Slovenska Mitologija

Stari Sloveni, prije prihvatanja hrišćanstva, su bili mnogobošci,

no slovenska mitologija nije jedna od poznatijih u svijetu.

Od bogova i mitskih bića, pa do rituala i magije, slovenska

mitologija je prepuna fascinantnih čuda.

Za razliku od Grka, Rimljana i Egipćana, nisu gradili hramove

svojim bogovima i rituale su odrzavali u prirodi i na nekim mjestima
koje su smatrali svetim.

Neka od svetih, mitskih mjesta slovenske mitologiju su:

Gradišta: Kultna mjesta na nekim uzvišenjima ili šumskim proplancima

na kojima se narod okuplja da prinese žrtve bogovima, nakon čeka
nastupi veliko slavlje.
Vodenice: Tokom dana to bi bila normalna mjesta u kojima bi ljudi
radili, no kada padne noć, izbjegavali bi ih pod svaku cijenu. Smatrali su
da ih je stvorio đavo, i da bi se tu okupljali
vampiri, vukodlaci, demoni, drekavci, ali i
Vodanoj, vodeni duh koji prolaznike odvlači
u vodu.
Vilinsko kolo: Proplanci kružnog oblika na kojima se trava razlikuje od
okoline po boji ili vrsti biljaka koji
posjeduju naročitu energiju na kojima se
okupljaju vile, vještice i demoni (naječešće
su krugovi u travi od gljiva).
Mostovi i raskršća: Smatrali su ih
nečistim mjestima na kojima se ne treba mnogo zadržavati zbog jake
energije koja privlači zloduhe, pogotovo noću.
Ko god bi prenoćio noć tu bi bio smatran veoma
hrabrim, i momci bi se tako dokazivali
djevojkama.
Jame i pećine: Mislili su da su ulazi u donji
svijet, na koji je moguć otići i dok su živi, i iz
koga je težak, ali moguć povratak. Većinom su skirvena i dobro
zatvorena, i ne može ih bilo ko otvoriti.
Raj i nav: Sada poznati kao raj i pakao, i stari Sloveni su vjerovali da
duša nakon smrti ide u jedno od ova dva mjesta, u zavisnosti da li je
osoba činila dobra ili loša djela u svom životu. Smatralo se je rob na
ovome svijetu i rob na onome svijetu, pa bi Sloveni radije poginuli u
borbi nego postali robovi.
Mitski toponimi: Su najčešće sveta mjesta koja nije moguće posjetiti jer
niko ne zna gdje se nalaze (planina Vitor, sveta šuma Žutibor, Trojanov
grad).
 Nisu imali mnogo bogova, kao Grci i Rimljani, i kako su kod
ova dva naroda bili skoro svi, ako ne svi, isti bogovi samo sa različitim
imenima, slovenski bogovi su posebni. Ima par koji su ekvivalentni
grčkim ili rimskim, no većina ih je samo slovenska.

Svarog
Svarog je vrhovni beztjelesni bog, koji je stvorio svijet i sve na
njemu, ali i takođe tvorac vasione. Smatrali su ga “prepunim slave i
božanstva” jer upravlja nebom. U snu je stvorio ovaj svijet koji je
povjerio Perunu i ostalim bogovima da njime upravljaju. Ne može da
djeluje na fizičko, ali može da utiče na volju ostalim bogova. Njegovo
buđenje označava kraj svijeta.

Svarog Jedna od oznaka Svaroga

Perun
Perun je bog groma i olujnog neba. Njegovo ime se mnogo
koristilo za nazive ljudI, biljaka, planina, mjesta itd. Kažnjavao je
nepravdu. Zamišljali su ga kao visokog zrelog muškarca sa dugom
bradom sa ognjenim kamenom, strelama ili munjom u rukama.
Ekvivalentan je grčkom bogu Zevsu,
rimskom bogu Jupiteru i nordijskom
bogu Toru.

Perun

Kumir Perunov Perunika

Stribog
Stribog je bog riječnih tokova i bujica, vodenih i vazdušbih
strujanja. Vjetrovi su njegovi sinovi. Kod Istočnih Slovena on je bog
zime, leda i mraza, koji donosi bure,
mećavu i hladne vjetrove.

Oznaka Striboga

Stribog
Crnobog
Crnobog je bog tame i vladar svijeta umrlih. Kao i njegovo
carstvo, sav ja crn. Jedini je bog koji ljudima
namijerno pakosi i nanosi zlo. Smatra se da
nasuprot Crnobogu stoji Bjelobog, o kome
se zna samo ime.

Crnobog
Triglav
Triglav je troglavi bog ratnik. Nosi zlatni povez preko očiju i
usta, jer njegove oči imaju zastrašujuće moći, no sveštenici tvrde da ga
nosi da ne vidi grijehove ljudi kojima je izuzetno naklonjen. Njegove
glave najvjerovatnije predstavljaju nebo, zemlju i podzemni svijet

Triglav Planina Triglav

Veles
Veles je bog životinja, polja, šuma,
plodnosti, vegetacije i života u najširem
smislu. Istočni Sloveni ga nazivaju Volos.
Najčešće se pojavljuje u vidu medvjeda, no
sposoban je da se pretvori u druge
životinje. Kao i ostalih važnih bogova,
označen je kao demon.

Veles
Dajbog: Bog sunca i vatre, Svarogov najstariji sin, takodje bog zlata,
srebra i rudnika uopšte, domaćeg ognjišta, bog koji daje blagostanje i
sreću.
Jarovid: Bog jarosti i rata. Najčešće dolazi u pratnju vrana. Opasan
je sa sedam mačeva, a osim, nepobjedivi, Jarost, drži u ruci.
Svetovid: Bog sa četiri glave s kojima može da gleda na sve četiri
strane svijeta. Njegov um nadmašuje vrijeme, i poznaje prošlost,
sadašnjost i budućnost.
Vesna: Boginja proljeća i plodnosti, zadužena za jutro, proljeće i
rađanje života. Pokazuje se kao prelijepa, uvijek nasmijana, bosa žena,
prekrivena ruhom od paprati, trave i cvijeća, kosa joj je većinom sva od
cvijeća. Bujnih je grudi kao boginja plodnosti , i u desnoj ruci drži
javuku, a u lijevoj grozd, ili je na kažiprstu desne ruke lastavica, a u
lijevoj buket cvijeća.
Morana: Boginja noći, zime i smrti. Pojavljuje se u obliku prelijepe
djevojke duge crne kose, blijedog lica sa vučijim očnjacima i kandžama.
Glavna tri atributa su joj mrak, smrt i zima.
Mokoša: Zaštitnica žena i ženskih poslova, upraviteljica
djevojačkih sudbina i boginja plodnosti. Zamišljali su ju kao ženu velike
glave i dugih ruku koja obilazi kuće i nadgleda prelje, nagrađujući one
koje su vrijedne, a kažnjava one koje nisu. No postoji vjerovanje da je zla
i da njen kip izgleda kao strašna nakaza. Označena mukom i nevoljom,
ružna i gadna i simbolizuje sve ljudske strasti.
Konji bogova: Svi bogovi su ratnici, i neki imaju svoje konje koji
su povezani sa Mjesecom i imaju dva lica. Svetovno i božansko.
 Sloveni su imali mnogo više mitskih bića od bogova, i
iznenadićete se kada vidite koliko poznatih bića je dio ili porijeklom
slovenske mitologije.
Većina tih bića su zlodusi, no ima i dobrih, ali znatno manje.
Ali jedna zajednička osobina svih tih bića jeste da u sebi sadrze veliku
količinu energije ili magije. Dok neki su veoma slabi i ne koriste ju,
neki su mnogo jaki i koriste ju i za dobro i za zlo.

Aždaja: Ogromno nakazno čudoviste velikih čeljusti, oštrih zuba i

kandži, zmijskog jezika i dugogo repa. Hoda
na četiri noge i može da ima pet glava. Žive u
pećinama, dubokim jezerima, blizu velikih
šuma. Napuštaju jazbine oko ponoći da se
hrane.
Ala: Nastaje od
stogodišnje zmije i tada pušta noge. Za razliku
od aždaja, ale mogu da lete, mijenjaju oblik i
pretvaraju u ljude. U sukobima su sa
zmajevima

Anđeli: Izuzetno lijepi sa velikim bijelim krilima, i njihova fizička

ljepota označava njihocu duhovnu ljepotu. Glas im je umiljat i većinom
su nevidljivi običnim i grešnim ljudima.
 Bauk: Skrivaju se u poptunoj tami gdje su
im vidljive samo svijetleće oči. Strašila u
životinjskom obliku. Napadaju i love noću.
Mogu se otjerati vrištanjem, lupanjem i jakim
bukama jer su plašljivi.

Bes: Zloduh koji ulazi u čovjeka ili životinju i naagoni ju da pobjesni i

na druge grijehove.
Besomar: Demon grozote i odvratnosti, veoma sličan vampirima i
vukodlacima. No dok je za vampire i vukodlake moguće pronaći razliku,
za besomara nije, tako da se još ne zna da li je to samo drugo ime za
jedna od ova dva zloduha.
Vampir: Veoma poznati mitsko biće koje su u pojavljuje u skoro svim
mitologijama pod različitim imenima i izgledima. Kod Slovena se smatra
da je to duh umrlog kojeg je zloduh oživio, tj.
pokojnik čija duša ne može da ode na onaj svijet pa
biva zarovljena u njegovom lešu. U većini slučajeva
izlaze samo po noći, osjetljivi su na sunčevu svjetlost,
bijeli luk, svetu vodicu/krstove. Mogu se ubiti kolcem
u srce ili sječom glave, ali i posebnim noževima za
ubijanje vampira. Piju pretežno ljudsku krv, no mogu
i životinjsku. Kada ujedu nekoga, u nekim legendama
ta osoba se pretvara u vampira, u nekima umire, a u nekima ostaje
čovjek. Smatra se da se noću okupljaju u vodenicama čekajući plijen. Ali
takođe će samo izaći i loviti po selu.

Vještice: Žene koje sopstvenom voljom „prodaju dušu đavolu“ da bi

steka natprirodne sposobnosti. Zlo se
ogleda u njihovoj ružnoći, starosti,
okrutnosti, no mogu se moćima
pretvoriti u prelijepe mlade djevojke.
Vještac je muška vještica, no o njima se
ne zna mnogo.

Vile: Niske, prelijepe mlade žene sa

dugom kosom u kojoj se nalazi sva
njihova moć. Žive daleko od ljudi (na
planinama, pored vode, oblacima i
divljem bilju). Rađaju se iz rose na
crvenom cvijeću kada je duga pristuna.
Vukodlak: Čovjek sa vučijim osobinama, spoj čovjeka i vuka, tačnije tip
demona. On je, za razliku od vampira, živ čovjek koji će ostati živ nakon
što se pretvori u vukodlaka. Smatra se da se vukodlaci mogu prepoznati i
u ljudskom obliku po nekim specifčnim karakteristikama. Kada je u
vučijoj formi može se vratiti u ljudsku
dodirom nekog metala, najčešće srebro,
gvožđe ili čelik.
Povezani su sa
punim
mjesecom i
smatra se da se
tada
prebražavaju u svoje prave forme. Ubiti se mogu
srebrenim mecima.

Drekavac: Duh umrlog nekrštenog

djeteta po novom tumačenju, a duh
umrlog vanbračnog djeteta po starom
tumačenju. Ime su dobili po nihovim
glasnim krikovima. Imaju velike glave i
duge tanke udove. Zaskaču ljude iz jama i
virova prolaznike koji se vraćaju iz
vodenice. (nije lijepo biti u Drvaru kada se pričalo da je tu viđen drekavac
i onda cuti krik usred noći  )
 Zmaj: Bića ognjane sile nastala
od četrdesetogodišnjih zmija
nastanjena na visokim planinama, no
ima ih par koji žive u jezerima,
pećinama ili šupljem drveću. Ne vole
vodu, i misli se da je vruća voda
jedna od rijetkih stvari koja ih može
ubiti. Svoje jazbine napuštaju noću.
Za razliku od drugih mitologija, u slovenskoj zmajevi su plemenita bića.

Vilenjaci: Djeca smrtnih ljudi i besmrtnih vila.

Vodeni duh: Starac sa bradom i ribiljim repom koji živi na velikim
dubinama i napada sviju ko mu dolazi u casrtvo (vodu) bez žrtve ili
odate počasti.
Vodenjaci: Oživjeli utopljenici, pola ljudi a pola ribe i nikad ne
napuštaju vodu, no to se ne baži za ženske vodenjake, rusalke, koje
jednom godišne izlaze na kopno. Imaju duge crveen ili zelenkaste kose.
Div: Isti kao ljudi, jedina razlika je što su ogromni. Primitivni su i
neradnici, sve što im treba uzimaju od ljudi. Nekad se zamišljaju i sa
samo jednim okom.
Kućni duhovi: Duhovi predaka koji pružaju zaštitu i koji se trebaju
poštovati. Sada se to smatra krsnom slavom, koja je prije bila praznik
domaće zaštitnika.
Lesnik: Šumski demon koji se stara da krug života nikada ne bude
prekinut. Veoma je slučan kentauru iz grčke mitologije. Krv mu je plave
boje, zelenih je očiju i većinom imaju velike brade i čupave obrve.
Mora: Vještičije kćerke koja od nje izučava vještičiji zanat ali ne može
biti vjšetica dok se ne uda: Do tada samo noću može da pritiska ljude i
otežava im disanje.
Patuljak: Veoma su rijetki u slovenskoj mitologiji. Mali su, domišljati i
prava suprotnost divovima s kojima se ne slažu. Smatra se da im njihova
kapa omogućava da postanu nevidljivi. Žive ispod kore drveća,
pećinama, šumama i ispod zemlje,.
Psoglav: Demoni lešinari sa psećom glavom, kozijim nogama i jednim
ili tri oka. Žive u Mračnoj zemlji i hrane se leševima.
Talason: Duhovi koji se vezuju za građevine. Nesrodna duša trajno biva
vezana za građevinu kao njen dobri ili zli zaštitnik. Takođe prolaznik
može postati talason ako njegova sijenka padne na postavljen temelj i
majstori zazidaju sijenku.
Todorci: Mračni, surovi konjanici bez lica i ponekad nevidljivi.
Njihovo pravo ime je zabranjeno izgovarati zbog straha da će se prizvati.
Utvare: Nevidljiva ili skoro nevidljiva bića, poput sijenki koji se
prikazuju ljudima ali ne mogu im nanijeti nikakvu štetu, već ih samo
plaše.
 Lesnik

Viljenjak
Div

Mora Vodeni duh

Psoglav Patuljak