Professional Documents
Culture Documents
Hrvatski Mitovi I Legende
Hrvatski Mitovi I Legende
I
LEGENDE
PRIE O BOGOVIMA
TEKST
VANJA SPIRIN
IDEJA I ILUSTRACIJE
ROMAN MARKU
Izdava:
PEGAZ d.d. Ilica 26, Zagreb
Za izdavaa:
Ankica Kutle
Glavni urednik
Jadranka Conrad
Redakcija
Jadranka Conrad, Branislav Galevski,
Lidija Ivak, Ankica Kutle, Roman Marku, Nada Rae,
Vanja Spirin, Ante Zori
Ideja i ilustracije
Roman Marku
Autor teksta:
Vanja Spirin
Idejno likovno rjeenje, oprema i obrada
Markus Studio d.o.o. B.Magovca 16a, Zagreb
Electronic by Petasatus
PREDGOVOR
Pria se da meu njima postoji i jedna dobra sjena, ali o tome e kasnije biti
govora. Zbog pojave tih mranih i neugodnih stvorenja, kao i zbog njegove
udne i ncprirodne svjetlosti, ljudi su zeleno sunce, taj poklon gospodara tame,
mrzili i prezirali.
Vrijeme je prolazilo, a zeleno sunce nije steklo niti jednog potovatelja
meu ljudskim biima. Crnobog, bijesan zbog neuspjela pokuaja utjecaja na
ljude, odlui sruiti sunce, tako da bude uzrokom njihove propasti kad ve nije
postalo predmetom oboavanja.
Tu je odluku svojim nadzemaljskim ulima osjetila Svarogova slubenica,
vatrena ptica Alemperka, stanovnica kronje Drveta svijeta poznata po moi
itanja misli, te obavijestila staro boanstvo o podlom naumu vladara tamne
strane. Svarog je, zabrinut za sudbinu svojih tienika, hitro poslao vile
sanjarice da obavijeste njegove usnule miljenike o nadolazeoj opasnosti.
Poruio im je preko tih divnih djevojaka, prozranih kao jutarnja magla da,
to je prije mogue uzmu ono najpotrebnije i izbjegnu pogibelji. U snove
Sunevih ratnika poslae vile slike razaranja i propasti koja se sprema izlaskom
novog dana.
reci su, probudivi se, uzbunili tada jo ne vrlo brojan narod sunevih
ratnika i oni se pripremie za odlazak, osjeajui opasnost koja se poput tamnih
krila nadvila nad njima. Ratnici i druice im bez pogovora su uas zbrinuli djecu,
spremili nune stvari, odvezali stoku i, spremni za put, upitali rece kamo im
je krenuti.
Na to pitanje ak niti mudri sveenici nisu imali odgovora te zazvae velikog
Svaroga da ga upitaju za odredite svoga puta.
S neba se zau grmljavina i nebo zasja neprirodnim svjetlom, a narod u
strahopotovanju pade na koljena. S crnih oblaka, okruen bljeskom munja sie
Stari Vid i prozbori:
- Na dugom putu koji je pred vama ekat e vas svakojake nedae, ali borba s
njima jest posao ratnika. Djeco moja, slijedite sjajnu zvijezdu i krenite!
To rekavi stari bog postavi na nebeski noni plat mirohrane dive malu vilu
koja je blistala poput zvijezde. Potom uz grmljavinu s nebesa ode ka Navu i
Svitogoru, stanu bogova.
Tako je narod dinih mueva i prelijepih im druica krenuo slijedei zvijezdu,
uz budnu panju nebeskih bia i vila bojovnica, stanovnica potoka i usamljenih
vrletnih gudura prepunih jeke, prijateljica junaka.
Kad je Crnobog u svitanje drugog dana podigao na nebo svoje zeleno sunce,
Suneva naroda vie nije bilo u starome kraju. U silnome bijesu sruio je sunce
na zemlju. Nevien pomor uniti sve ivotinje i bilje, no ne nakodi ljudima
koji su ve dobrano poodmakli. Na mjestu gdje je palo ostala je tek spaljena
pusto i zeleno sunce, koje je i dalje svijetlilo trujui zemlju svojim opakim
zemnim plamenom.
I tako je zeleno sunce godinama sjalo u pustoi, sve dok ga nisu pojeli
Troglava ala, koja je tako dobila mo vatre, i velika trooka zmijolika neman,
zvana Jal, koja je time dobila otrov. Jedan dio zelenog sunca upio se u tlo i
dodirnuo dobre ovuljke-kovae, koji su se od dodira zle tvari pretvorili u
gadne i nakazne maljuge, izrazito opake udi. Oni su kasnije ljudima inili
neviene pakosti, ali to jc ve druga pria.
Pogledajmo sada kako je sve to poelo!
S T V A R A NJ E S V I J E T A
Bijahu oni uvari arobnih tajni, obdareni duhovnim moima. Patuljci su imali
svoje kraljeve, a od njih najslavniji bijae sitni vladar Lakatbrade Pedaljmua,
maleno bie velike moi i ugleda, kako u podzemlju, tako i na zemlji. Osim
divova i patuljaka, nastadoe i svakojaka druga stvorenja, to dobre, to loe
naravi, a najprije od svih vile, koje, kao to je znano, ne moemo nazvati niti
dobrim niti loim stvorenjima jer one nemaju ljudske poglede na dobro ili zlo.
Bijabu to prvi stanovnici svijeta.
Od gornje ljuske Svarogova jajeta nastalo je Drvo svijeta, kronjati jasen,
koji je rastui odvojio nebo od zemlje i stvorio sadanji red u svijetu. U
njegovoj se kronji nalazi sveti Nav u kojem stoluje Svarog, a najmanji mu
korjenii podrastaju mrano carstvo Crnoboga. Podno kronje stabla iz tvrde
kamene ile izvire vrelo ive vode zvano Vrutak ivota iz kojeg istjee Potok
radosti i slijeva se u Jezero Istine po kojem plove labudovi, galebovi i ostale
vodene ptice. Na jezeru se nalaze tri otoka, Otok uspomena, Otok sree i Otok
spokoja.
jedna vrata za koja postoji po jedan klju. Zato je Stari Vid katkad znan i kao
uvar sedam kljueva.
Na sedmom nebu nalazi se Svarogov bijeli dvor Vidin i u njemu kameno
prijestolje s kojeg on ponire u cijeli svijet, a najmiliji mu je boravak na istonoj
kuli sedmoga neba, gdje svaki dan s prozora gleda rasko Svitogorskin dvora i
divi se ljepoti svog boanskog djela.
Podno Vidove gore nalazi se izvor ive vode to se slijeva u jezero oko kojeg
se steru gajevi i prostrani ljetnikovci ostalih bogova. Na liticama strmih, glatkih
klisura uzdiu se dvorovi boanskin stanovnika. Mnogi nebeski zamci uronjeni
su u guste ume, tako da im se vidi tek dio monih zklova, dok je ostatak
skriven deblima i kronjama stoljetnik stabala kakvih nema na ovome svijetu.
Bile su to ume misli sazdane od svetin stabala podno kojih su, u sjeni
ogromnih kronji, oplakujui oble kamene gromade prekrivene povijuama,
tekli potoci u kojima su se nazirale predivne ribe duginih boja, dok se umom
razlijegao pjev bezbrojnih ptica. Bogovi su voljeli te ume i divili se njihovoj
divljoj snazi i ljepoti. Tik pored velianstvenih dvora Svarogovih isticahu se
strme zidine Perunovih dvora, a Svitava i Zarovo, dvori Svantevida i Zore,
prosijavahu taj udesni kraj zrakama ive svjetlosti.
Svitava je tvrd grad, uvijek osvijetljen, dom boga sunca Svantevida, nosioca
svjetla, sina Svaroga i Vide, u Suneva naroda znana pod imenom Vid. On
stolovae na svitavskoj kuli u odaji obloenoj zlatom. U njoj je i otro plameno
koplje i njegovo slavno oruje, nepobjedivi ognjeni ma iskovan u podzemnoj
radionici oviljaka pod budnim nadzorom dobrog diva Troglava. Ma je ujutro
ut kao zlato i presijava se okupan jutarnjim svjetlom. Ponaa se kao ivo bie
koje slua svaku zapovijed mladoga boanstva i uvijek se vraa Svantevidu u
ruke, ma kako daleko bio od njega. Njime Svantevid sijee tamu i oslobaa
svjetlo pobjeujui no, vrijeme zlih vila, maginih bia tame i samoga vladara
mraka, Crnoboga.
Na vrletnim liticama uzdiu se nedostini dvori gromonosca Peruna i njegove
divske ene Strijelke. Zidine im dopiru do petog Svarogova kata, a iza njihovih
zidina prostiru se zidine Zarova i ostalin Svitogorskin dvorova.
Nasuprot Zarovu nalazi se Dom junaka, najvea i najsjajnija dvorana
N
I
rijei mlade divke, ali da pazi da ga ne probudi. Perun, iza sna, odlui da bi
mogao prii prelijepoj gromovnici. ak je i moni gospodar groma imao svojih
nedostataka. Naime, on je uza svu ratniku hrabrost i neustraivost bio vrlo
srameljiv i nespretan u razgovoru sa enskim biima, a to je skrivao ponositim
i oholim dranjem.
Strijelka je u meuvremenu sanjala kako joj prilazi moni Perun i uzima je u
naruje. Mislila je da je to san, ali neto je polagano stade buditi. Prene se i
vidje kako je Perun odistinski grli na oblaku u kojem su se kovitlale dugine
boje, Svarogov poklon. Ba kad je Stari Vid ntio rei koju oinsku rije, zau se
brujanje i iz oblaka izide mlai Perunov brat, Svantevid i progovori:
Evo, donio sam ukras, da okitimo nevjesticu.
U rukama je nosio dugu koju mu uze Vida, kojoj je laknulo u dui, i okiti
Strijelku dok se Svarog samo zadovoljno smijeio. Pojavi se i boanski Tatomir
i s udivljenjem pogleda predivnu divku, to odmah naljuti Peruna, jer je
poznavao ud svoga brata koji je slomio srce mnogoj njenoj mladici.
Za Tatomira, zatitnika lisica i vukova, prialo se da, kao ni Morana, nije
mogao nai mir u svome srcu. Vile suenice podarile su mu udnu sudbinu;
lijep i snaan, bio je vrstan ratnik, lukav posrednik i zanimljiv govornik.
Njegova ljepota i tajanstvena mjeseava snaga budila je elju u mladim
djevojkama, ali Tatomir se nije mogao skrasiti ni s jednom. Ako bi mjeseev
bog ostao dvije noi s jednom djevojkom, cijelog bi je ivota pratila mala lisica
koja ju je titila od opakih ljudi, vila i svakojakih zala.
Tren kad su Perun i Strijelka pruili ruke jedno drugom bio je poetak kraja
Leanove vladavine. Njegova tiranija dodijala je pomalo i ostalim divovima i
jedva su ekali as kad e njegovoj stezi doi kraj. To zadovoljstvo pruio im je
Perun, krenuvi u odlunu borbu protiv gospodara leda i smrti. Prvi se pobunio
div Snjenik koji je govorio:
Ja snijegom prekrivam zemlju i titim usjeve i bia od hladnoe, a
Ledan i Morana sve okivaju u led i smrt. Drugi se okomljuju na mene i
govore da sam ja za to kriv, to me smeta i takvo stanje je za mene
poniavajue i nepodnoljivo. Tako to dalje vie nee ii, vrijeme je da se
dignemo protiv tiranina i svrgnemo ga s njegova ledenog trona.