PRIKAZI I OSVRTI

Dobar savjet zlata vrijedi

(Lana Hudeek, Milica Mihaljevi,
Luka Vukojevi: Jezini savjeti, Institut
za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb,
2010.)
Jezino savjetnitvo prepoznatljiva je
stalnica u tradiciji Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje kojemu je jedna od zadaa i sustavna briga o pravilnosti i normiranosti hrvatskoga jezika. Dosad je Institut objavio dva jezina savjetnika Jezini savjetnik s gramatikom Vide BaracGrum, Dragice Mali, Slavka Paveia i
Zlatka Vincea (1971.) te Hrvatski jezini savjetnik skupine autora u redakciji izvrnoga urednitva Lane Hudeek, Milice Mihaljevi i Luke Vukojevia (1999.).
Oba su spomenuta savjetnika odigrala veliku ulogu u suvremenoj povijesti hrvatskoga jezika. Paveiev Savjetnik (prozvan tako prema uredniku Slavku Paveiu) zbog drutvenih okolnosti u kojima
je napisan imao je iznimnu vanost u ouvanju hrvatske jezine posebnosti i zatiti
hrvatskoga jezika od nasilnih pokuaja jezinoga unitarizma i relativiziranja razlika izmeu hrvatskoga i srpskoga jezika.
On je puristian onoliko koliko je mogao
biti, a zbog nemogunosti da se izrijekom
kae da je to hrvatsko, a to srpsko, upotrebljavala se blaga napomena da je pojedina natuknica tipina za istone krajeve ili pak zapadne krajeve. Osim toga,
u njemu nije zapostavljen ni odnos prema tuicama, dijalektizmima, arhaizmima i zastarjelicama te novotvorenicama,
iz ega je vidljivo nastojanje da se u cijelosti objasne i obuhvate sve leksike razine te da se normativno upute na preporuljivu standardnojezinu inaicu.

Dvadeset i osam godina nakon Paveieva objavljen je Hrvatski jezini savjetnik. On je slijedio smisao i smjer tradicije prvoga savjetnika, a, kao i njegov
prethodnik, i taj je jezini savjetnik jedinstven. Naime, teko je pronai mu izravni
uzor u jezikoslovnoj kroatistici i po koncepciji i po obujmu. U njemu je skupljeno i opisano stanje hrvatske normativistike i standardologije na svretku 20. stoljea, a o njegovu opsegu govori i to da
je napisan na 1660 stranica. Samo savjetniki rjenik ima oko 81.000 natuknica, a
u njemu su prikupljene i obraene sve rijei koje na ma kojoj razini nisu pravilne
(pravopisno, naglasno, gramatiki ili leksiki). Time su obuhvaeni regionalizmi,
historizmi, zastarjelice, argonizmi, kolokvijalizmi, europeizmi... Hrvatski jezini
savjetnik i danas je iznimno relevantno i
informativno jezikoslovno djelo koje svojim sadrajem moe zadovoljiti i najzahtjevnije itatelje.
Sada se, jedanaest godina nakon Hrvatskoga jezinog savjetnika, nastavlja
niz savjetnikih izdanja knjigom Jezini
savjeti autora Lane Hudeek, Milice Mihaljevi i Luke Vukojevia, dugogodinjih lanova slube za jezino savjetovanje matinoga Instituta. Ta je knjiga nastala na temelju zatraenih savjeta graana, tvrtka, dravnih ustanova i drugih privatnih i pravnih osoba koje su eljele dobiti vjerodostojan i nedvosmislen odgovor na kakvu jezinu nedoumicu, dvojbu
ili problem. S obzirom na to da su postavljeni upiti bili veoma raznovrsni, i odgovori na njih su takvi, poevi od sloenosti, duljine, pa do znanstvene vrijednosti.
Stoga su savjeti, njih tono stotinu, rasporeeni u sljedee cjeline: Sloeniji savjeti,
Forenzina lingvistika i Jednostavniji sa-

Prikazi i osvrti
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 36/1 (2010), str. 223236

vjeti. Kako u Uvodu tumae autori, u prvoj se cjelini nalaze savjeti koji se odnose na nazivlje, sloenija gramatika pitanja te sloenije leksike nedoumice. Druga je cjelina Forenzina lingvistika nastala na temelju zahtjeva za ekspertizom u
sluajevima kakva pravnog spora, a trea
cjelina sadrava jezine savjete na najee postavljana, a u savjetnikome smislu
jednostavna pitanja.
Sloeniji savjeti pisani su u obliku jezikoslovnih eseja, pri emu se lingvistika znanja kombiniraju s temeljitim uvidom u druge znanosti. O tome svjedoi i konzultirana strukovna literatura kojom su obuhvaena djela iz strojarstva,
arhitekture, prava, medicine, marketinga, bankarstva i financija, turizma, trgovine, elektronike, zatim norme Hrvatskoga zavoda za norme, Hrvatski nacionalni obrazovni standard te Klasici hrvatske
knjievnosti. Osim toga, sva su istraivanja utemeljena u korpusu, dakle, veoma
je esto potvrenost i estotnost leksema
o kojima se raspravlja provjerena u dvama referentnim korpusima hrvatskoga jezika Hrvatskoj jezinoj riznici (http://riznica.ihjj.hr/index.hr.html) te Hrvatskome nacionalnom korpusu (www.hnk.ffzg.
hr/30m.htm).
Savjeti koji se daju u ovoj cjelini uglavnom se odnose na leksiku razinu (Brak ili enidba, Karta ili zemljovid, Polovica ili polovina, Restauraterstvo ili restoranstvo, Uporedni, usporedni
ili poredbeni...), ali obuhvaaju i sintaktike dvojbe (Koritenje + G ili koritenje + I, Otporan na to ili otporan prema
emu, Podijeljen s koeficijentom ili podijeljen koeficijentom, Vezano uz, vezano za
ili povezano s...), tvorbu rijei (Izvedenice na -lo ili izvedenice na -a, Komisioni

ili komisijski, enski mocijski parnjaci...)

te pravopisna kolebanja (Europska Unija ili Europska unija). O tome koji je put
prijeen od postavljanja upita do odgovora na nj moe se pokazati na primjeru savjeta Razvod ili rastava. Taj savjet poinje podrobnim pregledom jezinih, pravnih, jezino-pravnih i povijesnih izvora o
znaenjima, raspodjeli, poloaju i statusu
tih dvaju leksema. Pritom su u obzir uzeti sljedei hrvatski rjenici: Della Belin,
Belostenev, Jambreiev, Voltiev, Stuliev i ulekov njemako-hrvatski. Zatim su konzultirani Akademijin i Pariev
rjenik, Renik Matice srpske, Mauranievi Prinosi, a od suvremenih rjenika
rjenik Leksikografskoga zavoda, Brodnjakov razlikovnik i Aniev rjenik. S
normativnoga stajalita razmotren je Hrvatski jezini savjetnik, a s crkvenopravnoga u obzir je uzet Zakonik kanonskoga
prava, Zakon kanona istonih crkava te
Biblijska konkordancija. Na osnovi rjeenja pronaenih u svim spomenutim izvorima autori zakljuuju: Hrvatski se jezik jo u vrijeme stvaranja svojega pravnog nazivlja (druga polovina 18. stoljea)
odluio za naziv rastava braka. Tomu je
izboru vjerojatno doprinijelo i to to je u
svijesti tadanjih govornika hrvatskog jezika jo uvijek u rijei razvod prevladavalo
znaenje razgranienje, ureenje mea.
(...) To to neki crkvenopravni izvori razlikuju graanski razvod od crkvene rastave od stola i postelje nije dostatan razlog da se odustane od uvrijeenih prepoznavanja i razlikovanja, utoliko vie to je
razvod braka duboko ukorijenjen u srpskoj, a rastava braka u hrvatskoj pravnoj
tradiciji. Tu je hrvatsku pravnu tradiciju
s dobrim razlozima ponovno oivio aktualni hrvatski Obiteljski zakon.. Iz ovog

Prikazi i osvrti
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 36/1 (2010), str. 223236

je loginog i uravnoteenog obrazloenja

jasno vidljivo koliko je mnogo jezinih i
izvanjezinih razloga razmotreno ne bi li
se dokraja osvijetlio problem i dao odgovor na naizgled jednostavno pitanje o davanju normativne prednosti jednomu od
dvaju leksema.
Cjelina intrigantnoga naslova Forenzina lingvistika sadrava odgovore na pitanja povezana s kakvim sporom pravne
naravi. S obzirom na to da je forenzina
lingvistika, kako tumae autori, znanost
koja primjenjuje jezino i psihologijsko
znanje na pravno i istraiteljsko podruje, ovaj je dio knjige i velik iskorak u jezinome savjetnitvu uope zbog osobite teine koju jezini savjeti mogu imati u
pravnim postupcima. Pritom je obveza jezikoslovaca dati valjanu jezinu ekspertizu i tumaenje, pa postaje jasno da dani jezini savjet moe izravno utjecati na sudski pravorijek. U knjizi se navodi 13 primjera takvih jezinih savjeta. Jedan je od
zanimljivijih problema upit o pisanju dijagnoza na hrvatskome jeziku, koji je jezinim savjetnicima uputilo mjerodavno tije
lo. U zakljuku toga savjeta odmjereno se
i znanstveno nepristrano, u duhu suradnje
meu strukama i potujui naelo interdisciplinarnosti, navodi sljedee: Hrvatski je jezik isto tako bogat i pogodan za
pisanje dijagnoza kao i svi drugi europski
jezici, ali za to mora postojati dobra volja
u struci. Sami lijenici moraju dogovoriti
nain na koji bi to bilo najbolje provesti,
a jezikoslovci im u sluaju dvojbe mogu
pruiti jezinu pomo..
No, najei su se upiti ticali pravilnosti imena tvrtka. Premda je davanje imena tvrtkama regulirano i Zakonom o trgovakim drutvima (1996.), nedoumice i
dalje postoje. Tako je ime Brand odbije-

no jer je oito da ta rije u hrvatski nije

preuzeta iz latinskoga nego iz engleskog
jezika, to je u skladu s nastojanjem da
se sprijei nekritiko pritjecanje anglizama u hrvatski jezik. Ime Zona vitae, pak,
prihvaeno je jer je rije o latinskoj dvorjenoj skupini, no savjetnici upozoravaju
na to da bi problem moglo biti sklanjanje
te sintagme te predlau da se umjesto nepravilnoga naruio sam to u Zoni vitae ili
u Zona viti upotrebljava naruio sam to u
(tvrtki) Zona vitae.
U treoj, posljednjoj cjelini Jezinih
savjeta koja se pomalo neopravdano naziva Jednostavniji savjeti mogu se nai
odgovori na pitanja o pisanju velikoga i
malog slova (Crkva svetog Ivana, Muzej
Grada ibenika ili Muzej grada ibenika),
kraticama (Kratice za titule inenjer, magistar i doktor znanosti), odnosu stranih i
hrvatskih leksema (Licencija, licenca ili
ovlasnica, Notar ili biljenik), tvorbi (Posezona, postsezona ili podsezona), sklanjanju imena i pokrata... I u tim se savjetima kree od stanja u normativnim prirunicima, zatim se analizira je li zateeno stanje jednoznano ili doputa kolebanja, a na kraju se, slijedei prevladavajua naela, daje konano miljenje. Da svi
savjeti iz ove cjeline nisu ba toliko jednostavni, pokazuje i primjer savjeta Jahu
ili Jae. Naime, savjetnicima je postavljen
upit je li vokativ imena Jah Jahu ili Jae.
U odgovoru se kree od toga da hrvatske
gramatike odreuju kako se vokativ od
vlastitoga imena tvori s obzirom na podrijetlo (tue/domae) te, ako je rije o tuem imenu, udomaenosti/neudomaenosti. S obzirom na to da lik Jah nije potvren ni u jednome dostupnom izvoru, autori su krenuli od pretpostavke da su vlastita imena iz biblijskoga kruga u hrvat-

Prikazi i osvrti
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 36/1 (2010), str. 223236

skome jeziku posve udomaena i pripadaju hrvatskoj kulturnoj i onomastikoj batini. Kako Jah nije udomaeno ime, kod
njega bi trebalo primijeniti pravilo da se
ne provodi palatalizacija jer se njome mijenja osnova imena (Jahu) ili se pak upotrebljava vokativ oblino jednak nominativu (Jah). No, shvati li se ime Jah kao pokraeni oblik od Jahve, time mu se osigurava udomaenost te vokativ moe glasiti
i Jae (poput Rok Roe). Zavrna je preporuka da se, kako bi se izbjegle mogue sintaktike nedoumice, ne upotrebljava
oblik Jah, a zbog odnosa s hrvatskom tradicijom prednost se moe dati liku Jae.
Konano, posve je neobino i ne ba
jednostavno pitanje normativnoga statusa
rijei Znanjija. Upit se odnosio na to je li
spomenuta rije, koja bi trebala biti ime
izmiljene zemlje ili drave znanja, valjano tvorena. Odgovor na taj upit je nijean jer je Znanjija tvorena od rijei znanje (imenica srednjega roda koja ima aps
traktno znaenje) sufiksom -ija, a ta je
tvorba u hrvatskome potvrena veoma
rijetko. Savjetnici predlau da se, ako je
potrebno, upotrijebi dvorjeno ime Zemlja Znanja, a jednorjena zamjena za taj
pojam ne postoji.
Ovim kratkim prikazom sadraja Jezinih savjeta dani su samo obrisi arenila tema i dvojba kojima su se autori bavili
i na njih ponudili odgovore. Dakako, jezikoslovna i nejezikoslovna javnost s tim se
odgovorima ne mora u potpunosti sloiti,
ali o tome jesu li Jezini savjeti Lane Hudeek, Milice Mihaljevi i Luke Vukojevia potrebni, korisni i dobrodoli hrvatskoj jezikoslovnoj i drutvenoj zajednici
spora nema. Da, to je potrebna, korisna
i dobrodola knjiga ponajprije zato to
je rije o viefunkcionalnome kvalitativ-

nom iskoraku. Ona istodobno ima znaajke znanstvene monografije (donosi nove
spoznaje i rjeenja), drutvene kronike
(odgovara na pitanja i izazove koje suvremeno hrvatsko drutvo postavlja jezikoslovcima), kulturolokog eseja (o problemima se ne docira, nego pripovijeda i tumai), ali i zanimljivoga tiva koje se nosi
u torbi i rado ita. Bilo koji od spomenutih aspekata na svoj nain pridonosi hrvatskoj jezinoj kulturi i boljem poznavanju hrvatskoga standardnog jezika, to su
autori u uvodu i naveli kao svoju elju.
Na kraju, utjecaj Jezinih savjeta nije se
ograniio samo na tiskani medij. Naime,
neki od stotinu jezinih savjeta iz knjige
bili su osnovom i za savjete na mrenim
stranicama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (http://savjetnik.ihjj.hr), pa se
jezino savjetovanje i usavravanje nakon
knjige moe jednako pouzdano nastaviti i
u virtualnome svijetu.
Kristian Lewis