I

19. ,
, .
,
, .
.
a a ,
. ,
, , .

.
, , ,
.
.
, .

, . ,

, , . Umjesto tradicionalnog opisivanja ovjeka kao
samo drutveno determiniranog bia koje moe potpuno ovladati vlastitim ivotnim putovima i
biti jedinim pokretaem zbivanja, u prvi se plan nameu motivi tajnovitih, ljudskom umu
nedostupnih i posve individualnih unutranjih ovjekovih psihikih senzibiliteta koji
racionalno neprepoznatljivi ravnaju njime i usmjeruju putove njegove sudbine. 1 ,
,
.

1 M. icel, Hrvatska knjievnost, kolska knjiga, Zagreb, 1982, 118.

II
,
, najbolji i najcelovitiji
novelist2 , 1. 1873. .
, , , ,
. ,
1892. ,
(, );
;
. 1903.
. 3
,
, 1905, (1906).
. 1909.
, 1929,
3. 1933.
: (1905), (1914), (1922),
(1930), (1936);
: (1911) (1923).
(1919), (1921). (-,
). (1930),
.
,
. ,
, ,
. ,
,
, .

, ,
,
, .
,
. , ,
. ,
, , , .
,
2 , 145.
3 . , : Dinko imunovi, Pripovetke, Nolit, Beograd, 1964, 8.
2

 (), ()
().
,
, .
.
.
,
, ,
. ,
, , .
, ,
, ,
. ,
. ,
, nunost doivljavanja, emocionalnih
preokupacija, zabacivi opis dogaaja da bi dao prednost analizi stanja. 4
,
,
.
,
,
, .
Svi njegovi likovi nose u sebi neku traginu, dramatsku crtu, i svi, unato svojim
individualnim naravnim osobinama, imaju neto zajedniko, imunovievsko: fatalno osjeanje
slabosti i nemoi u borbi sa ivotom i prirodom, nemoi kojoj oni nisu izravni krivci, i iz tog
sukoba s nemilosrdnom i beutnom prirodom ili drutvom proistjeu i njihovi unutranji sukobi,
tuge i tjeskobe, te podvojenosti vlastite linosti na psihiku i fiziku. 5
, , .
, ,
.
, ,
, . ,
, .
, , ,
.
.6
4 M. icel, . , 146.
5 , 146.
6 . , . , 13.
3

III

,

, : nedostinost tenje da bude slian
robusnom i tvrdom Raici i osjeanje slabosti i prevelike njenosti koju nosi u sebi Salko. Moda
je upravo karakteristino da imunovi se svoje dileme, unutranje sukobe i u samom sebi
nerijeene probleme gleda u svojoj novelistici kroz prizmu enskih likova, dajui tako svojoj
prozi autobiografski karakter.
, ,
,
. ,
, ,
, . ,
, .
1922. .
, ,

, .
.
, , ,
. ,
, , ,
, .
.
,
. ,
e , ,
, .
u silni turski tabor poslala srdobolju i zaprijetila Turcima maem s
varokog katela, pa je bila unitena velika turska vojska. 7
, , .
, , ,
. , ,
, . ,
, ,
, . ,

, .
7 Dinko imunovi, Izabrane pripovijetke, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947, 91.
5

 ,
, . ,
,
, . ,
. , ,
. , ,
,
.
,
. : na vjenu uspomenu onoga junatva i
da se ono staro vitetvo ne izgubi: u cetinskoj krajini sluila je alka uistinu da elja za slavom i
pobjedama bude jo vea.8 .
: A kakvi su sve to momci: neki visoki i iroki
kao planine, da se zemlja pod njima trese, a drugi vitki i okretni, da bi i tri konja preskoili
ujedanput. No svi miiavi, vatrena oka i junakoga dranja, da bi s njima udario i na itavu
vojsku.9 , : Konji alkarski, i pod samarom
lijepi, okieni su zlatnim i srebrnim nakitoom, to zveca pri hodu, a udno umi u trci. A preko
sedla su prebaene isto tako zlatom i srebrom vezene abaje to pokrivaju konje do koljena.10
:
-. 15. .
: Odijelo mu sjajno da ne moe
sjajnije, a nainjeno je po junakoj nonji jo iz doba cetinskih knezova Nelepia, no gotovo isto
kao i u ostalih alkara. Samo se injae bogatije, jer Raica nije alio novca. 11
a , ,
.
:
, ,
, (
, ).

.
: A najvie se uzbunili od vjenane noi Raiine. Tu je no po selu neto
tralo i urlikalo tako strano, pa niko nije smio poviriti da vidi to je to. Kroza svu grmlajvinu,
8 , 71.
9 , 91.
10 , 92.
11 , 103.
6

pljusak i huku oluje sa zapada moglo se uti urlikanje i trka konja malone cijele te svadbene noi
Martine. Ali ona vika bijae tako slina ovjekovom glasu, da su Begluani stalno vjerovali,
kako se Salko povukodlaio i sada tre na vrancu i plai mirne ljude. 12
, ,
.
, ,
, : Ja vjetica nijesam i ne
elim nikome zla. A sad se vie ne bojim ni vrele vode, ni mazije, ni vas, ali u isto kazati ivu
istinu i sve ono to znam. Tako me pomogao Bog!13
.
,
,
. .
.

12 , 121.
13 , 128.
7

IV

, ,
,
,
. ,
,
, . ,
, , ,
.

, , .

,
.
, ,
. jo djetinjeg lica, ali uzrasta jaka, da bi se drugi
momci imgod izgovarali, kad bi dolo do toga, da se s njim porvu. S obilnom plavuastom
kosom, a bez brkova, sa sjajnim velikim oima i dugim trepavicama, pak obilnim rukama
prekrienim na bijelim izboenim prsima onako leei nauznak bijae nalik na prkosnu
djevojku, to drai svoga jarana.14 ,
.
,
, .
, , .
, , ,
, .
, ,
. , ,
, , : Grlili su se i toga ljeta u mnogim
zaklonjenim hladovima kraj Cetine. Tu bi ga priekala Marta, iza kako se okupala, i Salko se
udio, ime ona tako mirii. A ona je zdravljem i mladosti mirisala. I nita zla ne bijae u toj
ljubavi, koju iskazivahu samo bezbrojnim celovima. 15. ,
14 , 72.
15 , 73.
8


; .
, mu se Marta ukljanja navla, a
da nije znao zato.16
, , je neka silna radost ispunila
prsi . , , ,
:
17

Trava raste djetelina,

Po njoj pasu tri pauna,
I etiri paunia.
uvala ih djevojica,
Na njoj tanka kouljica.
Nit tkana, nit predena,
Ve od zlata salivena...18

: A
sastanci i rastanci njihovi bili su prije tako esti da su se inili svaki put posve jednaki... A onda
bi se poljubili nekoliko puta i tada bi Salko gledao u Martu sve dok ne zae u ulicu, meu
zidove.19
,
, .

, .
: I sve se
vie talasalo u njihovim duama, ba kao zrelo klasje kad veernji vetar jaa nad prostranim
poljem. Raica, i Salko, i Marta, prislukivali su tome talasanju u svojim duama i kao da
nehotice pogldali na veliko obzorje blii li se oluja.20
,
, .

16 , 73.
17 , 75.
18 , 75.
19 , 79.
20 , 90.
9

 . ,
, ,
, . ,
,
. Salko kae da e ga toliko moliti i
moliti, dok mu ne pusti da tre i odoru mu dade (...). I ne e da pusti? Ne e!21
,
. ,
. ,
.
.
, ,
.
, .
,
, .
,
, .
.
, , se nasmijei zlorado.22
:
, .
,
; ,
:
Salku se tako inilo i grozno mu zaumilo u glavi kad je pomislio da bi to mogla biti ljubav. I
stade prevrtati u mislima sve dogaaje u zadnje doba, koji mu potvrdie stranu sumnju.
Zato u mene nikad ne gleda, ili tako tuno kao da sam onaj pas to mu se toliko smijahu?
mislio je opet. A znade da u joj biti mu!
Kadgod bi se stao i tjeiti mislei kako ono to nagaa nije mogue:
Kad on svue onu odoru, opet e biti kakav i dosad, pa e ona ljubiti mene kao i prije, jer sam ja
lljepi i mlai.
A na tu misao ustrepta opet radost u njemu i zaplamsa ljubav u potpunom aru i svom silom
mlade due to prvi put ljubi.23
21 , 77.
22 , 107.
23 , 109.
10

 ,
, . ,
,
. ,
.
,
. ,
, ,
, .
, , ,
. , .
,
. ,

:
I sam se zaudio, kad se naao na Tiijoj glavici, ali nije znao, je li to ba ona, jer na njoj ve bila
Marta sa njegovim ocem, i zagrljeni ba kod panja sa zmijolikim nogama, i htjeli su se sakriti
u gutaru, i sva su se stabla i grmlje stali naginjati, da ih zaklone, njemu u inat.
A oblaci, i oni se spustili i pomijeali s grmljem, da mu zaprijee put i sakriju Martu. Ali su ipak
kroz to grmlje i kroz te oblake prolijetali alkari, maui kopljima i smijui se njemu, to ne moe
dalje.
A ondje iza grmlja svakako mora da je svadba njegova oca, i svi su alkari doli na svadbu svome
najboljem drugu. I Raica viri ondje izmeu grmlja, u alkarskoj odori i on, a gdje se god
makne, stvori se i Marta pokraj njega, pa uiu po grmlju svjeice, koje se odmah i trnu. Ali on,
alkari i Marta, uiu sve nove i nove... I svi se smiju, grohou, a vranac re, kopa i lupa nogama,
kao da ga zove. No ne moe naprijed nikako od grmlja, stabala i oblaka, to su se poredali pred
njim.24
, ,
. ,
,
. ,
. ,
.
,
: Bio je bos, gae mu otrcane, a na kamparanu i jeermi, takoe
starima, poskakivale su toke i ploe, ali i mnoge druge stvari. Bili su to svakovrsni spui, i
domai i morski, pa babuke, razliite limice, areni papir, stakalca i svega drugog to se moe
nai na smetlitima.25 ,
.
24 , 119.
11

 .
: , ,
,
.

25 , 135.
12


, ,
.
, .
udan je i nemiran bio ivot toga Raice Crnoije 26,
. ,
,
. ,
,
.
,
. ,
, , ,
. ,
, , .
,
.
. ,
, postajae sve mrkiji i sve goropadniji 27,
, , .
, ,
: Ali u ovo zadnje doba kao da se neto promenilo.
Nije bio vie onako mrk ve mnogo veseliji, te kao da se nasmjehne koji put i ba onda, kad se
ne bilo emu smijati. Lice mu se preobrazilo i postalo mnogo mlae, a ubojite oi stale sjati
blagom vatrom kao i u sina Salka. I nije vie pjevao iz glasa hajduke, ve potiho same
djevojake pjesme (...).28 , ,
, tako pusta i tiha, da mu je dolazio pla sjediti u njoj 29.
,
.
, .
: Kad ju je ugledao Raica, stinula je u njemu krv i zamaglilo mu se pred
oima, kao da ga je zagrlila smrt. No odmah iza toga stade krv bre tei po njegovim ilama:
zarumenio se, i oi mu zasijae. (...) Pa i morao se uditi Marti, ali ne samo ljepoti njezinoj, ve i
26 , 81.
27 , 82.
28 , 83.
29 , 84.
13

tome, to je na dlaku nalikovala na majku svoju njegovu nesuenu Stanu. (...) Ali sad, kad je
vidio njezinu Martu, kao da sviju onih nesrea nije ni bilo, i kao da se povratio u svoju dvadesetu
godinu. Sve pritajene radosti, elje i nade, uskovitlae se u njegovoj dui.30
,
. ,
, ,

.
, cjelim putem, pa ispod sela, pjevao je tako gromovito
nekaku hajduku pjesmu31,
. , , ,
, . ,
;
, .
, .
,
. , e biti
svega32. , , kako teka sudba
eka njegova sina, te promiljao, u koliko je kriv njegovoj nesrei. A najposle smisli, da nije kriv
on, ve Marta; zato neka ona i odlui po svojoj volji, a on e se drati daleko i ne e biti kriv. 33
,
.
.
,
, . ,
,
, . , ,
,
.
. ,
-, .
. , .
,
.
30 , 87.
31 , 100.
32 , 112.
33 , 112.
14

15


,
, .
,
.
, ,
. Bila je zor-cura ta Marta. Lijepa joj glava ovita crnom kosom,
a lice tamnorumenkasto s garavim obrvama i usnicama crvenim kao skrlet. Velike tamne oi iz
dubine arile udno, da ti udovi klonuli od njezina pogleda. Stas joj je krepak, rekao bi saliven, a
prsi se izboile i nadizale oporu koulju, kao da je najtanja koprena.34 ,
, ;
,
.
,
, ,
. ,
: Gledajui je, utio si pritajenu snagu, to je u njoj, i elio bi zapoeti
borbu s tom silom, koja je buktjela samo zato, da izazove borbu, pak da podlegne. Ali da
podlegne onoj sili, koja je mnogo jaa od nje 35. ,

. , , ,
, , ,
. ,
, : da joj zapovjeda i oivljuje
neku ljubav, to je postojala ve odavno. 36
, : A ona je oekivala neku drugu
ljubav, koja joj ne e dati da die. 37 ,
: Ljubila je obojicu, ali s
ljubavi posve razlinom. Salka je ljubila kao lijepa djeka i druga od djetinjstva, pa i zato, to je
znala, da i on nju silno ljubi. Ali nikako nije mogla zamisliti, kako bi on mogao biti njezin mu.
Ona je eljela, da mua asti i da ga se boji, no Salko se bojao nje i nikada je nije smio prvi ni da
zagrli. Kad bi ga gledala onako bz brka i golobrada, s djetinjim licem i blagim oima, dolazila
joj elja, da se s njim poigra i da ga izljubi. Ali je vjerovala, da se pravi mu ima poigrati sa
enom, a ne ona s njime. Pa zato, kad bi gledala junaki stas Raiin, njegovo ozbiljno lice s
34 , 79.
35 , 79.
36 , 88.
37 , 88.
16

krasnim mrkim brkom, velikim obrvama i otrim pogledom, snalazila je elja, da mu se preda
duom i tijelom, bez volje i bez misli.38
,
, .

. ,
, , , ,
.
,
. Iako sam znala da sam Salku draga, nijesam mogla znati
da e mu se dogoditi to mu se dogodilo a meni ga je ao vie nego ikomu od vas... Sad
nijesam kriva no da sam pola za nj prevarila bih ga grdno i morala bih varati i lagati svaki
dan... A ja varati i lagati ne znam ree opet, a na licu joj zasine istina i ljubav. 39
, ,
. , ,
.

38 , 96.
39 , 131.
17



, .
, ,
. ,
.
.
,
, , , .
,
.
. ,
.
, , ,
. ,
-, . ,
, .
.
,
, .
,
.

18


1. , : Dinko imunovi, Pripovetke, Nolit, Beograd, 1964.
2. imunovi Dinko, Izabrane pripovijetke, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947.
3. icel iroslav, Hrvatska knjievnost, kolska knjiga, Zagreb, 1982.

19