaju li gramatika pojanjenja biti na materinskom jeziku uenika ili na jeziku koji je
predmet pouavanja. Svaka od te dvije strategije ima svoje opravdanje i
moe se uspjeno primijeniti. ini se da vie problema stvara opravdanost
uvoenja lingvistikih termina. U mnogim sluajevima u procesu pouavanja stranoga jezika ti su termini u veoj mjeri potrebni nastavniku nego
ueniku. Taj je problem postojao oduvijek, pri emu je klasini pristup
uenju jezika pretpostavljao teorijsko znanje o jeziku pa se o toj temi nije
raspravljalo. Danas kada je ueniko teorijsko znanje skromnije i kada je
ueniku ponuen izbor, i to podlijee raspravi.
Jezini idiomi U liberalnome se svijetu promijenila uloga jezika, njegov
udio u komunikaciji te priznavanje statusa jezika komunikacije svim inaicama jezika. Tako je u liberalnome svijetu jezik svakodnevne komunikacije,
razgovorni jezik, postao ravnopravan jeziku komunikacije na slubenoj razini. Razgovorni je jezik uao svugdje gdje je do sada vladao knjievni,
odnosno standardni jezik. Pojavio se u medijima, uao u dravne ustanove,
obrazovne institucije, u Sabor. U knjievnosti se pojavio kao jezik naracije.
Nije ni udo da se pojavio i u udbenicima.
Prijanji udbenici pouavali su prije svega gramatiku, a ponueni tekstovi bili su odraz preskriptivne norme. Predmet pouavanja bio je standardni jezik. Cilj je bio nauiti temelj standardni jezik. Sve ostalo
bila je nadogradnja. Smjer je bio od standardnoga jezika, ije je temelje
trebalo poznavati prema uzusu, koji je dolazio sam od sebe, u kontaktu s
konkretnom sredinom, situacijom. Dijalektalni oblici ili argon pojavljivali
su se kao eventualna ilustracija. Vladalo je uvjerenje da emo kada nauimo
standardni jezik lako savladati i sve njegove varijante i stilove od razgovornoga do sociolekata i jezika subkultura. Uenik je morao ovladati normom,
da bi mogao na vrstim osnovama (teorijskim i praktinim) nadograivati
sve ono to ne ulazi u temelje jezika, nego to ini njegovu nadgradnju, koja
240

podlijee relativno brzim promjenama. Rekli bismo da je udbenik osiguravao vrstu podlogu na kojoj su bile mogue sve druge jezine aplikacije, od
razgovornoga jezika do argona.
Sadanji udbenici idu u suprotnome smjeru, spomenuto je uvjerenje
ustupilo mjesto jednomu drugomu standardni jezik u procesu pouavanja treba nam samo u toj mjeri u kojoj je prisutan u svakodnevnom ivotu.
Takav je pristup vidljiv u suvremenim udbenicima u kojima komuniciramo
na razini razgovornoga jezika. U nekadanjim udbenicima normativni (knjievni, standardni) jezik bio je jezik komunikacije u krugu intelektualne elite,
a sluenje njime bio je dokaz jezine i ope kulture. U doba nepopularnosti
bilo kojih elita ni elitni jezik nije na dobrome glasu. Jezina (preskriptivna)
norma ostala je u domeni teorije jezika, rezervirana za lingviste, dok se korisniku (ueniku) sve ee nudi uzus.
Dok su tradicionalni udbenici grijeili u neprirodnosti dijaloga, dananji su dijalozi itekako prirodni. U njima vlada jezik svakodnevne komunikacije. Jezik suvremenih udbenika rijetko je kada standardni, sve se ee
pojavljuje razgovorni jezik ne samo u dijalozima nego i kao jezik naracije
i pojanjenja. Uenici u njima dobivaju niz informacija, niz dijelova koje
moraju sloiti u cjelovitu sliku, pri emu nisu dobili predloak prema kojemu bi to morali uiniti. To katkad uspije, a katkad i ne. Takav je proces
uenja stranoga jezika necjelovit, prilagoen je u potpunosti individualnim,
trenutnim potrebama te kao rezultat daje fragmentarno poznavanje jezika,
povezano s uskim ciljem, to katkada nakon nekoliko godina moe zahtijevati
ponovno uenje.
Kako se razgovorni jezik znatno bre mijenja nego standardni, opravdano je tiskanje novih udbenika. Jezine novosti ne stignu zagrijati mjesto
na klupi ekanja, nego munjevitom brzinom uskau u opi jezik, katkada
ugroavajui razumljivost. Uza sve to smo rekli o zahtjevima novoga korisnika udbenika, i taj se lingvistika injenica mora uzeti u obzir. Novi
korisnik oekuje udbenik sa ivim, prirodnim i aktualnim temama i aktualnim vokabularom koji se uje na ulici u svakodnevnome ivotu zemlje iji
se jezik ui. Njegov je glavni cilj sporazumijevanje u svakoj situaciji, razgovor s vrnjacima (prije svega s mladom generacijom) i manje ga zanima
povijest jezika, podrijetlo rijei, nazivi padea ili lingvistiki termini. Trai
se uzus. Moglo bi se rei da je upravo to u pristupu udbenicima novost. No
treba napomenuti da problem prisutnosti uzusa u udbenicima nije svugdje
jednak.
6. Izbor udbenika
U zemljama s velikom proizvodnjom udbenika postoje udbenici i s jednim i s drugim pristupom, a nastavnik (i uenik) ima pravo izbora. Ovisno
241

o svome znanju, pristupu i potrebama, bira onaj udbenik koji smatra u

danome trenutku najuinkovitijim. Tako je u Poljskoj, gdje pouavanje materinskoga (poljskoga) jezika kao stranoga ve ima tradiciju. Ta je tradicija
povezana s nizom konkretnih djelatnosti od osnivanja svjetskoga udruenja
nastavnika poljskoga jezika kao stranoga do osmiljavanja certikacije, to jest
do standardizirane provjere znanja iz poljskoga jezika (Kryan-Stanojevi
2008). Naravno, tu djelatnost prati intenzivan metodoloki rad koji se primjenjuje u nizu udbenika. Izdavake serije koje su se prilagodile vanjtinom
i likovnim rjeenjima zapadnjakoj modi nude solidno metodiki opremljene
udbenike.
U takvoj konstelaciji, u okruenju pedesetak drugih metodiki vrhunskih
pripremljenih udbenika, ima i mjesta za one, koji prouavaju i pouavaju
npr. jezik medija. Primjer tomu moe biti udbenik pod naslovom Na amach prasy (Na stranicama tiska).4 Udbenik je jedan od niza onih iji
je sadraj i oblik zadan procesom certikacije te sadri zadani redoslijed i
niz vjebi koje su metodiki opravdane i optimalne za taj tip udbenika.
Namijenjen je studentima na najviem stupnju poznavanja jezika, onomu
bliskomu znanju izvornih govornika (C2). Udbenik, to je paradoksalno,
moe posluiti i izvornim govornicima u razumijevanju tekstova iz tiska, tj.
u probijanju kroz frazeme i sintagme esto i za izvornoga govornika nerazumljive i dvoznane. Udbenik je znalaki napravljen, iako se postavlja
pitanje komu bi trebao sluiti i kakvu poruku prenosi. Je li to moda vodi
po suvremenom jeziku tiska, po temama koje okupiraju mozak prosjenoga
potroaa, cinina analiza stanja jezika u medijima ili pak slika jezika koji
bi trebao biti u medijima? Svakako, nastavnik ima izbor. Iako su poljski udbenici poljskoga kao stranoga jezika pripremljeni pod budnim okom
strune ekipe metodiara poljskoga kao stranoga, u tenji za univerzalnou
udbenika nije se dala izbjei svojevrsna unikacija, koju nastavnici moraju
vericirati. Tako su npr. udbenici prilagoeni anglojezinomu svijetu te se
pojanjenja roda esto rasteu na nekoliko lekcija, mnogo mjesta zauzima
aspekt i slino, to je za slavenskoga uenika gubljenje vremena.
6.1. Poljski primjer
Prema pristupu materijalu udbenike poljskoga jezika za strance naelno
moemo podijeliti u dvije grupe. Prva je od njih prilagoena viejezinim
grupama polaznika. U toj skupini udbenika dominira anglojezini pristup.
Upute su i pojanjenja na engleskome jeziku, a pristup gramatici takoer je
prilagoen anglojezinom svijetu. Takav tip udbenika zadovoljava veliku
grupu korisnika, ide u prilog izdavakoj politici, pa nije ni udo da upravo on
dominira. Korisnici toga tipa udbenika povezani su s centrima pouavanja
4
242
Bogusaw Kubiak Na amach prasy, cz. I, cz. II., Krakw 2009.

poljskoga kao stranoga u Poljskoj. Centri vode teajeve koji su razliiti i

prilagoeni ciljevima polaznika. Centri su po idejnom rjeenju bliski hrvatskomu Croaticumu na Filozofskomu fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Proces
pouavanja poljskoga odvija se u poljskome okruenju, daje vie mogunosti, a simulacije zamjenjuju prave, prirodne situacije. iroka je lepeza
takvih udbenika u kojima se uzimaju prilino raznoliki ueniki interesi. U
tome se pristupu moe nai i mjesto (prema zahtjevu konkretnoga korisnika)
za uzus ponuen onomu tko ui jezik da bi mogao npr. raditi u trgovini u
Poljskoj.
Drugi su tip udbenika, znatno skromniji, udbenici namijenjeni konkretnomu, jednojezinomu korisniku. Takvi udbenici obino se objavljuju
u zemljama u kojima se dani jezik pouava. Pouavanje stranoga jezika u
svakoj zemlji stvara druge mogunosti. Dolazi do utjecaja druge kulture,
drugoga jezika, a jezik se pouava u okruenju materinjega jezika. Stoga
bilo bi logino da ovi uvjeti trae i druge udbenike. ini se da je ta injenica pomalo zanemarena, a arenilo i raznolikost udbenika koje nudi zemlja
izvornik toliko je privlana da se ti udbenici rabe i na vanjskim sveuilitima. esto je to prouzrokovano nedovoljnom metodikom kompetencijom
nastavnika.
6.2. Slovaki primjer
Razlika je u pristupu grai u oba spomenuta tipa udbenika ogromna. Kao
primjer moe posluiti udbenik poljskoga jezika za slovakoga korisnika
(Panikova 2003). ini se da je ponueno rjeenje izvanredno. Autorski tim
sastoji se od slovake (govornik slovakoga jezika, iskusan didaktiar, lolog)
i poljske strane (metodiar, didaktiar). Dakle, zastupljene su dvije strane
koje se uzajamno dopunjuju.
Takvo rjeenje pokuali smo primijeniti u udbeniku poljskoga pravopisa
za hrvatske korisnike (Kryan-Stanojevi et all 2008). Pratei je hrvatski
jezik, a u autorskome poljsko-hrvatskome timu nali su se izvorni govornici
obaju jezika. Tijekom nastajanja toga udbenika materijal je bio vericiran
na nastavi s hrvatskim polonistima, dakle s ciljnim korisnicima udbenika.
ini se da je idealno rjeenje upravo taj nain s jedne strane imamo
strunjake iz danoga podruja poloniste-praktiare koji pouavaju jezik
recimo u Hrvatskoj, s druge strane metodiare-teoretiare poljskoga jezika
kao stranoga koji brinu o metodikoj razini udbenika.
6.3. Hrvatski primjer
Drugaija je situacija u zemljama u kojima tradicija pouavanja vlastitoga
jezika kao stranoga tek poinje. U nedostatku vlastitih iskustva neizbjeno
243

se posee za stranim uzorima ili za individualnim iskustvom lektora koji

pouava materinski jezik kao strani. Takva je situacija s hrvatskim jezikom.
Udbenici su za pouavanje hrvatskoga kao stranoga malobrojni i teko je
oekivati da e rijeiti sve potrebe i oekivanja stranoga korisnika. Lektorati hrvatskoga jezika u inozemstvu vape za osnovnim udbenicima, a u
nedostatku takvih lektori se slue hrvatskim udbenicima za srednje kole.
ini se da upravo postojanje Croaticuma i njegova povezanost sa Sveuilitem moe pridonijeti korisnim rjeenjima na tome planu. Croaticum
je s obzirom na svoja iskustva u pouavanju hrvatskoga kao stranoga jezika osnova za mnoge inicijative. Istovremeno je to i ustanova od koje bi
se i oekivale inicijative te vrste. Jedna joj je od najvanijih uloga upravo
briga o udbenicima i o kadrovima lektorima koji idu u svijet pouavati
hrvatski jezik. U Hrvatskoj sustav izbora lektora hrvatskoga kao stranoga
jezika nije izgraen. Croaticum koji je u svojim planovima predvidio i tu
ulogu za sada moe pruiti jedino skromnu pomo u tim pripremama uslijed
nedostatka kadra, opsega zaduenja, organizacijskih potekoa koji tu ulogu
svode na najosnovniju provoenje hospitacija i vjebi u okvirima Croaticuma. Udbenik jezika jedna je od najvanijih karika u procesu pouavanja
stranoga jezika. Ba kao i proces pouavanja, i udbenik je vrlo sloen, i
kada uzmemo u obzir sve njegove aspekte, pokazat e se da je neto to se na
prvi pogled ini veoma jednostavnim jako sloeno, a katkada ga je nemogue
provesti bez iskusnoga lektora.
7. Zakljuak
Novi pristup pouavanju jezika koji ukljuuje sve razine jezika komunikacije
ima svoje mane i vrline. Iako su se vremena promijenila te se promijenila i
uloga svih karika u didaktikom procesu, ojaala je odluujua uloga korisnika didaktikih usluga, pao je autoritet nastavnika; ipak je on i dalje guru,
a njegova je uloga u procesu pouavanja stranoga jezika u institucionalnim
okvirima i dalje presudna. I dalje nastavnik bira udbenik koji bi zadovoljio
uenike individualne potrebe, svjestan njihovih kompetencija i sposobnosti.
Cilj procesa pouavanja stranoga jezika i dalje je ostvariti eljenu kompetenciju. Postavlja se pitanje treba li to uiniti napreac, putem od uzusa
do norme, putem koji garantira brzinu, ali ne i temeljitost ili poeti od temelja, nauiti standard te prema potrebama iriti osnovu na potrebne elemente
uzusa. Kao i u svemu, treba nai zlatnu sredinu izmeu norme i uzusa: potrebni su jedni i drugi udbenici, ali im je cilj je drugaiji dok udbenici
utemeljeni na standardnom jeziku grade vrste osnove na kojima se moe
graditi jezino znanje od lolokoga, povijesnoga do subkulturnoga tipa,
drugi su metoda na kratke staze, daju osjeaj uspjene komunikacije, klize
po povrini a cilj im je ostvarenje potreba suvremenoga korisnika. Tak244

vim je udbenicima preduvjet postojanje udbenika sa solidnim temeljima

standardnoga jezika.
Kada postoji izbor, kada proizvodnja udbenika nudi mnotvo rjeenja,
udbenik moe posluiti kao materijal, dok metodu bira nastavnik. I moda bi trebalo jo jednom naglasiti da je briga o standardnom jeziku nain
ouvanja njegove stabilnosti, bez ega je didaktiki proces upitan.
8. Literatura
Biuro Uznawalnoci Wyksztacenia i Wymiany Midzynarodowej
www.buwiwm.edu.pl/certyfikacja/o_jez_polskim.html
Council of Europe (2003) Europejski system opisu ksztacenia jzykowego:
uczenie si, nauczanie, ocenianie, Warszawa (poljski prijevod dokumenta Vijea Europe: Common European Framework of Reference
for Languages: Learning, teaching, assessment)
Dalewska-Gre, H. (2002) Jzyki sowiaskie, pwn, Warszawa.
Garncarek P. ( 2006), Przestrze kulturowa w nauczaniu jzyka polskiego
jako obcego, Warszawa.
Jankowska, B., Porayski-Pomsta, J. ur. (1997) Jzyk polski w kraju i za
granic, tom I i II, Warszawa.
Komorowska, H. (2002) Metodyka nauczania jzykw obcych, Warszawa.
Kryan-Stanojevi, B., Masla I., Sychowska-Kavedija J., Kaniecka D.
(2008) Poljski pravopis za poetnike, ff press, Zagreb.
Kryan-Stanojevi, B. (2008) Certikacija znanja poljskoga jezika i ulazak
Poljske u Ujedinjenu Europu, Lahor 6, sv. 2., str. 256269.
Lipiska, E., Seretny, A., ur. (2006) Z zagadnie dydaktyki jzyka polskiego
jako obcego, Krakw.
Mihaljevi Djigunovi, J. (1998) Uloga afektivnih faktora u uenju stranoga
jezika, Zagreb.
Mihaljevi Djigunovi, J. (2003) Strah od stranoga jezika, Naklada Ljevak,
Zagreb.
Obuina, R. (2009) Strategije za smanjenje straha od stranoga jezika (rad
pohranjen na cd-u u knjinici Filozofskoga fakulteta).
Panikov M., Stefaczyk W. (2003) Po tamtej stronie Tatr, Uebnica
poltiny pre Slovakov, Krakw.
Norms and Standards in Foreign Language Textbooks

Given that everyday language changes at a very rapid pace, foreign language textbooks quite expectedly cannot follow all the recent trends. The
rapid pace of change also exacerbates the assessment of each particular innovation, making it dicult to choose which ones should be included in
a textbook and which should be left out. Moreover, should we agree with
the trend of using recent newspaper and other media texts in university
textbooks? We keep criticizing the language of the media as unreliable and
245

incorrect is it not hypocritical to use it in textbooks for language learning

purposes? This paper is an attempt to answer these and similar questions,
basing our conclusions on the example of the most recent Polish and Croatian language textbooks.
Key words: norms, foreign language textbooks, innovation
Kljune rijei: jezina norma, udbenici stranoga jezika, inovacije
246
Prikazi i osvrti
Unutarnja i vanjska povijest hrvatskoga jezika u

srednjem vijeku
Ivana Bra
(Bratuli, J., Damjanovi, S., Frani, A., Kuzmi, B., Lisac, J., Matasovi,
R., Mihaljevi, M., agar, M.: Povijest hrvatskoga jezika: Srednji vijek,
Zagreb, Drutvo za promicanje hrvatske kulture i znanosti Croatica, 2009.)
Drutvo za promicanje hrvatske kulture i znanosti Croatica 2006. godine

pokrenulo je projekt Povijest hrvatskoga jezika od srednjeg vijeka do XXI.
stoljea kako bi prikazali unutarnju i vanjsku povijest hrvatskoga jezika.
Namjera je opisati povijest hrvatskoga jezika u pet knjiga, tako je prva
knjiga posveena srednjem vijeku, druga bi trebala prikazati jezik XVI. i
XVII. st., trea XVIII. st., etvrta XIX. st., a posljednja jezik XX. i XXI.
stoljea.
Povijest hrvatskoga jezika: Srednji vijek iznimno je dragocjeno i vizualno
doraeno izdanje na 584 stranice s vie od 330 fotograja i likovnih priloga.
Djelo sustavno i sintetski prikazuje povijest hrvatskoga jezika u srednjem vijeku, oduevljavajui injenicom da je prikazana vanjska povijest, odnosno
politike i kulturne prilike, i unutarnja jezina povijest. Prednost je ove
knjige to obuhvaa znanja o povijesti pisanih spomenika i tekstova, ali temeljito prikazuje same promjene u jeziku, to se dosada obiavalo razdvajati.
Djelo je podijeljeno na osam tematskih cjelina iji su autori priznati strunjaci na podruju o kojem piu.
U prvom poglavlju Hrvatski jezik, hrvatska pisma i hrvatska knjievnost
svjedoci identiteta Hrvata Josip Bratuli govori o slavenskoj jezinoj zajednici, a posebice se osvre na znaenje imena Slaven i Hrvat. Bratuli
nastavlja oznaivanjem hrvatskoga jezika kao jezika koji je u povijesti imao
najvie razliitih naziva (hrvatski, slovenski, slovinski, ilirski, bonjaki, hrvatski ili srpski, hrvatsko-srpski). Napominje da je neopravdano hrvatskome
jeziku, iji pisani spomenici datiraju u XII. st. i iju se bogatu knjievnost
kontinuirano moe pratiti od srednjega vijeka do danas, davati dvolano
ime (hrvatski ili srpski, hrvatsko-srpski) ili ak trolano (hrvatsko-srpskoslovenaki) jer nikada nije postojao narod koji se tako zvao. Argument mu
je i taj to je rije jezik u najstarijim zapisima na staroslavenskom jeziku,
247
I. Bra Unutarnja i vanjska povijest hrvatskoga jezika u srednjem vijeku

LAHOR 10 (2010); Prikazi i osvrti; str. 247251
kao i na hrvatskome, znaila i jezik i narod, stoga svaki narod ima pravo
nazivati svoj jezik jednakim imenom kojim naziva svoju narodnost. Nastavlja objanjavajui kako je svaki narod vezan za prostor i zemlju, pa tako i
prisutnost Hrvata na dananjem tlu moemo dokazati oslanjajui se na dokumente koji su pisani trima pismima latinicom, glagoljicom i irilicom.
U vezi s glagoljicom napominje da su jedino Slaveni dobili pismo od svetoga
ovjeka, Konstantina irila, koji je osmislio glagoljicu kao zatvoren sustav
koji u sebi sadri simboliku, tako su osnovni simboli trokut, koji simbolizira
Sveto Trojstvo, i krunica, koja simbolizira puninu Boanstva. Istie i da
su se jedino Hrvati sluili irilicom za svjetovne potrebe, dok je kod drugih
naroda bila vezana iskljuivo za liturgiju.
Ranko Matasovi autor je drugoga poglavlja pod nazivom Od praslavenskoga do hrvatskoga jezika (glasovi i oblici) u kojemu objanjava razvoj
glasova i oblika polazei od praslavenskoga jezika, kao zajednikoga prajezika svih slavenskih jezika kojim se govorilo na prijelazu VI. u VII. st., a
koji je dijalekatski bio slabo ralanjen, do suvremenoga hrvatskog jezika.
Matasovi sustavno i potanko opisuje fonoloki sustav praslavenskoga jezika,
dajui ujedno i tabline prikaze radi bolje preglednosti. Promjene koje su
se u praslavenskom jeziku poele dogaati u VII. i VIII. stoljeu rezultirale
su izmijenjenim praslavenskim samoglasnikim i suglasnikim sustavom, s
tim da se su se pojedine promjene dogodile u svim dijalektima, u nekim slavenskim dijalektima ili su potpuno izostale. Brojne su promjene kojima se
hrvatski jezik odvojio od praslavenskoga jezika, tako je samoglasniki sustav
u hrvatskome jeziku pojednostavljen, to je utjecalo i na razvoj suglasnikoga
sustava. Povijesnu morfologiju Matasovi zapoinje prikazom razvoja imenica, istiui morfoloke kategorije koje su se ouvale u hrvatskome jeziku, te
one koje su se izgubile, primjerice opreku izmeu palatalnih i nepalatalnih
osnova te se smanjeni broj deklinacijskih razreda.
Mateo agar u poglavlju Hrvatska pisma u srednjem vijeku donosi iznimno iscrpan opis triju pisama kojima su se koristili Hrvati, napominjui da
su na razvoj pisma utjecala i izvanjezina dogaanja te da razvoj nije tekao
istovremeno i jednakim intenzitetom u svim regijama. Tri pisma pokazuju
utjecaj istoka i zapada na hrvatsku kulturu, ali se mora napomenuti da je
unato toj raznolikosti stvoreno jedinstveno nacionalno pismo. agar kronoloki i metodoloki iscrpno prati razvoj pisama na hrvatskom tlu, objanjava
kako je dolo do uvoenja, stabilizacije i nestajanja pojedinih morfolokih i
ortografskih rjeenja. Uoava visok stupanj standardizacije triju pisama, ali
i visoku kvalitetu pripreme i iluminacije kodeksa. Opisan je razvoj latinice,
tipovi latinice i razlike meu njima, kao i potekoe prilagodbe hrvatskome
fonemskom sustavu, u to se moemo i sami uvjeriti jer su dane fotograje pojedinih spomenika s ispisanom izvornom grajom i transkripcijom na
suvremenome hrvatskom jeziku. Jednako iscrpno opisuje razvoj oble i us248

tavne glagoljice, tablino prikazuje grafeme oble i ustavne, odnosno uglate

glagoljice i stare irilice, to je iznimno vrijedan prilog ovome poglavlju.
Anela Frani u etvrtom poglavlju Onomastika svjedoenja o hrvatskome jeziku objanjava da se preko onomastikih svjedoanstava mogu
odrediti i datirati prostorna kretanja Hrvata, ali i drugih etnikih skupina i
naroda koji su boravili na ovom podruju. Tako imena svjedoe o obitavanju
ilirskih i keltskih plemena na hrvatskome prostoru, zatim svjedoe o grkoj
kolonizaciji dalmatinskih otoka na prijelazu V. u IV. stoljee prije Krista,
dolasku Rimljana u II. stoljeu prije Krista na istonojadransku obalu kada
zapoinje romanizacija Ilira, to se oituje i na onomastikom planu pa su
tako stara ilirska imena prilagoavana latinskom izgovoru. S vremenom su
izvorna hrvatska imena brojano nadmaila romanska, to Frani pokazuje
na primjeru imena zadarskih plemikih obitelji kod kojih se postupno poveavao broj hrvatskih imena sve do XII. stoljea, kada su prevagnula hrvatska
imena. Prikazan je razvoj antroponimijske formule od uporabe osobnoga
imena koje se s porastom broja stanovnika proiruje pridjevkom, do uvoenja prezimena kao posljedice potrebe za stalnim sustavom imenovanja u
drutvenoj strukturi koja je bivala sve sloenijom. Imena su vana za prouavanje promjena u jeziku, te se pri tvorbi imena pokazuje kreativnost i
tvorbena mogunost jezika, no vana su i za prouavanje razvoja hrvatske
pisane rijei, tako su prve zapisane rijei bile hrvatska imena, a ujedno su
pisana na svim trima pismima. Shodno tomu onomastika je neizostavna za
cjelovito prouavanje jezika srednjega vijeka.
Hrvatska narjeja u srednjem vijeku opisao je Josip Lisac, objanjavajui da se povijest srednjojunoslavenskoga dijasistema, koji se sastoji od
pet narjeja, dijeli na tri razdoblja. S prvim razdobljem u vezi napominje
da je uoena vea povezanost izmeu triju zapadnih narjeja (kajkavskoga,
akavskoga i zapadnotokavskoga), te istonotokavskoga i prototorlakoga
narjeja, koje pojedini strunjaci smatraju istonotokavskim narjejem, dok
Lisac napominje da se ne mogu porei razlike meu tim dvama narjejima.
Drugo razdoblje obiljeeno je brzim razvojem i izrazito dijalektnom diferencijacijom, s tim da su se neki dijalekti izgubili, dio ih se spojio, a veina ih
i danas postoji. Za tree razdoblje posebice je vano da je dovren proces
gubljenja gramatike kategorije dvojine. Razlike meu dijalektima uvrstile
su promjene vezane za zatvoreno e i zatvoreno o, va i samoglasno l. Razlika
je u izrazu zamjenice quis, tako da tokavci i torlaci imaju kto, a akavci i
kajkavci gdo ili kto, dok u znaenju zamjenice quid tokavci i torlaci imaju
to, akavci @, a kajkavci k@j. Lisac se osvrnuo na promjene u sintaksi,
tvorbi, ali i na leksike razlike meu narjejima. Vrijedna je Lieva napomena da ve u srednjem vijeku djelomice dolazi do tzv. novotokavskih
inovacija, a sredite im je bilo u Hercegovini, oko rijeke Neretve. Zamjena
doetnoga l u o inovacija je do koje je poelo dolaziti u XIV. stoljeu, a isto
249

tako pojavljuje se morfem -a u genitivu mnoine imenica koje se su zavravale na nulti morfem. Lisac je na kraju ukratko iznio miljenja pojedinih
lingvista o razvoju srednjojunoslavenskoga dijasistema.
Milan Mihaljevi u poglavlju Hrvatski crkvenoslavenski jezik objanjava
nastanak crkvenoslavenskoga jezika kao prvoga slavenskog knjievnog jezika.
Oslanjajui se na kriterij odnosa prema govornom jeziku, stabilnost i vrstu
norme te funkciju jezika, Mihaljevi dijeli povijest prvoga slavenskog knjievnog jezika na tri razdoblja, a posebice se osvre na drugo razdoblje u
kojemu je temelj jeziku knjika tradicija, norma slabi, odnosno prodiru elementi lokalnih govora i pod utjecajem razliitih jezika nastaju redakcije.
Istie posebnost hrvatske redakcije koja se po mnogoemu razlikuje od drugih redakcija. U nju su najslobodnije prodirali elementi govornoga hrvatskog
jezika, sauvala je prvotno glagoljsko pismo i bila je okrenuta prema zapadnom, rimskom obredu, te se akavsko narjeje mijealo sa starocrkvenoslavenskim jezikom. Posebno je vrijedna analiza sintakse hrvatskoglagoljskih
tekstova koja je slabije istraena od fonologije i morfologije, s tim da je
pozornost posveena utjecaju latinskoga, grkoga i talijanskoga jezika na
sintaktike konstrukcije hrvatske redakcije crkvenoslavenskoga jezika. Mihaljevi je prouio i leksik hrvatskoglagoljskih tekstova koji su zanimljivi
zbog svoje konzervativnosti, to se oituje u uvanju leksema koji su zastarjeli ve u kanonskim staroslavenskim tekstovima, ali sadre i specine
inovacije kojih nema u drugim redakcijama.
Stjepan Damjanovi napisao je poglavlje Staroslavenski i starohrvatski
u hrvatskim srednjovjekovnim tekstovima u kojemu je iznio zapaanja o interferenciji staroslavenskih i starohrvatskih jezinih elemenata u hrvatskostaro(crkveno)slavenskom jeziku i tekstovima pisanim tim jezikom. Razlikuju se dva tipa interferiranja, a to su krianje i supostojanje, koje je ea
pojava u tim tekstovima. Staroslavenizmi su zastupljeni u tekstovima u razliitoj mjeri, to ovisi o starosti teksta, starosti predloka, te obrazovanju i
stavu pisca. Korpus je tekstova u kojima dolazi do interferiranja velik, no
nije rije samo o glagoljinim tekstovima, nego i latininim i irilinim koji
su takoer obraeni. Damjanovi zakljuuje da postoji razlika u estotnosti
pojavljivanja staroslavenizama u tekstovima pisanim trima pismima, tako
su najei u glagoljinim tekstovima. Temeljito je opisano supostojanje staroslavenskih i starohrvatskih jezinih elemenata na fonolokoj i morfolokoj
razini, a osim mijeanja staroslavenskih i starohrvatskih jezinih osobina govori se i o kajkavskom raslojavanju na svim jezinim razinama. Mijeanje
kajkavskoga s hrvatsko-staro(crkveno)slavenskim jezikom pokuaj je oblikovanja knjievnoga jezika koji bi bio prihvatljiv na to irem podruju.
Boris Kuzmi u poglavlju Jezik hrvatskih srednjovjekovnih pravnih spomenika objanjava da su pravni spomenici nastali izmeu XII. i XIV. stoljea
temeljni izvor za prouavanje hrvatske pravne, jezine i kulturne povijesti, ali
250

ujedno svjedoe i o drutveno-pravnim odnosima u svakodnevnome ivotu.

Najstariji su spomenici pisani akavsko-crkvenoslavenskim amalgamom, a
do XIV. stoljea pisani su na akavskom. Na kraju XV. st. pojavljuju se
pravni tekstovi na tokavskom i kajkavskom, ali su zastupljeniji s pojavom
renesanse kada je poelo prevoenje s latinskoga jezika na narodni jezik.
Kuzmi dijeli pravne spomenike prema stoljeu u kojem su nastali, analizira
pojave na fonolokoj i morfolokoj razini, a naroito su zanimljive i iscrpne
sintaktika analiza, leksika analiza, u vezi s kojom se bavi tuicama i terminima, te stilistika ralamba u kojoj prouava vezu pravnih spomenika s
usmenom knjievnou, strukturu javnih isprava i opisuje gure.
Damjanovi, Kuzmi, Mihaljevi i agar priredili su antologiju hrvatskih srednjovjekovnih djela pisanih glagoljicom, irilicom i latinicom, donosei preslike tekstova s lijeve strane, a transliteraciju, odnosno transkripciju
s desne strane, dok su na dnu stranice dani najvaniji podatci o pojedinome
jezinom spomeniku. Antologija je iznimno korisna svim studentima lolokih studija i nastavnicima, no slobodno se moe rei da bi trebala biti
obvezno tivo svima koje zanimaju hrvatska pisma.
Bogato iskustvo autora i njihov dosadanji iznimno plodan rad na podruju o kojem piu jame da e u ovoj knjizi itatelj pronai sve to ga
zanima o povijesti hrvatskoga jezika u srednjem vijeku. Iako je knjiga djelo
vie autora, sastavljena je kao cjelina u kojoj nema suvinih ponavljanja.
Vrijednost je ovoga djela u struno i vrlo zanimljivo napisanim tekstovima,
u vizualnom dojmu koji ostavljaju fotograje u boji, jasnoi i preglednosti
koju daju tablini prikazi uz sam tekst, to olakava shvaanje i praenje
pojedinih jezinih pojava u srednjem vijeku. Vano je napomenuti i da se
itatelj sam moe okuati u transliteriranju i transkribiranju srednjovjekovnih tekstova, to e, kao to je reeno, uvelike pomoi studentima kroatistike
i drugih lolokih grupa. Vjerujem da je to to je knjiga inovativna spajanjem vanjske i unutarnje jezine povijesti, posebice vrijedna zbog autora koji
su svoje dugogodinje iskustvo saeli u jasan, zanimljiv i pregledan tekst, i
vie nego dovoljno da za njome posegnu strunjaci, ali i svi zaljubljenici u
hrvatsku povijest, hrvatsku kulturu i hrvatski jezik.
251
Predstavljanje
O desetomu broju i petoj godinjici Lahora

Zrinka Jelaska
Ovo je 10. broj asopisa Lahor, prvoga zaokruenoga broja. To prilika da

se stane i pogleda to se dogaalo s ovim mladunetom tijekom proteklih
pet burnih godina. Lahor je, kao mu pie u prvomu broju, zaet 2005, a
roen 2006. godine kao najmlai zakoniti lan obitelji Hrvatskoga lolokoga
drutva. Dugo nije bilo asopisa koji bi se osim hrvatskim kao materinskim
bavio i hrvatskim kao inim jezikom: stranim, drugim, nasljednim jezikom
pa su ga mnogi prieljkivali ili samo sanjali, a kad su uli da je u nastajanju,
s (ne)strpljenjem su ga iekivali.
Mnogi su se spremili za njegov dolazak te ni uz kakvu ili simbolinu naknadu osmislili mu likovni i graki izgled (zahvaljujemo jo jednom Mirjani
Kos za lijepi logotip s naslovnice), recenzirali radove (besplatno!), pripremili
rubrike.
Odabrali su mu ime, dugo su ga birali, anketom u kojoj su budui lanovi
obitelji i porodice glasali koja im se od ponuenih kratica najvie svia.
Pobijedio je Lahor, nastao od lingvistika analiza hrvatskoga. Poslije je
to podrijetlo bilo zaboravljeno i Lahor je postao Lahor, uklopio se meu
svoje kao prava rije.
Na poetku Lahorova ivota njegovi su ga lijepo prihvatili. Sve se inilo
da je Lahoru budunost laka i svjetla, koliko to u stvarnosti moe biti. Prvu
godinu, dojenako razdoblje, snalazili su se Lahorovci nabavljajui sredstva
za njegov ivot. Djeli novanih sredstava preostalih od Prvoga znanstvenoga skupa Hrvatski kao drugi i strani jezik (hidis) dobio je na dar poslije
roenja, kao i tehnika i uredska sredstva projekta Hrvatski kao drugi i strani
jezik te Sveuiline kola hrvatskoga jezika i kulture.1 Vano je istaknuti dragovoljne priloge suradnika, ali ne novane, nego radne. Urednitvo i velik
broj recenzenata darovali su vrijednost svoga rada. itatelji su razgrabili
uglavnom darovani prvi broj, autori su se spremno javljali na suradnju.
Nakon uspjene prve godine Lahor je prohodao, prihvatilo ga je ire
drutvo pa je dobio i ozbiljnu potporu: Ministarstvo znanosti, obrazovanja
1
Svo troje to potiho i dalje ine. Dodue projekt je naslijedio novi: Materinski i
inojezini hrvatski, prvi Hidis naslijedili su Hidis II i Hidis III, a kola je i dalje kola.
253
Z. Jelaska O desetomu broju i petoj godinjici Lahora

LAHOR 10 (2010); Predstavljanje; str. 253257
i porta odluilo ga je novano potpomagati. Zahvalni smo cijelomu mzou, posebno svima koji su tomu osobno doprinijeli. Kako se potpora prema
pravilima moe dobiti tek nakon jedne godine, bez blagonaklone obiteljske
pomoi Hrvatskoga lolokoga drutva Lahor do tada ne bi preivio, pa zato
Drutvu zahvaljujemo na njegovoj solidarnosti. Od etvrtoga godita, za
koje je bilo upitno hoe li Lahor uope moi izii, podupirateljima se novano pridruio i Odsjek za kroatistiku pokrivanjem potanskih trokova, to
izuzetno cijenimo. Zahvaljujemo svima koji bilo kako podravaju Lahor, itajui ga, sluei se onim to su u njemu spoznali ili nauili, promiui ga,
ohrabrujui nas, trpei nas. . . Ne moemo ih sve ponaosob spomenuti, ali
oni e se prepoznati, posebno osobe kojima je posveen.
1. Rubrike
Lahor ima rubrike kao u (1), s time da su se Pojmovi i nazivlje pojavili tek
od II. godita, treega broja (s desna je naveden broj objavljenih radova).
Kao to se moe zakljuiti, jedan prosjean broj Lahora ima uvodnik, 6
znanstvenih radova, 1 struni rad, 2 prikaza knjiga i 4 prikaza skupova,
predstavljanja i vijesti, iako ba ni jedan broj nije tono tako izgledao.
(1) Uvodnik (podatci o autorima, radovima i drugo)
lanci i rasprave (recenzirani znanstveni i struni lanci)
Pojmovi i nazivlje (recenzirani znanstveni i struni lanci)
Prikazi i osvrti (prikazi knjiga, asopisa)
Kronika (prikazi skupova, ljetnih kola, susreta i sl.)
Predstavljanje (prikazi mrenih stranica, drutava i sl.)
Vijesti i najave (proglasi, najave znanstvenih skupova, dogaaja i sl.)
10
64
6
24
20
9
6
Daleko je najzastupljenija rubrika recenziranih radova, ona i jest glavni

razlog postojanja ovoga asopisa. Idua su rubrika po zastupljenosti prikazi znanstvenih i strunih knjiga, zbornika, asopisa, najvie kroatistikih.
Slijede prikazi znanstvenih i strunih skupova: kongresa, konferencija, kolokvija, okruglih stolova, npr. Hidis I, II, eurosla 15, IV. meunarodni
slavistiki kongres, hdpl, Istraivanja govora, Rano uenje jezika, cefrl,
Okrugli stol o hrvatskim studijima te skupovi o poredbenim istraivanjima
hrvatskoga i makedonskoga, provjeravanju jezinoga znanja, o kolskim jezicima i viejezinomu meukulturalnomu obrazovanju. . . U posljednje su
dvije rubrike bile predstavljene ustanove, mrene stranice, portali, drutva,
emisije o hrvatskome jeziku. . .
254

2. Teme
Teme pojedinih radova Lahora jednostavno je svrstati u pojedinu disciplinu
ili poddisciplinu, posebno ako pripadaju tradicionalnijim disciplinama. Tako
su se neki radovi bavili pojedinim gramatikim kategorijama hrvatskoga jezika: imenicama i-sklonidbe (njihovu broju i poloaju), rodu imenica na -a
mukoga spola, padeima (njihovoj zastupljenosti u razliitim tipovima tekstova), glagolskim predmetcima, vrstama rijei (njihovomu udjelu u tekstu),
vidom. Pojedine su se hrvatske gramatike i jezine kategorije usporeivale
s drugim jezicima: s engleskim i njemakim (glasovne asimilacije, glas r ),
ruskim, ukrajinskim, bugarskim, makedonskim (glagolski oblici, pasiv) pa
bi se mogli svrstati u morfoloke, sintaktike i fonoloke radove. U tematski
krug o hrvatskome standardnome jeziku pripadali bi radovi o poloaju pojedinih rijei ili stilova u odnosu na hrvatsku normu, i to prema natuknicama
u rjenicima ili jezinoj proizvodnji pojedinih skupina govornika, radovi o
opasnosti i ugroavanju norme iznutra i izvana, koje se mogu iitati iz rjenika ili jezine uporabe, udjelu engleskih rijei u tekstovima.
Drugim radovima zbog pristupa i naina kako su pojedina istraivanja postavljena nije lako odrediti jednu temu jer pripadaju veem broju
disciplina, posebno s obzirom na narav asopisa Lahor. To se odnosi poglavito na psiholingvistike radove o usvajanju hrvatskoga, materinskomu
ili inojezinomu, jednojezinomu ili viejezinomu. Pojedine su teme vrlo
moderne, poput stavova govornika prema pojedinim jezinim pojavama, posebno neizvornima (npr. procjena izgovora razliitih inojezinih govornika
hrvatskoga). Jedinstvena je tema trojezino usvajanje hrvatskoga, a novi
su i leksiki pristup u nastavi hrvatskoga, zastupljenost (udjela) pojedinih
kategorija u tekstovima, ocjenjivanje hrvatskoga jezika, razvoj razredbenoga
testa. . .
O nekim se temama pojavljuje 46 radova (gramatike kategorije, radovi
o hrvatskoj normi, usporedba jezinih jedinica hrvatskoga i drugih jezika,
usvajanje materinskoga jezika, sredstava u nastavi, prirunici u nastavi, nazivlje, pouavanje materinskoga jezika). Izuzetno su zastupljene tri teme o
kojima se pojavljuje 910 radova: ovladavanje inojezinim hrvatskim, procjenjivanje i pouavanje hrvatskoga kao inoga jezika.
3. Opseg
Prosjeno je broj imao 150 stranica, otprilike kao ovaj svezak. Opseg razliitih brojeva razlikuje se od najtanjega, 8. broja (dijete najavljenoga velikoga
smanjenja i ukidanja novane potpore za znanstvene asopise) sa samo 102
stranice do najdebljega, dvostruko veega 4. broja s 206 stranica.
255

Stoga se i godita razlikuju za stotinjak stranica, najdeblje je bilo II.

godite s 353 stranice, vrlo slino bilo je i III. Najtanje je bilo prologodinje, IV. Imalo je samo 255 stranica (stotinjak stranica manje) i time sliilo
prvomu koje je imalo 278 stranica. Ukupno je izilo vie od 1500 stranica
Lahora! Golem je to broj za petogodinjaka.
4. itanost
asopis je od prvoga godita uao u nekoliko citatnih baza. Tekoa je to
nije uspio ui u erih (Europski referentni indeks za humanistike znanosti,
<http://www.esf.org>) u prvome valu, bio je jo mlad i zelen (sivkastozelen), njemu se nada u iduemu ulaznomu razdoblju. I prije vrtike dobi
Lahor je postigao jedan veliki uspjeh: nakon izlaska tiskane inaice lanci
su postali vidljivi na Hrkovu portalu <http://hrcak.srce.hr/lahor>. Ta mu
je dostupnost podigla popularnost koja jo ne jenjava: mnogi su lanci posjeeni ne samo nekoliko stotina, nego i vie od 1000 puta, poneki i vie od
2000 puta! Da nije rije o sluajnu lutanju i nailaenju na Lahor pokazuju
i brojke koliko je lanaka skinuto kao tekst: mnogo ih je skinuto oko 1000
puta i vie (s temama kao to su leksiki pristup, rod imenica mukoga roda
na -a, zastupljenosti padea, aktivnosti u nastavi inojezinoga hrvatskoga,
blizanaki jezik, poloaj srodnih rijei, srednja vrijednost u procjenivanju,
prihvaenost novoga poretka padea) pa i oko 1700 puta (npr. lanci o zanaglasnicama, prilozima, vidu, i-sklonidbi, razliiti sustavi ocjenjivanja), dok
e dva uskoro dosei brojku od 3000 skidanja (analiza udbenika, padei).
U to su ukljueni i prikazi knjiga i skupova, npr. udbenika hrvatskoga za
poetnike i pravopisa, zeroj-a. Ovi podatci ine da je smanjenje naklade s
300 na 250 primjeraka od 9. broja uslijed novanih tekoa razumljiv korak,
iako mnogo ne pomae.
5. Urednitvo
Urednitvo se od prvoga do desetoga broja poneto promijenilo i proirilo.
U prvome je broju bilo ukupno sedam lanova urednitva i sedam lanova
ureivakoga odbora. Od etrnaest je lanova devet bilo iz Hrvatske, pet iz
inozemstva. U meuvremenu se urednitvo proirilo za sedam lanova, od
toga dvoje iz inozemstva. Kako se Boris kvor iz Australije trajno vratio
u domovinu, sada ih je ukupno petnaest iz Hrvatske (Zagreb, Rijeka, Split,
Zadar, Osijek) i est iz inozemstva (Poljska, Austrija, BiH, Maarska, SAD,
Kanada).
Dvoje lanova urednitva iz prvoga broja prelo je u ureivaki odbor:
Mile Mami sa Sveuilita u Zadru i Irena Vodopija sa Sveuilita u Osijeku, a nije vie lan Karol Visinko sa Sveuilita u Rijeci. U urednitvo su
256

ule mlade znanstvenice koje su na poetku bile tajnice asopisa (dvije su

postale docentice, a jedna je upravo u postupku izbora za docenta): Jasna
Novak-Mili, Jelena Kuva-Kraljevi i Lidija Cviki sa Sveuilita u Zagrebu.
Lahor je dobio i nekoliko posve novih lanova, to su: Andrea Zorka KindaBerlakovich sa Sveuilita u Beu, Katica Krei sa Sveuilita u Mostaru,
Petar Vukovi i Sanda Lucija Udier sa Sveuilita u Zagrebu te Mihaela
Matei sa Sveuilita u Rijeci.
6. Zakljuak
Kako se o dosadanjim autorima govori u posebnome radu, prostaje nam
samo jo jednom iskazati svoju radost zbog ovoga maloga jubilarnoga broja.
H
V
A
L
A
257
Autori u prvih 10 brojeva Lahora

Martina Kekelj
U proteklih je pet godina u Lahoru objavilo svoje radove 87 autora. asopis

je okupio znanstvenike iz razliitih podruja, u najveemu broju profesore
hrvatskoga jezika, od kojih se velik broj, vie od treine, bavio hrvatskim
kao stranim, drugim ili nasljednim jezikom teorijski ili pouavanjem. Meutim, u Lahoru takoer piu strunjaci (i) drugih jezika (vedskoga, ukrajinskoga, rusinskoga, njemakoga, panjolskoga, engleskoga, ruskoga, francuskoga, bugarskoga, maarskoga, slovenskoga, poljskoga, rumunjskoga), fonetiari, opi i primijenjeni lingvisti, ukljuujui logopede i glotodidaktiare,
a jedan se autor bavio statistikom.
Veina je autora iz Hrvatske, vie od petine bilo ih je iz inozemstva.
Hrvatski su autori uglavnom iz Zagreba, dok ih je iz Splita, Rijeke, Zadra,
Pule i Osijeka ukupno etrnaest. Inozemni su autori bili iz Austrije (Be,
Eisenstadt, Graz), Slovenije (Ljubljana), Maarske (Veszprem), Bosne i Hercegovine (Mostar), Njemake (Tbingen, Giessen, Bonn), Nizozemske (Amsterdam), Makedonije (Skoplje), Bugarske (Soja), Rusije (Moskva), Velike Britanije (Norwich, Norfolk), SAD-a (Bloomington, Indiana) i Japana
(Tokyo). Nisu svi autori iz inozemstva stranci, neki su hrvatski dravljani
koji su privremeno boravili u inozemstvu, uglavnom kao lektori inojezinoga
hrvatskoga, drugi su hrvatski iseljenici, trei nasljedni govornici hrvatskoga.
Isto tako meu autorima iz Hrvatske ima stranih useljenika koji ive i rade
u naoj zemlji.1 etvero je autora objavilo neke radove u Lahoru dok su
radili u Hrvatskoj, a druge tijekom svojega boravka u inozemstvu.
Nekoliko se autora dosad istaklo veim brojem radova objavljenih u
Lahoru. etrnaestero ih ima ukupno tri i vie radova, esnaestero po dva,
a preostalih pedeset i sedam po jedan. Po est recenziranih radova objavilo
ih je dvoje, po etiri rada dvoje, po tri rada dvoje, po dva rada devetero, a
po jedan pedeset i dvoje autora, pri emu su neki radovi bili u suautorstvu.
Iako broj izdanih radova govori sam za sebe, s nekoliko reenica predstavit
e se dosad najmarljiviji autori, njihov je popis naveden u (1).
1
258
Zahvaljujem glavnoj urednici na prikupljenim podatcima.
M. Kekelj Autori u prvih 10 brojeva Lahora

(1)
Autor
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Zrinka Jelaska
Sanda Lucija Udier
Lidija Cviki
Zrinka Kolakovi
Milvia Gulei-Machata
Jasna Novak-Mili
Ana Grgi (r. alui)
Recenzirani radovi
Ostali radovi
Ukupno
6
6
4
4
3
3
2
15
8
2
2
2
1
2
21
14
6
6
5
4
4
Glavna urednica od prvoga broja, Zrinka Jelaska, objavila je ukupno dvadeset i jedan rad. Razumljiva je tako velika brojka jer je u svakome broju
pisala uvodnik, ukupno njih deset. Ukupno je, veinom u suautorstvu, napisala est znanstvenih radova (izvornih, prethodnih priopenja i preglednih),
ostalo su prikazi i crtice. Redovita je profesorica na Katedri za hrvatski standardni jezik na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u
Zagrebu i prodekanica je za znanost i meunarodnu suradnju Sveuilita u
Zagrebu. Od 1993. godine vodi Sveuilinu kolu hrvatskoga jezika i kulture
u Zagrebu koja nije iznjedrila samo mnoge profesore inojezinoga hrvatskoga
ve i vie od sedam stotina polaznika kole, od kojih se mnogi danas aktivno slue hrvatskim jezikom. Ona je i struna savjetnica u izradi i provedbi
prvoga internetskoga teaja inojezinoga hrvatskoga HiT-1.
Sljedei je najplodniji suradnik Lahora Sanda Lucija Udier, via lektorica Croaticuma na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Ona je u svojim poetcima predavanja hrvatskoga strancima
bila suradnik Sveuiline kole. Nekoliko je godina voditeljica Croaticuma
u kojemu cijele godine sve vie stranaca i nasljednih govornika ui hrvatski,
ak dvjestotinjak po semestru. Sama ili u suautorstvu objavila je etrnaest radova, od kojih je est znanstvenih (izvornih ili preglednih), a bila je
suurednik tematskoga broja o jezinome procjenjivanju.
Po broju radova slijede dvije autorice: Lidija Cviki i Zrinka Kolakovi.
Svaka od njih ima est radova, samostalnih ili u suautorstvu, od toga po
etiri znanstvena. Lidija Cviki radi na Katedri za hrvatski standardni jezik
na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu kao
znanstvena novakinja. Dvije je godine radila na Sveuilitu Bloomington
u Indiani (SAD) kao lektor, od tada tamo redovito ljeti predaje hrvatski.
Zrinka Kolakovi radi na Sveuilitu Justusa Liebiga u Giessenu (Njemaka)
kao lektor hrvatskoga. Obje su autorice poele predavati inojezini hrvatski
u Sveuilinoj koli hrvatskoga jezika i kulture u Zagrebu, a predavale su i na
Croaticumu. Sada se bave i pouavanjem na prvome internetskome teaju
inojezinoga hrvatskoga HiT-1, ije su suautorice.
259

Idui je suradnik po estoti Milvia Gulei-Machata s pet radova, od

toga tri znanstvena u suautorstvu. Ona radi kao vii lektor na Croaticumu,
a predavala je inojezini hrvatski na sveuilitima u Maarskoj i Slovakoj.
I Jasna Novak-Mili ima tri znanstvena rada od ukupno objavljena etiri,
u suautorstvu ili sama. Ona radi kao docent na Katedri za skandinavistiku
Odsjeka za anglistiku, a jednu je godinu provela na Sveuilitu Bloomington
u Indiani (SAD) kao lektor hrvatskoga. Bila je prva hospitantica u Sveuilinoj koli i prva zamjenica voditeljice pa u njoj najdue radi. Ana Grgi (r.
alui) objavila je etiri rada u Lahoru, od toga dva znanstvena (izvorni
i pregledni). Takoer je dugogodinja suradnica Sveuiline kole i vanjska
suradnica Croaticuma.
Sedam spomenutih autorica slijedi est drugih koje su objavile po tri
rada. Jelena r. Kuva Kraljevi, docentica na Edukacijsko-rehabilitacijskome
fakultetu Sveuilita u Zagrebu, jedna je od glavnih suradnica Polina i strunjakinja za usvajanje hrvatskoga djece urednoga razvoja i djece s potekoama. eljka Macan radi kao lektorica hrvatskoga na kroatistici Sveuilita
u Rijeci, a tri je godine bila lektor hrvatskoga u Grazu. Martina Kekelj koja
je nekoliko godina radila u Sveuilinoj koli i hospitirala u Croaticumu, radi
u Rijeci kao rehabilitator djece oteena sluha jer je osim hrvatskoga zavrila
i fonetiku,. Maa Musulin radi u Zagrebu, godinama je predavala hrvatski
u Sveuilinoj koli, a bila je po godinu dana u Junoj Americi i panjolskoj
kao lektor hrvatskoga jer je osim hrvatskoga diplomirala i panjolski jezik.
Ivana Oluji radi kao znanstvena novakinja na Odsjeku za romanistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, gdje predaje rumunjski, bila je
po godinu dana lektor hrvatskoga u Austriji i Rumunjskoj. Tamara GazdiAleri radi kao via asistentica na Katedra za hrvatski jezik i knjievnost,
scensku i medijsku kulturu Uiteljskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Poimence e se spomenuti jo est autora koji su objavili dva recenzirana rada u Lahoru. Jedna je strunjakinja za inojezini slovenski Ina
Ferbear, voditeljica strune slube u Centru za slovenski kao drugi i strani
jezik Odjela za slovenistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Ljubljani.
Druga je Barbara Kryan-Stanojevi, polonistica i Poljakinja koja radi kao
docentica Odsjeka za zapadnu slavistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita
u Zagrebu. Trea je Vesna Pogaj-Hadi, kroatistica i Hrvatica koja ivi u
Sloveniji i radi kao redovita profesorica na Odjelu za slavistiku Sveuilitu u
Ljubljani. etvrta je Milica Mihaljevi, znanstvena savjetnica na Institutu
za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Peti je Marko Aleri, vii asistent na Katedri za metodiku Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita
u Zagrebu. esta je Marija Bonjak, sadanja zamjenica voditeljice Sveuiline kole, takoer predavaica i suautorica HiT-1 te vanjska suradnica na
Odsjeku za zapadnu slavistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
260

Osim dosad nabrojanih devetnaest autora u Lahoru je jo devet autora

objavilo vie od jednoga rada, s time da je jedan recenzirani, a drugi u
kategoriji ostalih radova: Ines Carovi (r. afari), Jelena CvitanuiTvico, Marina Bergovec, Marinela Aleksovski, Marta Medved Krajnovi,
Nives Opai, Petar Vukovi, Tatjana Povalec (r. Ratkajec) i Iva Nazalevi. Vie od jednoga nerecenziranoga rada objavilo je etvero suradnika:
tri Ivana Bra, a po dva nerecenzirana rada Bernardina Petrovi, Katarina
Aladrovi i Marija Bili. Ostalih je 57 suradnika objavilo samo po jedan
rad, u jednoj ili drugoj kategoriji.
U abecednomu su popisu u (2) zasebno navedeni grad, drava i broj
objavljenih radova pojedinih autora (Hrvatska je navedena kraticom). Uz
svakoga se autora navodi mjesto gdje ivi i radi, zemlja ako nije Hrvatska,
broj sveska u kojemu je objavljen rad, brojka recenziranih radova i brojka
nerecenziranih radova te njihov zbroj. Kada su autorice mijenjale prezime,
navedeno je i djevojako prezime, u zagradi ako je zamijenjeno udanim, bez
zagrade ako su se pojavljivale razliite inaice: jedno, drugo, niz od dva ili
dvostruko prezime.
Urednitvo je uvijek poticalo objavljivanje radova mladih strunjaka u
nastajanju. Vjerujem da, dok zahvaljujem urednitvu na pruenoj prilici,
mogu zahvaliti i u ime ostalih koji su svoje prve radove objavili u Lahoru,
neki jo u studentskim danima.
(2)
Ime i prezime autora
Mjesto
Zemlja
Svezak
Katarina Aladrovi-Slovaek
Marinela Aleksovski
Marko Aleri
Martina Arapovi
Artur Rafaelovi Bagdasarov
Danijela Baji
Mirela Barbaroa-iki
Valentina Barievi
Mirjana Benjak
Marina Bergovec
Marija Bili
Vesna Bjedov
Vlatka Blagus
Marija Bonjak
Tomislava Bonjak-Botica
Ivana Bra
Irena Brdar
Tanja Brean
Ivana Brkovi
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Mostar
Moskva
Zagreb
Zagreb
Rijeka
Pula
Zagreb
Zagreb
Osijek
Eisenstadt
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Split
Zagreb
Hr
Hr
Hr
BiH
Rusija
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
Austrija
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
5,7
5,9
2,7
10
3
9
6
8
5
3,4
3,7
7
2
6,8,10
4
9,10
10
5
2
Vrsta rada
rec + ostali
0
1
2
1
1
0
1
1
1
1
0
1
1
2
1
0
0
0
0
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
2
1
0
0
0
1
0
0
0
1
2
0
0
1
0
3
1
1
1
=
=
=
=
=
=
=
=
=
=
=
=
=
=
=
=
=
=
=
2
2
2
1
1
1
1
1
1
2
2
1
1
3
1
3
1
1
1
261

(2)
Mjesto
Zemlja
Svezak
Irina Budimir
Ines Carovi (r. afari)
Lidija Cviki
Mostar
Zagreb
Zagreb /
Bloomington
Bonn
Zagreb
Zagreb
BiHr
Hr
Hr
SAD
Njemaka
Hr
Hr
3
1,2
2-6,9
0+1=1
0+1=1
4+2=6
4,10
1
6
1+1=2
1+0 = 1
0+1=1
Zagreb
Ljubljana
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Split
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Lodon
Zagreb
Zagreb
Rijeka
Be
Hr
Slovenija
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
Vel. Brit.
Hr
Hr
Hr
Austrija
9
6,6
8
2
1,7
3
1,6,9
1,4,5
9
4
4
2
2
1-10
3
4,5,8,10
1
1+ 0 = 1
2+ 0 = 2
1+0=1
0+1=1
1+2=3
0+1=1
2+ 2 = 4
3+2=5
0+1=1
1+0=1
1+0=1
0+1=1
1+0=1
6 + 15 =21
1+0=1
1+3=4
1+0=1
Zagreb /
Giessen
Zagreb
Split
Eisenstadt
Zagreb
Hr
Njemaka
Hr
Hr
Austrija
Hr
3,4,5,7,9
4+2=6
8
9
2
9
0
1
1
1
=
=
=
=
1
1
1
1
Mostar
Zagreb
Zagreb
Split
Zagreb
Amsterdam
Graz /
Rijeka
Zagreb
Zagreb
Split
Zagreb
Tokyo
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Veszprem
Zagreb
Zagreb
BiH
Hr
Hr
Hr
Hr
Nizozemska
Austrija
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
Japan
Hr
Hr
Hr
Maarska
Hr
Hr
10
6,10
1,4.9
8
10
2
2,5,7
1+0=
2+0=
2+1=
1+0 =
1+0=
1+0=
1+0=
1
2
3
1
1
1
1
2
3
5
1,7
0+1=
1+0=
0+1=
0+
1+0=
2+0=
1+0=
1+2=
1+0=
1 +1 =
3+1=
1
1
1
1
2
2
1
3
1
2
4
Jelena Cvitanui-Tvico
Marica ila-Mikuli
Marina ubri
Ana alui v. A. Grgi
Helena Dela
Ina Ferbear
Danijela Filipovi-Bojani
Anela Frani
Tamara Gazdi-Aleri
Jagoda Grani
Ana Grgi (r. alui)
Milvia Gulei-Machata
Edita Hercigonja-Mikik
Marijana Horvat
Gordana Hrica
Lana Hudeek
Ksenija Ivir-Ashworth
Zrinka Jelaska
Vinja Josipovi
Martina Kekelj
Andrea Zorka
Kinda-Berlakovich
Zrinka Kolakovi
Aida Korajac
Josipa Korljan
Angelika Kornfeind
Melita Kovaevi
Jelena Kraljevi v. J. Kuva
Katica Krei
Barbara Kryan-Stanojevi
Jelena Kuva-Kraljevi
Josip Lasi
Karolina Lice
Radovan Lui
eljka Macan
Ivan Maji
Ivan Markovi
Gordan Matas
Marta Medved-Krajnovi
Milica Mihaljevi
Vesna Mildner
Maa Musulin
Judit Navracsics
Iva Nazalevi
Jasna Novak-Mili
262
4,7
1
1,2
5
4,10
1,6,10
Vrsta rada
rec + ostali
+
+
+
+
1
0
0
0

(2)
Mjesto
Zemlja
Svezak
Vrsta rada
rec + ostali
Ivana Oluji
Nives Opai
Antun Pavlin
Dunja Pavlievi-Frani
Bernardina Petrovi
Tatjana Povalec (r. Ratkajec)
Vesna Pogaj-Hadi
Ivona Radi
eljana Radi
Petar Radosavljevi
Jochen Raecke
Tatjana Ratkajec v. T. Povalec
Dimka Saavedra
Josip Sili
Ines afari v. I. Carovi
Aleksandra ukanec
Sanja ki
Boris kvorc
Oksana Timko-itko
Stanislava - Staa Tofoska
Sanda Lucija Udier
Mirna Valdevit
Josip Vukovi
Petar Vukovi
Orsolya agar-Szentesi
Zagreb
Zagreb
Samobor
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Ljubljana
Zagreb
Split
Zagreb
Tubingen
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
Slovenija
Hr
Hr
Hr
Njemaka
1,4,8
1,4
1
1
3
1,4
5,6
9,10
1
2
1
1
1
1
0
1
2
1
1
0
1
Soja
Zagreb
Bugarska
Hr
4
1
1+0=1
0+1=1
Zagreb
Zadar
Split
Zagreb
Skopje
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Hr
Hr
Hr
Hr
Makedonija
Hr
Hr
Hr
Hr
Hr
5
5
1
2
5
1-3,5-7,9
6
3
5,6
6
1+0=1
1+0=1
1+0=1
1+0=1
0+1=1
6 + 8 =14
1+0=1
0+1=1
1+1=2
1+0=1
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
2
1
0
0
2
1
0
0
0
1
0
=
=
=
=
=
=
=
=
=
=
=
3
2
1
1
2
2
2
1
1
1
1
263
lanci objavljeni u prvih deset brojeva Lahora

Marija Bonjak
U prvih je deset brojeva asopisa Lahor objavljeno 70 recenziranih radova. Meu recenziranim radovima objavljena su 34 izvorna znanstvena
rada, 11 prethodnih znanstvenih priopenja, 14 preglednih radova, 3 izlaganja sa znanstvenoga skupa i 8 strunih radova.
Od drugih je radova osim 10 uvodnika bilo 24 prikaza knjiga, 16 prikaza
znanstvenih i strunih skupova, 4 kronike ljetnih kola i dana hrvatskoga
jezika, 9 predstavljanja ljetnih kola, mrenih stranica, drutava itd. te 6
ostalih (vijesti, najave, proglas, rap o padeima.)
Slijedi popis objavljenih radova prvih pet godita koji je ureen u skladu
s uputama o navoenju radova u asopisu Lahor. On e moi posluiti
svima koji budu eljeli brz pregled svega to je objavljeno u Lahoru. Najprije su abecednim redom prezimena prvoga autora navedeni svi recenzirani
radovi. Potom su navedeni svi uvodnici, pa prikazi knjiga, kronike, vijesti i
najave.
Recenzirani radovi
Aleksovski, M. (2008) Aktivnosti u nastavi hrvatskoga jezika kao drugoga
i stranoga za poetnike, Lahor 3/5: 97113.
Aleri, M., Gazdi-Aleri, T. (2009) Pozitivan stav prema hrvatskome standardnom jeziku kao uvjet njegova uspjenijega ovladavanja, Lahor 4/7:
523.
Aleri, M. (2006) Imanentna gramatika u ovladavanju standardnojezinom
morfologijom, Lahor 1/2: 190206.
Bagdasarov, A. R. (2007) Normativni status odrednica u rjenicima, Lahor
2/3: 513.
Barievi, V., Kekelj, M. (2009) Udio vrsta rijei u tekstu na primjeru
Lukina i Ivanova evanelja, Lahor 4/8: 170182.
Benjak, M., Pogaj-Hadi, V. (2008) Spreavanje komunikacijskih smetnji
u nastavi hrvatskoga jezika i knjievnosti, Lahor 3/5: 5365.
Bergovec, M. (2007) Leksiki pristup u nastavi stranih jezika s posebnim
osvrtom na hrvatski, Lahor 2/3: 5366.
Bjedov, V. (2009) Prihvaenost novoga poretka pouavanja padea, Lahor
4/7: 2458.
264
M. Bonjak lanci objavljeni u prvih deset brojeva Lahora

Blagus, V. (2006) Prilagodba gradianskohrvatskoga obrazovnoga programa na hrvatski standardni jezik, Lahor 1/2: 212219.
Bonjak, M., Filipovi, D. (2009) Meudjelovanje uitelja i uenika hrvatskoga kao stranoga jezika na nastavi, Lahor 4/8: 195218.
Bonjak-Botica, T., Gulei-Machata, M. (2007) Rod imenica na -a za
osobe mukoga spola, Lahor 2/4: 170189.
Brdar, I. (2010) Engleske rijei u jeziku hrvatskih medija, Lahor 5/10:
217232.
Budimir, I. (2007) Nestandardnojezini frazemi u asopisu Osvit (1898
1908), Lahor 2/3: 6784.
Cviki, L., Bonjak, M. (2008) Teorijski okvir razredbenoga ispita inojezinoga hrvatskoga, Lahor 3/6: 183197.
Cviki, L., Jelaska, Z. (2007) Sloenost ovladavanja glagolskim vidom u
inojezinome hrvatskome, Lahor 2/4: 190216.
Cviki, L. (2007) Temeljno nazivlje u usvajanju jezika: hrvatski nazivi za
input, output i intake, Lahor 2/3: 100108.
Cvitanui-Tvico, J., Nazalevi, I. (2010) Stavovi makedonskih kroatista
i problemi ovladavanja pojedinim hrvatskim jezinim kategorijama,
Lahor 5/10: 167186.
Dela, H. (2010) Biljeke o naglasku Starevieve gramatike, Lahor 5/9:
2142.
Ferbear, I., Pogaj-Hadi, V. (2008) Kako izraditi jezini test, Lahor 3/6:
165182.
Ferbear, I. (2008) Centar za slovenski kao drugi/strani jezik: injenice i
perspektive, Lahor 3/6: 270280.
Grgi, A., Kolakovi, Z. (2010) Primjena stilova i nastavnih strategija u
nastavi hrvatskoga kao inoga jezika, Lahor 5/9: 7896.
Gulei-Machata, M., Udier, S. L. (2008) Izvorna odstupanja u hrvatskome
kao inojezinome, Lahor 3/5: 1933.
Horvat, M., Mihaljevi, M. (2007) Analiza osnovnokolskih i srednjokolskih udbenika i prirunika hrvatskoga jezika, Lahor 2/4: 151169.
Hrica, G., Kraljevi, J. (2007) Rjeniki brzac u jezinome usvajanju,
Lahor 2/4: 293307.
Ivir-Ashworth, K. (2006) Trojezino usvajanje hrvatskoga jezika: prikaz
sluaja, Lahor 1/2: 159166.
Jelaska, Z., Cviki, L. (2008) Procjenjivanje i vrjednovanje u hrvatskome
jeziku, Lahor 3/5: 115125.
Jelaska, Z., Kolakovi, Z. (2009) Proirenost glagolskih predmetaka, Lahor
4/7: 5976.
Jelaska, Z. (2007) Ovladavanje jezikom: izvornojezina i inojezina istraivanja, Lahor 2/3: 8699.
Josipovi, V. (2007) Razvoj izraavanja identiteta u blizanakome govoru,
Lahor 2/3: 3752.
Kinda-Berlakovich, A. Z. (2006) Hrvatski nastavni jezik u Gradiu u
kolsko-politikome kontekstu, Lahor 1/1: 2735.
Kolakovi, Z. (2007) Zastupljenost padea u hrvatskome jeziku u pisanim
i govornim tekstovima. Lahor 2/4: 242270.
265

Korljan, J. (2010) Stavovi o udbenicima za poetnu razinu uenja hrvatskoga kao J2, Lahor 5/9: 6077.
Kornfeind, A. (2006) Obrazovni raunalni programi za uenje hrvatskoga
jezika, Lahor 1/2: 207211.
Krei, K., Arapovi, M. (2010) Naglasni likovi na Radiopostaji Mostar,
Lahor 5/10: 144166.
Kryan-Stanojevi, B. (2008) Certikacija znanja poljskoga jezika i ulazak
Poljske u Ujedinjenu Europu, Lahor 3/6: 256269.
Kryan-Stanojevi, B. (2010) Norma i uzus u novim udbenicima stranoga
jezika, Lahor 5/10: 233246, (izlaganje sa skupa).
Lasi, J. (2009) Prilone oznake u novijim hrvatskim prirunicima, Lahor
4/8: 183194.
Lice, K., Radi, I. (2010) Izraavanje posvojnosti u hrvatskome od 3. do 6.
godine, Lahor 5/10: 187216.
Lui, R. (2006) Interaktivni raunalni program za uenje izgovora, Lahor
1/2: 220231.
Macan, ., Kolakovi, Z. (2008) Prijenosna odstupanja govornika njemakoga u ovladavanju hrvatskim jezikom, Lahor 3/5: 3452.
Markovi, I. (2007) Do kosti: Imenice hrvatske i -sklonidbe, Lahor 2/3:
1436.
Medved-Krajnovi, M. (2009) SLA i OVIJ: to se krije iza skraenice?,
Lahor 4/7: 95109.
Mihaljevi, M. (2009) Vrjednovanje terminolokih radova, Lahor 4/7: 110
119.
Musulin, M., Macan, . (2006) Usvajanje priloga u inojezinome hrvatskome, Lahor 1/2: 176189.
Navracsics, J. (2008) Croatian-Hungarian Mental Lexicon, Lahor 3/5: 5
18.
Novak-Mili, J., Barbaroa-iki, M. (2008) Razliiti sustavi ocjenjivanja i
usporedne ljestvice, Lahor 3/6: 198209.
Novak-Mili, J., Gulei-Machata, M. (2006) Meukulturna kompetencija
u nastavi hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika, Lahor 1/1: 6982.
Novak-Mili, J. (2010) to je to u aspektologiji, Lahor 5/10: 125143.
Oluji, I. (2009) Problem srednjega roda u govoru Hrvata iz Karaeva,
Lahor 4/8: 155169.
Opai, N. (2006) Nastavnici hrvatskoga kao stranoga jezika u susretu razliitih kultura, Lahor 1/1: 8389.
Opai, N. (2007) Odakle stiu ozbiljnije prijetnje hrvatskom jeziku: izvana
ili iznutra?, Lahor 2/4: 279291.
Pavlin, A. (2006) Odrasli uenici hrvatskoga jezika i komunikacijski pristup, Lahor 1/1: 9097.
Pavlievi-Frani, D. (2006) Jezinost i meujezinost izmeu sustava,
podsustava i komunikacije, Lahor 1/1: 114.
Radi, ., Kuva-Kraljevi, J., Kovaevi, M. (2010) Udbenik kao poticaj
ili prepreka leksikomu razvoju, Lahor 5/9: 4359.
Raecke, J. (2006) Hrvatski u Njemakoj: njemaki s hrvatskim rijeima?,
Lahor 1/2: 151158.
266

Ratkajec, T. (2007) Poloaj srodnih rijei u hrvatskome: usporediti, usporedba i druge, Lahor 2/4: 271278.
Saavedra, D. (2007) Pasivne konstrukcije u hrvatskome i bugarskome jeziku, Lahor 2/4: 217241.
Timko-itko, O. (2006) Oblici prologa vremena u hrvatskome, ukrajinskome i rusinskome jeziku, Lahor 1/2: 167175.
Udier, S. L., Gulei-Machata, M., ila-Mikuli, M. (2006) Gramatikosemantiki pristup obradi padea, Lahor 1/1: 3648.
Udier, S. L., Jelaska, Z. (2008) Slubena provjera poznavanja inojezinoga
hrvatskoga jezika, Lahor 3/6: 237255.
Udier, S. L. (2006) Poloaj glagolskih enklitika u nastavi hrvatskoga kao
stranoga jezika za poetnike, Lahor 1/1: 6168.
Udier, S. L. (2009) Pristup obradi leksikih jedinica u nastavi hrvatskoga
kao drugoga i stranoga jezika, Lahor 4/7: 7793.
Udier, S. L. (2010) Jezik knjievnosti i sustav funkcionalnih stilova standardnoga jezika, Lahor 5/9: 720.
Valdevit, M., Jelaska, Z. (2008) Srednje vrijednosti u ocjenjivanju: procjenjivanje i vrjednovanje statistikom analizom, Lahor 3/6: 210236.
Vukovi, P. (2008) Prema certiciranim ispitima iz ekoga, Lahor 3/6:
292305.
afari, I., alui, A., Mildner, V. (2006) Procjena izgovora neizvornih
govornika hrvatskoga jezika, Lahor 1/1: 4960.
ki, S. (2008) Poredbena analiza pojma asimilacije u engleskome i hrvatskome jeziku, Lahor 3/5: 8096.
kvorc, B. (2006) Hrvatski uokviren engleskim: jezik australskih Hrvata
kao prvi i drugi jezik, Lahor 1/1: 1526.
ukanec, A. (2008) Glas r u hrvatskome, njemakome i engleskome jeziku,
Lahor 3/5: 6679.
agar-Szentesi, O. (2008) Ispitivanje ovladanosti maarskim kao stranim
jezikom u sklopu dravno akreditiranih ispitnih sustava u Maarskoj,
Lahor 3/6: 281291.
Uvodnici
Jelaska, Z. (2006) Uvodna rije, Lahor 1/1: VI.VII.1
Jelaska, Z. (2006) Uvodna rije, Lahor 1/2: VI.VIII.
Jelaska, Z. (2007) Uvodna rije, Lahor 2/3: 14.
Jelaska, Z. (2009) Stavovi i nazivlje, Lahor 4/7: 14.
Jelaska, Z. (2009) U ovome broju, Lahor 4/8: 151154.
Jelaska, Z. (2010) Katedra i udbenici, Lahor 5/9: 15.
Jelaska, Z. (2010) Gramatika, semantika, mediji i udbenici, Lahor 5/10:
119123.
Jelaska, Z., Udier, S. L. (2008) Prvi tematski broj, Lahor 3/6: 157163.
1
U prva su dva broja stranice uvodnika bile numerirane rimskim brojevima.
267

Prikazi knjiga
Aleksovski, M. (2010) Hrvatski za normalne ljude nahtkasn, kantunal i
noni ormari, Lahor 5/9: 100102.
Bili, M. (2007) Hrvatski za poetnike 1, Lahor 2/3: 109113.
Bili, M. (2009) Vanost razgovaranja u pouavanju jezika, Lahor 4/7:
121126.
Bra, I. (2010) O jezinoj pravilnosti kritiki, Lahor 5/9: 103105.
Bra, I. (2010) Unutarnja i vanjska povijest hrvatskoga jezika u srednjem
vijeku, Lahor 5/10: 247251.
Frani, A. (2006) Hrvatski u Hrvatskoj na sporednome kolosijeku (Nives
Opai: Hrvatski u zagradama globalizacijske jezine stranputice),
Lahor 1/2: 241243.
Gazdi-Aleri, T. (2006) Komunikacijska kompetencija u ranome razdoblju
usvajanja jezika (Dunja Pavlievi-Frani: Komunikacijom do gramatike), Lahor 1/1: 99101.
Grgi, A. (2010) Pridjevi, Lahor 5/9: 106108.
Gulei-Machata, M. (2006) Kroz knjievnost do kompetencije u J2 (Marija
Korom: Kroatisch fr die mittelstufe), Lahor 1/1: 102105.
Hercigonja-Mikik, E. (2010) O jednom ne ba uobiajenom jezinom savjetniku, Lahor 5/9: 9799.
Hudeek, L. (2006) Nova gramatika hrvatskoga jezika (Josip Sili i Ivo
Pranjkovi: Gramatika hrvatskoga jezika), Lahor 1/2: 233236.
Kekelj, M. (2008) Raskre na cesti dviju objavljenih knjiga, Lahor 3/5:
130134.
Kolakovi, Z. (2007) Knjiga o hrvatskome kao drugome jeziku (Lidija Cviki: Drugi jezik hrvatski, Zagreb: Prol, 2007), Lahor 2/4: 309314.
Kolakovi, Z. (2007) Knjiga o leksikim procesima u drugome jeziku, Lahor
2/3: 119121.
Korajac, A. (2009) Knjiga o dijakronijskoj semantici, Lahor 4/8: 219228.
Kuva, J., Musulin, M. (2006) A to kada hrvatski nije materinski jezik?
(Zrinka Jelaska i suradnici: Hrvatski kao drugi i strani jezik), Lahor
1/1: 106110.
Oluji, I. (2007) Uenje kroz alu, Lahor 2/4: 315318.
Petrovi, B. (2007) Fino tkana loloka tkanica, Lahor 2/3: 122125.
Petrovi, B. (2007) Hrvatski pravopis Matice hrvatske, Lahor 2/3: 114
118.
afari, I. (2006) Djelo po svaijoj mjeri (Jasmina Niki-Ivanievi, Nives
Opai i Zoran Zlatar: Jezikomjer, Vodi za izbjegavanje najeih
pogreaka u hrvatskom standardnom jeziku), Lahor 1/2: 244245.
Udier, S. L. (2006) Napokon i hrvatska funkcionalna stilistika (Josip Sili:
Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika), Lahor 1/2: 237240.
Udier, S. L. (2008) Ispiti i mo, Lahor 3/6: 307312.
Udier, S. L. (2009) Usporedna povijest standardizacijskih procesa u zapadnim junoslavenskim jezicima, Lahor 4/7: 127131.
Vukovi, P. (2008) Uvod u hrvatski za Ruse, Lahor 3/5: 127129.
268

Kronike
Aladrovi, K. (2008) Prvi specijalizirani znanstveni skup: Rano uenje

hrvatskoga jezika (ruhj), Lahor 3/5: 135139.
Baji, D., Bra, I. (2010) Mala ljetna kola hrvatskoga jezika i kulture
Croaticuma, Lahor 5/9: 109111.
Bergovec, M. (2007) Zajedniki europski referentni okvir za jezike prednosti i ogranienja, Lahor 2/4: 330335.
Brean, T., Matas, G. (2008) Drugi okrugli stol o hrvatskim studijima u
svijetu, Lahor 3/5: 140145.
Brkovi, I. (2006) XXXV. seminar Zagrebake slavistike kole, Lahor 1/2:
247249.
Cviki, L. (2010) Proslava 60. obljetnice Katedre za hrvatski standardni
jezik, Lahor 5/9: 112113.
Cvitanui, J., Nazalevi, I. (2007) Hidis Drugi znanstveni skup o hrvatskome kao drugome i stranome jeziku, Lahor 2/4: 319329.
Gazdi-Aleri, T., Aladrovi, K. (2009) Uiteljski fakultet Sveuilita u
Zagrebu, Lahor 4/7: 139145.
Grani, J. (2007) 21. meunarodni znanstveni skup hdpl-a (Jezina politika i jezina stvarnost), Lahor 2/3: 130134.
Gulei-Machata, M., Novak-Mili, J., Udier, S. L. (2006) Hidis Prvi
znanstveni skup o hrvatskome kao drugome i stranome jeziku, Lahor
1/1: 111127.
Jelaska, Z. (2009) Meudravni skup o kolskim jezicima i pravu na viejezino meukulturalno obrazovanje, Lahor 4/8: 229245.
Jelaska, Z., Udier, S. L. (2008) Meunarodni znanstveni skup o provjeravanju jezinoga znanja, Lahor 3/6: 313321.
Kekelj, M. (2007) Tradicionalni skup Istraivanja govora, Lahor 2/4: 336
338.
Macan, . (2009) Ljetna kola hrvatskoga jezika, kulture i civilizacije Rijeke kroatistike kole, Lahor 4/7: 136138.
Maji, I. (2006) etvrti hrvatski meunarodni slavistiki kongres u Varadinu i akovcu, Lahor 1/2: 250254.
Medved-Krajnovi, M. (2006) Eurosla 15 Petnaesta godinja konferencija Europskoga drutva za drugi jezik, Lahor 1/1: 128131.
Oluji, I., Radosavljevi, P. (2006) Jezik i identiteti skup Hrvatskoga
drutva za primijenjenu lingvistiku (hdpl) u Splitu, Lahor 1/1: 132
135.
Tofoska, S., Kolakovi, Z. (2008) Poredbena istraivanja inojezinoga hrvatskoga i makedonskoga, Lahor 3/5: 146149.
Udier, S. L. (2009) Dani hrvatskoga jezika u Grazu, Lahor 4/7: 133135.
Udier, S. L., Cviki, L. (2007) Uenici jezika i jezik uenika znanstveni
skup o uenju stranih jezika, Lahor 2/3: 127129.
269

Predstavljanja
Cviki, L. (2006) O hrvatskome kao J2 i na internetu, Lahor 1/1: 137138.
Cviki, L. (2006) to je seelangs?, Lahor 1/2: 255256.
ubri, M. (2008) Prva godina Drutva profesora hrvatskoga jezika, Lahor
3/6: 331332.
Jelaska, Z. (2007) Nova rubrika: pojmovi i nazivlje, Lahor 2/3: 8585.
Jelaska, Z., alui, A. (2008) Meunarodno drutvo uitelja engleskoga
kao stranoga jezika, Lahor 3/6: 323330.
Musulin, M. (2006) Hrvatski jezik i knjievnost u virtualnome svijetu, Lahor 1/1: 139140.
Ratkajec, T. (2006) Navrh nam je jezika, Lahor 1/1: 141142.
Urednitvo (2007) Rap o padei, Lahor 2/4: 339341.
Vukovi, J. (2007) Hrak Portal znanstvenih asopisa Republike Hrvatske, Lahor 2/3: 135136.
Vijesti
Sili, J., sudionici Hidisa (2006) Ime hrvatskoga jezika u svijetu proglas,
Lahor 1/1: 143144.
Urednitvo (2007) Najave znanstvenih skupova i jezikoslovnih kola, Lahor
2/3: 137139.
2/4: 343343.
3/5: 151152.
3/6: 333334.
270
Upute suradnicima
asopis LAHOR izlazi dva puta godinje. Objavljuje znanstvene i strune radove,
prikaze, osvrte, kronike, vijesti, najave i dr. koje se odnose na podruje hrvatskoga
kao materinskoga, drugoga, nasljednoga i stranoga jezika.
Znanstveni se radovi primaju na hrvatskome jeziku i na meunarodnome engleskome jeziku. Ne e se prihvaati ve objavljeni (pa prevedeni) radovi ili radovi
istodobno ponueni nekomu drugomu asopisu. Prihvaanjem da se rad objavi
autor ustupa asopisu lahor autorska prava za objavu u tiskanome i elektronikome obliku.
Autori su u potpunosti odgovorni za sadraj rada. Urednitvo pretpostavlja
da autori objavljuju rad u suglasnosti s pravilima tvrtke ili ustanove u kojoj rade.
Kategorije radova i recenziranje

Radovi se kategoriziraju u znanstvene, strune i ostale. Znanstveni i struni radovi
objavljuju se u rubrici lanci i rasprave te rubrici Nazivi i pojmovi. Ti se radovi
recenziraju i kategoriziraju i po udk sustavu. Ostali radovi u drugim rubrikama
ne recenziraju se i ne kategoriziraju.
Znanstveni radovi
Izvorni znanstveni rad sadri neobjavljene teorijske ili praktine rezultate izvornih znanstvenih istraivanja. Teorijski radovi nov su utemeljen pogled na jezikoslovlje ili jedan njegov dio, objanjavaju ili bolje tumae dosad poznato. Znanstveni
su podatci kod radova koji ralanjuju prikupljenu grau izloeni tako da se tonost
analiza i izvodi na kojima se rezultati temelje mogu provjeriti. Ako sadri prikaz
stanja odreenoga jezinoga podruja, rad mora imati izvorne primjere i rezultate
uklopljene u tekst.
Prethodno priopenje znanstveni je rad to sadri jedan ili nekoliko novih
znanstvenih podataka koje je poeljno brzo objaviti. Ne mora nuno imati dovoljno
pojedinosti za ponavljanje i provjeru rezultata.
Pregledni rad znanstveni je rad koji sadri izvoran, saet i kritiki prikaz
jednoga podruja ili njegova dijela, odnosno stanja i razvoja odreene teorije ili
njezine primjene. Navedena djela trebaju omoguiti dobar uvid u prikazano podruje.
U izuzetnim sluajevima, prema odluci urednitva, moe se u obliku cjelovitoga lanka objaviti izlaganje sa znanstvenoga skupa, prethodno izloeno na
takvome skupu, i to samo ako nije prije toga objavljeno u zborniku skupa.
271
Urednitvo Upute suradnicima

LAHOR 10 (2010); Upute suradnicima; str. 271274
Struni radovi
Struni rad sadri korisne priloge iz podruja struke koji nisu vezani uz izvorna
autorova istraivanja. Iznesena zapaanja ne moraju biti novost u struci, ve razmatranja o iskustvu poznatih znanstvenih teorija i rezultata.
Recenziranje i odluka o objavljivanju

Rad e se objaviti jedino ako ima dvije pozitivne recenzije. Recenzentima se rad
dostavlja bez podataka o autoru, stoga je iz dvije inaice teksta potrebno ukloniti
ime autora i opsenije navoenje vlastitih radova koji bi nedvosmisleno uputili na
autora. Kategoriju rada moe predloiti sam autor, ali ona urednitvo ne obavezuje.
Konanu odluku o objavljivanju i kategoriji rada donosi urednitvo na prijedlog
dva neovisna recenzenta. U sluaju potrebe urednitvo moe dati rad i treemu
recenzentu. Urednitvo nije duno obrazlagati svoju odluku.
Urednitvo obavjetava autora o prihvaanju ili odbijanju rukopisa deset dana
nakon sjednice na kojoj je odluka donesena. Cijeli postupak, od dana primitka
rukopisa do njegova prihvaanja, ne traje dulje od est mjeseci.
Sastav i opseg rada

Radovi mogu iznositi do 16 stranica, tj. oko 30 000 znakova, ukljuujui saetke,
literaturu i priloge. Sam naslov rada mora biti jasan i po mogunosti to krai.
Struktura tekstova razlikuje se prema tome jesu li radovi poglavito teorijski, ralanjivanje prikupljene jezikoslovne grae, rezultati prikupljenih stavova ispitanika itd.
Meutim, znanstveni i struni tekstovi trebaju imati najmanje etiri glavna dijela:
uvod, glavni dio, zakljuak i popis literature. Naslovi i podnaslovi u tekstu trebaju
biti oznaeni brojkama, npr. 0. Uvod, 1. Pristup. . . 5. Zakljuak, 6. Literatura.
Graki prilozi moraju biti crno-bijeli, ne vei od formata A4, a u tekstu treba
biti oznaeno mjesto kamo dolaze. U radu treba biti naveden nadnevak kada je
dovren. Rad treba biti napisan u treemu licu, odnosno obezlieno, npr. ovaj rad
pokazuje. . . , u ovome se radu govori o. . .
Saetci i kljune rijei

Radovi namijenjeni rubrikama lanci i rasprave te Pojmovi i nazivlje trebaju sadravati saetke i kljune rijei na hrvatskome jeziku, te meunarodnome engleskome.
Saetak treba iznijeti svrhu rada, najvanije rezultate i zakljuak. Ako autor eli,
osim saetka na engleskome uz lanak moe biti i saetak na nekome drugome
jeziku. Hrvatski saetak moe imati od desetak do dvadesetak redaka. Saetak
na engleskome jeziku mora sadravati od 150 do 300 rijei. Kljune rijei odraavaju bit lanka, slue za brzo prepoznavanje sadraja rada. Treba navesti do pet
kljunih pojmova.
Biljeke
Biljeke treba izbjegavati. Ako to nije mogue, treba ih oznaiti u tekstu arapskom
brojkom izmeu kosih crta i priloiti ih na kraju teksta. Uz rukopis je potrebno
272

priloiti objanjenje o znaenju upotrijebljenih kratica i simbola.
Pozivanje i navoenje
Kada se u tekstu navode ili parafraziraju dijelovi tuih tekstova, izvor se daje u
tekstu, a ne u biljekama ispod teksta. Ako se samo poziva na rad, u tekstu se navodi prezime autora i godina izdanja, npr. (Novak 2002). Ako se doslovno navodi,
tj. citira, treba dodati i stranicu, npr. (Pavlievi-Frani 2005: 35). Dvostruka
enska prezimena obavezno se piu sa spojnicom.
Radovi dvoje, troje i vie autora
Ako su djelo napisala dva autora, navode se ovako: (Teak i Babi 2005). Djela
koja su napisala tri autora navode se ovako: (Balent, afari i Musulin 2006).
Djela koja je napisalo vie od tri autora treba navoditi ovako: (Mihaljevi i sur.
2005). I djela troje autora mogue je navesti samo po prvome autoru, naroito
ako imaju duga ili dvostruka prezimena, npr. (ila-Mikuli i sur. 2006) umjesto
(ila-Mikuli, Gulei-Machata i Novak-Mili 2006).
Popis literature na kraju lanka

Rad na kraju treba sadravati popis literature i izvora, s punim podatcima o svim
spomenutim ili navedenim djelima u tekstu (ne i djelima koja nisu spomenuta).
Djela se navode abecednim redom po prezimenima autora i kronolokim redom
za radove istoga autora. Ime se navodi inicijalom. Ako se navodi nekoliko djela
istoga autora, od kojih je neka napisao sam, a druga u suautorstvu, najprije se po
godinama niu samostalna djela, a potom djela u suautorstvu.
Knjiga
Grubii, V. (1995) Croatian Grammar, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
Poglavlja u knjizi ili zborniku
Cviki, L., Bonjak, M. (2005) Rjenika sastavnica, u Z. Jelaska i sur. Hrvatski
kao drugi i strani jezik, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 186196.
Jelaska, Z., Kovaevi, M. (2001) Odnos glagola i imenica u ranome jezinome
razvoju, u D. Sesar, I. Vidovi-Bolt (ur.) Zbornik radova s II. slavistikog
kongresa, Zagreb, 441452.
lanak u asopisu
Kuva, J., Palmovi, M. (2001) Raunalna obrada djejega jezika na primjeru
usvajanja umanjenica, Suvremena lingvistika 5051: 101111.
Barbaroa-iki, M. (2005) IX. dravno natjecanje iz poznavanja hrvatskoga jezika, Jezik 51/5: 198200.
273

Izlaganja na skupovima ili posteri

Balent, M. (2005) Leksiki pristup u nastavi hrvatskoga kao stranoga jezika, I.
znanstveni skup Hrvatski kao drugi i strani jezik, Zagreb (izlaganje).
Drai, M., Novak-Mili, J., Gulei-Machata, M. (2005) Connectors as Indicators
of Higher Language Competence, 15th EUROSLA, Dubrovnik (poster).
Autorska i suautorska djela
Rad dvoje ili troje autora navodi se abecednim redom prema prezimenu prvoga
autora:
Jelaska, Z., Bonjak, T., Balent, M. (2005) Nazivi za boje u hrvatskome jeziku
i njihovo znaenjsko podrijetlo u usporedbi s francuskim i engleskim, u J.
Grani (ur.) Semantika prirodnoga jezika i metajezik semantike, Split, 357
366.
Rad vie od troje autora navodi se abecednim redom prema prezimenu prvoga
autora, a tako se mogu navoditi i radovi troje autora:
Glovacki-Bernardi, Z. i sur. (2001) Uvod u lingvistiku, Zagreb: kolska knjiga.
274
Lahor se navodi u mla International Bibliography i bl Bibliographie Linguistique. Svi su radovi dostupni na adresi http://hrcak.srce.hr/lahor
asopis objavljuje znanstvene i strune radove, ocjene, prikaze, kronike, osvrte,
vijesti i najave koje se odnose na podruje hrvatskoga kao materinskoga,
drugoga i stranoga jezika.
Znanstveni se radovi primaju na hrvatskome jeziku i na meunarodnome engleskome jeziku. Radovi na drugim jezicima (njemakome, francuskome, panjolskome itd.) mogu se objaviti u iznimnim sluajevima o kojima odluuje
urednitvo. Ne e se prihvaati radovi istodobno ponueni nekomu drugomu
asopisu. Suradnike molimo da uz lanak obavezno priloe jedan saetak na
hrvatskome i drugi opsean na meunarodnome engleskome jeziku. Radovi
se predaju u tri tiskana primjerka i elektronikome obliku. Rukopisi se ne
vraaju.
Rukopisi i dopisi urednitvu alju se na adresu:
Urednitvo LAHORA, Hrvatsko loloko drutvo, B124
I. Luia 3, HR10 000 Zagreb, Hrvatska
tel. +385 (1) 6120074
e-adresa: lahor@croatiana.org
LAHOR izlazi dva puta godinje.
Cijena ovoga broja: 80 kuna
Godinja pretplata: 140 kuna
Godinja pretplata u inozemstvu: 30 eura
Pretplata se alje na adresu urednitva.
Telefon za pretplatne poslove: 0038516120074
Kunske pretplate: Hrvatsko loloko drutvo
23600001101551990
Devizne pretplate:
SWIFT ZABA HR2X IBAN HR7423600001101551990
Primatelj: Hrvatsko loloko drutvo
Svrha: Za LAHOR
Poziv na broj: 13.06.
Molimo Vas da kopiju uplatnice poaljete na nau adresu.
Naklada: 250 primjeraka

Lahor - Br. 10

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Lahor - Br. 10

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

asopis za hrvatski kao

Izdava: Hrvatsko loloko drutvo (hfd), Zagreb

Hrvatsko filoloko drutvo

Gramatika, semantika, mediji i udbenici

Z. Jelaska Gramatika, semantika, mediji i udbenici

Z. Jelaska Gramatika, semantika, mediji i udbenici

Z. Jelaska Gramatika, semantika, mediji i udbenici

Vano je istaknuti neto to su navele i same autorice: tekoa je kod

Z. Jelaska Gramatika, semantika, mediji i udbenici

mnotvo negativnih pojava povezanih s udbenicima koji se u nae vrijeme

Jasna Novak Mili

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

jezicnu pojavu, tocnije za ono za sto se mislilo da je ista jezicna pojava u

1.1. Povijesni razvoj do Agrella

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

1.2. Aspekt i aktionsart u Agrellovim denicijama

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

sasvim sigurno prisutna na sintaktikoj razini. Aspekt izraen u glagolima

Slinih je denicija mnogo, a openito su karakteristine za slaviste jer je iz

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

aspektom oznaavala gramatika i leksika kategorija, dok se u novije doba

i. Aspect is grammatical. Virtually any Slavic verb may have either

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

i. (. . . ) aspektualnost [aspekt, op.a.], ugrubo govorei, svojstvo je

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

znaajku pregiranih glagola aktionsart. Dakle, u novije doba aspekt i dalje

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

(7) njem.: schreiben

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

3.2. Vid (aspekt)

Spomenuti tzv. prazni preksi, ije postojanje neki jezikoslovci osporavaju,

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

dolazi sa svrenou) sporedna. Takvi aksi imaju, dakle, dvojaku ulogu,

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

leksike osobine glagola (svojstveno glag. znaenje, vrsta radnje)

Naziv je preuzet od M. Schoorlemmer (1995) koja u svojoj disertaciji ovu

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

i. telini ili zavrni glagoli (ostvarivanje i postignue)

Glagoli ostvarivanja i glagoli postignua telini su glagoli jer sadre oznaku

i. trati jedan kilometar

Iz primjera u (17) jasno je da se glagolu vrsta moe odrediti iskljuivo u

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

Prednost je naziva postizanje to jasno razlikuje naziv koji sadri oznaku

i. Ivan je bacao loptu.

i. Ivan je itao knjigu.

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

3.6. Druge aspektnosne opreke

Progresivnost je sloena i ne sasvim istraena kategorija koja se kao i mnoge

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

(23) itali smo Jergoviev roman dva dana.

4. Odnos lana i aspekta

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

ii. Jan wypi wino.

U germanskim bi se jezicima ta razlika biljeila prisutnou odreenoga lana

i. Jan drank wine.

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

glagolska vremena i naini

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

J. Novak Mili to je to u aspektologiji

Smith, C. S. (1993/1997) The Parameter of Aspect (2. izdanje), Vol. 43,

Basic terminological issues in aspectology

Katica Krei, Martina Arapovi