KUNDERA

Nepodnoljiva lakoa postojanja

s ekoga preveo Nikola Krlii
SADRAJ
Prvi dio: Lakoa i teina
Drugi dio: Dua i tijelo
Trei dio: Neshvaene rijei
etvrti dio: Dua i tijelo
Peti dio: Lakoa i teina
esti dio: Veliki mar
Sedmi dio: Karenjinov osmijeh
1.
Misao o vjenom vraanju je tajanstvena i Nietzsche je njome prilino zbunio
veinu filozofa; pretpostaviti da e se jednom ponoviti sve ono to smo ve
doivjeli, i jo da e se to ponavljanje ponavljati u beskraj! to treba da nam
kae taj smueni mit?
Mit o vjenom vraanju govori, per negationem, da je ivot koji jednom
zauvijek nestane, koji se vie ne vraa, slian sjeni, da je bez teine, da je
unaprijed mrtav i da njegov uas, uzvienost ili ljepota ako je bio straan,
lijep ili uzvien ne znae pod milim Bogom nita. O njemu ne treba voditi
rauna kao ni o ratu izmeu dviju afrikih drava u etrnaestom stoljeu, koji
nita nije promijenio na licu ovog svijeta, iako je u njemu, u neopisivim
mukama, izgubilo ivote tri stotine tisua Crnaca.
Hoe li se neto promijeniti u tom ratu dviju afrikih drava u etrnaestom
stoljeu ako se on bezbroj puta ponovi u vjenom vraanju?
Promijenit e se; pretvorit e se u blok koji strai i traje a njegova glupost
postat e nepopravljiva.
Kad bi se Francuska revolucija vjeno ponavljala, francuska historiografija
ne bi bila tako ponosna na Robespierrea. Kako, meutim, govori o neemu to
se vie nee vratiti, krvave se godine pretvaraju u puke rijei, teorije, diskusije i
postaju lake od perja, ne izazivaju strah. Beskrajna je razlika izmeu
Robespierrea koji se pojavljuje samo jednom u povijesti i Robespierrea koji se
vjeno vraa Francuzima skidati glave.
Moemo, prema tome, rei da misao o vjenom vraanju predstavlja
odreenu perspektivu u kojoj stvari postaju drukije nego to su dosad za nas
bile pojavljuju se liene olakotne okolnosti svoje prolaznosti. Ta olakotna
okolnost nam, naime, onemoguava da donesemo bilo kakav sud. Kako
moemo suditi o neemu to je prolazno? Rumena svjetlost zalaska oblijeva sve
arolijom nostalgije, pa i giljotinu.
Primijetio sam nedavno u samoga sebe upravo nevjerojatan osjeaj listao
sam neku knjigu o Hitleru i neke fotografije su me ganule. Podsjetile su me,
naime, na doba moga djetinjstva. Proivio sam ga u ratu, neki moji roaci

izginuli su u Hitlerovim koncentracijskim logorima, ali to je bila njihova smrt

prema injenici da me je Hitlerova fotografija podsjetila na nestalo doba moga
ivota, doba koje se nikad nee vratiti?
To pomirenje s Hitlerom odaje duboku moralnu izopaenost povezanu sa
svijetom koji se zasniva prvenstveno na nepostojanju ponavljanja, jer je u tom
svijetu sve unaprijed oproteno, pa prema tome i ciniki doputeno.
2.
Ako se svaka sekunda naega ivota bude bezbroj puta ponavljala, bit emo
prikovani za vjenost kao Isus za kri. Takva je pomisao uasna. U svijetu
vjenog vraanja svaka je gesta optereena teinom nepodnoljive
odgovornosti. Zbog toga je Nietzsche misao o vjenom vraanju nazvao
najteim teretom (das schtverste Ge-tvicht).
A ako je vjeno vraanje najtei teret, nai ivoti mogu se na njegovoj
pozadini ocrtavati u svoj svojoj predivnoj lakoi.
Samo, je li teina doista strana, a lakoa divna?
Najtei teret nas lomi, posremo pod njim, potiskuje nas prema zemlji, ali u
ljubavnoj poeziji svih vremena ena ezne za tim da bude pritisnuta teinom
mukog tijela. Najtei teret je, prema tome, ujedno i slika najintenzivnije
ispunjena ivota. I to je teret tei, to je na ivot blii zemlji, to je stvarniji i
istinitiji.
Nasuprot tome, apsolutna odsutnost tereta ini da ovjek postaje laki od
zraka, uzdie se u visine, udaljava se od zemlje i ovozemaljskoga postojanja,
postaje tek napola stvaran, a njegovi pokreti su koliko slobodni toliko i nevani.
Pa za to da se onda odluimo? Za teinu ili laDa li bi je trebao pozvati da se trajno preseli u Prag? Bojao se te
odgovornosti. Kad bi je sad pozvao k sebi, smjesta bi mu dola ponuditi cijeli
svoj ivot.
Ili da joj se vie ne javlja? To bi znailo da e Tereza ostati servirka u
restoranu u nekom zabaenu gradu i da je vie nikad nee vidjeti.
Je li elio da doe k njemu ili nije?
Gledao je kroz prozor u zid zgrade i traio odgovor.
Stalno mu se u sjeanje vraala slika te ene kako lei na njegovu kauu; nije
ga podsjeala ni na koga iz njegova prethodnoga ivota. Nije bila ni ljubavnica
ni supruga. Bila je dijete koje je izvukao iz koare premazane smolom i poloio
na obalu svoje postelje. Zaspala je. Kleknuo je pored nje. Njezin grozniavi dah
se ubrzao, jedva ujno je zajeala. Pritisnuo je svoj obraz uz njezin i poeo joj u
san govoriti umirujue rijei. Nakon nekoliko trenutaka osjetio je kako joj se
dah smiruje i da joj se lice podie prema njegovu licu. Dah joj je blago mirisao
na vruicu i on je udisao taj miris kao da se eli ispuniti tom intimnou njezina
tijela. I u tom je trenutku zamislio da je uz njega ve mnogo godina i da umire.
Iznenada je jasno osjetio da njezinu smrt ne bi mogao preivjeti. Legao bi pored
nje i poelio umrijeti s njom. U tom asu utisnuo je lice u jastuk pored njezine
glave i dugo ostao tako, nepomian.

A sad je stajao pokraj prozora i prizivao te trenutke. to bi to moglo biti ako

nije ljubav, ljubav koja mu se javila na takav nain?
Samo, je li to zaista bila ljubav? Osjeaj da eli umrijeti pored nje oigledno
je bio neprimjeren ta vidio ju je tek drugi put u ivotu! Nije li rije
jednostavno o histerinom reagiranju ovjeka koji je u dubini due svjestan
kako nije sposoban za ljubav pa poinje zavaravati sama sebe. simuliraiui ie? A
nie.p-nva
podsvijest je uz to tako straljiva da je za tu komediju izabrala upravo tu
jadnu servirku iz provincijskoga gradia koja nema gotove nikakvih izgleda da
stupi u njegov ivot!
Gledao je preko dvorita u prljavi zid, svjestan da ne zna je li to histerija ili
ljubav.
I bilo mu je ao to se u takvoj situaciji, u kojoj bi pravi mukarac odmah
znao kako treba postupiti, on ne moe odluiti i time oduzima vanost
najljepem trenutku to ga je ikad doivio (kleao je pokraj njezine postelje i
inilo mu se da njezinu smrt ne bi mogao preivjeti).
Ljutio se na samoga sebe, ali onda je pomislio kako je, u stvari, posve
prirodno to ne zna to eli.
ovjek nikad ne moe znati to treba eljeti, jer ivi samo jedan ivot i
nikako ga ne moe usporediti sa svojim prethodnim ivotima, niti ga u
sljedeim ivotima popraviti.
Je li bolje biti s Terezom ili ostati sam?
Nema nikakve mogunosti da se provjeri koja je odluka bolja, jer ne postoji
mogunost usporedbe. ovjek sve proivljava prvi put i bez pripreme. Kao
glumac koji igra predstavu bez ikakve probe. Pa koliko onda vrijedi ivot ako je
prva proba ivota ve ivot sam? ivot je zato uvijek slian skici. Samo, ni
skica nije prava rije, jer je skica uvijek nacrt za neto, priprema za sliku. A
skica koja je na ivot je skica nizato, crte iza kojega ne slijedi slika.
Einmal ist keinmal, izgovara Toma njemaku uzreicu. Ono to se dogaa
samo jednom kao da se nikad nije ni dogodilo. Ako ovjek moe ivjeti samo
jedan ivot, to je kao da uope ne ivi.
4.
A onda ga je jednoga dana, u stanki izmeu dviju operacija, sestra pozvala na
telefon. uo je iz slualice Te-rezin glas. Nazvala ga je s kolodvora. Razveselio
se se. Na alost, imao je za tu veer ve dogovoren posjet, pa ju je pozvao da
doe sutradan. Ali, im je spustio slualicu, pokajao se to joj nije rekao da doe
odmah. Jo je mogao otkazati posjet! Zamiljao je kako e Tereza provesti u
Pragu punih trideset est sati do njihova susreta i dolo mu je da sjedne u auto i
krene je traiti po prakim ulicama.
Dola je sljedeeg dana uveer s torbicom na dugakom remenu prebaenom
preko ramena, nekako el-egantnija nego proli put. U ruci je drala debelu
knjigu. Bila je to Tolstojeva Ana Karenjina. Bila je vesela, ak pomalo odve

buna, i nastojala je dati mu do znanja kako je k njemu svratila tek sluajno,

zahvaljujui posebnim okolnostima u Pragu je slubeno, a moe se dogoditi
(njezine izjave bile su prilino nejasne) da e ovdje ak potraiti posao.
Onda su na kauu leali nagi i umorni, jedno pokraj drugoga. Bila je ve no.
Pitao je gdje je odsjela, da je odveze autom. Odgovorila mu je zbunjeno kako
tek treba potraiti hotel i kako je koveg ostavila u garJo se sino bojao da e doi ponuditi mu cijeli svoj ivot ako je pozove k
sebi u Prag! I kad mu je sad rekla kako je ostavila koveg u garderobi, kroz
glavu mu je proletjela misao da je u tom kovegu njezin ivot i da ga je ostavila
u garderobi do trenutka kad e mu ga ponuditi.
Sjeo je s njom u automobil parkiran pred kuom pa su se odvezli do
kolodvora, podigli koveg (bio je glomazan i strahovito teak) i vratili se s
kovegom u njegov stan.
Kako se to sad tako naglo odluio, a gotovo je etrnaest dana oklijevao,
lomei se oko toga da li da joj poalje obinu razglednicu s pozdravima ili ne? I
sam je bio time iznenaen. Djelovao je suprotno svojim naelima. Prije deset
godina rastao se od svoje prve ene i sveano je proslavio rastavu kao to drugi
proslavljaju svadbu. Postao je svjestan kako nije roen da bi ivio pored bilo
koje ene i da samo kao ovjek bez branih obaveza moe ivjeti punim
ivotom. Nastojao je da sustav svog ivota razradi tako da se vie ni jedna ena
ne moe s kovegom doseliti k njemu. Zbog toga je u svom stanu imao samo
jedan kau. Iako je taj kau bio dovoljno irok, Toma je svim svojim
ljubavnicama govorio kako ne moe zaspati ako netko lei pored njega i uvijek
ih je poslije ponoi odvozio kuama. Uostalom, ni kada je Tereza prvi put bila
kod njega, bolesna od gripe, nije spavao s njom. Prvu no proveo je u velikom
naslonjau, a zatim je odlazio u bolnicu gdje je imao svoj kabinet i u njemu
leaj da se odmori za nonih deurstava.
Ovaj put je, meutim, zaspao pokraj nje. Ujutro se probudio i ustanovio da ga
Tereza, koja je jo spavala, dri za ruku. Jesu li se tako drali za ruke cijele
noi?
Spavala je duboko diui, drala ga za ruku (vrsto, nije se mogao osloboditi
njezina stiska), a strahovito teki koveg stajao je pored kaua.
Nije htio izvlaiti ruku iz njezina stiska, bojao se da je ne probudi, pa se samo
vrlo oprezno okrenuo na bok da je moe bolje promatrati.
Ponovno je pomislio kako je Tereza dijete koje je netko poloio u smolom
premazanu koaru i poslao niz vodu. Ta ne moe ostaviti koaru s djetetom da
plovi po podivljaloj rijeci! Da faraonova ki nije izvukla iz valova koaru s
malim Mojsijem, ne bi bilo Starog zavjeta, ne bi bilo nae civilizacije! Toliko
starih mitova poinje tako to neko spaava odbaeno dijete. Da Polib nije
usvojio malog Edipa, Sofoklo ne bi napisao svoju najljepu tragediju!

Toma tada jo nije bio svjestan toga da su metafore opasna stvar. Nije
preporuljivo igrati se s njima. Ljubav se moe roditi i iz jedne metafore.
5.
ivio je sa svojom prvom enom samo dvije godine i dobio s njom sina. Sud
je prilikom rastave dodijelio dijete majci, a Tomaa osudio da za njega daje
treinu svoje plae. Uz to mu je odobrio da via sina svake druge nedjelje.
Svaki put, meutim, kad je trebalo da se sastane sa sinom, majka je pronalazila
neki razlog da to sprijei. Da im je donosio skupe darove, sigurno bi lake
dolazio do djeteta. Shvatio je da za ljubav svoga sina mora plaati majci, i to
masno plaati. Zamiljao je kako e jednom u budunosti donkihotski nastojati
usaditi sinu svoje nazore, u svakom pogledu razliite od majinih. Bio je
unaprijed umoran od toga. I kad mu je jedne nedjelje majka, opet u posljednjem
trenutku, otkazala sastanak sa sinom, iznenada je odluio da ga vie nikad u
ivotu ne vidi.
Zato bi, uostalom, prema tom djetetu, s kojim ga ne povezuje nita osim
jedne, nepromiljenim postupcima ispunjene, noi osjeao vie nego prema
nekom drugom? Skrbno e isplaivati novac, ali neka od njega nitko ne trai da
ratuje za pravo na sina u ime nekih oinskih osjeaja!
Naravno, nitko nije bio spreman suglasiti se s takvim razmiljanjima. Osudili
su ga i njegovi vlastiti
ilana Kundere
i i izjavili da ako on, Toma, odbija brinuti o
jj svojinu, onda se ni oni, Tomaevi roditelji, nee vie
ati za svoga sina. Uz to su ostali u upadljivo dobrim odnosima sa snahom i
hvalili se naokolo tim svojim uzornim stajalitem i smislom za pravdu.
Tako mu je uspjelo u kratkom roku oslobodi se supruge, sina, majke i oca. Od
svega mu je ostao samo strah od ena. Ceznuo je za njima, ali ih se bojao. Bio je
prisiljen uiniti odreeni kompromis izmeu straha i udnje i nazvao ga je
erotsko prijateljstvo". Uvjeravao je svoje ljubavnice da samo nesentimentalni
odnos, u kome ni jedan partner ne pretendira na ivot i slobodu drugoga, moe
donijeti sreu oboma.
Kako je elio biti siguran da erotsko prijateljstvo nee prerasti u agresivnost
ljubavi, sastajao se sa svojim stalnim ljubavnicama samo u prilino dugim
razmacima. Smatrao je tu metodu savrenom i propagirao je meu prijateljima.
Treba se drati pravila broja tri," govorio je. Moemo se s jednom enom
sastati i u kraim razmacima, ali u tom sluaju nikad vie od tri puta. A moemo
se s njom sastajati i godinama, ali pod uvjetom da izmeu pojedinih sastanaka
prou najmanje tri tjedna."
Taj je model pruio Tomau mogunost da se ne razilazi sa svojim stalnim
ljubavnicama i da istodobno ima i vei broj povremenih. Nije uvijek nailazio na
razumijevanje. Od svih prijateljica najboljega je razumjela Sabina. Bila je
slikarica. .Volim te zato to si prava suprotnost kiu", govorila je. U carstvu

kia ti bi bio udovite. Ne postoji scenarij amerikog ili ruskog filma u kome
bi mogao biti neto drugo osim zastraujueg primjera."
Obratio joj se za pomo kad je trebalo pronai u Prafni neki nosao za Terezu.
Poknravainri <;
im pravilima erotskog prijateljstva, obeala mu je da e uiniti sve to bude u
njezinoj moi i zaista je brzo nala mjesto u foto-laboratoriju nekog ilustriranog
asopisa. Mjesto nije trailo posebnu kvalifikaciju, a ipak je uzdiglo Terezu iz
statusa servirke u pripadnika ceha novinskih trudbenika. Osobno je odvela
Terezu u redakciju, a Toma je u tom trenutku rekao samome sebi kako nikad
nije imao bolje prijateljice od Sabine.
6.
Nepisani ugovor o erotskom prijateljstvu predviao je da Toma iskljui iz
svoga ivota svaku ljubav. Onoga trenutka kada bi prekrio taj uvjet, njegove
ostale ljubavnice nale bi se u drugorazrednu poloaju, i pobunile bi se.
Zato je za Terezu unajmio podstanarsku sobu, u koju je morala odnijeti svoj
teki koveg. Htio je bdjeti nad njom, tititi je, uivati u njezinoj prisutnosti, ali
nije osjeao nikakvu potrebu mijenjati nain ivota. Zato nije htio da se sazna
kako Tereza spava kod njega. Zajedniko spavanje bilo je, naime, corpus delicti
ljubavi.
S drugim enama nikad nije spavao. Kad je odlazio k njima, stvar je bila
jednostavna, mogao je otii kad mu se svidi. Tee je bilo kad su one dolazile k
njemu, pa im je morao objanjavati kako e ih poslije ponoi odvesti kui jer
pati od nesanice i ne moe zaspati u blizini drugog ljudskog bia. To nije bilo
daleko od istine, ali glavni razlog bio je tee objanjiv, pa se nije usudio govoriti
o njemu: u trenucima poslije ljubavnoga ina hvatala ga je nesvladiva elja da
ostane sam. Bilo mu je neugodno buditi se usred noi pored strane osobe, a
zajedniko jutarnje ustajanje bilo mu je odvratno nije elio da netko slua
kako u kupaonici pere zube. Nile sra onvlaio ni intimni dornrak n Hvnie ......
Zato se toliko iznenadio kada je, probudivi se, ustanovio da ga Tereza vrsto
dri za ruku. Promatrao ju je i nikako nije mogao shvatiti to se to dogodilo.
Sjeao se tek proteklih sati i inilo mu se da se iz njih iri miris neke nepoznate
sree.
Od toga vremena oboje su se unaprijed veselili to e spavati zajedno.
Gotovo bih rekao da za njih cilj ljubavnog ina nije bilo tjelesno uivanje, nego
san koji e uslijediti poslije njega. Osobito ona nije mogla zaspati bez Tomaa.
Kad bi ostala u svojoj podstanarskoj sobi (koja se sve vie pretvarala u puki
izgovor), nije mogla zaspati cijele noi. U njegovu zagrljaju tonula je u san i
kad je bila najvie uzbuena. On joj je apatom priao prie koje je izmiljao za
nju, razne sitne besmislice, a rijei koje je monotono ponavljao bile su ili
utjene ili aljive. I te su se rijei pretvarale u zbrkane vizije koje su je uvodile u

prvi san. Potpuno je vladao njenim snom i zaspala bi one sekunde koju je
odabrao.
Dok su spavali, drala ga je kao one prve noi vrsto je stezala njegovo
zapee, njegov prst ili gleanj na nozi. Kad je htio da se udalji a da je ne
probudi, morao se posluiti varkom. Oslobodio bi prst (zapee, gleanj)
njezina stiska, to bi je uvijek napola probudilo, jer ga je i u snu dobro uvala.
Smirila bi se kad bi joj gurnuo u ruku neki predmet (smotanu pidamu, papuu,
knjigu), koji je ona nastavila vrsto stezati kao da je dio njegova tijela.
Jednom, kad ju je uspavao i kad je bila tek u prvom predvorju sna pa mu je
jo mogla odgovarati na pitanja, rekao joj je: Tako, a sad odlazim." Kamo?"
upitala je. Daleko odavde", rekao je strogim glasom. Idem s tobom!" rekla je i
uspravila se u postelji. Ne, ne moe. Odlazim zauvijek", rekao je i izaao iz
sobe u predsoblie. Ustala ie i zatvorenih oiiu krenula za njim. Na sebi je imala
samo kratku kouljicu, bez iega dolje. Lice joj je bilo nepomino, bez ikakva
izraza, ali pokreti su joj bili energini. Izaao je iz predsoblja u hodnik
(zajedniki hodnik stambene zgrade) i zatvorio za sobom vrata. Naglo ih je
otvorila i pola za njim, u snu vrsto uvjerena da on namjerava otii zauvijek i
odluna da ga zadri. Siao je niz stube na prvo odmorite i tu je priekao.
Prila mu je, uhvatila ga za ruku i odvela natrag u postelju.
Voditi ljubav sa enom i spavati sa enom su dvije ne samo razliite, nego
gotovo suprotne strasti, rekao je sebi Toma. Ljubav se ne izraava udnjom za
tjelesnim sjedinjenjem (ta se udnja odnosi na bezbroj ena), nego udnjom za
zajednikim spavanjem (ta se udnja odnosi samo na jednu enu).
7.
Usred noi poela je ponovno jeati u snu. Toma ju je probudio, ali kad je
ugledala njegovo lice, rekla je s mrnjom: Odlazi! Odlazi! Poslije mu je
rekla to je sanjala. Bili su negdje, njih dvoje i Sabina. Nali su se u velikoj
sobi. Na sredini je sobe stajao krevet kao podij u kazalitu. Toma joj je naredio
da stane u jedan kut, a onda je pred njom vodio ljubav sa Sabinom. Promatrajui
to neizdrivo je patila. Pokuala je duevnu bol potisnuti tjelesnom pa si je
poela zabijati igle pod nokte. Tako me je strano boljelo! rekla je drei
ake stisnutima kao da je zaista ozlijeena.
Zagrlio ju je i ona je polako (jo dugo je drhtala) zaspala u njegovu naruju.
Kada je sljedeega dana razmiljao o tom snu, sjetio se neega. Otvorio je
pisai stol i izvukao sveanj pisama koje mu je pisala Sabina. Brzo je pronaao
slijedee rijei: Htjela bih da vodimo ljubav u mom atelijeru kao da je
pozornica. Da naokolo stoje ljudi, ali da nam ne smiju prii. I da ne mogu
odvojiti pogled od nas..."
Najgore je bilo to to je pismo imalo datum. Dobio ga je nedavno, nakon to
se Tereza ve bila preselila k njemu.
Prekopavala si po mojim pismima! napao ju je.
Nije poricala. Otjeraj me! rekla je.

Ali nije ju otjerao. Vidio ju je kako stoji pritisnuta uza zid Sabinina atelijera i
zabija igle pod nokte. Uzeo je u ruke njezine prste, milovao ih, prinio ih usnama
i ljubio kao da su na njima tragovi krvi.
Od tog vremena, meutim, kao da se sve urotilo protiv njega. Gotovo
svakoga dana saznala bi neki novi podatak o njegovu tajnom ljubavnom ivotu.
U poetku je sve poricao, a kad su dokazi bili previe vrsti, objanjavao joj
je da njegov poligamni ivot nije ni u kakvoj suprotnosti s njegovom ljubavi
prema njoj. Nije bio ba dosljedan as je poricao svoja nevjerstva, a as ih
opravdavao.
Jednom je telefonirao nekoj eni da s njom ugovori sastanak. Kad je obavio
razgovor, uo je neki udan zvuk koji je dopirao iz susjedne sobe kao da
nekome cvokou zubi.
Sluaj je htio da je dola k njemu bez njegova znanja. Drala je u ruci boicu
sredstva za umirenje i dok ju je prinosila ustima, ruka joj se tako tresla da je
staklo udaralo o zube.
Bacio se prema njoj kao da je spaava od uta-pljanja. Boica s kapima
valerijane pala je na pod i unitila tepih. Branila se, pokuavala se oteti, i morao
ju je etvrt sata stezati dok se nije smirila.
Znao je da se naao u situaciji koja se ne moe opravdati, jer poiva na
potpunoj neravnopravnosti.
Jo prije nego to je otkrila njegovu prepisku sa Sabinom, bio je s njom i
nekim prijateljima u baru. Proslavljali su novi Terezin posao. Napustila je
laboratorij i poela za isti asopis raditi kao fotografkinja. Kako sam nije volio
plesati. Terezi se posvetio neki niesrov mlai kolega. Izvrsno su izgledali na
parketu i inilo mu se da je Tereza ljepa nego ikad. Promatrao je, udei se, s
kakvom preciznou i podatnou Tereza za djeli sekunde unaprijed slijedi
volju svoga partnera. inilo mu se kako taj ples govori o tome da njezina
portvov-nost, njezino oduevljeno nastojanje da uini ono to proita iz
Tomaevih oiju nisu ba nuno vezani za Tomaevu linost, nego da je
spremna odazvati se pozivu svakoga mukarca kojeg je mogla susresti umjesto
njega. Bilo je posve jednostavno zamisliti da su Tereza i njegov kolega
ljubavnici i zaboljelo ga je to to izgleda tako prirodno. Postao je svjestan da je
Terezino tijelo mogue bez ikakvih tekoa zamisliti u ljubavnom sjedinjavanju
s bilo kojim mukim tijelom i to mu je pokvarilo raspoloenje. Tek kasno nou,
kad su se vratili kui, priznao joj je da je bio ljubomoran.
Ta apsurdna ljubomora, koja se odnosila samo na teoretsku mogunost, bila
je dokaz da je njena vjernost za njega uvjet oko kojeg nema rasprave. Pa zar joj
onda moe zamjeriti to je ljubomorna na njegove stvarne ljubavnice?
8.
Danju je nastojala (iako samo s djelominim uspjehom) vjerovati u sve ono
to joj Toma kae i biti vesela kao i prije. Zato je ta ljubomora, danju ukroena,
jo vie divljala u njezinim snovima, od kojih je svaki zavravao plaem, tako
da ju je morao buditi.

Snovi su se ponavljali kao tema s varijacijama, ili kao televizijska serija.

esto su joj se, na primjer, vraali snovi o makama koje joj skau u lice i
zabijaju pande u kou. Te snove nije bilo nimalo teko objasniti: maka je u
ekom argonu izraz za lijepu enu. Tereza je imala osjeaj da je ugroavaju
ene, sve ene. Sve su ene bile potencijalne Tomaeve ljubavnice i ona ih se
bojala.
U drugom ciklusu snova odlazila je u smrt. Jednom, usred noi, kad ju je
probudio jer je vritala od uasa, ispriala mu je ovaj san: Sanjala sam veliki
zatvoreni bazen. Bilo nas je dvadesetak. Same ene. Sve smo bile gole i morale
smo stupati oko bazena. Na stropu je bila objeena koara i u njoj je stajao
mukarac. Na glavi je imao eir iroka oboda, koji je bacao sjenu preko
njegova lica, ali ja sam znala da si to ti. Davao si zapovijedi. Vikao si. Morale
smo stupati pjevajui, unuti pa se podii i stupati dalje. enu koja ne bi dobro
izvela uanj ubijao si iz pitolja, pa bLflMSY4.Pala.JUL,
Nepodnoljiva lakoa postojan/a
bazen. U tom bismo se trenutku mi ostale nasmijale i poinjale jo glasnije
pjevati. A ti si nas pratio budnim pogledom i ubijao svaku koja bi neto
pogrijeila. Bazen je bio pun leeva koji su plivali ispod same povrine vode.
Znala sam da vie neu imati snage izvesti sljedei uanj i da e me ustrijeliti!
Trei ciklus snova govorio je o tome kako je ve mrtva.
Leala je u mrtvakim kolima, velikima kao selid-beni kamion. Oko nje su
leale same mrtve ene. Bilo ih je toliko da su stranja vrata morala ostati
otvorena i noge nekih ena strale su van.
Ta ja nisam mrtva!" vikala je Tereza. Ja sve osjeam!"
I mi sve osjeamo", odgovarale su sa smijehom mrtve ene.
Smijale su se isto kao ive, one koje su joj nekad sa zadovoljstvom govorile
kako je posve normalno da e imati pokvarene zube, bolesne jajnike i bore na
licu, jer i one imaju pokvarene zube, bolesne jajnike i bore na licu. Sad su joj s
istim smijehom objanjavale da je mrtva i da je to posve u redu!
Onda je odjednom osjetila potrebu da piki. Ali ja hou pikiti!" viknula je.
To je dokaz da nisam mrtva!"
Ali one su se i dalje smijale. Posve je normalno to ti se piki! Sve takve
osjeaje jo e dugo zadrati. Kao kad nekome amputiraju ruku a on je jo
dugo osjea. U nama vie nema mokrae, ali stalno imamo osjeaj da nam se
piki."
Tereza se u postelji privila uz Tomaa. I sve su mi govorile ti, kao da me
oduvijek poznaju, kao da su moje prijateljice, pa sam se bojala da u morati
osta9.
U svim jezicima koji su se razvili iz latinskoga rije suut sastoji se od
prefiksa su-" {com-) i rijei koja je prvobitno znaila patnja" (com-passion).
U drugim jezicima, na primjer u ekom, poljskom, njemakom i vedskom,
rije je izvedena kao supstantiv sloen od istog prefiksa i rijei koja znai

osjeaj" (ekisou-cit, poljski tvspol-czucie, njemaki Mit-gefiihl, vedski

med-kansld).
U jezicima razvijenim iz latinskoga rije suut (com-passion) znai ne
moemo hladno promatrati patnje drugog ovjeka ili sudjelujemo u patnjama
drugog ovjeka. Iz druge rijei koja ima priblino isto znaenje, pit-i
(engleski/?zVy, talijanskif/e/a itd.) odzvanja ak i stanovita nadmo u odnosu na
onoga koji pati. Avoir de la pitie pour une femme znai da smo u boljem
poloaju nego ta ena, da se naginjemo nad nju, sputamo k njoj.
U tome i jest razlog zato rijei compassion [pitie izazivaju nepovjerenje
ini se da one oznaavaju lo, drugorazredan osjeaj koji nema gotovo nieg
zajednikog s ljubavlju. Voljeti nekoga iz suuti znai, u stvari, ne voljeti ga.
U jezicima u kojima korijen rijei suut ne ini rije patnja (passio) nego rije
osjeaj ta rije se upotrebljava u priblino istom znaenju, ali se nikako ne moe
rei da oznaava drugorazredan, lo osjeaj. Tajna mo njene etimologije
obasjava rije drugom svjetlou i daje joj ire znaenje suosjeanje. A
suosjeati znai umjeti proivljavati s drugim njegovu nesreu, ali isto tako i
dijeliti s njim neke druge osjeaje kao: strepnju, tugu, alost, radost, bol. To
suosjeanje (u smislu tvspol-czucie, Mitgefuhl, madl{dnsla) izraava, prema
tome, najviu sposobnost osjeajne imaginacije, vjetinu telepatije osjeaja. A to
je, u hijerarhiji osjeaja, onaj najvii.
Sanjajui kako zabija igle pod nokte, Tereza se odala da je kriom
prekopavala po Tomaevim ladicama. Da mu je to uinila neka druga ena,
nikad vie s njom ni rijei ne bi progovorio. Tereza je to znala, i zato mu je rekla
Otjeraj me!" Ali on ne samo da je nije otjerao nego ju je uhvatio za ruku i
ljubio joj vrhove prstiju, jer je i sam u tom trenutku osjeao bol pod njezinim
noktima, kao da ivci njenih prstiju vode ravno u koru njegovoga mozga.
Onaj tko nije obdaren avolskom sposobnou zvanom suosjeanje moe
samo hladno osuditi Terezin postupak, jer je privatni ivot drugog ovjeka
svetinja i ladice s njegovom intimnom korespondencijom nije doputeno
otvarati. Ali kako je suosjeanje postalo Tomaeov usud (ili prokletstvo), inilo
mu se da je on sam kleao pred otvorenom ladicom pisaega stola nesposoban
da otrgne pogled od reenica pisanih Sabini-nom rukom. Razumio je Terezu, i
ne samo to se nije mogao ljutiti na nju nego je znao da je voli jo vie.
10.
Njezine geste postajale su nagle i neusiljene. Prole su ve dvije godine od
vremena kad je otkrila njegove nevjere i situacija se neprestano pogoravala. Tu
jednostavno nije bilo izlaza.
Zar zaista nije bio u stanju odrei se svojih erotskih prijateljstava? Nije. To bi
ga unitilo. Nije imao snage postisnuti apetit za druge ene. Osim toga, to je
izgledalo sasvim nepotrebno. Nitko nije znao bolje od njega da njegove
avanture ni u kom pogledu ne ugroavaju Terezu. Zato bi trebalo da ih se

odrie? To mu se inilo jednako besmislenim kao kad bi se trebalo odrei

nogometnih utakmica.
Samo, je li jo bilo mogue govoriti o radosti? Ve u trenutku kada je odlazio
nekoj od ljubavnica, osjeao je da ga ne privlai i obeavao samome sebi kako
je to posljednji put da se sastaje s njom. Pred oima mu je stalno bila Terezina
slika i morao se to bre opiti da ne bi mislio na nju. Od kada je upoznao Terezu
nije mogao bez alkohola voditi ljubav s drugim enama! I upravo dah zasien
alkoholom bio je znak po kome je Tereza mogla jo lake otkriti njegovo
nevjerstvo.
Iza njega se zatvorila klopka; u trenutku kad bi poao k njima nisu ga
privlaile, ali jedan dan bez njih
bio je dovoljan da pone okretati telefonske brojeve ne bi li se s nekom
sastao.
Jo najljepe mu'je bilo sa Sabinom, jer je znao da je diskretna i da se ne
mora bojati izdaje. Njezin atelijer ga je doekivao kao uspomena na protekli
ivot, idilini ivot nesputana mukarca.
Moda ni sam nije bio svjestan koliko se promijenio bilo mu je neugodno
kasno se vratiti kui, jer ga je tamo ekala Tereza. Sabina je jednom ak
zapazila kako gleda na sat u toku ljubavnog akta i nastoji ga to bre privesti
kraju.
Setala je nakon toga naga lijenim korakom po atelijeru, stala ispred zapoete
slike na tafelaju i iskosa promatrala Tomaa kako se urno odjeva.
Bio je ve odjeven, samo mu je jedna noga bila bosa. Gledao je oko sebe a
onda se spustio na sve etiri i poeo tragati ispod stola i kreveta.
Kad te ovako gledam, rekla je imam osjeaj da se pretvara u
vjenu temu mojih slika. Susret dvaju svjetova. Dvostruka ekspozicija. Iza
siluete Tomaa bludnika nazire se neto posve neoekivano lice romantina
ljubavnika. Ili obratno kroz lik Tris-tana, koji misli samo na svoju Terezu,
vidi se prekrasni, naputeni svijet bludnika.
Toma se uspravio i rasijano sluao Sabinine rijei.
Sto trai? upitala je.
arapu.
Poela je pretraivati sobu zajedno s njim a on je ponovno kleknuo da
pogleda ispod stola.
Nema ovdje tvoje arape rekla je Sabina. - Sigurno si doao bez nje.
Kako bih mogao doi bez arape! vikao je Toma, gledajui na sat.
Ta nisam doao s arapom
To nije iskljueno. U posljednje si vrijeme prilino rastresen. Stalno
nekamo uri, gleda na sat pa nije ni udo da zaboravlja navui arape.
Ve je bio odluio obuti cipelu na bosu nogu.
Vani je hladno rekla je Sabina. Posudit u ti jednu svoju arapu!

Pruila mu je dugaku, bijelu, tada modernu arapu, pletenu, s velikim

oicama.
Dobro je znao da je to osveta zbog toga to je gledao na sat dok je s njom
vodio ljubav. Zato mu je sakrila arapu. Vani je zaista bilo hladno pa mu nije
preostalo drugo nego pokoriti se. Odlazio je kui sa svojom arapom na jednoj
nozi, dok je na drugoj imao bijelu ensku arapu, zarolanu iznad glenja.
Njegova je situacija bila bezizlazna za svoje ljubavnice bio je oznaen
sramnim igom svoje ljubavi prema Terezi, a za Terezu sramnim igom svojih
avantura s ljubavnicama.
7 7.
Da barem malo ublai njezine muke, oenio se Terezom (mogli su konano
otkazati podstanarsku sobu u kojoj ve odavno nije stanovala) i kupio joj psa.
Bilo je to tene bernardinke koju je imao neki njegov kolega. Otac tenadi bio
je vujak iz susjedstva. Male mjeance nitko nije htio uzeti, a kolegi je bilo ao
ubiti ih.
Toma je birao tene svjestan da su tenad koju ne uzme osuena na smrt.
Osjeao se kao predsjednik republike ispred etvorice osuenih na pogubljenje,
od kojih moe pomilovati samo jednoga. Konano je izabrao tene, kujicu ije
je tijelo podsjealo na vujaka a glava bila na majku, bernardinku. Odnio ga je
Terezi. Podigla je psia, pritisnula ga na prsa, a on joj je smjesta namoio bluzu.
Onda su mu poeli traiti ime. Toma je htio da se ve po imenu vidi kako
pas pripada Terezi i sjetio se knjige koju je stezala ispod ruke kad je
nenajavljena doputovala u Prag. Predloio je da psi dobije ime Tol-stoj.
Ne moe se zvati Tolstoj zato to je ensko usprotivila se Tereza. Ali
moe se zvati Ana Kare-njina.
Ne moe se zvati Ana Karenjina, jer ena ne moe imati tako smijenu
njuku rekao je Toma. Ali mogao bi se zvati Karenjin. Da, Karenjin.
Upravo ovako sam ga uvijek zamiljao.
Ali nee li to nauditi njezinoj seksualnosti, ako je budemo nazivali
Karenjin?
Lako je mogue rekao je Toma da e kuja koju gospodari budu
uporno nazivali mukim imenom stei odreene lezbijske sklonosti.
Tomaeve su se rijei na neki udesan nain ostvarile. Iako su kuje obino
privrenije gospodarima nego gospodaricama, u Karenjina je bilo obratno.
Odluila je zaljubiti se u Terezu. Toma joj je bio za to zahvalan. Milovao je
psia po glavi i govorio mu: Tako treba, Karenjine. Upravo to sam traio od
tebe. Ja sam ne mogu s njom izai na kraj, mora mi pomoi.
Nije mu, meutim, uspjelo uiniti je sretnom ni uz Karenjinovu pomo.
Postao je toga svjestan moda deset dana nakon to su u njegovu zemlju upali
ruski tenkovi. Bio je kolovoz 1968. godine i Tomaa je gotovo svakoga dana
nazivao upravitelj bolnice u Zurichu, s kojim se Toma sprijateljio na nekom
meunarodnom simpoziju. Strahovao je za Tomaa i nudio mu mjesto.

12.
Toma je gotovo bez razmiljanja odbio vicarevu ponudu, a uinio je to
zbog Tereze. Pretpostavljao je da ne bi htjela otii iz Praga. Uostalom, prvih
sedam dana okupacije provela je u ekstazi za koju bi se gotovo moglo rei da je
bila slina srei. Bila je neprestano na ulici s fotoaparatom u rukama i dijelila
slike stranim novinarima koji su se doslovno otimali za njih. Jednom, kad je
postupila previe drsko i iz blizine fotografirala oficira s pitoljem uperenim u
skupinu ljudi, uhitili su je pa je provela no u sovjetskom zapovjednitvu.
Prijetili su da e je strijeljati, ali im su je pustili, ponovno se nala na ulici i
nastavila fotografirati.
Zato se Toma iznenadio kad ga je desetoga dana okupacije upitala: A
zato ti, u stvari, ne eli otputovati u vicarsku?
A zato bih trebao otputovati?
Zato to ovi ovdje imaju neke raune s tobom.
As kim nemaju raune? rekao je Toma odmahnuvi rukom. Radije
mi reci neto drugo: ti bi mogla ivjeti u tuini?
A zato ne bih?
Vidio sam da si bila spremna rtvovati ivot
, pa. kako ...K>.d.a,Mie..sad mogla napustitiZ
Otkad se Dubek vratio, sve se promijenilo rekla je Tereza.
I to je bilo tono sveopa euforija trajala je samo prvih sedam dana
okupacije. Sovjetska vojska odvukla je predstavnike eke zemlje kao zloince,
nitko nije znao gdje se nalaze, svi su drhtali nad njihovim ivotima i mrnja
prema Rusima omamljivala je ljude kao alkohol. Bila je to pijana sveanost
mrnje. eki gradovi bili su okieni tisuama rukom slikanih plakata s
podrugljivim natpisima, epigramima, pjesmama, karikaturama Brenjeva i
njegove vojske, kojoj su se svi smijali kao analfabetskom cirkusu. Ali ni jedna
sveanost ne moe trajati vjeno. Rusi su u meuvremenu prisilili zatoene
eke predstavnike da u Moskvi potpiu neto kao kompromis. Dubek se s tim
dokumentom vratio u Prag, a zatim izjavu proitao na radiju. Poslije est dana
provedenih u zatvoru bio je tako iscrpljen da nije mogao govoriti, svaki as bi
se zagrcnuo, hvatao dah i pravio beskrajne stanke usred pojedinih reenica,
stanke, koje su trajale i po pola minute.
Kompromis je spasio zemlju od najgorega, od pogubljenja i masovnih
deportacija u Sibir, kojih su se svi najvie bojali. Jedno je, meutim, ve bilo
posve jasno: eka e se morati pokoriti osvajau i ostat e zauvijek grcati,
zamuckivati i hvatati dah kao Aleksandar Dubek. Sveanost je zavrena,
nastupio je obian dan ponienja.
Sve je to Tereza ispriala Tomau, i on je znao da je to istina, ali da ispod te
istine postoji i drugi, vaniji razlog zbog kojeg Tereza eli otii iz Praga bila
je u svom dosadanjem ivotu nesretna.

Najljepe dane svoga ivota proivjela je dok je na prakim ulicama

fotografirala ruske vojnike i izlagala se omsnosti Rili su fn ledini rl,im u
Wniima cn telp.
vizijske serije njezinih snova bile prekinute pa su joj noi,prolazile u srei.
Rusi su joj na tenkovima dovezli smirenje. I sad, kad je sveanost prola,
ponovno strahuje od svojih noi i htjela bi pobjei od njih. Shvatila je da postoje
okolnosti u kojima moe biti snana i zadovoljna i eznula je za tim da ode u
svijet, u nadi da e tamo opet pronai sline okolnosti.
I ne smeta ti to je Sabina emigrirala u vicarsku? upitao je Toma.
Geneva nije Ziirich rekla ]e Tereza. Tamo e mi sigurno manje
smetati nego to mi je smetala u Pragu.
ovjek koji eli napustiti grad u kojem ivi nije sretan. Zato se Toma
pomirio s Terezinom eljom za odlaskom u emigraciju kao osuenik s
presudom. Pokorio se i jednoga se dana naao s Terezom i Karenjinom u
najveem vicarskom gradu.
13.
Uselili su u prazan stan, kupili jednu postelju (za drugo pokuanstvo, zasad,
nisu imali novca), a Toma se bacio na posao upornou ovjeka koji poslije
etrdesete zapoinje nov ivot.
Nekoliko je puta telefonom razgovarao sa Sabi-nom, koja je ivjela u Genevi.
Imala je sreu da njezina izloba slika u tom gradu bude otvorena tjedan dana
prije ruske invazije pa su se vicarski ljubitelji umjetnosti prepustili valu
simpatija prema maloj zemlji i pokupovali gotovo sve eksponate.
Obogatila sam se zahvaljujui Rusima smijala se preko telefona i
pozivala Tomaa da je posjeti u novom atelijeru, koji se, navodno, ne razlikuje
mnogo od onoga u Pragu.
Rado bi je posjetio, ali nije mogao nai zgodan razlog za putovanje koji bi
mu posluio kao opravdanje pred Terezom. I tako je Sabina doputovala u
Zurich. Odsjela je u hotelu. Toma je doao poslije radnog vremena, javio joj se
telefonom s recepcije a ona ga je pozvala u sobu. Otvorila je vrata i ostala stajati
pred njim na svojim prekrasnim dugim nogama, ve razodjeve-na, samo u
gaicama i grudnjaku. Na glavi je imala crni polucilindar. Dugo ga je
promatrala, nepomina, bez rijei. I Toma je utke stajao, a onda je odjednom
postao svjestan koliko ga je taj doek ganuo. Skinuo joj je polucilindar s
glave i spustio ga na noni ormari, a onda su vodili ljubav ne progovorivi
prije toga ni rijei.
Dok se iz hotela vraao u svoj ziirichiki stan (ve odavno napunjen stolcima,
stolom, naslonjaima, tepisima), govorio je, sretan, samome sebi kako svoj
nain ivota nosi posvuda sa sobom kao pu svoju kuicu. Tereza i Sabina bile
su dva pola njegova ivota, dva udaljena, nepomirljiva, ali ipak lijepa pola.

Ali upravo zato to je svoj nain ivota nosio sa sobom kao dio svoga tijela,
Tereza je i dalje sanjala iste snove.
ivjeli su u Zurichu ve est ili sedam mjeseci kad se jedne veeri vratio kui
kasno i na stolu naao pismo. U pismu ga je obavijestila da se vratila u Prag.
Otputovala je zato to vie nema snage ivjeti u tuini. Zna da je trebalo da
bude Tomaev oslonac, ali zna i to kako nije u stanju udovoljiti tom zahtjevu.
Mislila je, luda glava, da e je inozemstvo izmijeniti. Vjerovala je da poslije
onoga to je doivjela u danima invazije vie nee biti sitniava, da e odrasti,
da e biti jaka ili mudra, ali precijenila je svoje mogunosti. Ona je za njega
teret, a ne to eli biti. eli izvui zakljuke prije nego to bude prekasno. I moli
ga da joj oprosti to je sa sobom povela Karenjina.
Popio je veliku dozu praka za spavanje, ali je ipak zaspao tek pred jutro.
Bila je, sreom, subota pa je mogao ostati kod kue. Po sto pedeseti put
pokuavao je sagledati situaciju u cjelini granica izmeu eke i ostalog
svijeta vie nije otvorena kao u vrijeme kad su otputovali. Nikakvim
telegrafskim porukama i telefonskim pozivima nee moi nagovoriti Terezu da
se vrati. Vlasti je nee pustiti u inozemstvo. Njezin je odlazak
Ji
14.
Spoznaja da je potpuno bespomoan djelovala je na njega kao udarac
batinom, ali ga je istodobno i umirila. Nitko ga nije prisiljavao da se odluuje za
ovo ili ono. Nije morao gledati u zid kue preko puta i pitati se eli li ili ne eli
ivjeti s njom. Tereza je o svemu odluila
sama.
Otiao je u restoran na ruak. Bio je tuan, ali u toku objeda njegovo
prvobitno oajanje kao da se umorilo, kao da je izgubilo snagu i pretvorilo se u
puku melankoliju. U mislima se vraao u godine to ih je proivio s njom i
inilo mu se da njihov sluaj nije mogao zavriti bolje nego to je zavrio. Da je
netko itav sluaj izmislio, ne bi ga mogao drukije zavriti.
Tereza je jednoga dana bez poziva dola k njemu. Jednog dana je na isti nain
otila. Doputovala je s jednim tekim kovegom. S jednim tekim kovegom je i
otputovala.
Platio je, izaao iz restorana i nastavio etati ulicama, ispunjen melankolijom
koja je postajala sve ljepom i ljepom. Proveo je s Terezom sedam godina i
odjednom je ustanovio da su te godine ljepe u uspomenama nego dok ih je
proivljavao.
Ljubav izmeu njega i Tereze bila je lijepa, ali naporna neprestano je
morao neto skrivati, tajiti, maskirati, glumiti, popravljati, morao je odravati
njeno dobro raspoloenje, smirivati je, neprestano dokazivati svoju ljubav,
trpjeti njenu ljubomoru, osjeati se krivim za njene patnje, njene snove,
opravdavati se i moliti za oprotaj. Tog napora vie nije bilo, a ljepota je ostala.

Bliila se subotnja veer, prvi put je etao sam po Zurichu i udisao miris
slobode. Avantura ga je ekala iza svakog ulinog ugla. Budunost je ponovno
postala tajanstvena. Vraao se u ivot slobodnog neenje, ivot za koji je neko
bio siguran da je jedini koji mu odgovara i da samo u njemu moe i biti onakav
kakav zaista jest.
Proivio je sedam godina vezan uz nju i njene su oi pratile svaki njegov
korak. To je u njemu izazivalo osjeaj kao da su mu za noge vezane eljezne
kugle. Korak mu je odjednom postao mnogo laki. Gotovo je lebdio. Naao se u
maginu Parmenidovu polju, uivao je u slatkoj lakoi postojanja.
(Je li poelio javiti se Sabini u Genevu? Da se javi nekoj od ena u Zurichu s
kojima se posljednjih mjeseci upoznao? Ne, za to nije imao nimalo volje. Znao
je, kad bi se sastao s bilo kojom enom, uspomena na Terezu postala bi
nepodnoljivo bolna.)
15.
Ta posebna omamljenost melankolijom trajala je do nedjelje na veer. U
ponedjeljak, sve se promijenilo. Tereza je prodrla u njegove misli osjeao je
kako joj je bilo dok mu je pisala oprotajno pismo, osjeao je kako su joj se
ruke tresle, vidio je kako u jednoj ruci nosi teki koveg a u drugoj dri uzicu s
Karenjinom, zamiljao je kako otkljuava njihov praki stan i osjetio je u
vlastitom srcu pusto i samou koje su joj dahnule u lice kada je otvorila vrata.
U toku ona dva prekrasna melankolina dana njegovo suosjeanje se
jednostavno odmaralo. Suosjeanje je spavalo kao rudar u nedjelju, poslije est
dana tekog rada, da bi se u ponedjeljak mogao ponovno spustiti u okno.
Pregledao je pacijenta i vidio umjesto njega Terezu. U mislima je opominjao
samoga sebe: Ne misli na nju! Ne misli na nju! Upravo zato to sam bolestan od
suosjeanja, dobro je to je otputovala i to je vie neu vidjeti, govorio je sam
sebi. Moram se osloboditi, ne nje nego svog suosjeanja, te bolesti za koju prije
nisam znao i ijim me je virusom zarazila!
U subotu i u nedjelju osjeao je slatku lakou postojanja kako mu se
pribliava iz dubine budunosti. U ponedjeljak ga je pritisnula teina kakvu do tada nikad nije osjetio. Sve
one tone elika ruskih tenkova nisu bile nita prema toj teini. Nita nije tee od
suosjeanja. Ni vlastita bol nije tako teka kao bol suosjeanja s nekim za
nekoga, umjesto nekoga, bol viestruko umnoena kroz misaone predodbe, bol
produena u stotinu odjeka.
Upozoravao je samoga sebe da pazi i ne podlegne suosjeanju i suosjeanje
ga je slualo pognute glave, kao da se osjea krivim. Suosjeanje je bilo svjesno
da zloupotrebljava svoja prava, ali je ipak tiho tjeralo svoje, tako da je petoga
dana poslije Terezina odlaska Toma obavijestio upravitelja bolnice (onog istog
koji mu je poslije ruske invazije svakoga dana telefonirao) da se odmah mora
vratiti u Prag. Bilo ga je stid. Znao je da e se njegov postupak upravitelju initi
neodgovornim i neoprostivim. Strahovito je elio povjeriti mu se, priati mu o

Terezi i pismu koje mu je ostavila na stolu, ali to ipak nije uinio. Sa stajalita
vicarskog lijenika, Te-rezin bi postupak sigurno bio ocijenjen kao histerian i
nesimpatian. A Toma nije hito dopustiti da o njoj netko pomisli neto loe.
Upravitelj je bio uistinu potresen.
Toma je slegnuo ramenima i rekao: Es musssein. Es muss sein.
Bila je to aluzija. Posljednja fraza posljednjeg Beethovenovog kvarteta
napisana je na ova dva motiva:
i r fl 'r
(Mora II to biti?)
i r * i
Es muss seinl
Da bi smisao tih rijei bio posve jasan, iznad itave posljednje fraze
Beethoven je napisao der schtver gefasste Entschluss teko donesena odluka.
Tom aluzijom na Beethovena Toma se, u stvari, vratio Terezi, jer ga je
upravo ona bila natjerala da kupuje ploe s Beethovenovim kvartetima i
sonatama.
Aluzija je bila umjesnija nego to je slutio, jer je upravitelj bio veliki ljubitelj
muzike. Blago se nasmijao i tiho rekao, imitirajui glasom Beethovenovu
melodu-ju: Muss es sien?
Toma je rekao jo jednom:/, es musssein.
16.
Za razliku od Parmenida, teina je za Beethovena oigledno bila neto
pozitivno. (Der schtver gefasste Entschluss, teko donesena odluka, povezana je
s glasom Sudbine Es muss sein!). Teina, nunost i vrijednost tri su meusobno
povezana pojma: teko je samo ono to je neophodno, samo ono to je teko ima
vrijednost.
To se uvjerenje rodilo iz Beethovenove glazbe, pa iako je mogue (ak
vjerojatno) da su za njega odgovorni vie Beethovenovi izdavai nego sam
kompozitor, danas ga dijelimo manje-vie svi. Veliina ovjeka za nas je u tome
to nosi svoju sudbinu kao to Atlas nosi na ramenima nebeski svod.
Beethovenov junak je diza metaforikih tereta.
Toma se odvezao prema vicarskoj granici i ja zamiljam kako je sam kosati
i smrknuti Beethoven dirigirao mjesnim vatrogasnim orkestrom, koji mu je za
rastanak s emigracijom svirao koranicu Es muss sein!.
A zatim je Toma preao eku granicu i naiao na kolone ruskih tenkova.
Morao je zaustaviti automobil na raskriju i ekati pola sata da tenkovi prou.
Na raskru je stajao ruan tenkist u crnoj uniformi i regulirao promet kao da
sve eke ceste pripadaju samo njemu.
Es muss sein ponavljao je u sebi Toma, ali onda je poeo sumnjati. Je
li to zaista moralo biti?

Da, bilo je nepodnoljivo ostati u Ziirichu i zamiljati kako Tereza ivi sama
u Pragu.
Samo, koliko bi ga dugo to muilo? Do kraja ivota? Ili godinu dana? Ili
mjesec dana? Ili samo jedan tjedan?
Kako bi to mogao saznati? Kako bi to mogao ispitati?
Svaki uenik moe na satu fizike eksperimentirati da se uvjeri je li neka
znanstvena hipoteza istinita. Ali ovjek, zato to ivi samo jedan ivot, nema
mogunost provjeravati hipoteze pokusima i zato nikad ne moe saznati je li
trebao ili nije trebao slijediti svoje osjeaje. S tim mislima u glavi otvorio je
vrata stana. Karenjin je skakao pokuavajui mu dosegnuti lice jezikom i tako
mu olakao trenutak susreta. Zelja da se baci u zagrljaj Terezi (elja koju je
osjeao jo u trenutku kad je u Ziirichu sjeo u auto) potpuno se izgubila. inilo
mu se kao da stoji pred njom usred snjene ravnice i da se oboje tresu od
hladnoe.
77.
Od prvoga dana okupacije ruski su vojni avioni letjeli svake noi nad
Pragom. Toma se bio odvikao od te buke i nije mogao zaspati.
Prevrtao se pored usnule Tereze i sjetio se neega to mu je rekla jednom
davno, usred posve beznaajna razgovora. Govorili su o njegovu prijatelju Z. i
Tereza je izjavila: Da nisam srela tebe, sigurno bih se zaljubila u njega."
Ve tada su te rijei izazvale u Tomau neku udnu melankoliju. Odjednom
je, naime, postao svjestan da je puki sluaj to Tereza voli njega, a ne njegova
prijatelja Z. Da osim njezine ostvarene ljubavi s Tomaem u carstvu mogunosti
postoji jo bezbroj neostvarenih ljubavi prema drugim mukarcima.
Svi smatramo nezamislivim da bi ljubav naega ivota mogla biti neto
lagano, neto bez teine; mislimo da je naa ljubav ono to je moralo biti, da bez
nje na ivot ne bi bio na ivot. ini nam se da sam namrgoeni Beethoven sa
svojom stranom grivom svira naoj velikoj ljubavi svoje Es muss sein!
Toma se sjetio Terezine izjave o prijatelju Z. i zakljuio da iz prie o
njegovoj ivotnoj ljubavi ne odzvanja nikakvo Es muss sein! ve prije Es
kpnnte auch anI
n
Prije sedam godina u bolnici Terezina grada sluajno su otkrili teko
oboljenje mozga i zbog toga pozvali Tomaevog primarijusa na hitnu
konzultaciju. Ali primarijusa je sluajno uhvatio iijas, nije se mogao niti
pokrenuti, pa je u provincijsku bolnicu poslao zamjenika Tomaa.
U gradu je bilo pet hotela, ali Toma je sluajno odsjeo u onome u kojemu je
radila Tereza. Sluajno mu je prije odlaska vlaka ostalo malo slobodna vremena,
pa je otiao u restoran. Tereza je sluajno bila u slubi i sluajno ju je zapalo da
poslui i Tomaa. Bilo je potrebno est sluajnih dogaaja da dovuku Tomaa
do Tereze, kao da on sam nije imao volje za to.

Vratio se u eku radi nje. I takva sudbonosna odluka oslanjala se na ljubav

tako sluajnu da je uope ne bi bilo da njegov ef nije prije sedam godina dobio
iijas. I ta ena, to utjelovljenje apsolutne sluajnosti, lei sad pored njega i
duboko die u snu. Bila je kasna no. Osjeao je sve jae bolove u elucu, to
mu se esto dogaalo u trenucima tjeskobe.
Njeno disanje se jednom ili dvaput pretvorilo u tiho hrkanje. Toma vie nije
znao za suosjeanje. Osjeao je samo pritisak u elucu i oajniko kajanje zbog
odluke da se vrati.
DRUGI DIO
DUA I TIJELO
7.
Bilo bi glupo kad bi autor pokuao uvjeravati itatelja da su njegovi junaci
stvarno ivjeli. Njih nije rodilo majino tijelo, roeni su iz jedne ili dviju
sugestivnih reenica, ili iz jedne osnovne situacije. Tomaa je rodila reenica
einmal ist keinmal. Terezu je rodilo kranje crijeva. Kad je prvi put dola u
Tomaev stan, poela su joj krati crijeva. Nije nikakvo udo, nije ni ruala ni
veerala, samo je prije podneva na peronu pojela sendvi, prije nego to e
sjesti u vlak. Bila je potpuno koncentrirana na svoje hrabro putovanje i
zaboravila je na jelo, a onaj tko ne misli na svoje tijelo postaje njegovom
rtvom. Bilo je strano stajati pred Tomaem i sluati kako joj se utroba buni.
Dolo joj je da zaplae. Sreom, Toma ju je nakon deset sekundi zagrlio pa je
mogla zaboraviti na glasove iz trbuha.
Dovoljno je, meutim, da se ovjek ludo zaljubi i da uz to mora sluati
kranje svojih crijeva. Jedinstvo due i tijela, ta lirska iluzija vremena znanosti,
istoga e se trenutka rasplinuti.
2.
Terezu je, prema tome, rodila situacija koja brutalno otkriva nepomirljivu
dvojnost tijela i due, to, osnovno ljudsko iskustvo.
Nekad davno ovjek je, udei se, oslukivao kako mu iz prsa odjekuje zvuk
pravilnih udara i nije imao pojma o emu je rije. Nije mogao poistovjetiti
samoga sebe s neim tako stranim i nepoznatim kao to je tijelo. Tijelo je bilo
kavez, a u tom kavezu bilo je neto to je gledalo, slualo, bojalo se, razmiljalo
i udilo se. To neto, taj ostatak nakon to je oduzeto tijelo, to je bila dua.
Danas, naravno, tijelo vie nije neto nepoznato. Znamo da je ono to udara u
prsima srce, a da je nos zavretak cijevi koja slui za dovoenje kisika u plua.
Lice nije nita drugo, nego neka vrsta komandne ploe na koju su prikljueni svi
tjelesni mehanizmi: prehrana, vid, sluh, disanje, miljenje.
Otkad je nauio to je to u njegovu tijelu, tijelo manje uznemiruje ovjeka.
Znamo ve i to da je dua jednostavno aktivnost sive mase velikoga mozga.
Dvojnost tijela i due zaodjenula se znanstvenim terminima i moemo joj se
veselo smijati kao starinskoj predrasudi.
I

3.
Nastojala je kroz svoje tijelo vidjeti sebe. Zato je tako esto stajala pred
zrcalom. Kako se bojala da je majka ne uhvati dok se gleda, to njeno zurenje u
ogledalo imalo je karakter tajnog poroka.
Pred zrcalo je nije vukla tatina, nego uenje to vidi svoje ja. Zaboravila je
da gleda u komandnu plou tjelesnih mehanizama. inilo joj se da vidi svoju
duu koja izbija kroz crte lica. Zaboravila je da je nos samo zavretak cijevi za
dovoenje zraka u plua. Ona je u njemu vidjela vjeran odraz svog karaktera.
Dugo je promatrala sebe i na trenutke joj je smetalo to na svom licu
primjeuje majine crte. Zato je sve upornije gledala u sebe i nastojala snagom
volje odstraniti, izbrisati majin lik kako bi na njenu licu ostalo samo ono to je
istinski njezino. Kad bi joj to uspjelo, bili su to opojni trenuci dua je izlazila
na povrinu kao kad vojska nagrne iz potpalublja, ispuni itavu palubu, podie
ruke prema nebu i pjeva.
4.
Ne samo da je bila tjelesno slina majci nego mi se katkad ini da je njen
ivot bio tek produetak majina ivota, kao to je kretanje kugle na kuglani
samo produetak pokreta ruke igraa.
Gdje je i kada zapoelo to kretanje, koje se poslije pretvorilo u Terezin
ivotPModa u trenutku kad je Terezin djed, praki trgovac, poeo glasno slaviti
ljepotu svoje keri, Terezine majke. Imala je tada samo tri ili etiri godine, a on
joj je govorio da izgleda kao Rafaelo-va slika Madone. etverogodinja
Terezina majka je to dobro zapamtila pa je kasnije, dok je sjedila u gimnazijskoj
klupi, umjesto da slua nastavnike, razmiljala kojim je umjetnikim djelima
slina.
Kad je dolo vrijeme za udaju, imala je devet ud-varaa. Svi su kleali u
krugu oko nje. Sjedila je u sredini kao princeza, ne znajui koga da izabere:
jedan je bio lijep, drugi duhovit, trei bogat, etvrti sportski tip, peti je bio iz
najbolje obitelji, esti joj je recitirao stihove, sedmi je proputovao itav svijet,
osmi je svirao na violoni, a deveti je bio od svih najmuevniji. Ali svi su na isti
nain kleali i svi su imali jednake uljeve na koljenima.
To to je na kraju izabrala onog devetog, nije bilo toliko zbog toga to je bio
najmuevniji, nego zato to
namjerno nije pazio kad mu je ona, dok su vodili ljubav, apnula u uho Pazi,
molim te dobro pazi!" Tako je bila prisiljena na brzinu se udati za njega, kad joj
ve nije uspjelo na vrijeme pronai lijenika koji e joj napraviti abortus. Tako
se rodila Tereza. Iz svih krajeva domovine doputovala je bezbrojna rodbina,
naginjala se iznad kolica i gukala. Terezina majka nije gukala. utjela je. Mislila
je na preostalih osam udvaraa i svaki joj se inilo boljim od devetog.
Isto kao ki, i Terezina se majka voljela promatrati u zrcalu. Jednoga je dana
otkrila mnogo sitnih bora oko oiju i sama sebi rekla kako je njezin brak
besmislen. Srela je nemuevnog mukarca koji je iza sebe imao ve nekoliko

pronevjera i dva razorena braka. Mrzila je ljubavnike sa uljevima na

koljenima. Oajniki je eljela da sama klekne. Pala je na koljena pred
pronevjeriteljem i napustila supruga i Terezu.
Najmuevniji mukarac pretvorio se u najtunijeg mukarca. Bio je tako
tuan da mu je bilo sve svejedno. Posvuda je glasno govorio to misli pa ga je
komunistika policija, okirana njegovim neumjesnim izjavama, uhitila, osudila
i bacila u tamnicu. Terezu su istjerali iz zapeaenog stana i poslali majci.
Najtuniji je mukarac nakon kratkog vremena umro u zatvoru, a majka je s
pronevjeriteljem i Terezom odselila u gradi pod planinama. Terezin ouh je
radio u nekom uredu, a majka kao prodavaica u trgovini. Rodila je jo troje
djece, a onda se ponovno pogledala u zrcalo i ustanovila da je stara i runa.
5.
Kad je zakljuila da je izgubila sve, poela je traiti krivca. Krivi su bili svi
kriv je bio njen prvi suprug, muevan i nevoljen, koji je nije posluao kad
mu je aputala u uho da pripazi. Kriv je bio i drugi suprug, nemuevan i voljen,
koji ju je odvukao iz Praga u provincijski gradi i tamo bez prestanka jurio za
enama tako da je stalno patila od ljubomore. Ali ni jednom ni drugom nije
mogla nita. Jedino bie koje joj je pripadalo i nije moglo pobjei, talac koji je
mogao platiti za sve ostale, bila je Tereza.
Uostalom, moda je zaista upravo ona bila kriva za majinu sudbinu. Ona, to
jest apsurdno sjedinjavanje spermatozoida najmuevnijeg mukarca s jajacem
najljepe ene. U toj fatalnoj sekundi koja se zove Tereza dan je znak za poetak
trke na dugoj stazi upropatena majinog ivota.
Majka je neprestano objanjavala Terezi da biti majkom znai rtvovati sve.
Njene su rijei zvuale uvjerljivo, jer je iza njih stajao ivot ene koja je zbog
svoga djeteta izgubila sve. Tereza je sluala i vjerovala da je materinstvo
najvea vrijednost u ivotu, ali istodobno i velika rtva. A ako je materinstvo
utjelovljenje rtve, onda je usud keri Krivica koju je nemogue
6.
Tereza, naravno, nije znala kako je to bilo one noi kad je majka aptala
njezinu ocu u uho neka dobro pazi. Krivica koju je osjeala bila je nejasna kao
praroditeljski grijeh. inila je sve to je mogla da se oslobodi te krivice. Majka
ju je ispisala iz gimnazije pa je od petnaeste godine radila kao konobarca i sve
to bi zaradila davala je majci. Bila je spremna uiniti sve samo da zadobije
njenu ljubav. Vodila je kuanstvo, brinula se za polu-brau, cijele je nedjelje
istila i prala. Bila je to teta, jer je u gimnaziji bila najnadarenija djevojka u
razredu. Teila je neemu viem, ali u tom malom gradu nita vie za nju nije
postojalo. Tereza je prala rublje, a pored korita je leala otvorena knjiga.
Okretala je listove, a na knjigu su padale kapi vode.
U kui se nije znalo za stid. Majka je hodala po stanu samo u rublju, katkad
bez grudnjaka, a katkad, u ljetnim danima, potpuno naga. Ouh nije hodao nag,
ali je imao obiaj ui u kupaonicu uvijek kad je Tereza bila u kadi. Jednom se

zbog toga zakljuala, a majka je digla dreku: Za koga ti sebe smatra? Sta
misli tko si ti? Misli da e ti odgristi tvoju ljepotu?"
(Ta situacija zorno pokazuje da je mrnja prema keri bila u majci jaa od
ljubornpie,,Krivica keri bila
je beskrajna i obuhvaala je i nevjerstva drugog supruga. Ako se ki eli
emancipirati, ako inzistira na nekim svojim pravima da se, na primjer,
zakljuava u kupaonicu za majku je to manje prihvatljivo nego eventualno
muevo seksualno zanimanje za Terezu.) Jednom prilikom, zimi, majka je
etkala po stanu gola pri upaljenu svjetlu. Tereza je pourila navui zavjese da
majku ne gledaju iz kue preko puta. Iza sebe je ula njen smijeh. Dan kasnije
dole su k majci prijateljice susjeda, kolegica iz trgovine, mjesna uiteljica i
jo dvije-tri ene koje su imale obiaj redovito se sastajati. Tereza je na trenutak
ula u sobu zajedno sa esnaestogodinjim sinom jedne od njih, a majka je to
smjesta iskoristila da ispria kako je sino njena ki titila njezin stid. Smijala
se, a smijale su se i ostale ene. "Tereza se ne eli pomiriti s tim da ljudsko
tijelo pia i prdi", rekla je majka. Tereza je pocrvenjela, ali majka je nastavila:
Zar u tome ima neto loe?" I odmah je sama odgovorila na postavljeno pitanje
glasno je pustila vjetar. Sve su se ene smijale.
7.
Majka glasno podriguje, pria bez uvijanja o svom seksualnom ivotu,
pokazuje umjetnu vilicu. Nauila je da je spretno otkai jezikom u ustima tako
da joj, kad se nasmije, gornja eljust padne na donje zube, a lice iznenada dobije
zastraujui izraz.
Njeno ponaanje nije nita drugo nego jedna jedina silovita gesta kojom
odbacuje svoju ljepotu i mladost. U vrijeme kad je devet udvaraa klealo u
krugu oko nje, budno je uvala svoju golotinju. Kao da je mjerom stida htjela
izraziti vrijednost koju ima njeno tijelo. Ako se danas vie ne stidi, ini to
radikalno, kao da tom be-stidnou eli sveano povui crtu preko ivota i
viknuti da mladost i ljepota, koje je nekad toliko cijenila, nemaju u stvari
nikakve vrijednosti.
ini mi se da je Tereza produenje one geste kojom je majka daleko od sebe
odbacila svoj ivot ljepotice.
(A ako Tereza ima i sama nervozne pokrete, nedovoljno elastine geste, tome
se ne treba uditi ona velika majina gesta, divlja i samounitavajua, ostala
je u Terezi, postala je Tereza!)
8.
Majka trai pravdu za sebe i zahtijeva da krivac bude kanjen. Zato inzistira
na tome da ki ostane s njom u svijetu bestidnosti, u kome mladost i ljepota
nita ne znae, gdje je itavo ovjeanstvo samo jedan golemi koncentracioni
logor tijela koja su sva slina jedno drugome i u kojima su due nevidljive.
Sad moemo bolje shvatiti smisao tajnoga Terezi-na poroka, njenih estih i
dugih pogleda u zrcalo. Bila je to borba s majkom. Bila je to enja da ne bude

tijelo kao to su ostala tijela, ve da na povrini vlastita lica vidi vojsku due
koja je nagrnula iz potpalublja". To nije bilo nimalo lako, jer je dua, tuna,
bojaljiva, uplaena, bila negdje duboko u Terezi i stidjela se izai na vidjelo.
Tako je bilo upravo onoga dana kad je prvi put susrela Tomaa. Provlaila se
izmeu pijanaca u restoranu, tijelo joj je bilo savijeno pod teinom krigli piva
na posluavniku, a dua joj je bila negdje u elucu ili pankreasu. I upravo u tom
trenutku Toma joj se obratio. To je obraanje bilo vrlo znaajno, jer je dolazilo
od nekoga tko nije poznavao ni njezinu majku ni pijance koji su joj svakoga
dana upuivali stereotipne, vulgarne primjedbe. Status tuinca uzdizao ga je
iznad ostalih.
Uzdizalo ga je jo neto na stolu je drao otvorenu knjigu. U toj njenoj
krmi jo nitko nije sjedio s otvorenom knjigom na stolu. Knjiga je za Terezu
bila znak prepoznavanja pripadnika tajnog bratstva. Grubom svijetu koji ju je
okruivao mogla se oduprijeti samo jednim orujem knjigama koje je
posuivala u gradskoj knjinici, naroito romanima. Proitala ih je bezbroj, od
Fieldinga do Thomasa Manna. Pruali su joj mogunost imaginarnog bijega od
ivota u kome nije nalazila nikakvo zadovoljstvo, ali bili su joj vani i kao
predmeti voljela je etati ulicama s romanom ispod ruke. Bili su joj isto to i
elegantni tap za dendija iz prologa stoljea. inili su je razliitom od drugih.
(Usporedba knjige s elegantnim tapom dendija nije sasvim tona. Stap je
inio dendija ne samo razliitim od drugih, nego i mondenim i pomodnim.
Knjiga je inila Terezu razliitom od drugih, ali ju je inila staromodnom. Bila
je, naravno, jo odve mlada da bi sama mogla uvidjeti koliko je staromodna.
Mladii koji su prolazili pored nje s bunim tranzistorima u rukama doimali su
joj se glupima. Izmaklo joj je, meutim, da su moderni.)
Onaj koji joj se obratio bio je tuinac, ali i lan tajnoga bratstva. Obratio joj
se pristojno i Tereza je osjetila kako se njezina dua probija na povrinu kroz
sve arterije, vene i pore, da mu se pokae.
9.
Kada se Toma vratio iz Ziiricha u Prag, misao da je njegov susret s Terezom
posljedica est malo vjerojatnih sluajnosti izazivala je u njemu osjeaj
nelagode.
Samo, nije li dogaaj utoliko znaajniji i dragocjeniji to je vie sluajnosti
potrebno da do njega doe?Samo sluaj nam moe izgledati kao poruka. Ono
to se dogaa silom prilika, ono to oekujemo, ono to se ponavlja svakoga
dana, to je nijemo. Samo sluajnost nam govori. Nastojimo itati iz nje kao
vraare iz ara koje ostavlja kaveni talog na dnu alice.
Toma je Terezi u njenom restoranu izgledao kao apsolutna sluajnost. Sjedio
je za stolom iznad otvorene knjige. Podigao je pogled prema Terezi i nasmijao
se. Jedan konjak rekao je.
U tom trenuku iz radija je odzvanjala glazba. Tereza je otila iza anka po
konjak i okrenula gumb da odzvanja jo glasnije. Prepoznala je Beethovena.

Poznavala ga je od vremena kad je u njihov grad doputovao kvartet iz Praga.

Tereza je (koja je, kako znamo, eznula za neim viim") otila na koncert.
Dvorana je bila prazna. Osim nje bili su tu jo samo gradski apotekar i njegova
ena. Na podiju je, prema tome, Jtkdiftkvartet glazbenika, a u dvorani tercet
sluatelja.
ali muziari su bili tako dobri da nisu otkazali koncert, nego su cijelu veer
svirali posljednja tri Beethovenova kvarteta samo za njih.
Apotekar je poslije koncerta pozvao glazbenike na veeru i zamolio
nepoznatu djevojku da i ona poe s njima. Od tog vremena Beethoven se
pretvorio u sliku svijeta na drugoj strani, svijeta za kojim je eznula. Dok je sa
anka nosila konjak za Tomaa, nastojala je proitati tu sluajnost kako je to
mogue da upravo sada, dok nosi konjak nepoznatu mukarcu koji joj se svia,
uje Beethovena?
U nunosti nema arolija, a sluajnost ih je puna. Ako ljubav treba da bude
nezaboravna, oko nje se od prvog trenutka moraju okupljati sluajnosti kao
ptice oko svetoga Franje Asikog.
10.
Pozvao ju je da plati. Zatvorio je knjigu (znak prepoznavanja tajnog bratstva),
a ona ga je poeljela upitati to to ita.
Moete li mi napisati raun na broj sobe? upitao je.
Naravno rekla je. Koji broj? Pokazao joj je klju za koji je bila
privrena
drvena ploica s crvenom esticom.
Ba neobino rekla je. Broj est.
Sto je u tome neobino? upitao je. Sjetila se da je u Pragu, prije nego
to su se
roditelji rastali, stanovala u kui na broju est. Rekla je, meutim, neto
drugo (a na nama je da registriramo taj lukavi potez): Vi imate sobu broj est,
a meni u est sati zavrava smjena.
A moj vlak ide u sedam rekao je nepoznati mukarac.
Nije znala to da kae, dala mu je raun da ga potpie i odnijela ga na
recepciju. Kad je zavrila s poslom, stranac vie nije sjedio za stolom. Je li
shvatio njenu diskretnu poruku? Izala je iz restorana uzbuena.
Preko puta hotela nalazio se malen, prorijeeni park, oupani park prljavog
malog grada, koji je njoj
uvijek predstavljao otok ljepote bio je tu travnjak, etiri topole, klupe,
tuna vrba i grmovi forzicija.
Sjedio je na utoj klupi s koje je mogao vidjeti ulaz u restoran. Upravo na toj
klupi sjedila je juer s knjigom u ruci! U tom je trenutku shvatila (ptice
sluajnosti su joj slijetale na ramena) da joj je taj nepoznati mukarac suen.
Obratio joj se, pozvao je da sjedne pokraj njega. (Vojska njene due je nagrnula

na palubu tijela.) Zatim ga je otpratila na stanicu, a on joj je na rastanku dao

svoju posjetnicu i telefonski broj. Ako sluajno nekad doete u Prag...
7 7.
Ta posjetnica koju joj je dao u posljednjem trenutku, a jo vie poticaj
sluajnosti (knjiga, Beethoven, broj est, uta klupa u parku), dali su joj
hrabrosti da ode od kue i promijeni svoju sudbinu. Moda su upravo te
sluajnosti (uostalom, sasvim skromne, sive, potpuno u skladu s tim
beznaajnim gradom) pokrenule njenu ljubav i postale izvor energije koju nee
iscrpiti do kraja ivota. Na je svakodnevni ivot neprestano bombardiran
sluajnostima, tonije reeno sluajnim susretima ljudi i dogaaja koje
nazivamo koincidencijama. Koincidencija znai da se dva neoekivana
dogaaja odigravaju istodobno, da se susreu Toma se pojavi u restoranu i
istodobno zazvui Beethovenova glazba. Golemu veinu takvih koincidencija
ovjek uope ne primjeuje. Da je u restoranu za stolom umjesto Tomaa sjedio
gradski mesar, Tereza ne bi uope primijetila da iz radija odzvanja Beethoven
(iako je susret Beethove-na i mesara takoer zanimljiva koincidencija). Ljubav
to se javlja izotrila je u njoj smisao za lijepo, i ona tu glazbu vie nikad nee
zaboraviti. Bit e duboko ganuta svaki put kad je uje. Sve to se u tim
trenucima bude dogaalo oko nje bit e ozareno tom glazbom i postat e lijepo.
Na poetku romana koji je nosila ispod ruke kad je dola kod Tomaa, Ana se
susree s Vronskim pod udnim okolnostima. Nalaze se na peronu s kojega se
netko upravo bio bacio pod vlak. Na kraju romana baca se pod vlak Ana. Ta
simetrina kompozicija, kod koje se pojavljuje isti motiv na poetku i na kraju,
moe izgledati tipino romaneskna". Da, slaem se, ali samo pod uvjetom da
rije romaneskna" ne shvatite kao izmiljen", umjetni", razliit od ivota".
Jer upravo tako su komponirani ljudski ivoti. Komponirani su kao skladba.
ovjek, voen svojim smislom za lijepo, pretvara sluajni dogaaj
(Beethovenovu glazbu, smrt na eljeznikoj stanici) u motiv koji e zauvijek
ostati u skladbi njegova ivota. Vraat e mu se, ponavljat e ga, mijenjat e ga i
razvijati kao kompozitor temu svoje sonate. Ana je mogla oduzeti sebi ivot i na
drugi nain, ali motiv eljeznike stanice i smrti, taj nezaboravni motiv povezan
s raanjem ljubavi, privlaio ju je, u trenucima oajanja, svojom mranom
ljepotom. ovjek i ne znajui komponira svoj ivot prema zakonima ljepote i u
trenucima najdubljega beznaa.
Romanu se, prema tome, ne moe zamjeriti to je fasciniran tajanstvenim
susretima sluajnosti (kao to je susret Vronskog, Ane, perona i smrti, ili susret
Beetho-vena, Tomaa, Tereze i konjaka), ali se zato moe s pravom predbacivati
ovjeku to je u svom svakodnevnom ivotu slijep za takve sluajnosti pa mu
ivot zbog toga gubi dimenziju ljepote.
12.

Probuena slijetanjem ptice sluajnosti na ramena, uzela je tjedan dana

odmora i, ne govorei nita majci, sjela u vlak. esto je odlazila u toalet
pogledati se u zrcalo i zamoliti duu da u presudnom danu njenog ivota ni na
trenutak ne napusti palubu tijela. I dok se tako promatrala, odjednom se uplaila
osjetila je peckanje u grlu. Zar da se u presudnom danu svoga ivota razboli?
Ali povratka vie nije bilo. Javila mu se telefonom s kolodvora a kad je
otvorio vrata, poela su joj strahovito zavijati crijeva. Postidjela se. Bilo je to
kao da u trbuhu nosi svoju majku koja se sad cereka ne bi li joj pokvarila susret
s Tomaem.
U prvom je trenutku imala osjeaj da e je zbog tih neukusnih zvukova
otjerati, ali on ju je, umjesto toga, zagrlio. Bila mu je zahvalna to se ne obazire
na to kranje i strastveno ga je ljubila, zamagljenih oiju. Nije prola ni minuta i
ve su vodili ljubav. Ciala je. Ve je imala groznicu. Dobila je gripu. Kraj
cijevi za voenje kisika u plua bio je zaepljen i crven.
Onda je drugi put dola s tekim kovegom u koji je potrpala sve svoje stvari,
odluna da se vie nikad ne vrati u mali grad. Pozvao ju je k sebi tek drugog
dana
na veer. Prenoila je u jeftinu hotelu, ujutro odnijela koveg u garderobu na
kolodvoru a zatim je do veeri lutala po Pragu sAnom Karenjinom ispod ruke.
Uveer je pozvonila, otvorio je vrata a ona nije isputala knjigu iz ruke kao da je
ona ulaznica u Tomaev svijet. Postala je svjesna da ima samo tu jednu bijednu
ulaznicu i dolazilo joj je da zaplae. Da ne bi zaplakala, bila je govor-ljiva,
govorila je glasno i smijala se. I opet ju je vrlo brzo nakon dolaska stegnuo u
zagrljaj pa su vodili ljubav. Stupila je u maglu u kojoj se nita nije moglo
vidjeti, u kojoj su se mogli uti samo njeni krici.
13.
To nije bilo uzdisanje i jecanje, bili su to zaista krici. Vikala je tako da je
Toma morao odmaknuti glavu od njezina lica. Imao je osjeaj da e mu njen
glas probiti bubnji. Ti krici nisu bili izraz ulnosti. ulnost je maksimalna
mobilizacija ula ovjek napeto promatra onog drugog i oslukuje svaki
zvuk. A njeni krici su, suprotno tomu, imali za cilj pomraenje ula da nita ne
vide i ne uju. To je vikao sam naivni idealizam njene ljubavi koja je htjela da
bude negacija svih suprotnosti, negacija dvojnosti tijela i due pa moda i
negacija vremena.
Je li imala zatvorene oi? Nije, ali nikamo nije gledala, zurila je u prazninu
tavanice. I povremeno je naglo okretala glavu na jednu pa na drugu stranu.
Kad su krici utihnuli, zaspala je pored njega i cijele ga noi drala za ruku.
Jo kad je imala osam godina, navikla se da prije nego to e zaspati stee
jednu ruku drugom zamiljajui da dri ovjeka kojeg voli, ovjeka svog ivota.
Zato nije teko shvatiti zato je s takvom upornou stezala u snu Tomaevu
ruku vjebala je, pripremala se za to od djetinjstva.

14.
Djevojka koja, umjesto da ide za neim viim", mora nositi pijancima pivo,
a u nedjelju prati prljavo rublje svoje polubrae, stvara u sebi veliku rezervu
vitalnosti, rezervu o kakvoj ne mogu ni sanjati ljudi koji studiraju na
sveuilitima i zijevaju nad knjigama. Tereza je proitala vie nego oni, saznala
je o ivotu vie nego oni, ali nikad toga nee biti svjesna. Ono po emu se
ovjek koji je studirao razlikuje od samouka nije koliina znanja nego to to u
prvoga imamo umjesto vitalnosti samouvjerenost. Elan s kojim se Tereza u
Pragu bacila u ivot bio je istodobno silovit i labilan. Kao da je oekivala da e
joj jednoga dana netko rei: Ti ne spada ovamo! Vrati se tamo otkud si dola!"
Sva njena volja za ivotom visila je o jednoj niti o Tomaevom glasu, koji je
nekad izvukao na povrinu njenu duu skrivenu negdje u utrobi.
Tereza je dobila mjesto u fotografskom laboratoriju, ali to joj nije bilo
dovoljno. Htjela je sama fotografirati. Tomaeva prijateljica Sabina posudila joj
je tri-etiri monografije slavnih majstora kamere, sastala se s njom u kavani i
nad otvorenim knjigama joj objasnila to je zanimljivo na pojedinim
fotografijama. Tereza ju je utke sluala, s koncentracijom koju je malo
'{
koji profesor vidio u svojih aka. Zahvaljujui Sabini shvatila je srodnost
fotografije i slikarstva i prisiljavala je Tomaa da ide na sve izlobe koje su
prireivane u Pragu. Brzo joj je uspjelo objaviti neke svoje fotografije u
ilustriranom asopisu i jednoga je dana prela iz laboratorija meu
profesionalne fotografe lista.
Iste veeri otili su s prijateljima u bar da proslave to unapreenje i pleu.
Toma je bio loe raspoloen i, kad je navalila da joj kae to se dogodilo,
priznao joj je, nakon to su se vratili kui, da je bio ljubomoran kad je vidio
kako plee s njegovim kolegom.
Bio si zaista ljubomoran? pitala ga je barem deset puta, kao da joj je
javio da je dobila Nobelovu nagradu pa ne moe povjerovati.
Naposljetku ga je uhvatila oko pasa i zaplesala s njim po sobi. Nije to bio
drutveni ples kakav je prije sata izvodila u baru. To je bila neka seoska
poskoica, ludo skakutanje pri kome je dizala noge visoko u zrak, nespretno
skakala i vukla ga po sobi tamo-amo.
Na nesreu, ubrzo nakon toga poela je i sama patiti od ljubomore, ali ta
ljubomora nije bila za Tomaa Nobelova nagrada, nego teret kojeg e se rijetiti
tek kratko vrijeme prije smrti.
I
15.
Stupala je oko bazena gola s jo mnogo drugih golih ena, Toma je sjedio u
koari objeenoj ispod svoda plivalita, vikao na njih, tjerao ih da pjevaju i
prave u-njeve. One koje nisu dobro izvodile vjebu, ubijao je.

Htio bih se jo jednom vratiti na taj san. Njegov uas nije poeo u trenutku
kad je Toma ispalio prvi hitac. San je bio straan od samoga poetka. Bilo je
strano to mora gola stupati paradnim korakom s drugim golim enama. To je
za Terezu bio pojam uasa. Dok je bila kod majke, nije se smjela zakljuavati u
kupaonici. Majka joj je time htjela rei kako je njeno tijelo isto kao sva druga
tijela, kako nema pravo na stid, kako nema nikakva razloga skrivati neto to
postoji u milijardama primjeraka. U majinu svijetu sva su tijela bila jednaka i
stupala su u koloni, jedno za drugim. Golotinja je za Terezu od djetinjstva bila
znak obvezne uniformnosti koncentracionog logora, znak ponienja.
Odmah na samom poetku toga sna postojao je jo jedan uas sve ene
bile su prisiljene pjevati! Ne samo to su im tijela bila jednaka, podjednako
bezvrijedna, ne samo da su bila obini zvuni mehanizmi bez due, nego su se
ene morale i radovati tome! Bila je to radosna solidarnost stvorenja bez due!
ene su bile
sretne to su odbacile teret due, taj smijeni ponos, iluziju o jedinstvenosti, i
to su sve jednake. Tereza je pjevala s njima, ali se nije radovala. Pjevala je od
straha da e je ene ubiti ako ne bude pjevala s njima.
Ali to je trebalo znaiti to da je Toma pucao u njih, to su jedna za drugom
padale mrtve u bazen?
ene koje se raduju to su jednake, to se meusobno ne razlikuju, slave, u
stvari, svoju buduu smrt, koja e njihovu istovjetnost uiniti apsolutnom. Hitac
je, prema tome, bio tek sretna kulminacija njihova mrtvakog stupanja. Zato su
se poslije svakog ispaljenog metka radosno smijale i pjevale jo glasnije dok je
les tonuo u dubinu.
Ali zato je upravo Toma pucao i zato je htio ubiti i Terezu?
Zato to je upravo on poslao Terezu meu njih. To je ono to san eli rei
Tomau kad mu ve Tereza ne zna rei sama. Dola je k njemu da bi pobjegla iz
majina svijeta u kome su sva tijela bila jednaka. Dola je k njemu da bi njeno
tijelo postalo jedinstveno i nezamjenjivo. A on je sad ponovno nacrtao znak
jednakosti izmeu nje i drugih sve ih ljubi na jednak nain, miluje ih na
jednak nain, ne pravi nikakvu, nikakvu, nikakvu razliku izmeu Terezina tijela
i drugih tijela. Tako ju je ponovno poslao u svijet iz kojeg je htjela pobjei.
Poslao ju je stupati golu s drugim golim enama.
16.
Sanjala je naizmjenino tri serije snova prva serija, u kojoj su divljale
make, govorila je o njenim patnjama za ivota. Druga serija je u bezbroj
varijacija prikazivala prizor njenog pogubljenja. Trea je govorila o njenom
ivotu poslije smrti, kad se ponienje pretvorilo u stanje koje nikada nee imati
kraja.
U tim se snovima nije imalo to deifrirati. Optuba protiv Tomaa bila je
tako jasna da je mogao samo utjeti i sputene glave milovati Terezu po ruci.

Osim toga to su mnogo govorili, ti su snovi bili i lijepi. To je okolnost koja

je izmakla Freudu kad je postavljao svoju teoriju snova. San nije samo poruka
(eventualno ifrirana poruka), nego i estetska aktivnost, igra mate koja je
vrijednost sama po sebi. San je dokaz da fantazija, sanjarenje o onome to se
nije dogodilo, spada u najosnovnije ljudske potrebe. Tu je korijen izdajnike
opasnosti od sna. Kad san ne bi bio lijep, ne bi ga bilo teko brzo zaboraviti. A
ona se neprestano vraala svojim snovima, ponavljala ih u sebi, pretvarala ih u
legende. Toma je ivio hipnotiziran arolijom jedva podnoljive ljepote
Terezinih snova.
Tereza, Terezice, kamo se to gubi? Ta ti svakog dana sanja o smrti, kao
da zaista eli otii...
govorio je dok su sjedili jedno nasuprot drugome za stoliem u vinskoj
konobi.
Bio je dan, razum i volja opet su vladali. Kap crvenog vina polako je tekla niz
staklo ae i Tereza je rekla: Ja tu nita ne mogu, Toma. Ta ja sve
razumijem. Znam da me voli. Znam da ta tvoja nevjerstva nisu nikakva
tragedija...
Gledala je u njega s ljubavlju, ali se bojala noi koja dolazi, plaila se svojih
snova. Njen ivot je bio prepolovljen, i te dvije polovine borile su se
meusobno danju i nou.
17.
18.
Onaj tko neprestano tei nekamo vie" mora raunati s tim da e jednoga
dana osjetiti vrtoglavicu. A to je to vrtoglavica? Strah od pada? I zato
dobivamo vrtoglavicu i na vidikovcu, iza sigurne ograde? Vrtoglavica nije strah
od pada, ve neto sasvim drugo. Vrtoglavica znai da nas dubina ispod nas
privlai, mami, da izaziva u nama enju za padom kojoj se izbezumljeni
suprotstavljamo.
Povorka golih ena oko bazena, leevi u pogrebnim kolima koji se raduju to
je Tereza mrtva kao i oni, to je bilo ono dolje" kojeg se uasavala, odakle je
jednom ve pobjegla, ali koje ju je i dalje na neki tajanstven nain privlailo. To
je bila njezina vrtoglavica dozivanje slatke (gotovo vesele) rezignacije prema
sudbini i dui. Dozivala ju je solidarnost stvorenja bez due i u trenucima
slabosti dolazila je u iskuenje da se odazove tom pozivu i vrati majci. Javljala
joj se elja da povue vojsku due s palube tijela, da sjedne meu majine
prijateljice i da se smije tome to je jedna od njih glasno pustila vjetar. Da stupa
s njima naga oko bazena i pjeva.
Tono je da je Tereza do odlaska od kue neprestano ratovala s majkom, ali
ne zaboravimo da ju je istodobno nesretno voljela. Bila je spremna uiniti za nju
bilo to samo kad bi to majka zatraila od nje glasom ljubavi. I nala je snage da
ode samo zato to nikad nije ula taj glas.

Kad je majka shvatila da je svojom agresivnou izgubila vlast nad keri,

poela joj je u Prag pisati pisma ispunjena jadikovkama. Zalila se na mua, na
poslodavca, na zdravlje, na djecu i nazivala Terezu jedinim biem koje joj je
ostalo. Terezi se uinilo da konano uje glas majine ljubavi za kojim je
eznula dvadeset godina i poeljela se vratiti. eljela se vratiti utoliko vie to
se osjeala slabom. Tomaeva nevjerstva naglo su joj otkrila koliko je
bespomona, a iz osjeaja bespomonosti rodila se vrtoglavica, neizdriva
enja za padom. Jednoga dana majka ju je nazvala telefonom. Navodno boluje
od raka. ivjet e moda samo jo nekoliko mjeseci. Ta vijest pretvorila je
Terezino oajanje zbog Tomaevih nevjerstava u pobunu. Predbacivala je sebi
da je izdala majku zbog mukarca koji je ne voli. Bila je spremna zaboraviti sve
ime ju je majka muila. Sad je bila u stanju da je shvati. Ta obje se flaJa^e u..
istoj situaciji majka voli ouha, kao to Tereza voli Tomaa, a ouh mui
majku varajui je s drugim enama, kao i Toma Terezu. Ako se majka runo
odnosila prema Terezi, to je bilo samo zato to je previe patila.
Ispriala je Tomau da joj je majka bolesna i rekla mu da e uzeti tjedan dana
odmora i otputovati k njoj. Glas joj je bio pun prkosa.
Kao da je naslutio da je ono to je privlai majci u stvari zov dubine, Toma
je bio protiv tog putovanja. Nazvao je bolnicu u malom gradu. Evidencija o
oboljenjima od raka vodi se u ekoj vrlo temeljito pa je bez tekoa ustanovio
da u Terezine majke nikad nije otkriveno ni-. ta to bi ukazivalo na rak i da u
toku posljednjih godinu dana nije uope bila kod lijenika.
Posluala je Tomaa i nije otputovala k majci, ali je istoga dana pala na ulici i
razbila koljeno. Hod joj je postao nesiguran i gotovo se svakoga dana dogaalo
da padne, da se udari u neto, ili da ispusti neki predmet koji je drala u rukama.
U njoj je tinjala nesvladiva enja za padom. ivjela je u stanju neprestane
vrtoglavice.
Onaj tko pada kae Podigni me!" I Toma ju je strpljivo podizao.
19.
Htjela bih da vodimo ljubav u mom atelijeru kao da je pozornica. Da
naokolo stoje ljudi, ali da nam ne smiju prii. I da ne mogu odvojiti pogled od
nas..."
Kako je vrijeme prolazilo, ta je slika postupno gubila prvobitnu sposobnost
ranjavanja i poela je uzbuivati. Nekoliko je puta aptom opisivala tu situaciju
Tomau dok su vodili ljubav.
Uinilo joj se da je otkrila nain na koji moe izbjei kanjavanje, kako je
shvaala svako Tomaevo nevjerstvo neka je povede sa sobom! Neka je vodi
kod svojih ljubavnica! Moda bi tako njezino tijelo postalo opet prvo i jedino.
Njezino tijelo bi postalo njegov alter ego, njegov autant i asistent.
Ja u ih svlaiti, okupat u ih u kadi i dovesti ih tebi... aptala mu je
dok su leali stisnuti jedno uz drugo. eznula je da se pretvore u jedno hermafroditsko bie i da tijela drugih ena budu njihove zajednike igrake.

20.
Da postane alterego njegova poligamnog ivota. Toma nije bio u stanju to
shvatiti, a ona se nije mogla osloboditi te predodbe, pa se pokuala zbliiti sa
Sabinom. Predloila je da joj napravi seriju fotografskih portreta. Sabina ju je
pozvala u atelijer i konano je vidjela tu veliku prostoriju usred koje je stajao
iroki kau kvadratna oblika, kao podij.
Prava je sramota to jo nisi bila kod mene rekla je Sabina pokazujui
joj slike koje su stajale naslonjene na zid. ak je odnekud izvukla staro platno
koje je slikala jo u koli. Na njemu je bilo prikazano graenje eljezare. Slikala
je eljezaru u vrijeme kad je kola zahtijevala najstroiji realizam (moderna
umjetnost, smatralo se tada, podriva socijalizam) i Sabina je, vodena
natjecateljskim duhom, nastojala biti stroija od profesora pa je slikala tako da
se na platnu ne moe zapaziti potez kista, da bude slino kolor fotografiji.
Ovu sam sliku upropastila. Kapnula mi je na nju crvena boja. Najprije sam
bila nesretna, a onda mi se ta mrlja poela sviati, jer je izgledala kao pukotina.
Kao da gradilite vie nije pravo gradilite, nego obina kazalina dekoracija,
gradilite naslikano na kulisama. Poela sam se igrati s tom pukotinom,
proirivati je,
zamiljati to bi se kroz nju moglo vidjeti. I tako sam izradila prvi ciklus slika
koje sam nazvala Kulise. Nikome ih, naravno, nisam smjela pokazati. Izbacili bi
me iz kole. U prvom planu bio je uvijek savreno realistian svijet, a iza njega,
kao kroz poderano platno kulisa, moglo se vidjeti neto drugo, neto tajanstveno
ili apstraktno.
Nekoliko trenutaka je utjela, a onda dodala: Naprijed je bila razumljiva
la, a otraga nerazumljiva istina.
Tereza je ponovno sluala s onom nevjerojatnom koncentracijom kakvu je
malo koji profesor vidio na licu svoga aka i otkrivala da zaista sve Sabinine
slike, stare i najnovije, govore uvijek o istom, da su sve susret dviju tema, dvaju
svjetova, da podsjeaju na fotografije nastale dvostrukom ekspozicijom filma.
Krajolik iza kojeg se nazire stolna lampa. Ruka koja sa stranje strane kida
platno s idilinom mrtvom prirodom, jabukama, orasima i osvijetljenom
boinom jelkom.
Osjetila je divljenje prema Sabini, a kako se slikarica drala prijateljski, to
divljenje nije bilo praeno strahom ni nepovjerenjem i pretvorilo se u simpatiju.
Bila je gotovo zaboravila na to da ju je dola slikati. Sabina ju je bila
prisiljena sama podsjetiti na to. Otrgla je pogled od slika i ponovno ugledala
kau koji je stajao usred sobe kao podij.
21.
Pokraj kaua stajao je noni ormari a na njemu stalak u obliku ljudske glave,
stalak kakve upotrebljavaju frizeri da na njima dre perike. Na Sabininom
stalku, meutim, nije stajala perika nego polucilindar. Sabina se nasmijala.
To je eir moga djeda.

Takav eir, crn, tvrd, okrugao, Tereza je vidjela samo na filmu. Takav je eir
nosio Chaplin. Nasmijala se, uzela eir i dugo ga razgledala. Zatim je upitala:
Hoe da te fotografiram s ovim eirom? Sabina se dugo smijala tom
pitanju. Tereza je odloila polucilindar, uzela fotoaparat i poela slikati.
Nakon gotovo jednoga sata iznenada je upitala:
Da li bi eljela da te slikam nagu?
Nagu? rekla je Sabina, nasmijavi se.
Da ponovila je Tereza hrabro svoj prijedlog.
Za to se treba najprije napiti rekla je Sabina i otvorila bocu vina.
Tereza je osjeala slabost u itavu tijelu, utjela je, dok je Sabina etala po
sobi s aom vina u ruci i priala o svom djedu, koji je bio gradonaelnik nekog
malog grada. Sabina ga nikad nije upoznala i jedino to joj je ostalo od njega
bio je taj eir i uz njega fotografija na kojoj se vidjela tribina, a na njoj nekoliko mjesnih uglednika.
Jedan od njih bio je njen djed. Ni po emu se nije moglo zakljuiti to rade na
toj tribini, prisustvuju li nekoj proslavi ili otkrivaju spomenik nekom drugom
ugledniku koji je takoer u sveanim prilikama nosio polucilindar na glavi.
Sabina je dugo priala o polucilindru i djedu i kad je iskapila treu au, rekla
je Priekaj! i otila u kupaonicu.
Vratila se u kupaem ogrtau. Tereza je uzela fotoaparat i prinijela ga oku.
Sabina je rairila ogrta.
li
22.
Fotoaparat je sluio Terezi kao mehaniko oko kroz koje je promatrala
Tomaevu ljubavnicu i kao veo kojim je pred njom skrivala lice.
Sabini je trebalo vremena da potpuno odbaci ogrta. Situacija u kojoj se nala
bila je ipak malo neu-godnija nego to je pretpostavljala. Nakon nekoliko
minuta prila je Terezi i rekla: A sad u fotografirati ja tebe. Svui se.
Rijei svui se" Sabina je ula mnogo puta od Tomaa i one su joj ostale u
glavi. Nareenje to ga je Tomaeva ljubavnica uputila Tomaevoj eni bilo je,
prema tome, Tomaevo nareenje. Povezao je te dvije ene istom maginom
reenicom. Imao je svoj nain da neduni razgovor sa enom pretvori u erotsku
situaciju nije to radio ni milovanjem, ni dodirom, ni laskanjem, ni molbom
nego naredbom koju je izgovarao naglo, iznenadno, tihim glasom, ali energino
i autoritativno, i uvijek s fizikim odstojanjem; nikad u takvom trenutku nije
dodirivao enu. I Terezi je esto istim tonom govorio Svui se!" pa i kad bi to
rekao tiho, i kad bi to samo apnuo, bilo je to nareenje. A ona bi uvijek osjetila
uzbuenje zbog toga to se pokorava. Sad je ula te iste rijei i elja da poslua
bila je u njoj moda

jo vea, jer je posluati stranu osobu posebna ludost, ludost u ovom sluaju
utoliko ljepa to naredbu ne izdaje mukarac nego ena.
Sabina je uzela fotoaparat i Tereza se svukla. Stajala je pred Sabinom gola i
razoruana. Doslovno razoruana, to jest bez aparata kojim je maloas krila lice
i istodobno nianila u Sabinu, kao orujem. Predana Tomaevoj ljubavnici na
milost i nemilost. To prekrasno preputanje ju je opijalo. eljela je da sekunde u
kojima stoji naga pred njom nikad ne minu.
Mislim da je i Sabina osjetila posebnu aroliju situacije kad se pred njom
nala ena njenog ljubavnika, udno podatna i plaha. Dva ili tri puta je
pritisnula okida a onda, kao da se uplaila te oaranosti i pokuala je brzo
otjerati, prasnula u smijeh.
Nasmijala se i Tereza, pa su se brzo odjenule.
23.
Sva prijanja zlodjela ruske imperije odvijala su se prikrivena diskretnom
sjenom. Deportacija milijuna Litvanaca, umorstvo stotina tisua Poljaka,
likvidacija krimskih Tatara, sve je to ostalo u sjeanju bez fotografskih
dokumenata pa, prema tome, kao neto to se ne moe dokazati, to e biti prije
ili poslije proglaeno za izmiljotinu. Nasuprot tome, upad u Cehoslovaku
1968. godine do najmanjih je pojedinosti fotografiran, snimljen na film i
pohranjen u arhive itavog svijeta.
eki fotografi i snimatelji bili su svjesni da upravo oni mogu uiniti ono
jedino to je jo bilo mogue uiniti: sauvati za daleku budunost sliku nasilja.
Tereza je provela na ulicama punih sedam dana, fotografirajui ruske vojnike i
oficire u svim moguim situacijama koje su odavale stvarni karakter invazije.
Rusi nisu znali to da rade. Dobili su precizne instrukcije kako da se ponaaju
ako netko puca na njih ili ih gaa kamenjem, ali im nitko nije rekao to da rade
ako netko u njih uperi objektiv fotoaparata.
Potroila je gomilu filmova. Priblino polovicu je podijelila stranim
novinarima kao nerazvijene negative (granice su ostale otvorene, novinari su
dolazili da barem osjete atmosferu i bili su zahvalni za svaki dokument). Mnoge su njezine fotografije objavljene u raznim stranim listovima
na njima su se vidjeli tenkovi, stisnute pesnice, sruene kue, rtve pokrivene
krvavom crveno-plavo-bijelom zastavom, mladii na motociklima kako u ludoj
vonji oko tenkova mau ekim zastavama na dugakim kopljima i mlade
djevojke u nevjerojatno kratkim suknjama kako provociraju jadne, seksualno
izgladnjele ruske vojnike ljubei se pred njihovim oima s nepoznatim
prolaznicima. Ve sam rekao da ruska invazija nije bila samo tragedija, nego i
sveanost mrnje puna neobine (i posve neobjanjive) euforije.
24.
Ponijela je sa sobom u vicarsku pedesetak fotografija koje je sama razvila i
poveala s najveom brinou. Otila ih je ponuditi poznatom ilustriranom
asopisu. Urednik ju je primio vrlo ljubazno (svi su esi jo nosili oko glave

aureolu svoje nesree koja je potresla dobre vicarce), ponudio joj je da sjedne
u naslonja, pregledao fotografije, pohvalio ih i objasnio joj kako sad, nakon to
je od dogaaja proteklo stanovito vrijeme, vie nema nade (iako su vrlo
lijepe") da bi ih netko htio objaviti.
Ali u Pragu jo nita nije svreno! protestirala je, nastojei mu loim
njemakim jezikom objasniti kako se upravo sada, u okupiranoj zemlji, u
tvornicama, uprkos svemu, osnivaju radniki savjeti, kako studenti trajkaju
protestirajui protiv okupacije i itava zemlja dalje ivi na svoj nain. Ta upravo
to je neshvatljivo! A to nikoga ne zanima!
Urednik je bio sretan kad je u prostoriju ula energina ena i prekinula ih u
razgovoru. Pruila mu je fascikl i rekla: Evo reportae s nudistike plae.
Urednik je bio osjeajan ovjek i pobojao se da e ehinja koja fotografira
tenkove, slike golih ljudi na plai smatrati frivolnima. Zato je spustio fascikl na
sam rub Stola l brzo rekao eni koia ie dola: ^ Dnnusri Ha
ti predstavim tvoju kolegicu iz Praga. Donijela je divne snimke.
ena je stegla Terezinu ruku i uzela njezine fotografije. Vi za to vrijeme
moete pogledati moje rekla je.
Tereza je dohvatila fascikl i izukla iz njega fotografije.
Urednik se obratio Terezi kao da moli za opro-tenje. Tono suprotno od
onoga to ste vi snimali.
Ni govora rekla je Tereza. To je ista stvar.
Nitko nije shvatio tu reenicu pa ni meni nije bilo sasvim lako objasniti to je
Tereza u stvari htjela rei kad je usporedila nudistiku plau s ruskom
invazijom. Razgledala je fotografije i dugo se zadrala nad jednom na kojoj se
vidjela etverolana obitelj gola majka nagnuta nad djecu tako da su joj
velike dojke visjele kao u koze ili krave, a na suprotnoj strani isto tako nagnut
mukarac iji je spolni organ s monjama isto tako izgledao kao neko
minijaturno vime.
Ne sviaju vam se? upitao je urednik.
Izvrsno snimljeno.
Ali tema vas okira rekla je autorica fotografija. Na vama se odmah
vidi da ne biste ili na nudistiku plau.
Ne bih rekla je Tereza.
Urednik se nasmijao. Ipak se vidi odakle ste doli. Komunistike su
zemlje strano puritanske.
Autorica fotografija rekla je majinski blago: Gola tijela, u tome nema
niega! To je sasvim normalno! A sve to je normalno ujedno je i lijepo!
Tereza se sjetila svoje majke, kako je gola hodala po stanu. inilo joj se da
jo uje smijeh koji je odjeknuo iza njenih lea kad je potrala navuci zavjese
kako
nitko ne hl viHin ntpnn crnln mnilni
25.

Fotografkinja je pozvala Terezu na kavu u kantinu.

Fotografije to ste ih napravili veoma su zanimljive. Primijetila sam da
imate mnogo osjeaja za ensko tijelo. Znate ve na to mislim. Na one mlade
ene u provokativnim pozama.
One to se ljube pred ruskim tenkovima?
Da. Mogli biste postati izvrstan modni fotograf. Morali biste se, naravno,
povezati s nekom manekenkom. Najbolje s nekom koja se tek i sama pokuava
probiti kao i vi. S njom biste mogli napraviti probne fotografije i ponuditi ih
nekoj firmi. Naravno, bit e vam potrebno neko vrijeme da doete do pravih
poslova, ali bih, u meuvremenu, mogla uiniti neto za vas. Mogla bih vas
predstaviti uredniku koji vodi rubriku Na vrt. Moda e mu zatrebati
fotografije kaktusa, rua i tih stvari.
Mnogo vam hvala rekla je Tereza iskreno, jer je vidjela da joj ta ena
zaista eli pomoi. Istoga je trenutka, meutim, pomislila: zato da fotografiram
kaktuse? Nije imala nimalo volje da se jo jednom uputa u ono kroz to je ve
prola u Pragu borbu za posao, za karijeru, za svaku objavljenu fotografiju.
Nikad nije bila astohlepna iz tatine. Ono to je eljela bilo je pobjei iz majina svijeta. Da, to joj je bilo posve jasno: radila je
fotografije s velikim arom, ali mogla je usmjeriti taj ar na bilo koju drugu
djelatnost, jer je fotografiranje bilo samo sredstvo da se probije dalje i vie" i
ivi pored Tomaa.
Znate, moj mu je lijenik i moe me izdravati rekla je. Nisam
prisiljena ivjeti od fotografiranja.
Neshvatljivo mi je da biste se mogli odrei fotografiranja, a napravili ste
tako divne snimke rekla je njena nova poznanica.
Da, fotografiranje u danima invazije, to je bilo neto drugo. Te fotografije
nije radila radi Tomaa. Snimala je iz strasti, ali ne iz strasti za fotografiranjem,
nego iz strastvene mrnje. Ta se situacija vie nikad nee ponoviti. Uostalom, te
fotografije, koje je snimala iz strasti, danas vie nikome nisu potrebne, jer nisu
aktualne. Samo kaktusi su vjeno aktualni. A kaktusi je ne privlae.
Vrlo ste ljubazni rekla je ali radije u ostati kod kue. Posao mi nije
neophodan.
I to vas zadovoljava, da sjedite kod kue? upitala je fotografkinja.
Vie nego fotografiranje kaktusa odgovorila je Tereza.
I kad fotografirate kaktuse, to je va ivot rekla je fotografkinja.
Kad ivite samo za mua, to onda nije va ivot.
Rasrdila se i ena fotografkinja. I sad ete mi jo rei da ste sretni?
Naravno da sam sretna! rekla je Tereza, jo uvijek srdito.
To moe rei samo vrlo... rekla je ena
fr\t~rrrra fl-i ni i olt mi** Ar
ri 1
n m icnn

 Htjeli ste rei vrlo ograniena ena dopunila je njezine rijei Tereza.
Fotografkinja se svladala i rekla. Nisam htjela rei ograniena. Anakrona.
U pravu ste rekla je zamiljeno Tereza. To isto kae za mene i moj
mu.
26.
Ali Toma je itave dane provodio u bolnici, a ona je sjedila sama kod kue.
Srea to je imala Karenjina pa ga je mogla izvoditi u duge etnje! Kada bi se
vratila kui, provodila je vrijeme nad udbenicima njemakog i francuskog
jezika, ali bila je tuna i teko se mogla koncentrirati. U misli joj se esto vraao
govor to ga je preko radija odrao Dubek nakon povratka iz Moskve. Bila je
ve posve zaboravila to je zapravo rekao, ali jo je ula njegov drhtavi glas.
Razmiljala je o njemu uhitili su ga strani vojnici, njega, glavu neovisne
drave, u vlastitoj zemlji, odvukli ga i etiri dana drali negdje u ukrajinskim
brdima, prijetili da e ga strijeljati, kao to su dvanaest godina ranije strijeljali
njegova maarskog prethodnika Imre Nagvja, a onda su ga odvezli u Moskvu,
naredili mu da se okupa, obrije, odjene i vee kravatu, priopili mu da nee biti
pogubljen, naredili mu da se i dalje smatra glavom drave, smjestili ga za stol
nasuprot Brenjevu i prisilili ga da pregovara.
A onda se vratio ponien i obratio se ponienom narodu. Bio je tako ponien
da nije mogao govoriti. Tereza nikad nee zaboraviti one strane stanke usred
reenica. Je li bio toliko iscrpljen? Bolestan? Jesu li ga otrovali drogama. Ili je
to naprosto bilo oajanje? I ako od Dubeka ne ostane nita, ostat e te duge,
strane
Stanke- trpnnn LraHn nnp mnn-ar* diofi \s^A^ kn--.*-~~
dah pred cijelim narodom koji ga je sluao okupljen oko prijemnika. Te
stanke su izraavale sav uas to se sruio na njihovu zemlju.
Bilo je to sedmog dana invazije, sluala je Dube-kovu izjavu u urednitvu
dnevnika koji se tih dana bio pretvorio u list narodnog otpora. Svi koji su tamo
sluali Dubeka u tom su ga trenutku mrzili. Zamjerali su mu to je pristao na
kompromis, osjeali su se ponieni njegovim ponienjem, a njegova slabost ih
je vrijeala.
Ali sada, dok se u Ziirichu sjeala tih trenutaka, nije vie osjeala prezir
prema Dubeku. Rije slabost vie joj nije zvuala kao neto sramno. Kad se
ovjek nae suoen s nadmonim, uvijek je slab, pa makar imao tijelo atlete kao
Dubek. Ta slabost koja im je onda izgledala nepodnoljivom, odvratnom, koja
ih je otjerala iz zemlje, sada ju je odjednom poela privlaiti. Postala je svjesna
da i ona spada meu slabe, u tabor slabih, u zemlju slabih i da im mora ostati
vjerna upravo zato to su slabi i to hvataju dah usred reenice.
Ta slabost ju je privlaila kao dubina. Privlaila ju je zato to se i sama
osjeala slabom. Ponovno ju je poela muiti ljubomora, ruke su joj se opet

poele tresti. Toma je to zapazio i reagirao na nain koji je dobro poznavala

uzeo je njene ruke meu svoje i pokuao ih umiriti svojih stiskom. Otrgla mu se.
Sto ti je? upitao je.
Nita.
to eli da uinim za tebe?
elim da bude star. Da bude deset godina stariji. Dvadeset godina stariji!
Htjela je, u stvari, rei: elim da bude slab! Da bude slab kao ja.
27.
Karenjin nije imao nimalo volje seliti se u vicarsku. Karenjin je mrzio
promjene. Za psa se vrijeme ne kree pravocrtno, ne tee sve dalje i dalje, od
jednog dogaaja do drugog. Ono tee u krug, slino vremenu kazaljki na satu,
koje takoer ne lete ludo nekamo naprijed, ve se okreu po brojaniku, istom
stazom iz dana u dan. Bilo je dovoljno da u Pragu kupe nove stolce ili premjeste
lonanicu pa da Karenjin izrazi svoje negodovanje. To je ometalo tijek njegova
vremena. Bilo je to kao kad bi kazaljkama stalno mijenjali brojeve na
brojaniku.
Ipak mu je uspjelo da i u zurikom stanu brzo obnovi stari poredak i stare
ceremonije. Kao i u Pragu, skakao im je ujutro na postelju da ih doeka u
novom danu, zatim je pratio Terezu u prvu jutarnju kupovinu, da bi kasnije, opet
kao u Pragu, zahtijevao da ga izvede u redovitu etnju.
Bio je sat njihova ivota. U trenucima beznaa Tereza je sebi govorila kako
mora izdrati radi njega, jer je on jo slabiji od nje, moda ak slabiji od
Dubeka i njene naputene domovine.
Vratili su se iz etnje kada je zazvonio telefon.
Podigla je sluial|cy j upitak tko
Javio se enski glas; govorio je njemaki i traio Tomaa. Glas je zvuao
nestrpljivo i Terezi se uinilo da u njemu osjea prizvuk prezira. Kada je rekla
da Toma nije kod kue i da ne zna kad e se vratiti, ena na suprotnom kraju
ice se nasmijala i bez pozdrava spustila slualicu.
Tereza je bila svjesna da se nita nije dogodilo. To je mogla biti sestra iz
bolnice, neka pacijentica, sekretarica, bilo tko. Ali ipak je ostala uznemirena i ni
na to se nije mogla koncentrirati. Shvatila je da je izgubila i onaj posljednji
ostatak snage to ga je jo imala u ekoj i da vie nije u stanju podnijeti ni
takav posve nevaan incident.
ivjeti u tuini znai kretati se u praznom prostoru visoko iznad zemlje bez
zatitne mree koju ovjeku osigurava njegova vlastita zemlja, u kojoj ima
porodicu, kolege i prijatelje, gdje se lako moe sporazumjeti sa svakim na
jeziku koji zna iz djetinjstva. U Pragu je samo srcem ovisila o Tomau, a ovdje
je ovisila o njemu u svakom pogledu. Kad bi je ostavio, to bi se dogodilo s
njom? Zar treba cijeli ivot provesti u strahu da e ga izgubiti?
Njihov je susret od samog poetka utemeljen na zabludi, govorila je sama
sebi. Ana Karenjina, koju je stezala pod rukom, bila je lana legitimacija kojom

je prevarila Tomaa. Stvorili su jedno drugom pakao, iako se vole. To to se

vole dokaz je da pogreka nije bila u njima samima, u njihovim postupcima ili u
nestalnosti njihovih osjeaja, nego u tome to ne odgovaraju jedno drugome, jer
on je snaan, a ona je slaba. Ona je kao Dubekkoji pravi poluminutnu stanku
usred reenice, kao njena domovina koja zamuckuje, hvata dah i ne moe
progovoriti.
Ali, upravo onaj tko je slab mora umjeti biti jak i otii ako je onaj jak odve
slab da bi mogao povrijediti slaboga.
Tako je govorila sebi, privijajui obraz uz upavu Karenjinovu glavu. Ne
ljuti se, Karenjine, ali morat e jo jednom promijeniti stan.
28.
Sjedila je stisnuta u kutu kupea, teki koveg leao je na polici iznad njezine
glave, a Karenjin joj se motao oko nogu. Mislila je na kuhara iz restorana u
kojem je radila dok je bila kod majke. Koristio je svaku priliku da je potape po
stranjici i mnogo ju je puta pred svima nagovarao da spava s njim. Bilo je
udno to je mislila upravo na njega. Za nju je bio utjelovljenje svega to joj se
gadilo. Ali sad je mislila samo na to kako e ga potraiti i rei mu: Govorio
si kako eli spavati sa mnom. Tu sam.
eznula je uiniti neto ime e presjei sve mostove. eljela je brutalno
razoriti sve to je predstavljalo njen ivot u proteklih sedam godina. Bio je to
zov dubine, vrtoglavica. Omamljujua, nesvladiva enja za padom.
Tu vrtoglavicu, taj zov dubine mogli bismo definirati i kao opijenost
slabou. ovjek postaje svjestan svoje slabosti i ne eli joj se suprotstaviti,
nego joj se eli predati. Opijen je svojom slabou, eli biti jo slabiji, eli se
sruiti na trgu, pred svima, eli biti dolje i jo nie.
Uvjeravala je sebe kako nee ostati u Pragu i kako vie nee raditi kao
fotografkinja. Vratit e se u mali grad iz kojeg je nekad otila
zaTomaenu................................
Ipak, kad se vratila u Prag, morala je u njemu ostati neko vrijeme i srediti
mnoge praktine stvari. I poela je odgaati svoj odlazak.
Tako je prolo pet dana i u stanu se iznanada pojavio Toma. Karenjin je dugo
skakao, pokuavajui ga liznuti po licu, i tako ih oslobodie'potrebe da bilo to
kau.
Osjeali su se kao da stoje usred snjene ravnice i drhte od hladnoe.
Zatim su prili jedno drugome kao dvoje zaljubljenih koji se jo nisu
poljubili.
Jesi li sve zatekla u redu? upitao je.
Jesam odgovorila je.
Jesi li bila u redakciji?
Javila sam se telefonom.
I?

 Nita. ekala sam.

Sto si ekala?
Nije odgovorila. Nije mu mogla rei da je ekala njega.
29.
Vraamo se u trenutku o kojem smo ve govorili. Toma je bio oajan i bolio
ga je eludac. Zaspao je tek kasno nou.
Ubrzo zatim probudila se Tereza. (Ruski avioni su kruili nad Pragom i od
njihove buke nije se moglo spavati.) Prva misao joj je bila: Vratio se radi nje.
Radi nje je promijenio svoju sudbinu. Sad vie nije on odgovoran za nju, sad je
ona odgovorna za njega.
inilo joj se da ta odgovornost premauje njezine snage.
A onda se odjednom sjetila da je juer, trenutak nakon to se pojavio na
vratima stana, na crkvenom tornju otkucalo est. Kad su se prvi put sreli, radila
je do est sati. Vidjela ga je kako sjedi na utoj klupi i ula otkucaje sata na
tornju.
Ne, to nije bilo praznovjerje, to je bio osjeaj za ljepotu, osjeaj koji ju je
oslobodio tjeskobe i ispunio novom voljom za ivotom. Ptice sluaja ponovno
su joj sletjele na ramena. Njene oi bile su pune suza i bila je beskrajno sretna
to ga uje kako die pokraj nje.
TREI DIO
NESHVAENE RIJEI
7.
Geneva je grad vodoskoka i fontana, parkova s paviljonima u kojima su
nekad svirali orkestri. I zgrada sveuilita gubi se meu drveem. Franz je bio
upravo zavrio jutarnje predavanje i izaao iz zgrade. Vodena praina iz cijevi
zalijevala je travnjak, a on je bio izvrsno raspoloen. Iao je iz zgrade
sveuilita ravno sv6-\ joj ljubavnici. Stanovala je nekoliko ulica dalje.
\
Cesto je svraao k njoj, ali uvijek samo kao paljiv prijatelj, nikad kao
ljubavnik. Kad bi vodio ljubav s njom u njenom genevskom atelijeru, to bi
znailo da u jednom danu ide od jedne ene do druge, od supruge do ljubavnice
i obratno, a kako u Genevi suprunici spavaju u francuskim posteljama, to bi
znailo da u toku nekoliko sati prelazi iz postelje jedne ene u postelju druge.
inilo mu se da bi tako poniavao i suprugu i ljubavnicu, pa naposljetku i
samoga sebe.
Njegova ljubav prema eni u koju se zaljubio prije nekoliko mjeseci bila mu
je tako dragocjena da je nastojao stvoriti za nju poseban prostor u svom ivotu,
neto kao nepristupaan teritorij istoe. Cesto su ga pozivali da dri predavanja
na raznim stranim sveuilitima, i sad je poeo eljno prihvaati sve pozive.
Kako poziva nije bilo dovoljno, poeo je izmiljati razne kongrese i simpozije da bi putovanja opravdao pred suprugom. Na tim
putovanjima uvijek ga je pratila ljubavnica, koja je slobodno raspolagala svojim

vremenom. Tako joj je omoguio da za kratko vrijeme upozna mnoge europske

gradove, pa i jedan ameriki.
Za deset dana, ako nema nita protiv, mogli bismo otputovati u Palermo
rekao je.
Dajem prednost Genevi odgovorila je. Stajala je ispred tafelaja sa
zapoetom slikom i promatrala je.
Kako misli ivjeti ako ne poznaje Palermo pokuao se naaliti.
Poznajem Palermo rekla je.
Otkud? upitao je jedva prikrivajui Ijubomoru.
Jedna moja poznanica mi je poslala razglednicu iz toga grada. Privrstila
sam je ljepljivom trakom na zahodska vrata. Zar je nisi zapazio? upitala je, a
onda dodala: Poetkom ovoga stoljea ivio je neki pjesnik. Bio je ve vrlo
star i njegov tajnik ga je izvodio u etnju. Maestro", rekao mu je, pogledajte
uvis! Danas nad gradom leti prvi avion!" Mogu zamisliti kako izgleda", rekao
je maestro tajniku, ne podiui pogled. Vidi, tako i ja mogu zamisliti Palermo.
Hoteli i automobili u njemu isti su kao i u svim gradovima. U mom atelijeru su
barem slike uvrjek drukije.
Franz se snudio. Ve je bio tako navikao na spoj ljubavnog ivota i
putovanja da je za njega poziv Poimo u Palermo!" imao isto erotski karakter.
Isto je tako izjava Dajem prednost Genevi!" imala za njega posve odreen
smisao: njegova ljubavnica vie ne ezne za njim kao mukarcem.
Kako je mogue da je pred njom tako nesiguran?
je, a ne on, pokazala prvu erotsku inicijativu ubrzo nakon to su se upoznali.
Bio je lijep mukarac, bio je na vrhuncu znanstvene karijere, pa ak su ga se
kolege pomalo i bojale, jer je u strunim raspravama pokazivao neobian ponos
i tvrdoglavost. Zato onda stalno misli na to da e ga njegova ljubavnica
napustiti?
Jedini nain na koji to mogu shvatiti jest da ta ljubav za njega nije bila
produljenje njegova javnog ivota, nego njegov suprotni pol. Znaila je za njega
enju da se prepusti drugome na milost i nemilost. A onaj tko se predaje
drugome kao vojnik u zarobljenitvo mora unaprijed odbaciti svako oruje. I
ako nema niega ime se moe zatititi od ranjavanja, ne moe se suzdrati a da
ne upita kad e doi taj udarac. Zato mogu rei da je za Franza ljubav znaila
neprestano iekivanje udarca.
I dok se preputao svojoj strepnji, njegova ljubavnica je odloila kist i otila u
susjednu prostoriju. Vratila se nosei bocu vina. Bez rijei ju je otvorila i
natoila vino u dvije ae.
Kamen mu je pao sa srca, dolo mu je d\a se nasmije samome sebi. Rijei
Dajem prednost Genevi!" nisu znaile da ne eli voditi ljubav s njim, nego

obrnuto, da vie nema volje ograniavati trenutke ljubavi samo na strane

gradove.
Podigla je au i iskapila je do dna. I Franz je podigao au i otpio gutljaj.
Bilo mu je, naravno, drago to se pokazalo da je odbijanje odlaska u Palermo,
zapravo, poziv na ljubav ovdje i sada, ali mu je istodobno bilo pomalo i ao
njegova ljubavnica je odluila odbaciti strogo pravilo istoe koji je on unio u
njihove odnose. Nije shvatila njegovo strepnjom ispunjeno nastojanje da sauva
ljubav od banalnosti i da je radikalno
Ne voditi ljubav sa slikaricom u Genevi bila je, zapravo, kazna koju je sam
sebi odredio zato to je oenjen drugom enom. Osjeao je to kao odreenu
krivicu ili manu. Iako na njegov erotski ivot sa suprugom ne bi vrijedilo troiti
rijei, ipak su spavali u istoj postelji, budili se nou kad bi jedno od njih poelo
teko disati i uzajamno udisali mirise svojih tijela. Naravno, vie bi volio da
moe spavati sam, ali zajednika postelja bila je simbol braka, a simboli su, kao
to znamo, svetinja.
Svaki put kada bi legao u postelju pored supruge mislio je na to kako ga
njegova ljubavnica sad zamilja u postelji pored supruge. Zastidio bi se od te
misli i upravo zbog toga je nastojao da udaljenost izmeu postelje u kojoj je
spavao sa suprugom i one u kojoj je vodio ljubav s ljubavnicom bude to vea.
Slikarica je ponovno napunila au, otpila gutljaj, a onda utke, s nekom
udnom leernou, kao da Franz uope nije tu, polako skidala bluzu. Drala se
kao studentica glume koja na vjebi u akademiji treba pokazati kako se ponaa
kad je sama u prostoriji, kad je nitko ne gleda.
Ostala je u suknji i grudnjaku, a onda (kao da se sjetila kako ipak nije sama u
prostoriji) ostala nepomina, zagledana u Franza.
Franz se pod tim pogledom osjeao nelagodno, jer ga nije razumio. Meu
svim se ljubavnicima brzo stvaraju pravila igre, kojih oni esto nisu svjesni, ali
koja vrijede i koja nije doputeno kriti. Pogled koji je u tim trenucima
usmjerila u njega nije bio u skladu s tim pravilima, nije imao nita zajednikog s
pogledima i gestama to su obino prethodili ljubavnoj igri. U njemu nije bilo ni
poziva ni koketiranja, vie kao da je izraavao pitanje. Samo to Franz nije imao
pojma na to se taj
limfni r\*~\rr
l #^rl r~\r\ r
Zatim je svukla suknju, uhvatila Franza za ruku i okrenula ga prema velikom
zrcalu koje je stajalo ko-rak-dva od njih, naslonjeno na zid. Ne isputajui
njegovu ruku nastavila je gledati u zrcalu onim istim dugim, upitnim pogledom,
usmjeravajui ga as na sebe, as na njega.
Pokraj zrcala na podu bio je stalak a na njemu starinski crni muki
polucilindar. Sagnula se, uzela polucilindar i stavila ga na glavu. Slika u zrcalu
se iznenada promijenila sad je vidio enu samo u rublju, lijepu,

nepristupanu, ravnodunu, sa stranim i sasvim neumjesnim polucilindrom na

glavi. Drala je za ruku mukarca u sivom odijelu s kravatom.
Ponovno se morao nasmijati tome koliko ne razumije svoju ljubavnicu. Nije
se svukla zato da bi s njim vodila ljubav, nego da izvede neku udnu alu,
privatni hepening za njih dvoje. Osmjehnuo se, shvaajui, s razumijevanjem.
Oekivao je da e slikarica odgovoriti na njegov osmijeh, ali to nije doekao.
Nije isputala njegovu ruku i samo je gledala u zrcalo, as u sebe, as u njega.
Vrijeme hepeninga je prelo granice. Franzu se uinilo da ta ala (koju je bio
spreman priznati armantnom) malo predugo traje. Zato je njeno, s dva prsta,
dohvatio polucilindar, s osmijehom ga skinuo sa Sabi-nine glave i spustio natrag
na stalak. Osjeao se kao da gumicom brie brkove koje je neko nestano dijete
nacrtalo na slici Djevice Marije.
Ostala je nekoliko sekundi nepokretna, promatrajui svoju sliku u zrcalu, a
onda ju je Franz obasuo njenim poljupcima. Ponovno ju je zamolio da otputuje
s njim na nekoliko dana u Palermo. Ovaj put mu je to obeala bez ikakvih
primjedbi, i on je otiao.
-afel
Vratilo mu se dobro raspoloenje. Geneva, koju je cijeloga ivota proklinjao
kao metropolu dosade, izgledala mu je lijepa i puna avantura. Bio je ve na ulici
pa se okrenuo i pogledao u iroki prozor atelijera. Bilo je kasno proljee, toplo
vrijeme, i iznad svih prozora bile su izbaene prugaste rolete. Franz je doao do
parka iznad kojeg su se u daljini uzdizala zlatna kubeta pravoslavne crkve kao
pozlaene topovske kugle koje je neka nevidljiva sila zadrala neposredno prije
pada tako da su ostale lebdjeti u zraku. Bio je to predivan prizor. Franz je siao
do obale da se ukrca u motorni brodi gradskog prijevoza i odveze do sjeverne
obale jezera, gdje je stanovao.
2.
Sabina je ostala sama. Vratila se pred zrcalo. Jo je bila samo u rublju.
Ponovno je stavila polucilindar na glavu i dugo se promatrala. udila se sama
sebi to ve toliko godina trai jedan izgubljeni trenutak.
Jednom, prije mnogo godina, doao je k njoj Toma i taj njen eir ga je
zainteresirao. Stavio ga je na glavu i poeo prouavati sebe u velikom zrcalu
koje je, kao i ovdje, naslonjeno na zid u njenom prakom atelijeru. Htio je
vidjeti kako bi izgledao kao gradonaelnik iz prolog stoljea, a onda je, kada se
Sabina poela svlaiti, stavio eir na njenu glavu. Stajali su pred zrcalom
(uvijek su stajali pred zrcalom dok se svlaila) i gledali se u njemu. Bila je samo
u rublju, a na glavi je imala polucilindar. A onda je iznenada postala svjesna da
ih taj prizor oboje uzbuuje.
Kako je to bilo mogue? Trenutak prije toga polucilindar na njegovoj glavi
doimao se smijenim. Zar je\ od smijenog do uzbuujueg potreban samo
korak?

Da. Kad je promatrala sebe u zrcalu, nije u pr-/ vom trenutku vidjela nita
osim komina prizora. A onda se komino povuklo pred uzbuenjem
polucilindar nije znaio alu nego nasilje, nasilje nad Sabi-norn, nad njenim
enskim dps|ojanstyom..iiVidiela m.
svoje gole noge, tanke gaice kroz koje se nazirao crni trokut. Rublje je
potcrtavalo njenu ensku privlanost, a tvrdi muki eir tu je enstvenost
ponitavao, potiskivao, inio smijenom. Toma je stajao pored nje odjeven, iz
ega je slijedilo da bit onoga to oboje vide nije ala (u tom sluaju bi i on
morao biti u rublju i polucilindru), nego ponienje. A ona, umjesto da se odupre
tom ponienju, vie ga je voljela ponosno i provokativno demonstrirati, kao da
se javno i dobrovoljno preputa silovanju. Odjednom vie nije mogla izdrati i
povukla je Tomaa na pod. Polucilindar se otkotrljao pod stol, a oni su se grlili
na tepihu ispred zrcala.
Vratimo se jo jednom tom polucilindru.
Najprije je bio posve maglovita uspomena na zaboravljena djeda,
gradonaelnika nekog malog grada u ekoj, u prolom stoljeu.
Zatim je bio uspomena na oca. Poslije pogreba njen je brat prisvojio svu
imovinu roditelja, a ona, ponosna i prkosna, odbila je prepirati se oko svojih
prava. Sarkastino je izjavila kako e uzeti polucilindar kao jedino nasljedstvo.
Tree, bio je rekvizit ljubavnih igara s Tomaem.
etvrto, bio je simbol njezine originalnosti, koju je svjesno izgraivala. Nije
mogla ponijeti mnogo stvari u emigraciju, i ako je uzela sa sobom taj velik i
nepraktian predmet, to je znailo da se morala odrei drugih, praktinijih.
Peto, u tuini se taj polucilindar pretvorio u objekt sentimentalna karaktera.
Kad je doputovala Toma-u u Ziirich, ponijela je eir sa sobom i stavila ga na
glavu prije nego to e otvoriti vrata hotelske sobe. I tada se dogodilo neto s
im nije raunala polucilindar nije izazvao ni smijeh ni uzbuenje, pretvorio
se u
USDOmenu na oroteklo vniemc Ohnie su hili cramiti.
Voljeli su se kao nikad prije toga i u tome nije bilo mjesta za opscene igre, jer
njihov susret nije bio produljenje erotskih sastanaka na kojima su svaki put
izmiljali neto novo i pomalo porono, nego rekapitulacija vremena, pjesma o
njihovoj zajednikoj prolosti, sentimentalni rezime nesentimentalne veze koja
se gubila u daljini.
Polucilindar je postao motiv muzike skladbe koja se zvala Sabinin ivot. Taj
se motiv neprestano vraao i svaki je put imao drugo znaenje; sva ta znaenja
tekla su kroz eir kao voda kroz korito. I mogu rei da je to bilo Heraklitovo
korito: Nikad nee dva puta zagaziti u istu rijeku!" Polucilindar je bio korito u
kojemu je za Sabinu svaki put tekla druga rijeka, druga semantika rijeka: isti
predmet poprimao je svaki put drugo znaenje, a zajedno s tim znaenjem (kao

jeka, kao viestruka jeka) odzvanjala su sva nekadanja znaenja. Svaki novi
doivljaj zvuao je kao sve bogatiji akord. Toma i Sabina bili su u zurikom
hotelu ganuti pogledom na taj eir i vodili su ljubav gotovo plaui, jer taj crni
predmet nije bio samo uspomena na njihove ljubavne igre, nego i sjeanje na
Sabininog oca i djeda, koji je ivio u stoljeu bez automobila i aviona.
Sad emo moda bolje shvatiti ponor koji je razdvajao Sabinu i Franza on
je napeto sluao priu njezina ivota, a ona je isto tako napeto sluala njega.
Savreno su razumjeli logiko znaenje rijei to su ih izgovarali, ali nisu uli
um semantike rijeke koja je tekla kroz te rijei.
Zato je, kad je pred njim stavila polucilindar na glavu, Franz ostao zbunjen
kao da mu se netko obratio nekim nepoznatim jezikom. Za njega to nije bio ni
opscena ni sentimentalana, nego jednostavno nerazumljiva
s...
svoje gole noge, tanke gaice kroz koje se nazirao crni trokut. Rublje je
potcrtavalo njenu ensku privlanost, a tvrdi muki eir tu je enstvenost
ponitavao, potiskivao, inio smijenom. Toma je stajao pored nje odjeven, iz
ega je slijedilo da bit onoga to oboje vide nije ala (u tom sluaju bi i on
morao biti u rublju i polucilindru), nego ponienje. A ona, umjesto da se odupre
tom ponienju, vie ga je voljela ponosno i provokativno demonstrirati, kao da
se javno i dobrovoljno preputa silovanju. Odjednom vie nije mogla izdrati i
povukla je Tomaa na pod. Polucilindar se otkotrljao pod stol, a oni su se grlili
na tepihu ispred zrcala.
Vratimo se jo jednom tom polucilindru.
Najprije je bio posve maglovita uspomena na zaboravljena djeda,
gradonaelnika nekog malog grada u ekoj, u prolom stoljeu.
Zatim je bio uspomena na oca. Poslije pogreba njen je brat prisvojio svu
imovinu roditelja, a ona, ponosna i prkosna, odbila je prepirati se oko svojih
prava. Sarkastino je izjavila kako e uzeti polucilindar kao jedino nasljedstvo.
Tree, bio je rekvizit ljubavnih igara s Tomaem.
etvrto, bio je simbol njezine originalnosti, koju je svjesno izgraivala. Nije
mogla ponijeti mnogo stvari u emigraciju, i ako je uzela sa sobom taj velik i
nepraktian predmet, to je znailo da se morala odrei drugih, praktinijih.
Peto, u tuini se taj polucilindar pretvorio u objekt sentimentalna karaktera.
Kad je doputovala Toma-u u Zurich, ponijela je eir sa sobom i stavila ga na
glavu prije nego to e otvoriti vrata hotelske sobe. I tada se dogodilo neto s
im nije raunala polucilindar nije izazvao ni smijeh ni uzbuenje, pretvorio
se u usnomenu na nrnfeklo vmeme Ohnip <;n hili crannfL
Voljeli su se kao nikad prije toga i u tome nije bilo mjesta za opscene igre, jer
njihov susret nije bio produljenje erotskih sastanaka na kojima su svaki put
izmiljali neto novo i pomalo porono, nego rekapitulacija vremena, pjesma o

njihovoj zajednikoj prolosti, sentimentalni rezime nesentimentalne veze koja

se gubila u daljini.
Polucilindar je postao motiv muzike skladbe koja se zvala Sabinin ivot. Taj
se motiv neprestano vraao i svaki je put imao drugo znaenje; sva ta znaenja
tekla su kroz eir kao voda kroz korito. I mogu rei da je to bilo Heraklitovo
korito: Nikad nee dva puta zagaziti u istu rijeku!" Polucilindar je bio korito u
kojemu je za Sabinu svaki put tekla druga rijeka, druga semantika rijeka: isti
predmet poprimao je svaki put drugo znaenje, a zajedno s tim znaenjem (kao
jeka, kao viestruka jeka) odzvanjala su sva nekadanja znaenja. Svaki novi
doivljaj zvuao je kao sve bogatiji akord. Toma i Sabina bili su u zurikom
hotelu ganuti pogledom na taj eir i vodili su ljubav gotovo plaui, jer taj crni
predmet nije bio samo uspomena na njihove ljubavne igre, nego i sjeanje na
Sabininog oca i djeda, koji je ivio u stoljeu bez automobila i aviona.
Sad emo moda bolje shvatiti ponor koji je razdvajao Sabinu i Franza on
je napeto sluao priu njezina ivota, a ona je isto tako napeto sluala njega.
Savreno su razumjeli logiko znaenje rijei to su ih izgovarali, ali nisu uli
um semantike rijeke koja je tekla kroz te rijei.
Zato je, kad je pred njim stavila polucilindar na glavu, Franz ostao zbunjen
kao da mu se netko obratio nekim nepoznatim jezikom. Za njega to nije bio ni
opscena ni sentimentalana, nego jednostavno nerazumljiva
Dok su ljudi jo mladi i dok odzvanjaju tek prvi taktovi skladbe njihova
ivota, mogu tu skladbu pisati zajedno i meusobno razmjenjivati motive (kao
to su Toma i Sabina razmjenili motiv polucilindra), ali ako se sastanu kad su
ve stariji, njihova skladba je manje-vie zaokruena, i svaka rije, svaki
predmet ima razliito znaenje u jednoj i drugoj skladbi.
Da sam pratio sve razgovore izmeu Sabine i Franza, mogao bih sastaviti
veliki rjenik njihovih nesporazuma. Zadovoljimo se malim rjenikom.
3. Mali rjenik^ neshvaenih rijei
prvi dio
ENA
Biti ena za Sabinu je usud koji nije sama odabrala. Ono to nismo sami
odabrali ne moemo ni smatrati svojim neuspjehom. Sabina smatra da se prema
dodijeljenom usudu treba odnositi korektno. Buniti se protiv toga to se rodila
kao ena ini joj se jednako glupo kao hvaliti se time.
Za vrijeme jednoga od njihovih prvih sastanaka Franz joj je rekao, posebno
istiui slogove: Sabina, vi ste ena\" Nije shvatila zato joj to priopava sa
sveanim izrazom na licu, kao Kristofor Kolumbo koji je upravo ugledao obale
Amerike. Tek kasnije joj je sinulo da rije ena, koju je tako posebno istaknuo,
ne znai za njega jedan od dva ljudska spola nego vrijednost. Nije svaka ena
vrijedna da je se nazove enom.
Ali ako je Sabina za Franza ena, ta je onda za njega Marie-Claude, njegova
zakonita supruga? Prije vie od dvadeset godina, nekoliko mjeseci nakon to su

se upoznali, zaprijetila mu je da e se ubiti ako je napusti. Franza je oarala ta

prijetnja. Marie-Claude mu se nije ba previe sviala, ali njena se ljubav inila
divnom. inilo mu se da nije dostojan tako velike ljubavi i
u;
.-., A,,!
I tako se poklonio do zemlje i oenio se njome, pa iako Marie-Claude vie
nikad nije pokazala takav intenzitet osjeaja kao u trenutku kad mu je prijetila
samoubojstvom, duboko u njemu ostao je iv imperativ: ne smije joj nikada
nanijeti bol, mora u njoj potovati enu.
Ta je reenica zanimljiva. Nije rekao potovati Marie-Claude, nego potivati
enu u Marie-Claude.
Ali ako je Marie-Claude sama po sebi ena, tko je onda ona druga ena koja
se krije u njoj i koju mora potovati? Je li to moda platonska predodba ene?
Ne. To je njegova majka. Nikad mu ne bi palo na pamet da kae kako u majci
potuje enu. Oboavao je majku, a ne neku enu u njoj. Platonska predodba
ene i majka bile su jedno te isto.
Imao je dvanaest godina kada ju je Franzov otac iznenada napustio. Djeak je
osjeao da se dogodilo neto ozbiljno, ali majka je dramu obavila neutralnim i
smirenim rijeima, da ga ne uznemiri. Ili su tog dana zajedno u grad i Franz je
pri izlasku iz stana zapazio da majka na svakoj nozi ima drukiju cipelu. Zbunio
se, htio ju je upozoriti na to, ali se istodobno plaio da bi je takvo upozorenje
moglo povrijediti. I tako je proveo s njom u gradu dva sata i itavo vrijeme nije
mogao otrgnuti pogled od njenih nogu. Tada je prvi put poeo shvaati to je to
patnja.
VJERNOST I IZDAJA
Volio ju je od djetinjstva do trenutka kad ju je ispratio do groba, i nastavio ju
je voljeti u uspomenama. Iz toga se u njemu razvio osjeaj da je vjernost prva
od svih vrlina. Vjernost daje naem ivotu cjelovitost, bez nje bi se raspao na
tisue trenutnih dojmova kao u tisue krhotina,
Franz je esto priao Sabini o majci, moda ak s nekom podsvjesnom
raunicom pretpostavljao je da e Sabina biti oarana njegovom sposobnou
da bude vjeran i da e je tako pridobiti.
Nije znao da Sabinu oarava izdaja, a ne vjernost. Rije vjernost podsjeala
ju je na oca, provincijskog puritanca koji je nedjeljom, za svoje zadovoljstvo,
slikao zalaske sunca i rue u vazi. Zahvaljujui njemu poela je crtati jo kao
dijete. Kada je imala etrnaest godina, zaljubila se u jednog djeaka, svoga
vrnjaka. Otac se zaprepastio kad je to saznao i godinu dana nije smjela izai
sama iz kue. Jednog dana joj je pokazao reprodukcije nekih Picassovih slika,
otvoreno im se rugajui. Zato je, kada ve nije smjela voljeti
etrnaestogodinjeg kolskog druga, zavoljela kubizam. Otila je poslije mature
u Prag s veselim osjeajem da konano moe izdati roditeljski dom.

Izdaja. Otac i gospodin uitelj su nam od malih nogu govorili da je to neto

najgore to se moe zamisliti. Ali to je to zapravo izdaja? Izdaja je naputanje
redova. Izdati znai napustiti redove i otii u nepoznato. A Sabina ne zna ni za
to ljepe od odlaska u nepoznato.
Studirala je na slikarskoj akademiji, ali nije smjela slikati kao Picasso. Bilo je
to vrijeme kada je bilo obavezno gajiti takozvani socijalistiki realizam i kad su
se u koli proizvodili portreti dravnika-komunista. Njena enja da izda oca
ostala je neispunjena, jer je komunizam bio tek drugi otac, podjednako strog i
ogranien, koji je zabranjivao ljubav (vrijeme je bilo puritansko) i Picassa.
Udala se za nekog loeg glumca prakog kazalita samo zato to ga je pratio
glas buntovnika i to je bio neprihvatljiv za oba oca.
A onda joj je umrla majka. Dan nakon to s pogreba se vratila u Prag dobila
je telegram: otac je od
nrlii7Pn
Poela si je predbacivati zar je bilo tako loe to je otac slikao vaze s
ruama i to nije volio Picassa? I zar je bilo tako neoprostivo to se bojao da mu
se etrnaestogodinja ki ne vrati kui trudna? Zar je tako smijeno to nije
mogao nastaviti ivot bez svoje ene?
Ponovno ju je uhvatila enja za izdajom za izdajom svog vlastitog
izdajstva. Priopila je muu (u njemu vie nije vidjela buntovnika, nego samo
nametljiva pijanca) da ga naputa.
Ali ako izdamo B, zbog koga smo izdali A, to jo ne znai da smo se pomirili
sa A. ivot rastavljene slikarice nije bio nimalo slian ivotu njenih izdanih
roditelja. Prva izdaja se ne moe ispraviti. Ona izaziva lananu reakciju novih
izdaja, od kojih nas svaka sve vie udaljava od mjesta prvobitne izdaje.
GLAZBA
Za Franza glazba je umjetnost koja se najvie pribliava dionizijskoj ljepoti
shvaenoj kao pijanstvo. ovjek se ne moe kako treba opiti romanom ili
slikom, ali se moe opiti Beethovenovom Devetom, Bartokovim Koncertom za
dva klavira i udaraljke ili pjevanjem Beatle-sa. Franz ne pravi razliku izmeu
takozvane ozbiljne i zabavne muzike. Takvo stajalite smatra staromodnim i
licemjernim. Podjednako voli rock i Mozarta.
Glazbu smatra osloboditeljicom oslobaa ga samoe, izoliranosti, praine
knjinice, otvara na njegovom tijelu vrata kroz koja dua odlazi u svijet da se
bratimi. Voli plesati i ao mu je to Sabina ne dijeli tu njegovu strast.
Sjede u restoranu, a iz zvunika im uz jelo svira buna, ritmika glazba.
To je zaarani krug kae Sabina. Ljudi
gube sluh zato to putaju muziku sve glasnije. A kako gube sluh, ne
preostaje im drugo nego da je putaju jo glasnije.
Ti ne voli glazbu? pita je Franz.

 Ne volim odgovori Sabina i dodaje: Moda kad bih ivjela u drugo

vrijeme... Misli na vrijeme kad je ivio Johann Sebastian Bach i kad je
glazba podsjeala na ruu procvalu na golemoj snjenoj ravnici tiine.
Buka pod maskom glazbe prati je jo od rane mladosti. Kao studentica
slikarske akademije morala je provoditi itave ferije na takozvanim
omladinskim radnim akcijama. Stanovali su u barakama i odlazili na rad na
gradilite eljezare. Muzika je urlala iz zvunika od pet ujutro do devet na
veer. Dolazilo joj je da zaplae, ali glazba je bila vesela i bilo je nemogue
sakriti se od nje, ni u zahodu, ni u postelji pod pokrivaem, zvunici su bili
svugdje. Glazba je bila kao opor lovakih pasa koji je prati u stopu.
Mislila je tada da to muziko barbarstvo vlada samo u komunistikom
svijetu. U tuini je, meutim, ustanovila da je pretvaranje glazbe u buku
planetarni proces kojim ovjeanstvo stupa u povijesnu fazu totalne runoe.
Totalna runoa javljala se u prvom redu kao svugdje prisutna akustika
runoa: automobili, motocikli, elektrine gitare, builice, zvunici, sirene. Za
njom e ubrzo slijediti opa vizualna runoa.
Veerali su, otili u sobu i vodili ljubav, a Franzu su se, prije nego to e
zaspati, poele rojiti misli u glavi. Sjetio se bune glazbe uz veeru i pomislio:
Buka ima jednu prednost. U njoj se ne uju rijei." Postao je svjestan da od
mladosti nita drugo ne radi, samo govori, pie, predaje, izmilja reenice, trai
formulacije i
Irl
n i L'fn
J v
precizno odreeno znaenje, znaenje se rasplinjuje, gubi sadraj i pretvara u
smee, pljevu, prainu, pijesak koji se kovitla u mozgu, izaziva glavobolje,
nesanice, bolest. I u tom je trenutku poelio, pomalo nejasno ali silno, uti
beskrajnu glazbu, apsolutnu buku, divnu i veselu galamu koja e obuhvatiti,
zaliti i zagluiti sve i u kojoj e zauvijek nestati jad, ispraznost i nitavnost
rijei. Glazba, to je negacija reenice, glazba je anti-rije! eznuo je da dugo
lei u Sabininom zagrljaju, da uti, da nikad vie ne izgovori ni jednu jedinu
reenicu i da mu se tjelesni uitak stopi s orgijastikom grmljavinom glazbe.
Zaspao je zagluen tom imaginarnom bukom, sretan.
SVJETLOST I TAMA
ivjeti za Sabinu znai vidjeti. Vid ima dvije granice: snanu svjetlost, koja
zasljepljuje, i potpunu tamu. Moda je upravo to izazvalo Sabininu nesklonost
svakom ekstremizmu. Ekstremi su granice iza kojih prestaje ivot i svaka
ekstremistika strast, u umjetnosti kao i u politici, samo je maskirana enja za
smru.
Rije svjetlost" ne izaziva kod Franza predodbu predjela ozarenog blagim
zrakama sunca, nego samo mlaz svjetlosti sunca, arulje, reflektora. Javljaju
se i poznate metafore: sunce istine, zasljepljujui bljesak razuma, itd.

Kao i svjetlost, tako ga privlai i tama. Zna da se u nae vrijeme smatra

smijenim gasiti svjetlo za vrijeme ljubavnoga ina i zato ostavlja upaljenu
malu lampu iznad kreveta. Ali u trenutku kad se sprema da prodre u Sabinu,
zatvara oi. Uitak koji ga ispunjava zahtijeva tamu. Ta tama je kristalno ista,
bez predodbi i vizija, ta tama nema kraja, nema granica, ta tama je
beskraj koji svatko od nas nosi u sebi. (Da, onaj tko trai beskraj, neka
zatvori oi!)
U trenutku kada osjeti kako mu se val uitka iri kroz tijelo, Franz se istee i
rasplinjuje u beskonanost svoje tame, i sam se pretvara u beskraj. Ali
mukarac, to je vei u svojoj unutarnjoj tami, sve vie se smanjuje u svome
vanjskom liku. Mukarac zatvorenih oiju je samo olupina mukarca. Sabini je
taj prizor neugodan, ne eli gledati u Franza pa i ona zatvara oi. Samo, ta tama
za nju ne znai beskraj nego obino nezadovoljstvo onim to vidi, negaciju
vienog, odbijanje da gleda.
4.
Sabina je dopustila da je nagovore na posjet drutvu svojih sunarodnjaka.
Ponovno su raspravljali o tome je li trebalo ili nije trebalo suprotstaviti se
Rusima s orujem u rukama. Naravno, ovdje, u sigurnosti koju im je pruala
emigracija, svi su izjavljivali kako je trebalo ratovati. Pa onda se vratite i
ratujte rekla je Sabina.
Nije trebala to rei. Mukarac prosijede, ondu-lirane kose uperio je u nju svoj
dugi kaiprst. Ne smijete tako govoriti. Svi ste odgovorni za ono to se
dogodilo. Vi, takoer. to ste u domovini uinili protiv komunistikog reima?
Slikali ste, to je bilo sve.
Ocjenjivanje i provjeravanje graana glavna je i neprekidna drutvena
aktivnost u komunistikim zemljama. Ako slikar eli prirediti izlobu, ako
graanin trai vizu kako bi proveo odmor na moru, ako nogometa treba postati
lanom reprezentacije, potrebno je, prije svega, prikupiti sve karakteristike i sve
podatke o njemu (od kuepazitelja, kolega, policije, partijske organizacije,
narodnog odbora) i posebni, za to odreeni slubenici moraju te karakteristike
proitati i odvagnuti, i iz njih izvui zakljuke. Ono o emu se u tim
karakteristikama govori nema, meutim, nikakve veze sa slikarI
skim talentom, talentom za nogomet ili zdravljem zbog kojega bi graanin
trebao provesti odmor na moru. One se odnose samo na ono to se naziva
politiki profil graanina" (prema tome, na ono to graanin govori, to misli,
na to kako se ponaa, prisustvuje li sastancima ili prvomajskim povorkama). I
kako sve (svakodnevni ivot, napredovanje u slubi, odmor) zavisi o tome kako
e graanin biti ocijenjen, on se mora (ako eli igrati nogomet za reprezentaciju,
prirediti izlobu ili provesti odmor na moru) ponaati tako da bude ocijenjen
pozitivno. O tome je razmiljala Sabina dok je sluala sijedoga mukarca.

Njemu nije bilo vano igraju li njegovi zemljaci dobro nogomet ili dobro slikaju
(nitko od Ceha nije nikad pokazao zanimanje za Sabinine slike), nego jesu li se
suprotstavljali komunistikom reimu ili samo pasivno, istinski ili samo
prividno, od poetka ili tek sada.
Budui da je bila slikarica, znala je dosta toga o ljudskim licima, a iz Praga je
poznavala fizionomije ljudi ija je strast provjeravati i ocjenjivati druge. Svi su
oni imali kaiprst malo dui od srednjeg prsta i drali ga uperenog u onoga s
kim su govorili. Uostalom, i predsjednik Novotnv, koji je vladao ekom
etrnaest godina, do 1968., imao je istu takvu prosijedu, onduliranu kosu i
najdui kaiprst u itavoj srednjoj Europi.
Kada je zasluni emigrant uo iz usta slikarice, ije slike nikad nije vidio, da
je slian komunistikom predsjedniku Novotnom, najprije je pocrvenio, zatim
poblijedio, pa ponovno pocrvenio, ponovno poblijedio, pokuao neto rei, ali
nije rekao nita i utonuo je u utnju. utjeli su i ostali dok Sabina nije konano
ustala i otila.
Bila je nesretna zbog svega to se dogodilo, ali
I
,i:-:
sastajala s esima? Sto je vezuje s njima? Domovina? Kad bi svaki od njih
rekao to zamilja kad kae eka, slike koje bi se pojavile bile bi sasvim
raznorodne, bez iega zajednikog.
Ili kultura? A to je to? Glazba? Dvorak i Jana-ek?
Da. Ali to ako eh nema smisla za glazbu? Veze se naglo rasplinjuju.
Ili velike linosti? Jan Hus? Nitko od onih ljudi nije proitao ni retka iz
njegovih knjiga. Jedino to bi svi mogli razumjeti bio je plamen, slava plamena
u kojem je izgorio kao heretik na lomai, slava pepela u koji se pretvorio, tako
da je bit nacionalnog osjeaja, govorila je sebi Sabina, za njih samo pepeo i
nita vie. Te ljude povezuje samo njihov poraz, povezuju ih pred-bacivanja
koja upuuju jedan drugome.
Brzo je koraala ulicom. Njene misli uzbudile su je vie nego razlaz s
emigrantima. Bila je svjesna da je nepravedna. Meu esima je, ipak, bilo i
ljudi koji su se razlikovali od mukaraca s dugim kaiprstom. Nelagodna utnja
koja je zavladala nakon njenih rijei nije nikako znaila da su svi protiv nje. Bili
su vjerojatno zbunjeni tom iznenadnom provalom mrnje, tim nesporazumom
ije rtve u emigraciji postaju gotovo svi? Zato ih, u stvari, ne ali? Zato joj
ne izgledaju jadni i naputeni?
Mi sad ve znamo zato: jo kad je izdala oca, ivot se otvorio pred njom kao
dugaki niz izdaja i svaka nova izdaja privlaila ju je kao porok i kao pobjeda.
Ne eli i nee stajati u redu! Nee stajati u redu sa stalno istim ljudima i istim
govorima! Zbog toga je vlastita nepravednost toliko uzbuuje. To uzbuenje
nije neugodno, naprotiv, Sabina ima osjeaj kao da je odnijela

Ali odmah nakon te opijenosti javila se strepnja taj put ipak mora negdje
zavriti! Jednom mora prestati s tim izdajama! Jednom mora stati!
Bila je veer i urno je koraala peronom. Vlak za Amsterdam bio je
postavljen. Traila je svoj vagon. Otvorila je vrata kupea, do kojega ju je doveo
ljubazni kondukter i ugledala Franza kako sjedi na raspremljenu leaju. Ustao je
da je pozdravi a ona ga je zagrlila i obasula poljupcima.
Strano je eznula da mu kae ono banalno: Ne pusta] me, dri me vrsto,
uhvati me, pretvori me u robinju, budi snaanl Ali to su bile rijei koje nije
mogla i nije znala izgovoriti.
Kad ga je pustila iz zagrljaja, rekla je samo: Strano sam sretna to sam s
tobom. To je bilo sve to joj je njezina suzdrljiva priroda omoguila rei.
5. Mali rjenif{ neshvaenih rijei
(nastavaj)
POVORKE
Ljudima u Italiji i Francuskoj je lako. Ako ih roditelji prisiljavaju da idu u
crkvu, oni im se osveuju tako to stupaju u partiju (komunistiku, maoistiku,
trockis-tiku i si.). Sabinu je, meutim, otac slao najprije u crkvu, a zatim je
sam od straha prisiljavao da ide na sastanke komunistikog Saveza omladine.
Kad je ila u prvomajskoj povorci, nije znala drati korak pa je djevojka koja
je stupala iza nje stalno vikala na nju i namjerno joj gazila pete. Kad je u mar-u
trebalo pjevati, nikad nije znala rijei pjesme i samo je nijemo otvarala usta. Ali
njene kolegice su to zapazile i tuile je. Od mladosti je mrzila sve povorke.
Franz je studirao u Parizu i kako je bio iznimno nadaren, znanstvena karijera
bila mu je zajamena jo dok je bio dvadesetogodinjak. Ve tada je znao da e
provesti cijeli ivot u sveuilinim kabinetima, bibliotekama i dvije-tri
predavaonice. Ta predodba je u njemu izazivala osjeaj da e se uguiti. elio
je izai iz svog ivota kao to se izlazi iz stana na ulicu.
Zato je, dok je ivio u Parizu, rado odlazio na manifestacije. Bilo je lijepo ii
i proslavljati neto, zahtijevati neto, protestirati protiv neega, ne biti sam, biti pod nebeskim svodom i
meu drugim ljudima. Povorke to su se kretale po bulevaru Saint-Germain ili s
Trga Republike prema Bastilji uvijek su ga fascinirale. Masa koja marira i klie
bila je za njega slika Europe i njene historije. Europa, to je Veliki mar. Mar iz
revolucije u revoluciju, iz bitke u bitku, stalno naprijed.
Mogao bih to rei i drukije: Franzu se njegov ivot meu knjigama inio
nestvarnim. Ceznuo je za istinskim ivotom, za dodirom drugih ljudi koji s njim
stupaju bok uz bok, za njihovim poklicima. Nije shvatio da je upravo ono to
smatra nestvarnim (rad u tiini kabineta i biblioteka) njegov istinski ivot, dok
su povorke, u kojima je vidio realnost, samo kazalite, ples, sveanost, drugim
rijeima san.
Sabina je za vrijeme studija stanovala u studentskom domu. Prvog svibnja
morali su svi rano izai i postrojiti se za povorku. Da netko ne bi izostao,

studentski funkcionari su provjeravali je li zgrada prazna. Zato se sakrila u

toalet i, kad su svi otili, vratila se u svoju sobu. Vladala je tiina kakvu nikada
nije doivjela. Samo su iz velike daljine dopirali zvui limene glazbe. Osjeala
je kao da se skriva u koljki a iz daljine dopire um mora, neprijateljskog
svijeta.
Godinu ili dvije nakon to je otila iz eke nala se, pukim sluajem, u
Parizu upravo na godinjicu ruske invazije. Organiziran je protestni miting i nije
mogla odoljeti a da se ne pridrui demonstrantima. Mladi Francuzi su podizali
stisnute ake i izvikivali parole protiv sovjetskog imperijalizma. Parole su joj se
sviale, ali je odjednom sa zaprepatenjem ustanovila da nema volje klicati
zajedno s ostalima. Nije izdrala
u nnvnrri
\\W
Ispriala je taj svoj doivljaj prijateljima Francuzima. Zaudili su se. Ti se,
znai, ne eli boriti protiv okupacije svoje domovine? govorili su. Htjela im
je rei kako se iza komunizma, faizma, iz svih okupacija i invazija krije jedno
u biti dublje i sveobuhvatnije zlo, i da je slika tog zla za nju povorka ljudi koji
mariraju, podiu ruke i jednoglasno uzvikuju iste slogove. Znala je, meutim,
da im to nee znati objasniti, pa je u neprilici prela na drugu temu.
LJEPOTA NEW YORKA
etali su po New Yorku satima i prizor se sa svakim njihovim korakom
mijenjao kao da idu vijugavom stazom kroz udesan planinski predio nasred
plonika kleao je mladi i molio se, neto dalje, naslonjena na drvo, drijemala
je lijepa Crnkinja, mukarac u crnom odijelu prelazio je ulicu dirigirajui
irokim pokretima nevidljivu orkestru, u fontani je uborila voda, a naokolo su
sjedili zidari i objedovali. eljezne ljestvice penjale su se uz fasade runih kua
od crvene cigle, ali te kue bile su tako rune da su zapravo bile lijepe. Pored
njih se uzdizao veliki stakleni neboder a iza njega je stajao drugi neboder na
ijem je krovu bio podignut mali arapski dvorac s tornjiima, galerijama i
pozlaenim stupovima.
Sjetila se svojih slika i na njima su se sastajali objekti koji nisu odgovarali
jedni drugima: gradilite eljezare a iza njega petrolejska lampa, ili svjetiljka
ije se starinsko sjenilo od obojena stakla raspalo u sitne krhotine koje sad lete
iznad pustog movarnog predjela.
Europska ljepota imala je uvijek intencional-ni karakter rekao je Franz.
Postojao je estetski cilj i dugogodinji plan po kome je ovjek desetljeima
gradio gotiku katedralu ili renesansni grad. Ljepota
New Yorka ima drukiju osnovu. To je neintencional-na, nenamjerna ljepota.
Nastala je bez ljudske namjere, kao peina sa stalaktitima. Oblici, sami po sebi
runi, dolaze sluajno, bez plana, u tako nevjerojatne odnose da iz njih poinje
zraiti udesna poezija.

 Neintencionalna ljepota. Da rekla je Sabina. Moglo bi se rei i

ljepota kao greka. Prije nego to ljepota potpuno nestane s ovoga svijeta,
postojat e jo neko vrijeme kao greka. Ljepota kao greka je posljednja faza u
povijesti ljepote.
Sjetila se svoje prve zrele slike nastala je zahvaljujui tome to je na nju
grekom kapnula crvena boja. Da, njene slike bile su zasnovane na ljepoti
greke i New York je bio tajna i prava domovina njenog slikarstva.
Moda je neintencionalna ljepota New Yorka mnogo bogatija i slikovitija
od previe stroge i previe komponirane ljepote ljudskog podrijetla rekao je
Franz. Ali to vie nije europska ljepota. To je tui svijet.
Zar ipak postoji neto o emu oboje imaju isto miljenje?
Ne. Postoji odreena razlika. Tuina newyorke ljepote strahovito privlai
Sabinu. Franza fascinira, ali i uasava. Izaziva u njemu enju za Europom.
SABININA DOMOVINA
Sabina shvaa njegovu odbojnost prema Americi. Franz je utjelovljena
Europa njegova majka bila je rodom iz Bea, otac mu je bio Francuz, a on
sam je vicarac. Franz se, s druge strane, divi Sabininoj domovini. Kad mu
pria o sebi i svojim prijateljima u ekoj, Franz uje rijei zatvor, progoni,
tenkovi na ulicama, emigracija, leci, zabranjena literatura, zabranjene izlohs.i OSiea neku udnu zavist snoierm s nnsralaiinm
Jednoga dana o meni je jedan filozof napisao da se sve to govorim sastoji
od nedokazivih pekulacija i nazvao me gotovo nestvarnim Sokratom".
Osjeao sam se strano ponienim i odgovorio mu ljutitim tonom. Zamisli to!
Ta smijena epizoda bila je najvei konflikt koji sam ikad doivio! Tu je moj
ivot dostigao maksimum svojih dramskih mogunosti! Nas dvoje ivimo u
razliitim mjerilima. Stupila si u moj ivot kao Gulliver u carstvo patuljaka.
Sabina protestira. Tvrdi da konflikt, drama, tragedija ne znae pod milim
Bogom nita, da ne znae nikakvu vrijednost, nita to bi zasluivalo divljenje
ili potovanje. U stvari, drugi mogu zavidjeti Franzu na poslu koji je mogao u
miru obaviti.
Franz je zavrtio glavom. Kad je drutvo bogato, ljudi ne moraju raditi
rukama i posveuju se duhovnim aktivnostima. Sveuilita ima sve vie,
studenata ima sve vie. Da bi mogli zavriti fakultet, studenti moraju izmisliti
teme diplomskih radova. Tema ima bezbroj, jer nema stvari na svijetu o kojoj
nije mogue napisati raspravu. Ispisani listovi papira skupljaju se u arhivima,
koji su alosniji od groblja, jer u njih nitko ne zalazi ni za Dan mrtvih. Kultura
tone u masi proizvoda, pod lavinom slova, u ludilu kvantitete. I to je razlog
zato govorim da jedna zabranjena knjiga u tvojoj bivoj domovini znai
neizmjerno vie od milijarde rijei to kuljaju iz naih sveuilita.
U tom smislu moemo shvatiti Franzovu slabost prema svim revolucijama.
Nekad je gajio simpatije prema Kubi, zatim prema Kini, a kad mu se zgadila
krutost tamonjih reima, melankolino se pomirio s tim da mu preostaje samo

ono more slova bez teine, koje nisu ivot. Postao je profesor u Genevi (gdje se
ne odravaju
nikakve manifestacije) i, pomiren s odricanjem (u samoi, bez ene, bez
povorki), objavio s prilinim uspjehom nekoliko znanstvenih knjiga. A onda se
jednog dana pojavila Sabina kao vizija; dola je iz zemlje u kojoj su ve odavno
bile prestale cvjetati revolucionarne iluzije, ali gdje je jo postojalo ono emu se
u revoluciji najvie divio: ivot koji tee u velikom mjerilu rizika, hrabrosti i
smrtne opasnosti. Sabina mu je vratila vjeru u veliinu ljudske sudbine. I bila je
utoliko ljepa to se iza njenog lika nazirala bolna drama njezine zemlje.
Sabina, meutim, nije voljela tu dramu. Rijei kao zatvor, progon, zabranjene
knjige, okupacija, tenkovi, za nju su bile rune rijei bez ikakva romantina
prizvuka. Jedina rije koja je u njoj odzvanjala slatko kao nostalgina uspomena
na domovinu jest rije groblje.
GROBLJE
Groblja u ekoj podsjeaju na vrtove. Grobovi su prekriveni travnjakom i
raznobojnim cvijeem. Skromni spomenici gube se u zelenilu lia. Kad padne
mrak, na groblju gori bezbroj malih svijea pa se ini kao da mrtvi prireuju
djeji bal. Da, djeji bal, jer mrtvi su neduni kao djeca. ak i kad je ivot bio
pun okrutnosti, na grobljima je vladao mir. I za vrijeme rata, i za Hitlera, i za
Staljina, za svih okupacija. Kad god je bila tuna, sjela bi u auto i odvezla se
daleko od Praga da proeta po nekom od seoskih groblja koje je voljela. Ta
groblja s plavim brdima u pozadini bila su lijepa kao uspavanka.
Za Franza, groblje je bilo runo skladite kostiju i kamenja.
6.
Nikad ne bih putovao automobilom. Strano se bojim prometnih nesrea!
To u ovjeku, ako i ne pogine, sigurno ostavlja traume do kraja ivota! rekao
je kipar i nesvjesno se uhvatio za kaiprst koji jednom zamalo nije odsjekao dok
je tesao drveni kip. Samo udom mu je ostao na ruci.
Ma ne ostavlja javila se Marie-Claude koja je bila u izvrsnoj formi.
Ja sam doivjela teku prometnu nesreu i bilo je divno! A nigdje nije bilo
ljepe nego u bolnici! Uope nisam mogla spavati pa sam neprestano itala,
danju i nou.
Svi su je zadivljeno promatrali, i to joj je oigledno godilo. U Franzu se
mijeao osjeaj negodovanja (sjeao se da je poslije spomenute prometne
nesree njegova ena bila strahovito deprimirana i neprestano se alila) s
odreenim divljenjem (njena sposobnost da transformira svaki svoj doivljaj
govorila je o vitalnosti koja je imponirala).
Tamo sam poela dijeliti knjige na dnevne i none nastavila je. I
zaista, postoje knjige za dan i knjige koje moete itati samo nou.
Svi su i dalje s uenjem i zadivljeno pratili njene rijei, samo se kipar drao
za kaiprst, namrten zbog neupodne uspomene.

 U koju bi grupu uvrstio Stendhala? upitala ga je Marie-Claude.

Kipar nije sluao to govori pa je samo u neprilici slegnuo ramenima. Likovni
kritiar koji je stajao kraj njega izjavio je kako, po njegovu miljenju, Stendhal
spada u dnevnu literaturu.
Marie-Claude je zavrtjela glavom i zacvrkutala: Vara se! Ne, ne, ne, vara
se! Stendhal je noni pisac!
Franz je prilino rastreseno sudjelovao u raspravi o nonoj i dnevnoj
literaturi, jer je mislio samo na to kada e se pojaviti Sabina. Oboje su dugo
razmiljali treba li ili ne treba prihvatiti poziv na ovaj koktel. Prireivala ga je
Marie-Claude za sve slikare i kipare koji su izlagali u njezinoj privatnoj galeriji.
Od vremena kad se upoznala s Franzom, Sabina je izbjegavala njegovu enu.
Kako su, meutim, strahovali da njihova veza ne bude otkrivena, na kraju su
zakljuili da e biti prirodnije i manje sumnjivo ako doe.
Gledao je neupadljivo prema predsoblju i postupno postajao svjestan da iz
drugog kraja salona neprestano odzvanja glas njegove osamnaestogodinje keri
Marie-Anne. Napustio je skupinu kojom je dominirala njegova ena i priao
kruoku kojim je dominirala ki. Neki su sjedili u naslonjaima, drugi su stajali,
a Marie-Anne je sjedila na podu. Franz je bio siguran da e i Marie-Claude na
suprotnom kraju salona ubrzo sjesti na tepih. Sjesti pred gostima na pod bila je
u to vrijeme openito prihvaena gesta prirodnosti, neusiljenosti, drugarstva,
naprednog i parikog duha. Strast s kojom je Marie-Claude svuda sjedala na pod
bila je takva da se Franz esto plaio da ne sjedne na pod u trgovini u kojoj je
kupovala cigarete.
Na emu sada radite, Alane? upitala je Marie-Anne mukarca pokraj
ijih je nogu sjedila.
Alan je bio naivna potenjaina pa je pokuao iskreno odgovoriti keri
vlasnice galerije. Poeo joj je objanjavati nov nain slikanja koji je u osnovi
bio kombinacija fotografije i ulja na platnu. Ali nije izgovorio ni tri reenice kad
je Marie-Anne poela zvidati. Slikar je govorio polako i koncentrirano i nije
uo zvidanje.
Moe li mi rei zato zvidi apnuo je Franz.
Zato to ne volim kad se govori o politici odgovorila je glasno.
I zaista, dvojica mukaraca iz istoga kruga razgovarali su o predstojeim
izborima u Francuskoj. Marie--Anne, koja je smatrala da joj je dunost
usmjeravati zabavu, upitala ih je da li e sljedeeg tjedna ii u kazalite na
Rossinijevu operu, koju e izvesti talijanski operni ansambl. Slikar Alan je za to
vrijeme traio sve preciznije i preciznije formulacije kojima bi mogao objasniti
svoju novu slikarsku fazu i Franz se stidio svoje keri. Da je uutka, rekao je
kako su opere strano dosadne.

 Grozan si rekla je Marie-Anne, pokuavajui s poda udariti oca u trbuh.

Glavni pjeva je prekrasan! Ah, kako je lijep! Vidjela sam ga dva puta i
zaljubila sam se u njega.
Franz je zakljuio da je njegova ki strano slina majci. Zato nije vie
slina njemu? Ali tu se ne moe nita uiniti, nije mu slina. Ve je bezbroj puta
uo Marie-Claude kako izjavljuje da je zaljubljena u ovog ili onog kipara,
pjevaa, pisca, politiara, pa jednom ak i u jednog biciklista. Naravno, bila je
to prazna retorika prilagoena veerama i koktelima, ali on se pritom ipak
ponekad sjetio kako je prije dvadeset godina isto govorila 7,fl mea 1 ln mu
nriiptila (amnuKnichmm............. ,....
U tom.trenutku ula je u salon Sabina. Marie-Claude ju je ugledala i smjesta
joj prila. Njena ki je i dalje razgovarala o Rossiniju, ali Franz je svu svoju
pozornost usmjerio na razgovor dviju ena. Nakon nekoliko prijateljskih
reenica pozdrava Marie-Claude je uzela u ruku keramiki medaljon koji je
visio Sabini oko vrata i rekla vrlo glasno: Sto ti je ovo? Strano je runo!
Ta je reenica prisilila Franza da slua jo pozornije. Nije bila izgovorena
agresivno, naprotiv, zvonki smijeh tebao je odmah naglasiti kako kritika
medaljona nita ne mijenja na prijateljstvu koje Marie-Claude gaji prema
slikarici. Ipak, bila je to reenica koja nikako nije odgovarala nainu na koji se
Marie-Claude obraala drugima.
Sama sam ga napravila rekla je Sabina.
Ruan je, zaista je ruan ponovila je Marie--Claude vrlo glasno. Ne
bi ga trebala nositi!
Franz je znao da njegovu enu nimalo ne zanima je li medaljon ruan ili nije.
Runo je bilo ono to je ona eljela da bude runo, lijepo je bilo ono to je ona
eljela da bude lijepo. Nakit njenih prijateljica bio je a priori lijep. Pa i kad bi
joj se uinilo da je ruan, prela bi preko toga, jer je laskanje bilo ve odavno
postalo njena druga priroda.
A zato je onda odluila da medaljon koji je Sabina sama napravila bude
ruan?
Franzu je iznenada postalo sve jasno. Marie-Claude je izjavila da je Sabinin
medaljon ruan zato to je to mogla sebi dopustiti.
Jo preciznije: Marie-Claude je izjavila kako je Sabinin medaljon ruan da
pokae kako sebi moe dopustiti izjavu da je Sabinin medaljon ruan.
Sabinina izloba prije oko godinu dana nije imafi.
stalo do Sabinine naklonosti. Naprotiv, Sabina je imala razloga boriti se za
naklonost Marie-Claude. To se, meutim, po njenom dranju nije moglo
zamijetiti.

Da, Franzu je bilo posve jasno: Marie-Claude je iskoristila priliku da Sabini (i

drugima) da do znanja kakav je stvarni odnos snaga izmeu njih.
7. Mali rijeni!^ neshvaenih rijei
(svretak)
STARA CRKVA U AMSTERDAMU
S jedne strane su kue s velikim prozorima u prizemlju, koji podsjeaju na
izloge trgovina. Iza njih se nalaze sobice prostitutki, koje svuene, samo u
rublju, sjede ispred stakla u jastucima prekrivenim naslonjaima. Izgledaju kao
velike make koje se dosauju.
Drugu stranu ulice ini divovska gotika crkva iz etrnaestog stoljea.
Izmeu bojeg svijeta i svijeta prostitutki, kao rijeka na granici dvaju
carstava, iri se prodorni zadah mokrae.
U crkvi su od starog gotikog stila ostali samo visoki, goli bijeli zidovi,
stupovi, svodovi i prozori. Na zidovima nema nijedne slike, nigdje se ne moe
vidjeti kip. Crkva je oiena kao gimnastika dvorana. Samo u sredini
postavljeni su u kvadrat stolci oko minijaturnog podija sa stolom za
propovjednika. Iza stolaca nalaze se drvene kabine, loe za obitelji bogatih
graana.
Stolci i loe postavljene su ne vodei rauna o obliku zidova i poloaju
stupova, kao da ele pokazati gotikoj arhitekturi sav svoj prezir i ravnodunost.
Kalvinistika vjera je jo prije nekoliko stoljea pretvorila crkvu u obian
hangar, koji ima samo jednu funkciju
Franz je bio fasciniran: kroz tu golemu dvoranu proao je Veliki mar
historije.
Sabina se sjeala kako su poslije prevrata u veljai irom eke
nacionalizirani svi dvorci i pretvoreni u egrtske kole, domove umirovljenika, a
ponekad i u tale. Bila je u jednoj takvoj tali u zidove s gipsanim ukrasima
bile su zabijene kuke sa eljeznim obruima i za njih privezane krave koje su
sanjivo gledale kroz prozor u vrt dvorca, po kojem su trkarale kokoi.
Ova praznina me fascinira rekao je Franz. Ljudi gomilaju oltare,
kipove, slike, stolce, naslonjae, tepihe, knjige, a onda nastupa trenutak radosna
olakanja pa sve jednim potezom odbace, kao smee. Moe li zamisliti tu
Herkulesovu metlu koja je pomela ovaj hram ?
Sabina je pokazala na drvenu lou. Siromani su morali stajati, a bogati su
sjedili u loi. Ali postojalo je neto to je povezivalo bankara i prosjaka: mrnja
prema ljepoti.
Sto je to ljepota? upitao je Franz i sjetio se otvorenja izlobe kojemu je
nedavno morao prisustvovati. Beskrajna ispraznost reenica i rijei, ispraznost
kulture, ispraznost umjetnosti.
Dok je kao studentica radila na omladinskoj radnoj akciji, due otrovane
veselim marevima to su bez prestanka odzvanjali iz zvunika, sjela je jedne
nedjelje na motocikl i odvezla se daleko u brda. Zaustavila je motocikl u

nepoznatu selu izgubljenu u brdima, naslonila ga na zid crkve i ula. Sveenikje

upravo sluio misu. Reim u to doba nije bio naklonjen vjeri i ljudi su se
uglavnom drali podalje od crkava. U klupama su sjedili samo starci i starice,
jer se nisu bojali vlasti. Bojali su se samo smrti.
Sveenik bi pjevajui izgovorio reenicu, a ljudi su je u zboru ponavljali. To
su bile litanije. Stalno iste rijei vraale su se kao putnik koji ne moe odvojiti
oi od predjela ili kao ovjek koji se ne moe rastati sa ivotom. Sjedila je
otraga u klupi, na trenutke zatvarala oi, samo da uje tu glazbu rijei, a onda ih
ponovno otvarala. Iznad sebe je vidjela plavo obojeni svod, na kojem su bile
naslikane velike zlatne zvijezde. Bila je oarana.
Ono to je iznenada susrela u toj crkvi nije bio Bog, nego ljepota. Bila je
posve svjesna da ta crkva i te litanije nisu bili lijepi sami po sebi ve upravo u
usporedbi s omladinskom radnim akcijom na kojoj je provodila dane okruena
bukom pjesama. Misa je bila lijepa, jer je u njoj iznenada i tajno otkrila drugi,
izdani svijet.
Od toga vremena znala je da je ljepota izdani svijet. Moemo je pronai samo
tamo gdje su progonitelji pogrekom zaboravili na nju. Ljepota se krije iza
kulisa prvomajske parade. Ako je elimo nai, moramo poderati platno
dekoracija.
Ovo je prvi put da me neka crkva fascinira -rekao je Franz.
Njegovo oduevljenje nije izazvao protestantizam, nije ga izazvao ni asketski
duh. Oduevilo ga je neto drugo, neto sasvim osobno, o emu se nije usuivao
govoriti pred Sabinom. inilo mu se da uje glas koji ga poziva da uzme u ruke
Herkulesovu metlu i izmete iz svog ivota vernisae Marie-Claude, pjevae
Marie-Anne, kongrese i simpozije, isprazne razgovore, rijei koje nita ne
govore... Veliki prazni prostor am-sterdamskog hrama izgledao mu je kao slika
vlastita osloboenja.
SNAGA
U krevetu, u jednom od onih mnogih hotela u kojima su vodili ljubav, Sabina
se poela igrati s Franzovim rukama. Upravo je nevjerojatno rekla je
kakve miie ima.
Franza je razveselila ta pohvala. Ustao je iz kreveta, uhvatio teki hrastov
stolac za jednu nogu, sasvim pri zemlji, i polako ga podignuo.
Nema se ega bojati rekao je. Mogao bih te obraniti u svakoj
situaciji. Nekad sam se natjecao u judou.
Uspjelo mu je podignuti teki stolac iznad glave i Sabina je rekla: Ugodno
je znati da si tako snaan.
Ali u sebi je, u dubini due, dodala jo i ovo: Franz je snaan, ali njegova je
snaga usmjerena samo prema okolini. Prema ljudima s kojima ivi, koje voli, on

je slab. Franzova slabost se naziva dobrota. Franz nikad ne bi nita naredio

Sabini. Ne bi joj naredio, kao nekad Toma, da poloi zrcalo na pod i gola hoda
po njemu, ne nedostaje mu ulnost, nego snaga zapovijedanja. Postoje stvari
koje se mogu realizirati samo silom. Tjelesna ljubav je nezamisliva bez nasilja.
Sabina je promatrala Franza kako koraa po sobi drei stolac iznad glave i
taj prizor joj se uinio grotesknim. Ispunila ju je neka udna tuga.
Franz je spustio stolac na zemlju i sjeo na njega, okrenuvi se prema Sabini.
Ne mogu rei da mi ne godi to sam snaan rekao je ali od kakve su
mi koristi ovi miii u Genevi? Nosim ih kao ukras. Kao paun perje. Nikad se u
ivotu nisam potukao s nekim.
Sabina je nastavila sa svojim melankolinim razmiljanjem. A kad bi nala
mukarca koji bi joj nareivao? Koji bi elio gospodariti njome? Koliko dugo bi ga podnosila? Ni pet
minuta! Iz ega proizlazi da joj nikakav mukarac ne odgovara. Ni snaan ni
slab.
A zato tu snagu ne upotrijebi ponekad protiv mene? rekla je.
Zato to ljubav znai odricanje od sile rekao je Franz tiho.
Sabina je postala svjesna dviju stvari: prvo, da je ta reenica divna i istinita.
Drugo, da se tom reenicom Franz diskvalificirao u njezinu erotskom ivotu.
IVJETI S ISTINOM
To je formula kojom se posluio Kafka u svom dnevniku ili u nekom pismu,
Franz se vie nije sjeao gdje. Formula ga je zainteresirala. Sto to znai, ivjeti s
istinom? Negativna definicija je jednostavna: znai ne lagati, ne skrivati se, ne
tajiti nita. Otkako je upoznao Sabinu, Franz ivi u lai. Pria eni o kongresu u
Amsterdamu, o predavanjima u Madridu, koja nikad nije odrao, i boji se ii sa
Sabinom po genevskim ulicama. I to laganje i skrivanje ga zabavlja upravo zato
to to nikad nije radio. To ga ugodno uzbuuje, osjea se kao uenik koji je
odluio da prvi put za svoje zadovoljstvo izostane iz kole.
Za Sabinu, ivjeti s istinom, ne lagati ni sebi ni drugima, mogue je samo pod
uvjetom da se ivi bez publike. U trenutku kad netko pone pratiti ono to
radimo, poinjemo se, htjeli ili ne htjeli, prilagoavati oima koje nas gledaju i
nita od onog to radimo nije vie istinito. Imati publiku, znai ivjeti u lai.
Sabina prezire literaturu u kojoj autori odaju sve intimnosti, svoje i svojih
prijatelja. ovjek koji gubi svoju intimnost gubi sve, misli Sabina. A ovjek koji
je do-brovolino odbacuie obino ie udovite. Zbosr tos?a Sabina nimalo ne pati to mora skivati svoju ljubav. Naprotiv, samo tako moe
ivjeti s istinom".
Franz je, nasuprot tome, siguran da u podjeli ivota na privatnu i javnu sferu
lee korijeni svih lai; ovjek je privatno jedno, a u javnosti neto sasvim drugo.
ivjeti s istinom" za njega znai sruiti barijere izmeu privatnog i javnog.

Rado citira rijei Andrea Bre-tona o tome kako bi htio ivjeti ,,u staklenoj kui"
u kojoj nema nikakvih tajni, u kojoj se sve vidi.
Kada je uo svoju enu kako kae Sabini Taj medaljon je ruan!" shvatio je
da vie ne moe ivjeti u lai. Trebao je u tom trenutku priskoiti Sabini u
pomo. I nije to uinio samo zato to se bojao da ne otkrije njihovu tajnu ljubav.
Sutradan poslije koktela trebao je otputovati sa Sabinom na dva dana u Rim.
U uima mu je neprestano odzvanjala reenica Taj medaljon je ruan!" i vidio
je svoju enu drukije nego to ju je vidio do tada. Njena agresivnost, neranjiva,
buna i temperamentna, skinula mu je s ramena breme dobrote koje je strpljivo
nosio pune dvadeset tri godine braka. Sjetio se prostrane unutranjosti crkve u
Amsterdamu i ponovno osjetio kako ga ispunjava ono udno, neshvatljivo
oduevljenje njenom prazninom.
Pakirao je koveg kada je u sobu ula Marie-Claude. Priala je o jueranjim
gostima, energino podravala neke nazore koje je od njih ula, a s
podsmijehom odbacivala druge.
Franz ju je dugo promatrao, a zatim rekao: U Rimu se ne odrava nikakva
konferencija.
Nije shvatila to eli rei. Pa zato onda putuje? upitala je.
Ve gotovo godinu dana imam ljubavnicu rekao je. Ne elim se
sastajati s njom u Genevi. Zato tako esto DUtuiem. Mislio sam kalcn hi to
rrphala vnari
Uplaio se ve nakon prvih izgovorenih rijei; hrabrost ga je iznenada
napustila. Skrenuo je pogled da ne vidi na licu Marie-Claude oajanje to e ga
izazvati njegova izjava..
Da, i ja mislim kako bih to trebala znati javila se Marie-Claude nakon
krae stanke.
Njen je glas zvuao vrsto i Franz je podigao pogled. Marie-Claude nije
uope izgledala potresena. Jo uvijek je izgledala kao ena koja je sino rekla
cvrkuta-vim glasom Taj medaljon je ruan!"
Kad si ve bio tako hrabar i rekao kako me ve gotovo godinu dana vara
nastavila je moe li mi rei s kim?
Uvijek je govorio sebi kako ne smije nikad povrijediti Marie-Claude, kako
mora potovati enu u njoj. Ali gdje je sad ta ena u Marie-Claude? Drugim
rijeima, gdje je slika majke koju je povezivao sa svojom enom? Majka,
njegova tuna i povrijeena majka sa drukijom cipelom na svakoj nozi, nestala
je iz Marie--Claude, a moda nije ni nestala, nego jednostavno nikad u njoj nije
ni boravila? Pomislivi to, osjetio je kako ga obuzima mrnja.
Nemam nikakva razloga to skrivati rekao je.
Kad je ve nije potreslo to je vara, pogodit e je, bio je siguran, kad sazna
tko je njena suparnica. Zato joj je rekao sve o Sabini, gledajui je pri tome
ravno u oi.

Neto kasnije sastao se sa Sabinom na aerodromu. Avion je bio uzletio, a on

je osjetio kako mu je laknulo. Rekao je sebi kako poslije devet mjeseci konano
opet ivi s istinom.
5.
Sabina se osjeala kao da je Franz silom provalio vrata njezine intimnosti.
Kao da je kroz ta vrata iznenada provirila glava Marie-Claude, glava MarieAnne, slikara Alana i kipara koji se neprestano dri za prst, glave svih ljudi koje
je upoznala u Genevi. Postat e protiv svoje volje suparnica neke ene koja je
nimalo ne zanima. Franz e se rastati, a ona e zauzeti mjesto pokraj njega u
irokoj branoj postelji. Svi e to gledati, netko iz blizine, neko iz daljine, bit e
prisiljena pred svima igrati neko kazalite umjesto da bude Sabina, morat e
igrati ulogu Sabine, i jo izmisliti kako igrati tu ulogu. Ljubav e, kad za nju
sazna javnost, dobiti na teini, postat e teret. Sabina se povijala pod samom
predodbom toga tereta.
Sjedili su u nekom rimskom restoranu i pili vino. utjela je.
Zaista se ne ljuti? upitao je Franz.
Uvjeravala ga je da se ne ljuti. Jo je zbunjena od svega toga i ne zna da li da
se raduje ili ne. Sjeala se njihova susreta u spavaim kolima za Amsterdam.
Tada je htjela pasti pred njim na koljena i moliti ga neka je zadri, makar silom,
i nikad ne pusti da ode. Tada je eljela da opasnom putu izdaje konano doe
kraj.
Nastojala je to je mogue intenzivnije obnoviti tu tadanju enju, dozvati
je, osloniti se na nju. Sve je bilo uzalud. Osjeaj nezadovoljstva bio je jai.
Vraali su se u hotel kroz veernju guvu. Talijani oko njih su galamili,
vikali, gestikulirali, pa su mogli ii jedno pored drugog bez rijei, ne
oslukujui svoju utnju.
A onda se Sabina dugo umivala u kupaonici a Franz ju je ekao pod
pokrivaem u krevetu. Mala svjetiljka bila je upaljena, kao uvijek.
Kada se vratila iz kupaonice, ugasila je lampu. Bilo je to prvi put da je to
uinila. Franz je trebao obratiti pozornost na tu gestu, ali on je nije ni zamijetio,
jer je svjetlost za njega bila sasvim nevana. Kao to znamo, on je vodio ljubav
zatvorenih oiju.
A Sabina je ugasila svjetiljku upravo zbog tih zatvorenih oiju. Nije vie
htjela ni jednu sekundu promatrati te sputene kapke. Oi su, kae poslovica,
prozori due. Franzovo tijelo koje se uvijalo na njoj zatvorenih oiju bilo je za
nju tijelo bez due. Podsjealo ju je na mladune neke zvijeri koje, jo slijepo,
bespomono cvili jer je edno. U tim je trenucima Franz, sa svojim prekrasnim
miicama, bio slian golemu tene-tu koje trai hranu na njenim grudima.
Uostalom, zaista je drao u ustima bradavicu njene dojke, kao da sisa! Ta
pomisao da je dolje zreo mukarac, a gore mladune koje sisa, i da prema tome
vodi ljubav s dojenetom, izazivala je u njoj gotovo gaenje. Ne, ne eli vie

gledati kako se gri na njoj, vie mu nikad nee ponuditi dojku kao kuja tenetu,
ovo je danas posljednji put, definitivno posljednji put!
Znala je, naravno, da je njena odluka vrhunac nepravde, da je Franz najbolji
od svih mukaraca u
#**
da je lijep, da je dobar, ali to je vie postajala svjesna svega toga, osjeala je
sve jau elju da siluje tu inteligenciju, tu dobrotu, da siluje tu nemonu snagu.
Voljela ga je te noi ee nego ikada prije, jer ju je uzbuivala pomisao da su
zajedno posljednji put. Voljela ga je, ali ve je u mislima bila negdje daleko.
Ponovno je u dalj ini ula zvuk zlatne trube izdaje i znala je da tom pozivu nee
odoljeti. inilo joj se da se pred njom pruaju beskrajna prostranstva slobode i
te daljine su je uzbuivale. Voljela je Franza ludo, divljaki, kako ga nikada
prije nije voljela.
Franz je jecao na njezinom tijelu siguran da sve razumije. Ako je cijele veeri
bila utljiva, ako mu nije rekla to misli o njegovoj odluci, sad mu je
odgovarala. Davala mu je do znanja svoju radost, svoju strast, svoju suglasnost,
svoju elju da ivi s njim do kraja ivota.
Izgledao je sam sebi kao jaha koji jae na konju u prekrasnu prazninu,
prazninu bez supruge, bez keri, bez domainstva, u prekrasnu prazninu
pometenu Herkulovom metlom, u predivnu prazninu koju e ispuniti svojom
ljubavlju.
Jahali su tako, jedno na drugom, kao na konju. Jahali su prema daljinama za
kojima su eznuli. Spajala ih je izdaja, koja ih je oslobodila. Franz je jahao na
Sabini svjestan da izdaje svoju enu. Sabina je jahala na Franzu svjesna da
izdaje Franza.
9.
Vie od dvadeset godina gledao je u svojoj eni svoju majku, slabo bie koje
treba tititi; ta predodba bila je previe duboko ukorijenjena u njemu da bi je
mogao odbaciti nakon dva dana. Dok se vraao kui, osjeao je grinju savjesti,
strah da se poslije njegova odlaska sruila i da e je zatei skrhanu od tuge.
Bojaljivo je otvorio vrata i otiao u svoju sobu. Nekoliko trenutaka je tiho
stajao i oslukivao da, bila je kod kue. Nakon kraeg oklijevanja otiao ju je
pozdraviti, kako je ve bio njihov obiaj.
Podigla je obrve, glumei uenje. Doao si ovamo?
A kamo da idem? htio je odgovoriti (iskreno zauen), ali nije rekao
nita.
Da meu nama bude sve jasno nastavila je nemam nita protiv da
odmah preseli k njoj.
Kada joj je na dan odlaska sve priznao, nije imao nikakva odreena plana.
Bio je spreman da nakon povratka prijateljski raspravi s njom sve pojedinosti,
kako bi je to manje povrijedio. Nije raunao s tim da e ona sama hladno i
uporno zahtijevati da to prije ode.

Iako mu je to olakavalo situaciju, nije mogao da ne osjeti razoaranie,

Ciieloea ivota ie strenio da ie ne
povrijedi i samo zbog toga je dobrovoljno nametnuo sebi reim zaglupljujue
monogamije. A onda je poslije dvadeset godina odjednom spoznao da su
njegovi obziri bili sasvim nepotrebni, da je zbog obinog nesporazuma izgubio
na desetine ena!
Poslije podne je imao predavanje a onda je sa sveuilita otiao ravno do
Sabine. Htio ju je zamoliti da ostane kod nje preko noi. Pozvonio je, ali nitko
nije otvorio vrata. Otiao je u kavanu preko puta i kroz prozor dugo promatrao
ulaz u kuu.
Bilo je ve kasno na veer i nije znao to da radi. Cijelog je ivota spavao s
Marie-Claude u jednoj postelji. Ako se sad vrati kui, gdje da legne? Mogao bi,
naravno, spavati na kauu u susjednoj sobi, ali ne bi li to bio pretjerano estoka
gesta? Ne bi li to izgledalo ve kao izraz neprijateljstva? Ta on eli da ostanu
prijatelji! Ali nije mogao ni tek tako lei pored nje. Ve je uo kako ga s
ironijom pita zar ne daje prednost Sabininoj postelji. Zato je uzeo sobu u hotelu.
Sutradan je uzalud zvonio na Sabininim vratima, od jutra do veeri.
Treega je dana potraio kuepaziteljicu. Nije znala nita i savjetovala mu je
da se obrati vlasnici kue, koja je iznajmila atelijer Sabini. Nazvao ju je
telefonom i saznao da je Sabina jo prekjuer otkazala.
Jo je nekoliko dana obilazio kuu u nadi da e susresti Sabinu, sve dok
jednoga dana nije naao otvoren stan i u njemu mukarce u plavim
kombinezonima koji su odnosili pokustvo i slike u veliki selidbeni kamion
parkiran pred kuom.
Pitao ih je kamo voze pokustvo.
Odgovorili su kako im je izriito nareeno da dre adresu u tajnosti.
Htio ih je podmititi s nekoliko novanica ne bi li mu otkrili tajnu, ali je
osjetio da nema snage za takvo to. Tuga ga je potpuno slomila. Nita nije
shvaao, sve je bilo neobjanjivo, znao je samo to da je iekivao ovaj trenutak
od dana kad je upoznao Sabinu. Dogodilo se ono to se moralo dogoditi. Franz
se nije htio boriti.
Unajmio je mali stan u starom dijelu grada. U vrijeme kad je znao da ena i
ki nee biti kod kue otiao je u svoj stari stan uzeti odijela i najvanije knjige.
Dobro je pazio da ne uzme nita za im bi alila Marie-Claude.
Jednoga ju je dana ugledao iza stakla kavane. Sjedila je s jo dvije dame a
njeno se lice, u koje je nekontrolirana mimika bila ve odavno usjekla mnogo
sitnih bora, pokretalo u ivom ritmu. Dame su je sluale i neprestano se smijale.
Franz se nije mogao osloboditi osjeaja da im pria o njemu. Sigurno je ve
saznala da je Sabina nestala iz Geneve upravo u vrijeme kad je Franz odluio
poeti ivjeti s njom. To je bila doista komina pria! Nije se nimalo udio to
e joj dugo posluiti da njome zabavlja svoje prijateljice.

Vratio se u svoj novi stan, u kojemu su se svakoga sata ula zvona crkve
Saint-Pierre. Upravo toga dana donijeli su mu iz robne kue pisai stol. Odmah
je zaboravio Marie-Claude i njene prijateljice. Zaboravio je na trenutak i
Sabinu. Sjeo je za stol. Radovao se to ga je sam odabrao. Punih dvadeset
godina ivio je s pokustvom po izboru drugih. Sve je ureivala Marie--Claude.
Ta ovo je, zapravo, prvi put da ivi samostalno, da nije vie djeak. Sljedeega
je dana trebao doi stolar da mu napravi biblioteku. Ve nekoliko dana je crtao
police, odreivao im dimenzije i razmjetaj.
Odjednom je, gotovo sa zaprepatenjem, usta nnvin Ha nnp np^retan
Slahinina f^7^rhcl r*riciitnrci-Ki'la
je mnogo manje vana nego to je mislio. Vaan je bio zlatni trag, arobni
trag, to ga je ostavila u njegovu ivotu i koji mu nitko nije mogao uzeti. Prije
nego to e nestati s njegova horizonta, stigla mu je gurnuti u ruku Herkulovu
metlu kojom je pomeo iz svog ivota sve to nije volio. Ta neoekivana srea, to
zadovoljstvo, ta radost zbog slobode i novoga ivota, to su bili darovi koje mu
je ostavila.
Uostalom, uvijek je davao prednost nestvarnom pred stvarnim. Isto kao to se
bolje osjeao u povorkama (koje su, kao to sam rekao, samo kazalite i san)
nego za katedrom dok je predavao studentima, tako je bio sretniji sa Sabinom
koja se pretvorila u nevidljivu boginju nego sa Sabinom s kojom je putovao po
svijetu neprestano strepei da je ne izgubi. Dala mu je neoekivanu slobodu
mukarca koji ivi sam, obdarila ga nekim novim magnetizmom. Odjednom je
postao privlaan za ene; jedna njegova studentica se zaljubila u njega.
I tako se za nevjerojatno kratko vrijeme njegov ivot potpuno izmijenio. Jo
nedavno je stanovao u velikom graanskom stanu sa slukinjom, suprugom i
keri, a sad ivi u malom stanu u starom dijelu grada i gotovo svaku no
provodi s mladom ljubavnicom. Ne mora putovati s njom po raznim svjetskim
hotelima, moe voditi ljubav s njom u vlastitu stanu, u vlastitoj postelji, okruen
svojim knjigama i sa svojom pepeljarom na nonom stoliu!
Djevojka je bila skromna, ne ba odve lijepa, i divila se Franzu kao to se
jo prije kratkog vremena Franz divio Sabini. To nije bilo nimalo neugodno, pa
iako je zamjena Sabine kratkovidnom studenticom bila u odreenom smislu
degradacija, dobrota se pobrinula za to da otvorena srca Drihvari novu
linhavnim i nciffi
prema njoj oinsku ljubav, koju nikada prije nije mogao u potpunosti
zadovoljiti, jer se Marie-Anne nije ponaala kao ki nego kao druga MarieClaude.
Jednoga dana posjetio je svoju suprugu i rekao joj da bi se elio ponovno
oeniti.
Marie-Claude je zavrtjela glavom.

 Ako se rastanemo, nita se nee promijeniti! Nita nee izgubiti! Ostavit

u ti svu imovinu!
Meni nije do imovine rekla je.
A to bi htjela?
Ljubav nasmijala se.
Ljubav? rekao je zaueno.
Ljubav je borba rekla je Marie-Claude, osmjehujui se. I ja u se
dugo boriti. Do kraja.
Ljubav je borba? Nemam ni najmanje volje boriti se rekao je Franz i
otiao.
10.
Poslije etiri godine provedene u Genevi Sabina se nastanila u Parizu. Nikako
joj nije uspijevalo osloboditi se melankolije. Da ju je netko upitao to joj se
dogodilo, ne bi znala nai prave rijei.
ivotna drama se uvijek moe opisati metaforom teine. Kaemo kako je
ovjeka pritislo breme. ovjek taj teret nekad moe, a nekad ne moe podnijeti,
pada pod njim, bori se s njim, pobjeuje ili gubi. Ali to se, zapravo, dogodilo
Sabini? Nita. Napustila je jednog mukarca zato to ga je eljela napustiti. Je li
ju progonio? Je li joj se osveivao? Nije. Njezina drama nije bila drama teine
nego lakoe. Sabinu nije pritiskao teret, pritiskala ju je .
Sve do tog trenutka svaka izdaja ju je ispunjavala uzbuenjem i radou zbog
toga to se pred njom otvara novi put na ijem je kraju eka nova pustolovina
izdaje. Ali to e biti kad to putovanje jednom zavri? ovjek moe izdati
roditelje, branoga druga, ljubav, domovinu, ali to e se dogoditi kad ostane
bez roditelja, bez branoga druga, bez ljubavi, bez domovine, kad vie ne bude
imao koga izdati?
Sabina osjea oko sebe prazninu. Ali to ako je upravo ta praznina bila cilj
svih njenih dosadanjih izdala;
Do sada toga, naravno, nije bila svjesna i to posve razumljivo: cilj kojemu
ovjek tei uvijek je obavijen maglom. Djevojka koja se eli udati tei uvijek za
neim posve nepoznatim. Mladi koji ezne za slavom nema pojma to je to
slava. Ono to daje smisao naim postupcima uvijek je neto nama potpuno
nepoznato. Ni Sabina nije znala kakav se cilj krije iza njene sklonosti izdaji. , je
li to taj cilj? Nakon odlaska iz Geneve prilino mu se pribliila.
ivjela je u Parizu ve tri godine kad je dobila pismo iz eke. Pisao joj je
Tomaev sin. Nekako je saznao za nju, pronaao njenu adresu i odluio da joj se
javi kao najboljoj prijateljici" svoga oca. Javio joj je da su Toma i Tereza
poginuli. ivjeli su posljednjih nekoliko godina na selu, gdje je Toma radio kao
voza kamiona. Imali su obiaj katkad se odvesti do susjednoga grada i tamo
prespavati u nekom jeftinom hotelu. Put do grada vodi preko brda, i tu se
kamion sa serpentine strmoglavio u provaliju. Tijela su im bila potpuno

smrskana. Policija je kasnije ustanovila da su konice bile u katastrofalnu

stanju. Nije mogla doi k sebi od te vijesti. Bio je presjeen i posljednji konopac
koji ju je vezivao za prolost.
Po starom obiaju, htjela se smiriti etnjom po groblju. Najblie groblje bilo
je na Montparnasseu. Sastojalo se od samih minijaturnih kuica, siunih
kapelica sagraenih iznad svakoga groba. Sabina nikako nije mogla shvatiti
zato mrtvi ele iznad sebe imati te imitacije dvoraca. To groblje je bilo tatina
pretvorena u kamen. Umjesto da poslije smrti postanu razumniji, stanovnici
groblja bili su jo aaviji nego za ivota. Isticali su na spomenicima koliko su
vani. Tu nisu poivali oevi, braa? sinovi ili bake, nego funkcionari i
javni radnici, nosioci titula, poasti i odlikovanja. Tu je i potanski slubenik
isticao svoju vanost, svoj drutveni poloaj, svoju ast.
Setala je grobljanskom alejom i zapazila da neto dalje upravo nekoga
sahranjuju. Majstor ceremonije drao je golemi buket cvijea i davao svakome
od oaloenih po jedan cvijet. Jedan je dao i Sabini. Pridruila se ostalima.
Morali su zaobii nekoliko spomenika dok nisu stigli do groba s kojeg je bila
podignuta ploa. Nagnula se iznad rake. Bila je strano duboka. Ispustila je
cvijet i on je polako, kruei, pao na lijes. U ekoj nema tako dubokih
grobova. U Parizu su rake duboke kao to su kue visoke. Bacila je pogled na
kamenu plou koja je leala odgurnuta pored groba. Osjetila je jezu od te ploe,
pa je pourila kui.
Cijeli je dan mislila na taj kamen. Zato je osjetila takav uas kada ga je
vidjela?
Ako je grob pokriven kamenom, umrli vie nikada nee moi izai, pomislila
je.
Ali mrtvi i tako vie nikad nee izai! Nije li, prema tome, svejedno je li grob
pokriven zemljom ili kamenom ploom?
Nije svejedno. Ako pokrijemo grob kamenom, to znai da ne elimo da se
umrli vrati. Teak kamen govori mrtvacu: Ostani tu gdje jesi!"
Sabina se sjetila groba svoga oca. Njegov lijes je zatrpan glinom, iz te gline
raste cvijee a javor prua svoje korijene prema lijesu pa moemo zamisliti
kako umrli kroz to korijenje i cvijee izlazi iz groba. Da je otac pokriven
kamenom ploom, nikada ne bih mogla razgovarati s njim poslije njegove smrti,
nikada ne bih ula iz kronje drveta njegov glas kako joj oprata.
Kako izgleda groblje u kojem lee Tereza i Toma?
Ponovno je poela misliti na njih. Povremeno su odlazili u oblinji grad da
tamo prespavaju u hotelu. Taj odlomak u pismu posebno ju je privlaio. On je
govorio o tome da su bili sretni. Ponovno je vidjela Toma-a kao da je jedna od
njenih slika: u prednjem planu Don Juan kao lana dekoracija koju je naslikao
neki slikar naivac, a kroz pukotinu na toj kulisi vidi se Tris-tan. Poginuo je kao
Tristan a ne kao Don Juan. Sabini-ni roditelji su umrli istoga tjedna, Toma i

Tereza iste sekunde. Iznenada je osjetila enju za Franzom. Kad mu je jednom

priala o svojim lutanjima po grobljima, stresao se od jeze i nazvao groblje
runim skladitem kostiju i kamenja. U tom trenutku izmeu njih se otvorio jaz
nerazumijevanja. Tek je danas, na groblju na Montparnasseu, shvatila to je htio
rei. Bilo joj je ao to je bila tako nestrpljiva. Da su ostali due zajedno, moda
bi postupno poeli razumijevati rijei to su ih izgovarali. Njihovi rjenici bi se
polako, stidljivo pribliili kao bojaljivi ljubavnici, i glazba jednog ispreplela bi
se s glazbom onoga drugoga. Ali sad je ve kasno.
Da, kasno je, i Sabina zna da u Parizu nee ostati, da e ii dalje, jo dalje, jer
kad bi umrla ovdje, njen grob bi prekrili kamenom ploom. A eni koja nema
mira posve je nepodnoljiva pomisao da je njezin bijeg zauvijek prekinut.
;>*
11.
Svi Franzovi prijatelji su znali za Marie-Claude, a svi su znali i za njegovu
studenticu s velikim naoalama. Samo za Sabinu nitko nije znao. Franz se varao
kad je mislio da je njegova supruga priala svojim prijateljicama o njoj. Sabina
je bila lijepa ena i Marie-Claude nije eljela da ljudi u mislima usporeuju
njeno lice sa Sabininim. A kako se bojao izdaje, nikada nije uzeo od nje ni sliku,
ni crte, ak ni malu fotografiju. Tako se dogodilo da je nestala iz njegova
ivota bez traga. Nije mu ostao nikakav materijalni dokaz da je proveo s njom
najljepu godinu svoga ivota.
Utoliko vie mu je godilo da joj bude vjeran.
Kad se nau sami u sobi, njegova mlada ljubavnica ponekad podigne pogled
s knjige i pogleda ga upitno. O emu razmilja? pita ga.
Franz sjedi u naslonjau i gleda u strop. Ma to da joj odgovori, ona zna da
on misli na Sabinu.
Kad god tiska neku studiju u strunom asopisu, studentica je njegov prvi
itatelj i eli diskutirati s njim. On, meutim, misli na to to bi o tom tekstu
rekla Sabina. Sve to radi, radi za Sabinu, sve radi onako kako bi se svialo
Sabini.
To je posve nevino nevjerstvo, skrojeno tono po Franzovoj mjeri, jer on
nikad ne bi mogao povrijediti svoju kratkovidnu studenticu. Kult Sabine gaji
vie kao religiju nego kao ljubav.
Uostalom, iz teologije te religije proizlazi da mu je tu mladu ljubavnicu
poslala Sabina. Izmeu njegove zemaljske i nadzemaljske ljubavi zato vlada
potpun sklad. I ako nadzemaljska ljubav nuno sadri (zato to je nadzemaljska)
mnogo neobjanjivih i neshvatljivih stvari (sjetimo se rjenika neshvaenih
rijei, toga dugog popisa nesporazuma), njegova zemaljska ljubav se zasniva na
potpunom razumijevanju.
Studentica je mnogo mlaa od Sabine, skladba njena ivota tek je skicirana i
ona u nju sa zahvalnou ugrauje motive preuzete od Franza. Franzov veliki
mar je i njezino uvjerenje. Glazba je za nju dioniz-ijsko pijanstvo kao i za

njega. Cesto zajedno odlaze plesati. ive s istinom, nita od onoga to rade nije
ni za koga tajna. Odlaze meu prijatelje, kolege, meu studente, drue se s
nepozantim ljudima, vole sjediti s njima, piti i avrljati. Cesto odlaze zajedno na
izlete u Alpe. Franz se sagne, djevojka mu se popne na ramena i on s njom tri
po livadama, recitirajui uz to dugaku njemaku baladu koju je u djetinjstvu
nauio od majke. Djevojka se smije, dri ga oko vrata i divi se njegovim
nogama, ramenima i pluima.
Ne shvaa samo porijeklo posebnih simpatija koje Franz gaji za zemlje pod
ruskom okupacijom. Na godinjicu invazije neko eko drutvo u Genevi svake
godine organizira komemorativnu sveanost. U dvorani se okupi vrlo malo
ljudi. Govornik ima sijedu kosu na-kovranu kod frizera. ita dug proglas,
dosadan i onoj nekolicini ljudi koji su ga doli uti. Govori francuski
Djela Milana Kundero
istakne neku misao, podie kaiprst kao da prijeti publici u dvorani.
Djevojka s naoalama sjedi pored Franza i jedva savladava zijevanje. Ali zato
se Franz osmjehuje, sretan. Gleda u sijedoga mukarca koji mu je simpatian i
sa svojim udnim kaiprstom. ini mu se da je taj mukarac tajni glasnik, aneo
koji odrava vezu izmeu njega i njegove boginje. Zatvara oi i mata. Zatvara
oi kao to ih je zatvarao na Sabininom tijelu u petnaest europskih i jednom
amerikom hotelu.
ETVRTI DIO
DUA I TIJELO
Tereza se vratila oko pola dva u noi, otila u kupaonicu, odjenula pidamu i
legla pokraj Tomaa. Spavao je. Sagnula se iznad njega i kad ga je poljubila u
lice, osjetila je da mu kosa nekako udno mirie. Udahnula je taj miris jo
jednom, zatim jo jednom. Njuila ga je kao psa, dok nije konano shvatila: bio
je to miris enskoga krila.
U est je sati zazvonila budilica. To je bio Kare-njinov trenutak. Budio se
uvijek mnogo prije njih, ali ih se nije usuivao uznemiravati. Nestrpljivo je
ekao da sat zazvoni, to mu je davalo pravo da skoi na njihov krevet, da gazi
po njima i gurka ih glavom. Nekada, davno, pokuavali su mu to zabraniti i
bacali su ga s kreveta, ali on je bio tvrdoglaviji od njih i naposljetku se izborio
za svoja prava. Uostalom, Tereza je u posljednje vrijeme ustanovila kako je
sasvim ugodno da joj upravo Karenjin donese novi dan. Za njega je trenutak
buenja bio trenutak najie sree naivno i glupo se udio to je opet na
ovome svijetu i iskreno se radovao tome. A ona se, nasuprot tomu, nerado
budila, sa eljom da produlji no i ne otvara oi.
Sad je stajao u predsoblju i gledao uvis, u vjealicu na kojoj je visio remen s
ogrlicorn. Stavila.mu je
rogrlicu pa su otili zajedno u trgovinu. Kupila je mlijeko, kruh, maslac i kao
uvijek jednu kiflu za njega. Vraao se pored nje steui kiflu zubima. Ponosno

je gledao oko sebe i oigledno mu je godilo to ga ljudi zamjeuju i pokazuju

jedan drugome.
Kod kue je s kiflom legao na prag sobe i ekao da ga Toma zamijeti, da
une, pone reati i pretvarati se kako mu namjerava oteti kiflu. Tako je bilo
svakoga dana - barem pet minuta su se naganjali po stanu sve dok se Karenjin
ne bi zavukao pod stol i na brzinu pojeo kiflu.
Ovaj put je, meutim, uzalud iekivao jutarnju ceremoniju. Toma je sjedio
za stolom i napeto sluao mali tranzistorski radio.
2.
Radio je emitirao program o ekoj emigraciji. Bila je to montaa tajno
snimljenih privatnih razgovora to ih je s emigrantima vodio neki pijun koji se
ubacio meu njih, a onda se s velikom pompom vratio u Prag. Bila su to posve
nevana naklapanja u kojima bi se katkad javila koja otrija rije na raun
okupacijskog reima u ekoj, ali nala se tu i poneka reenica u kojoj je jedan
emigrant nazvao drugoga idiotom ili varalicom. I upravo te reenice su dobile
sredinje mjesto u emisiji trebalo je da pokau kako ti ljudi ne samo da runo
govore o Sovjetskom Savezu (to u ekoj ne bi nikoga naljutilo), nego se i
meusobno ogovaraju i pri tome se slue prostakim izrazima. Zaudo, ljudi
izgovaraju prostake rijei od jutra do veeri, ali kada uju preko radija
poznatoga ovjeka, ovjeka kojeg potuju, kako uz svaku reenicu kae jebi ga,
nekako ostanu razoarani.
Poelo je sa Prochazkom rekao je Toma i sluao dalje.
Jan Prochazka bio je eki prozaik, ovjek etrdesetih godina, snaan kao
bik, koji je jo prije 1968. godine poeo vrlo glasno kritizirati stanje u zemlji.
Bio je jedan od naiamilieaiiih voda Prakog Droliea. te vrtoglave liberalizacije komunizma koja je zavrila ruskom invazijom. Ubrzo
poslije invazije poela je protiv njega hajka u tisku, ali to su ga novine vie
napadale, ljudi su ga sve vie voljeli. Zato je radio (bilo je to 1970. godine)
poeo u nastavcima emitirati privatne razgovore to ih je prije dvije godine (u
proljee 1968. godine) Prochazka vodio s jednim sveuilinim profesorom. Ni
jedan od njih nije ni slutio da je u profesorovu stanu tajno montiran ureaj za
prislukivanje i da policija ve odavno prati svaki njegov korak! Prochazka je
imao obiaj zabavljati svoje prijatelje hiperbolama i grubim vicevima, i sad su ti
grubi vicevi emitirani u nastavcima preko radija. Tajna policija, koja je
redigirala emisiju, paljivo je podvukla mjesta na kojima se pisac rugao svojim
prijateljima, na primjer Dubeku. Ljudi koji i sami ogovaraju svoje prijatelje
kad god im se prui prilika zgraali su se nad voljenim Prochazkom vie nego
nad postupkom omrene tajne policije.
Toma je ugasio radio Tajna policija postoji u svakoj zemlji na svijetu, ali
da javno emitira svoje snimke preko radija, toga nema nigdje. To je mogue
samo u ekoj, i nigdje vie!

 Ama, mogue je rekla je Tereza. Kad sam imala etrnaest godina,

tajno sam vodila dnevnik. Strano sam se bojala da ga netko ne proita, pa sam
ga skrivala na tavanu. Ali majka ga je nekako pronala. I jednoga dana za
rukom, dok smo se svi naginjali nad tanjurom s juhom, izvukla je moj dnevnik
iz depa i rekla: ,,A sad, dobro sluajte!" itala je, i iza svake reenice prasnula
u smijeh. Svi su se tako smijali da uope nisu mogli jesti.
3.
Uvijek ju je nagovarao neka ga pusti da sam dorukuje, neka nastavi mirno
spavati. Ona ga, meutim, nije sluala. Toma je radio od sedam do etiri, a ona
od etiri do ponoi. Kad ne bi dorukovala s njim, mogli bi razgovarati samo
nedjeljom. Zato je ustajala zajedno s njim, a kad bi otiao, ponovno bi legla i
nastavila spavati.
Ovaj put se bojala zaspati, jer je u deset sati htjela otii u saunu na drvenom
kupalitu na ofinskom otoku. Zainteresiranih je bilo mnogo, mjesta malo, i ui
se moglo samo preko veze. Na blagajni je, sreom, sjedila supruga jednoga
profesora izbaenog s fakulteta. Profesor je bio prijatelj jednoga Tomaeva
pacijenta. Toma se obratio pacijentu, pacijent profesoru, profesor je rekao
svojoj eni i Terezu je jednom tjedno ekala rezervirana karta.
Ila je pjeice. Mrzila je uvijek prepune tramvaje u kojima su se gurali
mrzovoljni ljudi, gazili noge jedni drugima, otkidali jedni drugima dugmad s
kaputa i izmjenjivali psovke.
Poela je padati sitna kia. Uurbani ljudi otvarali su iznad glava kiobrane i
ubrzo je zavladala guva i na plonicima. Kiobrani su se sudarali. Mukarci su
bili pristojni i prolazei pored Tereze visoko su podizali kiobrane da moe proi, ali ene nisu proputale jedna drugu. Uporno su
zurile ispred sebe ekajui da ona druga prizna da je slabija i uzmakne. Susret
kiobrana bio je odmjeravanje snaga. Tereza se u poetku sklanjala s puta, ali
kad je shvatila da nitko ne uzvraa njenu pristojnost, i sama je ostajala stajati,
vrsto steui kiobran. Nekoliko puta njen se kiobran estoko sudario s
drugim kiobranom, ali nikad nitko nije rekao Oprostite!" Obino nitko nije
govorio nita, ali dva-tri puta je ula Kravo jedna!" ili Jebi se!"
ene naoruane kiobranima bile su mlade i stare, ali najratobornije meu
njima bile su upravo mlade. Tereza se sjetila dana invazije. Djevojke u mini
suknjama nosile su zastave na dugakim kopljima. Bio je to seksualni atentat na
ruske vojnike koje godinama dre pod reimom apsolutnog spolnog odricanja.
U Pragu su se sigurno osjeali kao na planetu koji je izmislio neki pisac
znanstveno-fantastinih romana, na planetu nevjerojatno elegantnih ena koje
javno iskazuju svoj prezir koraajui na prekrasnim dugakim nogama, kakve u
Rusiji nisu viene u posljednjih pet-est stotina godina.
Nainila je tada mnogo snimaka tih mladih ena, s tenkovima u pozadini.
Divila im se! I upravo iste te ene koraale su danas nasuprot njoj, drske i zle.

Umjesto zastava nosile su kiobrane, ali nosile su ih s istim ponosom. Bile su

spremne boriti se protiv tue vojske jednako uporno kao protiv kiobrana koji
im se ne eli skloniti s puta.
i :.^^.,,
4.
Dola je na Starogradski trg sa strogom Tvnskom crkvom i baroknim
kuama, podignutim u nepravilnom etverokutu. Stara vijenica iz etrnaestog
stoljea, koja je neko zauzimala itavu jednu stranu trga, bila je ve dvadeset
godina u ruevinama. Varava, Dresden, Berlin, Koln, Budimpeta teko su
stradali u posljednjem ratu, ali njihovi stanovnici su ih ponovno podigli,
najee briljivo restaurirajui stare povijesne etvrti. Stanovnici Praga osjeali
su se manje vrijednima u odnosu na njih jedina znamenita zgrada sruena u
ratu bila je ta vijenica na Starogradskom trgu. Zato su odluili ostaviti je za
vjena vremena kao ruevinu, kako im neki Poljak ili Nijemac ne bi mogao
predbaciti da su malo trpjeli. Pred slavnim ruevinama, ostavljenim da budu
vjena osuda rata, bila je podignuta tribina od eljeznih cijevi, namijenjena za
neku manifestaciju na koju e komunistika partija danas ili sutra dotjerati
stanovnitvo Praga.
Tereza je promatrala sruenu vijenicu i odjednom se sjetila majke, njene
perverzne potrebe da izlae svoje ruevine, da se hvali svojom runoom, da
pokazuje svoju bijedu, da otkriva patrljak amputirane ruke i prisiljava itav
svijet da ga gleda. U posljednje vrijeme,.
mnogo ju je toga podsjealo na majku. ini joj se da se majin svijet, svijet iz
kojega je prije deset godina pobjegla, vraa i opkoljava je sa svih strana. Zato je
jutros priala o tome kako je majka za rukom itala nasmijanoj obitelji njezin
intimni dnevnik. Kad doe do toga da se privatni razgovor uz vino javno emitira
preko radija, moe li to znaiti neto drugo nego da se svijet pretvorio u
koncentracijski logor?
Tereza je upotrebljavala tu rije jo od djetinjstva, kad god je htjela opisati
kako gleda na ivot u svojoj obitelji. Koncentracijski logor je svijet u kojemu
ljudi neprestano ive jedni uz druge, danju i nou. Okrutnost i nasilje su
njegovo sekundarno (i nikako obvezno) obiljeje. Koncentracijski logor
potpuna je likvidacija privatnog. Prochazka, koji nije mogao intimno i u
sigurnosti priati sa svojim prijateljem uz au vina, ivio je (a da to nije slutio,
to je bila njegova sudbonosna greka!) u koncentracijskom logoru. Tereza je
ivjela u koncentracijskom logoru dok je stanovala kod majke. Od toga vremena
zna da koncentracijski logor nije nita iznimno, vrijedno uenja, nego,
naprotiv, neto svakodnevno, fundamentalno, neto u emu se ovjek raa i
odakle moe pobjei samo ako napregne sve snage.
5.
Na tri klupe smjetene terasasto jedna iznad druge sjedile su ene tako
nabijene da su se dodirivale. Pored Tereze se preznojavala dama tridesetih

godina vrlo lijepa lica. Ispod ramena su joj visile dvije nevjerojatno velike dojke
koje su se ljuljale pri najmanjem pokretu. Dama je ustala i Tereza je zapazila da
joj i stranjica izgleda kao dva velika ranca i da nema nikakve veze s licem.
Moda i ta ena esto stoji pred zrcalom, promatra svoje tijelo i pokuava
kroz njega zaviriti u svoju duu, kao to to od djetinjstva pokuava Tereza.
Sigurno je i ona nekad ludo vjerovala da moe iskoristiti tijelo kao reklamni
pano due. Ali kakva bi to monstruozna dua morala biti pa da bude slina tom
tijelu, toj vjealici s etiri vree?
Tereza je ustala i otila pod tu. Zatim je izala iz zgrade. Jo je padala sitna
kia. Stajala je na drvenom molu ispod kojeg je tekla Vltava. Taj otvoreni
prostor povrine nekoliko kvadratnih metara bio je ograen visokom ogradom
koja je titila ene od pogleda izvana. Pogledala je u vodu i ugledala ispod sebe
lice ene na koju je maloas mislila.
ena se osmjehivala. Imala je lijepo oblikovan nos, krupne smee oi i djeji
pogled.
Popela se uza stube i ispod profinjena lica ponovno su se pojavile dvije vree
koje su se ljuljale i razbacivale oko sebe sitne kapi hladne vode.
6.
Otila se odjenuti. Zastala je pred velikim zrcalom.
Ne, na njezinu tijelu nije bilo niega monstruoznog. Ispod ramena nije imala
vree nego dosta sitne dojke. Majka joj se rugala to nema vee grudi, kakve bi
trebale biti, pa je zbog njih imala komplekse koje je rastjerao tekToma. Ipak,
premda je danas bila spremna pomiriti se s njihovom veliinom, smetali su joj
na njima preveliki i pretamni kolutovi oko bradavica. Da je mogla sama birati
tjelesna obiljeja, bradavice bi bile posve neupadljive, njene, takve da gotovo
neprimjetno probijaju kupolu dojke a po boji se jedva malo razlikuju od okolne
koe. Njezini veliki tamnocrveni krugovi doimali su se kao da ih je naslikao
neki samouki seoski slikar koji pokuava stvoriti erotsku umjetnost za sirotinju.
Promatrala je sebe u zrcalu i zamiljala to bi bilo kad bi joj se nos svakoga
dana produljio za jedan milimetar. Za koliko bi dana njeno lice izgubilo svaku
slinost sa sadanjim?
A kad bi se pojedini dijelovi njezina tijela poeli poveavati i smanjivati, tako
da Tereza potpuno promijeni svoj izgled, bi li to jo uvijek bila ona, bi li to bila
Tereza?
Naravno. ak i kad bi Tereza izgubila svaku slinost s Terezom, njena bi dua
ostala ista i samo bi sa zaprepatenjem gledala to se to dogaa s tijelom.
Ali kakav je onda odnos izmeu Tereze i njezina tijela? Ima li njeno tijelo
uope pravo na ime Tereza? A ako na njega nema pravo, na to se onda ime
odnosi? Samo na neto bestjelesno, nematerijalno?
(To su stalno ista pitanja koja se Terezi motaju po glavi jo od djetinjstva.
Uistinu vana pitanja su, naime, samo ona koja moe formulirati i dijete. Samo

su ona najnaivnija pitanja stvarno znaajna. To su pitanja na koja nema

odgovora. A pitanje na koje nema odgovora jest barijera koja onemoguuje da
se ide dalje. Drugim rijeima, upravo pitanja na koja nema odgovora
ograniavaju ljudske mogunosti, ocrtavaju granice ljudskoga postojanja.)
Tereza stoji pred zrcalom kao opinjena i promatra svoje tijelo kao neto
tue, tue ali ipak dodijeljeno upravo njoj. Osjea prema njemu neku odbojnost.
To tijelo nije imalo dovoljno snage postati Tomau jedino tijelo njegova ivota.
To ju je tijelo izdalo, razoaralo. Cijele protekle noi morala je udisati miris
krila tue ene iz njegove kose!
Odjednom je poeljela da tom tijelu da otkaz kao sluavki. Da ostane s
Tomaem samo kao dua, a da tijelo otjera u svijet, neka radi ono to ostala
enska tijela ine s mukim tijelima! Ako to njezino tijelo nije bilo u stanju
postati jedino tijelo za Tomaa, ako je izgubilo najvaniju bitku u Terezinu
ivotu, neka ide do avola!
7.
Vratila se kui i bez teka objedovala stojei u kuhinji. Oko pola etiri stavila
je Karenjinu ogrlicu i otila s njim (ponovno pjeice) do svog hotela u
predgrau. Kad je dobila otkaz u ilustriranom asopisu, zaposlila se u tom
hotelu kao ankerica. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon povratka iz Zuricha;
nisu joj oprostili to je sedam dana fotografirala ruske tenkove. Mjesto je dobila
zahvaljujui prijateljima; utoite u tom hotelu nali su i neki drugi ljudi koji su
ostali bez posla. U raunovodstvu je radio bivi profesor teologije, a na recepciji
ambasador.
Opet je poela strahovati za svoje noge. Dok je radila kao servirka u malom
gradu, s uasom je promatrala noge svojih kolegica prekrivene kvrgavim
ilama. Bila je to bolest suena servirkama prisiljenima da cijeloga ivota stoje,
hodaju ili tre s tekim teretom u rukama. Ali posao je ipak bio laki nego nekad
u pro-vincijskome gradu. Dodue, prije poetka rada morala je dovui teke
sanduke s pivom i mineralnom vodom, ali nakon toga je samo stajala za
barskim ankom, toila gostima pie i prala ae u malom sudoperu
postavljenom na kraju anka. Karenjin je cijelo vrijeme strpljivo leao pokraj
njenih nogu.
Bilo je obino dosta poslije ponoi kad bi zavrila obraun i predala novac
direktoru hotela. Zatim je odlazila pozdraviti se s ambasadorom koji je obavljao
nonu slubu. Iza dugakog pulta recepcije nalazila su se vrata to su vodila u
sobicu gdje je mogao malo odrijemati na uskom leaju. Iznad leaja visjele su
uramljene fotografije na svakoj je bio on s nekim drugim ljudima koji su se
osmjehivali u aparat ili mu stezali ruku ili sjedili s njim za stolom i potpisivali
neke papire. Na nekim fotografijama bili su potpisi s posvetom. Na uoljivijem
mjestu visjela je fotografija s koje se, uz ambasadorevo, osmjehivalo lice Johna
F. Ken-nedvja.

Ovaj put ambasador, meutim, nije razgovarao s amerikim predsjednikom

nego s nepoznatim mukarcem ezdesetih godina, koji je uutio im je ugledao
Terezu.
Ovo je moja prijateljica rekao je ambasador moe slobodno
govoriti pred njom. - Zatim se obratio Terezi. Upravo danas su mu osudili
sina na pet godina.
Saznala je da je sin mukarca ezdesetih godina u prvim danima invazije
uvao s drugovima ulaz u zgradu u koju se bila smjestila specijalna sluba
sovjetske vojske. Bilo je oigledno da su esi koji su izlazili iz te zgrade agenti
u ruskoj slubi. Pratio ih je s drugovima, zapisivao registracijske brojeve
njihovih automobila i obavjetavao o njima tajne eke radio-stanice, koje su
zatim upozoravale stanovnitvo. Jednoga od njih je zajedno s drugovima
premlatio.
Ova fotografija bila je jedini corpus delicti rekao je mukarac
ezdesetih godina. Poricao je sve dok mu je nisu pokazali.
Izvukao je iz lisnice novinski izrezak. Izala je u Timesu u jesen 1968.
Na fotografiji se vidio mladi kako dri za vrat starijeg mukarca. Naokolo su
stajali ljudi. Ispod fotografije je bio potpis: Kanjavanje kolaboranta.
Tereza je odahnula. Ne, to nije bila njezina fotografija.
Zatim je s Karenjinom otila kui kroz noni Prag. Mislila je na dane kad je
fotografirala tenkove. Mislili su, naivno, da riskiraju ivote za domovinu, a
zapravo su, ne znajui, radili za rusku policiju.
Dola je kui u pola dva. Toma je ve spavao. Kosa mu je mirisala na
ensko krilo.
-tr*
8.
to je to koketerija? Moda bi se moglo rei da je to ponaanje kojim se
drugoj osobi daje do znanja da je seksualno zbliavanje mogue, pri emu ta
mogunost nikad ne smije poprimiti obiljeje izvjesnog. Drugim rijeima,
koketerija je obeanje seksualnog odnosa, dano bez jamstva.
Tereza stoji iza bara i gosti kojima toi pie esto koketiraju s njom. Je li joj
ta neprestana bujica laskanja, dvosmislenih opaski, anegdota, ponuda, osmijeha
i pogleda neugodna? Nije nimalo. Osjea nesavladivi poriv da svoje tijelo (tue
tijelo koje bi htjela otjerati u svijet) izlae toj bujici.
Toma je neprestano uvjerava u to da su ljubav i tjelesni odnos dvije razliite
stvari. Nikad to nije htjela prihvatiti. Sada je okruena mukarcima prema
kojima ne osjea ni najmanje sklonosti. Kako bi to izgledalo voditi ljubav s
njima? Htjela bi to probati barem u formi onog obeanja bez jamstva koje se
naziva koke-terijom.
Da ne bude zabune, ona se ne eli osveivati Tomau. eli pronai izlaz iz
labirinta. Zna da se pretvorila u balast shvaa stvari previe ozbiljno, od
svega pravi tragedije, ne moe shvatiti lakou i zabavnu

Nepodnoljiva lakoa postojan/a

nevanost tjelesne ljubavi. Htjela bi nauiti to je lakoa! eli da je netko
odui od anakronistikih stajalita!
Ako je drugim enama koketiranje druga priroda, posve nevana rutina, za
Terezu se pretvorilo u podruje vrlo znaajna istraivanja koje treba ustanoviti
za to je sposobna. I upravo zato to je za nju tako vana i ozbiljna, njezina
koketerija nema u sebi nimalo lakoe, usiljena je, prijetvorna, pretjerana.
Ravnotea izmeu obeanja i odsutnosti bilo kakvog jamstva da e ono biti
uinjeno (u emu lei prava virtuoznost koketiranja) u nje je poremeena.
Odve vatreno obeava, a ne daje dovoljno do znanja da to obeanje nije
istinsko obeanje. Drugim rijeima, svi imaju dojam da je izuzetno pristupana.
A kad poslije mukarci trae da ispuni ono to im je, po njihovu uvjerenju,
obeala, nailaze na estok otpor koji ne mogu objasniti drukije nego da je
Tereza prepredena i zla.
9.
Na slobodan stolac pokraj anka sjeo je djeak star otprilike esnaest godina.
Izgovorio je nekoliko izazovnih reenica, koje su ostale u razgovoru kao
pogrena crta na crteu, crta koju nije mogue ni produiti ni izbrisati.
Imate lijepe noge rekao joj je.
Vi, znai, vidite kroz ovu drvenu pregradu? odbrusila je.
Poznajem vas s ulice objasnio je, ali u tom trenutku ona se ve bila
okrenula i posvetila drugom gostu. Zatraio je aicu konjaka. Odbila mu je
natoiti.
Ve imam osamnaest godina pravdao se.
Pokai mi osobnu rekla je Tereza.
Neu rekao je djeak.
Onda pijte limunadu rekla je Tereza. Djeak je bez rijei ustao i otiao.
Za nekih pola
sata vratio se i ponovno sjeo uz ank. Naveliko je gestikulirao, a iz usta mu je
zaudarao alkohol.
Limunadu! naruio je.
Vi ste pijani! rekla je Tereza.
Djeak je pokazao na otisnuto upozorenje koje je visjelo na zidu iza Tereze:
Zabranjeno je toiti alkohol
yyt f/j sfi m r\si
-\/ii f,
Zabranjeno je da me posluite alkoholom rekao je pokazujui irokim
pokretom ruke na Terezu
ali nigdje ne pie da ne smijem biti pijan.
Gdje ste se tako sredili? upitala je Tereza.
U krmi preko puta nasmijao se i ponovno zatraio limunadu.
Zato niste ostali tamo?

 Zato to vas elim gledati rekao je djeak.

Zaljubljen sam u vas!
Lice mu je, dok je to govorio, bilo nekako udno iskrivljeno. Tereza nita nije
shvatila. Ruga li se? Ili koketira? Ili se ali? Ili, jednostavno, ne zna to govori
jer je pijan?
Donijela mu je au limunade i posvetila se drugim gostima. Reenica
Zaljubljen sam u vas!" kao da je potpuno iscrpila djeaka. Vie nita nije
rekao, utke je poloio novac na ank i nestao a da to Tereza nije ni zapazila.
Ali im se djeak udaljio, javio se sitan, elav ovjeuljak, koji je pio ve
treu votku. Je li vam poznato, gospoo, da nije doputeno toiti alkohol
nepunoljetnim osobama?
Nikakav mu alkohol nisam dala! Samo limunadu!
Dobro sam vidio to ste mu natoili u tu limunadu!
Ne izmiljajte gluposti! viknula je Tereza.
Jo jednu votku naruio je elavi ovjeuljak i dodao: Promatram
vas ve due vrijeme.
Onda budite sretni to moete promatrati lijepu enu i drite jezik za
zubima javio se visoki mukarac koji je trenutak prije priao anku i vidio
cijelu scenu.
Vi se ne mijeajte! Vas se to ne tie! viknuo je elavi ovjeuljak.
A moete li mi objasniti otkud se tie vas? upitao je visoki mukarac.
Tereza je elavom ovjeuljku natoila votku koju je naruio, a ovaj je
iskapio au na iskap, platio i otiao.
Hvala vam rekla je Tereza visokom mukarcu.
Nije vrijedno spomena rekao je visoki mukarac i takoer otiao.
70.
Nekoliko dana kasnije ponovno se pojavio u baru. Kad ga je ugledala,
osmjehnula mu se kao starom prijatelju.
Moram vam zahvaliti jo jednom. Onaj elavi esto dolazi i strano je
neugodan.
Ne mislite na njega.
Zato me vrijea?
To je obian, posve nevaan pijanac. Jo jednom vas molim, ne mislite na
njega.
Kad me ve molite, neu misliti.
Visoki mukarac gledao ju je ravno u oi. Obeajte mi to.
Obeavam.
Divno je uti od vas kako mi neto obeavate
rekao je visoki mukarac, i dalje je gledajui ravno u oi.
Poelo je koketiranje, ponaanje kojim se daje do znanja drugoj strani da je
seksualno zbliavanje mogue iako ta mogunost ostaje samo teoretska, bez
jamstva.

 Kako je mogue da u ovoj najrunijoj prakoj etvrti ovjek sretne enu

kao to ste vi?
A vi? Sto vi traite u ovoj najrunijoj prakoj etvrti? uzvratila je.
t
Rekao joj je da stanuje u blizini, da je inenjer i da je prije nekoliko dana
pukim sluajem svratio, kad se vraao s posla.
77.
Gledala je u Tomaa, ali pogled joj nije bio usmjeren u njegove oi, nego
desetak centimetara vie, u njegovu kosu koja je mirisala na krilo druge ene.
Ja to vie ne mogu izdrati rekla je. Znam da se nemam pravo
aliti. Otkad si se zbog mene vratio u Prag, zabranila sam sebi da budem
ljubomorna. Ne elim te muiti ljubomorom, ali nisam dovoljno jaka da se
svladam. Pomozi mi, molim te!
Uzeo ju je ispod ruke i odveo u park po kojemu su nekad esto etali. U
parku su bile plave, ute i crvene klupe. Sjeli su na jednu, a Toma je rekao:
Razumijem te. Znam to eli. Sve sam uredio. Treba otii na Petnn.
Obuzela ju je strepnja. Na Petrin. Zato na Petffn?
Kad se popne sve e shvatiti.
Nije joj se ilo, tijelo joj je bilo tako slabo da nije mogla ustati s klupe. Ipak,
nije mogla ne posluati Tomaa. S naporom je ustala.
Osvrnula se. Sjedio je na klupi i osmjehivao se, gotovo veselo. Nainio je
rukom pokret koji ju je trebao potaknuti da ide dalje.
f
-v
12.
Kad je stigla do podnoja Petfina, tog zelenog brda to se uzdie usred Praga,
s uenjem je zapazila da nema ive due. To je bilo neobino, jer su tuda inae
etale itave kolone stanovnika Praga. Srce joj je bilo ispunjeno strpnjom, ali
brdo je bilo tako tiho a ta tiina tako umirujua da se bez oklijevanja prepustila
njezinom zagrljaju. Penjala se uz padinu, ponekad zastajui i osvrui se. U
dubini je vidjela mnogo tornjeva i mostova; sveci su prijetili akama i podizali
kamene oi prema oblacima. Bio je to najljepi grad na svijetu.
Dola je do vrha. Iza tandova sa sladoledom, razglednicama i pecivom (ni
jedan prodava nije se mogao vidjeti) prostirao se travnjak s tu i tamo ponekim
stablom. Na travnjaku je ugledala nekoliko mukaraca. Sto im se vie
pribliavala, koraala je sve sporije. Bila su estorica. Stajali su ili sasvim
polako etali, kao igrai na golf igralitu koji razgledavaju teren, odvagu-ju u
ruci tapove i nastoje se pripremiti za me. Prila im je. Od estorice sa
sigurnou je prepoznala trojicu koji su igrali istu ulogu kao ona drali su se
nesigurno, inilo se da ele postaviti bezbroj pitanja, ali se boje da ne ispadnu
nametljivi pa zato radije ute, bacajui naokolo upitne poglede.

Iz preostale trojice kao da je zraila pomalo suzdrana ljubaznost. Jedan od

njih drao je u rukama puku. Kad je ugledao Terezu, klimnuo joj je glavom i
osmjehnuo se. Da, doli ste na pravo mjesto rekao je.
Pozdravila je pokretom glave, i dalje ispunjena strepnjom.
Da ne bi bilo kakve greke, je li to vaa elja? upitao je mukarac s
pukom.
Mogla je bez problema rei Ne, ne, nije moja elja!" ali nije mogla
razoarati Tomaa. Kako da se opravda ako se sad vrati kui? Zato je rekla: -
Da, naravno. Moja elja.
elite li biti prvi? upitao je. Nastojala je barem malo odgoditi
pogubljenje,
pa je rekla: - Ne, nikako, molim vas! Htjela bih biti posljednja, ako je
ikako mogue.
Kako elite rekao je i udaljio se. Njegova dva pomonika bili su bez
oruja i nalazili su se tu samo zato da vode brigu o ljudima koji su doli
umrijeti. Hvatali su ih ispod ruke i etali s njima po travnjaku. Travom obrasla
ravnica prostirala se u beskraj. Oni koji su doli da budu pogubljeni mogli su
sami odabrati stablo za sebe. Zastajali su, gledali i dugo se nisu mogli odluiti.
Dvojica od njih konano su odabrala dvije platane, ali trei je iao sve dalje i
dalje, kao da mu ni jedno stablo ne izgleda dovoljno dobro za smrt. Pomonik,
koji ga je njeno drao ispod ruke, strpljivo ga je pratio sve dok mukarac
naposljetku nije izgubio hrabrost za dalje hodanje i zastao ispod jednog
kronjastog javora.
Pomonici su trojici mukaraca vezali trake preko oiju.
I tako su se na prostranu travnjaku nala trojica mukaraca leima naslonjena
na tri stabla, svi s povezom preko oiju i glava podignutih prema nebu.
Mukarac je nanianio i opalio. Nita se nije ulo, samo pjesma ptica. Puka
je imala priguiva. Vidjelo se samo kako mukarac naslonjen na javor polako
klizi prema zemlji. Ne udaljavajui se s mjesta gdje je stajao, mukarac s
pukom okrenuo se u drugom smjeru i ovjek naslonjen na platanu sruio se u
tiini. Trenutak nakon toga (mukarac s pukom bio se opet na mjestu okrenuo)
pao je na travnjak i trei pogubljenik.
13.
Jedan od pomonika utke je priao Terezi. U ruci je drao traku tamnoplave
boje.
Shvatila je da joj eli pokriti oi. Zavrtjela je glavom i rekla: Ne, elim sve
vidjeti!
Ali to nije bio pravi razlog zato ga je odbila. U sebi nije imala nita od
heroja spremnih da hrabro gledaju krvnicima u oi. Htjela je samo odgoditi
smrt. inilo joj se da bi se s povezom preko oiju istoga trenutka nala u
predsoblju smrti, odakle vie nema povratka.

Mukarac je ni na to nije prisiljavao, samo ju je uhvatio ispod ruke. Tako su

etali po prostranu travnjaku, ali Tereza nikako nije mogla odabrati drvo. Nitko
je nije pourivao, ali je ona bila svjesna da vie ne moe pobjei. Kad je
ugledala neki kesten u cvatu, zastala je ispod njega. Naslonila se leima na
deblo i pogledala uvis. Vidjela je zelenu kronju kroz koju su se probijale zrake
sunca, i iz daljine ula zvukove grada, zvukove slabe i slatke kao da u njima
sviraju tisue violina.
Mukarac je podigao puku.
Tereza je osjetila kako je naputa hrabrost. Bila je oajna zbog svoje slabosti,
ali nije se mogla svladati. tttt To niie moia elia rekla
ie.,......._..............>.,..............^.................
Mukarac je smjesta spustio cijev puke i rekao blago: Ako nije vaa elja,
onda nita ne moemo uiniti. Nemamo prava.
Glas mu je bio ljubazan i kao da se ispriavao Terezi to je ne moe ustrijeliti
ako to sama ne eli. Ta ljubaznost kidala joj je srce pa se okrenula licem prema
kori drveta i zaplakala.
14.
itavo joj se tijelo treslo od plaa i grlila je stablo kao da nije stablo nego
otac kojega je izgubila, djed kojeg nije upoznala, pradjed, neki strano star
ovjek koji je doao iz najdaljih dubina vremena da joj ponudi kao oslonac svoj
obraz u vidu grube kore drveta.
Okrenula se. Trojica mukaraca bili su ve daleko, etali su travnjakom kao
igrai golfa, a puka u ruci jednog od njih izgledala je kao tap za golf.
Silazila je niz staze Petfina a u dui joj je ostala enja za mukarcem koji ju
je trebao ustrijeliti, a nije. eznula je za njim. Ta netko joj mora pomoi! Toma
je alje u smrt. Moe joj pomoi samo netko drugi!
Sto se vie pribliavala gradu, enja za mukarcem s pukom bila je sve
jaa, i sve se vie bojala Toma-a. Nee joj oprostiti to nije bila dovoljno
hrabra i to ga je izdala. Ve je bila u ulici gdje su stanovali i znala je da e ga
svakoga trenutka ugledati. Uhvatio ju je takav strah da je osjetila gr u elucu.
Uinilo joj se da e povraati.
15.
Inenjer ju je pozvao da ga posjeti u njegovu stanu. Ve je dvaput odbila.
Ovaj je put pristala.
Ruala je kao uvijek stojei u kuhinji, a zatim izala. Nije jo bilo dva.
Dok se pribliavala njegovoj kui, osjetila je kako joj noge, bez njene volje,
same usporavaju korak.
A onda je pomislila kako ju je, zapravo, Toma poslao k njemu. Ta upravo on
joj je stalno objanjavao kako ljubav i seks nemaju nieg zajednikoga, i ona je
pola samo provjeriti i potvrditi njegove rijei. U mislima je ula njegov glas:
Razumijem te. Znam to eli. Sve sam sredio. Kad se popne, sve e
shvatiti."

Da, ona samo izvrava Tomaevo nareenje.

Namjerava ostati kod inenjera samo nekoliko trenutaka; tek da popije alicu
kave, tek da osjeti to znai doi do same granice nevjerstva. eli dovesti svoje
tijelo do te granice, eli ga ostaviti tamo da stoji nekoliko trenutaka kao na
stupu srama, a onda, kad ga inenjer pokua zagrliti, da kae kao to je rekla
mukarcu s pukom na Petrinu: To nije moja elja!"
A mukarac e spustiti cijev puke i rei ljubaznim glasom: Ako nije vaa
elja, onda vam se nita ne moe dogoditi. Nemam prava na to."
A ona e se okrenuti prema stablu drveta i za-olakati..........
16.
Bila je to neugledna stambena zgrada sagraena poetkom stoljea u
radnikoj etvrti Praga. Ula je u hodnik s prljavim, vapnom premazanim
zidovima. Izlizane kamene stube sa eljeznom ogradom odvele su je na prvi kat.
Tu je skrenula lijevo. Dola je do drugih vrata, bez natpisa i zvonca. Pokucala
je.
Otvorio je vrata.
Stan se sastojao od jedne jedine prostorije pregraene zavjesom, ime se
dobilo neto kao dva metra iroko predsoblje; tu je stajao stol s elektrinim
kuha-lom i hladnjak. Kad je ula u samu sobu, ugledala je pred sobom uspravni
pravokutnik prozora, na dnu uske, izduljene prostorije. S jedne strane stajao je
regal s knjigama, s druge strane kau i jedan naslonja.
Moj stan nije ba ureen rekao je inenjer. Nadam se da niste
neugodno iznenaeni.
Ne, nisam rekla je Tereza gledajui u zid prekriven knjigama. Ovaj
ovjek nema ni potena stola, a ima stotine knjiga. To se Terezi svidjelo i
nelagoda koju je osjeala kada je dola gotovo je prola. Jo od djetinjstva
smatrala je knjigu znakom tajnog bratstva. ovjek koji ima kod kue ovakvu
biblioteku ne moe joj uniti nikakvo zlo.
Upitao je ime bi je mogao ponuditi. Moda vinom r
Ne, ne, nije za vino. Ako ve mora piti, onda kavu.
Otiao je iza zavjese a ona je prila biblioteci. Jedna je knjiga privukla
njezinu panju. Bio je to prijevod Sofoklova Edipa. Kako je to neobino da
ovdje nalazi tu knjigu! Toma je prije mnogo godina poklonio tu knjigu Terezi,
nagovorio je da ju proita i dugo joj priao o njoj. Te svoje misli kasnije je
objavio u novinama i zbog tog se lanka njihov ivot okrenuo naglavake.
Gledala je u hrbat te knjige i to ju je nekako smirivalo. Kao da je Toma
namjerno ostavio svoj trag, poruku da je sve to on sredio. Izvukla je knjigu i
otvorila je. Kad se visoki mukarac vrati iz predsoblja, upitat e ga zato dri tu
knjigu, je li je itao i to misli o njoj. Tako e se varkom konverzacije prebaciti
s opasna terena tueg stana u dobro poznati svijet Tomaevih misli.

Onda je osjetila ruku na ramenu. Visoki mukarac uzeo joj je knjigu iz ruke,
bez rijei je vratio meu ostale i odveo je do kaua.
Ponovno se sjetila reenice koju je rekla mukarcu s pukom na Petffnu, i
ovaj put je glasno izgovorila. To nije moja elja!
Vjerovala je da e ta magina formula odmah promijeniti situaciju, ali u toj
sobi te su rijei, izgleda, izgubile svoju udotvornu mo. ak mi se ini da su
potaknule mukarca na odlunije djelovanje privukao ju je k sebi i poloio
joj ruku na grudi.
Dogodilo se neto udno: taj dodir naglo ju je oslobodio svake strepnje.
Inenjer je tim dodirom pokazao da ga zanima njeno tijelo i postala je svjesna
da uope nije rije o njoj (o njenoj dui), nego samo i jedino o njezinom tijelu.
O tijelu koje ju je izdalo i koje je
77.
Otkopao joj je jedan gumb na bluzi i dao joj znak da sama otkopa ostala.
Ona, meutim, nije udovoljila tom njegovom zahtjevu. Otjerala je svoje tijelo u
svijet, ali nije htjela snositi odgovornost za njega. Nije ga ni branila, a nije mu
ni pomagala. Na taj je nain njena dua htjela dati do znanja kako se, dodue, ne
slae s onim to se dogaa, ali da je odluila ostati neutralnom.
Svlaio ju je, a ona je stajala gotovo nepokretna. Kad ju je poljubio, njene
usne nisu odgovorile na dodir njegovih usana. Ali onda je iznenada osjetila da je
dolje vlana, i uplaila se.
Osjeala je svoje uzbuenje, utoliko vee to je bila uzbuena protiv svoje
volje. Dua se ve bila tajno suglasila sa svim to se dogaalo, ali je istodobno
znala da ta suglasnost mora ostati neizreena ako eli da to veliko uzbuenje
potraje. Kad bi glasno rekla svoje da, kad bi se dobrovoljno ukljuila u tu
ljubavnu scenu, uzbuenje bi minulo. Jer duu je uzbuivalo upravo to to tijelo
radi protiv njene volje, to je izdaje a ona tu izdaju promatra.
Konano joj je svukao gaice i ostala je potpuno gola. Dua je vidjela golo
tijelo u zagrljaju stranoga iMkarca i to ioi se inilo uevieroiatnim. kao da oro-_
matra iz blizine planet Mars. Pod tim svjetlom nevjerojatnog dogodilo se da
njeno tijelo prvi put za nju nije bilo banalno, da ga je prvi put gledala kao
opinjena. Na njemu je u prvi plan izbila sva njegova neobinost, jedinstvenost,
neusporedivost. To nije bilo najobinije tijelo (kako je do tada gledala na njega),
nego najneo-binije. Dua nije mogla otrgnuti pogled od madea, smee
okrugle mrlje smjetene neposredno iznad crnog trokuta krila; inilo joj se da je
taj made peat to ga je ona sama (dua) utisnula na tijelo i da je svetogre to
se tui ud kree tako blizu toga svetog znamenja.
A kada je pogledala njegovo lice, postala je svjesna da nikad nije dala
suglasnost da se tijelo, na koje je njena dua stavila svoj potpis, nae u naruju
nekoga koga ne poznaje i ne eli upoznati. Osjetila je kako je ispunjava
omamljujua mrnja. Skupila je pljuvaku da pljune u lice tom tuem
mukarcu. Ovaj ju je promatrao eljno kao i ona njega, zapazio je njen gnjev i

njegovi pokreti na njenom tijelu su se ubrzali. Tereza je osjeala kako joj se

izdaleka pribliava vrhunac uitka i poela je vikati Ne, ne, ne!"
Suprotstavljala se uitku i kako se suprotstavljala zadrana slast se dugo
razlijevala njezinom tijelom jer nije mogla istei van; irila se u njoj kao morfij
ubrizgan u venu. Uvijala se u njegovu zagrljaju, udarala oko sebe rukama i
pljuvala mu u lice.
18.
Zahodske koljke u modernim kupaonicama rastu iz poda kao bijeli cvjetovi
lopoa. Arhitekti ine sve da tijelo zaboravi na svoju bijedu i da ovjek ne zna
to se dogaa s produktima njegove utrobe kad iznad njih za-umi voda naglo
putena iz kotlia. Kanalizacijske cijevi koje svojim ograncima dopiru do naih
stanova pomnjivo su skrivene od naeg pogleda, i mi ne znamo nita o
nevidljivoj Veneciji govana iznad koje su podignute nae kupaonice, spavae
sobe, plesne dvorane i parlamenti.
Zahod u staroj, neuglednoj stambenoj zgradi, u prakoj radnikoj etvrti, bio
je manje licemjeran; pod je bio od sivih ploica, a zahodska koljka je rasla iz
njih samotna i jadna. Po obliku nije podsjeala na cvijet lopoa nego na ono to
je u stvari bila na proireni zavretak cijevi. Na njoj nije bilo ni daske pa je
Tereza morala sjesti na hladni emajlirani metal.
Sjedila je na koljci i potreba da isprazni utrobu, koja ju je iznenada obuzela,
kao da je bila dio elje da stigne do dna ponienja, da to vie i to potpunije
bude samo tijelo, o kojem je majka govorila da postoji samo zato da probavlja i
lui otpadne tvari. Tereza prazni svo-i.u utrabiiispu.njeaa.o.skaiem.heskisine
tuge L
Nema nieg jadnijeg od njezinoga golog tijela to sjedi na tom proirenom
kraju kanalizacijske cijevi.
Njezina je dua izgubila radoznalost promatraa, svoju zlobu i ponos; sad je
opet bila negdje duboko u tijelu, u najskrivenijem dijelu utrobe i oajniki
ekala da je netko pozove neka izae.
19.
Ustala je sa koljke, povukla vodu i vratila se u predsoblje. Dua se tresla u
tijelu, tijelu golom i odbaenom. Jo je osjeala dodir papira kojim se bila
obrisala.
I tada se dogodilo neto nezaboravno poeljela je otii k njemu u sobu i
uti njegov glas, uti kako e joj se obratiti. Kad bi joj se obratio tihim,
dubokim glasom, dua bi nala hrabrosti izai na povrinu tijela, i ona bi
zaplakala. Zagrlila bi ga kao to je u snu zagrlila debelo stablo kestena.
Stajala je u predsoblju nastojei potisnuti tu neizmjernu elju da se rasplae
pred njim. Znala je da je mora svladati, jer bi u suprotnom dolo do neega to
ne eli. Zaljubila bi se u njega.

U tom se trenutku javio iz sobe njegov glas. Kad je ula taj glas tako sam za
sebe (ne videi istodobno visoki inenjerov lik), iznenadila se bio je tanak i
visok. Kako to nije prije zapazila?
Moda joj je samo zahvaljujui tom iznenaujuem i neugodnom dojmu
uspjelo svladati iskuenje. Ula je u sobu, sagnula se iznad razbacane odjee,
brzo se odjenula i otila.
20.
Vraala se iz trgovine s Karenjinom koji je nosio kiflu u zubima. Jutro je bilo
hladno, mrazno. Ili su pored novoga naselja, u kojem su stanovnici na velikim
povrinama izmeu kua nainili male cvjetnjake i vrtove. Karenjin je iznenada
zastao i zagledao se u tom smjeru. Pogledala je i ona, ali nije zapazila nita
neobino. Karenjin ju je povukao, pa je pustila da je vodi. Tek onda je iznad
smrznute ilovae jedne prazne gredice ugledala crnu glavu vrane s velikim
kljunom. Glava bez tijela micala se a iz kljuna je povremno navirao tuan,
promukao zvuk.
Karenjin je bio tako uzbuen da je ispustio kiflu. Tereza je bila prisiljena
vezati ga za drvo, jer se bojala da ne ozlijedi vranu. Zatim je klekla i pokuala
oprezno razgrnuti zemlju nabijenu oko tijela zakopane ive ptice. To nije bilo
ba jednostavno. Slomila je nokat, potekla joj je krv.
U tom je trenuku pokraj nje pao kamen. Okrenula se i iza ugla kue ugledala
dva otprilike desetogodinja djeaka. Ustala je. Zapazili su njen pokret i psa
pored drveta, i pobjegli.
Ponovno je klekla na zemlju i nastavila razgrtati ilovau dok joj nije uspjelo
izvuci vranu iz groba. Ali
ptica je bila ozlijeena, nije mogla ni stajati ni letjeti. Zamotala je vranu u
crveni al koji je nosila oko vrata i privila je lijevom rukom uz tijelo. Desnom je
odvezala Karenjina, i morala je napregnuti sve snage da ga svlada i natjera da
ide mirno, uz nogu.
Pozvonila je na vratima, jer su joj obje ruke bile zauzete pa nije mogla izvui
klju iz depa. Toma je otvorio, a ona mu je pruila uzicu s Karenjinom.
Dri ga! rekla mu je i odnijela vranu u kupaonicu. Spustila ju je na pod pored
umivaonika. Vrana je udarala krilima, ali nije se mogla pomaknuti s mjesta. Iz
nje je tekla neka gusta uta tekuina. Prostrla je ispod umivaonika nekoliko krpa
da ptici ne bude hladno na golim ploicama. Ptica je povremeno oajniki
udarala slomljenim krilom, a kljun joj je bio podignut uvis kao da optuuje.
21.
Sjela je na rub kade, nesposobna odvojiti pogled od umirue vrane. U njenoj
bijedi vidjela je sliku vlastite sudbine i nekoliko je puta rekla sama sebi: Na
itavu svijetu nemam nikoga osim Tomaa.
Je li iz sluaja s inenjerom nauila da ljubavne avanture nemaju niega
zajednikog s ljubavlju? Da su lagane i bez teine? Je li sad mirnija?
Nije nimalo.

U misli joj se vraa sljedea scena: Izlazi iz zahoda i njeno tijelo stoji u
predsoblju golo i odbaeno. Dua, uplaena, podrhtava negdje duboko u utrobi.
Da se u tom trenutku mukarac, koji se nalazio u sobi, obratio njenoj dui,
zaplakala bi i pala mu u zagrljaj.
Zamiljala je to bi bilo da je umjesto nje u predsoblju pred zahodom stajala
neka Tomaeva ljubavnica, a da je umjesto inenjera u sobi bio Toma. Rekao bi
djevojci jednu jedinu rije i ona bi ga plaui zagrlila.
Tereza zna da tako izgledaju trenuci kada se raa ljubav ena ne moe
odoljeti glasu koji poziva njenu uplaenu duu. Mukarac ne moe odoljeti eni
ija dua reagira na njegov glas. Toma nigdje nije zatien od mamca ljubavi i
zato Tereza mora strepjeti za njega
svakoga sata, svake
A kakvo oruje ima? Samo svoju vjernost. Ponudila mu je svoju vjernost na
samom poetku, ve prvoga dana, kao da je bila svjesna kako mu nita drugo ne
moe dati. Njihova ljubav bila je udno asimetrina graevina stajala je
oslonjena na apsolutnu sigurnost njene vjernosti kao neki divovski dvorac na
jedan jedini stup.
Vrana gotovo vie nije pokretala krila i samo katkad bi trgla zgrenom,
slomljenom noicom. Tereza je nije htjela ostaviti, kao da je bdjela pokraj
postelje umirue sestre. Konano je ipak otila u kuhinju, na brzinu objedovati.
Kad se vratila, vrana je bila mrtva.
!l
22.
Tereza je prve godine vikala dok su vodili ljubav, i ti krici, kao to sam rekao,
trebali su zaslijepiti i zagluiti ula. Kasnije je manje vikala, ali dua joj je i
dalje bila zaslijepljena ljubavlju i nita nije znala. Tek kad je vodila ljubav s
inenjerom, odsutnost ljubavi uinila je da njena dua progleda.
Opet je bila u sauni i stajala pred zrcalom. Promatrala je sebe i u mislima
vidjela scenu tjelesne ljubavi u inenjerovu stanu. Ono to joj je ostalo u
sjeanju nije bio ljubavnik. Iskreno reeno, ne bi ga znala opisati, nije uope
zapazila kako izgleda gol. Ono ega se sjeala (i to je sad, uzbuena,
promatrala u zrcalu) bilo je njezino vlastito tijelo, njezino krilo i okrugli made
neposredno iznad njega. Ta mrlja koja je dosad za nju bila tek prozaini
nedostatak koe snano joj se urezala u misli. Htjela je opet i ponovno gledati je
u nevjerojatnoj blizini uda stranoga mukarca.
Mogu samo jo jednom podcrtati: nije eljela gledati spolni organ stranoga
mukarca. Htjela je gledati vlastitu enskost pored stranog uda. Nije eznula za
ljubavnikovim tijelom. eznula je za svojim vlastitim tijelom, iznenada
otkrivenim, najbliim i ujedno tuim, sposobnim da je najvie uzbudi.
Promatrala je svoje tijelo posuto sitnim kapima koje su ostale na njemu
poslije tuiranja i mislila na to kako e ovih dana inenjer ponovno svratiti u

njezin bar. eznula je da doe, eznula je da je pozove k sebi u stan! Beskrajno

je eznula za njim!
da vam kupuje darove! Jeste li ih dobili od nekog gosta? Zato vam daruje
takve stvari?
Zaveite! prosiktala je Tereza.
ovjeuljak je pokuao dohvatiti ogrlicu. Ne zaboravite da je prostitucija
u nas zabranjena.
Karenjin se uspravio, podigao prednje ape na ank i reao.
23.
Svakoga je dana strahovala da e se inenjer pojaviti u baru i da mu nee
znati rei Ne!" ali kako su dani prolazili, strepnju da e doi zamijenio je strah
da se vie nee pojaviti.
Prolo je mjesec dana, a inenjer se nije pojavio. Terezi se to inilo
neobjanjivim. Razoaranje je ustupilo mjesto uznemirenosti zato nije
doao?
Posluivala je goste. Meu njima bio je i elavi ovjeuljak koji ju je optuio
da toi alkohol maloljetnim osobama. Glasno je priao prostaki vic, vic koji je
ve sto puta ula od pijanaca kojima je u malom provincijskom gradu donosila
pivo. Ponovno joj se inilo da se majin svijet vraa k njoj, pa je grubo
prekinula elavog ovjeuljka.
ovjek se uvrijedio. Neete mi vi nareivati. Moete biti sretni to smo
vas ostavili da radite za ovim ankom.
Mi} Tko je to mi}
Mi rekao je ovjeuljak i naruio jo jednu votku. I zapamtite,
mene neete vrijeati.
Pokazao je na Terezin vrat oko kojeg je nosila ogrlicu od jeftinih bisera.
Otkuda vam ti biseri? Niste ih dobili od mua koji je pera prozora! Taj nema
novca
L
24.
Policijski dounik rekao je ambasador.
Ako je dounik, trebao bi se drati neupadljivo
primijetila je Tereza. Kakva je to tajna policija ako ne djeluje tajno!
Ambasador je sjedio na svom kauu, podvijenih nogu kako je to nauio na
teaju joge. Iznad njega se osmjehivao uokvireni Kennedv kao da potvruje
njegove rijei.
Gospoo Tereza rekao je oinski dounici obavljaju vie funkcija.
Prva je klasina. Sluaju to ljudi priaju i o tome izvjetavaju svoje
pretpostavljene.
Druga funkcija je zastraivanje. Daju nam do znanja da smo u njihovim
akama i ele da se bojimo. Upravo je to htio va elavac.

Trea njihova funkcija je insceniranje situacija koje e nas kompromitirati.

Danas vie nitko nije zainteresiran da nas optuuje zbog klevetanja drave, jer
bi nam to samo donijelo ope simpatije. Radije e se potruditi da nam nau u
depu hai ili da dokau kako smo silovali dvanaestogodinju djevojicu.
Uvijek e se nai djevojica koja e to posvjedoiti.
Ponovno se sjetila inenjera. Kako to da se vie nikada nije pojavio?
Potrebno im je uhvatiti ljude u klopku nastavio je ambasador kako
bi ih vrbovali u svoju slubu i uz njihovu pomo namjestili klopku drugim
ljudima. Tako bi se postupno cijeli narod pretvorio u jedinstvenu organizaciju
dounika.
Tereza nije mogla razmiljati ni o emu drugom osim da je inenjera k njoj
poslala policija. A tko je bio onaj udni djeak koji se napio u krmi preko puta
i onda joj izjavio ljubav? Zbog njega ju je napao elavi dounik, a inenjer joj je
priskoio u pomo. Sva trojica su igrali svoje uloge po unaprijed pripremljenu
scenariju, iji je cilj bio da se ona zblii s mukarcem koji e je zavesti.
Kako se nije odmah sjetila toga? Onaj stan bio je prilino udan i nimalo nije
odgovarao navodnom vlasniku! Zar bi onako elegantno odjeven inenjer
stanovao u tako bijednu stanu? I je li uope bio inenjer? A ako je bio inenjer,
kako to da je bio slobodan u dva poslije podne? I zar bi inenjer itao Sofokla?
Ne, to nije bila biblioteka jednog inenjera. Ta je prostorija vie podsjeala na
rekvirirani stan nekog jadnog, uhienog intelektualca. Kad je imala deset godina
i kad su uhitili njezina oca, isto tako su im oduzeli stan, biblioteku takoer. Tko
zna za to su ga kasnije koristili!
Sad je posve jasno zato vise nije doao. Obavio je zadatak. Kakav? Pijani
dounik je nehotice i to otkrio, kad je rekao: Ne zaboravite da je prostitucija u
nas zabranjena!" Tobonji e inenjer posvjedoiti da je spavala s njim i za to
traila novac! Prijetit e joj i ucjenjivati je, trait e od nje da otkucava ljude
koji piju za njenim ankom!
Va sluaj nije naroito opasan umirivao ju je ambasador.
Moda i nije rekla je priguenim glasom i izala s Karenjinom na ulice
nonoga Praga.
25.
Ljudi od svojih patnji bjee najee u budunost. Zamiljaju na stazi
vremena crtu iza koje sadanjih muka vie nee biti. Tereza, meutim, nikakvu
takvu crtu ne vidi. Utjehu joj moe donijeti samo pogled u prolost. Bila je opet
nedjelja. Sjeli su u automobil i odvezli se daleko izvan Praga.
Toma je sjedio za volanom, Tereza pokraj njega, a Karenjin se povremeno
uspravljao na stranjem sjeditu i lizao im ui. Nakon dva sata stigli su u gradi
s toplicama u kojemu su prije nekih est godina proveli nekoliko dana.
Namjeravali su tu ostati preko noi.

Parkirali su auto na trgu i izali. Nita se nije bilo promijenilo. Ravno pred
njima bio je hotel u kojem su bili odsjeli, sa starom lipom pokraj ulaza. Lijevo
od hotela pruala se stara drvena kolonada, na ijem je kraju iz mramorne
posude izbijao mlaz ljekovite vode. Danas, kao i onda, iznad posude su se
naginjali ljudi s aama u ruci.
Onda je Toma ponovno pokazao na hotel. Neto se ipak promijenilo. Nekad
se zvao Grand", a sad je na njemu stajao natpis Bajkal". Pogledali su plou na
uglu trga: Moskovski trg. Zatim su proetali (Karenjin ih je pratio sam, bez
uzice) kroz sve ulice koje su poznavali i itali njihova imena bila je tu Staljingradska ulica, Lenjingradska
ulica, Rostovska ulica, Novosibir-ska ulica, Kijevska ulica, Odeska ulica, bilo je
tu ljeilite ajkovski", ljeilite Tolstoj", ljeilite Rimski Korsakov", bio je
tu hotel Suvorov", kino Gorki", kavana Pukin". Sva imena bila su uzeta iz
ruskog zemljopisa i ruske povijesti.
Tereza se sjetila prvih dana invazije. Ljudi su u svim gradovima poskidali
ploe s nazivima ulica, a s cesta putokaze s imenima gradova. Zemlja je preko
noi postala bezimena. Ruska vojska je sedam dana lutala naokolo, ne znajui
gdje se nalazi. Oficiri su traili redakcije novina, radija i televizije da ih
okupiraju, ali ih nisu mogli nai. Raspitivali su se, ali ljudi su samo slijegali
ramenima, ili im davali lane nazive i pokazivali krive smjerove.
Sada, poslije toliko godina, iznenada se ini da se ta anonimnost pokazala
opasnom po zemlju. Ulice i zgrade vie nisu smjele uzeti svoja stara imena. I
tako se jedan mali eki ljeilini gradi iznenada pretvorio u neku malu,
imaginarnu Rusiju, i Tereza je ustanovila da je prolost, koju je dola potraiti,
konfiscirana. Bilo je nemogue tu provesti no.
26.
utke su se vraali do automobila. Mislila je na to kako i stvari i ljudi
nastupaju prerueni. Stari eki gradi prekrio se ruskim nazivima. esi koji su
fotografirali invaziju radili su, zapravo, za tajnu policiju. ovjek koji ju je slao
da umre imao je na licu masku Tomaa. Policajac je nastupao kao inenjer, a
inenjer je htio igrati ulogu mukarca sa Petfina. Znak knjige u njegovu stanu
bio je laan i trebao ju je odvesti na stranputicu.
Kad se sjetila knjige koju je tamo drala u ruci, iznenada joj je sinulo, tako
naglo da je pocrvenjela: Kako je to u zapravo bilo? Inenjer je rekao da e joj
donijeti kavu. Prila je biblioteci i izvukla Sofoklovog Edipa. A onda se inenjer
vratio bez kave!
Stalno iznova se vraala tim trenucima kad je otiao po kavu, koliko se
zadrao? Najmanje minutu, moda, dvije, moda i tri. I to je radio tako dugo u
onom malom predsoblju? Je li iao u zahod? Pokuavala se sjetiti je li ula
zatvaranje vrata i um vode. Ne, vodu sasvim sigurno nije ula, toga bi se
sjetila. A gotovo je sigurno da nije.ula ni vrata. Pa to je onda radio u
predsoblju?

Iznenada joj se uinilo kako je to posve jasno. Ako su ie elieli uhvatiti u

klonku. sviedoenie ineniera
nije im bilo dovoljno. Bio im je potreban nepobitan dokaz. Za vrijeme tog
sumnjivo dugog vremena inenjer je u predsoblju instalirao kameru. Ili je, to je
vjerojatnije, pustio u predsoblje nekoga s fotografskim aparatom, da ih slika,
skriven iza zavjese.
Jo prije nekoliko tjedana rugala se Prochazki koji nije znao da ivi u
koncentracijskom logoru, gdje privatnoga ivota nema. A to je s njom? Kad je
otila iz majina stana, mislila je, luda glava, da je konano postala
gospodaricom svoje intime. Ali majin se stan proirio na itav svijet, i sad
prua ruke prema njoj. Tereza mu ne moe pobjei.
Silazili su stubitem izmeu vrtova prema trgu na kojem su ostavili auto.
to ti je? upitao je Toma.
Prije nego to mu je stigla odgovoriti, netko je pozdravio Tomaa.
27.
Bio je to mukarac pedesetih godina, preplanula lica, zadrugar kojega je
Toma nekad operirao. Od toga vremena slali su ga svake godine na lijeenje u
ove toplice. Pozvao je Tomaa i Terezu na au vina. Budui da je u ekoj
psima zabranjen pristup u javne prostorije, Tereza je otila ostaviti Karenjina u
auto, a mukarci su sjeli za stol u kavani. Kada se vratila, ovjek sa sela je
rekao: Kod nas vlada mir. ak su me prije dvije godine izabrali za
predsjednika zadruge.
estitam rekao je Toma.
Znate kako je, selo. Ljudi bjee sa sela. Oni gore mogu biti sretni to je
netko jo uope voljan ostati. Nas ne mogu izbacivati s posla.
To bi bilo idealno mjesto za nas rekla je Tereza.
Bilo bi vam dosadno, mlada gospoo. Tamo nema niega. Tamo nema pod
milim Bogom niega.
Tereza je gledala u preplanulo zadrugarevo lice. Bio joj je vrlo simpatian.
Poslije tako strano dugog vremena ponovno je ugledala simpatina ovjeka! U
mislima je vidjela seoski krajolik selo s crvenim tornjem, polja, ume, zeca
koji tri preko oranice, lovca sa zelenim eirom. Nikad nije ivjela na selu. Tu
sliku je
nosila u sebi samo iz pria. Ili iz knjiga. Ili su je neki daleki preci utisnuli u
njenu podsvijest. Ipak, ta je slika ivjela u njoj, jasna i razgovjetna kao slika
prabake u obiteljskom albumu ili kao neka stara gravira.
Imate li jo tekoa? upitao je Toma.
Poljoprivrednik je pokazao mjesto na vratu gdje se nalazio spoj lubanje i
kime. Ovdje me ponekad boli.

Ne ustajui sa stolca Toma je opipao to mjesto i jo neko vrijeme postavljao

pitanja nekadanjem pacijentu. Zatim je rekao: Nemam vie prava
propisivati lijekove, ali recite vaem lijeniku kod kue da ste razgovarali sa
mnom i da sam vam preporuio ovo. Izvukao je iz lisnice blok, otrgnuo
jedan list i na njemu velikim slovima napisao naziv lijeka.
28.
Vozili su se natrag u Prag.
Tereza je mislila na fotografiju na kojoj se vidi njezino golo tijelo u
inenjerovu zagrljaju. Ali tjeila se ako takva fotografija i postoji, Toma je
nikada nee vidjeti. Ta je fotografija za njih imala vrijednost samo utoliko da
pomou nje ucjenjuju Terezu. im bi je poslali Tomau, fotografija bi za njih
postala posve bezvrijedna.
A to e biti ako policija u meuvremenu zakljui da je Tereza za nju posve
nevana? U tom sluaju fotografija e postati predmet za zabavu, i nitko nee
moi sprijeiti da je neki agent, jednostavno iz vica, ne stavi u omotnicu i ne
poalje na Tomaevu adresu.
Sto bi se dogodilo kada bi Toma dobio takvu fotografiju? Bi li je otjerao?
Moda i ne bi. Vjerojatno ne bi. Ali krhka graevina njihove ljubavi bi se
sruila. Jer ta graevina stoji na njezinoj vjernosti kao na jednom jedinom stupu,
a ljubavi su kao imperije kad se ugasi misao na kojima su zasnovane, gase se
i one.
Pred sobom je vidjela sliku: zec tri preko oranice, lovac sa zelenim eirom,
toranj crkve iznad ume.
Htjela je rei Tomau kako bi trebali otii iz Praga. Otii to dalje od djece
koja zakopavaju u zemlju
ive vrane, to dalje od dounika, to dalje od djevojaka naoruanih
kiobranima. Htjela mu je rei kako bi trebali otii na selo. Da je to jedini put
spasa.
Okrenula se prema njemu, ali Toma je utke gledao u cestu pred sobom. Nije
bila u stanju preskoiti ogradu utnje koja se pojavila izmeu njih. Izgubila je
hrabrost da progovori. Osjeala se kao kad je silazila s Petrina. Osjeala je
greve u elucu i inilo joj se da e povraati. Bojala se Tomaa. Bio je previe
jak, a ona je bila previe slaba. Izdavao je nareenja koja nije razumjela.
Nastojala ih je izvravati, ali nije znala kako. Htjela se vratiti na Petrin i
zamoliti mukarca s pukom da joj dopusti vezati oi i nasloniti se na stablo
kestena. Htjela je umrijeti.
29.
Probudila se i ustanovila da je sama kod kue.
Izala je na ulicu i odetala do obale. Htjela je vidjeti Vltavu. Htjela je stati na
obalu i dugo gledati u valove, jer pogled na vodu koja tee smiruje i lijei.
Rijeka tee stoljeima, a ljudske se sudbine odigravaju na obalama. Odigravaju
se da bi sutra bile zaboravljene, a rijeka e tei dalje.

Naslonila se na ogradu i gledala u vodu. Nalazila se na periferiji Praga,

Vltava je ve bila protekla kroz grad, ostavila je iza sebe slavu Hradana i
crkava, bila je, kao glumica poslije predstave, umorna i zamiljena. Tekla je
izmeu prljavih obala koje su zavravale plotovima i zidovima, iza kojih su bile
tvornice i naputena igralita.
Dugo je zurila u vodu koja je tu izgledala tunija i tamnija i odjednom je
usred rijeke zapazila neki predmet crvene boje da, bila je to klupa. Drvena
klupa s metalnim noicama, kakvih ima mnogo u prakim parkovima. Polako je
plivala sredinom Vltave. Iza nje je plivala jo jedna klupa, pa jo jedna i jo
jedna, i tek tada je Tereza shvatila da iz grada, plivajui niz rijeku, odlaze klupe
iz prakih parkova, da ih ima mnogo, da ih inja svg vie, da plivaju kao lje
koje u jesen voda
odnosi iz uma, da su neke crvene, neke plave, neke ute boje...
Osvrnula se kao da eli upitati ljude to to znai. Zato niz rijeku plivaju
klupe iz prakih parkova? Ali svi su ravnoduno prolazili i bilo im je potpuno
svejedno to kroz njihov nestalni grad stoljeima i stoljeima tee rijeka.
Ponovno se zagledala u rijeku. Bila je ispunjena neizmjernom tugom.
Shvatila je da to to vidi znai rastanak.
Najvei dio klupa ve je otplivao, vie ih nije mogla vidjeti, kad se pojavilo
nekoliko zakanjelih. Doplivala je jedna uta klupa, a onda jo jedna plava,
posljednja.
PETI DIO
LAKOA I TEINA
7.
Kad je Tereza neoekivano doputovala za Tomaem u Prag, vodili su ljubav,
kako sam napisao u prvom dijelu, jo istoga dana i istoga sata, a onda je ona
dobila temperaturu. Leala je na njegovu krevetu, a on je stajao iznad nje
ispunjen snanim osjeajem da je ona dijete koje je netko poloio u koaru i
poslao niz rijeku njemu.
Zato mu je slika odbaena djeteta postala draga i esto je razmiljao o starim
mitovima u kojima se pojavljivao taj motiv. To je, oigledno, bio razlog zato je
jednoga dana uzeo u ruke prijevod Sofoklova Edipa.
Edipov sluaj je poznat: pastir ga je naao kao odbaeno, tek roeno djetece,
odnio sa sobom kralju Polibu, i ovaj ga je odgojio kao sina. Kad je Edip ve bio
mladi, sreo je na planinskome putu kola u kojima se vozio nepoznati velika.
Dolo je do svae u kojoj je Edip ubio velikaa. Zatim je postao mu kraljice
Jokaste i vladar Tebe. Nije ni slutio da je ovjek kojeg je ubio u planinama bio
njegov otac, a da je ena s kojom spava njegova majka. Sudbina se, u
meuvremenu, poela osveivati njegovim podanicima i muiti ih boletinama.
Kad je Edip shvatio da je on kriv za njihove patnje, izbo je sebi oi kopom i
slijep otiao iz Tebe.
2.

Oni koji misle da su komunistiki reimi u srednjoj Europi tvorevina

zloinaca, ne shvaaju osnovnu istinu: te reime nisu stvorili nikakvi zloinci
nego entuzijasti, uvjereni da su otkrili jedini put koji vodi u raj. Odluno su
branili taj put, i tako pogubili mnogo ljudi. Poslije se pokazalo da nikakvog raja
nema i da su entuzijasti praktino ubojice.
Tada su svi poeli vikati na komuniste: Vi ste odgovorni za zlu sudbinu
zemlje (to je opustjela i osiromaila), za gubitak neovisnosti (nala se u ruskoj
sferi), za sudska umorstva!
Optueni su odgovarali: Mi to nismo znali! Prevarili su nas! Vjerovali smo!
Mi smo u dubini due naivni!
Tako se spor sveo na slijedee pitanje: je li istina da nisu znali, ili se samo
pretvaraju da nisu znali?
Toma je pratio tu raspravu (pratio ju je itav eki narod, deset milijuna
ljudi) i govorio sebi kako je meu komunistima sigurno bilo ljudi koji nisu bili
tako neupueni (ta morali su neto znati o strahotama to su se dogaale i nisu
se prestale dogaati u Staljinovoj Rusiji). Ali ipak je vjerojatno da veina doista
nita nije znala.
Prema tome, govorio je sebi, osnovno pitanje nije jesu li ili nisu znali, nego je
li ovjek nevin zato to ne zna? Je li idiot na prijestolju unaprijed osloboen
svake odgovornosti samo zato to je idiot?
Pretpostavimo da je eki javni tuilac s poetka pedesetih godina koji je
traio smrt nevinih ljudi bio prevaren od strane ruske tajne policije i vlade
vlastite zemlje. Ali kako je mogue da i danas, kad ve znamo da su optube
bile apsurdne i da su pogubljeni nevini ljudi, taj isti javni tuilac brani istou
svoje due i udara se u prsa: moja savjest je ista, nisam znao, vjerovao sam!
Zar njegova nepopravljiva krivica ne lei upravo u onome Nisam znao,
vjerovao sam!"?
Toma se tada sjetio prie o Edipu Edip nije znao da spava s vlastitom
majkom, pa ipak, shvativi to se dogodilo, nije smatrao sebe nevinim. Nije
mogao podnijeti pogled na nesreu koju je prouzroio svojim neznanjem,
iskopao je sebi oi i otiao slijep iz Tebe.
Ta usporedba tako mu se svidjela da ju je esto koristio u razgovoru s
prijateljima i postupno je formulirao sve preciznije i elegantnije.
itao je u to vrijeme, kao svi intelektualci, tjednik to ga je, u nakladi od oko
tristo tisua primjeraka, izdavao Savez ekih knjievnika, tjednik koji je
izvojevao prilinu autonomiju u odnosu na reim i govorio o stvarima koje
drugi nisu smjeli otvoreno ni spomenuti. U novinama Saveza knjievnika zato
se pisalo i o tome tko je i koliko kriv za sudska umorstva putem politikih
procesa ubrzo nakon to je vlast prela u ruke partije.
U svim tim raspravama neprestano je ponavljano isto pitanje: Jesu li znali ili
nisu znali? Kako je Toma to pitanje smatrao drugorazrednim, napisao je jednog
J___________:________:*l;__:_ _ T7J:__. :_____i__ -._ ...J.i---.::

Odgovor je stigao nakon mjesec dana. Pozvali su ga u redakciju lista. Kad je

doao, doekao ga je urednik niska rasta, ukruen kao ravnalo, i predloio mu
da izmijeni red rijei u jednoj reenici. Tekst je nakon toga objavljen na
pretposljednjoj stranici u rubrici Pisma itatelja.
Toma se nije osobito radovao. Kakvog je smisla imalo da ga zovu u
redakciju radi suglasnosti o izmjeni reda nekih rijei, a da onda, ne pitajui ga,
drastino sreu njegov tekst, tako da je cijelo razmiljanje svedeno samo na
osnovnu tezu, shematsku i agresivnu, koja mu se vie nije sviala.
To je bilo u proljee 1968. godine. Na vlasti je bio Aleksandar Dubek i s
njim komunisti koji su se osjeali krivima i bili spremni da nekako isprave
svoju krivicu. Ali oni drugi komunisti, oni koji su vikali kako nisu krivi, uplaili
su se da e im gnjevni narod suditi. Zato su svakodnevno obilazili ruskog
veleposlanika i traili od njega pomo. Kad je izilo Tomaevo pismo, vikali su:
Evo dokle je dolo! Sad se ve javno pie kako nam treba iskopati oi! Dva-tri
mjeseca kasnije Rusi su zakljuili da su slobodne rasprave u njihovoj guberniji
nedopustive i u toku jedne noi njihova vojska je okupirala Tomaevu
domovinu.
3.
Kad se Toma vratio iz Ziiricha u Prag, poeo je raditi u svojoj bolnici kao i
prije. A onda ga je jednoga dana pozvao ef.
Na kraju krajeva, gospodine kolega rekao mu je vi niste ni
knjievnik, ni novinar, ni spasitelj naroda, nego lijenik i znanstvenik. Ne bih
vas htio izgubiti i uinit u sve da vas zadrim ovdje. Ali morate se odrei onog
vaeg lanka o Edipu. Je li vam jako stalo do njega?
Gospodine primarijuse rekao je Toma, sjetivi se kako su mu
amputirali treinu teksta nikad mi nije bilo manje stalo do njega.
Znate ve to je u pitanju rekao je prima-rijus.
Znao je na vagi su bile dvije stvari. Na jednoj strani njegova ast (koja se
zasnivala na tome da ne opoziva ono to je rekao), a na drugoj ono na to je bio
navikao gledati kao na smisao svoga ivota (njegov znanstveni i lijeniki rad).
Njihov zahtjev da se ljudi javno odriu onoga to su rekli ima u sebi neto
srednjovjekovnoga nastavio je primarijus. Sto to uope znai odrei se".
U moderno vriieme misao se moe samo Dobiti, ne moe
se opozvati. I kako je, gospodine kolega, opoziv misli neto nemogue, neto
isto verbalno, formalno, nestvarno, ne vidim nikakva razloga zato ne biste
uinili to to trae. U drutvu u kojemu vlada teror nijedna izjava ne obvezuje,
sve izjave su dane pod prinudom, i astan ovjek je duan da ih ne uzima ne
znanje, da ih ne uje. Kaem vam, gospodine kolega, u mom je interesu i u
interesu vaih pacijenata da nastavite raditi svoj posao.
U pravu ste, naravno rekao je Toma sav nesretan.
Pa onda? upitao je primarijus, nastojei pogoditi njegovu misao.

 Bojim se da bi me bilo stid.

Pred kim? Zar imate tako visoko miljenje o ljudima oko vas da vam je
stalo to e misliti?
Ne, naroito visoko miljenje nemam rekao je Toma.
Uostalom dodao je primarijus uvjeravali su me da nije rije o javnoj
izjavi. To su birokrati. Potreban im je negdje u arhivi dokument o tome da niste
protivnik reima, kako bi se sami mogli braniti ako ih netko napadne to su vas
ostavili da radite svoj posao. Garantirali su mi da e vaa izjava ostati izmeu
vas i njih i da ne raunaju na njeno objavljivanje.
Dajte mi tjedan dana da razmislim zakljuio je Toma razgovor.
4.
O Tomau se govorilo da je najbolji kirurg u bolnici. Ve se prialo o tome
kako e mu primarijus, koji je bio blizu mirovine, ubrzo prepustiti svoje mjesto.
Kada se proulo da od njega pretpostavljeni organi zahtijevaju samokritiku
izjavu, nitko nije ni na trenutak posumnjao da e se Toma pokoriti.
To je bilo prvo to ga je iznenadilo iako im nikad nije dao bilo kakav
povod za to, ljudi su pretpostavljali da e postupiti neasno a ne asno.
Druga iznenaujua stvar bila je njihova reakcija na njegovo pretpostavljeno
stajalite. Mog"ao bih je podijeliti na dva osnovna tipa:
Prvi tip reakcije pokazivali su oni koji su se i sami (oni ili netko njima blizak)
neega odrekli, koji su bili prisiljeni izraziti svoju suglasnost s okupacijskim
reimom, ili su bili spremni to uiniti (premda nerado; to nitko nije rado inio).
Ti ljudi su mu upuivali posebne osmijehe, kakve do tada nije poznavao
plahe osmijehe tajne urotnike suglasnosti. Bili su to osmijesi dvojice
mukaraca koji su se sluajno sreli u javnoj kui pomalo ih je stid a
istodobno im je i drago to je taj stid uzajaman; on izmeu niihjusDastavlia
neku posebnu, bratsku vezu.
Osmjehivali su mu se s utoliko vie zadovoljstva to nikad nije bio poznat
kao konformist. Njegova pretpostavljena suglasnost s primarijusovim
prijedlogom bila je jednostavno dokaz da kukaviluk postaje, polako ali
sigurno, norma ponaanja i da e ljudi ubrzo prestati obraati pozornost na
takve postupke. Ti ljudi nikad nisu bili njegovi prijatelji. Toma je gotovo sa
strahom postao svjestan da bi ga ti ljudi, kad bi dao izjavu koju primarijus trai,
poeli pozivati na vino, da bi se htjeli druiti s njim.
Drugi tip reakcije odnosio se na ljude koji su i sami (ili netko njima blizak)
bili progonjeni, koji su odbili svaki kompromis s okupacijskim vlastima ili od
kojih nitko nikakav kompromis (nikakvu izjavu) nije traio (recimo zato to su
bili jo mladi i ni u to se nisu upetljali), a oni su bili uvjereni da to ne bi uinili.
Jedan od njih, vrlo nadaren mladi lijenik S., upitao je Tomaa: Pa jesi li
im napisao to trae?
O emu govori, molim te? upitao je.

 O tvojoj izjavi rekao je S. Nije to rekao nimalo zlobno. ak se

osmjehivao. Ali bio je to opet posve nov osmijeh iz debelog herbarija osmijeha
samozadovoljni osmijeh moralne nadmoi.
uj, to ti zna o nekoj mojoj izjavi? rekao je Toma. Jesi li je itao?
Nisam odgovorio je S.
Onda ne lupetaj rekao je Toma
S. se i dalje zadovoljno osmjehivao. Gledaj, mi znamo kako hodaju te
stvari. Takva izjava se pie u obliku pisma direktoru, ili ministru, ili to-ja-znam
kome, ovaj obeava kako pismo nee biti objavljeno da se autor ne bi osjeao
ponienim. Je li tako?
Toma je slegnuo ramenima i sluao dalje.
vu stolu, ali njezin autor zna da ona moe biti u svako doba objavljena. Zato
vie nita ne smije rei, nita ne smije kritizirati, ni protiv ega ne smije
protestirati, jer bi u tom sluaju objavili izjavu i on bi bio javno osramoen. Kad
se sve uzme u obzir, to je prilino blaga metoda. Mogli bismo zamisliti i goru.
Da, to je prilino blaga metoda rekao je Toma i samo bi me
zanimalo tko ti je rekao da sam ja pristao na to.
Kolega je slegnuo ramenima, ali osmijeh mu nije nestao s lica.
Toma je postao svjestan jedne udne stvari. Svi mu se osmjehuju, svi ele da
napie tu izjavu, svima bi time uinio radost! Oni prvi se nadaju da e inflacija
kukaviluka umanjiti vanost njihovih postupaka i vratiti im izgubljenu ast.
Oni drugi bili su ve naviknuti da svoju ast smatraju posebnom povlasticom,
koje se nikad nee odrei, i zato gaje tajnu ljubav prema kukavicama. Bez njih
bi se njihova odvanost pretvorila u neto posve obino i nepotrebno, neto
emu se nitko ne bi divio.
Toma nije mogao podnijeti te osmijehe i inilo mu se da ih vidi posvuda, ak
i na licima nepoznatih ljudi na ulici. Nije mogao spavati. Kako sad to? Zar tim
ljudima daje takvu teinu? Ne. Nema o njima dobro miljenje i ljuti se sam na
sebe to ga njihovi pogledi toliko ivciraju. U tome nema nikakve logike. Kako
je to mogue da netko tko tako malo dri do ljudi bude tako ovisan o njihovom
miljenju?
Moda je njegovo duboko nepovjerenje u ljude (njegova sumnja u to da
imaju pravo odluivati i suditi o njemu) dolo do izraaja jo dok je birao
zanimanje njegova profesija iskljuivala je izlaganje javnosti.
^oviek lemi na nrimier I7ahprp mit nnlitirnra Hnhrn-i.
Osmjehivali su mu se s utoliko vie zadovoljstva to nikad nije bio poznat
kao konformist. Njegova pretpostavljena suglasnost s primarijusovim
prijedlogom bila je jednostavno dokaz da kukaviluk postaje, polako ali
sigurno, norma ponaanja i da e ljudi ubrzo prestati obraati pozornost na
takve postupke. Ti ljudi nikad nisu bili njegovi prijatelji. Toma je gotovo sa

strahom postao svjestan da bi ga ti ljudi, kad bi dao izjavu koju primarijus trai,
poeli pozivati na vino, da bi se htjeli druiti s njim.
Drugi tip reakcije odnosio se na ljude koji su i sami (ili netko njima blizak)
bili progonjeni, koji su odbili svaki kompromis s okupacijskim vlastima ili od
kojih nitko nikakav kompromis (nikakvu izjavu) nije traio (recimo zato to su
bili jo mladi i ni u to se nisu upetljali), a oni su bili uvjereni da to ne bi uinili.
Jedan od njih, vrlo nadaren mladi lijenik S., upitao je Tomaa: Pa jesi li
im napisao to trae?
O emu govori, molim te? upitao je.
O tvojoj izjavi rekao je S. Nije to rekao nimalo zlobno. ak se
osmjehivao. Ali bio je to opet posve nov osmijeh iz debelog herbarija osmijeha
samozadovoljni osmijeh moralne nadmoi.
uj, to ti zna o nekoj mojoj izjavi? rekao je Toma. Jesi li je itao?
Nisam odgovorio je S.
Onda ne lupetaj rekao je Toma
S. se i dalje zadovoljno osmjehivao. Gledaj, mi znamo kako hodaju te
stvari. Takva izjava se pie u obliku pisma direktoru, ili ministru, ili to-ja-znam
kome, ovaj obeava kako pismo nee biti objavljeno da se autor ne bi osjeao
ponienim. Je li tako?
Toma je slegnuo ramenima i sluao dalje.
vu stolu, ali njezin autor zna da ona moe biti u svako doba objavljena. Zato
vie nita ne smije rei, nita ne smije kritizirati, ni protiv ega ne smije
protestirati, jer bi u tom sluaju objavili izjavu i on bi bio javno osramoen. Kad
se sve uzme u obzir, to je prilino blaga metoda. Mogli bismo zamisliti i goru.
Da, to je prilino blaga metoda rekao je Toma i samo bi me
zanimalo tko ti je rekao da sam ja pristao na to.
Kolega je slegnuo ramenima, ali osmijeh mu nije nestao s lica.
Toma je postao svjestan jedne udne stvari. Svi mu se osmjehuju, svi ele da
napie tu izjavu, svima bi time uinio radost! Oni prvi se nadaju da e inflacija
kukaviluka umanjiti vanost njihovih postupaka i vratiti im izgubljenu ast.
Oni drugi bili su ve naviknuti da svoju ast smatraju posebnom povlasticom,
koje se nikad nee odrei, i zato gaje tajnu ljubav prema kukavicama. Bez njih
bi se njihova odvanost pretvorila u neto posve obino i nepotrebno, neto
emu se nitko ne bi divio.
Toma nije mogao podnijeti te osmijehe i inilo mu se da ih vidi posvuda, ak
i na licima nepoznatih ljudi na ulici. Nije mogao spavati. Kako sad to? Zar tim
ljudima daje takvu teinu? Ne. Nema o njima dobro miljenje i ljuti se sam na
sebe to ga njihovi pogledi toliko ivciraju. U tome nema nikakve logike. Kako
je to mogue da netko tko tako malo dri do ljudi bude tako ovisan o njihovom
miljenju?

Moda je njegovo duboko nepovjerenje u ljude (njegova sumnja u to da

imaju pravo odluivati i suditi o njemu) dolo do izraaja jo dok je birao
zanimanje njegova profesija iskljuivala je izlaganje javnosti.
(~!nvielr krm na nnmipr ivahprp mir nnlitirara rlnKrn-t..
voljno proglaava javnost svojim sucem u naivnu i neskrivenu uvjerenju da
e stei njegovu naklonost. Eventualna nesuglasnost masa potie ga na jo vea
djela, kao to sloenost dijagnoze potie Tomaa.
O lijeniku (za razliku od politiara ili glumca) sude samo njegovi pacijenti i
najblie kolege, prema tome, unutar etiri zida i u etiri oka. Na poglede onih
koji donose sud o njemu moe istoga tenutka odgovoriti vlastitim pogledom,
objasniti svoj postupak ili se obraniti. Toma se, meutim, sad naao u situaciji
(prvi put u ivotu) da je pogleda uperenih u njega bilo vie nego to je mogao
registrirati. Nije mogao odgovarati na njih ni vlastitim pogledima ni rijeima.
Bio im je izloen na milost i nemilost. O njemu se govorilo u bolnici i izvan
bolnice (bilo je to vrijeme kada su se kroz ivani Prag brzinom afrikog tamtama irile vijesti o tome tko je izdao, tko prokazuje, tko surauje s
okupatorskom vlau), i on je to znao, premda nije mogao uiniti nita protiv
toga. I sam je bio iznenaen koliko je sve to za njega bilo nepodnoljivo i koliko
ga je potreslo. Zanimanje svih tih ljudi za njega bilo mu je neugodno kao stisak
i dodir ljudi koji u stranim snovima trgaju s nas odjeu.
Otiao je primarijusu i rekao mu da nita nee napisati.
Primarijus mu je stegnuo ruku mnogo vre nego inae i rekao da je tako i
pretpostavljao.
Gospodine primarijuse rekao je Toma moda biste me mogli ovdje
zadrati i bez takve izjave elei mu dati do znanja kako bi bilo dovoljno da
sve kolege zaprijete da e podnijeti otkaz ako Toma bude prisiljen otii.
Nikome, meutim, nije bilo ni na kraj pameti
t ntlrn7nm na IP Tnma niL'nn cf-o r>*-xrit
(primarijus mu je stezao ruku jo snanije nego posljednji put, tako da su mu
ostale modrice) morao napustiti bolnicu.
5.
Najprije je dobio mjesto u klinici u gradiu udaljenom oko osamdeset
kilometara od Praga. Putovao je tamo svakoga dana vlakom i vraao se
premoren. Godinu dana poslije uspjelo mu je dobiti povoljnije, ali po rangu
mnogo nie, mjesto u medicinskom centru u predgrau. Tu se vie nije mogao
baviti kirurgijom, nego je radio kao lijenik ope prakse. ekaonica je uvijek
bila prepuna pa se svakom pacijentu mogao posvetiti najvie pet minuta;
propisivao im je aspirine, ispunjavao potvrde o bolovanju i slao ih na
specijalistike preglede. Samoga sebe vie nije smatrao lijenikom nego
inovnikom.

Tu ga je jednom, prije kraja radnog vremena, posjetio pedesotogodinji

mukarac; umjerena debljina davala mu je dostojanstven izgled. Predstavio se
kao referent u ministarstvu unutarnjih poslova i pozvao Toma-a u gostionicu
preko puta.
Naruio je bocu vina. Vozim auto. Ako me uhvati policija, oduzet e mi
vozaku dozvolu branio se Toma, ali ovjek iz ministarstva se samo
nasmijao. Ako budete imali problema, dovoljno je da se pozovete na mene
rekao je i pruio Tomau posjetnicu, na kojoj je bilo njegovo ime (vjerojatno
lano) i broi telefona u ministarstvu.
Zatim je dugo govorio o tome kako potuje Toma-a. Svi u njegovu
ministarstvu ale to kirurg takva kalibra mora propisivati aspirine u domu
zdravlja. Indirektno mu je davao do znanja da policija, premda to ne moe rei
glasno, nije suglasna s drastinim metodama kojima se strunjaci odstranjuju sa
svojih mjesta.
Tomaa ve dugo nitko nije bio pohvalio pa je pozorno sluao debelog
mukarca, iznenaen kako je cjelovito i podrobno ovaj informiran o njegovim
strunim uspjesima. Kako je ovjek bespomoan pred laskanjem! Toma se nije
mogao svladati da ne shvaa ozbiljno sve to ovjek iz ministarstva govori.
To, meutim, nije bilo samo zbog tatine. Bilo je to vie zbog nedostatka
iskustva. Ako sjedite oi u oi s nekim tko je prijazan, ljubazan i pristojan, vrlo
je teko neprestano misliti na to kako nita od svega to govori nije istina, kako
nita nije reeno iskreno. Za takvo nevjerovanje (stalno i sustavno, bez trenutka
kolebanja) potreban je ne samo golem napor, nego i trening u obliku estih
policijskih sasluanja. Taj je trening nedostajao Tomau.
ovjek iz ministarstva je nastavio: Mi znamo, gospodine doktore, da ste
imali izvrsno mjesto u Ziirichu. I cijenimo to to ste se vratili. To je bilo lijepo
od vas. Znali ste da vam je mjesto ovdje. Zatim je dodao, kao da neto
zamjera Tomau: Ali vae mjesto je za operacijskim stolom!
Slaem se s vama rekao je Toma.
Nastupila je kratka stanka, a onda je ovjek iz ministarstva sumornim glasom
rekao: Ali recite mi, gospodine doktore, zar vi doista mislite da bi
komunistima trebalo iskopati oi? Zar nije udno da to kaete upravo vi, ovjek
koji je tolikim ljudima vratio zdravih? ,_
\\
Ta to je potpuna besmislica branio se Toma. Proitajte malo bolje
ono to sam napisao.
Proitao sam rekao je ovjek iz ministarstva glasom koji je trebao biti
vrlo tuan.
Pa jesam li napisao da komunistima treba iskopati oi?
Svi su to tako shvatili rekao je ovjek iz ministarstva a glas mu je
zvuao sve tunije.

 Da ste proitali cijeli tekst, onako kako sam ga napisao, to vam nikad ne bi
palo na pamet. Objavljen je skraen.
Sto kaete? rekao je ovjek iz ministarstva i otro ga pogledao. Oni
nisu objavili tekst onako kako ste ga napisali?
Skratili su ga.
Mnogo?
Otprilike za jednu treinu.
inilo se da je ovjek iz ministarstva iskreno ogoren. To, naravno, nije
bilo fer s njihove strane. Toma je slegnuo ramenima.
Trebali ste se ograditi! Trebali ste odmah traiti ispravak!
Ta ubrzo iza toga su stigli Rusi. Svi smo imali drugih briga rekao je
Toma.
Zato da ljudi o vama misle kako ste vi, lijenik, predlagali da se ljudima
kopaju oi?
Zaboga, taj moj lanak tiskan je negdje straga, meu pismima itatelja.
Nitko ga nije ni zapazio. Moda samo ruska ambasada, kojoj je dobro doao.
Ne govorite tako, gospodine doktore! Osobno sam razgovarao s mnogim
ljudima koji su proitali va lanak i udili se kako ste mogli napisati takvo
neto. Ali sad mi je stvar mnogo jasnija, sad kad ste mi objasnili da lanak nije
objavljen onako kako ste ga napili rtr\i
tli *-it rlinil/
i r 3.. j..
L
Nisu rekao je Toma. Poslao sam ga samoinicijativno.
Poznajete li vi te ljude?
Koje?
One koji su tiskali va lanak.
Ne.
Nikad niste razgovarali s njima?
Jednom su me pozvali u redakciju.
Zato?
Zbog toga lanka.
As kim ste razgovarali?
S nekim urednikom.
Kako se zvao?
Toma je tek tada shvatio da je to u stvari sasluanje. Odjednom mu se
uinilo da svakom svojom rijeju moe ugroziti nekoga. Ime urednika je,
razumljivo, znao, ali to nije htio priznati. Ne znam rekao je.
Zaboga, gospodine doktore rekao je ovjek iz ministarstva glasom
punim ogorenja zbog takve Tomaeve neiskrenosti ta valjda se predstavio!
Upravo je tragikomino kako se na dobar odgoj pretvorio u saveznika
policije. Ne znamo lagati. Imperativ Govori istinu!" koji smo neprestano

sluali od oca i majke djeluje tako automatski da se stidimo svojih lai ak i

pred policajcem koji nas sasluava. Jednostavnije nam je svaati se s njim,
vrijeati ga (to nema apsolutno nikakva smisla), nego mu lagati u oi (a to je
jedino to treba raditi).
Kad mu je ovjek iz ministarstva predbacio neiskrenost, Toma se osjeao
kao krivac; morao je svladati u sebi neki moralni otpor da bi mogao nastaviti
lagati.
Vjerojatno mi se predstavio rekao je ali meni njegovo ime nita nije
govorilo, pa sam ga zaboravio.
Kako je izgledao?
Redaktor s kojim je razgovarao bio je nizak, s kratko podianom, otrom
plavom kosom. Toma je naveo posve suprotne podatke: Bio je visok, s
dugakom crnom kosom.
Aha rekao je ovjek iz ministarstva. I gustom crnom bradom.
Da rekao je Toma.
Malo pogrbljen.
Da sloio se jo jednom Toma i tek tada postao svjestan da ovjek iz
ministarstva sad tono zna o kome je rije. Toma ne samo da je optuio nekoga
jadnog urednika, nego ga je osim toga optuio lano.
A zato vas je zvao? O emu ste razgovarali?
Radilo se o nekoj izmjeni reda rijei.
To je zvualo kao smijeno izmotavanje. ovjek iz ministarstva opet se s
ogorenjem zaudio zato mu Toma odbija rei istinu. Zaboga, gospodine
doktore, maloas ste rekli da su vam tekst skratili za jednu treinu, a sad kaete
da su s vama raspravljali o izmjeni reda rijei! Ta to je nelogino!
Tomau je sad bilo lake odgovarati, jer je ono to je govorio bila ista istina.
Nije logino, ali je tako rekao je i nasmijao se. Zatraili su od mene da
im dopustim da u jednoj reenici izmijene red rijei, a onda su izbacili treinu
lanka.
Mukarac iz ministarstva je ponovno zavrtio glavom kao da ne moe shvatiti
takvu podlost i rekao: Ti ljudi nisu postupili ba korektno prema vama.
Iskapio je au i zavrio razgovor. Gospodine
za to plaate vi i vai pacijenti. Mi smo, gospodine doktore, dobro svjesni
vae vrijednosti. Vidjet emo to se moe uiniti.
Pruio je Tomau ruku i srdano je stegnuo. Zatim su otili iz gostionice
svaki u svoj automobil.
1
j, L'^.^t*.
6.
Toma je poslije tog razgovora bio strano neraspolo-en. Predbacivao je sebi
to je pristao na ovijalni ton razgovora. Kad ve nije odbio razgovarati s
policajcem (nije bio spreman na takvu situaciju, nije znao na to po zakonu ima

pravo a na to nema), bio je duan odbiti piti u gostionici vino s njim kao s
prijateljem. Sto bi bilo da ga je netko vidio, netko tko poznaje tog ovjeka?
Zakljuio bi da Toma radi za policiju! I zato mu je rekao da su mu skratili
lanak? Zato mu je bez ikakve potrebe dao tu informaciju? Bio je apsolutno
nezadovoljan sobom.
etrnaest dana poslije ovjek iz ministarstva ponovno je doao. Htio je, da,
kao posljednji put, odu u gostionicu preko puta, ali Toma ga je zamolio da
ostanu u ordinaciji.
Razumijem vas, gospodine doktore rekao je, nasmijavi se.
Toma se zamislio nad tom reenicom. ovjek iz ministarstva ju je izgovorio
kao ahist koji svom suparniku daje do znanja da je u prethodnom potezu
nainio pogreku.
Sjedili su jedan nasuprot drugome za Tomae-vim pisaim stolom. Nakon
desetak minuta, koje su
proveli razgovarajui o epidemiji gripe to se upravo irila, policajac je
rekao: Razmiljali smo o vaem sluaju, gospodine doktore. Da se radi samo
o nama, sve bi bilo jednostavno, ali moramo voditi rauna o javnom mnijenju.
Htjeli,ili ne htjeli, vi ste svojim lankom pridonijeli nastanku antikomunistike
histerije. Neu kriti od vas da smo ak dobili prijedlog da zbog toga lanka
budete izvedeni pred sud. Za to postoje odreeni paragrafi. Javno poticanje na
nasilje.
ovjek iz ministarstva je zautio, ali je i dalje gledao Tomaa ravno u oi.
Toma je slegnuo ramenima. Policajac je nastavio umirujuim tonom: Mi
smo odbili taj prijedlog. Ma kolika bila vaa odgovornost, u interesu je drutva
da radite tamo gdje e vae sposobnosti najvie doi do izraaja. Va primarijus
vas mnogo cijeni, a imamo i izjave vaih pacijenata. Vi ste izvrstan strunjak,
gospodine doktore! Nitko ne moe traiti od lijenika da se razumije i u
politiku. Dopustili ste da vas prevare. To bi trebalo srediti. Zato smo vam htjeli
predloiti tekst izjave koju biste, po naem miljenju, morali dostaviti
novinama. Mi bismo se pobrinuli da bude objavljena u pravo vrijeme. Pruio
je Tomau list papira.
Toma je proitao tekst izjave i uasnuo se. Bilo je to mnogo gore od onoga
to je od njega prije dvije godine traio primarijus. Nije bila rije samo o
odricanju od lanka o Edipu. Bile su tu reenice o ljubavi prema Sovjetskom
Savezu, o vjernosti komunistikoj partiji, bila je tu osuda intelektualaca koji su
htjeli izazvati graanski rat i, posebno, osuda redakcije tjednika Saveza
knjievnika i visoka pogrbljena urednika (Toma ga nikada nije sreo, ali ga je
poznavao po imenu i s fotografija), koji su svjesno zloupotrijebili njegov
lanak,
j. i:__j.

narni proglas. Nisu imali hrabrosti da neto tako napisu sami, i pokuali su se
sakriti iza naivna lijenika.
ovjek iz ministarstva vidio je uas u Tomae-vim oima, sagnuo se i ispod
stola prijateljski ga potapao po koljenu. Gospodine doktore, to je samo
prijedlog! Vi razmislite, i ako budete htjeli promijeniti neku formulaciju, lako
emo se dogovoriti. To je, na kraju krajeva, va tekst!
Toma je vratio papir policajcu kao da se boji drati ga jo koju sekundu u
ruci. Izgledao je kao da oekuje da e na tom papiru netko traiti otiske
njegovih prstiju.
Umjesto da uzme papir, ovjek iz ministarstva je glumei uenje rairio ruke
(bila je to gesta pape koji s balkona blagoslivlja okupljeno mnotvo) i rekao:
Zaboga, gospodine doktore, zato mi to vraate? Zadrite izjavu i u miru o njoj
razmislite kod kue.
Toma je zavrtio glavom, drei strpljivo papir u ispruenoj ruci. ovjek iz
ministarstva prestao je imitirati papu i naposljetku uzeo papir.
Toma mu je htio energino rei kako nikad nikakvu izjavu nee napisati ni
potpisati, ali je u posljednjem trenutku promijenio ton. Ta nisam nepismen
rekao je mirno. Zato da potpisujem neto to
nisam sam napisao
U redu, gospodine doktore, moemo krenuti obrnutim putem. Napiite
sami izjavu, a onda emo je zajedno pogledati. Ono to ste proitali moe vam
posluiti kao uzor.
Zato Toma nije odmah energino odbio policajev prijedlog?
Kroz glavu mu je proletjela otprilike ovakva misao: Osim toga to sline
izjave demoraliziraju cijeli narKit- fii c \rc
njegovu sluaju vjerojatno ide i za nekim konkretnijim ciljem; moda
priprema proces urednicima tjednika koji je objavio Tomaev lanak. Ako je
tako, Tomaeva izjava joj je potrebna kao dokazni materijal i kao dio kampanje
u tisku koji e biti pokrenut protiv urednitva. Ako sad principijelno i energino
odbije, izlae se opasnosti da policija objavi pripremljeni tekst kao da ga je
potpisao. Ni jedan list nikad ne bi objavio njegov demanti! Nitko na itavu
svijetu ne bi povjerovao da on to nije napisao i potpisao! Ve je shvatio kako su
ljudi presretni kad vide nemoralne postupke drugih da bi dopustili da im takvo
neko objanjenje pokvari veselje.
Time to je policiji dao nadu da e sam napisati neku izjavu, dobio je na
vremenu. Odmah sutradan podnio je domu zdravlja pismeni otkaz.
Pretpostavljao je (posve tono) da e u trenutku kad se dobrovoljno spusti na
najniu stepenicu drutvene ljestvice (gdje su se u tom trenutku ve nalazile
tisue intelektualaca drugih struka) policija izgubiti svaku vlast nad njim pa e
se prestati i zanimati za njega. U takvim okolnostima nee vie moi tiskati
nikakvu njegovu navodnu izjavu, jer u nju naprosto nitko ne bi povjerovao.

Sramne javne izjave su, naime, uvijek bile povezane s napredovanjem, a ne s

padom potpisanika.
Lijenici u ekoj su, meutim, dravni slubenici i drava moe, ali ne
mora, prihvatiti njihov otkaz. inovnik s kojim je Toma razgovarao o
naputanju slube poznavao ga je po imenu i cijenio kao strunjaka. Nagovarao
ga je da ne naputa mjesto koje ima. Toma je iznanada postao svjestan kako
uope nije siguran da je njegova odluka pravilna, ali za tu odluku ve ga je
vezivalo obeanje vjernosti, pa je ostao pri svome. Tako je postao pera prozora.
7.
Kad je prije nekoliko godina odlazio iz Ziiricha u Prag, Toma je sam sebi
govorio fo mussseinl mislei pri tome na svoju ljubav prema Terezi. im je
preao granicu, poeo je sumnjati je li doista moralo biti tako. Bio je svjestan da
ga je do Tereze doveo samo lanac smijenih sluajnosti to su se odigrale prije
sedam godina (u samom poetku bio je iijas njegova efa) i da se sad samo
zbog njih vraa u kavez iz kojeg vie nee pobjei.
Znai li to da u njegovu ivotu nije bilo nikakva Es mussseinl, da nije bilo
nikakve velike nunosti? Mislim da je ona ipak postojala. To nije bila ljubav,
bio je to poziv. Do lijenike profesije nije stigao ni igrom sluajnosti, ni
svjesnim kalkulacijama, nego zbog duboke unutarnje potrebe.
Ukoliko je ljude uope mogue dijeliti u neke kategorije, opravdana je samo
podjela prema tim dubokim unutarnjim potrebama koje ih usmjeravaju na ovu
ili onu aktivnost u ivotu. Svaki Francuz je drukiji, ali svi glumci na ovome
svijetu su slini, u Parizu, u Pragu i u posljednjem provincijskom kazalitu.
Glumac je ovjek koji je ve u djetinjstvu pristao na to da cijeloga ivota bude
izloen pogledu anonimne publike. Bez te temeljne suglasnosti, koja nema nikakve veze s talentom, koja je
neto dublje od talenta, nitko ne moe postati glumac. Slino tome, lijenik je
onaj koji je pristao da se cijeloga ivota, i bez obzira na posljedice, bavi
ljudskim tijelom. Ta osnovna suglasnost (a nikako talent ili vjetina) omoguuje
mu da ve u prvoj godini studija ude u dvoranu za seciranje i est godina poslije
postane lijenik.
Kirurgija dovodi osnovni imperativ lijenikog poziva do ekstremne granice,
gdje se ljudsko dodiruje s boanskim. Ako nekoga snano udarite eljeznom
ipkom po glavi, sruit e se i zauvijek prestati disati. Taj bi isti ovjek jednom
ionako prestao disati. Ubojstvo je samo ubrzalo ono to je Bog neto kasnije
sam obavio. Bog je, moemo pretpostaviti, raunao s ubojstvom, ali nije
raunao s kirurgijom. Nije ni slutio da e se netko usuditi gurnuti ruku u
mehanizam koji je on izmislio, paljivo umotao u kou, zapeatio i sakrio od
ljudskog pogleda. Kad je Toma prvi put skalpelom dodirnuo kou ovjeka
uspavana narkozom, a onda odlunim pokretom zasjekao tu kou i otvorio je
dugim i preciznim rezom (kao da je u pitanju neiva stvar, kaput, suknja ili
zavjesa), doivio je kratak ali intenzivan osjeaj da ini svetogre. I upravo ga

je to privlailo! To je bilo ono Es muss seinl, duboko ukorijenjeno u njemu, do

kojeg ga nije dovela sluajnost, neki primarijusov iijas, neki vanjski faktor.
Ali kako je onda mogue da se tako brzo, energino i lako odrekao neega
tako dubokog?
Odgovorio bi nam da je to uinio zato da ga policija ne zloupotrijebi. Ali
iskreno reeno, iako je to teoretski bilo mogue (a i bilo je takvih sluajeva),
nije bilo ba naroito vjerojatno da bi policija objavila lanu izovjek, naravno, ima pravo pribojavati se i malo vjerojatnih opasnosti.
Dopustimo to. Dopustimo i to da je bio ljut na sebe sama, na svoju nespretnost, i
da je htio izbjei daljnje kontakte s policijom, koji bi u njemu samo pojaavali
osjeaj bespomonosti. A dopustimo i to da je ve i tako bio lien svog poziva,
jer mehaniki rad u domu zdravlja, gdje je pisao recepte za apsirine, nije imao
nikakve veze s njegovim predodbama o lijeniku poslu. Ipak, osim svega
toga, naglost njegove odluke ini mi se neobinom. Da se iza nje nije krilo neto
drugo, neto dublje, neto to izmie razumnom rasuivanju?
8.
Iako je zbog Tereze zavolio Beethovena, Toma se nije ba mnogo razumio u
glazbu i sumnjam da je poznavao pravu povijest slavnog Beethovenovog motiva
Muss es sein ? Es muss seinl
Bilo je to ovako: Neki gospodin Dembscher dugovao je Beethovenu pedeset
forinti i kompozitor, koji je vjeito bio bez novca, spomenuo mu je taj dug.
Muss essein ? uzdahnuo je, sav nesretan, gospodin Dembscher, a Beethoven se
veselo nasmijao: Es muss sein!" Odmah je tim rijeima dodao note i
komponirao na taj realistiki motiv malu skladbu za etiri glasa tri glasa
pjevaju Es muss sein, es muss sein, ja, ja, ja!" (To mora biti, mora biti, da, da,
da!), a etvrti glas dodaje: Her-aus mit dem Beutel!" (Novanik na sunce!).
Isti motiv postao je godinu dana kasnije osnova etvrte fraze njegova
posljednjeg kvarteta opus 135. Beethoven tada vie nije mislio na Dembscherov
novanik. Rijei Es muss sein! zvuale su mu sve sveanije, kao da ih izgovara
sama Sudbina. U Kantovu jeziku i rijei Dobar dan!", izgovorene na
odgovarajui nain, mogu zazvuati kao metafizika teza. Njemaki jezik je
jezik tekih rijei. & muss sein! vie nije bila ala nego der schtver gefasste
Entschluss.
Beethoven je, prema tome, pretvorio aljivu inspiraciju u ozbiljan kvartet, vic
u metafiziku istinu. To je zanimljiv sluaj pretvaranja lakog u teko (prema
Par-menidu, pretvaranje pozitivnog u negativno). Zaudo, takva nas promjena
ne iznenauje. S druge strane, bili bismo ogoreni da je Beethoven pretvorio
svoj ozbiljni kvartet u laku alu, u etveroglasni kanon o Dembsche-rovu
novaniku. Pri tome bi postupao posve u Parmenidovu duhu pretvorio bi
teko u lako, prema tome, negativno u pozitivno! Na poetku (kao nepotpuna

skica) nalazila bi se velika metafizika istina, a na kraju (kao cjelovito djelo)

nalazila bi se laka ala! Samo to mi vie ne znamo misliti kao Parmenid.
ini mi se da je ono agresivno, sveano, strogo Es muss sein\ ve odavno
tajno drailo Tomaa i da je u njemu postojala duboka potreba da u
Parmenidovu duhu pretvara teko u lako. Sjetimo se kako je u jednom jedinom
trenutku odluio da se vie nikad ne vidi sa svojom prvom enom i sinom, i
kako je s olakanjem primio svoj razlaz s roditeljima. Zar to nisu bile nagle i ne
ba posve razumne geste, kojima je odbacio ono to je izgledalo kao teka
obaveza, kao Es muss seinl}
Tada je to, naravno, bilo vanjsko Es muss seinl, koje su mu nametale
drutvene kovencije, dok je Esmuss seinl njegove ljubavi prema medicini bilo
unutarnjeg karaktera. Utoliko gore. Unutarnji imperativ je sasvim sigurno jai i
zato izaziva jo ei revolt.
Biti kirurg znai rasjei povrinu stvari i pogledati to se krije unutra. Moda
je upravo ta potreba navela Tomaa da trai to se nalazi s druge strane onog Es
muss seinl Drugim rijeima, da vidi to e ostati od ivota kad se ovjek
oslobodi onoga to je do tada smatrao svojom misijom.
Kada se predstavio srdanoj direktorici prakog poduzea za ienje izloga i
prozora, odjednom je sagledao rezultat svoje odluke u itavoj njegovoj
realnosti i neizmjenjivosti, i uplaio se. U tom strahovanju proivio je nekoliko
prvih dana na novoj dunosti. Ali kad je svladao neobian osjeaj kojim ga je
ispunjavao novi ivot (to je trajalo oko tjedan dana), iznenada je shvatio da se
zapravo naao na dugim praznicima.
Radio je stvari do kojih mu nimalo nije bilo stalo, ali bilo je to divno.
Odjednom je shvatio koliko su sretni ljudi (koje je do tada uvijek saaljevao)
koji obavljaju poslove na koje ih ne tjera nikakvo unutarnje Es muss seinl, i na
koje mogu zaboraviti onoga trenutka kad napuste radno mjesto. Nikada do tada
nije osjetio tu blaenu ravnodunost. Kad mu za operacijskim stolom neto ne bi
uspjelo onako kako je elio, bio je oajan i nije mogao spavati. esto je zbog
toga gubio i elju za enama. Es muss seinl njegova poziva bilo je kao vampir
koji mu je sisao krv.
Sad je hodao po Pragu s priborom za pranje izloga i s iznenaenjem
zakljuivao da se osjea deset godina mlaim. Prodavaice u velikim
trgovinama su ga oslovljavale s gospodine doktore" (praki tam-tam je
funkcionirao upravo savreno) i traile od njega savjete u vezi s prehladama,
bolovima u leima i nepravilnim menstruacijama. Promatrale su ga gotovo
postie-no kako polijeva staklo vodom, stavlja etku na drku i pere izlog. Kad
bi mogle ostaviti kupce u trgovini, same bi uzele etku i prale izlog umjesto
njega.
Tomaa su najee pozivale velike robne kue ali poduzee ga je esto slalo
i privatnicima. Ljudi su masovne progone ekih intelektualaca tada jo pratili
sa stanovitom euforijom solidarnosti. Kad su njegovi

zivali su poduzee i traili njega. Zatim bi ga doekali s bocom ampanjca ili

ljivovice, napisali u radni nalog da je oprao trinaest prozora i dva sata priali s
njim, nazdravljajui mu. Toma je odlazio u sljedei stan ili trgovinu izvrsno
raspoloen. U zemlju su poele stizati obitelji ruskih oficira, iz radio-aparata su
odzvanjale prijetee izjave funkcionara ministarstva unutarnjih poslova, koji su
postavljeni na mjesta urednika, a on je pijan vrljao Pragom i inilo mu se da
stalno neto proslavlja. Bili su to njegovi veliki praznici.
Vratio se u vrijeme kad je jo bio mladi bez obveza. Iznenada je, naime,
ostao bez Tereze. Viao se s njom samo nou kada bi se vratila iz bara i
probudila ga iz prvog, laganog sna, a zatim ujutro kad je ona bila pospana a on
urio na posao. Imao je esnaest sati samo za sebe i to je bio neoekivano steen
prostor slobode. A prostor slobode za njega je od rane mladosti znaio ene.
9.
Kad bi ga prijatelji katkad pitali koliko je ena imao u ivotu, odgovarao je
neodreeno, a ako bi ostali uporni, govorio je: Moglo bi ih biti oko dvije
stotine." Neki zavidni ljudi su tvrdili da pretjeruje, ali on se branio: To nije
tako mnogo. Odnose sa enama odravam oko dvadeset i pet godina. Podijelite
dvije stotine s dvadeset pet. Dobit e u prosjeku osam novih ena godinje. To
nije tako mnogo."
Ali od vremena kad je poeo ivjeti s Terezom njegova erotska aktivnost
poela je nailaziti na organizacijske tekoe mogao je za nju odvojiti
(izmeu operacijske dvorane i kue) samo kratko vremensko razdoblje, koje je
dodue intenzivno koristio (kao poljoprivrednik koji vrijedno obrauje svoje
usko planinsko polje), ali koje se nije moglo usporediti s razdobljem od esnaest
sati to ga je neoekivano dobio na poklon. (Kaem esnaest sati zato to je i
onih osam sati kada je prao prozore bilo ispunjeno upoznavanjem novih
prodavaica, slubenica, domaica, s kojima je mogao ugovarati sastanke.)
Sto je traio u njima? Sto ga je na njima toliko privlailo? Zar ljubav nije
vjeno ponavljanje istoga?
Niic. Uviiek ostaje ..mali. postotak nezamislivog.
Kada bi vidio enu u haljini, mogao si je, naravno, priblino predoiti kako
e izgledati gola (lijeniko iskustvo tu se dopunjavalo s ljubavnikim), ali
izmeu pribline predodbe i konkretne stvarnosti uvijek je ostajala neka mala
razlika, ono nezamislivo, i to mu je osiguravalo mir. Praenje nezamislivog,
uostalom, ne zavrava otkrivanjem gologa tijela nego se nastavlja: Kako e se
ponaati kada se skine? Sta e govoriti dok budu vodili ljubav? Kakav e ton
imati njeni uzdasi? Kakva e joj grimasa biti nacrtana na licu u trenucima
orgazma?
Jedinstvenost ljudskoga ja" krije se upravo u onome to je na ovjeku
nezamislivo. Predoiti sebi moemo samo ono to je svih ljudi isto, to im je
zajedniko. Pojedinano ja" je ono razliito od zajednikog, prema tome, ono

to se ne moe unaprijed odgonetnuti i procijeniti, ono to drugoga treba tek

otkriti, sagledati, osvojiti.
Toma, koji se u posljednjih deset godina svoje lijenike prakse bavio
iskljuivo ljudskim mozgom, zna da nita nije tee sagledati od ljudskog ja.
Izmeu Hit-lera i Einsteina, izmeu Brenjeva i Solenjicina mnogo je vie
slinosti nego razlika. Kad bi se to moglo izraziti brojkama, izmeu njih bi
postojao jedan mili-junti dio razlike i devedeset devet tisua dvetsto dvede-set
devet milijuntnih dijelova slinosti.
Toma je opsjednut enjom da otkrije i osvoji taj milijunti dio i ini mu se
da je u tome smisao njegove opsjednutosti enama. Nije opsjednut enama,
opsjednut je onim to je na svakoj od njih nezamislivo, drugim rijeima
opsjednut je onim milijuntim dijelom posebnoga po kojem se jedna ena
razlikuje od druge.
(Moda se tu njegova strast kirurga dodirivala sa
vr;;
skalpel ni kad je bio s ljubavnicom. elio je doi do neega to se nalazi
duboko u njima i zbog ega treba rasjei njihovu povrinu.)
Moemo se, naravno, s pravom upitati zato je taj milijunti dio razlike traio
upravo u seksu. Zar ga nije mogao otkriti, recimo, u hodu, u kulinarskim
vjetinama ili u umjetnikim sklonostima ove ili one ene?
I doista, milijunti dio razliitoga prisutan je u svim podrujima ljudskoga
ivota, samo to se tamo svuda javno prikazuje, nije potrebno otkrivati ga, nije
potreban skalpel. Ako neka ena vie voli sir nego kolae a druga ne podnosi
cvjetau, to, dodue, jest znak njezine originalnosti, ali ta originalnost je za nas
posve nevana, nezanimljiva, i jasno nam je da nema nikakva smisla obraati
pozornost na nju i traiti u njoj neku vrijednost.
Samo u seksu milijunti dio razliitoga dolazi do izraaja kao neto
dragocjeno, jer nije svakome dostupno i treba ga otkrivati. Jo prije pola stoljea
za takvo otkrivanje bilo je potrebno traiti dugo vremena (mnogo tjedana, pa i
mjeseci!), pa je vrijeme utroeno za otkrivanje postalo mjerilo vrijednosti
otkrivenoga. Pa i danas, iako je vrijeme potrebno za otkrivanje mnogo, mnogo
krae, seks se jo doima poput metalnog ormaria u kojem se skriva tajna
enina ja".
Ono to ga je tjeralo da juri za enama nije, prema tome, bila udnja za
uitkom (uitak je dolazio kao dodatna premija), nego udnja da se osvoji svijet
(da se skalpelom otvori isprueno tijelo svijeta).
10.
Mukarce koji neprestano jure za enama moemo lako podijeliti u dvije
kategorije. Jedni trae u svim enama svoj vlastiti subjektivni i stalno isti san o
eni. Druge tjera elja da osvoje beskrajno arenilo objektivnog enskog svijeta.
Opsjednutost onih prvih je lirska trae u enama sebe same, svoj ideal, i
stalno iznova doivljavaju razoaranja, jer je ideal, kao to je poznato, ono to

se nikad ne moe nai. Razoaranje koje ih tjera od jedne do druge ene daje
njihovoj nestalnosti neko romantino opravdanje pa su mnoge sentimentalne
dame sklone blagonaklono gledati na njihov uporni promi-sknitet.
Druga je opsjednutost epska i ene u njoj ne vide nita to bi ih moglo ganuti
mukarac ne trai u enama nikakav subjektivni ideal, pa ga sve zanima i
nita ga ne moe razoarati. I upravo ta nesposobnost za razoaranje ima u sebi
neto to izaziva ogorenje drugih. Opsjednutost epskog enskara ljudima
izgleda neisku-pljena (neiskupljena razoaranjem).
I budui da lirski enskar uvijek juri za istim tipom ene, nitko ni ne
primjeuje da stalno mijenja ljubavnice; prijatelji ga stalno dovode u nepriliku
jer
nisu u stanju razlikovati njegove prijateljice i nazivaju ih stalno istim
imenom.
Epski enskari (a meu takve, naravno, spada i Toma) u svojoj se trci za
spoznajom sve vie udaljuju od konvencionalne enske ljepote, koje su se brzo
zasitili, i neumitno zavravaju kao skupljai kurioziteta. Svjesni su toga, pomalo
se stide sebe, i da ne dovode prijatelje u nepriliku, ne pojavljuju se sa svojim
ljubavnicama u javnosti.
Radio je ve gotovo dvije godine kao pera prozora kad ga je naruila neka
nova klijentica. Njena bizarnost ga je zainteresirala im ju je ugledao na
otvorenim vratima stana. Bila je to diskretna bizarnost, neupadljiva, u
granicama ugodne banalnosti (Tomaeva sklonost kuriozitetima nije imala
niega zajednikog s felinijevskom skolonou monstrumima). Bila je to
iznimno visoka ena, neto via od njega, imala je uzak i vrlo dug nos, a lice joj
je bilo do te mjere neobino da je bilo nemogue rei da je lijepa (svi bi se
odmah pobunili!) iako (barem za Tomaa) nije bila ni runa. Na sebi je imala
hlae i bijelu bluzu i izgledala je kao neka udna kombinacija njena djeaka,
irafe i rode.
Promatrala ga je dugo, pozorno i ispitivaki, pogledom kojem nije nedostajao
bljesak inteligentne ironije.
Uite, gospodine doktore rekla je.
Shvatio je da ta ena zna tko je, ali nije htio reagirati na to, ve je upitao:
Gdje mogu uzeti vodu?
Otvorila je vrata kupaonice. Ugledao je umivaonik, kadu, zahodsku koljku;
ispred kade, umivaonika i koljke leali su mali ruiasti prostirai.
ena slina irafi i rodi osmjehivala se, oi su joj bile pritvorene, tako da se
je sve to je govorila doimalo
Kupaonica vam je na raspolaganju, gospodine doktore rekla je.
Moete u njoj raditi to vam se svidi.
Mogu se i okupati? upitao je Toma.
Rado se kupate? upitala je.

Napunio je kantu toplom vodom i vratio se u salon.

Gdje elite da ponem?
Slegla je ramenima. To ovisi o vama.
Mogu li pogledati prozore u ostalim sobama?
elite razgledati moj stan? Osmjehivala se kao da je pranje prozora
neki njegov hir koji je nimalo ne zanima.
Uao je u susjednu sobu. Bila je to spavaa soba s jednim velikim prozorom,
s dva kreveta postavljena jedan do drugoga i slikom jesenjeg krajolika, s
brezama i suncem na zalasku.
Kada se vratio, na stolu je stajala otvorena boca vina s dvije ae. elite li
se malo okrijepiti prije toga velikog posla? upitala je.
Sa zadovoljstvom rekao je Toma i sjeo.
Sigurno je zanimljivo upoznati toliko domainstava rekla je.
Nije loe rekao je Toma.
Svuda vas ekaju ene iji su muevi na poslu.
Mnogo ee bake i punice rekao je Toma.
A va pravi posao vam ne nedostaje?
Radije mi recite otkud znate to je moj pravi posao.
Vae poduzee se hvali vama rekla je ena slina rodi.
Jo uvijek? zaudio se Toma.
Kada sam telefonirala da poalju nekoga oprati prozore, upitali SU me
elim li vas. Rekli su mi Ha <:ff> .
uveni kirurg kojeg su izbacili iz bolnice. To me je, naravno, zainteresiralo.
Vi ste divno radoznala osoba rekao je.
Zar se to vidi na meni?
Da, vidi se iz vaeg pogleda.
A kako ja to gledam?
mirite. I neprestano postavljate pitanja.
A vi nerado odgovarate?
Njenom zaslugom konverzacija je od samog poetka poprimila arm
koketiranja. Nita od onoga to je rekla nije se odnosilo na okolni svijet, sve su
joj rijei bile usmjerene izravno na njih same. I kako se od poetka glavna tema
razgovora svodila na njega i nju, bilo je posve jednostavno dopuniti rijei
dodirima, i Toma, govorei o njezinim pritvorenim oima, istodobno joj je
pomilovao kapke. Ona je na svaki njegov dodir uzvraala istim dodirom. Nije to
radila spontano nego vie s nekom smiljenom dosljednou, kao da igra igru
to uini ti meni, to u ja tebi". Tako su sjedili jedno nasuprot drugome a ruke
su im bile na tijelu onog drugog.
Tek kad je Toma pokuao prodrijeti do njezinog krila, poela se braniti. Nije
bio u stanju procijeniti koliko je ta obrana ozbiljna, ali, bilo kako bilo, do tada je
prolo mnogo vremena za deset minuta morao je biti kod sljedeeg klijenta.
Ustao je i objasnio joj da mora otii. Bila je sva zajapurena.

 Moram potpisati nalog rekla je.

Ali ja nita nisam radio usprotivio se.
Za to sam ja kriva rekla je i dodala tihim, blagim, nevinim glasom:
Morat u vas ponovno naruiti da dovrite ono to zbog mene niste stigli ni
zapoeti.
Kad je Toma odbio dati joj nalog , rekla je njeno, kao da ga moli za neku
uslugu: Molim vas, dajte mi da potpiem. Zatim je rekla, mirkajui:
Raun i tako ne plaam ja nego moj suprug. I ne plaa vama nego vaem
poduzeu. Ta transakcija nas se nimalo ne tie.
77.
Posebna neskladnost ene sline irafi i rodi uzbuivala ga je i kasnije dok je
mislio na nju koketiranje spojeno s nespretnou, iskrena seksualna elja
dopunjena ironinim osmijehom, vulgarna konvencionalnost stana i
nekonvencionalnost njegove vlasnice. Kakva e biti kad budu vodili ljubav?
Nastojao je to zamisliti, ali takvo to nije bilo nimalo jednostavno. Nekoliko
dana nije mislio ni na ta drugo, samo na to.
Kad ga je drugi put pozvala, vino i dvije ae su ve ekali na stolu. Ovaj se
put, meutim, sve odvijalo veoma brzo. Ubrzo su se nali jedno uz drugo u
spavaoj sobi (sunce je zalazilo na slici s brezama) i ljubili se. Rekao joj je
svoje uobiajeno Svucite se!" ali ona je, umjesto da ga poslua, zatraila: Ne,
najprije vi!"
Na to nije bio naviknut i naao se pomalo u neprilici. Poela mu je
raskopavati hlae. Naredio joj je jo nekoliko puta (s kominim neuspjehom)
da se svue, i na kraju je morao pristati na kompromis: prema pravilima igre
koje je nametnula posljednji put (to vi uinite meni, to u ja uiniti vama"),
svukla mu je hlae, a on njoj suknju, onda mu je svukla koulju, a on njoj bluzu.
Konano su se nali jedno naspram drugoga, goli. Drao je ruke na njezinom
vlanu krilu, a onda je pomaknuo prste dalje, prema analnom otvoru koji mu je bio najdrae mjesto na
enskom tijelu. Njen je bio neobino ispupen tako da je sugerirao predodbu
duge probavne cijevi koja tu zavrava, malo provirujui iz tijela. Opipao je taj
vrsti, zdravi krui, taj najljepi od svih prstenova koji se u lijenikoj praksi
naziva sfin-ker, i odjednom osjetio njene prste na vlastitoj stranjici, na istom
mjestu. Ponavljala je sve njegove pokrete s preciznou zrcala.
Iako je, kako sam rekao, upoznao oko dvije stotine ena (a za vrijeme dok je
radio kao pera prozora taj se broj prilino poveao), jo nije bio doivio da
pred njim stoji ena via od njega, mirka i miluje ga po stranjici. Da svlada
nelagodnost, brzo ju je povukao na postelju.
Njegov je pokret bio tako nagao da se iznenadila. Njena visoka figura pala je
na lea s licem prekiven-im crvenim mrljama i uplaenim izrazom ovjeka koji
je neoekivano izgubio ravnoteu. Budui da je stajao ispred nje uhvatio ju je

ispod koljena i podigao joj uvis dugake noge tako da su se odjednom doimale
poput podignutih ruku vojnika koji se predaje uplaeno gledajui u upereno
oruje.
Nespretnost spojena s vatrenom eljom, vatrena elja spojena s nespretnou,
predivno su uzbudili Tomaa. Vodili su ljubav veoma dugo. Pri tome je gledao u
njeno lice prekriveno crvenim mrljama i traio na njemu uplaeni izraz ene
kojoj je netko podmetnuo nogu i koja pada, onaj izraz koji je nemogue
simulira-ti i koji ga je maloas doveo do tako estokog uzbuenja.
Onda se otiao umiti u kupaonicu. Pola je s njim i opirno mu objanjavala
gdje stoji sapun, gdje je spuva l kako se nuta tonla voda. iidin se 7atn mu
raWn nndrobno objanjava te posve obine stvari. Na kraju joj je rekao kako je sve
razumio i dao joj do znanja da bi elio ostati sam.
Neete mi dopustiti asistenciju kod vae toalete? rekla je moleivo.
Naposljetku mu je uspjelo izgurati je iz kupaonice. Umio se, pomokrio u
umivaonik (to je obiaj svih ekih lijenika) i inilo mu se da ona za to
vrijeme nestrpljivo trkara pred vratima razmiljajui s kakvim bi opravdanjem
mogla upasti unutra. Kad je zatvorio vodu i shvatio da u stanu vlada potpuna
tiina, obuzeo ga je osjeaj da ga ona odnekud promatra. Bio je gotovo siguran
da na vratima kupaonice postoji otvor uz koji je priljubila svoje lijepo mirkavo
oko.
Otiao je izvrsno raspoloen. Nastojao je zapamtiti sve to je bitno, sabiti
uspomenu u formulu slinu kemijskoj, koja e mu posluiti da definira ono
jedinstveno u njoj (milijunti dio razliitoga). Konano je doao do formule koja
je sadrava tri podatka:
1) nespretnost spojena s vatrenom eljom;
2) uplaeno lice nekoga tko je izgubio ravnoteu i pada;
3) noge podignute uvis kao ruke vojnika koji se predaje gledajui u upereno
oruje.
Kada je to ponovio, obuzeo ga je sretan osjeaj da je opet osvojio komad
svijeta, da je svojim imaginarnim skalpelom odsjekao komadi beskrajnog
platna svemira.
12.
Priblino u isto vrijeme doivio je slijedee: nekoliko se puta sastao s nekom
mladom djevojkom u stanu koji mu je svakoga dana do ponoi stavljao na
raspolaganje njegov stari prijatelj. Nakon mjesec ili dva podsjetila ga je na
jedan njihov sastanak: navodno, vodili su ljubav na tepihu ispred prozora dok su
vani bljetale munje i tutnjali gromovi. Vodili su ljubav tijekom cijele oluje i to
je bilo nezaboravno lijepo!
Toma se tada gotovo uplaio da, sjeao se kako su vodili ljubav na tepihu
(prijatelj je u stanu imao samo jedan uski kau na kojem se nije dobro osjeao),
ali na oluju je bio potpuno zaboravio! Bilo je to zaista udno mogao se sjetiti

svih sastanaka s njom, ak se tono sjeao i kako su vodili ljubav (nije

doputala da joj prie straga), sjeao se nekoliko reenica to ih je izgovorila u
tim trenucima (stalno je traila da je vrsto dri za bokove i bunila se to je
gleda), sjeao se ak i kakvo je rublje nosila ali o oluji nije znao nita.
Od ljubavnih avantura njegova memorija registrirala je samo strmu i usku
stazu seksualnog osvja-nja prvu verbalnu agresiju, prvi dodir, prvu opscenost
koju je rekao on njoj i ona njemu, sve sitne perverzije na koje ju je postupno
naveo i one koje je odbila. Sve
ostalo je gotovo pedantno bilo izbrisano iz memorije. Zaboravljao je
ak i mjesto gdje je prvi put vidio neku enu, jer je taj trenutak pripadao
vremenu prije stvarnog seksualnog napada.
Djevojka je govorila o oluji sanjalaki se osmjehujui, a on ju je zaueno
promatrao, gotovo postien doivjela je neto prekrasno, a on to nije doivo
s njom. U nainu na koji je njihova memorija reagirala na veernju oluju bila je
obuhvaena sva razlika izmeu ljubavi i ne-ljubavi.
Rijeju ne-ljubav ne elim rei da je prema toj djevojci gajio neki cinian
odnos, da u njoj, kako se to obino kae, nije vidio nita osim seksualnog
objekta. Naprotiv, volio ju je kao prijateljicu, cijenio je njen karakter i
inteligenciju, bio je spreman pomoi joj kad god bude potrebno. Nije se on loe
odnosio prema njoj prema njoj se loe odnosila njegova memorija, koja ju je
sama, bez njegove volje, iskljuila iz sfere ljubavi.
Ponekad se ini kao da u mozgu postoji posebno podruje koje bismo mogli
nazvati poetikom memorijom i koja registrira ono to nas je oaralo, ganulo,
ono to je uinilo na ivot ljepim. Od vremena kad je upoznao Terezu ni jedna
ena nije imala pravo ostaviti ni najprolazniji trag u tom dijelu njegova mozga.
Tereza je despotski vladala njegovom poetikom memorijom i brisala iz nje
sve tragove drugih ena. To nije bilo ba pravedno, jer, na primjer, djevojka s
kojom je vodio ljubav na tepihu za vrijeme oluje nije bila nita manje vrijedna
poezije od Tereze. Vikala je Zatvori oi, dri me za bokove, dri me vrsto!",
nije joj se svialo to Toma dok vodi ljubav ima otvorene oi, to je pozorno
promatra i to njegovo tijelo, podignuto iznad nje, nije priljubljeno uz njeno.
Nije htjela da je prouaera ie nnvnri n
hniirii nrnrannsM n kom se
moe ugaziti samo zatvorenih oiju. Zato je i odbijala stati na sve etiri, jer se
u takvu poloaju njihova tijela nisu dodirivala a on ju je mogao promatrati s
udaljenosti od gotovo pola metra. Mrzila je tu udaljenost. Htjela je biti
sjedinjena s njim. Zato mu je smiljeno govorila u oi kako nije doivjela
orgazam, iako je tepih pod njom bio potpuno mokar. Nije mi do uitka
govorila je ja traim sreu, a uitak bez sree nije uitak. Drugim
rijeima, udarala je na vrata njegove poetike memorije. Ali ta su vrata bila

zatvorena. U poetikoj memoriji nije bilo mjesta za nju. Za nju je bilo mjesta
samo na tepihu.
Njegova pustolovina s Terezom poela je tono tamo gdje su avanture s
drugim enama zavravale. Odigrala se na drugoj strani imperativa koji ga je
tjerao u osvajanje ena. Na Terezi nije elio nita otkrivati. Dobio ju je ve
otkrivenu. Vodio je s njom ljubav prije nego to je stigao uzeti u ruku svoj
imaginarni skalpel kojim je otvarao isprueno tijelo svijeta. Vodio je s njom
ljubav prije nego to se stigao upitati kakva e biti kad budu vodili ljubav.
Ljubavni sluaj doao je poslije dobila je temperaturu i nije ju mogao
poslati kui kao druge ene. Kleao je kraj njene postelje i mislio kako ju je
netko poslao niz vodu u koari. Ve sam rekao da su metafore opasne. Ljubav
poinje metaforom. Drugim rijeima, ljubav poinje u trenutku kad ena upie
svoju prvu rije u nau poetiku memoriju.
13.
Prije nekoliko dana ponovno se upisala u njegove misli kao uvijek vratila
se ujutro kui s mlijekom i kad joj je otvorio vrata, vidio je da dri na grudima
vranu umotanu u crveni al. Tako ciganke nose u naruju svoju djecu, pomislio
je. Nikada nee zaboraviti golemi, optuujui kljun vrane pored njezina lica.
Nala ju je zakopanu u zemlju. Tako su nekad radili kozaci sa zarobljenim
neprijateljima. To su uinila djeca rekla je i ta reenica nije bila tek puka
konstatacija, nego i izraz neoekivana gaenja prema ljudima. Sjetio se kako je
nedavno rekla: Ve sam ti gotovo zahvalna to nisi htio da imamo djecu.
Juer mu se alila kako ju je u kavani napastovao neki tip. Pokuavao je
dohvatiti njenu jeftinu ogrlicu i tvrdio kako je do nje sigurno dola
prostitucijom. Bila je strano uzrujana zbog toga. Vie nego to je potrebno,
mislio je Toma. Odjednom je s nelagodnou postao svjestan kako je u
posljednje dvije godine malo vremena proveo s njom i kako je imao malo
prilike da dugo stee meu dlanovima njene ruke, sve dok se ne prestanu tresti.
S tim je mislima ujutro otiao u kancelariju gdje je jedna, si.uberiicaiasaoi&ivala.Deraima ooslove za
cijeli dan. Neki privatnik je uporno zahtijevao da mu prozore opere upravo
Toma. Otiao je na tu adresu nerado, bojao se da ga to opet zove neka ena.
Neprestano je mislio na Terezu i nije imao nimalo volje za avanture. Kad su se
vrata otvorila, odahnuo je. Ugledao je pred sobom visoka, malo pogrbljena
mukarca. Mukarac je imao veliku bradu i podsjeao ga je na nekoga.
Uite, gospodine doktore rekao je osmjehujui se i odveo ga u sobu.
U sobi je stajao neki mladi. Lice mu je bilo zajapureno. Gledao je Tomaa
pokuavajui se osmjeh-nuti.
Vas dvojicu, mislim, nije potrebno upoznavati rekao je mukarac.
Ne rekao je Toma i bez osmijeha pruio mladiu ruku. Bio je to
njegov sin.
Tek onda mu se predstavio i mukarac s velikom bradom.

 Znao sam da me podsjeate na nekoga! rekao je Toma Kako da ne!

Naravno da vas poznajem. Po imenu.
Sjeli su u fotelje izmeu kojih se nalazio nizak salonski stoli. Toma je
postao svjestan da su oba ovjeka koji tu sjede nasuprot njemu njegove
nedobrovoljne tvorevine. Sina je stvorio jer ga je na to prisilila prva ena, a crte
visokog mukarca pod pritiskom je naslikao policajcu koji ga je sasluavao.
Da otjera te misli, rekao ja. Pa, od kog prozora da ponem?
Njegovi govornici su se nasmijali.
Da, bilo je oigledno kako nije rije o pranju prozora. Nije bio pozvan prati
prozore, nego u klopku.
l\liL''ari nnp ra7(rnvaran ca cvnum cin/im ilonic mn i*3
prvi put stisnuo ruku. Poznavao ga je samo iz vienja i drukije ga i nije elio
poznavati. elio je da ne zna za njega, i htio je da njegov sin eli isto.
Lijep plakat, arne? rekao je urednik pokazujui na veliki uramljeni
crte na zidu nasuprot Toma-u.
Tek tada je Toma pogledao oko sebe. Na zidovima je bilo mnogo zanimljivih
slika, fotografija i plakata. Crte na koji je urednik pokazao bio je objavljen
1969. godine u jednom od posljednjih brojeva tjednika, prije nego to e ga
Rusi zabraniti. Bila je to imitacija slavnog plakata iz ruskog graanskog rata
1917. godine koji je pozivao dobrovoljce u Crvenu armiju vojnik s crvenom
zvijezdom na kapi gledao je promatraa ravno u oi i pokazivao u njega
ispruenim kaiprstom. Originalni ruski tekst glasio je GRAANINE, JESI LI
SE prijavio u crvenu armiju? Taj tekst bio je zamijenjen
ekim: GRAANINE, JESI LI I TI POTPISAO DVIJE TISUE RIJEI?
Bila je to sjajna ala! Dvije tisue rijei bio je prvi slavni manifest iz proljea
1968. godine, poziv na radikalnu demokratizaciju komunistikog reima.
Potpisao ga je golem broj intelektualaca, a dolazili su ga potpisati i obini ljudi
tako da je potpisa bilo toliko da ih nitko nije stigao prebrajati. Kad je sovjetska
vojska upala u eku i kad su otpoele politike istke, jedno od pitanja koja su
postavljana graanima bilo je: Jesi li potpisao Dvije tisue rijei?" Onaj tko je
priznao da ih je potpisao dobivao je trenutni otkaz.
Lijep crte. Sjeam ga se rekao je Toma. Urednik se nasmijao.
Nadajmo se da crvenoarmejac ne slua o emu razgovaramo.
Zatim je dodao, ozbiljnim tonom: Da bude
stan jednoga mog prijatelja. Prema tome, nije sigurno da nas policija ovoga
trenutka ne prislukuje. Takvo to je mogue. Da sam vas pozvao k sebi, to bi
bilo sasvim sigurno.
Ja, meutim, polazim od toga da nemam to skrivati pred bilo kime
nastavio je, sad ve leernijim tonom. Zamislite, uostalom, kakva e to
jednom biti prednost za eke povjesniare. Nai e u policijskim arhivima

snimljen ivot svih ekih intelektualaca! Znate li na kakvim su mukama

povjesniari knjievnosti kad poele da in concreto prikau seksualni ivot
jednog Voltairea, Balzaca ili Tolstoja? S ekim piscima nee biti problema. Sve
je ve snimljeno. Svaki uzdah.
Zatim se okrenuo imaginarnim mikrofonima na zidu i rekao glasno:
Gospodo, kao i u svim slinim prilikama elim pohvaliti va posao i zahvaliti
vam kako u svoje ime tako i u ime buduih povjesniara.
Sva trojica su se neko vrijeme smijali a onda je urednik poeo priati o tome
kako je njegov tjednik zabranjen, to sad radi crta koji je smislio onu
karikaturu i to rade drugi eki slikari, filozofi i pisci. Nakon ruske invazije svi
su ostali bez posla pa su sad radili kao perai prozora, uvari parkiralita, noni
uvari, loai u dravnim zgradama i, u najboljem sluaju (koji je gotovo bio
ravan protekciji), taksisti.
Ono o emu je urednik priao nije bilo nezanimljivo, ali Toma se nije bio u
stanju koncentrirati. Mislio je na svog sina. Sjetio se kako ga ve nekoliko
mjeseci susree na ulici. To sigurno nije bilo sluajno. Iznenadilo ga je to ga
vidi u drutvu proganjanog urednika. Prva Tomaeva ena bila je ortodoksni
komunist i Toma je automatski pretpostavljao da je sin pod njezinim utjecajem.
Nije znao nita o njemu. Mogao ga je,
naravno, izravno upitati u kakvim je odnosima s majkom, ali mu se inilo da
bi to u prisutnosti stranog ovjeka bilo netaktino.
Naposljetku je urednik preao na bit stvari. Rekao je kako iz dana u dan sve
vie ljudi sjedi u zatvorima samo zato to ostaju pri svojim nazorima i zavrio
svoje izlaganje rijeima: I tako smo rekli da bi trebalo poduzeti neto.
Sto namjeravate poduzeti? upitao je Toma.
U tom trenutku javio se njegov sin. Bilo je to prvi put da ga uje kako govori.
Sa zaprepatenjem je ustanovio da njegov sin muca.
Saznali smo rekao je da se s politikim zatvorenicima loe postupa.
Neki su zaista ve u kritinom stanju. Zato smo zakljuili da bi bilo dobro
napisati peticiju koju e potpisati najistaknutiji eki intelektualci, svi ija
imena imaju odreenu teinu.
Ne, to nije bilo mucanje, tek blago zamuckivanje koje je usporavalo bujicu
njegovih rijei tako da je svaka rije koju je izgovorio bila protiv njegove volje
naglaena i podcrtana. Oigledno je bio toga svjestan i njegovo lice, koje je
maloas bilo blijedo, opet se zaru-menjelo.
Htjeli biste da vam savjetujem kome da se obratite u mojoj struci?
upitao je Toma.
Ne nasmijao se urednik. Nije nam potreban va savjet. Potreban
nam je va potpis!
Opet se osjetio polaskanim! Opet mu je bilo drago to se naao netko tko nije
zaboravio da je bio poznati kirurg. Branio se samo iz skromnosti. ujte, to
to su me izbacili jo nije dokaz da sam istaknuti lijenik!

 Nismo zaboravili ono to ste napisali za na

S nekim oduevljenjem, koje je ini se promaklo Tomau, njegov sin je
apnuo: Da!
Ne znam moe li moje ime na peticiji pomoi politikim zatvorenicima
rekao je Toma. Zar je ne bi trebali potpisati ponajprije oni koji jo nisu
pali u nemilost i koji imaju bar malo utjecaja na one na vlasti?
Naravno da bi trebali rekao je urednik i nasmijao se.
I Tomaev se sin nasmijao kao ovjek koji je ve odavno shvatio neke stvari.
Samo to oni to nikad nee potpisati!
To jo ne znai da ne odlazimo k njima nastavio je urednik. Nismo
toliko obzirni da ih po-tedimo nelagodnosti. Nasmijao se. Trebali, biste
uti njihove izgovore! To je neto fantastino!
I sin se nasmijao u znak suglasnosti.
Svi, naravno, tvrde nastavio je urednik da se u potpunosti slau s
nama, samo da bi trebalo postupiti drukije: taktinije, razumnije, diskretnije.
Boje se potpisati, a istodobno se boje da emo o njima stei loe miljenje ako
ne potpiu.
Sin i urednik opet su se glasno nasmijali.
Urednik je pruio Tomau list papira s kratkim tekstom u kojem se relativno
pristojnim tonom trailo od predsjednika republike da amnestira politike
zatvorenike.
Toma je nastojao brzo razmiljati. Amnestija politikih zatvorenika. Zar e
netko proglasiti amnestiju zato to to trae ljudi koje je reim odbacio (pa su
prema tome i sami potencijalni politiki zatvorenici)? Takva peticija moe
uiniti samo da politiki zatvorenici ne budu amnestirani ako se sluajno neka
amnestija sprema I..........._......
Njegov je sin, kao da mu ita misli rekao: Rije je ponajprije o tome da
ljudi doznaju kako u ovoj zemlji jo postoji aica ljudi koji se ne boje. I da se
vidi gdje je tko. Da se ito oisti od kukolja.
Da, sve je to istina, razmiljao je Toma, ali kakve to veze ima s politikim
zatvorenicima? Ili se radi o njihovoj amnestiji ili se radi o ienju ita od
kukolja. Te dvije stvari nisu identine.
Oklijevate, gospodine doktore? upitao je urednik.
Da, oklijevao je, ali se bojao to rei. Pred njim na zidu bila je slika vojnika
koji mu prijeti prstom i pita: Zar oklijeva stupiti u Crvenu armiju?", ili Zar
jo nisi potpisao Dvije tisue rijei}", ili Ne eli, znai, potpisati peticiju za
amnestiju?" Ma to da je govorio, prijetio je.
Urednik je prije nekoliko trenutaka rekao to misli o ljudima koji se slau s
tim da bi politike zatvorenike trebalo amnestirati, ali navode tisuu razloga
zbog kojih ne mogu potpisati peticiju. Svi ti razlozi bili su po njegovu miljenju
samo izgovori iza kojih se skriva kukaviluk. Sto je onda Toma mogao rei?

Vladala je tiina, i on se odjednom nasmijao. Pokazao je na crte na zidu.

Onaj tamo mi prijeti i pita hou li potpisati ili ne. Teko je razmiljati pod
takvim pogledom!
Sva trojica su se nasmijali.
U redu rekao je konano Toma. Razmislit u. Moemo li se nai
ovih dana?
Uvijek e mi biti drago sastati se s vama, rekao je urednik ali za ovu
peticiju to bi bilo prekasno. elimo je odnijeti predsjedniku ve sutra.
Ve sutra? Toma se sjetio kako mu je detrebao osuditi upravo ovog visokog mukarca s bradom. Svi ga tjeraju da
potpisuje tekstove koje nije sam napisao.
Ovdje se nema to razmiljati rekao je njegov sin.
Rijei su bile agresivne, ali njihov ton bio je gotovo moleiv. Gledali su jedan
drugoga u oi i Toma je zapazio da njegov sin kad usredotouje pogled malo
podie lijevu stranu gornje usne. Poznavao je tu grimasu sa svoga vlastita lica
kad god se pozorno promatrao u ogledalu kako bi vidio je li dobro obrijan. Nije
se mogao oduprijeti osjeaju nelagodnosti to je sad vidi na tuem licu.
Kad djeca od djetinjstva ive s roditeljima, oni se na takvu slinost naviknu,
ini im se nevana, a kad je katkad zamijete, moe im izgledati i zabavnom. Ali
Toma je prvi put u ivotu razgovarao sa svojim sinom! Nije bio naviknut
sjediti i gledati u vlastitu iskrivljenu usnu!
Zamislite da vam amputiraju ruku i presade je drugom ovjeku. Taj ovjek bi
se mogao nai pokraj vas, gestikulirajui tom rukom u vaoj blizini. Vi biste
gledali u tu ruku kao u sablast. Premda bi to bila vaa vlastita, dobro poznata
ruka, bojali biste se da vas ne dodirne!
Ta ti si na strani progonjenih! nastavio je sin.
Toma je cijelo vrijeme razmiljao o tome hoe li mu sin govoriti // ili vi. Sve
do toga trenutka njegove reenice bile su formulirane tako da ne mora donijeti
tu odluku. Sad se konano odluio. Govorio mu je ti i Toma je odjednom bio
siguran da itava scena nema veze s amnestijom politikih zatvorenika, nego da
je rije o njegovu sinu: ako potpie, njihove sudbine e se
liti i Toma? e hifi m^nip-vip nncili^n vKlivit-i c/* c
njim. Ako ne potpie, njihovi odnosi bit e kao dosad svedeni na nulu, ali
ovaj put ne njegovom voljom nego voljom sina, koji e se odrei oca zbog
njegova kukaviluka.
Bio je u poloaju ahista kojemu nije preostao ni jedan potez kojim bi mogao
izbjei poraz, i mora predati me. I tako je posve svejedno hoe li potpisati ili
ne. To nee promijeniti ni njegovu sudbinu ni sudbinu politikih zatovrenika.
Dajte mi to rekao je i uzeo papir.
14.

Kao da ga eli nagraditi za odluku, urednik je rekao: Lijepo ste napisali

ono o Edipu.
Sin mu je pruio pero i dodao: Neke su misli kao atentat.
Urednikova pohvala ga je razveselila, ali metafora koju je upotrijebio njegov
sin doimala mu se pretencioznom i neumjesnom. Na alost rekao je rtva
tog atentata bio sam samo ja. Zahvaljujui tom lanku vie ne mogu operirati
svoje pacijente.
Njegove rijei zvuale su hladno i gotovo neprijateljski.
Da bi ublaio tu malu disonancu, urednik je (kao da se ispriava) rekao:
Ali zato je va lanak pomogao mnogim ljudima.
Rijei pomagati ljudima" za Tomaa su od djetinjstva znaile samo jedno:
lijeniki poziv. Zar moe neki lanak pomoi ljudima? U to ga ova dvojica
ele uvjeriti? Reducirali su cio njegov ivot na jednu malu misao o Edipu,
zapravo na neto jo manje na jedno primitivno Ne!" to ga je rekao u lice
reimu.
Rekao je (a glas mu je i dalje zvuao jednako hladno, iako toga moda nije
bio svjestan): Nije mi poznato da je taj moj lanak nekome pomogao. A kao
kirurg sarn spasio.ivot nekolicini liudi.
Ponovno je nastupio trenutak tiine. Prekinuo ju je sin: I misli mogu
ljudima spasiti ivot.
Toma je vidio na njegovu licu svoja vlastita usta i pomislio kako je neobino
promatrati mucanje vlastitih usta.
U tom je lanku jedna stvar bila izvrsna nastavio je njegov sin i vidjelo
se da govori s naporom.
Beskompromisnost. Smisao, koji sad gubimo, za jasno razgranienje
dobra i zla. Mi vie ne znamo to znai osjeati se krivim. Komunisti se
izgovaraju da ih je prevario Staljin. Ubojica se opravdava da je frustriran jer ga
vlastita majka nije voljela. A ti si odjednom rekao: nema opravdanja. Nitko u
dubini due nije bio neviniji od Edipa. A ipak je sam sebe kaznio kad je shvatio
to je uinio.
Toma je silom otrgao pogled od vlastitih usta na licu svoga sina i nastojao
gledati samo u urednika. Bio je razdraen i poelio im se usprotiviti. Znate,
sve je to nesporazum rekao je. Granica izmeu dobra i zla strano je
neodreena. I uope nisam iao za tim da netko bude kanjen. Kanjavati onoga
tko ne zna to radi je barbarstvo. Mit o Edipu je lijep, ali ovako postupati s
njim... Htio je jo neto rei a onda se sjetio da u stanu postoje ureaji za
prislukivanje. Nije imao ambiciju da ga citiraju budui povjesniari. Vie je
strahovao da ga ne citira policija. Ta ona je od njega traila upravo to da se
ovako ogradi od svog lanka. Bilo mu je ugodno to je sad to mogla uti iz
njegovih usta. Znao je da sve to ovjek u ovoj zemlji izgovori moe biti u
svako doba emitirano na radiju. Uutio je.
Sto vas je navelo da tako promijenite miljenje? upitao je urednik.

 Vie se pitam to me je navelo da napiem

sjetio: doplovila je do njegove postelje kao dijete puteno niz rijeku u koari.
Da, zato je uzeo u ruke tu knjigu; vraao se priama o Romulu, o Mojsiju, o
Edipu. I sad je opet bila pokraj njega. Vidio ju je kako stee na grudi vranu
umotanu u crveni al. Ta slika ga je radovala. Kao da mu je dola rei kako
Tereza ivi, kako je u ovom trenutku tu, u istom gradu, i kako je sve ostalo
posve nevano.
utnju je prekinuo urednik. Ja vas shvaam, gospodine doktore. Ni ja ne
volim kanjavanje. Ali mi i ne traimo kanjavanje nasmijao se nego
opratanje kazne.
Znam rekao je Toma. Ve se bio pomirio s tim da e u sljedeim
sekundama uiniti neto to je moda plemenito, ali sigurno posve beskorisno
(jer nee pomoi politikim zatvorenicima) i njemu osobno neugodno (jer se
sve dogaa u okolnostima koje su mu nametnute).
Tvoja je dunost potpisati! rekao je njegov sin, gotovo moleivo.
Dunost? Sin e ga podsjeati to mu je dunost? To je bila najgora rije koju
mu je netko mogao rei! Ponovno mu se pred oima pojavila slika Tereze kako
dri vranu u naruju. Sjetio se kako ju je juer agent napastvovao u baru.
Ponovno joj drhte ruke. Ostarila je. A njemu je stalo samo do nje. Do nje,
roene iz est sluajnosti, do nje, cvijeta to je procvjetao iz primari-jusova
iijasa, do nje koja je na drugoj strani svih Es muss seinf, samo do nje, samo do
nje mu je stalo.
Zato jo razmilja da li da potpie ili ne potpie? Za sve njegove odluke
postoji samo jedan kriterij: ne smije uiniti nita to bi njoj moglo nakoditi.
Toma ne moe osloboditi politike zatvorenike, ali moe usrit"! Tpl"fi<7n
Pa ni tr\ nt
rn n
Ali
gotovo je sigurno da e je agenti napastvovati jo ee i da e joj jo vie
drhtati ruke.
Mnogo je vanije iskopati iz zemlje ivu sahranjenu vranu nego slati
peticije predsjedniku rekao je.
Znao je da je reenica nerazumljiva, ali zato mu se jo vie svia.
Proivljavao je trenutke nekog iznenadnoga, neoekivanog zanosa. Bio je to
crni zanos, isti kakav je osjetio kad je jednom davno sveano izjavio svojoj eni
da ne eli vie vidjeti ni nju ni sina. Bio je to crni zanos, isti kakav je osjetio kad
je ubacio u potanski sandui pismo u kojem se zauvijek odrekao lijenikog
poziva. Nije znao postupa li pravilno, ali bio je siguran da postupa onako kako
eli.
Ne ljutite se, neu potpisati rekao je.
15.
Nekoliko dana poslije mogao je itati o peticiji u svim novinama.

Nigdje, naravno, nije pisalo da je bila rije o pristojno sroenoj molbi

napisanoj u prilog politikih zatvorenika, molbi da svi takvi zatvorenici budu
amnestirani. Ni jedne novine nisu citirale ni jednu reenicu iz tog kratkog
teksta. Umjesto toga nadugako su, nejasno i prijetei govorile o nekom
protudravnom proglasu koji je trebao postati osnova za borbu protiv
socijalizma. Navedena su imena ljudi koji su potpisali tekst, uz osudu i napade
od kojih je Tomaa hvatala jeza.
I, doista, to nije bilo teko pretpostaviti. U to je vrijeme svaka javna akcija
(sastanak, peticija, ulini zbor), ukoliko je nije organizirala komunistika
partija, bila automatski proglaena nezakonitom i zato opasna za sve sudionike.
To je svima bilo poznato. Moda se upravo zbog toga derao to nije potpisao
peticiju. Zato je zapravo nije potpisao? Vie nije u stanju valjano obrazloiti
motive svoje odluke.
I ponovno ga vidim onako kako sam ga vidio na samom poetku romana.
Stoji pokraj prozora i gleda preko dvorita u zid stambene zgrade.
To je slika iz koje se rodio. Kao to sam rekao, .,......likovi se ne raaju
kaoivi ljudiiz majina.tiiela, neea_
iz situacije, reenice, metafore u kojoj je kao u orahovoj ljusci skrivena neka
osnovna ljudska mogunost, mogunost o kojoj autor misli da je jo nitko nije
otkrio ili da o njoj jo nitko nita bitno nije rekao.
Ali zar ne vrijedi tvrdnja da autor moe govoriti samo sam o sebi?
Gledati bespomono preko dvorita i ne znati to uiniti; sluati uporno
kranje vlastitih crijeva u trenucima ljubavnog zanosa; izdati i ne biti u stanju
prekinuti taj predivni put izdaje; podizati aku meu sudionicima Velikog
mara; pokazivati duhovitost pred tajnim policijskim mikrofonima sve sam
te situacije upoznao i sam doivio, a ipak ni iz jedne od njih nije izrastao lik koji
sam ja sam sa svojim curriculum vitae. Osobnosti u mom romanu su moje
vlastite neostvarene mogunosti. Zato ih sve podjednako volim i svi me
podjednako uasavaju; svaki od njih je prekoraio neku granicu oko koje sam ja
osobno tek obilazio. I upravo ta prijeena granica (granica iza koje prestaje
moje ja) me privlai. Tek iza nje poinje tajna za koju pita roman. Roman nije
ispovijed autora nego ispitivanje to je ljudski ivot u klopci u koju se pretvorio
svijet. Ali sad dosta. Vratimo se Tomau.
Sam je u stanu i gleda preko dvorita u prljavi zid susjedne stambene zgrade.
Osjea kako mu nedostaje onaj visoki mukarac s velikom bradom, kako mu
nedostaju njegovi prijatelji koje nije upoznao i meu koje se nije svrstao.
Osjeao se kao da je na peronu sreo prekrasnu nepoznatu enu, ali je ona, prije
nego to joj se stigao obratiti, ula u spavaa kola za Istambul ili Lisabon.
Zatim je ponovno pokuao razmiljati o tome to je zapravo trebalo uiniti.
Iako je nastojao potisnuti u
stranu svp fn ip hiln nnvp7ann <; pmnrnama frlivlipmp

prema uredniku i razdraljivost koju je u njemu izazivao sin), jo nije bio

siguran je li trebao potpisati tekst koji su mu podnijeli na potpis.
Je li pravilno podii glas kada nastoje uutkati ovjeka? Da.
Ali, s druge strane, zato su novine posvetile toj peticiji toliko pozornosti?
Tisak (totalno manipuliran od strane drave) mogao je itavu aferu naprosto
preutjeti i nitko za nju ne bi saznao. A ako ve govori o njoj, to znai da je
dola vlastima kao naruena! Pala im je kao s neba da poslui kao opravdanje za
novi veliki val progona.
Sto je, prema tome, bilo pravilno? Potpisati?
Pitanje se moe formulirati i ovako: Je li bolje vikati i tako ubrzati svoj kraj?
Ili treba utjeti i time kupiti sporije umiranje?
Ima li uope odgovora na ta pitanja?
Ponovno mu se javila misao koju ve poznajemo: ljudski ivot se dogaa
samo jednom i zato nikad neemo moi ustanoviti koja je naa odluka bila
dobra a koja loa zato to smo u odreenoj situaciji mogli odluivati samo
jednom. Nije nam dan neki drugi, trei ili etvrti ivot da moemo uporediti
razliite odluke.
S povijeu stvari stoje slino kao sa ivotom pojedinaca. esi imaju samo
jednu povijest. Jednog e dana zavriti kao i Tomaev ivot i nee biti mogue
ponoviti je.
Godine 1618. eki su stalei digli glave, odluili braniti svoje vjerske
slobode, naljutili se na cara koji je sjedio u Beu i izbacili kroz prozor prakog
dvorca dva njegova visoka funkcionara. Tako je poeo tridesetogodinji rat koji
je doveo do gotovo potpunog unitenja ekoga naroda. Jesu li esi tada trebali
biti manje hrabri, ali oprezniji? Odgovor se ini jednostavnim, ali
Tri stotine dvadeset godina poslije, 1938. godine, cijeli je svijet odluio na
munchenskoj konferenciji predati njihovu zemlju Hitleru. Jesu li tada trebali
sami ratovati protiv osam puta nadmonijeg neprijatelja? Za razliku od 1618.
godine, tada su pokazali vie opreznosti nego hrabrosti. Njihovom
kapitulacijom poeo je Drugi svjetski rat, koji je doveo do toga da je eki
narod definitivno izgubio slobodu, na mnogo desetljea ili stoljea. Jesu li
trebali biti oprezniji nego hrabriji? to su trebali raditi?
Kad bi se povijest eke mogla ponavljati, sigurno bi bilo dobro svaki put
isprobati drugu mogunost i usporediti rezultate. Bez takvog eksperimenta, sve
rasprave su tek igra hipotezama.
Einmal ist keinmal. Ono to se dogodi jednom kao da se nikad nije dogodilo.
Povijest eke vie se nee ponoviti, nee ni povijest Europe. Povijest eke i
Europe su dvije skice koje je nacrtalo sudbonosno neiskustvo ovjeanstva.
Povijest je laka kao pojedinani ljudski ivot, nepodnoljivo laka, laka kao
perje, kao uskovitlana praina, kao ono ega sutra nee biti.
Toma je jo jednom, pomalo s nostalgijom, moda ak i ljubavlju, pomislio
na visokog pogrblje-nog urednika. Taj je ovjek postupao kao da povijest nije

skica nego gotova slika. Postupao je kao da e se sve to radi bezbroj puta
ponoviti u vjenom vraanju i bio je siguran da nikad nee posumnjati u svoja
djela. Bio je uvjeren u svoju istinu i to nije smatrao znakom ogranienosti nego
znakom plemenitosti. Taj je ovjek ivio u povijesti koja se razlikovala od
Tomaeve, u povijesti koja nije bila skica (ili koja barem za sebe ne zna da je
skica).
16.
Nekoliko dana poslije pala mu je na pamet jo i ova misao, koju biljeim kao
dodatak prethodnom poglavlju: U svemiru postoji planet gdje se svi ljudi raaju
drugi put. I pri tome ostaju potpuno svjesni ivota provedena na Zemlji i svih
iskustava koja su tamo stekli.
A postoji moda jo jedan planet gdje emo se svi roditi trei put, s
iskustvima iz oba prethodna ivota.
A moda postoje i daljnji planeti na kojima se ljudski rod raa uvijek za jedan
stupanj (za jedan ivot) zreliji.
To je Tomaeva verzija vjenog vraanja.
Naravno, mi ovdje na Zemlji (na planetu broj jedan, na planetu neiskustva)
moemo tek maglovito sebi predoiti to e se dogaati s ovjekom na
sljedeim planetima. Hoe li biti mudriji? Je li zrelost neto to je u ljudskoj
moi: Moe li je dostii ponavljanjem?
Samo u perspektivi ovakve utopije mogli bi se s punim opravdanjem
upotrebljavati pojmovi pesimizam i optimizam optimist je onaj tko vjeruje
da e na planetu broj pet povijest ovjeanstva biti manje krvava. Pesimist je
onaj tko tako ne misli.
.
77.
Glasoviti roman Julesa Vernea, koji je Toma jako volio dok je bio dijete,
zvao se Dvije godine praznika, i doista, dvije godine su maksimalna mjera za
praznike. Toma je radio kao pera prozora ve treu godinu.
Upravo tih dana postao je svjestan (napola s tugom, napola s tihim smijehom)
da je ve tjelesno umoran (svaki dan je imao jedan, a katkad i po dva ljubavna
okraja) i da, ne gubei za njih apetit, osvaja ene krajnjim naprezanjem snaga.
(Dodajem, ne seksualnih, nego tjelesnih snaga; nije imao tekoa sa svojom
seksualnou, nego s disanjem, i upravo je u tome bilo neto komino.)
Jednoga dana pokuao je organizirati sastanak za popodne, ali, kako se to
katkad dogaa, nije se mogao dogovoriti ni s jednom enom, pa je prijetila
opasnost da mu popodne ostane prazno. Bio je ve oajan zbog toga. Ve je
deset puta telefonirao nekoj djevojci, vrlo privlanoj studentici glume, ije je
tijelo bilo opaljeno suncem, negdje na nudistikim plaama Jugoslavije, tako
ravnomjerno kao da ju je tamo polako okretao na ranju neki strano precizan
stroj.
Uzalud ju je nazivao iz svih trgovina u kojima je radio i kada je oko etiri
sata zavrio posao i krenuo u

ured predati potpisane naloge, iznenada ga je na ulici, u samom centru Praga,

zaustavila nepoznata ena. Gospodine doktore, gdje ste se izgubili?
upitala je osmjehujui se. Potpuno ste nestali iz mog vidokrugaToma se pokuavao sjetiti otkud je poznaje. Nekadanja pacijentica? Drala
se kao da su intimni prijatelji. Nastojao je odgovarati tako da ona ne zapazi
kako je nije prepoznao. Ve je poeo razmiljati kako da je nagovori da poe s
njim u prijateljev stan od kojeg je klju nosio u depu, kad je iz jedne sluajne
primjedbe shvatio tko je ta ena: bila je studentica glume, prekrasno opaljena
tijela, koju je cijeloga dana uzalud nazivao telefonom.
Taj sluaj ga je nasmijao, ali i uasnuo; umoran je ne samo tjelesno nego i
psihiki. Dvije godine praznika ne mogu se produljiti u beskonanost.
18.
Praznici bez operacijskog stola bili su ujedno praznici bez Tereze est
dana u tjednu jedva su se vidjeli i samo su nedjelju provodili zajedno. Iako su
oboje eznuli jedno za drugim, morali su se pribliavati jedno drugom kao da ih
dijeli velika udaljenost, slino kao kad je doputovao za njom iz Ziiricha.
Ljubavni in im je donosio uitak, ali ne i utjehu. Vie nije vikala, a u trenucima
orgazma njeno lice kao da je izraavalo bol i neku udnu odsutnost. Samo u snu
bili su svake noi njeno sjedinjeni. Drali su se za ruke i ona je zaboravljala na
ponor (ponor dnevne svjetlosti) koji ih je razdvajao. Ali te noi nisu bile
dovoljne da ona osjeti njegovu panju i zatitu. Kad bi je ujutro vidio, stezalo
srce mu se od strepnje; izgledala je loe, kao da je bolesna.
Jedne nedjelje zamolila ga je da se autom odve-zu nekomo izvan Praga.
Odvezli su se do toplica i ustanovili da su u njemu sve ulice dobile nove ruske
nazive, a onda su susreli bivega Tomaeva pacijenta. Taj susret ga je razgalio.
Odjednom je netko ponovno razgovarao s njim kao s doktorom i osjetio je kako
ga iz daljina doziva njegov nekadanji ivot sa svojim ugodnim, pravilnim
..ritmom, s pregledima bolesnika, s nieeovim
pogledom punim povjerenja, na koji naizgled nije obraao pozornost, ali
kojem se u stvarnosti radovao i za kojim je eznuo.
Vraali su se autom kui i Toma je razmiljao o tome kako je njihov
povratak iz Ziiricha u Prag bio katastrofalna pogreka. Upirao je pogled u cestu,
jer nije htio vidjeti Terezu. Bio je bijesan na nju. Ponovno je bio svjestan sve
one nepodnoljive sluajnosti njezine nazonosti u njegovu ivotu. Zato je tu
pored njega? Tko ju je poloio u koaru i poslao niz vodu? I zato ju je poslao
upravo na obalu njegove postelje? I zato upravo nju, a ne neku drugu enu?
Vozili su se i cijelo vrijeme nisu ni rijei progovorili.
Vratili su se kui i utke veerali.
utnja je leala izmeu njih kao nesrea. Postajala je iz minute u minutu sve
teom. Da se oslobode te utnje, brzo su otili na poinak. U snu je zaplakala,
pa ju je morao probuditi.

 Bila sam sahranjena priala mu je. Ve dugo. Dolazio si svakog

tjedna. Uvijek bi pokucao na grob, i ja bih izala. Oi su mi bile pune gline.
Ta ovako ne moe gledati!", govori si i istio glinu iz mojih oiju.
Ali ja i tako ne vidim", govorila sam. Umjesto oiju imam samo rupe."
A onda si jednoga dana otiao na dugo putovanje, a ja sam znala da si s
nekom tuom enom. Tjedni su prolazili, a tebe nije bilo. Bojala sam se da mi
ne promakne tvoj dolazak pa uope nisam spavala. Naposljetku si opet pokucao
na grob, ali bila sam tako iscrpljena nakon tog mjeseca bez sna da nisam imala
snage izai. Kad,mi je to naposljetku uspjelo, pogledao...
si me razoarano. Rekao si mi da loe izgledam. Osjeala sam da ti se nimalo
ne sviam, da su mi obrazi upali i da inim nagle pokrete.
Ispriavala sam se. Ne ljuti se, cijelo vrijeme nisam spavala."
A ti si rekao izvjetaenim, umirujuim glasom: Eto vidi. Treba se
odmarati. Trebalo bi uzeti mjesec dana odmora."
A ja sam dobro znala to ti podrazumijeva pod odmorom! Znala sam da me
ne eli vidjeti mjesec dana, jer e biti s nekom drugom enom. Otiao si, a ja
sam sila u grob, ponovno svjesna da neu mjesec dana spavati kako ne bih
propustila tvoj dolazak i da u, kad doe nakon mjesec dana, biti jo runija
nego danas tako da e biti jo vie razoaran.
Nikad nije uo nita bolnije od te prie. Stezao je Terezu u naruju, osjeao
drhtanje njenog tijela i inilo mu se da vie nije u stanju nositi se sa svojom
ljubavIjuZemljina kugla moe se tresti od eksplozije bombi, domovinu moe pljakati
svakog dana novi uljez, svi stanovnici susjedne ulice mogu biti odvueni na gubilite sve bi to lake podnio nego to bi se usudio priznati. Ali nije mogao
podnijeti tugu jednoga jedinog Terezina sna.
Vraao se natrag u san o kome mu je priala. Zamiljao je kako je miluje po
licu i neprimjetno, da ne osjeti, isti glinu iz njenih onih duplji. A onda je uo
kako izgovara onu nevjerojatno bolnu reenicu: Ali ja i tako ne vidim. Umjesto
oiju imam samo rupe."
Srce mu se steglo tako da mu se uinilo da je na rubu infarkta.
Tereza je ponovno zaspala, ali on nije mogao oka
Djela Milana Kundore
ne snove, ali budui da je mrtva, on je ne moe probuditi. Da, to je smrt:
Tereza spava, sanja strane snove, a on je ne moe probuditi.
19.
Za pet godina, koliko je prolo od dana kada je ruska vojska upala u
Tomaevu domovinu, Prag se mnogo promijenio; Toma na ulicama vie nije
susretao iste ljude kao nekada. Polovina njegovih poznanika je emigrirala, a od
polovine koja je preostala jedna polovina je pomrla. To je injenica koju ni
jedan povjesniar nee zabiljeiti: godine poslije ruske invazije bile su godine

pogreba; frekfencija umiranja bila je daleko vea od normalne. Tu ne mislim

samo na sluajeve (dragocjene, moglo bi se rei) kad su ljudi bili jednostavno
otjerani u smrt kao Jan Prochazka. Nakon etrnaest dana svakodnevnog
emitiranja njegovih privatnih razgovora otiao je u bolnicu. Rak, koji je
vjerojatno otprije tiho drijemao u njegovu tijelu, naglo se rascvjetao kao rua.
Operirali su ga uz asistenciju policije, koja je, kad je ustanovila da je pisac
osuen na smrt, izgubila svaki interes za njega i ostavila ga da umre na rukama
svoje ene. Ali umirali su i oni koje nitko nije izravno progonio. Beznae koje
je zavladalo u zemlji prodiralo je kroz due u tijela i unitavalo ih. Neki su
oajniki bjeali od naklonosti reima, koji ih je namjeravao obasuti poastima i
tako prisiliti da se pokau ruku pod ruku s novim vlastodrcima. Tako ie. bieei
od liubavi narrije, umro pjesnik Frantiek Hrubfn. Ministar kulture, pred kojim se oajniki
skrivao, stigao ga je tek kada je leao u lijesu. Iznad toga lijesa odrao je govor
o pjesnikovoj ljubavi prema Sovjetskom Savezu. Moda je htio takvim
lupetanjem probuditi Hrubina. Ali svijet je bio tako odvratan da se nikome nije
dalo ustajati iz mrtvih.
Toma je otiao u krematorij na pogreb slavna biologa izbaena sa sveuilita
i iz Akademije znanosti. Na osmrtnici nije smjelo biti navedeno vrijeme obreda,
kako se pogreb ne bi pretvorio u demonstraciju. Oaloeni su tek u
posljednjem trenutku saznali da e umrli biti kremiran u pola sedam ujutro.
Kad je uao u dvoranu krematorija, Toma nije mogao shvatiti to se dogaa
dvorana je bila osvijetljena kao filmski atelijer. Iznenaeno je gledao
naokolo i zapazio da su na tri mjesta postavljene kamere. Ne, to nije bila
televizija, bila je to policija; snimala je obred kako bi ustanovila tko je sve
prisustvovao. Stari kolega umrloga znanstvenika, jo uvijek lan Akademije
znanosti, imao je hrabrosti govoriti nad lijesom. Nije ni sanjao da e tog dana
postati filmski glumac.
Kada je obred zavren i kada su svi izrazili suut pokojnikovoj rodbini,
Toma je u jednom kutu dvorane zapazio grupicu ljudi i meu njima visokog
pogrblje-nog urednika. Ponovno je osjetio kako ga obuzima enja za tim
ljudima koji se niega ne boje i koje sigurno povezuje vrsto prijateljstvo.
Priao mu je, osmjehnuo se, htio ga pozdraviti, ali pogrbljeni urednik mu je
rekao: Pazite, gospodine doktore, radije ne prilazite!
Bila je to neobina reenica. Mogao ju je shvatiti kao iskreno, prijateljsko
upozorenje (Pazite, snimaju nas, ako budete s nama razgovarali, moete imati
neuve niste imali hrabrosti potpisati peticiju, ostanite dosljedni i nemojte se
sastajati s nama!"). Ma kakav bio pravi smisao te reenice, Toma je posluao i
udaljio se. Imao je osjeaj da je u trenutku kada se htio obratiti lijepoj eni na
peronu koja je ulazila u spavaa kola meunarodnog ekspresnog vlaka, kad joj

je htio rei koliko joj se divi, ena stavila prst na usta i nije mu dopustila
govoriti.
20.
Istoga dana poslije podne imao je drugi zanimljiv susret. Prao je izlog velike
trgovine obue kad je neposredno uz njega zastao neki mlad ovjek. Nagnuo se
prema izlogu kao da prouava cijene.
Poskupile su rekao je Toma, ne prestajui brisati potoie vode sa
stakla.
Mladi se ovjek okrenuo i pogledao ga. Bio je to njegov kolega iz bolnice,
onaj kojeg sam nazvao S., onaj isti koji se nekad s osmijehom zgraao nad
idejom da Toma napie samokritiku izjavu. Toma se radovao tom susretu (iz
pukog naivnog zadovoljstva to nam ga donose neoekivana zbivanja), ali je u
pogledu svog kolege (u prvoj sekundi, kad se S. jo nije bio stigao svladati)
zapazio neugodno iznenaenje.
Kako si? upitao je S.
Prije nego to je stigao odgovoriti, Toma je postao svjestan da se S. stidi
svog pitanja. Bilo je, naravno, glupo da lijenik koji radi svoj posao pita Kako
si?" lijenika koji pere izloge.
Da ga oslobodi nelagodnosti, Toma je odgovorio to je mogao veselije:
Odlino sam! Odmah je, meutim, osjetio da ono odlino" zvui protiv
njegove volje (i upravo zato to je nastojao to rei veselo) kao gorka ironiia.
Zato je brzo upitao: Sto ima nova u bolnici?
Nita odgovorio je S. Sve je po starom.
I taj je odgovor, iako je trebao biti posve neutralan, ispao naprosto
neumjestan, i to su obojica znali i znali su da to obojica znaju. Kako moe biti
sve po starom ako jedan od njih pere izloge?
A primarijus? upitao je Toma.
Ne via ga? upitao je S.
Ne rekao je Toma.
Bila je to istina; od dana kada je otiao iz bolnice, vie nije vidio primarijusa,
iako su nekad odlino suraivali i bili gotovo skloni smatrati se prijateljima. Ma
koliko se trudio, ne" koje je bio upravo izgovorio zazvualo je tuno i Toma je
osjeao da se S. ljuti to mu je Toma postavio takvo pitanje, jer ni on sam, kao
ni primarijus, nikad nije doao pitati Tomaa kako mu je i treba li mu neto.
Razgovor izmeu dvojice nekadanjih kolega postao je nemogu iako je to
obojici bilo ao, osobito Tomau. Nije se ljutio na kolege to su ga zaboravili, i
volio bi da to moe objasniti tom mladom ovjeku. Htio mo je rei: Ne treba ti
biti neugodno! Normalno je i posve je u redu to se ne sastajete sa mnom! Ne
treba imati komplekse zbog toga! Meni je drago to te vidim!" Ali bojao se to
rei, jer je sve to je do tada izgovorio zvualo drukije nego to je htio, pa bi i
te iskrene reenice kolega mogao smatrati agresivnom ironijom.

 Ne ljuti se rekao je konano S. Strano se urim. Pruio mu je

ruku. Telefonirat u ti.
Kad su ga optuivali za navodni kukaviluk, svi su se njegovi drugovi
osmjehivali. Sad, kad ga vie ne mogu prezirati, kad su prisiljeni potovati ga,
sad ga izbjegavaju.
Uostalom, ni bivi pacijenti vie ga nisu pozivali i astili ampanjcem.
Poloaj deklasiranog intelektualca vie nije bio neto posebno; postao je neto
trajno i neugodno za promatranje.
21.
Vratio se kui, legao i zaspao bre nego inae. Nakon otprilike sat, probudili
su ga bolovi u elucu. Bile su to njegove stare tegobe, koje su se redovito
javljale u trenucima depresije. Otvorio je kunu apoteku i opsovao. U njoj nije
bilo lijekova. Zaboravio ih je nabaviti. Nastojao je snagom volje svladati napad
i to mu je gotovo uspjelo, ali nije vie mogao zaspati. Kad se Tereza vratila kui
oko pola dva, poelio je popriati s njom. Priao joj je o pogrebu, o tome kako
urednik nije htio razgovarati s njim i o susretu s kolegom S.
Prag je postao gadan rekla je Tereza.
Postao je sloio se Toma.
Nakon nekoliko trenutaka Tereza je tiho rekla: Najbolje bi bilo otii
odavde.
Da rekao je Toma samo to nemamo kamo otii.
Sjedio je na krevetu u pidami, ona je sjela pokraj njega i prebacila mu ruku
preko ramena.
Na selo rekla je.
Na selo? ponovio je zaueno.
Tamo bismo bili sami. Tamo ne bi susretao ni urednika ni svoje bive
kolege. Tamo ive drugi ljudi, tamo je priroda^ koja je ostala kakva je uvijek
bila.
Toma je u tom trenutku osjetio slab bol u elucu. inilo mu se da je star i da
ne ezne ni za im drugim osim za mirom i tiinom.
Moda si u pravu rekao je s naporom, jer je teko disao kad god je
imao bolove.
Imali bismo kuicu i mali vrt nastavila je Tereza a Karenjin bi
mogao trati naokolo koliko mu srce eli.
Da rekao je Toma.
Zamislio je kako bi bilo kad bi doista otili na selo. Na selu ne bi mogao
imati svakog tjedna drugu enu. To bi bio kraj njegovih erotskih avantura.
Samo to bi se na selu dosaivao sa mnom rekla je Tereza kao da ita
njegove misli.
Bolovi su se pojaali. Nije mogao govoriti. Pomislio je kako je i njegovo
tranje za enama bilo neko Es muss seinl, imperativ kojem je robovao. Ceznuo

je za odmorom. Ali pravim odmorom, prema tome, osloboenjem od svih

imperativa, od svih Es musssein! Kada se mogao pomiriti s odmorom od
operacijskog stola u bolnici (i to zauvijek!), zato se ne bi mogao odmoriti i od
ovog operacijskog stola svijeta na kojem je imaginarnim skalpelom otvarao
ljuturu u kojoj ene kriju svoj iluzorni milijunti dio razliitoga?
Tebe boli eludac! tek tada je zapazila Tereza.
Potvrdio je.
Jesi li uzeo injekciju?
Zavrtio je glavom. Zaboravio sam ih nabaviti. Ljutila se zbog njegove
nemarnosti i gladila ga po elu, oroenom sitnim kapima znoja.
Sad mi je malo lake rekao je.
Lezi rekla je i pokrila ga. Zatim je otila u
. brZO SP vratila I lpcrla
prl ni
Okrenuo je na jastuku glavu prema njoj i dah mu je zastao: tuga to je zraila
iz njenih oiju bila je nepodnoljiva.
Tereza, reci mi to ti je upitao je. U posljednje vrijeme s tobom se
neto dogaa. Ja to osjeam. Ja to znam.
Zavrtjela je glavom. Ne, nije mi nita.
Uzalud porie.
Uvijek ono isto rekla je.
Uvijek ono isto" obuhvaalo je njegova nevjer-stva i njenu ljubomoru.
Ali Toma je i dalje inzistirao. Ne, Tereza. Ovaj put je neto drugo. Ovako
loe nikada nije bilo.
Onda u ti rei odgovorila je Tereza. Idi i operi kosu.
Nije shvatio to govori.
Tuno, nimalo ljutito, gotovo njeno je rekla: Tvoja kosa ve nekoliko
mjeseci ima neki snaan miris. Mirie na ensko krilo. Nisam ti to htjela rei, ali
ve sam toliko noi prisiljena udisati miris krila neke tvoje ljubavnice...
im je to izgovorila, eludac ga je ponovno zabolio. Bio je oajan. A toliko
se prao! Tako je pomnjivo prao itavo tijelo, ruke, lice, da na njemu ne ostane ni
najmanji trag tueg mirisa. Izbjegavao je mirisne sapune u tuim kupaonicama.
Uvijek je sa sobom nosio vlastiti, obian sapun. A na kosu je zaboravio! Ne, na
kosu nije ak ni pomislio!
Sjetio se ene koja mu je znala sjesti na lice i traila da je voli itavim svojim
licem i glavom. Sad ju je mrzio. Takve glupe ideje! Znao je da ne moe nita
porei, da se moe samo glupo osmjehivati i otii u kupaonicu oprati kosu.
Ponovno ga je pomilovala po elu. Samo ti mirno lezi. To vie i tako nije
vano. Ve sam se navikla.
eludac ga je bolio, eznuo je za mirom i tiinom.

 Napisat u pismo onom pacijentu kojeg smo sreli u toplicama rekao je.
Poznaje li kraj u kojem se nalazi njegovo selo?
Ne rekla je Tereza.
Tomau je bilo strahovito teko govoriti. Smogao je snage samo rei:
Sume... breuljci..."
Da uinit emo tako. Otii emo odavde. Ali sad vie nemoj govoriti
rekla je, neprestano ga milujui po elu. Leali su jedno pored drugog, ne
govorei nita. Bol je polako nestajala. Ubrzo su oboje zaspali.
22.
Usred noi se probudio i s iznenaenjem ustanovio da je sve to je sanjao bila
ista erotika. Jasno se sjeao samo posljednjeg sna: u bazenu je plivala na
leima golema gola ena, barem pet puta vea od njega, s trbuhom koji je sve
do pupka bio obrastao gustim crnim dlakama. Gledao je u nju s ruba bazena,
strahovito uzbuen.
Kako je mogue da je bio uzbuen u trenucima dok mu se tijelo grilo od
bolova u elucu? I kako to da je bio uzbuen gledajui enu koja bi u njemu u
budnom stanju izazvala samo gaenje?
U satnom mehanizmu nae glave okreu se jedan uz drugi dva zupanika. Na
jednom od njih su vizije, na drugom tjelesne reakcije. Zubac na kojem je vizija
nage ene dodiruje odgovarajui zubac na kome je napisan imperativ erekcije.
Ako se zbog neega zupanici pomaknu i zubac uzbuenja doe u dodir sa zupcem na kojem je naslikana lastavica u letu, spolni organ mukarca uspravljat e
se kad ovjek vidi lastavicu.
Uostalom, poznavao je studiju jednoga kolege koji je prouavao ljudski san i
koji je tvrdio da mukarci dobivaju erekciju bez obzira na sadraj sna. To samo
znai da je veza izmeu erekcije i gole ene tek jedan od tisuu naina na koji je
Stvoritelj ugodio satni mehaA kakve veze sa svim tim ima ljubav? Nema nikakve. Ako se zupanik u
Tomaevoj glavi pomakne tako da ga pone uzbuivati samo pogled na
lastavicu, njegova ljubav prema Terezi nee se nimalo promijeniti.
Ako je uzbuenje mehanizam kojim se bavi na Stvoritelj, ljubav je ono to
pripada samo nama i ime izmiemo vlasti Stvoritelja. Ljubav je naa sloboda.
Ljubav je na suprotnoj strani od Es muss seinl
Ali ni to nije u potpunosti istinito. Iako je ljubav neto razliito od satnoga
mehanizma seksa koji ugaa na Stvoritelj, ona je ipak povezana s tim
mehanizmom. Vezana je uz njega kao njena gola ena za klatno golema zidnog
sata.
Vezati ljubav za seks bila je jedna od najbizarnijih ideja Stvoritelja, kae
Toma.
A na to dodaje jo i ovo: Jedini nain da se ljubav sauva od gluposti seksa
bio bi drukije ugoditi sat u naoj glavi i uzbuivati se pri pogledu na lastavicu.

S tom je slatkom milju zaspao. I na pragu sna, u novoj udnoj zoni

pobrkanih predodbi, bio je odjednom siguran da je otkrio rjeenje svih tajni,
klju arolije, novu utopiju, raj svijet u kojem se mukarac uzbuuje kad vidi
lastavicu i u kojem moe voljeti Terezu a da mu u tome ne smeta agresivna
glupost seksa.
Zaspao je.
23.
Bilo je tu nekoliko polugolih ena koje su se motale oko njega, a on se
osjeao umornim. Da pobjegne od njih, otvorio je vrata susjedne prostorije. Tu
je pred sobom ugledao na kauu djevojku. I ona je bila polugola, samo u
gaicama, leala je na boku oslanjajui se na lakat. Gledala je u njega s
osmijehom kao da je znala da e doi.
Priao joj je. Kroz tijelo mu se irio osjeaj neizmjerne sree to ju je
konano naao i to moe biti s njom. Sjeo je pored nje, neto joj govorio a ona
je neto govorila njemu. Iz nje je zraio mir. Pokreti njene ruke bili su spori i
razvueni. Cijeloga je ivota eznuo za tim smirenim pokretima. Upravo mu je
taj enski mir nedostajao cijeloga ivota.
Ali u tom trenutku dolo je do klizanja iz sna u budno stanje. Naao se na
onoj niijoj zemlji gdje ovjek vie ne spava, ali nije ni budan. S uasom je
gledao kako mu djevojka nestaje ispred oiju i govorio sam sebi: Zaboga ne
smijem je izgubiti! Oajniki je nastojao sjetiti se tko je zapravo ta djevojka,
gdje ju je upoznao, to je s njom doivio. Kako je mogue da to ne zna, a tako je
dobro poznaje? Obeavao je sam sebi: Zaboga, ne smijem je izgubiti! Oajniki
se nastojao sjetiti tko doivio. Kako je mogue da to ne zna, a tako je dobro
poznaje? Obeavao je sam sebi da e joj odmah ujutro telefonirati, ali samo to
je to rekao uplaio se ne moe joj telefonirati kad ne zna njeno ime! Ali kako
je mogao zaboraviti ime nekoga koga tako dobro poznaje? Bio je ve gotovo
sasvim budan, oi su mu bile otvorene. Gdje sam to, pitao je. Da, u Pragu sam,
ali ta djevojka, je li ona uope iz Praga? Da je nisam susreo negdje drugdje? Da
nije iz vicarske? Prolo je jo nekoliko trenutaka dok nije shvatio da djevojku
ne poznaje, da ona nije ni iz vicarske ni iz Praga, da je to naprosto djevojka iz
snova.
Zbog svega toga bio je tako uzrujan da je ostao sjediti na krevetu. Tereza je
duboko disala pored njega. Mislio je na to kako ta djevojka iz snova nije slina
nijednoj eni koju je ikad sreo u ivotu. Djevojka koja mu se inila tako intimno
poznatom bila je zapravo posve nepoznata. I upravo za njom je vjeno eznuo.
Ako postoji neki njegov osobni Raj, onda bi on u tom Raju morao ivjeti pored
nje. Ta ena iz snova je Es muss sein! njegove ljubavi.
Sjetio se poznatog mita iz Platonove Gozbe: Ljudi su najprije bili
hermafroditi i Bog ih je rasjekao na dvije polovice, koje od tada lutaju svijetom
traei jedna drugu. Ljubav je enja za naom vlastitom izgubljenom
polovicom.

Dopustimo da je tako; da svatko od nas ima negdje na svijetu partnera s

kojim je nekad bio jedno tijelo. Ta druga Tomaeva polovica bila je djevojka o
kojoj je sanjao. Samo to ovjek nikad ne nalazi drugu polovicu samoga sebe.
Umjesto toga mu poalju niz vodu u koari neku Terezu. Ali to e biti ako
doista sretne enu koja mu je namijenjena, drugu polovicu samoga sebe? Kome
e dati prednost? eni iz koare, ili eni iz Platnnnva mifa ? ___.................,.................................__.____.___.............,
L
Zamislio je da ivi u idealnu svijetu s djevojkom iz sna. Ispred otvorenih
prozora njihove vile prolazi Tereza. Sama je, zastaje na ploniku i promatra ga
svojim beskrajno tunim oima. I on ne moe izdrati taj pogled. Ponovno
osjea njenu bol u svom vlastitom srcu. Ponovno ga svladava suosjeanje,
ponovno tone u njenu duu. Iskae kroz prozor, ali ona mu s gorinom govori
neka samo ostane tamo gdje misli da je sretan. Ponovno gestikulira na onaj
otri, neuravnoteeni nain koji mu je uvijek smetao, koji mu se nikada nije
sviao na njoj. Hvata te nervozne ruke, stee ih meu svojim dlanovima da ih
smiri. I zna da e spremno napustiti dom svoje sree, da e spremno napustiti
svoj raj u kome ivi s djevojkom iz snova, da e izdati Es muss sein! svoje
ljubavi da bi otiao s Terezom, enom roenom iz est smijenih sluajnosti.
I dalje je sjedio na postelji gledajui u enu koja je leala pored njega i drala
ga u snu za ruku. Osjeao je neizrecivu ljubav prema njoj. Njen san mora da je u
tim trenucima bio veoma lak, jer je otvorila oi i zaprepateno ga pogledala.
to to gleda? upitala je.
Znao je da je ne smije probuditi, da je mora vratiti u san, pa je nastojao
odgovoriti tako da njegove rijei stvore u njenim mislima sliku novoga sna.
Gledam u zvijezde rekao je.
Ne lai da gleda u zvijezde, gleda dolje.
Zato to smo u avionu. Zvijezde su ispod nas odgovorio je Toma.
Da, u avionu rekla je Tereza. Jo vre je stegla Tomaevu ruku i
ponovno zaspala. Toma je znao da Tereza sada gleda u dubinu kroz okrugli
prozor aviona koji leti visoko iznad zvijezda.
ESTI DIO
VELIKI MAR
Tek godine 1980. mogli smo proitati u Sunday Timesu kako je umro
Staljinov sin Jakov. Kao zarobljenik u njemakom logoru za Drugog svjetskog
rata, bio je rasporeen u istu baraku s engleskim asnicima. Imali su zajedniki
zahod, koji je Staljinov sin uvijek ostavljao zagaen. Englezima se nije svialo
ii u zahod umazan izmetom, pa makar to bio izmet sina tada najmonijega
ovjeka na svijetu. Zamjerili su mu. Uvrijedio se. Ponovno su ga upozoravali i
tjerali ga da oisti zahod. Uzrujao se, poeo se svaati, htio se tui. Na kraju je
zatraio raport kod zapovjednika logora. Htio je da ovaj presudi u nastalu sporu,
ali napuhani Nijemac nije htio razgovarati o govnima. Staljinov sin nije mogao

podnijeti takvo ponienje. Uzvikujui u nebo strane ruske psovke potrao je

prema elektrinom strujom nabijenoj ogradi logora. Bacio se na ice. Njegovo
tijelo, koje vie nikad nee Englezima zagaditi zahod, ostalo je visjeti na ogradi.
2.
Staljinovu sinu nije bilo nimalo lako. Bio je sin ene koju je njegov otac, po
svemu to se zna, sam ustrijelio. Mladi je Staljin bio, prema tome, istodobno sin
boji (jer su se prema njegovu ocu odnosili kao prema bogu) i odbaeni sin.
Ljudi su ga se bojali iz dva razloga mogao im je nakoditi jer je bio moan
(bio je ipak Stalji-nov sin), a mogla im je nakoditi i njegova naklonost (otac je
umjesto odbaena sina mogao kazniti njegove prijatelje).
Povlastice i nemilost, srea i nesrea, nitko nije konkretnije osjetio u kojoj su
mjeri te suprotnosti meusobno zamjenjive i kako je istinita tvrdnja da je od
jednog do drugog pola ljudske egzistencije samo jedan korak.
Onda su ga na samom poetku rata zarobili Nijemci, a drugi zarobljenici,
pripadnici naroda koji mu je uvijek bio u biti nesimpatian zbog svoje
nerazumljive zatvorenosti, optuili su ga da ne vodi rauna o istoi. On, koji je
na svojim bedrima nosio najteu od svih drama (bio je istodobno sin boji i
svrgnuti aneo), trebao je odgovarati ne za uzviene stvari (koje se odnose na
boga i anele) nego za govna? Zar su najvia i najnia drama tako,vrtoglavp
blizujedna.druge?, . ........_,..............
Vrtoglavo blizu? Zar moe blizina prouzrokovati vrtoglavicu?
Moe. Ako se sjeverni pol priblii junom tako da se dodirnu, Zemljina e
kugla nestati i ovjek e se nai u praznini koja izaziva vrtoglavicu i mami u
pad.
Ako su nemilost i povlatenost jedno te isto, ako nema razlike izmeu
niskoga i uzvienoga, ako sin boji moe biti pozivan na odgovornost zbog
govana, ljudska egzistencija gubi svoje dimenzije i postaje nepodnoljivo laka.
U takvu trenutku Staljinov e sin potrati prema icama nabijenim elektrinom
strujom da na njih baci svoje tijelo kao na pliticu vage to stri alosno
podignuta zbog beskrajne lakoe ivota koji je izgubio svoje dimenzije.
Staljinov sin je izgubio ivot zbog govana. Ali smrt zbog govana nije
besmislena smrt. Nijemci koji su rtvovali ivote da bi proirili granice svoga
Reicha dalje prema istoku, i Rusi koji su ginuli da se vlast njihove drave
proiri to dalje na zapad, da, oni su umirali za glupu stvar i njihova smrt bila je
besmislena i bez prave vrijednosti. Smrt Staljinova sina bila je, nasuprot tome,
jedina metafizika smrt usred opeg bezumlja rata.
3.
Kad sam bio mali i listao Stari zavjet prireen za djecu i ilustriran gravirama
Gustava Dorea, vidio sam na jednoj slici Gospoda na oblaku. Bio je prikazan
kao starac, imao je oi, nos, dugu bradu, a budui da je imao i usta, zakljuio
sam, da onda sigurno i jede. A ako jede, mora imati i crijeva. Ali ta me misao

odmah uplaila, jer sam osjeao, iako odgojen u manje-vie nevjernikoj

obitelji, da je zamiljati boja crijeva svetogre.
Bez ikakve teoloke pripreme, posve spontano, shvatio sam ve kao dijete da
govna i Bog ne idu zajedno, pa prema tome i da je osnovna teza kranske
antropologije po kojoj je ovjek stvoren prema liku Bojem prilino sumnjiva.
Ili jedno ili drugo ili je ovjek stvoren prema liku Bojem, pa onda i Bog ima
crijeva, ili Bog nema crijeva i ovjek mu nije slian.
Stari gnostici su to osjetili jednako dobro kao ja kad sam imao pet godina.
Valentin, veliki majstor gnoze iz drugoga stoljea, tvrdio je, u nastojanju da
rijei taj prokleti problem, kako je Isus jeo, pio, ali nije de-fecirao".
Govno je tei teoloki problem nego zlo. Bog je dao ovjeku slobodu i
moemo se na kraju krajeva sloiti
kako nije odgovoran za ljudske zloine. A odgovornost za govna u potpunosti
pada na onoga tko je stvorio ovjeka.
4.
Sveti Jeronim, koji je ivio u etvrtom stoljeu, kategoriki je odbijao
pomisao da su Adam i Eva u Raju vodili ljubav. Johannes Scotus Eriugena,
veliki teolog iz devetoga stoljea, bio je, nasuprot tomu, sklon takvoj
pretpostavci. Zamiljao je, meutim, da se Adamu spolni organ dizao kao ruka
ili noga, prema tome kad god je i kako god je Adam to poelio. Nemojmo iza tih
predodbi traiti vjeni san mukarca opsjednuta milju o prijeteoj impotenciji.
Misao Scotusa Eriugene ima drugi smisao. Ako se ud moe podii na obinu
zapovijed mozga, to znai da je uzbuenje nepotrebno. Ud se ne podie zato to
smo uzbueni, nego zato to mu to nareujemo. Ono to je veliki teolog smatrao
nespojivim s Rajem nije bio spolni odnos i s njim povezani uitak. Nespojivo s
Rajem bilo je uzbuenje. Zapamtimo to dobro: u Raju je postojao uitak, ali nije
bilo uzbuenja.
U razmatranjima Scotusa Eriugene moemo pronai klju stanovita teolokog
opravdanja (takozvane teodiceje) govna. Dok je ovjek smio ivjeti u Raju, on
(slino kao Isus prema Valentinovim pretpostavkama) ili nije deficirao ili to
izgleda daleko vjerojatnije govno nije smatrao neim odvratnim. U trenutku
kada
je Bog istjerao ovjeka iz Raja istodobno mu je dao na znanje koliko je lo.
ovjek je poeo skrivati ono ega se stidio, i u trenutku kad je podigao veo,
zaslijepio ga je do tada nevien sjaj. Tako je, odmah nakon otkrivanja
odvratnoga, upoznao i uzbuenje. Bez govna (u doslovnu i prenesenu smislu)
ne bi bilo seksualne ljubavi kakvu poznajemo, praene lupanjem srca i zaslijepljenou ula.
U treem dijelu ovoga romana priao sam o po-lunagoj Sabini, kako je s
polucilindrom na glavi stajala pored odjevena Tomaa. Tom prilikom sam neto
pre-utio. U trenucima dok se promatrala u zrcalu, uzbuena time to samu sebe

ini smijenom, kroz glavu joj je proletjela misao kako e je Toma s

polucilindrom na glavi odnijeti na zahodsku koljku, na to e ona pred njim
isprazniti crijeva. U tom trenutku poelo joj je lupati srce, u glavi joj se
zavrtjelo, povukla je Tomaa na tepih i poela vritati od strasti.
Ki je njemaka rije koja se rodila sredinom sentimentalnog devetnaestog
stoljea i kasnije prela u sve jezike. Cesta upotreba je, meutim, izbrisala njen
prvobitni znaaj ki je apsolutno negiranje govna, u doslovnom i
prenesenom smislu. Ki iskljuuje iz svoga vidokruga sve to je u ljudskog
egzistenciji istinski neprihvatljivo.
5.
Sukob izmeu onih koji tvrde da je svijet stvorio Bog i onih koji misle da je
nastao sam od sebe vodi se oko neega to nadilazi na razum i nae iskustvo.
Mnogo je realnije razmimoilaenje onih koji se pitaju o takvom postojanju
kakvo je dano ovjeku (bilo kako ili ma od koga) i onih koji se s tim
postojanjem bez primjedbe slau.
Iza svih europskih vjera, religijskih i politikih, stoji prvo poglavlje Postanka,
iz kojeg slijedi da je svijet stvoren kako treba, da je postojanje dobro i da je,
prema tome, ispravno i mnoiti se. Nazovimo tu osnovnu vjeru kategorikom
suglasnou s postojanjem.
Ako je do prije kratkoga vremena rije govno zamjenjivana u knjigama
tokama, to nije bilo iz moralnih razloga. Ta neete, nadam se, tvrditi kako je
govno nemoralno! Otpor prema govnima metafizikog je karaktera. Trenutak
defeciranja je svakodnevni dokaz neprihvatljivosti stvaranja. Ili-ili; ili je govno
prihvatljivo (u tom sluaju, ne treba se zakljuavati u zahodu), ili smo stvoreni
na neprihvatljiv nain.
Iz toga proizlazi da je estetski ideal kategorike suglasnosti s postojanjem
svijet u kojem se o govnu ne govori, u kojem se svi dre kao da ono ne postoji.
Taj estetski ideal naziva se ki.
6.
Prvi Sabinin unutarnji revolt protiv komunizma nije bio etikoga, nego
estetskog karaktera. Ono to je u njoj izazivalo otpor nije toliko bila runoa
komunistikog svijeta (uniteni dvorci pretvoreni u staje za krave), koliko ona
maska ljepote koju je taj svijet stavljao sam sebi - drugim rijeima,
komunistiki ki. Primjer toga kia bila je sveanost zvana Prvi maj.
Vidjela je prvomajske povorke u vrijeme kad su ljudi jo bili oduevljeni, ili
su barem vrijedno glumili oduevljenje. ene su bile odjevene u crvene, bijele i
plave majice tako da su promatrane s balkona i prozora, formirale razne simbole
petokrake zvijezde, srca, slova. Izmeu pojedinih dijelova parade ili su mali
orkestri i svirali koranice. Kad bi se povorka pribliila tribini, osmijesi bi
zablistali i na najsumornijim licima, kao da svi ele dokazati kako se istinski
raduju ili, bolje reeno, kako su istinski suglasni. Nije bila rije samo o
politikoj suglasnosti s komunizmom, nego o suglasnosti s postojanjem kao

takvim. Proslava Prvog maja napajala se iz duboka vrela kategorike

suglasnosti spostojanjem. Nepisana, neizgovorena parola u toj povorci nije bila
ivio komunizam!", nego ivio ivot". Komunistika politika bila je dovoljno
pronicljiva i Iukava da preuzme tu parolu. I upravo ta idiotska tauto-logija (ivio ivot!")
privlaila je u komunistiku povorku i ljude koji su prema ciljevima komunizma
bili ravnoduni.
7.
Deset godina poslije (tada je ve ivjela u Americi), prijatelj njenih prijatelja,
neki ameriki senator, vozio ju je u svom golemu automobilu. Na stranjem
sjeditu sjedilo je etvero djece. Senator je zaustavio auto, djeca su izala i
potrala preko velikog travnjaka prema zgradi stadiona u kojoj se nalazilo
klizalite. Senator je sjedio za volanom, sanjivo gledao u etiri male tree
figure, a onda se obratio Sabini. Pogledajte ih rekao je i rukom opisao
krug koji je obuhvaao stadion, travnjak i djecu. Ovo ja nazivam sreom.
Iz tih je rijei odzvanjala ne samo radost zbog toga to djeca tre a trava
raste, nego i razumijevanje za enu koja je dola iz zemlje komunizma, gdje,
prema duboku senatorovu uvjerenju, trava ne raste, a djeca ne tre.
Sabina je, meutim, u tom trenutku zamiljala tog senatora na tribini usred
Praga. Na licu mu je bio onaj isti osmijeh koji su komunistiki dravnici s
visine svoje tribine upuivali nasmijanim graanima u povorci.
5.
Otkud senatoru uvjerenje da djeca znae sreu? Je li im mogao zaviriti u
duu? A to ako se, u trenutku kad su ga izgubili iz vida, troje djece bacilo na
etvrto, da ga istuku?
Senator je za svoju tvrdnju imao samo jedan argument svoj osjeaj. Tamo
gdje govori srce nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe. U carstvu kia
vlada diktatura srca.
Osjeaj koji ki izaziva mora, naravno, biti takav da ga moe dijeliti velik
broj ljudi. Zato se ki ne moe bazirati na nekoj neobinoj situaciji, nego samo
na osnovnim slikama koje su ve vrsto urezane u ljudsku memoriju:
nezahvalna ki, zanemareni otac, djeca koja tre travnjakom, izdaja domovine,
sjeanje na prvu ljubav.
Ki izaziva dvije suze ganutosti. Prva suza kae: kako je to divno, djeca koja
tre po travnjaku!
Druga suza kae: kako je to divno biti ganut, zajedno s itavim
ovjeanstvom, nad djecom koja tre po travnjaku!
Tek ova druga suza pravi od kia ki.
Bratstvo svih ljudi svijeta moe poivati samo na kiu.
9.

To nitko ne zna bolje od politiara. im u blizini ugledaju fotografski aparat,

odmah tre do najbliega djeteta da ga podignu i poljube u obraz. Ki je estetski
ideal svih politiara, svih stranaka i pokreta.
U drutvu u kojem ive, jedan uz drugoga, razni politiki pokreti koji jedan
drugome ometaju i ograniavaju utjecaj, moemo jo kako-tako izmai
inkviziciji kia; pojedinac moe zadrati svoju individualnost a umjetnik moe
stvoriti neoekivana djela. Tamo, meutim, gdje je sva vlast u rukama jednog
politikog pokreta, ubrzo emo se nai u carstvu totalitarnog kia.
Kad kaem totalitarnog, to znai da je sve to naruava ki iskljueno iz
ivota svaka demonstracija individualizma (teiti razliitosti isto je to i
pljunuti u lice nasmijana bratstva), svaka sumnja (jer e onaj tko pone sumnjati
u sitnice zavriti sa sumnjom u ivot kao takav), svaka ironija (jer u carstvu kia
treba sve primati krajnje ozbiljno), pa ak i majka koja je napustila obitelj, ili
mukarac koji daje prednost mukarcima nad enama i tako ugroava sveto
geslo ,yolite se i mnoite se!".
S toga stajalita moemo takozvani gulag smatrati za neto slino septikoj
jami, u koju totalitarni ki .baca otpatke.
10.
Prvo desetljee poslije Drugoga svjetskog rata bilo je vrijeme najstranijeg
staljinstikog terora. Tada su, zbog neke gluposti, uhitili Terezinog oca i
desetogodinju djevojicu izbacili iz stana. U isto to vrijeme studirala je
dvadesetogodinja Sabina na Akademiji likovnih umjetnosti. Profesor
marksizma objanjavao je njoj i kolegicama sljedeu tezu socijalistike
umjetnosti: sovjetsko drutvo stiglo je ve tako daleko da osnovni konflikt u
njemu vie nije izmeu dobra i zla, nego izmeu dobroga i boljeg. Govno (to
jest ono to je istinski neprihvatljivo) sad moe postojati samo na drugoj
strani" (recimo u Americi) i samo odatle, izvana, kao neto strano (recimo u liku
pijuna) moe se infiltrirati u svijet dobroga i boljeg".
I zaista, sovjetski filmovi koji su upravo u tim najgroznijim vremenima
preplavili kina svih komunistikih zemalja bili su proeti upravo nevjerojatnom
ne-vinou. Najei sukob do kojeg je moglo doi izmeu dvoje Rusa bio je
ljubavni nesporazum: on je mislio da ga ona vie ne voli, a ona je mislila da on
ne voli nju. Na kraju bi pali jedno drugome u zagrljaj a iz oiju bi im kapale
suze radosnice.
Danas se ti filmovi konvencionalno objanjavaju ovako: prikazivali su
komunistiki ideal, dok je komunistika stvarnost bila daleko gora.
Sabina se bunila protiv takvog objanjenja. Kad je zamislila da bi se svijet
sovjetskog kia mogao pretvoriti u stvarnost i da bi ona morala ivjeti u takvoj
stvarnosti, osjetila je kako je hvata jeza. Dala bi bez imalo oklijevanja prednost
ivotu u stvarnu komunistiku reimu, sa svim progonima i redovima za meso.
U stvarnom komunistikom svijetu moe se ivjeti. U svijetu ostvarenih

komunistikih ideala, u tom svijetu nasmijanih idiota s kojima ne bi mogla

jednu rije izmijeniti, umrla bi od uasa za tjedan dana.
ini mi se da je osjeaj to ga je sovjetski ki budio u Sabini bio slian uasu
to ga je proivljavala Tereza u snu dok je stupala s golim enama oko bazena,
prisiljena pjevati vesele pjesme. Ispod povrine vode plutali su leevi. Tereza se
nije mogla obratiti ni jednoj od ena, ni jednom rijeju, ni jednim pitanjem. Kao
odgovor ula bi samo sljedeu strofu pjesme. Nije ni jednoj od njih mogla ak
ni tajno namignud. Odmah bi poele pokazivati na nju mukarcu koji je stajao u
koari iznad bazena i traiti da je ubije.
Terezin san otvara pravu funkciju kia ki je paravan iza kojega se skriva
smrt.
11.
U carstvu totalitarnog kia svi su odgovori dani unaprijed i iskljuuju bilo
kakvo pitanje. Iz toga proizlazi da je stvarni neprijatelj totalitarnog kia ovjek
koji pita. Pitanje je kao no koji rasijeca platno naslikane kulise kako bismo
zavirili da vidimo to se krije iza nje. Tako je, uostalom, Sabina objasnila Terezi
smisao svojih slika: u prvom planu je razumljiva la, a iza nje se nazire
nerazumljiva istina.
Samo, oni koji se bore protiv takozvanih totalitarnih reima teko se mogu
boriti iskljuivo sumnjama i zapitkivanjem. I njima su potrebne njihove
izvjesnosti i jednostavne istine, istine razumljive to veem broju ljudi i
sposobne izazvati kolektivno prolijevanje suza.
Jednom je neka politika organizacija priredila Sabini izlobu. Sabina je
pogledala katalog na njemu je bila njena fotografija preko koje je bila
nacrtana bodljikava ica. Bila je tu i njena biografija, slina ivotopisu nekog
muenika ili sveca: patila je, borila se protiv nepravde, morala je napustiti svoju
izmuenu zemlju i bori se dalje. Bori se svojim slikama za sreu" glasila je
posljednja reenica u tom tekstu.
Protestirala je, ali nisu je razumjeli.
Ta zar nije istina da se u komunistikim zemljama proganja moderna
umjetnost?
Moj neprijatelj nije komunizam nego ki! rekla je bijesno.
Od tada je poela polako mistificirati svoju biografiju tako da joj je, kad se
nala u Americi, ak uspjelo zatajiti da je ehinja. Bilo je to tek oajniko
nastojanje da pobjegne od kia u koji su ljudi htjeli pretvoriti njezin ivot.
12.
Stajala je pred tafelajem na kojem je bilo zapoeto platno. Iza njenih lea
sjedio je u naslonjau starac i pratio svaki potez njezina kista.
Onda je pogledao na sat. Mislim da bismo trebali poi rekao je.
Odloila je paletu i otila u kupaonicu oprati ruke. Starac se uspravio u
naslonjau i nagnuo da dohvati tap naslonjen na stol. Vrata atelijera vodila su
ravno na travnjak. Smrkavalo se. Dvadesetak metara dalje nalazila se bijela

kua sagraena od drveta, s osvijetljenim prozorima u prizemlju. Pogled na ta

dva prozora to svijetle u dan koji se gasi neobino je ganuo Sabinu.
Cijeloga je ivota tvrdila da je njezin najvei neprijatelj ki. A zar ga i sama
ne nosi u sebi? Njezin je ki slika doma, mirnog, slatkog, harmoninog, u kome
vladaju dobra majka i mudri otac. Ta se slika probudila u njoj poslije smrti
roditelja. I to je njezin ivot bio manje slian tom slatkom snu, to je bila
podlonija njegovoj aroliji i nekoliko su joj puta potekle suze kad je na
televiziji gledala sentimentalnu priu u kojoj nezahvalna ki grli zanemarena
oca, a u dan to se gasi svijetle prozori doma sretne obitelji.
Sa starcem se upoznala u New \brku. Bio je bogat i volio je slike. ivio je
sam sa svojom isto tako starom enom u vili daleko od grada. Pored vile
nalazila se nekadanja staja. Napravio je od nje atelijer za Sabinu, pozvao je da
doe i cijeloga dana promatrao pokrete njezina kista.
Upravo sad svo troje zajedno veeraju. Stara gospoa govori Sabini Keri
moja!", ali po svemu sudei situacija je obrnuta Sabina je tu kao majka s
dvoje djece, koja se u svemu oslanjaju na nju, dive joj se i spremna su sluati je
ako im odlui neto narediti.
Je li to na pragu starosti nala roditelje kojima se nekad kao djevojka istrgla
iz ruku? Ili je konano nala djecu koju sama nikada nije imala?
Dobro je znala da je to iluzija. Njen boravak kod staraca samo je kratka
stanka. Stari gospodin je ozbiljno bolestan, a njegova ena, kad ostane bez
njega, otii e sinu u Kanadu. Sabinin put izdaje nastavit e se i u
nepodnoljivoj lakoi postojanja povremeno e se iz dubine njezina bia javiti
smijeno sentimentalna pjesma o dva osvijetljena prozora iza kojih ivi sretna
obitelj.
Ta je pjesma gane, ali Sabina svoje osjeaje ne uzima previe ozbiljno. Dobro
zna da je ta pjesma lijepa la. U trenutku kada se ki identificira kao la, on
prelazi u ne-ki, gubi svoju autoritativnu mo i postaje ganutljivo kao svaka
druga ljudska slabost. Jer nitko od nas nije nadovjek da u potpunosti izmakne
kiu. Ma koliko ga prezirali, ki pripada ljudskom usudu.
13.
Izvor je kia kategorika suglasnost s postojanjem.
Ali to je osnova postojanja? Bog? ovjek? Borba? Ljubav? Mukarac?
ena?
Na to razni ljudi gledaju razliito i zato postoje i razne vrste kia katoliki,
protestantski, idovski, komunistiki, faistiki, demokratski, feministiki,
europski, ameriki, nacionalni, internacionalni.
Od vremena Francuske revolucije jedna polovina Europe naziva sebe
ljevicom, dok je druga polovina dobila naziv desnica. Gotovo je nemogue
definirati jedne ili druge prema nekim teorijskim principima koje zagovaraju. U
tome nema niega udnog politiki pokreti ne poivaju na racionalnim

stajalitima, nego na predodbama, slikama, rijeima, arhetipovima, koji

zajedno ine ovaj ili onaj politiki l^i.
Predstava Velikog mara, kojom se zanosi Francuz, politiki je ki koji
povezuje ljude ljevice svih godina i usmjerenja. Veliki mar, to je onaj divni put
naprijed, put prema bratstvu, jednakosti, pravdi, srei i jo dalje preko svih
zapreka, jer zapreka mora biti ako mar treba da bude Veliki mar.
Diktatura proletarijata ili demokracija? Odbacivanje potroakog drutva ili
poveavanje proizvodnje?
Giljotina ili ukidanje smrtne kazne? To uope nije vano. Ono to ovjeka
ljevice ini ovjekom ljevice nije ova ili ona teorija, ve njegova sposobnost da
svaku teoriju uini sastavnim dijelom kia zvanog Veliki mar naprijed.
14.
Franz, naravno, nije ovjek kia. Predstava Velikog mara igra u njegovu
ivotu priblino istu ulogu kao sentimentalna pjesma o dva osvijetljena prozora
u Sa-bininu ivotu. Za koju politiku stranku Franz glasuje? Bojim se da uope
ne glasuje i da na dan izbora radije odlazi na izlet u planine. To, naravno, ne
znai da ga Veliki mar vie ne zanima. Bilo je divno sanjati o tome kako smo
svi sudionici povorke koja marira, koja marira stoljeima, i Franz nikad nije
zaboravio taj divni san.
Jednoga dana telefonirali su mu prijatelji iz Pariza. Organiziraju pohod u
Kambodu i pozivaju ga da im se pridrui.
Kamboda je u to vrijeme bila prola kroz graanski rat, ameriko
bombardiranje i teror domaih komunista, to je sve umanjilo taj mali narod za
jednu petinu stanovnitva, da bi se konano nala okupirana od susjednog
Vijetnama, koji je tada ve bio samo orue u rukama Sovjetskog Saveza. U
Kambodi je vladala glad i ljudi su umirali, jer nije bilo ni osnovne medicinske
zatite. Meunarodne organizacije lijenika mnogo su puta zahtijevale od
Vijetnamaca da im odobre ulazaik u zemlju, ali ovi su to odbijali. I tako su
poznati
europski intelektualci odluili pjeice doi do kambo-danske granice i tim
velikim spektaklom pred oima svijeta izboriti se za odobrenje da lijenici uu
u okupiranu zemlju.
Prijatelj koji je telefonirao Franzu bio je jedan od onih s kojima je nekad
marirao u povorkama parikim ulicama. U poetku je bio oduevljen njegovim
pozivom, a onda je pogledao studenticu s velikim naoalama. Sjedila je u fotelji
nasuprot njemu, a njene oi iza okruglih stakala izgledale su jo vee. Franz je
imao osjeaj da ga te oi mole neka nikamo ne putuje. Zato se ispriao
prijatelju, rekavi da je sprijeen drugim obvezama.
Poalio je im je spustio slualicu. Udovoljio je, dodue, svojoj
ovozemaljskoj ljubavnici, ali je okrenuo lea svojoj nebeskoj ljubavi. Zar
Kamboda nije varijanta Sabinine domovine? Zemlja koju je okupirala vojska

susjedne komunistike zemlje? Zemlja na koju se spustila ruska aka? Franzu se

odjednom uinilo da mu je napola zaboravljeni prijatelj telefonirao zato to mu
je ona za to dala mig.
Nebeska bia sve znaju i sve vide. Ako se ukljui u taj pohod, Sabina e ga
gledati i radovat e se. Shvatit e da joj je ostao vjeran.
Bi li se ljutila ako bih ipak poao? upitao je djevojku s naoalama, koja
je alila za svakim danom provedenim bez njega, ali nije mu bila u stanju bilo
to uskratiti.
Nekoliko dana kasnije naao se u velikom avionu na parikom aerodromu.
Bilo je tu dvadesetak lijenika i s njima pedesetak drugih intelektualaca
(profesora, pisaca, poslanika, pjevaa, glumaca i gradonaelnika). Pratilo ih je
oko etiri stotine novinara i fotografa.
15.
Avion je sletio u Bangkoku. etiri stotine sedamdeset lijenika,
intelektualaca i novinara odvezli su se u dvoranu velikog internacionalnog
hotela gdje su ih ekali drugi lijenici, pjevai, glumci i filozofi, te jo nekoliko
stotina novinara s blokovima, magnetofonima, fotografskim aparatima i
filmskim kamerama. Na dnu dvorane nalazio se podij, na podiju dugaak stol a
za stolom dvadesetak Amerikanaca, koji su ve bili poeli voditi sastanak.
Francuski intelektualci, s kojima je Franz doao, osjeali su se odgurnutima i
ponienima. Pohod u Kambodu bio je njihova zamisao, a sad odjednom
Amerikanci, kao da se to samo po sebi razumije, preuzimaju vodstvo, govore
engleski i nije im ni na kraj pameti da ih neki Francuz ili Danac moda ne
razumije. Danci su, naravno, ve odavno zaboravili da su nekad bili narod pa su
od svih Europljana samo Francuzi smogli snage protestirati. Bili su tako
principijelni da su odbili protestirati na engleskom jeziku pa su se obratili
Amerikancima na podiju svojim materinjim jezikom. Amerikanci su na njihove
rijei reagirali ljubaznim osmijesima, jer nisu razumjeli ni rijei. Francuzima
naposljetku nije preostalo drugo nego da svoju primjedbu formuliraju na engleskom. Zato se na ovom skupu govori samo engleski kad su
tu i Francuzi? upitali su.
Amerikanci su se strano zaudili tako udnoj primjedbi, ali se nisu prestali
osmjehivati i spremno su se suglasili da se sve izjave prevode. Dugo su traili
prevoditelja, a onda je sjednica konano nastavljena. Svaka reenica prevedena
je s engleskog na francuski pa je zbog toga sjednica trajala dvostruko due,
zapravo vie nego dvostruko zato to su svi Francuzi znali engleski pa su
prekidali prevoditelja, ispravljali ga i prepirali se s njim oko svake rijei.
Vrhunac sjednice bio je trenutak kad je za govornicu stala uvena amerika
glumica. Zbog nje su u dvoranu nagrnuli novi fotografi i snimatelji pa je svako
slovo koje je glumica izgovorila bilo popraeno kljo-canjem jednog aparata.
Glumica je govorila o napaenoj djeci, o barbarskom komunistikom reimu, o
pravu ovjeka na sigurnost, o ugroavanju tradicionalnih vrijednosti

civiliziranoga drutva, o nepovredivoj slobodi pojedinca i predsjedniku arteru

koji je alostan zbog onoga to se dogaa u Kambodi. Posljednje rijei
izgovorila je plaui.
U tom trenutku ustao je mladi francuski lijenik s riim brkovima i poeo
vikati: Doli smo lijeiti ljude koji umiru! Nismo doli radi slave
predsjednika artera! Ovo nije nikakav ameriki propagandni cirkus! Nismo
doli protestirati protiv komunizma, nego pomoi bolesnima!
Brkatom lijeniku pridruili su se jo neki Francuzi. Prevoditelj se uplaio i
nije se usuivao prevoditi ono to su govorili. Dvadeset Amerikanaca na podiju
ponovno su ih gledali s mnogo simpatija, osmjehujui se, a mnogi meu njima
su suglasno klimali glavama. Jedan je ak podigao stisnutu aku, jer je uo da
Eurnliani tnkn rarlp u frcnurimi L-rJpL-t-iimo oufr\r',la
......i
16.
Kako je to uope mogue da lijevi intelektualci (jer je meu njih spadao
lijenik s riim brkovima) pristanu marirati protiv interesa jedne komunistike
zemlje iako je komunizam uvijek smatran sastavnim dijelom ljevice?
U trenutku dok su postupci zemlje zvane Sovjetski Savez poprimili
skandalozni karakter, ovjek ljevice imao je dvije mogunosti: pljunuti na svoj
dosadanji ivot i prestati marirati, ili (s manje ili vie oklijevanja) uvrstiti i
Sovjetski Savez meu prepreke na putu Velikog mara i marirati dalje.
Ve sam rekao da je ki Velikog mara ono to ini ljevicu ljevicom. Identitet
kia nije dan politikom strategijom, nego slikama, metaforama, rjenikom.
Prema tome, mogue je prijei preko obiaja i marirati protiv interesa
komunistike zemlje. Nije, meutim, mogue zamijeniti rijei drugim rijeima.
Mogue je prijetiti akom vijetnamskoj vojsci, ali nije mogue uz to vikati
Dolje komunizam!". Dolje komunizam!" je, naime, parola neprijatelja
Velikog mara i onaj tko ne eli izgubiti obraz mora ostati vjeran istoi vlastita
kia.
Govorim ovo samo zato da objasnim nesporazum izmeu francuskog
lijenika i amerike glumice,
zavisti ili mizoginije. U stvarnosti, Francuz je pokazao istanan estetski
osjeaj rijei predsjednik arter", nae tradicionalne vrijednosti" i
barbarski komunistiki reim" spadale su u rjenik amerikog kia nisu imale
to traiti u kiu Velikog mara.
17.
Sljedeeg dana ujutro svi su sjeli u autobuse i odvezli se preko cijelog
Tajlanda do kambodanske granice. Uveer su stigli u neko malo selo, u kojem
je za njih iznajmljeno nekoliko kuica postavljenih na stupovima. Rijeka sklona
izlijevanju iz korita prisiljavala je ljude da ive gore, dok su dolje, ispod
stupova, bile smjetene svinje. Francuz je spavao u jednoj prostoriji s jo

etvoricom profesora. U snove mu se mijealo roktanje svinja ispod poda i

hrkanje slavnog matematiara na susjednu leaju.
Ujutro su svi ponovno sjeli u autobuse. Dva kilometra prije granice bio je
prekinut svaki promet. Dalje je vodio samo uski put do graninog prijelaza koji
je uvala vojska. Autobusi nisu mogli dalje. Kad su izali, Francuzi su
ustanovili da su ih Amerikanci opet pre-tekli i da ve ekaju postrojeni na elu
kolone. Nastupio je najtei trenutak. Ponovno je pozvan prevoditelj i prepirka se
razbuktala. Konano je postignut sporazum: na elu kolone ii e jedan
Amerikanac, jedan Francuz i jedna Kambodanka, prevoditelj. Iza njih e ii
lijenici, a zatim ostali. Amerika glumica nala se na samom zaelju.
Put je bio uzak, a s jedne i druge strane prostirala su se minska polja.
Svakoga trenutka nailazili su na prepreke betonske blokove s bodljikavom
icom i uskim prolazom izmeu njih. Morali su ii u koloni po jedan.
Oko pet metara ispred Francuza koraao je slavni njemaki pjesnik i pop
pjeva, koji je bio napisao ve devet stotina trideset pjesma o miru i protiv rata.
Nosio je na dugaku tapu bijelu zastavu, koja je pristajala uz njegovu crnu
bradu i inila ga razliitim od ostalih.
Oko te dugake povorke trkarali su fotografi i kamermani. Skljocali su i
zujali svojim aparatima, trali naprijed, zastajali, povlaili se, snimali uei i
ponovno ustajali i jurili naprijed. Povremeno bi prozvali po imenu nekoga
slavnog mukarca ili enu tako da se okrenu prema njima u trenutku kad
pritisnu okida.
18.
Neto je visjelo u zraku. Ljudi su poeli usporavati korak i osvrtati se.
Amerika glumica, kojoj su odredili mjesto na zaelju, odbila je dalje trpjeti
to ponienje i odluila je krenuti u napad. Potrala je naprijed. Bilo je to kao u
trci na pet kilometara, kada trka, koji je do tada tedio snage i drao se zaelja
grupe, odjednom izbije na elo, prestiui sve natjecatelje.
Mukarci su se u neprilici osmjehivali i sklanjali se s puta da omogue
slavnoj natjecateljici pobjedu, ali ene su poele vikati: Stanite u red! Ovo
nije parada za filmske zvijezde!
Glumica se, meutim, nije dala uplaiti i trala je dalje naprijed zajedno s
petoricom fotografa i dvojicom filmskih snimatelja.
A onda je jedna Francuskinja, profesorica lingvistike, uhvatila glumicu za
ruku i rekla joj (na stranom engleskom jeziku): Ovo je pohod lijenika koji
ele lijeiti smrtno bolesne Kambodance, a ne spektakl za filmske zvijezde!
Profesorica lingvistike tako je vrsto stegnula glumiinu ruku da se ova nije
bila u stanju otrgnuti.
r rekla je (na.,QdJLifiorn engleskom jeziku). Sudjelovala sam ve u stotinu ovakvih pohoda! Svuda je
potrebno da se vide zvijezde! To je na posao! To je naa moralna obveza!

 Govno rekla je profesorica lingvistike (na odlinom francuskom

jeziku).
Glumica ju je razumjela i zaplakala.
Ostani tako! viknuo je kamerman i kleknuo ispred nje. Glumica se
zagledala u objektiv njegove kamere, a suze su joj se kotrljale niz lice.
19.
Profesorica lingvistike naposljetku je pustila ruku amerike glumice. U tom
trenutku pozvao ju je njemaki pjeva s crnom bradom i bijelom zastavom.
Amerika glumica nije nikad ula za njega, ali u trenucima ponienja bila je
osjetljivija nego inae na svaki znak simpatije i potrala je prema njemu. Pjeva
je prebacio koplje zastave u lijevu ruku a desnu prebacio glumici preko ramena.
Oko glumice i pjevaa i dalje su skakutali fotografi i kamermani. Slavni
ameriki fotograf htio je na istoj slici uhvatiti njihova lica i bijelu zastavu, to
nije bilo nimalo lako, jer je koplje bilo dugako. Zato je krenuo natrake u
riino polje. Tako se dogodilo da je nagazio na minu. Odjeknula je eksplozija i
komadi njegovog tijela poletjeli su naokolo, kropei eurpske intelektualce
kapljicama krvi.
Pjeva i glumica se, uasnuti, nisu mogli pomaknuti s mjesta. Zatim su oboje
pogledali u zastavu. Bila je umrljana kriju. I taj ih je pogled uasnuo, ali nakon
to su jo nekoliko puta bojaljivo pogledali uvis, poeli su se osmjehivati. Bili
su ispunjeni posebnim, do tada nepoznatim, ponosom to je zastava koju nose
posveena krvliu. Krprmli <;n Halip
20.
Granicu je inila mala rijeka, koju nije bilo mogue vidjeti, jer se uz nju
protezao dug zid visine oko metar i pol, na koji su bile naslagane vree s
pijeskom kao zatita za tajlandske vojnike. Samo na jednom mjestu nije bilo
zida, na mjestu gdje je preko rijeke vodio most. Na most nitko nije smio stupiti.
Na suprotnoj strani rijeke nalazila se vijetnamska okupacijska vojska, ali se nije
mogla vidjeti. Njeni poloaji bili su savreno maskirani. Bilo je, ipak, posve
sigurno da e, im netko stupi na most, nevidljivi Vjetnamci otvoriti vatru.
Sudionici mara stajali su iza zida, podiui se na prste da vide vjetnamsku
stranu. Franz je uvukao glavu u prostor izmeu dvije vree s pijeskom,
pokuavajui vidjeti neto. Nije vidio nita, jer ga je odgurnuo jedan od
fotografa, koji je smatrao da ima vee pravo na to mjesto.
Franz je pogledao iza sebe. U kronji velikog, usamljenog stabla sjedilo je,
kao jato crnih vrana, sedam fotografa i gledalo prema drugoj obali.
U tom trenutku prevoditeljica, koja je ila na elu povorke, prinijela je ustima
veliku trubu i poela govoriti kmerskim jezikom onima na drugoj strani
rijeke. ...Qv.dk su lijenici, reklaie. i.trae doputenje za ulazak
na teritorij Kambode kako bi pruili pomo kome je potrebna; njihova akcija
ne znai politiko mijeanje u stvari zemlje, potie ih samo briga za ljudske
ivote.

S druge strane je odgovorila gotovo nevjerojatna tiina. Tiina tako potpuna

da je na sve pala tjeskoba. U toj tiini kljocanje fotoaparata zvualo je kao brujanje nekih egzotinih kukaca.
Franza je iznanada uhvatio osjeaj da je Veliki mar stigao do kraja. Oko
Europe se steu granice tiine i prostor na kojem se Veliki mar odvija samo je
mali podij usred planeta. Mase, koje su se nekad gurale oko podija, ve odavno
su se okrenule na drugu stranu i Veliki mar se nastavlja u samoi i bez publike.
Da, govori Franz sam sebi, Veliki mar se nastavlja usprkos nezainteresiranosti
svijeta, ali postaje nervozan i nesreen. Juer protiv Amerikanaca u Vijetnamu,
danas protiv Vijetnamaca u Kambodi, juer za Izrael, danas za Palestince, jue
za Kubu, danas protiv Kube, stalno protiv Amerike, stalno protiv masakra i
uvijek u znak podrke rtvama novih masakra, Europa marira, i da ne zaostane
za ritmom dogaaja i nijedan ne propusti, njen korak postaje sve bri tako da
Veliki mar postaje mar poskakujuih, uurbanih ljudi, a pozornica se
neprestano smanjuje dok se jednoga dana ne pretvori u toku bez dimenzija.
Prevoditeljica je jo jednom izgovorila svoj poziv u veliku trubu. Kao
odgovor, ponovno je zavladala neizmjerna, beskrajno ravnoduna tiina.
Franz se osvrtao naokolo. Ta utnja na suprotnoj strani rijeke udarila je sve
sudionike u lice kao amar. I pjeva s bijelom zastavom i amerika glumica
stajali su zbunjeni, izgubljeni, nisu znali to da rade.
Franz je iznenada shvatio da su svi smijeni, i on i drugi, ali ta spoznaja nije
ga odvojila od njih, nije ga ispunjavala ironijom, naprotiv, upravo u tom
trenutku osjetio je beskrajnu ljubav prema njima, ljubav kakvu osjeamo prema
ljudima za koje znamo da su osueni. Da, Veliki mar se pribliava kraju, ali zar
je to razlog da ga Franz izda? Zar se i njegov vlastiti ivot ne pribliava kraju?
Treba li se moda rugati egzibicionizmu onih koji su dopratili hrabre lijenike
do granice? Sto mogu svi ti ljudi uiniti drugo nego glumiti kazalite? Je li im
ostala neka druga mogunost?
Franz je u pravu. Mislim na urednika koji je organizirao skupljanje potpisa za
amnestiju politikih zatvorenika u Pragu. Dobro je znao da ta akcija nee
pomoi zatvorenicima. Prava svrha nije bila osloboditi zatvorenike, nego
pokazati da jo ima ljudi koji se ne
boje. To to je radio bilo je kazalite, ali druge mogunosti nije imao. Nije
mogao birati izmeu djela i teatra. Mogao je birati samo da glumi teatar ili da ne
radi nita. Postoje situacije kad su ljudi prisiljeni glumiti kazalite. Njihova
borba sa utljivom silom (sa utljivom silom na suprotnoj strani rijeke, s
policijom pretvorenom u utljive mikrofone u zidu), to je borba kazaline
druine koja je nasrnula na vojsku.
Franz je vidio svoga prijatelja sa Sorbonne kako podie pest i prijeti toj tiini
na drugoj strani.
22.
Prevoditeljica je izgovorila svoj poziv trei put.

Tiina koja joj je i ovaj put odgovorila iznenada je pretvorila Franzovu

tjeskobu u divlji bijes. Stajao je pored mosta koji je razdvajao Tajland i
Kambodu i jedva svladavao elju da istri na taj most, da vie u nebo strane
psovke i umre u prodornu prasku metaka.
Ta iznenada Franzova elja podsjea nas na neto da, podsjea nas na
Staljinova sina koji je potrao i bacio se na strujom nabijene ice, jer nije
mogao podnijeti pogled na to kako se polovi ljudske egzistencije pribliavaju i
dodiruju tako da vie nema razlike izmeu uzvienog i niskog, izmeu anela i
muhe, izmeu Boga i govna.
Franz se nije mogao pomiriti s tim da je slava Velikog mara isto to i
komina tatina onih koji koraaju u njemu i da se velianstvena buka europske
povijesti gubi u beskrajnoj tiini, tako da vie nema razlike izmeu povijesti i
utnje. U tom trenutku htio je staviti na vagu svoj vlastiti ivot kako bi dokazao
da je Veliki mar tei nego govno.
Ali ovjek nita takvo ne moe uiniti. Na jednom kraku vage bilo je govno,
na drugi je Staljinov sin bacio svoje tijelo, ali vaga se nije pokrenula.
Umjesto da pusti da ga ubiju, Franz je sagnuo glavu i krenuo s ostalima u
koloni po jedan natrag do autobusa.
23.
Svima nam je potrebno da nas netko promatra. Prema tome pod kakvom
vrstom pogleda elimo ivjeti, dijelimo se u etiri kategorije.
Prva kategorija ezne za pogledom golema mnotva anonimnih oiju, drugim
rijeima, za pogledom publike. To je sluaj njemakog pjevaa, amerike
glumice, pa i urednika s velikom bradom. Bio je naviknut na svoje itatelje i
kad su Rusi jednoga dana zabranili njegov tjednik, inilo mu se da se naao u
razrijeenoj atmosferi. Nitko nije mogao zamijeniti pogled nepoznatih oiju.
inilo mu se da e se uguiti. A onda je jednog dana postao svjestan da ga na
svakom koraku prati policija, da policija prislukuje njegove telefonske
razgovore, pa ak i da ga tajno fotografira na ulici. Anonimne oi opet su bile uz
njega i ponovno je mogao disati! Teatralano se obraao mikrofonima u
zidovima. U policiji je naao izgubljenu publiku.
Drugu kategoriju ine oni kojima je za ivot potreban pogled mnogih
poznatih oiju. To su neumorni organizatori koktel partija i veera. Sretniji su
nego ljudi iz prve kategorije, koji, kad izgube publiku, imaju osjeaj da su se u
dvorani njihova ivota ugasila sva svjetla. Gotovo svatko od njih to jednom
doivi. Ljudi druge
kategorije, nasuprot tomu, uvijek pronau neki pogled koji im je potreban.
Meu njih spadaju Marie-Claude i njena ki.
Tu je zatim i trea kategorija u koju spadaju oni koji ne mogu bez pogleda
voljena bia. Njihova situacija je opasna kao i kod ljudi iz prve kategorije. Oi

voljena bia jednom e se sklopiti i u dvorani e zavladati tama. Meu te ljude

spadaju Tereza i Toma.
Konano, tu je i etvrta kategorija, najdragocjenija, onih koji ive pod
imaginarnim pogledom neprisutnih ljudi. To su sanjari. Na primjer Franz.
Putovao je do kambodanske granice samo zbog Sabine. Autobus je poskakivao
po tajlandskoj cesti, a on je osjeao kako ona upire u njega dug pogled.
U istu kategoriju spadao je i Tomaev sin. Nazvat u ga Simon. (Radovat e
se to ima biblijsko ime kao otac.) Oi za kojima ezne su Tomaeve oi. Nakon
to se upetljao u akciju skupljanja potpisa, izbacili su ga sa sveuilita. Djevojka
s kojom je hodao bila je neakinja seoskog upnika. Oenio se njome i postao
traktorist u zadruzi, katolik-vjernik i otac. Onda je od nekog saznao da i Toma
ivi na selu i razveselio se: sudbina je uspostavila simetriju njihovih ivota. To
ga je potaklo da mu napie pismo. Nije traio odgovor. Htio je samo da Toma
skrene svoj pogled na njegov ivot.
24.
Franz i imon su sanjari u ovom romanu. Za razliku od Franza, imon nije
volio svoju majku. Od djetinjstva je traio oca. Bio je spreman vjerovati da je
neka nepravda uinjena ocu objanjenje za nepravdu koju otac ini njemu.
Nikad se nije ljutio na njega, jer nije htio biti saveznik majke koja je neprestano
ogovarala njegova oca.
ivio je s njom do svoje osamnaeste godine i poslije mature je otiao na
studij u Prag. U to vrijeme Toma je ve prao prozore. imon ga je mnogo puta
ekao, nastojei izreirati sluajan susret na ulici. Ali otac nikad nije zastao da
porazgovara s njim.
Prikljuio se bivem uredniku s velikom bradom samo zato to ga je njegova
sudbina podsjeala na oevu. Urednik nije znao Tomaevo ime. lanak o Edipu
bio je davno zaboravljen i urednik je za njega saznao tek od imona kad ga je
zamolio da i od Tomaa zatrae da potpie peticiju. Urednik je pristao samo zato
da uini radost djeaku kojeg je volio.
Kad se sjeao tog sastanka, imon se stidio svoje treme. Sigurno se nije
svidio ocu. Ali zato se otac svidio njemu. Sjeao se svake njegove rijei i sve
vie mu je davao za pravo. Posebno mu je ostala u sjeanju reenica
Kanjavati onoga tko ne zna to radi je barbarstvo." Kad mu je stric njegove
djevojke dao u ruke Bibliju, privukle su ga Isusove rijei: Oprostite im jer ne
znaju to ine." Znao je da njegov otac nije vjernik, ali u slinosti tih reenica
vidio je neto kao tajni znak: otac je suglasan s njegovim putem.
Bio je na selu ve treu godinu kad je dobio pismo u kome ga je Toma
pozvao u posjet. Susret je proao prijateljski, imon se osjeao slobodan i uope
nije mucao. Moda nije bio ni svjestan da se nisu ba najbolje razumjeli. Oko
etiri mjeseca kasnije dobio je telegram s vijeu da su Toma i njegova ena
poginuli prilikom prevrtanja kamiona u kojem su se vozili.

Tada je saznao za enu koja je nekad bila oeva ljubavnica, a sad je ivjela u
Francuskoj. Nabavio je njenu adresu. Kako je oajniki eznuo za imaginarnim
okom koje e pratiti njegov ivot, povremeno joj je pisao duga pisma.
25.
Sabina e dobivati pisma toga tunog, nepoznatog ovjeka do kraja ivota.
Mnoga od njih ostat e neproi-tana, jer je zemlja iz koje dolaze sve manje
zanima.
Starac je umro a Sabina odselila u Kaliforniju. Jo dalje na zapad, jo dalje od
eke.
Dobro prodaje svoje slike i voli Ameriku. Ali samo ono to je na povrini.
Ono to je ispod povrine za nju je tui svijet. Nema dolje ni djeda ni strica.
Strahuje od pomisli da e je zatvoriti u lijes i spustiti u ameriku ilovau.
Zato je jednoga dana napisala oporuku u kojoj je postavila zahtjev da njeno
mrtvo tijelo bude spaljeno a pepeo razbacan. Tereza i Toma su umrli u znaku
teine. Ona eli umrijeti u znaku lakoe. Bit e laka od zraka. Prema
Parmenidu, to je pretvaranje negativnog u pozitivno.
26.
Autobus se zaustavio pred hotelom u Bangkoku. Vie nitko nije imao volje za
sjednice. Ljudi su se u grupama razmiljeli gradom, neki su obilazili hramove a
neki otili u javne kue. Prijatelj sa Sorbonne pozvao je Fran-za da zajedno
provedu veer, ali Franz je elio biti sam.
Sputao se mrak, pa je izaao na ulicu. Stalno je mislio na Sabinu i osjeao na
sebi njen dugi pogled pod kojim je uvijek poinjao sumnjati sam u sebe, jer nije
znao to Sabina zapravo misli. Pa i sad ga je taj pogled poeo ispunjavati
osjeajem nelagode. Da mu se sluajno ne ruga? Da ne smatra kult koji joj
posveuje pomalo aavim? Da mu ne eli rei kako je vrijeme da konano
odraste i potpuno se posveti ljubavnici koju mu je poslala?
Zamiljao je lice s velikim okruglim naoalama. Shvatio je da je sa svojom
studenticom uistinu sretan. Putovanje u Kambodu odjednom mu se inilo
smijenim i beznaajnim. Zato je uope putovao ovamo? Sad zna. Putovao je
ovamo da bi konano shvatio kako njegov stvarni ivot, njegov jedini ivot nisu
povorke i Sabina, nego njegova djevojka s naoalama! Doputovao je ovamo da
shvati kako je stvarnost vie od sna, mnogo vie od sna!
Iz tame je izronio lik i poeo mu neto govoriti na nepoznatu jeziku.
Promatrao ga je blagonaklono i pomalo zaueno. Nepoznati mukarac se
klanjao, osmjehivao se i cijelo vrijeme neto strahovito uporno objanjavao. Sto
mu to govori? inilo se da ga nekamo poziva. Uhvatio ga je za ruku i poveo.
Franz je pomislio kako je moda nekome potrebna njegova pomo. Moda ipak
nije doputovao uzalud. Moda je pozvan da ovdje nekome pomogne.
Odjednom su se pored mukarca koji je priao pojavila jo dvojica. Jedan od
njih zatraio je na engleskom jeziku novac.

U tom trenutku djevojka s naoalama je nestala iz njegovih misli i ponovno

se u njega zagledala Sabina, nestvarna Sabina sa svojom velikom sudbinom,
Sabina pred kojom se osjeao sitnim. Njezine su ga oi promatrale gnjevno,
nezadovoljno opet je dopustio da ga prevare! Opet netko zloupotrebljava
njegovu glupu dobrotu.
Naglim pokretom istrgnuo se mukarcu koji ga je drao za rukav. Znao je da
je Sabina uvijek voljela njegovu snagu. Uhvatio je drugog mukarca za ruku
koju je ovaj bio ispruio prema njemu, vrsto je stegnuo i savrenim judo
zahvatom prebacio ovjeka preko glave.
Sad je bio zadovoljan sobom. Sabinine oi su ga neprestano pratile. Vie ga
nikad nee vidjeti poniena! Vie ga nikad nee vidjeti kako se povlai! Franz
vie nikad nee biti mekan i sentimentalan!
Ispunila ga je gotovo vesela mrnja prema tim mukarcima koji su se
namjeravali smijati njegovoj naivnosti. Stajao je blago povijen, ne sputajui
pogled s njih. Ali onda ga je neto teko pogodilo u glavu, i sruio se. Kao kroz maglu osjeao je da ga nekamo nose. A onda je poeo padati.
Osjetio je estok udar i izgubio je svijest.
Probudio se tek u genevskoj bolnici. Iznad njegova kreveta naginjala se
Marie-Claude. Htio joj je rei da ne eli njezinu nazonost. Htio je da studentici
s velikim naoalama odmah jave ta se dogodilo. Nije mislio ni na koga, samo
na nju. Htio je vikati kako ne eli vidjeti nikoga drugog, samo nju, ali je s
uasom ustanovio da ne moe govoriti. Gledao je Marie-Claude s beskrajnom
mrnjom, a onda se pokuao okrenuti prema zidu. Nije se, meutim, mogao
pomaknuti. Pokuao je okrenuti barem glavu, ali ni glavu nije mogao pokretati.
Zato je zatvorio oi, da je ne vidi.
27.
Mrtav je Franz konano pripao svojoj zakonitoj eni, kako joj nikad ranije
nije pripadao. Marie-Claude sad odluuje o svemu, preuzima na sebe
organizaciju pogreba, alje smrtovnice, kupuje vijence, naruuje kod kro-jaice
crnu haljinu, koja je zapravo vjenana haljina. Da, tek je suprugov pogreb pravo
vjenanje za suprugu, kraj ivotnog puta, nagrada za sve patnje.
Pastor je, uostalom, dobro svjestan toga i govori nad grobom o vjernoj
suprunikoj ljubavi koja je morala proi kroz mnoga iskuenja da bi za
pokojnika do kraja ostala sigurna luka u koju se mogao u posljednjem trenutku
vratiti. I Franzov kolega, kojeg je Marie--Claude zamolila da govori nad
lijesom, prije svega je odao priznanje hrabroj pokojnikovoj supruzi.
Negdje straga, naslonjena na prijateljicu, stajala je djevojka s velikim
naoalama. Nastojanje da ne zaplae i mnogo progutanih praaka uinili su da
je jo prije kraja obreda dobila greve. Savila se, uhvatila za trbuh, i prijateljica
ju je morala odvesti s groblja.
28.

im je dobio od predsjednika zadruge telegram, sjeo je na motocikl i odvezao

se u Tomaevo selo. Sam je organizirao pogreb. Na spomenik ispod oeva
imena stavio je natpis: Htio je kraljevstvo Boje na zemlji.
Zna da to otac nikad ne bi rekao tim rijeima, ali siguran je da natpis dobro
izraava ono to je otac elio. Kraljevstvo Boje znai pravdu. Toma je eznuo
za svijetom u kojem vlada pravda. Zar imon nema prava izraziti oev ivot
svojim vlastitim rjenikom? Ta to je oduvijek pravo onih koji ostaju!
Na spomeniku iznad Franzova groba pie: Povratak^ poslije dugog lutanja.
Natpis se moe shvatiti na religiozan nain: lutanje ovozemaljskim ivotom,
povratak u naruje Boje. Ali oni upueni znaju da reenica ima i svjetovni
smisao. Marie-Claude, uostalom, o tome svaki dan pria:
Franz, zlatni, dobri Franz nije izdrao krizu svojih pedesetih godina. I u
pande kakve bijedne ene je pao! Nije bila ak ni lijepa. (Jeste li zapazili one
goleme naoale, nije se vidjela iza njih!) Ali pedesetogodinjak (to nam je
svima poznato!) prodao bi vlastitu duu za komad mladog tijela. Ali samo
njegova vlastita ena zna koliko je patio zbog toga! Bile su to istinske
muke za njega! Jer Franz je u dubini due bio astan i dobar. Kako drukije
objasniti to besmisleno, oajniko putovanje nekamo u Aziju? Iao je tamo po
svoju smrt. Da, Marie-Claude to zna posve sigurno: Franz je svjesno traio
smrt. U posljednjim danima, kad je ve umirao i nije imao nikakve potrebe
lagati, htio je vidjeti samo nju. Nije mogao govoriti, ali oima joj je zahvaljivao.
Pogledom ju je molio za oprotenje. I ona mu je oprostila.
29.
to je ostalo od umiruih u Kambodi?
Jedna velika fotografija amerike glumice kako dri u naruju uto dijete.
Sto je ostalo od Tomaa?
Natpis Htio je kraljevstvo Boje na zemlji.
Sto je ostalo od Beethovena?
Smrknuti mukarac s bujnom grivom koji mranim glasom izgovara: Es
mussseinl
Sto je ostalo od Franza?
Natpis Povrata^ poslije dugog lutanja.
I tako dalje i tako dalje. Prije nego to budemo zaboravljeni, bit emo
pretvoreni u ki. Ki je prijelazna stanica izmeu postojanja i zaborava.
SEDMI DIO
KARENJINOV OSMIJEH
7.
Kroz prozor se pruao pogled na padinu obraslu nakrivljenim stablima
jabuka. Iznad padine horizont je zatvarala uma a krivulja brda vukla se u
daljinu. Na veer se na blijedo nebo penjao bijeli Mjesec i to je bio trenutak kad
je Tereza izlazila na prag. Mjesec na jo nezamraenu nebu doima se poput

lampe koju su ujutro zaboravili ugasiti pa je cijeloga dana svijetlila u sobi

mrtvih.
Iskrivljene jabuke rasle su na padini i ni jedna od njih nije mogla otii s
mjesta na kome je izrasla, kao to ni Tereza i Toma nee moi vie nikad otii
iz ovoga sela. Prodali su automobil, televizor, radio, samo da bi mogli kupiti
kuicu s vrtom od seljaka koji je elio odseliti u grad.
ivjeti na selu bila je jedina mogunost bjega koja im je preostala, jer je u
selu vladala stalna nestaica ljudi, a stanova je bilo dovoljno. Nitko nije bio
zainteresiran za ispitivanje politike prolosti ovjeka spremnog raditi na polju
ili u umi. Takvima nitko nije za-vidio.
Tereza je bila sretna to su otili iz grada s pijanim gostima u baru i
nepoznatim enama koje su ostavljale u Tomaevoj kosi miris svoga krila.
Policija je prestala brinuti za njih i sluaj s inenjerom stopio se u jedno sa scenom na
Petrinu, tako da gotovo vie nije znala to je san a to stvarnost. (Uostalom, je li
inenjer zaista bio u slubi tajne policije? Moda je bio, moda i nije. Mukarci
koji za ljubavne sastanke koriste posuene stanove, i koji ne vole s istom enom
voditi ljubav vie puta, i nisu tako dragocjeni.)
Tako je Tereza bila sretna i imala je osjeaj da je blizu cilja bila je zajedno
s Tomaem i bili su sami. Sami? Moram biti precizniji. To to sam nazivao
samoom znai da su prekinuli sve veze s dotadanjim prijateljima i
poznanicima. Presjekli su svoj ivot kao da je traka od tkanine. Ali zato su se
dobro osjeali u drutvu stanovnika sela s kojima su radili i koje su katkad
posjeivali u njihovim domovima ili pozivali k sebi.
Onoga dana kad je u toplicama s ruskim imenima ulica upoznala
predsjednika ovdanje zadruge, Tereza je u sebi iznenada otkrila sliku sela koju
su u njoj ostavile uspomene na proitano ili njeni preci svijet zajednitva u
kojem su svi velika obitelj povezana zajednikim interesima i navikama: svake
nedjelje misa u crkvi, krma u kojoj se sastaju mukarci bez ena, dvorana u
istoj krmi gdje subotom svira kapela i itavo selo plee.
Selo u komunistikoj zemlji, meutim, vie nije slino toj prastaroj slici.
Crkva se nalazila u susjednoj opini i nitko u nju nije iao, krma je pretvorena
u uredsku zgradu, mukarci se nisu imali gdje sastajati i piti pivo, mladi nisu
imali gdje plesati. Crkvene blagdane bilo je zabranjeno slaviti, a dravni
praznici nisu nikoga zanimali. Kino se nalazilo u gradiu udaljenu dvadeset
kilometara. I tako su se poslije radnoga dana, u toku kojeg su se ljudi veselo
dovikivali i avrljali u
minutama nreaha svi zatvarali u refiri 7ida svniih kn-a, ispunjenih modernim pokustvom iz kojeg je izbijao neukus kao propuh, i
sjedali pred osvijetljene ekrane televizora. Nisu pozivali jedni druge u posjet,
tek tu i tamo poneko bi skoknuo do susjeda na par rijei prije veere. Svi su

sanjali o tome da odsele u grad. Selo im nije prualo nita to bi barem malo
podsjealo na zanimljiv ivot.
I moda je upravo zato to tu nitko nije htio pustiti korijenje drava postupno
gubila vlast nad selom. Poljoprivredniku koji nije vie vlasnik zemlje, koji je
samo radnik na polju, nije stalo ni do krajolika ni do posla, nema to izgubiti,
nema zbog ega strahovati. Zbog te ravnodunosti selo je sauvalo znatnu mjeru
autonomije i slobode. Predsjednika zadruge nitko nije imenovao (kao direktore
u gradovima), nego su ga birali sami zadrugari iz svojih redova.
Kako su svi eljeli otii sa sela, Tereza i Toma imali su meu njima sasvim
poseban poloaj doli su dobrovoljno. A kako su ostali koristili svaku priliku
da odu barem na jedan dan u neki od oblinjih gradova, Terezi i Tomau bilo je
dovoljno da budu tamo gdje jesu pa su ubrzo bolje upoznali stanovnike sela
nego to su se oni poznavali meusobno.
Osobito je predsjednik zadruge postao njihovim istinskim prijateljem. Imao
je enu, etvero djece i prase, koje je dresirao kao psa. Prase se zvalo Mefisto i
bilo je glavna atrakcija i ponos sela. Izvravalo je nareenja, bilo je isto i
ruiasto i hodalo na svojim papcima kao ena irokih bedara na visokim
potpeticama.
Kad je Karenjin prvi put ugledao Mefista, bio je strahovito uzbuen i dugo ga
je obilazio i njuio. Ubrzo se, meutim, sprijateljio s njim i davao mu prednost
pred seoskim psima, koje je prezirao, jer su bili vezani
za kuicu i lajali, neprestano i bez razloga. Karenjin je pravilno shvatio
vrijednost posebnosti i mogao bih rei da je cijenio to svoje prijateljstvo s
prasetom.
Predsjednik zadruge bio je sretan to moe pomoi svom nekadanjem
lijeniku, ali ujedno i nesretan to za njega ne moe uiniti vie. Toma je
postao voza kamiona i prevozio alat i zadrugare na polja.
Zadruga je imala etiri velike staje s kravama i jednu manju s etrdeset
junica. O njima se brinula Tereza i dva puta dnevno ih izvodila na pau. Budui
da su oblinje i lako dostupne livade bile namijenjene ko-nji, Tereza je sa
stadom morala odlaziti na okolne breuljke. Junice su postupno pasle travu na
udaljenim panjacima i Tereza je tako s njima obila itav prostrani predio oko
sela. Kao nekad u malom gradu, uvijek je u ruci nosila knjigu, pa ju je otvarala i
itala dok su junice pasle.
Karenjin ju je uvijek pratio. Nauio je lajati na mlade krave koje su bile
previe nestane i htjele se udaljiti od ostalih, i radio je to oigledno s
uivanjem. Bio je od njih troje sigurno najsretniji. Njegova funkcija straara
sata" nije nikad bila toliko potovana kao tu, gdje nije bilo mjesta
improvizacijama. Vrijeme u kojem su Tereza i Toma tu ivjeli pribliavalo se
pravilnosti njegova vremena.
Jednoga dana poslije ruka (to je bilo vrijeme kad su imali dva slobodna sata)
izali su svo troje proetati po padnini iznad kue.

 Ne svia mi se kako tri rekla je Tereza.

Karenjin je vukao stranju nogu. Toma se sagnuo i opipao mu stranju apu.
Otkrio je na nozi malu izboinu.
Sljedeeg dana stavio ga je pored sebe na sjedalo
* 'j K i r i L- n
je ivio veterinar. Ponovno ga je posjetio tjedan dana kasnije i vratio se kui s
vijeu da Karenjin ima rak.
Tri dana nakon toga ga je operirao, zajedno s veterinarom. Kad ga je dovezao
kui, Karenjin se jo nije bio sasvim probudio iz narkoze. Leao je pored
njihova kreveta na tepihu i cvilio, otvorenih oiju. Na nozi je imao na jednom
mjestu obrijano krzno i rez sa est avova.
Pokuao je ustati, ali nije mogao.
Tereza se uplaila da vie nee moi hodati.
Ne boj se rekao je Toma. Jo je omamljen od narkoze.
Pokuala ga je podignuti, ali je iskesio zube. Jo nikad se nije dogodilo da
pokua ugristi Terezu!
Ne zna tko si rekao je Toma Nije te prepoznao.
Poloili su ga pored postelje, gdje je ubrzo zaspao. Zaspali su i oni.
Bila su tri sata ujutro kad ih je probudio. Vrtio je repom i gazio po Terezi i
Tomau. Mazio se, divlje i nezasitno.
I to se jo nikad nije dogodilo da ih probudi! Uvijek je ekao da se oni
probude, i tek tada se usuivao skoiti na njihov krevet.
Ovaj put, kad se usred noi potpuno osvijestio, nije se mogao svladati. Tko
zna iz kakvih daljina se vratio! Tko zna s kakvim se utvarama borio! I kad je
vidio da je kod kue i prepoznao svoje najblie, morao je podijeliti s njima tu
svoju golemu radost, radost zbog povratka i ponovna roenja.
2.
Odmah na poetku Knjige postanka pie da je Bog stvorio ovjeka kako bi
mu povjerio vladavinu nad pticama, ribama i ivotinjama. Naravno, Knjigu
postanka je pisao ovjek, a ne konj. Nije nimalo sigurno da je Bog povjerio
vladavinu nad drugim stvorenjima upravo ovjeku. Prije se ini da je ovjek
izmislio Boga da bi uzurpiranu vladavinu nad kravom i konjem pretvorio u
svetu stvar. Da, pravo ovjeka da ubije jelena ili kravu je jedino u emu se
itavo ovjeanstvo slae ak i dok vodi najkrvavije ratove.
To pravo nam se ini kao neto samo po sebi razumljivo, jer se na vrhu
hijerarhije nalazimo mi. Bilo bi, meutim, dovoljno da se u igru umijea netko
trei, recimo posjetitelj s drugog planeta, kome je Bog rekao ,yiadat e nad
biima sa svih zvijezda!", pa da sve to je u Postanku bilo samo po sebi
razumljivo postane problematino. ovjek kojeg Marsovac bude upregao u kola
ili kojeg neko stvorenje s Mlijene staze bude peklo na ranju moda e se

sjetiti teleih kotleta koje je bio naviknut vidjeti u svom tanjuru i zamolit e
(prekasno!) kravu da mu oprosti.
Tereza ide za stadom junica, tjera ih pred sobom, svakoga trenutka mora neku
od njih upozoravati na red,
jer su mlade krave razdragane i sklone pobjei s puta u polje. Karenjin je
prati. Ve dvije godine vodi s njom svakoga dana junice na pau. Uvijek ga je
zabavljalo da bude strog prema njima, da laje na njih i grdi ih. (Njegov Bog mu
je povjerio da vlada nad kravama i on je bio ponosan na to.) Ovaj put se, na
alost, kree s naporom, skakue na tri noge; na etvrtoj ima ranu koja
neprestano krvari. Tereza se svaki as saginje i miluje ga po leima. Za
etrnaest dana poslije operacije postalo je oigledno da proces nije zaustavljen i
da e Kare-njinu iz dana u dan biti sve gore.
Usput susreu susjedu koja u gumenim izmama uri u staju. Susjeda zastaje.
Sto je s vaim psiem? Nekako epa! Tereza kae: Ima rak. Gotov je.
Osjea kako joj se stee grlo i ne moe govoriti. Susjeda vidi suze u
Terezinim oima i ljuti se.
Zaboga, neete valjda plakati zbog psa! Govorei to, ona ne misli nita
loe, to je dobra ena i eli svojim rijeima utjeiti Terezu. Tereza to zna,
uostalom ve je dosta dugo na selu da shvati kako seljaci, kada bi svakog svog
kunia voljeli kao ona Karenjina, ne bi mogli nijednog ubiti i pomrli bi od gladi
zajedno sa svojim ivotinjama. Ipak joj susjedine rijei zvue neprijateljski.
Znam odgovara bez protesta, ali odmah se okree i odlazi dalje cestom.
Osjea se osamljenom s tom svojom ljubavi prema psu. S tunim osmijehom
govori sama sebi kako je mora skrivati briljivije nego to bi morala kriti
nevjeru. Ljudi se zgraavaju nad ljubavlju prema psu. Kad bi susjeda saznala da
Tereza vara Toma-a, veselo bi je, zavjereniki, potapala po leima.
Ide dalje sa svojim junicama, koje se taru jedne o druge bokovima, i govori
sebi da su to uistinu drage ivotinje. Mirne, nimalo zlobne, ponekad djetinjasto
rloir
-lit- rl,L> kalili ^Atii r^c
-.a:
na koje se pretvaraju da nisu starije od etrnaest. Nema ganutljivijeg prizora
od krava kad se igraju. Tereza ih promatra sa simpatijama i govori sebi (ta
misao joj se ve dvije godine neprestano vraa) kako ljudi parazitski ive na
kravama kao trakavica u ovjeku; pripili su se uz njihova vimena kao pijavice.
ovjek je parazit krave, tako bi u svom prirodopisu definirao ovjeka neki neovjek. Tu definiciju, moemo, naravno, shvatiti kao alu i pristojno joj se
nasmijati. Ali Tereza se, koja posve ozbiljno razmilja o njoj, nalazi na klizavu
terenu; njene misli su opasne i udaljavaju je od ovjeanstva. Ve u Postanku
Bog je dao ovjeku vladavinu nad ivotinjama, premda to moemo shvatiti i
tako da mu je tu vladavinu samo povjerio. ovjek nije postao vlasnik, nego

samo upravitelj planeta, koji e jednom morati podnijeti raun o svojim

postupcima. Descartes je uinio odluan korak dalje uinio je od ovjeka
gospodara i vlasnika prirode". I to je sigurno u nekoj dubokoj vezi s
injenicom da je upravo on definitivno odbio mogunost da ivotinje imaju
duu ovjek je vlasnik i gospodar, dok je ivotinja, kae Descartes, samo
automat, oivljeni stroj, machina animata". Ako ivotinja civili, to nije pla, to
je samo kripanje mehanizma koji ne funkcionira pravilno. Kad kota kripi, to
ne znai da kola pate, nego da nisu podmazana. Isto tako treba shvatiti i
cviljenje ivotinja i ne alostiti se nad psom kojeg u laboratoriju ivog reu na
komade.
Junice pasu na livadi, Tereza sjedi na panju a Karenjin sjedi pored nje s
glavom poloenom na njeno koljeno. I Tereza se sjea kako je jednom, moda
prije deset godina, proitala u novinama kratku vijest u nekom ruskom gradu
pobili su sve pse. Ta vijest, neupadljiva i naizgled nevana, uinila je da prvi put
osjeti ..strah od te velike susiedne zemlie.
Ta vijest kao da je bila nagovjetaj svega to e doi. U prvim godinama
poslije ruske invazije jo se nije moglo govoriti o teroru. Budui da je praktino
cijeli narod bio protiv okupacijskog reima, Rusi su morali pronai meu
esima nove ljude i izgurati ih na vlast. Ali gdje da ih trae kad su vjera u
komunizam i ljubav prema Rusiji bile mrtve? Traili su ih medu onima koji su u
sebi nosili elju da se zbog neega osvete ivotu. Trebalo je sjediniti njihovu
agresivnost, uzgajati je i odravati u stanju pripravnosti. Trebalo je uvjebavati
je na provizornim ciljevima. Tim su ciljem postale ivotinje.
Novine su u to vrijeme poele objavljivati cikluse lanaka i organizirati
anketiranje itatelja. Tailo se, na primjer, da u nekom gradu budu istrijebljeni
golubovi. I bili su istrijebljeni. Ali glavna kampanja bila je usmjerena protiv
pasa. Ljudi su bili jo oajni zbog katastrofe koja ih je pogodila okupacijom, ali
novine, radio i televizija govorili su samo o psima koji zagauju plonike i
parkove, ugroavajui zdravlje djece, koji su potpuno beskorisni, a ljudi ih ipak
hrane. Stvorena je takva psihoza da se Tereza bojala da nahukana masa ne
uini kakvo zlo Karenjinu. Tek se godinu dana poslije nagomilana (i na
ivotinjama istrenirana) zloba usmjerila na svoj pravi cilj na ljude. Poelo je
izbacivanje iz slube, uhienja, poeli su sudski procesi. ivotinje su mogle
odahnuti.
Tereza miluje Karenjina po glavi koja nepomino poiva na njezinu koljenu.
Govori u sebi otprilike ovo: lijepo se odnositi prema drugom ovjeku, nema
niega osobitog u tome. Tereza se mora odnositi pristojno prema ostalim
stanovnicima sela, jer u suprotnom ne bi mogla ivjeti na selu. ak se i prema
Tomau mora

neemo moi sa sigurnou ustanoviti u kojoj su mjeri nai odnosi prema

drugim ljudima posljedica naih osjeaja, ljubavi, mrnje, dobrote ili zlobe, a u
kojoj su mjeri predodreeni odnosom snaga izmeu pojedinaca.
Stvarna dobrota ovjeka moe se pokazati u svoj svojoj istoi i slobodi samo
u odnosu prema nekome tko ne posjeduje nikakvu mo. Pravi ispit ljudskog
morala, onaj osnovni (iskren tako duboko da izmie naem pogledu) jest u
odnosu ovjeka prema onima koji su mu preputeni na milost i nemilost
prema ivotinjama. A ba je tu dolo do fundamentalnog debakla ovjeka, u toj
mjeri elementarnog da su iz njega proizali svi ostali.
Jedna od junica prila je Terezi, zastala i dugo je promatrala krupnim smeim
oima. Tereza ju je poznavala. Nazivali su je Marketa. Htjela je dati imena svim
svojim junicama, ali nije stigla. Bilo ih je previe. Nekada davno, sigurno prije
vie od etrdeset godina, sve krave u tom selu imale su imena. (A ako je ime
znak prisutnosti due, moemo rei da su ga imale usprkos Descartesu.) A onda
su sela pretvorena u velike zadrune tvornice i krave su poele provoditi cijeli
ivot u svoja dva kvadratna metra staje. Od tada vie nemaju imena, pretvorene
su u machina animata". itav se svijet suglasio s Descartesom.
Stalno mi je pred oima Tereza kako sjedi na panju, miluje Karenjina po glavi
i razmilja o debaklu ovjeanstva. A onda se preda mnom pojavljuje druga
slika: Nietzsche u Torinu izlazi iz svog hotela. Vidi pred sobom konja i koijaa
koji ga udara biem. Nietzsche prilazi konju i pred zauenim koijaem grli ga
oko vrata i plae.
Bilo je to 1889. godine i Nietzsche se ve bio udaljio od liudi. Drueim
rijeima, rada ie hnkrmla nipgova duevna bolest. Ali upravao zato mi se ini da njegova gesta ima mnogo
dublji smisao. Nietzsche je priao konju da zatrai od njega oprotenje za
Descarte-sa. Njegovo ludilo (prema tome, definitivni razlaz s ovjeanstvom)
poelo je u trenutku kad je zaplakao nad konjem.
A to je onaj Nietzsche kojeg volim isto kao to volim Terezu, na ijim
koljenima poiva glava na smrt bolesna psa. Vidim ih jedno pored drugog
oboje silaze s ceste po kojoj ovjeanstvo, gospodar i vlasnik prirode",
mariraju naprijed.
3.
Karenjin je rodio dvije kifle i jednu pelu i sad zauen promatra svoje
neobino potomstvo. Kifle su bile mirne, ali pela se motala naokolo,
omamljena, a onda je uzlet-jela i nestala.
To je bio san to ga je sanjala Tereza. im se probudila, ispriala ga je
Tomau, i oboje su u njemu pronali neto kao utjehu san je Karenjinovu
bolest pretvorio u trudnou, a drama poroaja imala je smijean i istodobno
njean ishod: dvije kifle i jednu pelu.
Ponovno ju je obuzela posve nelogina nada. Ustala je i odjenula se. I ovdje
na selu njezin je dan poinjao odlaskom u trgovinu po mlijeko, kruh i kifle. Ali

ovaj put, kad je pozvala Karenjina da poe s njom, jedva je podigao glavu. To je
bilo prvi put da odbije sudjelovanje u obredu na kojem je sam nekad bezuvjetno
inzistirao.
I tako je otila bez njega. A gdje je Karenjin? upitala ju je prodavaica,
koja je ve bila pripremila kiflu za njega. Kiflu je ovaj put odnijela Tereza u
torbi. Ve na ju je vratima izvukla i pokazala je Karenjinu. Htjela je da doe po
nju. Ali on je i dalje nepomino leao.
Toma je vidio koliko je Tereza nesretna. Zato je sam uzeo kiflu u usta i stao
na sve etiri ispred Karenjina. Zatim je polako krenuo prema njemu.
Karenjin ga je promatrao, inilo se da mu je u oima zasvjetlucala iskra
zanimanja, ali nije ustao. Toma je licem gotovo dodirnuo njegovu njuku. Ne
pokreui tijelo, pas je zubima dohvatio dio kifle koji je strao iz Tomaevih
usta. U tom trenutku Toma je ispustio kiflu, preputajui je Karenjinu. Zatim
se, i dalje na sve etiri, povukao i poeo reati. Pretvarao se kako ne namjerava
prepustiti kiflu bez borbe. Pas je na to odgovorio gospodaru rezanjem.
Konano! To je bilo ono na to su ekali! Karenjin jo ima volje igrati se!
Karenjin jo eli ivjeti!
To je rezanje bilo Karenjinov osmijeh i htjeli su da taj osmijeh traje to due.
Zato mu je Toma ponovno priao na sve etiri i dohvatio zubima vrh kifle koji
je pas drao u gubici. Glave su im bile jedna uz drugu. Toma je osjeao miris
pseeg daha a po licu su ga kakljale duge dlake to su Karenjinu rasle oko
njuke. Pas je jo jednom zareao i trgnuo glavom. Svakome od njih ostala je u
zubima polovica kifle. A onda je Karenjin uinio staru greku. Ispustio je svoj
komad kifle i pokuao se domoi polovice koju je u zubima drao njegov
gospodar. Zaboravio je, kao uvijek, da Toma nije pas i da ima ruke. Toma nije
ispustio kiflu iz usta, ali zato je uzeo rukom isputenu Karenjinovu polovicu.
Zaboga, Toma, ta nee mu uzeti kiflu viknula je Tereza.
Toma je poloio obje plovice kifle na pod pored Karenjina, koji je brzo
progutao jednu od njih, a drugu dugo i demonstrativno drao u zubima, kao da
se hvali kako je pobijedio u sukobu oko kifle.
Promatrali su ga i ponovno govorili kako se Karenjin osmjehuje i kako, dok
se osmjehuje, ima razloga ivjeti, iako je osuen na smrt.
Sljedeega dana se, uostalom, uinilo da se njegovo stanje poboljava.
Objedovali su. To je bilo doba kad su oboje imali slobodno vrijeme, pa su
izlazili proetati. Karenjin je to znao i uvijek nemirno trakrao oko njih. Ali ovaj
put, kad je Tereza uzela u ruku ogrlicu i uzicu, samo ih je pogledao, ne
pomiui se. Stajali su iznad njega nastojei se drati (zbog njega i radi njega)
veselo, kako bi mu barem malo popravili raspoloenje. Tek nakon nekoliko
trenutaka, kao da se saalio, doskakutao je do njih na tri noge i pustio da mu
Tereza stavi ogrlicu.

 Tereza rekao je Toma znam da si zamrzila fotoaparat, ali danas ga

ponesi!
Tereza ga je posluala. Otvorila je ormar da potrai ve zaboravljeni
zametnuti fotoaparat, a Toma je dodao: Jednom e nam te fotografije
donositi mnogo radosti. Karenjin je bio dio naega ivota.
Kako to, bio} rekla je Tereza kao da ju je zmija ugrizla. Aparat je leao
pred njom na dnu ormara, ali nije se sagnula da ga uzme. Neu ga ponijeti.
Ne elim misliti na to kako Karenjina nee biti. A ti o njemu ve govori u
prolom vremenu!
Ne ljuti se rekao je Toma.
Ne ljutim se rekla je Tereza blago. I ja sam ve mnogo puta uhvatila
sebe kako mislim o njemu u prolom vremenu. Ve mnogo puta sam morala
pod-viknuti sama sebi. I upravo zato neu ponijeti aparat.
etali su cestom utei. utjeti je bio jedini nain da misle o Karenjinu u
prolom vremenu. Nisu odvajali pogled od njega, neprestano su bili s njim.
ekali su da se osmjehne. Ali on se nije osmjehivao, samo je
Strnllivo iao sfalnn na tri nnrrp........
On to ini nama za ljubav rekla je Tereza. Nije htio ii u etnju.
Poao je samo zato da nama uini radost.
To to je rekla bilo je tuno, ali su ipak, premda toga nisu bili svjesni, bili
sretni. Bili su sretni ne usprkos tuzi nego zahvaljujui tuzi. Drali su se za ruke,
a pred sobom su oboje imali istu sliku: psia koji epa, psia koji predstavlja
deset godina njihova ivota.
etali su jo malo, a onda je, na njihovo veliko razoaranje, Karenjin zastao i
okrenuo se. Morali su se vratiti.
Moda toga istog dana ili sutradan, Tereza je neoekivano ula u Tomaevu
sobu i vidjela kako ita neko pismo. uo je kad su se vrata otvorila i gurnuo
pismo u stranu, meu ostale papire. To joj nije promaklo. Kad je odlazila,
zapazila je kako Toma neupadljivo gura pismo u dep. Zaboravio je, meutim,
kuvertu. Kad je ostala sama, dobro ju je prouila. Adresa je bila napisana
nepoznatim, prilino kitnjastim rukopisom, za koji je zakljuila da je enski.
Kad su se poslije sreli, upitala ga je posve leerno, je li stigla kakava pota.
Nije rekao je Toma, i Terezu je obuzelo oajanje, oajanje utoliko gore
to se ve bila odvikla od njega. Ne, nije pomislila kako Toma ima neku tajnu
ljubavnicu. To je bilo praktino nemogue. Zna kako provodi svaki slobodan
trenutak. Ali ini se da je ostala neka ena u Pragu na koju misli i do koje mu je
stalo iako mu ne moe ostavljati miris svoga krila u kosi. I ne pomilja da bi je
Toma mogao zbog te ene ostaviti, ali ima osjeaj da je srea dviju posljednjih
godina, koje su proveli na selu, ponovno oskrvnuta laima.
Vraa joj se stara misao: Njen dom nije Toma, nego Karenjin. Tko e
navijati sat njihovih dana kad nie^a vie ne bude?

Tereza je mislima bila u budunosti, u budunosti bez Karenjina, i osjeala se

u njoj osamljenom.
Karenjin je leao u kutu i cvilio. Tereza je otila u vrt. Gledala je u travu
izmeu dvije jabuke i zamiljala kako e tu sahraniti Karenjina. Zarila je
potpeticu u zemlju i nacrtala njome u travi pravokutnik. To je bilo mjesto za
njegov grob.
to to radi upitao je Toma, koji je, nezapaen, priao dok je to radila,
iznenadivi je kao ona njega prije nekoliko sati dok je itao pismo.
Nije mu odgovorila. Zapazio je kako joj se opet, poslije dugog vremena, tresu
ruke. Uhvatio ju je za ruke. Istrgla se.
Je li to grob za Karenjina? Nije odgovorila.
Njezina utnja ga je ivciranja. Predbacuje mi da o njemu govorim u
prolom vremenu, a to radi ti? prasnuo je. Ti ga ve sahranjuje!
Okrenula mu je lea i otila u kuu.
Toma je otiao u svoju sobu i zalupio za sobom vrata.
Tereza ih je otvorila i rekla: Ako ve uvijek misli samo na sebe, bar sad
bi mogao malo misliti i na njega. Spavao je i probudio si ga! Sad e opet cviliti.
Znala je da postupa nepravedno (pas nije spavao), znala je da se ponaa kao
primitivna ena koja eli raniti i zna kako se to radi.
Toma je na prstima uao u sobu u kojoj je leao Karenjin, ali ona ga nije
htjela ostaviti nasamo s njim. Oboje su se nagnuli nad njega, svatko s jedne
strane. U tom zajednikom pokretu nije bilo pomirenja. Naprotiv. I ona i on bili
su sami. Tereza sa svojim psom, Toma sa svojim psom.
Bojim se da e tako razdvojeni, jedno i drugo L PStatLuz nieea do
Dosliedniepa trenutka.
.. ,
4.
Zato je Terezi tako vana rije idila?
Mi koji smo odgojeni na mitologiji Starog zavjeta moemo rei da je idila
slika koja je ostala u nama kao uspomena na Raj ivot u Raju nije bio slian
pravocrtnom kretanju koje nas vodi u nepoznato, nije bio pustolovina. Kretao se
u krugu meu poznatim stvarima. Njegova jednolinost nije donosila dosadu,
nego sreu.
Dok je ovjek ivio na selu, u prirodi, okruen domaim ivotinjama, u
naruju godinjih doba i njihova ponavljanja, u svemu tome je stalno postajao
stanovit odraz one rajske idile. Zato je Tereza, kad je u toplicama susrela
predsjednika zadruge, iznenada ugledala pred sobom sliku sela (sela u kome
nikad nije ivjela, koje nije poznavala) i bila je oarana. Osjeala se kao da
gleda unazad, prema izgubljenu Raju.
Kad se u Raju Adam nagnuo nad izvor jo nije znao da vidi sebe. Ne bi
shvatio Terezu kad je kao djevojka stajala pred zrcalom nastojei kroz tijelo
vidjeti svoju duu. Adam je bio kao Karenjin. Tereza se esto zabavljala tako da
ga je vodila pred zrcalo. Nije poznavao svoju sliku i odnosio se prema njoj s
nevjerojatnom ravnodunou i nemarom.

Usporedba Karenjina i Adama dovodi me na misao da u Raju ovjek jo nije

bio ovjek. Preciznije reeno, ovjek jo nije bio izbaen u putanju ovjeka. Mi
smo ve odavno izbaeni i letimo kroz prazninu vremena koje se odvija
pravocrtno. Ipak, u nama jo postoji tanka vrpca koja nas vezuje za daleki
magloviti Raj u kojem se Adam naginje nad izvor i, posve razliit od Narcisa,
ne sluti da je blijeda, uta mrlja to se pojavila u vodi zapravo on. enja za
Rajem je enja ovjeka da ne bude ovjek.
Kad je kao dijete nalazila majine uloke umrljane menstrualnom krvlju,
osjeala je gaenje i mrzila majku zbog toga to nema dovoljno stida i sakrije
ih. Ali i Karenjin, koji je bio kuja, imao je menstruacije. Dolazile su jednom u
pola godine i trajale etrnaest dana. Da ne prlja stan, Tereza mu je stavljala
izmeu nogu veliki komad vate i navlaila mu svoje stare gaice, koje je
dugakom vrpcom vjeto vezivala da mu ne spadnu. I punih etrnaest dana se
smijala njegovoj garderobi.
Kako to da je menstruacija u psa budila u njoj veselu njenost, dok joj se
vlastita menstruacija gadila? ini mi se da je odgovor jednostavan: pas nije
nikad bio istjeran iz Raja. Karenjin ne zna nita o dvojnosti tijela i due i ne zna
za gaenje. Zato se s njim Tereza osjea tako dobro i smireno. (I zato je tako
opasno pretvarati ivotinju u machina animata a kravu u automat za proizvodnju
mlijeka; ovjek tako presijeca nit koja ga je vezala za Raj pa ga, u toku leta kroz
prazninu vremena, nita nee moi zaustaviti ni utjeiti.)
Iz tih zbrkano nabacanih ideja iskrsava pred Ter-zom bogohulna misao, koje
se nikako ne moe osloboditi: ljubav koja je vee za Karenjina ljepa je od one
koia nostoii izmeu me i Tomaa. T.iena. ne i vea.
Tereza ne eli optuivati ni Tomaa ni sebe, ne eli tvrditi da bi se mogli vie
voljeti. Umjesto toga, ima dojam da je ljudski par stvoren tako da njihova ljubav
bude a priori gore vrste nego to moe biti (barem u najboljem sluaju) ljubav
izmeu ovjeka i psa, taj bizarni odnos u povijesti ovjeka, koji Stvoritelj
vjerojatno nije planirao.
Ta ljubav je bez interesa Tereza nita ne trai od Karenjina. Ne trai od
njega ni ljubav. Nikad sebi nije postavljala pitanja koja toliko mue ljudske
parove: voli li me? Je li volio nekoga vie od mene? Voli li on mene vie nego
to ja volim njega? Moda sva ta pitanja to se postavljaju u ljubavi, koja je
mjere, ispituju, prouavaju, sasluavaju, u stvari u samom poetku unitavaju
ljubav.
Moda nismo u stanju voljeti se upravo zato to elimo biti voljeni, to jest
zato to od onoga drugog traimo neto (ljubav), umjesto da mu prilazimo bez
zahtjeva i elimo samo njegovu prisutnost.
I jo neto Tereza je prihvatila Karenjina onakvog kakav je bio, nije ga
htjela mijenjati prema svom liku, unaprijed se suglasila s njegovim pseim
svijetom, nije mu ga pokuavala uzeti, nije bila ljubomorna na njegove tajne

interese. Trudila se oko njega ne zato da ga promijeni (kao to mu eli

promijeniti svoju enu, a ena mua), nego samo zato da ga naui elementarni
jezik koji e im omoguiti sporazumijevanje i zajedniki ivot.
Naposljetku, ljubav prema psu je dobrovoljna, nitko joj je nije nametnuo.
(Tereza ponovno misli na majku i svega joj je ao: Da je majka bila jedna od
nepoznatih ena iz sela, moda bi joj njena vesela grubost bila simpatina! Ah,
da je majka bila neka strana ena!
crte njezina lica i konfiscirala njezino ja. Ali najgore je bilo to to ju je stara
zapovijed Ljubi oca i majku..." prisiljavla da bude suglasna s tom okupacijom,
da tu agresiju naziva ljubavlju! Majka nije bila kriva to se Tereza razila s
njom. I nije se razila s njom zbog toga to je majka bila takva kakva je bila,
nego zato to je bila majka.)
Glavno je, meutim, da ni jedan ovjek ne moe donijeti drugom idilu na
poklon. To moe samo ivotinja, zato to nije bila istjerana iz Raja. Ljubav
izmeu ovjeka i psa je idilina. U njoj nema konflikta, nema munih scena,
nema razvoja. Karenjin je okruio Terezu i Tomaa svojim ivotom zasnovanim
na ponavljanju i oekivao je od njih isto.
Da je Karenjin bio ovjek a ne pas, sigurno bi ve odavno rekao Terezi:
Molim te, vie me ne zabavlja svaki dan nositi kiflu u zubima. Zar ne moe za
mene izmisliti neto novo?" U toj je reenici obuhvaena itava sudbina
ovjeka. Ljudsko vrijeme se ne okree u krugu, nego juri po ravnoj crti naprijed.
To je razlog zato ovjek ne moe biti sretan, jer je srea enja za
ponavljanjem.
Da, srea je enja za ponavljanjem, govori sebi Tereza.
Kad predsjednik zadruge izae poslije rada u etnju sa svojim Mefistom i
sretne Terezu, nikad ne propusti rei: Gospoo Tereza! Zato ga nisam
upoznao ranije? Zajedno bismo se udvarali djevojkama! Dvojici takvih prasaca
nijedna ena ne bi odoljela!" Njegov prasac bio je uvjeban da poslije tih rijei
zaroke. Tereza se smijala iako je unaprijed znala to e predsjednik rei.
Ponavljanjem vic ne gubi nita od svoga arma. Naprotiv. U kontekstu idile i
humor je
nn fl7Qn cl
1/nn
5.
Pas nema mnogo prednosti pred ovjekom, ali jedna od njih je vrijedna
spomena: u njegovu sluaju eutanazija nije zakonom zabranjena; ivotinja ima
pravo na smrt iz milosra. Karenjin je hodao na tri noge i sve vie vremena
provodio leei u kutu. Cvilio je. Suprunici su se slagali u tome da ga ne smiju
pustiti da nepotrebno pati. Samo, suglasnost s tim naelom nije ih oslobaala
od, strepnjom ispunjene, neizvjesnosti kako prepoznati trenutak kad patnje
postaju nepotrebno velike? Kako odrediti trenutak kad vie nije vrijedno ivjeti?

Da barem Toma nije bio lijenik! Tad bi se mogli sakriti iza nekog treeg.
Mogli bi otii do veterinara i zamoliti ga da psu da injekciju.
Zaista je strano preuzeti ulogu smrti! Toma je dugo tvrdio kako mu sam
nikakvu injekciju nee dati, da e pozvati veterinara. Ali onda je shvatio da
moe Karenjinu dati privilegiju kakvoj se ni jedan ovjek ne moe nadati: smrt
e mu doi u liku onih koje voli.
Karenjin je cvilio cijele noi. Kad ga je Toma ujutro opipao, rekao je Terezi:
Neemo vie ekati.
Bilo je jutro i ubrzo su trebali poi na posao. Tereza je ptijla ^ soj^u kod
Karenjina. Leao je a
nije reagirao ni kad ga je maloas Toma pregledao, ali kad je uo kako se
otvaraju vrata, podigao je glavu i pogledao u Terezu.
Nije mogla podnijeti taj pogled, gotovo se uplaila. Tako nikad nije gledao u
Tomaa, tako je gledao samo u nju, ali ovaj put taj pogled je bio posebno
izraajan. Ne, to nije bio ni oajan ni tuan pogled. Bio je to pogled pun
stranog, nepodnoljivog povjerenja. Iz tog pogleda moglo se proitati pitanje.
Cijeloga je ivota Karenjin ekao na Terezin odgovor i sad joj je davao do
znanja (mnogo upornije nego inae) da je jo spreman od nje uti istinu. (Sve
to potjee od Tereze za njega je istina; i kad kae Sjedi!" ili Lezi", to su
istine s kojima se poistovjeuje i koje daju smisao njegovu ivotu.)
Taj pogled stranog povjerenja nije dugo trajao. Trenutak kasnije pas je
ponovno spustio glavu na ape. Tereza je znala da je tahp vie nitko nee
pogledati.
Nikad mu nije davala slatkie, ali prije nekoliko dana kupila je za njega
nekoliko ploica okolade. Odmotala je staniol, razlomila okoladu i poloila
komadie oko njega. Donijela mu je vode u posudici kako mu nita ne bi
nedostajalo dok bude sam. Pogled koji joj je maloas bio uputio kao da ga je
umorio. Iako je bio okruen okoladom, nije podigao glavu.
Legla je pored njega na pod i zagrlila ga. Onju-io ju je, veoma polako i
umorno, i jednom ili dva puta liznuo. Primila je to lizanje zatvorenih oiju, kao
da pokuava zauvijek zapamtiti taj trenutak. Okrenula je glavu da joj lizne i
drugi obraz.
Zatim je morala otii svojim junicama. Vratila se tek poslije ruka. Toma jo
nije bio kod kue. Karenjin je leao jo uvijek okruen okoladom i nije
podigao plavu kad ie uo da dolazi. Niecrnva bolesna nncra
bila je nateena i otok se bio probio na jo jednom mjestu. Izmeu dlaka se
pojavila svijetlocrvena kap, koja nije nimalo podsjeala na krv.
Ponovno je legla pored njega na pod. Jednu ruku je prebacila preko njegova
tijela a oi su joj bile zatvorene. Onda je ula kako neko udara na vrata.
Gospodine doktore, gospodine doktore! ula je Ovdje je prase i njegov
predsjednik! Nije imala snage razgovarati ni s kim. Nije se ni pomakla, nije

otvorila oi. Jo jednom je ula: Gospodine doktore, stigli su prasci! a

onda je zavladala tiina.
Tek pola sata poslije doao je Toma. Otiao je utke u kuhinju i pripremio
injekciju. Kad je uao u sobu, Tereza je ve bila ustala a i Karenjin je s naporom
pokuavao stati na noge. Kad je ugledao Tomaa, jedva primjetno je zavrtio
repom.
Pogledaj rekla je Tereza jo se osmjehuje!
Rekla je to moleivo, kao da tim rijeima trai barem kratku odgodu, ali nije
inzistirala na tome.
Polako je prostrla plahtu na kau. Bila je to bijela plahta s uzorkom malih
ljubiastih cvjetia. Sve je ve bila smislila i pripremila, kao da je ve dugo
zamiljala Karenjinovu smrt. (Ah, kako je to strano, mi u stvari unaprijed
sanjamo o smrti onih koje volimo!)
Vie nije imao snage skoiti na kau. Uzeli su ga u naruje i zajedno podigli.
Tereza ga je poloila na bok a Toma mu je pregledao noicu. Traio je mjesto
gdje se najbolje vidjela vena. Onda je na tom mjestu karicama podrezao dlaku.
Tereza je kleala pokraj kaua i drala u rukama Karenjinovu glavu, uz samo
lice.
Toma ju je zamolio da mu vrsto stegne stranju
> l-\ 11
rL'n
bilo teko zabosti iglu u nju. Drala je Karenjinovu apu, ali nije udaljila lice
od njegove glave. Govorila mu je bez prestanka, tihim glasom, a on je mogao
misliti samo na nju. Nije se bojao, jo dvaput joj je liznuo obraz. Tereza mu je
aptala: Ne boj se, ne boj se, tamo te vie nita nee boljeti, tamo e sanjati
o vjevericama i zeevima, tamo e biti krave, bit e tamo i Me-fisto, ne boj se...
Toma je zabio iglu u venu i pritisnuo klip. Kare-njin je malo trgnuo nogu,
nekoliko sekundi je ubrzano disao a onda je disanje naglo prestalo. Tereza je
kleala na podu pored kaua i pritiskala obraz uz njegovu glavu.
Zatim su oboje morali ponovno otii na posao, a pas je ostao leati na kauu,
na bijeloj plahti s ljubiastim cvjetiima.
Uveer su se vratili. Toma je otiao u vrt. Pronaao je izmeu dvije jabuke
pravokutnik to ga je prije nekoliko dana Tereza nacrtala petom. Tu je poeo
kopati. Trudio se sauvati dane dimenzije. Htio je da sve bude onako kako je to
Tereza eljela.
Ostala je u kui pokraj Karenjina. Bojala se da ga ne sahrane ivog. Prislonila
je uho uz njegovu njuku i inilo joj se da uje slabaan dah. Odstupila je i
vidjela kako mu se grudi jedva primjetno pokreu.
(Ne, ula je vlastiti dah koji je jedva primjetno pokretao njeno tijelo, tako da
joj se uinilo da se pokreu grudi psa.)

Izvukla je iz torbice ogledalce i prislonila ga uz Karenjinovu njuku.

Ogledalce je bilo tako prljavo da joj se uinilo da vidi kako se zamaglilo od
daha.
Tomae, on je iv! viknula je kad se Toma vratio iz vrta s cipelama
ulijepljenim blatom.
Nagnuo se nad njega i zavrtio glavom.
Uzeli su svatko s jedne strane plahtu na kojem je leao, Tereza pokraj nogu,
Toma pokraj glave. Podigli su ga i iznijeli u vrt.
Tereza je pod rukom osjetila da je plahta mokra. Doao je k nama i napravio
baricu, i otiao je od nas s baricom, pomislila je i bila je sretna to osjea pod
rukama tu vlagu, posljednji Karenjinov pozdrav.
Donijeli su ga meu jabuke i spustili u raku. Nagnula se iznad rake i
namjestila plahta tako da bude potpuno pokriven. inilo joj se nepodnoljivim
da ilovaa, kojom e ga ubrzo zatrpati, pada na njegovo golo tijelo.
Zatim je otila u kuu i vratila se nosei ogrlicu, remen i aku okolade koja
je od jutra leala na podu nedirnuta. Sve je to poloila uz njega.
Pored grob bila je gomila svjee iskopane ilovae. Toma je uzeo lopatu u
ruke.
Tereza se sjetila svoga sna: Karenjin je rodio dvije kifle i jednu pelu. Ta
reenica je odjednom zaz-vuala kao epitaL Zamislila je nadgrobni spomenik
izmeu dvije jabuke, s natpisom: Ovdje lei Karenjin. Rodio je dvije kifle i
jednu pelu."
U vrtu je vladao sumrak, bio je trenutak izmeu dana i veeri, na nebu je
stajao blijedi Mjesec, kao lampa zaboravljena u sobi mrtvih.
Oboma su cipele bile slijepljene blatom kad su odnijeli kramp i lopatu u upu
u kojoj su drali alat: grablje, tihae, motike...
6.
Sjedio je u svojoj sobi, gdje je bio naviknut itati knjigu za stolom. U takvim
trenucima Tereza mu je prilazila, naginjala se nad njega i priljubila obraz uz
njegov. Kad je toga dana uinila isto, zapazila je da Toma ne gleda u knjigu.
Pred njim je lealo pismo i, premda se sastojalo samo od pet redaka otkucanih
strojem, Toma je dugo i nepomino zurio u njega.
Sto je to! upitala je Tereza, ispunjena strep-njom.
Ne okreui se Toma je uzeo pismo i pruio joj ga. U pismu je pisalo da
mora jo istoga dana doi na aerodrom pokraj susjednoga grada.
Naposljetku se okrenuo prema njoj i Tereza je vidjela u njegovim oima isti
uas kakav je i sama osjetila.
Poi u s tobom rekla je.
Zavrtio je glavom. Poziv se odnosi samo na
mene.
Ne, poi u s tobom ponovila je.

Odvezli su se Tomaevim teretnjakom. Ubrzo su se nali na aerodromu. Bio

je prekriven maglom. Ispred njih su se ocrtavale nejasne konture nekoliko
aviona. Ili su od jednog do drugog, ali na svima su vrata bila zatvorena i nisu
mogli ui. Naposljetku su doli do
jednog s,&typrenjn}_ vmtima do koiiJbL.su..y.Gdik.stub...
Popeli su se uz stube, na vratima se pojavio stjuard i pozvao ih da uu. Avion
je bio malen, samo za tridesetak putnika, i potpuno prazan. Uli su u prolaz
izmeu sjedita neprestano dodirujui jedno drugo, ne zanimajui se previe za
ono to se dogaa oko njih. Sjeli su na sjedita jedno uz drugo i Tereza je
poloila glavu na Tomaevo rame. Prvobitni se strah bio rasplinuo i postupno
pretvarao u tugu.
Uas je ok, trenutak potpune zaslijepljenosti. Uas je lien svakoga traga
ljepote. Vidimo samo prodornu svjetlost nepoznata dogaaja koji oekujemo.
Kod tuge se, nasuprot tome, pretpostavlja da znamo. Toma i Tereza su znali to
ih eka. Svjetlost uasa je oslabila i mogli su vidjeti svijet u plaviastom,
njenom osvjetljenju, koje je stvari inilo ljepima nego to su pri-je bile.
U trenutku dok je itala pismo Tereza nije osjeala nikakvu ljubav prema
Tomau, znala je samo da ga sad ne smije ni na trenutak napustiti; uas je
uguio sve ostale misli i osjeaje. Sad, dok je sjedila naslonjena na njega (avion
je letio kroz oblake), strah je popustio pa je ponovno postala svjesna svoje
ljubavi. Znala je da je to ljubav bez mjere i granica.
Avion je konano sletio. Ustali su i otili do vrata koja je stjuard otvorio. I
dalje su drali jedno drugo oko struka, i tako su zastali na vrhu stuba. Ugledali
su trojicu mukaraca s kapuljaama na glavi i pukama u rukama. Nije bilo
nikakva smisla oklijevati, nisu imali kamo pobjei. Polako su ili i kad su stali
na tlo, jedan od mukaraca je podigao puku i nanianio. Nije se uo pucanj, ali
Tereza je osjetila kako Toma, koji se trenutak ranije privijao uz nju drei je
oko struka, pada na zemlju.
Vukla ga je prema sebi, ali ga nije mogla zadrati pao je na beton piste.
Nagnula se nad njega. Htjela se baciti na njega i prekriti ga svojim tijelom, ali u
tom je trenutku zapazila da se dogaa neto neobino njegovo tijelo poelo
se naglo smanjivati. Bilo je to neto tako nevjerojatno da je pretrnula i ostala
kao paralizirana. Tomaevo tijelo postajalo je sve manje i manje, vie uope nije
bilo slino Tomau, od njega je ostalo neto sasvim maleno, i ta stvarica se
poela kretati, potrala i pobjegla preko aerodromske piste.
Mukarac koji je pucao skinuo je masku i ljubazno se osmjehnuo Terezi, a
onda se okrenuo i potrao za onom stvaricom koja je smueno trkarala tamoamo kao da oajniki trai skrovite. Neko vrijeme su se tako gonili, a onda se
mukarac bacio na zemlju i lov je bio zavren.
Ustao je i vratio se Terezi. Nosio je onu stvaricu u ruci. Ta se stvarica tresla
od straha. Bio je to zec. Pruio ga je Terezi. U tom trenutku strah i tuga su se

rasplinuli i bila je sretna to dri u naruju tu ivotinjicu, to je ta ivotinjica

njezina, to je moe priviti uz svoje tijelo. Zaplakati od sree. Plakala je i
plakala, nije mogla gledati od suza. Odnijela je zeia kui s osjeajem da je sad
vrlo blizu cilja, da je tamo gdje je htjela biti, tamo odakle se ne bijei.
Ila je prakim ulicama i lako pronala svoju kuu. ivjela je u njoj s ocem i
majkom kad je bila mala. Ali majke i oca tamo nije bilo. Doekalo ju je dvoje
staraca koje nikad prije nije vidjela, ali za koje je znala da su njezini pradjed i
prabaka. Oboje su imali lica naborana kao kora drveta i Tereza je bila sretna to
e stanovati s njima. Ali sad je htjela biti sama, sama sa svojom ivotinjicom.
Nala je sa sigurnou svoju sobu, u kojoj je stanovala od svoje pete godine kad
su roditelji odU sobi su bili kau, stoli i stolac. Na stoliu je stajala upaljena svjetiljka koja
je cijelo to vrijeme ekala na nju. Na svjetiljci je sjedio leptir rairenih krila, na
kojima su bile naslikane velike oi. Tereza je znala da je na cilju. Legla je na
kau steui zeia uz obraz.
7.
Sjedio je za stolom za kojim je bio navikao itati knjige. Pred njim je leala
otvorena omotnica s pismom. Dobivam s vremena na vrijeme pisma o
kojima ti nisam htio priati rekao je Terezi. Pie mi moj sin. Nastojao sam
da njegov i moj ivot nikad ne uspostave vezu. I pogledaj kako mi se sudbina
sveti. Jo prije nekoliko godina izbacili su ga s fakulteta. Sad je traktorist u
nekom selu. Moj i njegov ivot se, dodue, ne dodiruju, ali teku jedan pored
drugog istim smjerom kao dvije paralelne crte.
A zato mi nisi htio priati o tim pismima? upitala je Tereza, osjetivi
kako joj je laknulo.
Ne znam. Bilo mi je nekako neugodno.
Pie ti esto?
S vremena na vrijeme.
A o emu?
O sebi.
Je li zanimljivo to to pie?
Jest. Majka mu je, kao to zna, bila vatreni komunist. Ve odavno se
raziao s njom. Sprijateljio se s ljudima koji su se nali u istoj situaciji kao mi.
Nastojali su pokrenuti neku politiku akciju. Neki od njih danas lee u zatvoru.
Ali i s njima se bio raziao. Sad
govori o njima, distancirajui se, kao o vjenim revolucionarima".
A on se pomirio s ovim reimom?
Ne, nije nikako. Vjeruje u Boga i misli da je u tome klju svega. Trebamo,
navodno, svi u svakodnevnom ivotu ivjeti po normama koje propisuje vjera i
uope ne obraati panju na reim. Ignorirati ga. Ako vjerujemo u Boga,
moemo, navodno, u svakoj situaciji svojim vlastitim djelovanjem stvoriti ono

to on naziva kraljevstvo Boje na zemlji". Objanjava mi da je crkva u naoj

zemlji jedino dobrovoljno udruenje ljudi i jedino koje izmie dravnoj
kontroli. Zanima me je li u crkvi zato da se moe bolje oduprijeti reimu ili zato
to zaista vjeruje u Boga.
Pa pitaj ga!
Uvijek sam se divio vjernicima nastavio je Toma. Mislio sam da
posjeduju neki poseban dar za neosjetilnu percepciju, koji ja nemam. Neto kao
vidovitost. Sad, meutim, vidim na svom sinu da je vjerovati zapravo veoma
lako. Kad je bio u tekoj situaciji, prihvatili su ga katolici i vjera je odjednom
bila tu. Moda je odluio vjerovati iz zahvalnosti. Ljudske odluke su strano
jednostavne.
Nije napisao svoju adresu rekao je Toma, a zatim dodao: Na
potanskom igu je, naravno, ime zadnje pote. Bilo bi dovoljno poslati pismo
na tamonju poljoprivrednu zadrugu.
Tereza se pred Tomaem stidjela svojih sumnji pa je htjela ispraviti krivicu
blagonaklonim odnosom prema njegovom sinu. Pa zato mu onda ne pie?
Zato ga ne pozove da doe?
Slian je meni rekao je Toma. Kad govori, iskrivljuje gornju usnu
kao ja. Pomalo je neobino gledati vlastitu usnu kako eovori o Gospodu...........
Tereza se nasmijala. Toma se takoer nasmijao.
Tomae, ne budi djetinjast! rekla je Tereza. Sve su to ve tako stare
prie. Ti i tvoja prva ena. Zar je njemu stalo do te prie? to on ima s njom?
Zato bi se runo odnosio prema nekome samo zato to si u mladosti imao lo
ukus?
Da budem iskren, imam tremu od tog susreta. To je glavni razlog zato mi
ga se ne da zvati. Ne znam zato sam bio tako umiljen. ovjek nekad neto
odlui, ni sam ne zna kako, i ta odluka se onda po inerciji sama odrava. I iz
godine u godinu sve je tee promijeniti je.
Pozovi ga rekla je.
Istoga dana popodne, dok se vraala iz staje, ula je glasove na cesti. Kad je
prila blie, ugledala je Toma-ev kamion. Toma je stajao sagnut i skidao
kota. Nekolicina momaka je stajala naokolo; ekali su, bespomono, da Toma
zavri popravak.
Stajala je i nije mogla odvojiti pogled od tog prizora. Toma je izgledao staro.
Kosa mu je posijedila a njegovi nespretni pokreti nisu bili pokreti lijenika koji
je postao voza, nego pokreti ovjeka koji vie nije mlad.
Sjetila se nedavnog razgovora s predsjednikom. Rekao joj je da je Tomaev
kamion u bijednom stanju. Rekao je to u ali, nije nikoga optuivao, ali u
njegovim se rijeima osjeala zabrinutost. Toma se bolje razumije u ljudsko
tijelo nego u motor rekao je smijui se, a onda joj je priznao da je ve
nekoliko puta traio od vlasti da dopuste Tomau obavljanje lijenike prakse u

opinskom domu zdravlja. Ustanovio je, meutim, da to policija nikad nee

dopustiti.
Sklonila se iza jednog stabla da je nitko od ljudi
.,rtLrnLramirin3 nf
li nnp nrpctal
a nrnm a trati
i HTri
a. Srce joj se stezalo predbacivala je sebi toliko toga. Zbog nje se vratio
iz Zuricha u Prag. Zbog nje je otiao iz Praga. Pa ni ovdje mu nije dala mira i
jo ga je nad umiruim Karenjinom muila tajnim sumnjama.
Uvijek mu je u sebi predbacivala da je ne voli dovoljno. Svoju vlastitu ljubav
smatrala je za neto to je izvan svake sumnje, a njegovu ljubav za puki obzir
prema njoj.
Sad vidi koliko je bila nepravedna da je zaista osjeala za Tomaa takvu
veliku ljubav, ostala bi s njim u inozemstvu! Toma je tamo bio zadovoljan,
tamo se pred njim otvarao nov ivot! A ipak je otila od njega. Istina, uvjeravala
je samu sebe kako to ini iz irokogru-dosti, da mu ne bude na teret. Ali da ta
irokogrudost nije bila samo izgovor? Zapravo, znala je da e doi za njom!
Dozivala ga je i vukla sve nie i nie, kao to vile mame putnike u movare da
se tamo utope. Iskoristila je trenutak kad je imao greve u elucu da iz njega
izmami obeanje kako e otii na selo. Kako je lukava znala biti! Zvala ga je
kao da nastoji stalno iznova provjeravati koliko je voli, i zvala ga je tako dugo
dok se nije naao gdje je sada sijed i umoran, deformiranih i zgrenih ruku
koje vie nikad nee moi uzeti skalpel.
Nali su se tamo odakle vie nema odlaska dalje. A kamo bi jo mogli otii?
U inozemstvo ih nikad nee pustiti. U Prag se vie nee moi vratiti, tamo im
nitko nee dati posao. A da idu u neko drugo selo, za to nemaju nikakva razloga.
Gospode Boe, je li zaista bilo potrebno stii ak ovamo kako bi se uvjerila
da je on voli?
Konano mu je uspjelo montirati kota. Sjeo je za volan, momci su se popeli
na karoseriju, motor je zabrujao.
Otila je kui i napunila kadu vodom. Leala je u vreloj vodi i govorila sebi
kako je cijeloga ivota koristila vlastite slabosti protiv Tomaa. Svi smo skloni
da u snazi uvijek vidimo krivca, a u slabosti nevine rtve. Ali Tereza sad zna da
je u njezinom sluaju bilo suprotno! I njeni snovi, kao da su znali u emu je
jedina slabost tog muakrca, ukazivali su mu na Terezine patnje i tjerali ga na
povlaenje! Njezina je slabost bila agresivna i prisiljavala ga na stalne
kapitulacije dok konano nije izgubio svoju snagu i pretvorio se u zeca u
njezinu naruju. Stalno je mislio na taj san.
Izala je iz kade i otila potraiti neku haljinu. Htjela je odjenuti najljepu
haljinu, da mu se svidi, da ga razveseli.

Samo to je zakopala posljednji gumb, u kuu je buno upao Toma s

predsjednikom zadruge i jednim upadljivo blijedim mladim zadrugarom.
Brzo! viknuo je Toma. Neku jaku rakiju! Tereza je otrala i
donijela bocu ljivovice. Natoila je aicu, koju je mladi zadrugar brzo iskapio.
U meuvremenu je saznala ta se dogodilo mladi je na poslu iaio ruku
u ramenu i urlao od bolova. Nitko nije znao kako da mu pomogne pa su pozvali
Tomaa, koji mu je jednim pokretom namjestio zglob.
Mladi je iskapio jo jednu aicu i rekao Tomau:
Tvoja supruga je danas neobino lijepa.
Budalo rekao je predsjednik gospoa Tereza je uvijek lijepa.
Znam da je uvijek lijepa rekao je mladi
ali danas se i lijepo odjenula. Nikad vas nisam vidio u toj haljini.
Spremate se za izlazak?
Nikamo se ne spremam. Tu sam haljinu odjenule
To
Doktore, kakav si ti sretnik rekao je predsjednik, smijui se. To
mojoj staroj ne pada na pamet, da se lijepo odjene za mene.
Pa zato i izvodi u etnju prase, a ne enu rekao je mladi i dugo se
smijao svojoj ali.
to, uostalom radi Mefisto? upitao je Toma. Nisam ga vidio
najmanje... Zamislio se. -Najmanje jedan sat!
ezne za mnom rekao je predsjednik.
Kad vas vidim u toj haljini, poelim plesati s vama rekao je mladi
Terezi. Bi li je pustio sa mnom na ples, doktore?
Idemo svi na ples rekla je Tereza.
Hoe li? upitao je mladi Tomaa.
Ali kamo? upitao je Toma. Zadrugar je predloio susjedni gradi, gdje
u
hotelu postoji bar i podij za ples.
Poi e s nama rekao je mladi zapovjednikim tonom predsjedniku, a
kako je u sebi imao ve treu aicu rakije, dodao je: Ako Mefisto ezne za
tobom, povest emo i njega? Dovest emo im dva prasca! Sve ene e pasti na
dupe kad ugledaju dva prasca!
I nakon toga dugo se smijao.
Ako vas nee biti stid Mefista, poi u s vama
rekao je predsjednik pa su se svi ukrcali u Tomaev kamion. Toma je sjeo
za volan, Tereza je sjela pored njega, dvojica mukaraca iza njih; ponijeli su i
napola ispijenu bocu ljivovice. Tek kad su proli kroz selo, predsjednik se
sjetio da su zaboravili Mefista. Vikao je na Tomaa da se vrati.
Nema potrebe, jedan prasac je dosta rekao je mladi, i to je umirilo
predsjednika.

Padao je mrak. Vozili su uzbrdo, po serpentinama.

Stigli su u grad i parkirali kamion pred hotelom. Tereza i Toma nikada prije
nisu bili u tom hotelu. Si-li su niz stube u suteren gdje se nalazio barski pult s
nekoliko stolova i podijem za ples. Jedan gospodin, star oko ezdeset godina,
svirao je klavir, a otprilike podjednako stara dama violinu. Svirali su lagere
stare etrdeset godina. Na podiju je plesalo pet-est parova.
Mladi se osvrnuo i rekao: Ovdje nema nijedne po mom ukusu! I
odmah je zamolio Terezu za ples.
Predsjednik i Toma su sjeli za jedan slobodan stol i naruili bocu vina.
Glupost rekao je predsjednik. Ostat emo ovdje preko noi.
Zatim je otiao na recepciju rezervirati dvije sobe.
Kada se Tereza vratila s mladiem s podija, za ples ju je zamolio predsjednik.
Tek na kraju je plesala s Tomaem.
Za vrijeme plesa rekla mu je: Tomae, sve zlo u tvom ivotu dolazi od
mene. Zbog mene si stigao ak ovamo. Tako nisko da se nie ne moe.
Kakve su to gluposti? rekao je Toma. to je to nisko?
Da smo ostali u Ziirichu, operirao bi bolesnike.
A ti bi fotografirala.
To je glupa usporedba rekla je Tereza. Za tebe je tvoj posao bio sve,
a ja mogu raditi bilo to, potpuno mi je svejedno. Ja nisam apsolutno nita
izgubila. A ti si izgubio sve.
Tereza rekao je Toma nisi zapazila da sam ovdje sretan?
Tvoja misija je da operira rekla je.
Tereza, moja misija je glupost. Ja nemam nikakvu misiju. Nitko nema
nikakvu misiju. I veliko je olakanje ustanoviti da si slobodan, da nema
nikakvu misiju.
Nije bilo mogue ne vjerovati njegovom iskrenom glasu. Ponovno je pred
sobom vidjela jutronju sliku kako popravlja kamion, i izgleda star. Stigla je
tamo, kamo je eljela ta uvijek je eljela da bude star. Ponovno se sjetila zeca
kojeg je pritiskala uz obraz u svojoj djejoj sobi.
to to znai pretvoriti se u zeca? To znai izgubiti svaku snagu. To znai da
jedno od njih nije vie snanije od drugoga. Kretali su se plesnim koracima uz
zvuke klavira i violine a Tereza je drala glavu na njegovu ramenu. Tako je
drala glavu dok su zajedno sjedili u avionu koji ih je nosio kroz maglu.
Ponovno je proivljavala istu neobinu tugu kao tada. Ta tuga je znaila: stigli
smo na posljednju postaju. Ta srea je znaila: zajedno smo. Tuga je bila forma,
a srea je bila sadraj. Srea je ispunjavala prostor tuge.
Vratili su se za stol. Plesala je jo dvaput s predsjednikom i jednom s
mladiem, koji je ve bio tako pijan da je pao na podiju.
A onda su svi napustili bar i otili u svoje sobe.

Toma je okrenuo klju i upalio luster. Vidjela je dva kreveta jedan uz drugi,
pored jednoga kreveta noni ormari s lampom iz ijeg je sjenila, uplaen
svjetlou, uzletio veliki noni leptir i poeo kruiti po sobi. Iz bara u suterenu
dopirali su tihi zvui klavira i violine.
1,1
Djela na ekom
ala, 1965, roman
Smijene ljubavi, 1963-1969, pripovijetke
ivot je drugdje, 1970, roman
Oprotajni valcer, 1971, roman
Knjiga smijeha i zaborava, 1978, roman
, 1984, roman
Besmrtnost, 1989, roman
Djela na francuskom
}acques i njegov gospodar, 1971, drama Umijee romana, 1986, esej
Iznevjerene oporuke, 1993, esej Polaganost, 1995, roman Identitet, 1996, roman
OBJAVLJENA SU UZ POTPORU MINISTARSTVA
REPUBLIKE HRVATSKE
Narodne novine-, Zagreb - (114)
110735

KULTURE