Sveučilište u Rijeci

Filozofski fakultet
Odsjek za kroatistiku

Programi i manifesti u ekspresionizmu:

Ulderiko Donadini

Kolegij: Avangardni pravci u hrvatskoj književnosti

Nositelj kolegija: Doc. dr. sc. Sanja Tadić-Šokac
Student: Lara Čakarić
a.g. 2018./2019.
U Rijeci, 27. svibnja 2019.
  Ulderiko Donadini
 Savremena umjetnost
 Ekspresionizam ili skica za
Sadržaj jednu veliku studiju
 Vaskrsenje duša
 Zaključak
 Literatura
 Ulderiko Donadini
 Hrvatski prozaik, dramatičar i polemičar
 U Zagrebu pokreće ekspresionistički časopis Kokot (1916)
 Piše pripovijetke, novele, crtice, kraće romane i drame (Sablasti i Vijavice,
Kamena s ramena, Dunja, Kroz šibe, Gogoljeva smrt, Bezdan, Igračka
oluje)
 Tematski najviše zaokupljen morbidnošću, međuljudskim odnosima ili
propadanjem pojedinaca koji u sukobu protiv okoline završavaju tragično
 Velik utjecaj imali A. G. Matoš, N. V. Gogolj, Dostojevski, E. T. A.
Hoffmann i Edgar Allan Poe
 Jedan od prvih hrvatskih ekspresionista koji je ostavio značajno mjesto u
hrvatskoj književnosti
Savremena
umjetnost
Savremena umjetnost
 Uvodni članak u prvom broju časopisa Kokot i prvi ekspresionistički
manifest u hrvatskoj književnosti
 Ističe dinamičnost života, energiju i univerzalnost samog umjetnika
 Protivi se konvencijama društvenoga života koje su zastarjele te nas
tište „kao kacige i željezni oklop“
 Naglasak stavlja na individualnost, slobodu misli, osjećaja i forme
 „Tirani smo svojih vlastitih duša?
 „nove događaje treba gledati novim očima“ zato što „duša mora tražiti
svoje gnijezdo u budućnosti, a ne u prošlosti”
Savremena umjetnost
 Istinu navodi kao krajnji cilj: „Mora se već jednom početi da provodi ta nova
osjećajna etika, gdje se mjesto dobra i zla uzima mjerilo istine ili neistine.“
 Treba prihvatiti modernističke tekovine
 Umjetnik-genij mora posjedovati univerzalnost u shvaćanju i osjećanju
 Dovodi umjetnost u kontekst rata („dopušta da pobrojimo današnje prave
umjetnike“)
 Cilj umjetnosti oduvijek bio religiozan
 Ona ne poznaje granice, dovoljna je sama sebi i ona je „sve što čovjek ostavlja za
sobom“
 Suprotstavlja pojedince koji ju iskorištavaju i one koji ju nastoje zaštiti u njezinoj
čistoj formi („koji neće dopustjeti, da ju metnu na sramotni stup“)
Ekspresionizam ili skica za
jednu veliku studiju
 Objavljen 1917. godine u 8. broju časopisa Kokot
 Razmatra mišljenje kako prava umjetnost lagano nestaje, kako se prava
istina zapostavlja te kao rezultat pate veliki talenti: „Jednog umjetnika
ili književnika osvjedočiše muzeji, umjetničke izložbe ili mase klasika,
kako je teško reći nešto apsolutno nova; filozofije učiniše ga skeptikom,
ateistom, nihilistom ili očajnikom, neizbježivo glupa okolina
nervoznim, sablažnjuje ga golotinja činjenica.“
 Posve negira postojanje pravog umjetnika koji je sada izgubio svu svoju
originalnost i stvaralačku energiju („današnji umjetnici mogli bi
iskreno da dadu, samo jedno veliko očajanje“)
 Svoju sredinu doživljava kao „pravi Eldorado svih mogućih
ograničenosti“
 Ponovno ističe umjetnika-genija
Ekspresionizam ili skica za
jednu veliku studiju
 Kritičan prema modernim umjetnicima poput futurista, kubista i ekspresionista
 „Ekspresionisička umjetnost je mrtvorođena. Ako bar približno (ne svi!)
shvaćamo i osjećamo umjetnost svih dosadašnjih genija, odakle najednom tolika
nemoć da shvatimo današnju, tj. mi ih shvaćamo, ali ne možemo da osjetimo. Bit
ću skeptičan i na svoje vlastite osjećaje i domećem da će mi moguće u budućnosti
pasti mrena s očiju, i maknuti nešto u meni nakon čega ću u današnjoj
ekspresionističkoj umjetnosti vidjeti objavu, no to je tek sad pretpostavka za
budućnost.”
 Kao uzora ističe Dostojevskog („otvara posve novi obzor, novi život“)
 Zalaže se za svojevrsnu mističnu viziju umjetnosti koja predstavlja apsolutnu istinu
i spas od alijenacije, a središnju točku takve utopističke vizije sačinjava duša
Vaskrsenje duša
 Najznačajniji Donadinijev programski članak
 Ponovno se pokušava oduprijeti tradiciji
 Nastupilo vrijeme velikog ništavila koje više ne broji „velike karaktere,
heroje duše, individualiste“
 Žestoko kritizira narode koji ne žele kreirati vlastitu autohtonu kulturu i
umjetnost pri čemu zaključuje kako se svi zajedno „pretvaramo u jednu
europsku koloniju“ koja se služi tuđim jezikom, duhom i životom
 Ističe razne domene u umjetnosti koje su krenule krivim putem
(neoklasicizam i neorenesansa)
 Protivi se stvaranju „recepata za književnost“
Vaskrsenje duša
 Okosnicu manifesta predstavlja bunt protiv „estetskih kalupa” (književnost
realizma i naturalizma te impresionizam u slikarstvu)
 Zgraža se nad pojmom ukusa koji ljude neprestano zavarava i upropaštava
njihov umjetnički potencijal: „Riječ ukus nikad nije mogla biti primijenjena
umjetnost. Ona je potekla od osoba kojima je umjetnost bila strana i koji
teško da su i na čas mogli da osjete suštinu jednog umjetničkog djela.“
 „Dolje estetike!” - programsko geslo poetike osporavanja
 Negira postojanje istine, jedino ju pravi umjetnik može propovijedati jer ne
misli o uspjehu
 Naposlijetku hvali ekspresionizam i ohrabruje brojne duše da se iskažu i
progovore
Zaključak
 Prema Donadiniju, postoji određena utopistička vizija svijeta i mistično
tumačenje umjetnosti gdje je osjećanje, odnosno duša, ključno za
ostvarenje vlastite istine. Iako svoja tri manifesta nije koncipirao kao
jasno izražene stavove u vidu čistog ekspresionizma koji mnogi kritičari
negiraju ili propituju, takva rascjepkana forma može se vrlo lako dovesti
u vezu s njegovim raspadom duše koja zrcali onodobnu atmosferu
njegova doba.
  Donat, Branimir (1984) Ulderiko Donadini.
Zagreb: ZAZNOK, Zagreb.
 Matičević, Ivica (2008) Hrvatska književna
avangarda : programski tekstovi. Zagreb: Matica
Hrvatska.
 Milanja, Cvjetko (2002) Utopijske značajke
teorijskog uma hrvatskog ekspresionizma, u:
Literatura Ekspresionizam u hrvatskoj književnosti i
umjetnosti. Zagreb: Altagama. Str. 37-53
 Šicel, Miroslav (2007), Povijest hrvatske
književnosti : Hrvatski ekspresionizam. Zagreb:
Naklada Ljevak.
 Rogić Musa, Tea (2011) Utopijska slika svijeta u
manifestima Ulderika Donadinija. Nova Croatica,
V., br. 5. Str. 194-195