Professional Documents
Culture Documents
Tradicionalno Zanatstvo U Bosni I Hercegovini
Tradicionalno Zanatstvo U Bosni I Hercegovini
instrumenta).
Njihov alat se sastojao od ekia, nakovnja, prese, ajar tasova za mjerenje utega, mijehova i raznih
kalupa.
KANTARDIJE (lat. sprava za mjerenje teine, vaga-kantar) su dobile ime po kantaru glavnom
proizvodu. Osim toga oni su pravili i tzv. kantar-terezije i terezije koje se od kantara razlikuju po
tome to je ovdje za polugu kantara privezana sa tri lanca posuda slina dubljoj tepsiji. I kantar i
kantar-terezija su jednokrake vage, a dvokrake vage su terezije, a utezi su drami.
Izraivali su se mali (mjere do 50 oka) i veliki kantari (mjere do 100 i vie oka).
KAZANDIJE (per.-tur.) su kovali razne predmete od bakra, prije svega za jelo, pie i vodu, a
KALAJDIJE su te predmete prevlaili kalajem ili kositrom. Ovaj obrt u BiH je doao zajedno sa
Turcima i odrao se do danas.
Svi njihovi proizvodi prema upotrebi mogu se svrstati u nekoliko skupina:
kazani i haranije (turska rije)-manji bakreni kazan ili povei kotao
kuhinjsko sue: tendere (erpe) razne vrste i veliine, tave,kuplideta (za varenje hrane), tepsije za
hljeb i pite, ase, sahani, leneri i meterizi za serviranje hrane, eviri (za prepiranje biljne i
ienje zrnaste hrane)
sue za donoenje i dranje vode: ugumi, ibrici, surahije, ae
sue za kahvu: kahveni ibrici, dezve, zarfovi, kutije za kahvu i eer, saksije ili mangale
sue za pranje rublja: razni kazani i haranije za odvaru rublja, leeni, tekneta za ispiranje
za rasvjetu: iraci (svijenjaci) i fenjeri zvani muemalije
naprave za destilaciju: imbek (za destilaciju ljekovitih trava) i rakijski kazan
proizvidi za brijanice: leeni (gr. lavor za umivanje)
Sue se nije samo kalajisalo, nego i ornamentiralo. Obino su se ornamentirale tepsije, ibrici,
leeni, zarfovi i ibrici za kahvu. Ornamente su crtale tom poslu vjete kazandije, a graviranje je bio
posao ena i djevojaka, a to su radile mahoim po kuanma.
Pored opih naziva kazandija i kalajdija, ovi obrtnici su nazivani jo i po predmetima koje su
izraivali, npr.
ibrikija, fenjerdija, tasat idr.
KUJUNDIJE ILI ZLATARI (tur.) kovali su razne predmete koji slue kao nakit: prstenje, pavte,
toke,
belenzuke (tur. narukvica od pletenih lania), halhale (ar. narukvica), kovali su i razne predmete ze
crkve i
manastire. Jedno vrijeme kovali su i igle. U svakom kujundijdkom duanu bilo je malo grno gdje
se topilo zlato i srebro. Zlatarski alat se sastojao od jednog malog nakovnja, ekia, klijeta, terede,
male turpije, zumbe-probojnice kalupa
JALDUZDIJE (tur. jalduz-pozlaen) bavili su se pozlatom iskljuivo bakrenih stvari.
HAEMERDIJE (tur.) zanatlija koji pravi haerme. Haerma je srebrni dio na drku noa s gornje
strane.
TENEEDIJE ili LIMARI (per. tenee- lim) bili su iskljuivo idovi. Ovaj obrt mlaeg je datuma
i javlja se
poetkom 19. st. Limari su izraivali razne predmete od lima ili teneeta,
kao to su: kutije za kahvu, eer, razno posue, aice za arene fenjere itd.
Potroai njihivih proizvoda bili su najsiromaniji slojevi.
PRERADA KOE
Zasnivala se na domaim proizvodima i domaim poluproizvodima.Temeljila se na sirovinama iz
stoarstva i lova na krznaice. Sirova koa se preraivala u radionicama koje se zovu tabhane, a
zanatlije se nazivaju tabaci. Tabake proizvode dalje su preraivali sarai i izmedije.
S preradom krzna bavili su se krznari ili urije.
TABACI (ar. tabak-koar) su obrtnici koji se bave tavljenjem koe od domaih ivotinja,
dvopapkara preivaa, te tavljenjem konjske, magaree i pasje koe.
Tabaki obrt poeo se razvijati u Sarajevu krajem 15. St. (1489.g.). a do kraja 17. St. razvio se jo u
22 grada: Novi Pazar, Pljevlja, ajnie, Foa, Jele, Viegrad, Rogatica, Srebrenica, Nova Kasaba,
Tuzla, Teanj, Banja Luka, Jajce, Livno, Travnik, Zenica, Visoko, Fojnica, Konjic, Mostar i Stolac.
Tabaci su izraivali: on, usele, bujer-usele, bijelu mjeinu, kajsar, apliju, tire i tokmakai.
Za tavljenje koe upotrebljavao se ruj, ika i loj.
on se pravio od tekih, a usele od lakih goveih, pa i teleih koa. Bujer-usele izraivao se od
istih koa kao i usele, a razlika je u tome, to je usele bijele, a bujer-usele kestenjaste boje. Boja
za bujer-usele pravila se od crvenog jabukovog i krukovog lista i bila je stalna do izdera. on
slui za potplate, a usele i za lice i za potplate krajinikih opanaka. Mjeina je proizvod uinjene
ovije, a kajsar i sahtijan kozije koe. Tire je slino debelom koncu i sluilo je za aranje i
ukraavanje raznih proizvoda sarakog obrta. Pravilo se u Visokom i bilo je zeleno, a uvozno iz
Carigrada zvalo se umi-tire i bilo je srebrnaste boje. Tokmakai se pravio samo od volovskih
koa tavljenih u loju. To je ustvari bio maarski nain tavljenja koe, koji je bio poznat i
sarajevskim tabacima.
U jednoj tabhani preraivalo se 5-20.000. komada koa. Sahtijan, mjeina i kajsar slagao se u ture
po 10 komada, a 10 komada ona zvalo se nobet. Na svaku kou udarao je tabak koji ju je radio
svoj znak nian. Taj znak se udarao na nalije koe. Kajsar, bijeli sahtijan i bijela mjeina izvozili
su se u Austriju, Francusku i Njemaku.
SARAI ili SEDLARI (ar.serdun-sedlo) spadaju meu najvanije i najbrojnije obrtnike u
Sarajevu.Spominju se prvi put 1489.g.
Izraivali su konjsku opremu, te razne predmete za potrebe stanovnitva.
Od konjske opreme najvanije je sedlo po kome su se i prozvali sarai. Drveni kostur sedla zove se
kaltak. Jabuka na prednjem dijelu sedla zove se unka, a naslonja na zadnjemdijelu sedla
arka. Donji dio sedla poiven je keetom , izraenim od govee dlake. Na unka i arka naticao
se ul- vrsta ebeta, a preko njega ili preko samog sedla naticala se i haa djelo terzije (tur.
vezeni konjski pokriva kojim se pokriva sedlo i konjske sapi). Na arka su se stavljale bisage, a
na unka kuburluci(tur. kona torba u kojoj se dre kubure), takoe djelo saraa.
Oni su pravili uzde, dizgine i pletene kandije. Nakit na konjskoj opremi zove se raht. Uzde
su najee bile ukraene kitama od svile, koje su izraivali kazazi. Na uzdi je bilo i drugih ukrasa
koje su izraivale kujundije. Za potrebe stanovnitva izraivali su razne predmete, kao to su:
bensilah-irok koni opasa koji sprijeda ima vie pregrada za
papire, novac, duhankesu, noeve oruje i dr.,duhanske kese pravljene od volovskih mjehura,
kresivae-posebne kese u kojima se nosio kremen, akmak i trud za pripsaljivaje lula, keharakesa u kojoj se nosio novac i koja se zatvarala pomou dvije zatvorene pantljike od koe, arpeljkona torba koja se nosila o kraem kaiuna ramenu, fiekluci-manje kone torbice u kojima su se
nosili naboji (fieci), ila-manja torbica u kojoj se nosio barut, putnika sinija-sofra
Od obue sarai su izraivali tzv.sarajevske ili krajinike opanke. Po veliini bilo je 10 vrsta
opanaka, i to: karunii (najmanji), maorii, mali, srednji i veliki u testetu, ispod enskih, enski,
ulojci, batali i preko batali.
SAGRDIJA (tur.) zanatlija koji se bavi struganjem dlake sa goveih, ovijih i kozijih koa, a zatim
su te koe sjekli na odreene dimenzije.
KEEDIJE su zanatlije koje su od te dlake pravile
keeta, kojima su se postavljala sedla.
3
PRERADA TEKSTILA
Preraivale
su se sirovine
i poluproizvodi iz ivotinjskog i biljnog svijeta. Sirovine
ivotinjskog porijekla su: vuna, kostrijet, dlaka sa goveih koa i predena svila. Sirovine biljnog
porijekla su: lan, konoplja i pamuk. Predena svila, nepredeni i predeni pamuk su uvozni artikli, a
ostalo domai proizvodi. oha i sve vrste tkanina potrebne za najvei dio muke i enske odjee su
uvozni artikli. Od vune su se tkala ebad i sukno, od kostrijeti pravili su se mutapi, od lana tkalo se
platno, a od konoplje plela su se uad i julari. Od predene svile proizvodila se razna pozamenterija,
nepredenim pamukom nalagali su se jorgani i neke vrste zimske odjee, a od predenog pamuka
pravio se konac za neke vrste pozamenterije i tkalo se platno za rublje i druge kune potrebe,
Domae sukno nije podmirivalo potrebe gradskog i seoskog stanmovnitva, pa su se uvozili ajak
i aba.
EBEDIJE (tur.) obrtnik koji proizvodi ili prodaje ebad. Osim domaih bila su u upotrebi i
domaa ebad, zvana jambol ebe. Ona su bila znatno skuplja od domaih, a od domaih su se
razlikovala po tome to su s nalija bila glatka, a s lica rutava. Vunu koju su dobijali od tabaka
najprije bi ispucao pucar ili hala, da iz nje istjera svu prainu , a zatim se vuna prela na osnovu
i potku, to je bio posao ena. Predenje vune zvalo se pojimanje i od takve vune ebedije su tkale
ebad.
Osim obinih ebedije su tkale:ege- ebe kojim su se prekrivale sapi tovarnog konja, a po njoj
se udarao pokrovac da se kinica lake cijedi; podmetke-ebe koje se stavlja ispod samara ili
sedla; ulove-ebe na kome su s lica mnoge rese da se kinica bolje cijedi, a njime se pokrivalo
sedlo i sapi jahaeg konja, bilo je obino obojeno crnom bojom ili se tkalo od crne vune.
Stan na kome su se tkala ebad bio je poloen horizontalno, kao i onaj na kome se tkao bez, dok je
stan kod mutabdija bio postavljen vertikalno. Otkana ebad valjala su se u stupama. Stupe su
pravljene pri izvoru rijeke ili jaeg potoka gdje je voda bistra i ista.
MUTABDIJE (per.-tur.)-dlakar su obrtnici koji predu kostrijet (kozija dlaka) i od te pree tkaju
pokrovce ili mutafe, zobnice, bisage, harare, kolane, debre Oni su tkali i tzv. okolice koje su se
sterale po minderima, a odgovarale su jajgijama u kuama bogatih. Svi ovi predmeti, osim okolica
bili su vezani za tovarnog konja. Pokrovac je u siromanijim kuama sluio umjesto ilima.
ABADIJE (ar.-tur.) suknari-su obrtnici koji izrauju odjevne predmete od sukna. Glavni materijal
abadija je dosta grubo domae sukno, zatim neto finije zvano ajaki najfinije aba. ajak se
uvozio iz Bugarske, a aba iz Soluna i Male Azije.
Za sve tri vrste sukna upotrebljavala se prvenstveno jagnjea vuna i pastrma (vuna od ovaca koje se
kolju podjesen). Otkano sukne se valjalo u stupama. Prvi spomen stupama u naim krajevima
nalazimo u povelji iz 1299.g. Po boji sukno je bilo bijelo, crno i crveno, dok je aba ukaste,
medene, ali i crvene boje. Osim sukna, abadije su upotrebljavale jae platno kao postavu, zvano
adorbez, a uvozilo se iz Carigrada.
Abahija-pokriva za konja od sukna, a stavljao se i preko sedla.
BOJADIJE su obrtnici koji boje sukno i druge tkanine. Najstariji spomen ovim obrtnicima datira
iz 1531. g. Bojadije su spravljale crvenu boju od biljke ruj, a crnu od zelene galice. Vuna se bojila
u bakrenim kazanima od 150 do 200 kg. Proces bojenja traje 24 h uz temperaturu od 900. Ranije su
se kazani zagrijavali pomou drva, a u novije vrijeme pomou uglja. Hlaenje obojene vune traje 24
h, a onda nastaje proces suenja.
HALAI (ar.) pucar, drndar- su obrtnici koji se bave pucanjem pamuka i nalaganjem tzv. debelih
anterija, jorgana, hrki i beluka. Prvu vijest o halaima nalazimo u defteru iz 1489.g. Halai (pucari)
nisu imali duane, nego su idui od kue do kue pucali vunu ebedijama i privatnicima za
nalaganje dueka i ilteta. U nekim mjestima Hercegovine (Trebinje) pucara zovu i kartar, jer se
kae vunu kartati i vunu eljati. Alat halaa sastojao se od srga na koji je nategnuta tetiva i
mohaljice. Osim toga, imali su i grebene za eljanje lana, a pucari jo i terah (zanatlijska klupa).
JORGANDIJE obrtnici koji proivaju i iju jorgane. Jorgani su se nazivali imenom tkanine od
koje je napravljeno lice, npr. atlas, kuma, lahur Jorgani od 1 m2 povrine nazivali su se
pamuklije i u njih su se zamotavala novoroenad i njime su se pokrivale beike. Alat jorgandija
5
sastojao se od igle i makaza. Jastuci, dueci i ilteta nalagali su se i pucanom vunom, a isto tako i
minderi u kuama bogatijih ljudi.
JAMAKIJE ili PLATNARI obrtnici koji su se bavili tkanjem platna (beza).
Prema osnovi i potki bilo je vie vrta beza i to: burunduk-svileni til, tanka tkanina kojom se
pokriva mladino lice na svadbi; eree-vrsta domaeg tankog pamunog ili svilenog tkanja;
melez-bijelo pamuno platno, platno otkano u dva nita; kami i uzvod. Pored platna za rublje
tkale su se mahrame, bohe i drolje.
Materijal za tkanje je pamuna ica koja se uvozila, a alat su: ekrk i vito ili vitli za sukanje
pamune ice na mosure za snovanje ili na cijevi za tkanje, zatim snovae za pripremanje osnove i
stan za tkanje.
KAZAZI ili POSAMENTIERER (per.-svilar) su obrtnici kojoi su izraivali od svile i vune, a
kasnije i od pamuka razne predmete za ukraavanje odjee i konjske opreme: zeh, gajtan,
konce, dugmad, podveze, razne kitePrvi spomen kazazima je iz 1530.g.
TERZIJE (per.) ili KROJAI-zanatlije koji su krojili i ili muka i enska odijela od raznih tkanina
(vune, pamuka, svile) osim domaeg sukna. Izraivali su:
-akire
-fermene vrsta prsluka od ohe, kadife ili ajaka izvezen gajtanima, sprijeda sasvim otvoren I ne
skopava se.
-demadane (per.)-zatvoreni prsluk koji se preklapa na prsima,
-jeerme (tur.)-vrsta prsluka, dio starinske muke i enske narodne nonje (kratak haljetak bez
rukava koji
je dosezao do iznad struka. Sprijeda je imala maloproduene peovekoji su se preklapali I
kopali.
-gunjeve, urkove
-dubeta (ar.)- dugi kaput
-libade (ar.)-vrsta tankog nepostavljenog kaputa irokih
rukava, po kroju see do vee koljena
-hrke (ar.)-pamukom naloen i proiven poludugi kaput
-beluke (per.-tur.)-enski prsluk
-binjie (tur.)-iroki kaput od ohe sa irokim rukavima
i postavljen krznom
-dolame (tur.)-starinska muka gornja haljina od ohe
sa obinim ili razrezanim rukavima
-ferede (ar.)-enski zavitak na licu
-duge i kratke anterije -evkene (tur.)-kratak vezeni kaput u kojeg su rukavi iroki i razrezani i vise
niz ruke ili lea, a ne oblae se -muke i enske alvare (per.)-iroke hlae -dimije (gr.) bile su vrlo
iroke I s naborima oko struka. Oko pojasa vezale su se ukurom od svilenog gajtana ili beza koji je
uvuen u porub. Nogavice su bile vrlo iroke I duge do lanaka, a ispod koljena su se vezale
uzicom.
Svi proizvodi izraivali su se rukom. Meu terzijama bilo je majstora koji su znali lijepo i vestri.
Vez se nalazio na fermenima, kratkim gunjevima, demadanima, akirama. Bilo je majstora koji su
radili samo smarlamu, tj. po narudbi, a bilo je i onih koji su radili samo pazariju (konfekciju).
ARAKIJADIJE (tur.) ili KAPARI-zanatlije koji su izraivali razne kape od najrazliitijih vrsta
tkanina, kao I od koe.
Ovih obrtnika bilo je u Sarajevu jo od 16. St., a pripadali su meu
imunije obrtnike.
AMIDIJE (ar.)-zanatlije koji su pravili I ukraavali amije. amije ili marame su od tanke
tkanine, kvadratnog oblika, bijele boje, ukraene tampanim cvjetnim motivima rasporeenim u
blizini rubova. Po rubovima amije su ukraene ipkom. Uvozile su se iz Istambula, a kasnije,
poinju ih izraivati I domai majstori amidije
-TAIJE (tur.) ili KLESARI zanatlije koje su izraivale razne proizvode od kamena, kao to su:
stupovi, niani, korita, emetai (mali kameni zid iz koga je tekla voda, a stajao je nad koritom),
6
kurne (malo korito u banji), ploe kojima su poploane avlije, okviri I pragovi prozora, vrata,
kunih I duanskih magaza
DOGRAMADIJE (tur.)rezbar ili drvodjelja zanatlije koji su izraivali razne proizvode od
drveta, kao to su: vrata, prozori sa muepcima I kapcima, kamarije (verande), klupe za sjedenje,
dulafe, duekluke
DUNERI ili DULGERI ili NEDARI (per.) graditelj, tesar i zidar ujedno. Te zanatlije su bile u
mogunosti da naprave malu bosansku kuu od temelja do ljemena.
KOLTUKIJE (tur.)- su zanatlije iji rad odgovara dananim tapecirerima. Oni su pravili mindere,
jastuke po minderima, ilteta i jajgije (tur. platneni prostira po minderu). Minderi i jastuci su
nalagani vunom ili slamom, a kod najsiromanijih i kukuruzovinom. Minderi i kalupi jastuka pravili
su se I od isporenih vrea, dok su se za lice jastuka uzimale najrazliitije vrste raznobojnih tkanina,
poev od prostog ita do ohe, svile i kadife.
BARDAKIJE su obrtnici koji su pravili glineno posue: bardaci, testije, male i velike ase, sahani,
upovi, saksije
BAKARDIJA ILI BAKRDIJA zanatlija koji izrauje predmete od bakra
JEMENDIJE izraivale su mestve, papue, jemenije (firale)
NALBANT potkiva konja
ADORDIJA zanatlija koji pravi adore (atore)
IBUKIJA zanatlija koji pravi ibuke (ibuk je cijev sa lulicom na jednom kraju i slui za
puenje)
UMURDIJA proizvodi i prodaje drveni ugalj
DEGRMENDIJA mlinar
DONDURMADIJA ILI DOLDURMADIJA poslastiar koji pravi i prodaje sladoled.