Bismillahirahmanirahim

Izdava
Kulturno-umjetniko udruenje Sejfullah, Konjic
Za izdavaa
ukle Muamer
Lektura i korektura
Jasminko arac
Tehniki urednik
Ale Puzi
Design
Acid DTP studio Stolac
tampa
Sabah-print, Sarajevo
Za tampariju
eo Elezovi
Tira
300 primjeraka

Jasminko arac

Stolaka
bohemija
Konjic, 2014. godine

Praina prolaznosti neumitno pada

na sve stvoreno i jedino u Boijem
znanju nema zaborava.

Naa tijela se mijenjaju i svakog asa bivaju starija

ali dua nije sadrana u vremenu. Zato nam se
uvijek ini kako smo tek poeli ivjeti.

POSLJEDNJI BOEM
Zvali smo ga posljednji boem. Iako je boema bilo i prije i poslije njega tako
smo ga zvali, cijeli grad. Ne znam je li znao za svoj nadimak ali ga se nije
ticalo jer kada neko umre jo za ivota krajevi se vraaju poecima i sve biva
jedno te isto, neosjetljivo za tuu rije ili misao. No, socijalna smrt moe biti
poetak ivota novog ovisno o tome zato je neko umro za svijet ovaj.
Smail Redi, zvani Smaja. Ili moda Ismail jer pravo ime niko nije znao niti
je za njega pitao. On sam nije imao nikakvih dokumenata za identifikaciju ali
mu se u tom kao i mnogoemu prolazilo kroz prste jer uvijek ima onih koji
su optepoznati i svugdje prepoznatljivi. Kada se bjei od sebe i od drugih
ne postoje ni prolost ni budunost ve jedino gorina onog sada i ovdje.
ekanje da ivot proe, najtee od svih ekanja. Samoubojstvo je lo izlaz jer
radoznalost nas tjera da ivimo kada to i ne elimo.
Moda je Smaja nazvan posljednjim boemom jer je po optem miljenju potpuno propadao i po tome se od drugih nepovratno razlikovao, nije mu bilo
ravnog u stolakoj ariji. Tako je ispadalo da je najgori ujedno i posljednji
jer ljudi vole ovaj svijet i njegova zadovoljstva pa onaj ko je spreman na bilo
kakvu rtvu izaziva mrnju a ona ga opet stavlja na posljednje mjesto. Drskost
prelaenja preko postavljenih granica pak nije ni laka ni uobiajena a razlozi
plivanja uz rijeku su uvijek teki i nedokuivi. Na koncu, svaka krajnost biva
sumnjiva jer je teka i nepristupana, neuobiajena.
Gledano iz tog ugla Smaja je zaista propadao. Meutim, svijet ovaj je sam po
sebi mjesto propasti, raspadanja i propadanja, nestalnosti i promjene. Ipak,
kada god vidimo one koji pleu na rastegnutom uetu iznad ambisa osjetimo
radost, razlog za slavljenje ivota jer mi smo na obali. Koliko god bilo nesigurno ipak je utjeno, i koliko god bilo nejasno i zamagljeno ipak je istina.
Radujemo se tuoj nesrei jer se nije desila nama.
9

Teko je rei da li je Smaja zaista (spoznajno) propadao onoliko koliko su

moralno propadali i dosezali dno u materijalnost ogrezli promatrai njegova
ivota. esto je uveseljavao prolaznike na Stolakim ulicama, katkad aljiv a
u crnom humoru uvijek ozbiljan, smijui se i ivotu i ljudima oko sebe. Bio
je dugogodinji alkoholiar a kasnije i beskunik i direktor lokalnog doma
Zdravlja Ekrem ohodarevi bi ga esto primao u bolnicu da prelei zimu
i sakupi neophodnu snagu do proljea a onda sve po starom. Prialo se kako
je Smaja u mladosti obavljao funkciju direktora Zenike eljezare nakon ega
je smijenjen jer se propio i krenuo pogrenim putem. ak se govorilo kako
sadanji funkcioneri iz Zenice prilikom svakog dolaska u Stolac redovno trae vienje sa posljednjim boemom, da ga pozdrave i porazgovaraju s njim (u
pitanju je predratno vrijeme).
Pria je bila izmiljena. U skladu sa malograanskim ukusima izmiljotina
je usklaivana te povremeno dotjerivana na nain da se u nju bezuvjetno
vjeruje. Jer, u velikom gradu bijae na ovjek i to na samom vrhu pa ga ne
treba zaboraviti sada kada je na dnu, a svi smo aktivni uesnici, tie se i nas,
jer i vrh i dno su mogunosti u svima nama.
Ipak, istina je da je Smaja radio u Papirnoj u (Zenici) a Binbaa bio izbaciva,
oba nae gore list a tad sve mora imati znaaj pa ne smije biti zanemareno.
Neki su to zapamtili i prepriavali pri tome svakako uveliavajui zasluge
momaka iz nae vale jer kad se neko uspinje uspinjemo se svi iako sa padanjem nije tako. Kada padamo onda smo sami. A oboje je stvar shvatanja jer
je neiji uspon uvijek tui pad, i obrnuto. Ipak, stvarna vrijednost ovjekova
esto biva nevidljiva.
Smail i ja smo bili roaci. Redii su stara i bogata Stolaka porodica. Nekad
bili te se u to vrijeme obilja naselie u Dragoviljama gdje je bila tadanja vrsta
ljetnikovca i oznaka begovluka. Neki tu i ostae pa izrodie djecu a prema
njenom vlastitom kazivanju tu se rodila i moja nena. Selo Dragovilje je nedaleko od Stoca a prema predanju u prolosti je bilo poznato po dernecima i
teferiima. Smajo i moja nena bijahu bliski roaci, od dva brata djeca. Ipak,
kod nas je svraao rijetko ili nikako. Meutim, jednog njegova dolaska se

10

jako dobro sjeam. Bijah djeak od oko 14 godina. Kada se oglasi zvono na
vratima otvorih samouvjereno i drsko jer u tim godinama samouvjerenost
raste i pripremamo se za veliko suoenje sa stvarnou. Preda mnom je stajao
prosijed ovjek u tamnom mantilu i sa crnim naoarima. Neobrijan i oborenih ramena stajao je poput kipa, kratki brkovi su strili i davali cijelom licu
gotovo djeaku pojavu. Pitao me je li mi nena tu na ta sam kratko klimnuo glavnom i odmah je pozvao. Roak je izgledao odsutan i mrzovoljan i
spreman je za svaku mogunost jer kada god iskaemo potrebu za drugim
ovjekom bivamo i omalovaeni te zbog tog i mudra izreka kae kako je u
samoi spas. U tom smislu je Imam Ali a.s. rekao: Ko spozna ljude odvojit
e se. Vidimo kako nije napravio nikakvu podjelu na vjernike i nevjernike
jer je akcenat na ljudskoj prirodi, bolje rei dui, koja naginje zlu.
A kako je drugog izvana nemogue promijeniti odvajanje se nadaje kao jedina
zatita od zla i zaprljanosti koju kontakt sa svijetom neizbjeno donosi. Zbog
toga su se mistici svih vjera oduvijek osamljivali i ivjeli povueno.
Ponovo se zagledah u Smaila. Sive pantalone bile su prljave i isprolivane sa par
crnih mrlji iji je uzrok bilo teko odrediti. Crna koulja zamaena i za bar 3
broja vea visila je na njemu poput straila. Veina dugmadi bila je pokidana
i upravo kad mu htjedoh neto rei pojavi se nena Hajra. Smail skide naoale.
Pogled mu je neodreen, vodnjikav i mirkav i ne govori nita.
Prima li - izgovori Smaja zadihano, nekako zbunjeno oekujui da e se
suprotna strana moda ak postidjeti takve rodbine i odbiti gostoprimstvo.
Jer, esto se deava da nas zaborave kada padnemo i tiho i nenametljivo nas
se odreknu. Ali uvijek drsko i odsjeno jasno.
Primam... jata... - prihvati nena gotovo radosno pogledavi ga kratko i
pronicljivo.
Snaga iste krvi ipak progovori uprkos zabranama i razdvajanju. On ue i
sjede lagano se obazirui oko sebe sve u nekoj nevjerici da se stvari mogu
naglo preokrenuti i zadobiti katastrofalan tok.

11

On se oprezno nasloni na kau i nasmijei se bezazleno kao da ak ali to

mora da se sputa na nivo neiskusnih i nezrelih ljudi, stavivi ponovo naoale
valjda da se zatiti i osigura. Jer, oko je prozor due a najee ne elimo biti
proitani i odgonetnuti.

Nena Hajra sa unukom Jasminom

Nena stade pored svog voljenog roaka stavivi ruke na bokove i zloslutno
maui glavom, utke stade prekoravati novopridolog gosta. Iako nisam
oekivao da e biti tako direktna i brza u neposrednosti koja moe zaboljeti,
ona otvori glavnu temu odmah i bez ikakvog ustruavanja. Uzalud, jer njene
rijei ostadoe bez odjeka.
Moj Smajo - prozbori ona lagano ali potpuno razgovijetno ... prestani pit,
dozovni se t'obe dok je jo vakta....
utnja je trajala jedan dugi trenutak, ali je ve tada bilo jasno da smislenog i

12

razumnog odgovora nee biti. On se tek ironino osmjehnu iako ga nije ni

pogodilo ni naljutilo ali dosadno mu je da raspravlja o poznatim stvarima koje
mu jo uz to svakodnevno nameu pa mora da brani svoj ivot ne osjeajui
za tim nikakvu potrebu.
Smaja slegnu ramenima. Bilo mu je svejedno i ne zna ta da kae a ako neto
i kae ba nita se nee promijeniti jer odavno je zavren i njegovo je prolo
a i da nije proi e i vremenu se uzalud opirati. Sjedio je pogureno, ispijen i
krhak ali duboko dostojanstven iako ne vidi razloge za kajanje. Ako pije piju
i drugi, troi svoje i ne smeta nikome a tui ivoti ga ne zanimaju pa ne zna
ni zato bi druge zanimao njegov. Ali po prirodi stvari savjetnika je mnogo
a mudrosti malo i tako je oduvijek.
Boiji Poslanik a.s. je rekao: Alkohol je majka svakog zla.
Kako je majinska uloga raanje i odgoj alkohol sukladno ovom hadisu
raa a potom i odgoja svako zlo, jer ono to je roeno kao zlo biva takvim
i u svom rastu te je po tome alkohol majka svakog zla. Lo korijen daje loe
stablo a stablo sainjava sve ono vezano za njega, grane, lie i td. Kao to
se i majka brine o svom djetetu, tako se i alkohol brine ali u suprotnom
smislu, nastojei unititi i dokrajiti.
Nena je stajala u istom poloaju valjda se jo nadajui Smajinom pokajanju
jer nikad nije kasno. U tom smislu je i Boiji Poslanik a.s. kazao kao Bog
prima pokajanje svog sluge dok ne pone hroptanje u grlu, dakle zadnji
izdisaji. No, kada ponu, pokajanje se vie ne prima. Ipak, posljednji boem
o tome nije ni razmiljao.
Smail ponovo slegnu ramenima i prihvati fildan sa kahvom. Posluen je i
kola kojega on nije ni pogledao. Naglo se stade obazirati oko sebe kao da
najedanput postaje svjestan gdje je zabasao. Ispijajui lagano kahvu Smaja se
najednom kucnu po zlatnom zubu u ustima i podie kaiprst pokazujui na
mene kao da neni Hajri eli predoiti svjetlu budunost potomka koji nee
biti poput njega. Varao se, imali smo mnogo zajednikog.

13

Geni su nevidljivi ali se na kraju pokau, svialo se to nama ili ne. Jedan Smajin brat je poginuo u partizanima tokom drugog svjetskog rata a i sam boem
je bio pripadnik gerilskog pokreta, dodue neto krae od svog poznatijeg
brata. Nije volio govoriti o ratu i tim vremenima a i kada bi neko upitao odmahivao bi rukom upuujui znatieljnika na plaenu partizantinu, ve
uveliko razvijenu u to doba. Vjeto bi gunao protiv dvolinjaka i karijerista
potpuno svjestan koliko stvarnost soc-realizma odudara od proklamovanih
ideala za koje se borio. Zbog toga bi ismijavao II Svjetski rat tvrdei da nema
nikakve promjene.
Smajil je na svoj nain ivio poteno, nikad nita ne traei niti se ikom dodvoravajui, ravan sa svima jer nema ta izgubiti. Vlast je prezirao te esto
izmiljao razne ale i zgode o lokalnim partijskim funkcionerima. Oni se
pak nisu obazirali na otvorene ubode pripisujui sve nerealnim fantazijama
pijane i iznemogle budale jer je u prljavim dosjetkama bilo vie istine nego
su eljeli uti. Smaja se nikog nije plaio niti ustruavao ali vrline posrnulog
ovjeka su nevidljive upravo zato to je zlo tako oito a ljudi ionako u svemu
vide ono to ele vidjeti.
Habula-hasura. Bijae to Smajina uzreica, kovanica ije znaenje ni on sam
nije znao. Ipak, izgovarao ju je esto i tako uvjerljivo da se ljudima inilo kako se znaenje uvlai pod kou, ulazi u srca i samo po sebi podrazumijeva.
Dijalozi koje bi s ljudima vodio bili bi otri i neumoljivi, ali kada je bivao
zbunjen ili morao uzmaknuti pred jaim protivnikom uvijek bi u pomo
pritekla habula a onda i hasura ime bi suparnika naglo i sveobuhvatno
razoruavao. Moda je u poetku bila rije o specifinom Stolakom hakanju (ha-bu) pa je kasnije dodano la da jo vie zamagli ali i otupi pomenutu
sentencu. Ha-bu laie, ko si ti da se meni obraa i zato bih se sputao na
tvoj nivo, kao da je htio priopiti posljednji boem. Hasura je prostirka od
tankog drveta ili rogozine i u prolosti esto upotrebljavana, gotovo sve do
modernog rjeenja ivotnog prostora.
A moderno ureenje je idealizovalo predmete same po sebi oduzevi toplinu
doma.

14

Gazite me koliko hoete ali za vas sam nedokuiv. Ha - bu (la) i ne moete

mi nita, drugaiji sam. Ko zna je li u prolosti prva rije poznate izreke
glasila habla to e rei hableina odnosno ubleha bez vee inteligencije i
sposobnosti domiljanja. Odbrambeni Smajin pokli usmjeren svima ispod
njegovog nivoa, veliko da za sve neprilagoene i veliko ne za sve prosjene
i uobiajene. Naravno, kategorije su se po potrebi zamjenjivale i mijeale
krajnje cinino.
Habula-hasura. Smajina mantra, a svako ima neku svoju, samo njemu svojstvenu ak i kada to ne zna. Smajil je volio biti u centru panje, u samom
epicentru aktualnih zbivanja, svijet se vrti oko njega poput ringipila i prisutni
su poput drvenih konjia, jure ali ne znaju gdje ni zato. Bez sumnje, bio je
izrazito narcisoidan mada uzroke i razloge tog udnog stanja nisam mogao
dokuiti. Ipak, u Smajinoj nametljivosti je bilo i stila i prikrivene mudrosti.
Nikada nikom nije izgledao odbojan, plijeni panju jer je iskren.
Veina je njegove istupe zvala boleu gotovo sujevjerno nagaajui kako
se Smaji nikad ne zna. A to je neko inteligentniji to je i usamljeniji, to je
nadareniji to je i zbiljski drugaiji.
On pogleda nenu Hajru a zatim mene i ustade. Nagli pokret, bjekstvo od
nespokojstva u sebi, teko koliko i uzaludno. U asu podie ruku a onda
zastade i urno izae. Kao da krajnje oporo htjede neto rei ali odustade i
samo odmahnu rukom. Otiao je bez pozdrava, gotovo stidei se.
Tabijasus - ote se neni Hajri s gorinom i ona se vrati u sobu pognute glave.
Nije mu mogla pomoi i to ju je oito pogaalo a u rodbinskim vezama tua
sramota pada i na nas. Ali i ne mora jer u konanici svi sami nosimo svoje
breme, stenjemo pod teretom guei se ali pomoi nema. Jer itav ivot ovjek
je sutinski sam i niko drugi mu ne moe pomoi. Svako nosi svoj teret, svoju
habulu i hasuru kao zagonetku za druge i predmet promatranja za sebe. Teret
je na ovom svijetu neizbjean, sudbina zbog pada na zemlju iz vieg svijeta.
Jo jedan susret sa Smailom jako dobro pamtim. Bio sam ve mladi, davna

15

1980. godina. Svirao sam gitaru i nosio poduu kosu a moje drutvo je znalo
ee popiti koju vie i to u starom hotelu kako smo ga zvali. Novi je bio tek
uao u modu pa je stari dobrodoao i naroito za one depresivne i apatine
koji se boje ivota i njegovih neizbjenih mijena i promjena. Nekoliko stolova
sa kockastim stolnjacima, pod prljav i nepokriven, opuci i spaljene ibice,
ukisli zadah besmisla. uti zidovi i aavi, napukli komadi buke su esto
padali ak i na goste. Originalni likovi su gledali tupo i uglavnom pred sebe,
teki i sebi i drugima. Po optem miljenju u starom hotelu su se okupljali
svi oni od zla oca i jo gore matere, sva olo grada koja je u spontanim dolascima nalazila i ast i vlastiti imid, ponosni to su prodali duu avolu. A
on nema milosti ni prema kome.

Mustafa Sarajli - Hegel i Faruk Dervoz - oga

Za stolom sam sjedio sam, pored mene gitara, ako zatreba, drugim rijeima
eka se vrijeme kada podnapitom drutvu bude sve svejedno pa bude u stanju
sluati ak i mene. Volio sam svirati, ali najvie sam, no po prirodi stvari to na

16

koncu nikom ne uspjeva jer se talenat (stvarni ili izmiljeni) uvijek prouje
i upravo zato umjetnici tako esto bivaju rtvom. Za drugim stolom sjedio
je neobrijan starac sa sivim eirom na glavi a ive razigrane oi svjedoile
su kako radoznalost tako i sreu to ima priliku motriti prave boeme. Nije
bio stalni gost, da jest znao bih i niko na njega nije obraao panju to mu
je oito godilo.
Za ankom je stajalo nekoliko ve dobro podnapitih ljudi, pogledi su im
otrovni i emerni. Kape na glavama sputene do uiju i ne mogu gledati ni
sebe ni druge.
U uglu do anka razvaljeni duboks povremeno bi svirao a naroito popularna je bila pjesma Voljela me jedna Vranjanka iji refren (pusto , pusto
mi je sve) je pogaao sve goste direktno u samo srce. A ni Vranje nije tako
daleko, Juga je arolika i svega se moe vidjeti. Vranjanska ljepotica u naem
snu. Iznad duboksa, na tankom kartonu bio je priljepljen natpis: ast svakome, veresija nikome.
Natpis je bio formalne prirode i sluio je prikrivanju stvarnosti jer ne samo
da se pilo na veresiju ve i dabe, bolje rei plaano je nikako ili otprilike.
Konobaricu to nije ni udilo ni iritiralo, odavno se navikla na sve i svata i
tek je promatra. Brkati pijanac za ankom me pogleda.
Momak...deder nam zasviraj jednu... Ni molba ni naredba, tek logian slijed
u zadimljenoj rupi gdje je sve na svom mjestu i sve ima svoje vrijeme. I razloge.
Poeh svirati Noi u bijelom satenu, moja omiljena pjesma kada bih se
sjeao Mirsade i sretnijih dana.
Bravo majstore viknu jedan od onih za ankom i udari akom o pult iz
sve snage. Nije znao ni rije Engleskog niti je znao ak ni ta je saten ali sve
ima svoj as, vrijeme kada se u glavi pijanog ovjeka otvara jedan novi svijet
u kome se sve ini skladnim i poznatim. Stari u sivom odijelu skide eir
i nakloni mi se, i on postaje dio predstave a to je ve neto veliko. Ako nita

17

drugo zna ta su noi i ta je bijela boja a saten je i onako usput. Konobarica

crvenkaste, ikave kose i dugih, nalakiranih noktiju jarko crvenom bojom
sjedila je odmah do plinske pei. Pe je polupana i prljava ali grije. Plela je
arape. Za goste nema ni dobrodolice ni odbacivanja i na njih se ne obraa
nikakva panja a ionako svako sipa sebi a ona ne trai kavgu i bolje je da je
neprimijeena. Bila je ak lijepa u nekom nervoznom uenju koje se odraavalo na licu ali je mirna i sigurna. Poznaje nas sve pojedinano i zna
svaiji tabijat pa je nita ne moe iznenaditi. Bila je nijemi svjedok a sudije
ionako nema, preostaje joj jedino da uti.

Smaja Redi

Familijarnost koja oarava i sablanjava, iste sudbine propalih, zavrenih

ljudi i razlike, ako postoje, su toliko neznatne da nisu vrijedne ni pomena.
Normalan svijet je zaobilazio Stari hotel u irokom luku a i sociopati su ulazili
oprezno i sa podozrenjem, jer se u poznatoj krmi nije osjeala sigurnost.

18

Najednom ue on. Posljednji boem, Smaja Redi, glavom i bradom. Na sebi

je imao obavezni mantil i tamne naoare. Smee kune papue na nogama,
kao da se sprema na odlazak za spavanje a vani je ljuta zima, no, moda nije
imao drugaiju obuu. Kada ue naglo zatetura ali se odmah uspravi i pribra.
Njegovo stanje je uvijek bilo teko odrediti, pijan i kad je trijezan, trijezan i
kad je pijan. Lebdei tako u opojnoj mogli samozaborava siguran je u sebe i
niko mu ne moe nita. Znao je to i on sam.
Ugledavi me odmah mi prie. Nisam mu sudio niti ga odbacivao, svako
ima svoj put i ini mu se najboljim ili bar jedinim moguim a to je onda isto.
Bacivi pogled na gitaru brzo i odsjeno prozbori:
Roak... nipoto ne prodaji talenat malograanima, nipoto! Zamislivi se
na tren klimnu mi glavom da potvrdi misao kao da sve vrvi od provincijalaca
eljnih mog talenta.
Zamislih da neto kaem ali je Smaja ve bio za ankom sam sebi sipajui
dupli konjak. Pijanci se razmaknue propustivi ga s dunim potovanjem.
Jer, u pitanju je legenda grada, a pijanac sa poduim staom zasluuje prednost nad mlaim.
Konobarica je i dalje bila zauzeta pletivom uopte se ne osvrui prema
anku a bijela kecelja, iako zamrljana jo uvijek je pruila dokaz da je rije o
ugostiteljskom objektu a ne psihijatrijskom odjeljenju u nekoj zabitoj bolnici.
U svoj talenat, meutim, nisam bio siguran a ne znam ni kome bih ga
prodao, kupaca jo nema. Mlad, anoniman i nepriznat. U meuvremenu,
posljednji boem se vrati sa metlom u ruci. Bila je stara i prljava, i na utoj
povrini vidjeli su se tragovi pauine, vjerovatno ju je izvadio ispod anka.
On okrenu drku metle ka svom licu i stavi je ispred usana, vidjelo se da
priprema dobru izvedbu .
Koji migrofon- zasmija se Hegel vedro, sasuvi u grlo podobru au lozovae. Hegel je bio nihilista i vjerovao u besmisao svijeta i ivota ali nije imao
snage ni volje za samoubistvom. emu, kad je sve, pa i to besmisleno. Kamijev

19

Stranac bijae omiljeno Mustafino dijelo a jedan primjerak je i lino posjedovao, i prije smrti ga poklonio meni ba kao sve ostale knjige.
Talijanske kancone - u meuvremenu najavi svoj repertoar posljednji
boem. Sve krajnje sveano jer izvoa je ujedno i urednik emisije pa treba
ostaviti to bolji utisak.
Pijanci za ankom odgovorie pljeskom i psovkama. Konobarica se tek blijedo
osmijehnu, Smaja je stari znanac i sve mu se tolerie a strog pristup ionako
ne bi urodio plodom jer milicija uglavnom nije dolazila na intervenciju kada
su u pitanju njegove vratolomije.
Ti roak..., okrenu se naglo Smaja prema meni, prati me sa gitarom.
Bijae mi neugodno. Za kancone sam uo ali nisam znao ta su a jo manje
sam mogao biti u mogunosti pratnja tim nepoznatim melodijama. Moj repertoar se sastojao od neto zabavnih pjesama kako smo ih tada zvali i skidali, bilo sa radija bilo jedan od drugog. A sviraa u gradu bijae svega nekoliko. U meuvremenu Smaja dade znak rukom i drutvo se utia. Metla je bila
na podu a drka uspravljena ka njegovom licu. Pripito drutvo jedva doeka
poetak predstave, Mustafa Hegel se tuno osmjehnu.
Izvoa poe pjevati. Pjesma je sadravala nekoliko jezika i dijalekata i bilo
je teko odrediti je li u pitanju recital ili melodija.
O sole mio, gladan sam tebe bio
O sole mio, Klarin sam dio
Klara mia, Klara mia...
Ah, kara mila, kara mila
Drutvo za ankom kao da naprosto poludi i ae stadoe letjeti na sve strane
to jo vie raspali posljednjeg boema koji po taktu stade udarati nogom,
metla je jo uspravno prkosila novonastaloj situaciji. Uivio se u ulogu i vie
ne zna sa sigurnou ta je spontano a ta usiljeno dodano.

20

Dona Klara, dona Klara

Nema para nema para
Iz Dubrava, iz Dubrava
Bonorno mio, bonorno miooo... mnogo sam pio
Bonorno svima, on mi se klima,
Bonorno mio, o more mio, bonorno svima, svi smo na tlima.
Pratio sam hvatajui akorde otprilike, uzaludno i besmisleno to je samo
pojaavalo opti cirkus. Smijali su se svi osim Hegela koji je ironinim izrazom
lica u svemu traio dublji znak i nepoznate tragove.
Ne znam jesu li to bile koncone, meni nije liilo ni na ta poznato.
Dona Klara - zavrita Smaja to je ona koja nema para, dona Klara iz Dubrava, iz Dubravaaa... iz Dubravaaa, i blago se nakloni drutvu. Doeka ga
opti aplauz. Konobarica napokon odloi pletivo i lino zapljeska rukama da
uvelia predstavu. Izvoa bijae polaskan.
Dona Klara, lijepa kara - zaurla i on iz sve snage a onda naglo prestade
pjevati zbunjeno nas gledajui kao da cijelo drutvo vidi prvi put u ivotu.
Habula - najednom se ote Smaji gotovo nehotice.
Hasura - viknu iz sve snage jedan od pijanaca za ankom i baci au koja
se slomi u komadie udarajui o zid na suprotnoj strani. Nekoliko krhotina
pade ispred mojih nogu, odloih gitaru odmaknuvi se malo ka uglu kafane.
Smaja baci metlu i sjede za prazan sto duboko zamiljen. Nagle promjene
raspoloenja bile su karakteristine u opisu njegove linosti i dok su jedni to
nazivali izofrenijom drugi su bili tvrdo uvjereni da je sve proraunata igra.
Skinuvi naoare pogleda nas sve redom sa krajnjom dozom prezira kao da
sve do maloprije nije uveseljavao ba te ljude koje sada napadno ignorie. Jo
jedanput odmahnuvi rukom zalupi vratima i izgubi se u tamnoj noi. Niko
ga nije zaustavljao i svima je svejedno. Jedino Mustafa Hegel glasno zijevnu

21

i zavlada potpuni muk. amotinja. Provincijska magla dokonosti u hladnoj

noi bez smisla.
Smail Redi je umro 80-tih godina prolog vijeka. Ali nove habule se pripremaju za tek dolazee fabule. I hasure su prostrte poput poasnih, crvenih
ilima kojima e skitnice i gubitnici ponosno koraati poput careva. Jer, za
krive puteve posute cvijeem se uvijek neko nae, jedino je pravoputnost
teka i nema mnogo pristalica. I u svakom vremenu e postojati boem koji
izgleda kao da je ba on posljednji. Misao je gotovo beznadena ali i slaba
utjeha je jo uvijek utjeha.

22

23

24

VARALA JE VARALA
Stolako javno kupatilo izgraeno je u doba Austrougarske monarhije. Sluilo je za odmor i razbibrigu dokonih oficira i umornih, zalutalih vojnika
oajnih pred neukislom i umalom dosadom u gradu. Sve bjei i nekud tone,
potopljeno i emerno, sivilo provincijske granine postaje. Granica nije tako
blizu ali nije ni daleko, pisma su rijetko ili nikako stizala. Sjaj Bea dalek i
nedostian, toliko udaljen da su se mnogi pitali da li je ikad i postojao. Austrijska carevina na kraju ode a doe Kraljevina pa Titova Jugoslavija a kupanje
u dva odvojena bazena pod velikom lipom se nastavi.
Jer, ivot uvijek ide dalje. Probija nove puteve, iznalazi druge smislove, klie
novostvorenim voama stavljajui one bive u podrume povijesti i preputajui ih praini zaborava. Reimi dolaze i prolaze ali ustaljene navike prkose
promjenama jer ovjek mora imati utoite i pribjeite kako bi opstao u
surovoj tami ovozemaljskog.
A igra i zabava odvraaju um od temeljnih pitanja o smislu i ba zato vrludavo skakutanje satkano od nemara i zavoenja arenim laama tako esto
vidimo posvuda.
Prije posljednjeg rata gradsko kupatilo bijae vrsta jeftine atrakcije. Obavezna
tavla i igranje kartama sjedokosih optinskih inovnika, poneka partija aha
uz obavezni navijaki duh jer se smatralo da su ahisti pametniji od drugih
ljudi pa ih treba podravati i diviti im se. Oni sami su takoer vjerovali u to.
Bilo je i kocke za novac u sjenovitim uglovima dotrajalih stolova ali se vjeto
skrivalo. Ipak, svi kockari bili su poznati a narodna milicija je gledala kroz
prste gradskim funkcionerima. Sistem je doputao sitnije prijestupe i briljivo
dozirao pljaku do odreenih granica.
Bilo je vano pobjei od sebe i pobjei to dalje jer su stvari gledane iz daljine
jasnije a daljina omoguava da ih i ne gledamo ako neemo jer je blizina
25

teret i elja istovremeno. Tako se bjealo ili daleko ili preblizu, sredina uravnoteenosti je izbjegavana.
Velika lipa je izrasla u kupatilu gotovo na razmeu dva bazena mada neto
blie velikom i skakai bi se uspinjali i skakali u veliki bazen. Oni hrabriji,
jer je visina poprilina pa je i skok neizvjestan. Ipak, oni koji su se odvaili
skoiti sa vrha lipe bijahu odlikovani optim priznanjem i divljenjem.

Ahmet Mori - Buha

Tu, pod lipom, za malim limenim stolom je boravio nadzornik objekta i

njegov upravitelj koji je uz to bio i ovjek za sve poslove u kupatilu. Ahmet
Mori lino. Bio je neto poput samoproglaenog efa a objekat je imao i
malu gostionicu, tu, te nekoliko kabina za presvlaenje. One gotovo da nisu
ni funkcionirale jer se njihova upotreba plaala pa su posjetioci uglavnom
dolazili ve obueni u kupae gaice i kostime. Bila je to vie stvar inata bez
svrhe, jer je nekima bilo nemogue objasniti zato bi se voda plaala.

26

Kanal je iznad bazena i voda tee godinama, Bregava tee stoljeima i zato bi
se upotreba plaala kad je tok ionako neprekidan i na dohvat ruke. A oticanje
vode ne prestaje i nikome nije na ast to je tako odvajkada.
Izraz kupalje bio je tipino stolaki jer ga (bar ja) nigdje nisam uo (ili proitao), ali Stolaka mitologija ima svoje puteve i moramo uvati neto svoje
to nije niije drugo. Uzaludnost koja je bila vedra i neoekivana.
ivih oiju i kovrdave kose, u bijeloj majici bez rukava koja je pokrivala
veliki stomak, Buha je nadzirao sve dogaaje u okolini. Kada bi uskovitlana
kosa narasla Ahmet bi odlazio frizeru Omerici sa prilinim negodovanjem:
Evo me ko tornak! Skrati da ne bude ko negova - uperio bi prst u prvog prolaznika krae kose jer ono bitno nije bila frizura ve ianje skoro do gole koe.
Rast kose e due trajati a samim tim i financijska situacija biva bolja jer se
manje potroi to sporije raste. Rijee se ide Omerici, te kuni budet utedi
koju paru vie.
U kupatilu je bilo najvie djece a kako je njih po prirodi stvari najtee kontrolisati Buha je bio prinuen uvesti kaznene mjere za sve vrste prijestupa a bilo
ih je mnogo i stalno su se poveavali i umnoavali.
Za Ahmeta ivot na ovome svijetu bijae zabava i igra pa su tako i meuljudski
odnosi predstavljali vrstu utakmice, pobjeuje onaj ko vie puta ugura loptu
ambicije meu vratnice ivota. Kako se utakmica ivota zavrava tek smru,
a svaki dan je tegoban i treba ga izdrati, ef objekta je poput fudbalskog
sudije uzakonio u svom svijetu nadmetanja upravo fudbalske kaznene mjere
za neposlune. To je znailo podizanje utog ili crvenog kartona prema
prijestupniku koji bi odmah shvatio ta ga eka, i o emu je rije. uti karton
je znaio opomenu pred iskljuenje a crveni je upuivao na izbacivanje iz igre
a ono je moglo trajati dan ili cijelu sedmicu.
Tornaj se i da te ne vidim vie! - sikatao bi Ahmet neumoljivo i samouvje-

27

reno. Za one posve nepopravljive Buha bi odredio zabranu boravka u kupatilu

za cijelu sezonu ili ak cijeli ivot. No, to se deavalo sasvim rijetko.

Kupatilo

Djeci je naravno bilo ao napustiti igre u bazenu koje su se po pravilu i

dogaale onda kada su i pravljene greke dostojne Ahmetovog ukora jer bi
se djeca u aru nadmetanja i priduivanja zaboravila.
Nerijetko se upravnika nastojalo odobrovoljiti:
Nemoj bola Ahmete... neu vie... majke mi - boleivao bi molio kanjenik
ali ef bijae strog i neumoljiv. Kaznene mjere su vaile za sve, ak i za djecu
viih partijskih funkcionera, Buha se nije obazirao ni na koga. Moda je to bio
jedini nain da se odri red i mir i kakva-takva disciplina kako ne bi dolo do
opteg divljanja i haosa. Desnom rukom visoko podignut karton (crveni ili
uti) i prst koji neumoljivo pokazuje prema izlaznim vratima. To je bilo sve.

28

Bez psovki ili suvinog govora ali i bez patetine samilosti ili ikakvog lanog
obzira. Pravila igre se znaju a zna se i ona ozbiljnija posljedica, skrivena na
drugoj strani medalje. Kriv si i snosi posljedice. Niko te nije tjerao da kri
granice a kad ve jesi nestani iz vidokruga, izgubi se u drugi dio grada.
Mladih i zgodnih djevojaka je bio poprilian broj a Ahmet bi se esto osvrtao
bez ikakvog ustruavanja. Jer, on je glavni i sve je njegovo vlasnitvo makar
samo figurativno ali gazda se zna a onda je sve lake. Njemu je doputeno i
ono to drugima nije ili bar moe uobraavati da je to tako.
Koji gnati... majka te ubila! - promrsio bi Ahmet vie za sebe, ali se snaga
utiska odraavala kako na okolinu tako i na licu poudnika. Jer je reeno:
ovjek nita ne moe sakriti a da to ne bude otkriveno nehotinim pokretom
ili otkriveno izrazom lica.
Djeiji prekraji bili su brojni i raznovrsni a krajnju rije je naravno imao Buha
i o njegovoj procjeni je ovisilo da li e dodijeljeni karton biti uti ili crveni.
Tako bi nagli prelazak (preko rora) iz velikog u mali bazen zasluivao uti
karton dok bi guranje i tunjava redovito rezultirali crvenim kartonom. To
je vailo naroito onda ako bi iz neijeg nosa potekla krv na ta je Ahmet
bio posebno osjetljiv pa bi u takvim situacijama posegnuo i za doivotnom
zabranom dolaska u kupalje. Buha bi sve situacije rjeavao sam a milicija nije
nikada pozivana. Sramota bi bila.
Djeca bi esto priduivala jedni druge a to je oznaavalo guranje glave pod
vodu, onog slabijeg od strane onog jaeg. Ahmet lino bi paljivo procijenjivao
je li neko odvie priduen nakon ega bi obavezno uslijedio crveni karton.
Red se morao odravati:
Oveka da te vie nijesam vieo! Nema kupana do idueg jeta! I nikada
mu se niko nije usprotivio ili suprotstavio.
Jedan od legendarnih likova u kupatilu bijae Asim Basari zvani Binbaa.
Rije baa je turcizam a oznaava velikodostojnika, u najmanju ruku ruko-

29

vodeeg ovjeka vezano za bezbjednost cara i carskih dvora. Vjerovatno

je nadimak dobio dok je jo u ranoj mladosti bio izbaciva u Papirnoj,
nesuenom Smajinom kraljevstvu. Prema predaji, Binbaa bi po dvojicu
izgrednika nosio pod pazuhom ruka, te ih bacao izvan kafane. Bar tako
se prialo.

Asim Basari - Bimbaa

Sjedio bi esto u hladu stare lipe, ni od kog nita ne traei niti se ikom dodvoravajui. Obla glava sa kratko oianom kosom i eretski osmjeh izazivali su
opte simpatije. Zavaljen duboko u stolicu i oputenih nogu sjedio bi poput
kakvog zaboravljenog kralja a pokrenuo bi se tek da rukom otjera dosadnu
muhu sa lica. Dalek od svijeta i svijet daleko od njega.
Ako bi ga neko poastio prihvatio bi bez lanog ustezanja i glumljene snishodljivosti. Ionako sve odlazi i niija nije do zore gorjela. A i da jeste, uzalud
je, po danu svijea ne treba nikome.

30

Buha bi esto, poput doktora specijaliste opisivao zdravstveno stanje Stolakih

boema. Opta bolest opisana je u obliku stiha:
Konak, vinak, ljiva, loza
To je moja dijagnoza.
I zacijelo, nije bio potreban ljekar niti ikakva posebna znanost da bi se shvatilo kako je u Stocu broj alkoholiara iznimno velik. ak se govorilo da
smo u tom smislu (broj alkoholiara u odnosu na broj stanovnika) u bivoj
Jugoslaviji bili na drugom mjestu, to nije nimalo nemogue. Mnogi su bili
polaskani konstatiranim stanjem.
A Asim bi i dalje sjedio pod lipom esto zatvarajui oi u tromoj odsutnosti, ravnodunosti prema svemu to postoji a ona teko biva naruena ili
ugroena. Jer, onaj ko nema ta izgubiti nema ni brige, one su uvijek vezane
uz posjedovanje odnosno vezanost. Biti nevezan, to je prava i jedina srea
na ovom svijetu.
Volio sam priati sa Bimbaom. Otvoren prema svima, nije odbijao nikog,
nije okretao glavu od ljudi. Niemu se ne nada i nema ta da krije pa mu
drugi ne smetaju, nema u njemu ni radosti ni alosti. Tek ekanje da sve
proe, i ljudi i ivot.
Moj mali... dobro upamti ovo to u ti re, kad ti budne devetnes', povali sve
to stigne... nemoj oprostit nijednoj! - dobaci mi jednom gladei uljevitu
bradu i smjekajui se uvjeren u dobar utisak koji je ostavio.
Okani se eteta stari jare! - umijea se Buha - Kad mu doe vakat sam
e ograjisat, ne mere se brez toga. Ta zanat svak izui.
Bimbaa asak zastade i zavrti glavom kao da se i sam pita nije li malo pretjerao, te odmahnu rukom. Drutvo za stolovima je bilo aroliko, vladao je
udan muk. Sunce pripeklo, vruina, ljudi teki i sebi i drugima. Ali Asim
nije mogao mirovati.

31

Poganac sam bijo! - lupi on iz sve snage akom po stolu. Mnogi se nasmijee
i zakratko se zau i aplauz. Gosti su se sporazumijevali pogledom iaretei
na boema. Stavih ruke ispod brade, sve mi je zanimljivo.
I to kakav! - dobaci Buha razvrstavajui ute i crvene kartone na dvije strane
stola, da budu u pripravnosti jer ih je esto upotrebljavao.
He, he! - nastavi Bimbo krajnje vedro - Nije mi mogla proma nijedna
rospija... Samo ako sam pik bacijo... He, he...
Gotovo je! - pogleda ga Ahmet mrano i smrknuto - Nae je prolo i nejma
vie. Ne mere se vie ovarisat ko nekad. Zemja zemji i kraj.

Guslar Ibro Mori

Varala je, varala! - upade naglo Bimbaa naputajui temu smrti i prolaznosti ivota. Bila je to njegova omiljena uzreica a povod i razloge njenog

32

nastanka niko nije znao. tota bi se nagaalo ali niko nije pouzdano znao
kako je sentenca nastala. Izgleda da je refren izvaen iz poznate pjesme tog
vremena:
Varala je, varala, i tebe e znaj;
nevernoj se eni, drue, nikad ne vraaj.
Ko je bila Asimova nevjerna djevojka u mladosti i da li je ikako postojala, to
nismo znali. Po svemu sudei on je bio uvjeren u opte nevjerstvo enskog
pola koje se realizira im se ukae dobra prilika.
Bimbaina vjenana ena bila je i vjerna i potena. Da se nevjernoj eni i
teko vratiti jasno je samom logikom mukog ponosa i sujete no oduvijek
postoje i oni koji trpe i podnose, bilo stoga to im je svejedno ili zato to su
nemoni bilo ta promijeniti.
Moj ade Salem je svake godine dolazio na odmor iz Njemake i kupovao bi
Asimu nove kupae gae. Parhetne ili kako smo ih zvali od botane, a liile
su vie na kakvo strailo u kukuruznom polju nego na odjevni predmet.
Ipak, Bimbaa je htio upravo takve, starinske prezirui novu modu i moderne tokove koji su tako nemilosrdno i uporno razgraivali njegov briljivo
njegovani unutarnji svijet. Gaice su bile jednostavne, bez gume i postave,
dosta nesigurne za veliki skok. Jer, postojala je opasnost da potpuno spadnu
to se esto i deavalo.
He, he... - smijao bi se Buha - ove su iz negova vakta... da lake spanu kad
nojzi pripekne me nogama.
Asim je pak bio ponosan na odjevni predmet koji ga je ganutljivo podsjeao na
mladost. Skakanje sa velikog zida u kupatilu bijee Bimbin specijalni i dobro
razraen ritual koji se plaao. Bilo direktno, bilo aavanjem piem. I to je
znao svako ko je htio gledati predstavu, a Asim je rado prihvatao pozive te
vrste i nije traio nikakvu nadoknadu. Ali ta je praksa ve uvedena i postala
je navikom.

33

Uz pomo par mladia Asim bi se nekako popeo na veliki zid a onda pogledavi prisutne dizao desnu ruku u znak pozdrava. Lakrdijai su spremno
navijali a aplauzi bi bili jaki i dugi. Jer, svaki Bimbain skok bio je za
pamenje. Kako je bio gojazan i zdepast Asim bi sa zida skoio bez ikakvog
odbacivanja u dalj, te je horizontalno padao u vodu poput tuljana i to na
stomak to bi izazivalo pravi urnebes u gledalitu. Poesto bi crvene kupae
gae (jer nisu imale gumu) spale Bimbi do koljena na ta se skaka ne bi mnogo obazirao jednostavno ih ustegnuvi. Naravno, ako bi ih mogao nai jer bi
pokatkad zavrile na samom dnu bazena.
He, he... ukazo mu se karenak! - zavrtio bi glavom Ahmet kao da se pita
nije li moda naruen ugled i samog objekta koji je on tako briljivo odravao.
Snishodljivo je pratio situaciju a potpuna obnaenost mu se nije sviala, elio
je prekinuti ujdurmu.
I bubulenak! - ubaci se Fadil Roli skaui na tabanima da to prije osui
dugu kosu. Bio je stalni gost i poznati benta.
Bilo je to doba Bitlsa i marihuane. Mlade djevojke su okretale glave na svoj
nain uivajui u predstavi i glumei snishodljivost i stidljivost. Djeca bi se grohotom smijala pokazujui na obnaenu priliku u vodi. Sve im je zanimljivo,
i spontanost i odsustvo stida, uivaju u nesvakidanjem prizoru.
Izlazi iz vode, mudono! - gubio bi Buha strpljenje poto bi bilo jasno kako
je Bimbaa sablaznio bar polovinu gostiju - uje li me, mudono, da si odma
iza'o derao bi se.
Cirkus je bio na vrhuncu, oni mlai su se kreveljili i plazili jezike jedni drugima. Starije ene bi osjeale istinski stid i prekoravale prijestupnika.
Aaa... broke! - stavljala bi Duda ruku na usta prosto ne vjerujui svojim
oima. Vjerovanje niko nije ni traio a uesnici su predstavljali isti kulturni
krug. Upravo smo svi bili broka, a cirkus je bio i cilj i smisao. Pa gdje upali.
Brukanje je u kupaljama stil ivota, ovisno ega se dosjetimo.

34

Varala je, varala! - eretski bi se osmjehnuo Bimbaa izlazei lagano iz vode,

stepenice kupatila su za njega ve izazov a treba se uspeti. Neki bi mu prilazili
i estitali ni sami ne znajui ta estitaju, a nije znao ni nositelj glavne uloge.

Asimova ker Arzija sa porodicom Mori

U kupaljama je stalna vreva a djeiji smijeh je odzvanjao do Pogradske mahale. Djeci je naroito bio omiljen prelazak iz velikog u malo kupatilo kada
bi zbog razlike u temperaturi vode izmeu dva bazena voda u malom bila
toplija ili kako su se djeca izraavala ko pia.
Otrcani lokalizam je prihvaen mada se mogla pronai pogodnija i otmjenija
rije ali se takve stvari i ne pronalaze niti domiljaju ve se jednostavno dese.
Nepisana pravila i standardi koji izmiu logici i racionalnom pristupu a
sveukupnost izraza i odreenja potpadala je pod izraz sijaset ili kako je to
Duda malo dublje definisala u pitanju je bila broka. No, broka je bez zavisti
ili zlobe i ak puna vedre dobrodunosti.

35

Kada bi se kupatilo mjeseno istilo Buha bi glasno i sveano oglasio:

Do dajeg oveka nema kupana niti banana. - to bi obino trajalo par dana
a djeija nestrpljivost bi pourivala i samog upravnika.
Ni tarnahana! - upao bi naglo Roli to je kod nekih izazivalo podsmjeljive
izraze lica. Ahmet je ignorisao sve upadice, nije volio da mu se iko mijea u
posao, jo manje da ga pouava poznatim stvarima.
Varala je, varala! - oglasio bi se ponovo Bimbaa bakarei se na vrelom pijesku poput nahranjenog lava koji drijema bezbrino u potpunoj sigurnosti.
E, vala je i prevarila mnoge - dobacio bi neko u prolazu kreveljei se.
Asim je ivio poteno, ak bio potenjaina svoje vrste. Nepopravljivi optimista i veseljak nikada nije padao u oajanje i za sve iskrsle probleme je
pronalazio rjeenje ili strpljivo ekao da se rijee sami od sebe. Svojevrsna
vrsta domaeg filozofa, ekspert za enske prevare ali i sve abe skakaice u
ustajaloj barutini malograantine. Strijelac koji nije promaio cilj. U svemu
je upravo bio u svom elementu. Nepovrijediv i precizan.
Ponekad bi prepriavao dogodovtine iz Zenice, kada su Smaja i on radili u
Papirnoj, Smaja kao konobar a Asim kao izbaciva. Poznavao ih je cijeli
grad i uivali su odreeno potovanje a u poslu bili dosta tajanstveni.
Ali sve proe i proe svaije.
Mloge je pritisn'o, stari icalo! - dobacio bi ponekad Buha na ta bi se Asimova usta razvukla od uha do uha. Volio je ene i bio slab na njih. Nikad
se ni na kog nije istinski naljutio i dobrodunim osmjehom bi redovno razoruao protivnika.
Tako su prolazili dani u Kupaljama. Buhini uti i crveni kartoni, Bimbaino
skakanje sa velikog zida, igranje karata i tavle. Kovitlaci vode, pjena i smijeh.

36

ivot koji tee i koji se uiva. Bez dananje usiljenosti, tuge i depresije koja
hara planetom.
Nakon posljednjeg rata sve je poprimilo skromnije razmjere a sa ivotne scene
su ve otili oni na kojima je i poivao istinski ivot u gradskom kupatilu.
Nema vie onog nekadanjeg i neizbjeno je da tako bude, jer bitku protiv
prolaznosti niko dobio nije. Ne vrijedi se opirati. Jae je od nas ma koliko
mali bio broj ljudi koji to eli shvatiti.
I ivjeti po tome.

37

38

POTRES DO FLAFONA
Bila je to godina 1991. ivot je tekao normalno i svojim ustaljenim tokom
uprkos deavanjima u susjednoj Hrvatskoj. U Bosni je mirovalo no pribojavali
smo se slinog scenarija, ali ivot sam uvijek nae razloge za dobra nadanja i
sretan svretak. Ne elimo vjerovati u lo ishod, ljepe je i prirodnije. Mirovni
ugovor e se sklopiti, pregovori e dati bar neki rezultat.
Odavno je propupalo, sve probeharalo i procvjetalo, ulice pune prolaznika.
Tiha vedrina i nada da e nas rat zaobii jer je zajedniki ivot utemeljen
odavno i nee se lako razruiti. No, dogaaji nisu slutili na dobro.

Ahmet i Duda sa unukom

etao sam gradom zaokupljen jednim dogaajem iz davne 1969. godine. Ak39

teri su jo ivi pa valja priupitati, neusiljeno i nenametljivo jer ljudi govore o

sebi ukoliko su u centru zbivanja i dogaaj ovisi o njima. Reiseri su ili bar
glumci, svejedno.
Krenuh do kue Ahmeta Moria koji je i pokrenuo cijelu ujdurmu. Nadao
sam se da u tamo nai suprugu Dudu jer rije je o preljubi a ena to nikad
ne zaboravlja i moda e rado govoriti. Kad je ljubav u pitanju enska osveta
e progovoriti kad-tad.
Naime, te 1968. dolo je do zemljotresa u Banja Luci i Ahmet dovede svojoj
kui enu koja nije imala gdje (jer joj je kua unitena) i koja bi se sadanjim
rijenikom zvala izbjeglicom. Supruga Duda nije imala nita protiv.
No, dogaaj je dobio neoekivani zaplet i neugodan rasplet a takve stvari
se pamte, neko zapamti i prenese drugima a ovi opet cijelu priu dorauju,
ubacujui ili izbacujui itave dijelove. Provincijska bajka.
Brzim koracima dooh do kue Moria. Duda je sjedila za malim, bijelim
stolom i pila kafu. Puei kiju smireno je odbijala dimove, izgledalo je kao
da u kui nema nikog drugog. Kao narueno, pomislih radosno, kada je sam
ovjek se rae i bre otvara i skloniji je povjerovati u nepovredivost tajne mada
ga stvarnost stalno demantuje. Jer, svako onaj kome naglasimo da ne kazuje
drugom, ima opet drugog koji je trei u igri i tako redom. Tako se deava da
cijeli grad zna ono to (zvanino) niko ne zna.
Dvorite puno cvijea, kajsija probeharala, avlija poploana kamenjem koje
je bilo ljupko razbacano cijelim putem. Nekoliko kokoiju je kljucalo zrnevlje.
Uoh na mala zelena vrata odkrinuvi ih. Gospoa me pogleda ravnoduno
uzevi fildan u ruku.
E, ba vas trebam! - obratih se. Sjedila je mirno i sabrano, malo ta je moe
iznenaditi. Pogleda me malo zaueno, ali kada me prepozna odmah se razvedri. Voljela me jo dok sam bio dijete i esto igrao lopte u njenoj avliji.

40

Bujrum, bujrum dijete moje. Bila je u plavoj haljini sa ruiastim cvjetovima,

glava podvezana bijelom jamenijom. Na nogama crne iznoene papue a
arape debele, vunene i moda pretople za ovo doba godine. No, starijim
ljudima se valja uvati i brinuti za sebe.
Sjedoh na malu smeu stolicu a Duda brzo donese fildan i usu mi kafu.
Pogledah je ozbiljno i sa potovanjem. Mnogo toga je preturila preko glave i
tota zapamtila a sjeanja esto bole jer je ovjek slab i krhak ak i kada se
pokazuje snanim. Par bijelih maaka se izleavalo na suncu odmah do stola.
Duda pogleda na njih.
Eto, navikle se ove pa ne znam ku'u njima. Grehota oerat' a i drage su
mi. Rospije! - pogladi jednu po glavi to je ova primila prilino ravnoduno
i ne pomjerivi se.
Pogledavi me pronicljivo Ahmetova supruga kao da se pitala zato odabrah
ba nju:
Zanima me jedan davni dogaaj, ako vam nije mrsko?! - rekoh i zagledah se
paljivo u njene ive oi. Motala je kiju povremeno pljuckajui. Lice duboko
izborano a usta stisnuta i u gru ali je zraila vedrinom i dobrodunou.
Samo ti sine pitaj i brez ikakva ustruavana, zemja se nebu zaklela da tajna
nee ostat skrivena. - poe Duda filozofski da umuje kako bi umanjila
moguu banalnost razgovora - A i ta da krijem? - podie ona glavu krajnje
dostojanstveno kao da oekuje pitanje od presudne vanosti za cijeli rod
ljudski, planeta ovisi o naem aputanju. Neto vano se deava i to ba njoj,
izdvojena je, odabrana za neponovljivu misiju.
uo sam da je va mu Ahmet nakon zemljotresa u Banja Luci doveo neku
djevojku da je spasi jer nije imala gdje pa ste je vi primili jedno vrijeme. izgovorih tvrdo i samouvjereno.
Ha, ha, da je spasi! - nasmija se Duda grohotom i dvaput pljunu u stranu sa

41

gnuanjem. Lice joj dobi nestvaran izraz a oi udno zaiskrie. Izgleda da je

spas bio ono posljednje u toj nesvakidanjoj avanturi, jer je ionako rijedak i
muan, skloniji smo unitavati nego spaavati.
Ne zna ti dijete moje... ta kakvo spaavanje. Vego je Ahmet da oprosti,
dobar halat imo', tako bi spaav'o razne forkuje po birtijama. Nisam pratio
njenu misao i u glavi mi sinue eljezna klijeta i makaze za rezanje loze:
Zar je bio elektriar? - ote mi se krajnje nestvarno.
Jes, inener za struju meu nogama - osmjehnu se Duda mojoj nevinosti
pomalo tuno. Kako je halat pojanjen red je objasniti i njegovu upotrebu.
Pa priajte. - otpih malo kafe zamaui kocku eera u fildan. Zaplet prie
e oito biti zanimljiv. Duda zapali smotanu cigaru i odbi par dimova. Kao
da se pomalo dvoumila da li uopte da govori ali trajalo je samo tren.
Ondakar, kad je bijo potres, hm, ti si dijete bijo, osjetilo se i voe. Zemja se
trehnu ko iz topa. I Tito je preko radija govorijo. Zaboravila sam. Proe sedmica, dvije. Stia se. Jedno jutro, perem sude ove na'vliji kad ide Ahmet i
vodi nekog sa sobom. Vidim, ensko je. Zar e u kuu njom stari macavrilo,
pomislih i neka me zebna obuze. Malka snaga me jami, znoj cimbura niz
elo, strah me. Morebit e je ostavit a meni ga spuat'. Oerat me. A e u
i kuu jadna mi majka nije. Dovodi drugu enu. Stadoe preda me. edoh
nojzi ta kazat al' me Ahmet preteknu.
Evo Dude, nakon potresa u Banoj Luci Komitet Partije naredijo da svak
uzme nekog ko je osto' brez kue pa ja doveo nu.
A ta mi je drugo preostalo. ta smeta, pomislih. Nijesmo u Partiji, ali molim
lijepo. Potivamo. A i red je pomoi, ljudski a i po naem adetu, muslimanskom. ena nema e a nas fala Bogu tri sobe. Pogledam je. Dosta mlada, jedra
i jepukasta, oi crne ko' ugarak, usta mala i slatka. Vitka ko' jela, kosa joj pada
preko ramena. Pantalje utegnute, prava dizlija. Ama, neta mi nije timalo,

42

prognani i unesreeni su fukara a ova prava gospoa, ko' da je iz Pariza. Hm,

e nae mog ojeka, mogla je mlaeg i ljeveg. Ali, halat, sine moj... boje je
da svata ne lajem... - vrati se Duda oito glavnoj stvari u cijelom dogaaju.
Znai, primili ste je? - priupitah potvrdno. To sam ve znao ali bitna je
njena verzija cijelog dogaaja.
Primili. Jata. eca sitna, gledaju i smiju se ko' da u kuu dolazi mlada s
vjenana. Smjekaju se, a Lila je ufatila za hajinu. Ne pua. Dadosmo joj
posebnu sobu ko' to je i red, u kui je oenjen ojek i treba pazit na obraz. A
komiluk sve prati i sve dolazi do Komiteta jerbo nikad nijesi znao ko radi za
niha. Zborilo se da sve doznaju. Iako nemamo ta krit', vaja bit svjestan svega.
Proe desetak dana. evojka se ni na ta ne ali ali ne spomine zemjotres.
Nema veze, rekoh, cura je u tuzi. Postade nam draga. Ponekad bi Ahmet
uljeg'o u nezinu sobu i ost'o koji minut. ta smeta, domainski je prigledat'
i upitat treba li ita?! Al' jednom osta sahat kod ne. Da uljegnem sramota je,
morebit je pria o kakvu jadu, zemljotresu. Morebit je tjei, nakon svega joj
i treba utjeha. ekam. Ne progovaram nita. Izae crven kao rak, sve puha
ko zmija sopuja. edoh mu razmutit vode i eera, velim drmnulo ga srce. A
opet, boje se ne petjat, ne trait vraga. Da se ejtan nije primako, ko zna, jerbo
je moj ojek bio povodljiv i merak na dobro ensko. Gleda preda se. Krivac
je, velim sebi, ali nejma dokaza. Boje je uet, pa vieu kasnije. Nita, zaboravim ti ja to. Sunce jako, more se ojek zacrvenjet, jeto je i ee jamije malka
snaga. Svakoga. Ali, kako vrijeme prolazi, vidim da drugi judi ne primaju te
izbjeglice, u cijelu Stocu samo mi. Nie nikog u gradu, nesretnica kod nas a
drugi ne pristiu. Poe me to intrigirat, lijepo svezah uhvu. to li je Partija
naredila samo nama da prihvatamo jude. Nismo u noj, nismo avangarda, e
naoe ba nas, sve tako mislim i umujem. Ili, morebit nije naredila nikom,
sinu mi poput mune, vego Ahmet sve slago' samo da je dovede. A dovodi je
jerbo mu je na srce legla, sviela mu se. Ha, velim, ima neto - nije to brezveze,
pancira se samo po naoj kui. Morau pratit kretane, vinut se u osmatrane
terena jer ako pukne broka ue se na sva zvona. A ondakar je kasno potlje...
nema kajana. Suparnica, nekako, ali forkuja posred moje kue, e, to ne mere.
Pratih izdaleka oboje ali jok, dokaza nejma. A ona sve slobodnija. Jedne noi,

43

Ahmet se zadra u ariji. Mlogo je volijo drutvo a i konak. Spatijo bi ga ko

smug pa se jedva dovuci do avlije. Nije mu akamluk mrzak bijo, ta jes', nema
lagana. Nema ga zadugo pa legoh da spavam. U tanjiru ima neto ako hoe a
ako doe pijan svakako nee liznut, zavalie se u krevet stara domba. Taman
se uvedoh u san kad iz nezine sobe poe neto drmat. Da nije novi potres
majka ti nije alosna, pomislih nako izasna. Priekam. Jok, nije zemjotres,
drma se samo u nezinoj sobi. Ama, velim sebi priuljau se pa kud puklo da
puklo, jer je ovo mlogo sumnjivo. Jer, krevet se ne drma sam od sebe, neko
je jal' na nemu jal' pod nim. Ili su jedno na drugom pa tahta puca od teine
jerbo je Ahmet podebel ojek.
Jeste li odmah posumnjali da je Ahmet moda s njom bio u nedolinom
odnosu?

Ahmet i Milorad - Mio Miketi

Nijesam, i tudeka mi je i danas hatur. Miljah, brez veze je uo, u Banoj

44

Luci se smirilo pa e i evojka otpelat ubrzo! U to doba Ahmet je uvo jance

i koze, ohmud smo imali - pree Duda najednom na sasvim drugu temu
ko' da odgoni neto od sebe. Takvi prelazi se esto deavaju kada je stvarnost
nepodnoljiva, i tada je drugi kolosijek uvijek u blizini.
Ama odo virnut u sobu, - ponovo se vrati na prvobitnu temu kao da koze
nije ni spominjala - prouliu pa ta god bidne. Vrata ne kjuamo a kjua i
nejma. Odkrinuh malo. Kad ima ta viet. Ahmet i ona. Gologuzi. Oboje.
Ona zavrla nogama do tavana taman ko da e iu slomit, samo to je ne izvali
tabanima. A krevet odma uzazid, duvar se trese vas. Kakva Bana Luka, ovo
je mlogo gore. Obuze me jangija. Ne mere ovo u mojoj kui i gotovo. Nee,
majin sine da si jo toliki oveka dovodit i prosipat kurvaluk. Zato odluih
da pjunem u samo zbivane, nek vide da imam ponosa i ja. 'Aha, poganaca u
belaju!' - viknuh iz sve snage irom otvorivi vrata. Miljah, ako ih iznenada
haknem, postiee se. Kenca i magarca. Samo bacie deku na se a moj ojek
nogom gurnu vrata zalupivi ih. Vioh, oi mu zakrvavjene, vas podbuho
od ifrizluka. Zino' ko cipo, pantalje mu spale do kojena. Put pod noge Dude
da ne bi krv pala. Zatvorim vrata. A u ne tamakara da izvine ko mala
tavsija. Mogo bi na noj pitu sukat'. im se svanulo ierala sam je s noge na
nogu. Sikter, forkujo, da te moje oi ne gledaju. Velika je bezobratina bila,
pue broka na familiju. Rodbina me pita a ja sve utim, ne znam ta re jerbo
Ahmetovu narav dobro znadu. A on se meni kune: 'Nijesam Dude rahmeta
mi metarina!' uj! A mati mu jo iva. Znade li da ti je majka iva a kune
se nezinim rahmetom, kuko nijesi dabogda! - Duda pripali jednu kiju da
malo odahne te nastavi.
Ali on k'o da me i ne uje. Glavno mu da se opravda. ekaj malo, nijesam
ni ja iz Jagomira izila, znadem ja dobro jer sam viela svojim oima. On e
opet: 'Dina mi i imana zataklo joj u leima pa sam moro' namjeat' a ko'
da se bila i strunila, pa sam pogledo stomak.' uj. uti pogani svjeska, viela
sam vas gologuze jedno na drugom i da te vie nijesam ula. Nezina peina
zinula a u tebe kolac ko' glava od make.
Pa jeste li oprostili muu preljubu? - priupitah znatieljno.

45

Oprostila? - pogleda me Duda kao u udu - Moj sine, u taj vakat ojek je
bijo sve i sve. Glava kue. Pa ako ta donese dobro je, ako ne dolazi pjan i ne
bije te jo boje. Kora hjeba i po' kavade, znalo se zadovojno bit. Judi bi ene
svoje ee priklepnuli, izdevetali ko' vola u kupusu. A one uele, ku' e i e
e. Taka vremena bila. Pjanstvo je bilo mlogo raireno, nejma ga u ovoj vali
a da ga nije volijo sastavit'.
Sjetite li se ikad te ene? - rekoh onako uzgred.
Ponekad se upitam je li jadnica udata bila?! Doe mi ao, Ahmet joj ojeka
napravijo rogonom. Najgore je bit rogona, iza lea ti se smiju, svak sijaseti s
tobom. Spua ga Ahmet i nojzi i nemu. Do balaka. Cokjun je zoru oglasijoo!
Vii nego u pjevca. Hm, da je pritisno nee u umi, ne bi glave okrenula. Ni
mukajet. Ali doves rospiju u kuu, eee... to ne dam. Ne dozvojajem. Mi je
mi, uljego u jednu rupu jal' u pedeset - pomiri se sa sudbinom - promrsi nevoljko. Bilo je oito da je navikla na muevljeve izlete i avanture.
Slaem se. Kvalitet mukosti ostaje isti. - dobacih radi reda, a Dudu kao
da podstaknue moje rijei da i dalje govori. Ohrabri se i krenu u samo
pojanjenje povijesne stvarnosti tog vremena.
U moj vakat moro si trpit. Nejma kud ako se rastavi. Puenici nie mjesta
nejma. Vidi, majka rahmetli mi prije udaje ree: 'Dude, skai u vodu, u vatru,
na nebesa al' se vamo ne vraaj'. Nejma se kud. Tvoji te nee jerbo je pukla
broka na cijelu familiju, rae bi te vieli mrtvu nego rastavljenu.
Vremena se mijenjaju - odvratih zamiljeno, a ona ne ree nita.
Eto sam ti ispriala o potresu. - trgnu se najednom iz zamiljenosti - Poganluk je vazda isti. Ali halat to je Ahmet imo, halat je glavni bijo u svemu.
Pui, pui sine, nemerem vie...
Naklonih se i napustih dvorite. Duda mi mahnu rukom. to je bilo, bilo je,
kao da htjede rei.

46

Srea je u nesrei to i zemljotres moe biti samo u krevetu. Odvie neznatno

da bi unitilo ali odvie veliko za pamenje.

Ahmet i Jasminko

47

48

DINOV USPON
Meho bi se uvijek lagano i oprezno uspinjao kaldrmom idui u etnicu. Cipele obino za dva broja vee i razvezane to je davalo posebnu simpatinost
njegovom originalnom liku. Drao bi se desnom rukom za eljeznu, zelenu
ogradu koja je put dijelila na dva dijela. Nikud ne urei kao da je odmjeravao
i brojao korake znajui da nema kuda zakasniti. Sve oduvijek isto, i stara
koela i Ramizina pitanja i pripeklo sunce u irokim avlijama.

Meho Gubelji - Din

Do penzije je Mehmed radio u komunalnom preduzeu a tu su poslovi i raznovrsni i katkad posve neoekivani. Vrijedno je radio svoj posao nikada se
ne alei ni na to i ni na koga, putajui da dani jednolino prolaze, moda
u sebi duboko uvjeren da su i ljudi i svijet posve nepromjenjivi.
49

U raspjevanoj etnici bi popio koju vie, naroito oko prvog a onda nevezano za mjesto i vrijeme, navikavajui se na alkohol. Hladovao bi na velikom
kamenu kod Dervoza kue i gledao put koji vodi do njegove avlije, tih i
neuznemiren u svom svijetu. Linost kakva se rijetko raala.
Meho je nosio nadimak Din. U Stolakoj kasabi veina ima nadimak pa
to ne bi i on, tim prije jer ga nije birao, drugi su mu ga dali. Nadimak je
dobio jo u osnovnoj koli. Poto je nekoliko puta izgubio godinu, odnosno
prop'o govorei tadanjim jezikom, djeaci koji su ga sustizali u kolskim
klupama izgledali su kao patuljci u odnosu na njega. Nije bio posebno visok
niti razvijen ali u odnosu na pridolice iz niih razreda koji su bili mlai po
nekoliko godina bijae pravi gorostas.
Ponekad bih sjeo na hladni kamen razbijajui Mehinu usamljenost. Nije mu
ni drago ni mrsko, nema ta kriti a to znai ni bojati se, sve mu je svejedno.
Kada bi bio trijezan prezirao je kafane jer banalnost svratita remeti mir i
uruava sjetu, a mir i sjeta se teko dosegnu a lako gube. Moda je prezirao
kafane jer su ga odvie privlaile a za kafanu se nikad nema dovoljno novca
to je samo po sebi dovoljno za odbojnost.
Sjedei jedanput s Dinom u hladu stare smokve priupitah ga za njegova oca,
znao sam da ga nije zapamtio. Otiao je s nekom vojskom, ni Meho ne zna
s kojom, obuen u uniformu i nestao. Nestanci naih ljudi iz arije bijahu
brojni, neobjanjeni, nerazjanjeni sve do danas. Meho se zagleda pred sebe
a onda vrlo razgovjetno odgovori:
Nijesam ni zapamtio oca, bio sam jo u materinu trbuhu kad je nest'o. Naila
nekakva vojska , mnoge su dolazile i odlazile pa u mene mati pomisli proe' i
ova. Ali momci se kupe da se popune redovi jer su gubici veliki a rat jo traje.
Majka stoji na vratima i gleda. Din otpi gutljaj pive, u oima mu gotovo suze:
Stoji ona tako na vratima. Gleda. Sve joj daleko i nestvarno, prava vojska a
ona je posmatra. 'e ti je ojek!?' - priupita je bradati vojnik strogo i odsjeno
i izae iz kolone. 'Tu je!' - mati e razdragano jer vojska trai da ga vidi a to

50

nije mala stvar. Valjda joj drago to i ona moe neto pokazati. Izvedoe babu
smuenog i iznenaenog a on u trenu shvati sve. Treba sve napuat, i toprak
i enu i rodni kraj i krenut u neizvjenost. A iz neizvjesnosti se esto nikada ne
vraa." Din pripali cigaru i odbi par dimova. Nastavi sa krajnjom nelagodom.
Moj brate, obukoe ga. U uniformu. Ode i ne vrati se. Nee je kau pogin'o
na Srijemskom fronut. to li ode i kad li ode, ni sam ne znam. Ja nijesam vidio,
mati mi priala. I tano je. Kako je koja vojska prolazila kupila je momke. Niti
su znali zato ni gdje idu. Topovsko meso u igri velikih sila.
Je li babino tijelo ikada pronaeno? - priupitah Mehu.

Din na ulazu u Zagrau

Nikad. Za nj nikad uli nijesmo nita. Pogibe, moj mali - obori Mehmed
pogled jo vie - To ti je sudbina. Bjei nekud a taksirat ba tamo eka.
Rastavi se sa duom kad se najmanje nada. Ode na ahiret i to je sve.

51

Znadem ja dobro! - nastavi Din odvano - priala mi je nena rahmetli.

Treba pre preko Sirat uprije a tanja od dlake i otrija od sablje. A meleci
oko tebe, nemere pobje. A i kud? Kijamet je za sve, za sav svijet.
Neki e i prei - pokuah da ga utjeim.
Neki hoe. - odvrati zamiljeno - A tamo dennet. Vas okien, tiije mlijeko. A hurije gledaju preda se... Moj mali da mi je tamo ulje'. Jer mnogo
se napatih na ovom svijetu a utjehe nema. Kud god pogleda belaj i tuga,
emer. Barem meni.
Svima - oglasih se gledajui u daljinu.
Ostavih Mehu da ita stare novine, u svemu se moe pronai neka istina. Nije
dugo prolo a jetra mu otkazala. Otiao je onako kako je ivio, tiho i udaljen
od ivota. Ali Stolaka arija e ga sigurno pamtiti.

52

53

54

KUPLJAINA
Huso Mori je doivio nezaboravnu i nesvakidanju ratnu avanturu koja
je sreom dobro zavrila po njega. Iznenadni stjecaj okolnosti ga je spasio
odlaska u logor u julu 1993. godine, ega on sam nije bio niti svjestan. Ljudi
su odvoeni u logore a rat je bjesnio svom estinom. Huso se nije mnogo
obazirao niti je njegov ivot bio radikalno promijenjen. Nita neobino se
nije dogaalo u njegovom nestvarnom svijetu gdje se stvarnost tako esto
mijeala s matom da ih je bilo teko razdvojiti. Neto se deava, svjestan je
i on sam ali se oduvijek neto dogaalo i opet sve proe.
Vojnici prolaze, padaju granate al' ne moe vjeno i sigurno e prestati. A
ukoliko e prestati a hoe zato bi se brinuo za neto prolazno. Ne moe utjecati ni na ta, izvan je njegove volje i mogunosti.
A ako nikad ni ne proe, mo navike je velika, pa emo se snai jer ivot
tee i ljudska patnja ga nikad ne zaustavlja. Prolaznost rui sve. Jer na ovome
svijetu nema sigurnosti, elimo je ali ona uvijek izmie.
Mnogo godina kasnije, 2010. odluih da Husu priupitam o minulom dogaaju. Akter je i svjedok a to svakom godi, moda neto i saznam. Sjedio je na
uglu ulice, sunce jako a on gleda u daljinu. Nagovorih ga da odemo na kafu
kod Cince. Kafana je blizu a vlasnik Hasan je bio poznat i omiljen. Husi je
ionako svjedno, no izraz kafa mu se nije svidio jer bi on neto ee. Uvjerih
ga da je izraz normalan i da se podrazumijeva da pozvani moe popiti pie
koje hoe, a ono na kafu je formalne prirode a logino je da ljudi piju razna pia. Nekoliko staraca sa slamnatim eirima je kartalo, teki i sebi i
drugom. Jedan podnapit mladi stalno je uzdisao i dizao prst u zrak kao da
se u vasioni krije njegova neostvarena ljubav. Treba da padne na njegov dlan
poput zvijezde. Izazivao je saaljenje a to ne volim.
Moda e Huso pristati na razgovor, ionako mu je sve svejedno a meni nije,
55

elim bar neto zabiljeiti. Bit e veliki uspjeh ako ga nagovorim na razgovor
jer je po prirodi teak kao i svi nestabilni i promjenjivog je raspoloenja. U
njegov um je teko ui a on bi se udio onima koji ele ui jer nemaju ta nai.
Dooe kafe kao vrsta predjela, znalo se ta Huso oekuje i emu se raduje.
Dugo je utio i gledao iskljuivo pred sebe, kao da ja i ne postojim. Jo nema
podsticaja, kralj alkohol nije pogledao podanika. Mnogo ih je, treba vremena.
Zna da ga nisam pozvao bez razloga a muno mu je govoriti o bilo emu.
Nema se ega plaiti ili stidjeti ali je bio poznat po tome to ga je bilo teko
nagovoriti da se raspria. ak i pijan najee bi utio, iskustvo, jer ve ima
znanje o opasnosti govora.
Ljude je gledao ispod oka mjerkajui svaku rije jer svaka moe biti podrugljiva a to znai i opasna. Jer, rije probada gore od strijele. Rana moe
zacijeliti ali rana srca ne zarasta nikad.
Poeh priati pomalo o ratu, tiho i odmjereno da ga ne zaplaim ili otjeram,
a on i dalje gleda pred sebe, tako je sigurniji i zatien u svom svijetu. Huso
uzdahnu dva puta kao da eli rei da mu se ne govori ni o emu ali kad ve
navaljujem nema druge. Pritisnut je uza zid, nema izbora.
Prozborismo koju a ja odmah nabacih neto o ljetu 1993. godine kada smo
odvoeni u logore. U meuvremenu stigoe cigarete i lozovaa i Husine oi
zaiskrie radou. Sve tempirano u pravi as, neolitska razmjena dobara.
Osjea je i on ali ne moe da definite. Nije mi vano, robna razmjena, ona
najsigurnija. Ovo je sada ve druga situacija, obavljen je riutal za otvaranje
usta i razvezivanje jezika.
Kako si izbjegao odlazak u logor? - rekoh tvrdo i odsjeno, boleiv nastup
je kod Huse izazivao jo veu utnju. Huso otpi gutljaj rakije i pripali cigaru.
Panja mu ipak godi iako bi od svega najradije pobjegao. Pogleda me neveselo
i izvjetaeno. Gdje ba mene nae meu tolikim svijetom - kao da je htio rei.
Ali neko mora i uzalud se pitam to ba ja, jer bi se to mogao zapitati svako.
Eeeeeh, he... - odmahnu on rukom dajui do znanja da tema nije vrijedna

56

razgovora. A i sumnjivo je, moda ja za nekog radim, prikupljam informacije. Bolje je mirovati, ko zna, moda doe do nove kupljaine naroda kako
je Huso zvao odvoenje u logore u ljeto 1993. godine. Jer, u njegovom svijetu
vremena i dogaaji bi se esto pomijeali i zadobijali drugaiji smisao.
Pui... bilo pa prolo... - obazrivo prihvati Huso.
Znam, znam, - nastavih uporno - ali valja zapamtiti jer da ljudi ne pamte
i ne zapisuju nita se ne bi niti znalo. Dogaaje moramo predati buduim
generacijama, kako bi znali ta se deavalo da se njima ne ponovi.

Avdo Roki - Macan

Huso kao da se malo zamisli nad mojim rijeima. Govor koji je liio na dubok
nije mu se sviao, pliak je ugodniji.
Pui mi filozofiju! - odvrati smrknut - Ali kad ve hoe, priau ti. - Sva-

57

ko promiljanje o dogaajima Huso je nazivao filozofijom, kao da je odgajan

upravo u Staroj Grkoj. Bilo je poetkom jula - odvrati jasno i razgovjetno
kao da je u pitanju drugi ovjek a ne slabunjavi Huso koji jedva da govori.
ak mu se i lice promijeni i dobi drugaiji izraz. Tema je ozbiljna a tema nas
i odreuje spram stvarnosti ak i kad ne elimo. - Sunce pripeklo, avlija
puna mrava, suho lie na putu. Avdo macan se zagledo u nebesa ko' da je
vodei meteorolog. Od njegove prognoze ovisi opstanak svijeta i ljudi veina
njih se povukla u kue. Ljudi se posakrivali, to od straha, to od vruine,
al' Macana ba briga.

Huso Mori

Gleda u nebo, ko da e svi odgovori si' s nebesa najednom. Sjedim nako,

ne znam ni ta u a majka pristavila kahvu da se saberemo. Kahva smiruje
i ostavlja dojam kako e ba sve biti u redu, i vazda je tako. Kad odjednom,
dolaze autobusi i kamioni a ljudi s kesama u rukama jedan po jedan ulaze
unutra. Disciplinovano i brzo, velika je urba jerbo je guva na moru. Ha,

58

velim, sigurno. Sindikat vodi na more siromane iz svih preduzea. Vodili su

na more svake godine pa to ne bi i ove. Mrav sam ko' grana i sva mi se rebra
vide pa moda povedu i mene - sinu mi misao. A to i ne bi, dobar radnik sam
bio i potivao, ta mi se rekne uradim i ne protivim se nikad. 'Pouri mamo s
kahvom da ne zakasnim na prugu, Sindikat vodi na more.' Zna majka dobro
da se vodi briga o radnikoj klasi jer im se daje dobro klasje. Tako je mislila.
A ona taman pristavila po fildan i po' kocke eera. emsi opet, sve sumnjivo.
Samo mukarci ulaze u autobuse i morebit ene ostavljaju da ih ne pokazuju
na plai svakom. Jerbo je tako bilo u emsino vrijeme. ena se smjela samo
ojeku pokazivat i skidat. 'Potro ko edno magare. Kad mogu toliki judi
pokvasit noge mogu i ja. Evo v'ako ko to me sad gleda. Kupae nemam ali
imaju one bijele a i kenjac e me gledat'. I da hoe briga me. Ako nekom smeta
nek rekne Partiji, morebit mi ona kupi kupae. Tigrova koa.'
Neko sa susjednog stola spomenu Belmonda to Huso jedva doeka. Jer, an
Pol bijae junak Husine mladosti i njegov dvojnik:
Dina ti, zar nismo isti? On i ja. - obrati se meni krajnje optimistino. Potvrda bi mu mnogo znaila, kada se jednom povjeruje u ludost, svako je moe
ovjeriti.
Odreena slinost svakako postoji. - odvratih nemarno na ta se Huso
eretski osmjehnu.
an Pol Huso! - dobaci konobar sa akalicom u zubima a cijelo drutvo
se nasmija. Huso ih je potpuno ignorisao kao da i ne postoje.
ta je dalje bilo? - upitah Husu.
Kesu u ruke, majka spremila dvije baklave i sjurih se iz etnice da pruga ne
ode, da ne pobjegne. A do Zaostroga se valja navozat. Kad sioh, okolo vojnici
sa pukama u rukama. Oi pune mrnje, ovo ne sluti na dobro, rekoh u sebi.
Morebit nas uvaju, pomislih, kripari i te stvari, nakon svakog rata se javlja.
Ali neto mi sumnjivo. ene plau a samo mukarci ulaze u autobuse. Moda

59

plau od dragosti, miljeh tako, judi idu brez njih pa da se odmore od njihova
brezobrazluka. Suze radosnice, ko zna?! Valja se odmorit od neradnika i
nasilnika. Skitnica. Kad, dva vojnika me ufatie za ramena. 'U Dretelj s
njim!' - viknu jedan. Kakav Dretelj, kukala ti majka, ja mislio Sindikat vodi
na more a ene plau od dragosti. ta sam kome radijo? I Kome sam ja vaan?
Prepadoh se. Od placanja nita. Odnekle doe jedan oficir, inovi na oba ramena, poznavao sam ga iz vienja prije rata i esto bi me astio. 'Putaj Husu
kui, nije on dobar!' - zagrmi dubokim glasom. Ona dva vojnika me odmah
pustie. Zbunih se i osjetih potrebu da i ja neto kaem. 'Zar Sindikat ne vodi
ljude na more?' - izustih u jednom trenu. Vojnici se tiho osmjehnue a jedan
se kucnu prstom u elo pokazujui na mene. 'U Dretelj, na plau!' - grohotom
se nasmija krezubi vojnik koji je stajao u blizini - 'Pa digni noge na icu da
ih osui!' - dodade ironino. Huso nema druge, put pod noge. Ne uvaju od
kripara veg hapse upravo nas. Poteci kui ko flak. Niko me nije gonijo. im
dooh kui a ja odmah pod seiju. Nije Sindikat ni Zaostrog ve kupljaina
majka ti jadna, kupe sve redom. Mati me tu no nagovarala da izaem ispod
seije. Veli, sve je pokupljeno a tebe su vratili i stvar je gotova. Nema rata u
tom mraku bauljat ko gluho krme. Nijesi seto, uz tebe smo.Od Sindikata ni
traga ni glasa. Kupljaina. A, jok, majko, ne izlazim ispod seije dok se sve
ne zavri. Mogu se oni vratiti i predomisliti, ivot me nauijo da ne vjerujem
nikom. Kren'o u Zaostrog a zavrio pod seijom. Mogu samo razmutit slane
vode i potopit noge pa zamiljat da sam na Jadranu. Stavit gnate u lavor slane
vode. Kupljaina majka te ubila. Sve kupe.
I sin mi je bio tu. - nastavi Huso sasuvi au lozovae - Njega nijesu dirali,
dijete je bijo, i ne pogledae ga. Sjedijo je za stolom, gleda a ne zna. Nekoliko
dana provedoh pod seijom, majka mi donosila pirina u iniji i koru hljeba.
Dobro je pa se ita ima, ne do Bog Dretelja. Vidim vojska vie ne hoda ko
prije po cijelom gradu. Pokupili sve pa nemaju razlog obametat. Jerbo, ja
miljah uvaju nas od kripara, a jok, krenuli ba na nas. Malo se oslobodih
i poeh hodati po avliji. Nou se pljaka i odvozi al' u etnicu niko da doe.
Nemaju ta opljakat. Nee jamljat aave sulunare i maice, nejma ove
bogatstva nikakva. Kongo takoer u avliji, zapalim poneku s njim. Proe neko vrijeme, pokupie ene, ecu i nas nesposobne. Izbacie nas kod Blagaja,

60

sunce pripeklo a setenja laju iza nas. Narod se snalazio kako je znao i umio.
Neko ode u Gnojnice, Draevice a neki zavrie u bijelom Polju. Narod nas
je primao, fala im.
ojek se vazda snae. - krenu se Huso prstom po elu. Klimnuh glavom. Snaomo se nekako. - razgali se Huso sasuvi etvrtu au rakije. etvrta
je za njega presudna, mrav je i nejak, moe ga unititi.
Sve je to ivot. - pogledah Husu blago i ko zna je li ivot u njegovom svijetu
razdvojen od dogaaja. Dva svijeta.
A ta? - zakilji on na lijevo oko, ve je i zaboravio ta smo razgovarali. Ne
tie ga se, nije dio njega.
Sindikat, odlazak na more i opta kupljaina. - rekoh.
Huso ne odgovori nita. Sjedili smo jo dugo utei. Ljetna zapara. Dosada
koja ubija lagano. Provincijska dosada na koju smo navikli.

Huso sa sinom Mirsadom

61

62

DEVADOV KLAVIR
esto smo se druili i sjedali bi na kafu vodei duge razgovore a Devdo
(kako su ga neki od milja zvali) je zauivao prodornou i iskrenim odgovorima. Jedno oko mu je uvijek bilo poluzatvoreno ali je onim drugim motrio
poput radara sva zbivanja oko sebe. I utio o njima.
Bio je bolestan i umro je prije nekoliko godina. Fiziki je neobino liio na
svog oca Hasana Kosu, heroja iz Drugog svjetskog rata koji se istakao u bici na
Sutjesci a neki svjedoci tog dogaaja jo su ivi. Zbog uroene srameljivosti
i stida ivio je povueno, u poetku i nepoznat i nepriznat.

Devad Koso i autor

Sticajem okolnosti (zahvaljujui jednom pukovniku koji ga je pedesetih go63

dina prolog vijeka prepoznao i zauzeo se za njega) postao je uvaen i poznat

partizan. No, nastavio je ivjeti starim nainom ivota.
Nakon posljednjeg rata, sin Devad nije imao stalno zanimanje i kasnije je
(zbog otkazivanja oba bubrega) bio radno nesposoban. Dane bi provodio na
ulici i kafanama i narodski reeno, svugdje ga je doticalo.
Mnogo godina prije rata Devad je kao djeak pohaao Hasinu kolu kako
smo je zvali i koja je predstavljala neki oblik ustanove za djecu sa posebnim
potrebama. Bilo ih je oko petnaestak i po mom miljenju svi su bili potpuno
normalni. Raznih spolova i uzrasta vremenom su se uivjeli u ulogu retardirane djece pa ak poeli poprimati i njihove manire. Jer kada dijete preuzme
ulogu ono je ne moe odvojiti od stvarnosti.
Upravniku Hasanu je to bio dokaz ispravnog puta i naina kolovanja zaostalih a to je moglo podrazumijevati sve; od neposlunosti roditeljima, sitnih
kraa ili prelazaka preko zida u gradsko kino, dakle izbjegavanjem plaanja
ulaznice.
Odreivanje umne zaostalosti nije postojalo i ovisilo je o procjeni samog direktora koji je razvrstavao ake po samo njemu znanoj nauci. Upravnik Hasan
je vrsto vjerovao u duboku retardaciju (tek) socijalno zaputene djece, i esto
bi je nairoko obrazlagao vrlo uvjerlivim tonom. upljaci za tvrde podloge.
Bila su to djeca ulice no sami izraz ne znai nita jer su mnogi genijalni ljudi
u djetinjstvu bili upravo takvi i posve nenormalni, u drutvenom smislu.
Postojalo je ak miljenje da je Hasana kao (tada) jedinog diplomiranog defektologa valjalo uhljebiti i nai mu posao pa su djeca ulice sklonjena a krupni
i prodorni defektolog je odreen za njihovu resocijalizaciju i povratak u zdrav
drutveni ivot. Bio je to zadatak, mada se nije znalo ni ta je resocijalizacija
niti zdrav drutveni ivot.
Prema mom uvjerenju (tadanjem a i sadanjem) u grupi zaostale djece ne
samo da nije bilo retardiranih ve je bilo i natprosjeno inteligentnih kako
to esto biva meu odbaenima i izolovanima.

64

Specijalna kola bila je smjetena u osnovnu kolu i sastojala se tek od jedne

prostorije. Soba je bila mala ali ista, pe i neslagana drva, velika. Titova slika
i par rasklimnih klupa. Hasan lino je odreivao ko e sjesti u koju klupu i
na koju stolicu i bio je to vaan dio opteg psihosocijalnog rituala jer je svako morao znati svoje mjesto bez obzira pripada li mu sutinski. U uglu se
nalazio veliki pranjavi klavir, estetska dekoracija i znak da je postojala ak i
muzikoterapija. Terapija se sastojala u tome da (kada upravnik dozvoli) svako
lupa po tipkama kako hoe i pjeva ta hoe. Pacijentima to prije nikada ne bi
palo na pamet ali ovdje su se navikli i ne kae se uzalud da zdrav neizbjeno
poludi u ludnici.

Upravnik Redi Hasan (dole lijevo)

Poseban kuriozitet vezano za klavir bilo je Devadovo sviranje nogama,

odnosno nonim prstima. Iako je urpavnik Hasan ismijavao tu ekscentrinu
epizodu mnogi su se kleli kako Devad zaista zna svirati nogama. Devad
bi se popeo na klavir skinuvi prije toga cipele i arape te nonim prstima

65

pritiskao tipke. Vremenom se uvjebao u tome i nakon svake izvedbe ekao

bi ga dugi aplauz.
Prialo se ak kako je Devada na klavirske izvedbe nagovarao lino defektolog i upravnik. Inae, sve funkcije su bile spojene u Hasanovoj linosti a odreivao bi se shodno trenutku koji zahtjeva odreenu intervenciju. Poslije
asova se stalno govorkalo kako ravnatelj iza lea ismijava tienike to nije
bilo nemogue jer se radilo o raspodjeli uloga koja je neizbjena kada od
normalne sredine treba napraviti bolesnu. Dakako, neki se uive toliko da
predstava postane stvarnost jer je ivot u vanjskom svijetu bolan i krut, a u
azilu je sve tako nestvarno lijepo pa ovjek sve vie potiskuje svoju normalnost. Prihvatajui ulogu koja mu je namijenjena.

Fatima Mori - Lila

kola za djecu s posebnim potrebama se zvala specijalna da uplai one druge i naglasi kako je rije o lijenikoj ustanovi istovremeno. Sami upravnik

66

Hasan je bio inteligentan, prijek ali dobroduan, strog ali dobronamjeran.

Djeci je u potpunosti odgovaralo da neko za njih misli jer to nisu ostvarivali
u porodicama. Obian svijet je smatrao kako su polaznici specijalne kole
ludi, retardirani ili zaostali u razvoju pa njima koji nisu imali izbora nije ni
preostalo nita drugo nego da se poistovjete sa nametnutim ulogama.
Hasan bi ponekad zabranjivao Devadu da svira nogama kako bi se ouvao
ugled institucije, da bi ga poslije sam nagovarao da skoi na klavir.

Devad u buregdinici

kola je bila i prola. Nekadanji tienici danas ive svoje ivote poput svih
nas, kao potpuno normalni ljudi. Bili su prinueni na neke obrasce nekada
davno i vremenom zaboravili. Moda je uhljebljenje jednog ovjeka bilo presudno, ko zna?! A da je Devad svirao rukama umjesto nogama moda bi se
danas tu pohaala muzika akademija. Nije nimalo nemogue. Jer, ljudima
su odreenja i nazivi vaniji od istine i stvarne vrijednosti.

67

68

VABSKI MOLERAJ
Stanovao je u mojoj ulici, neto podalje ali smo jedni druge mogli vidjeti iz
svojih stanova (kua). Ismet Sefo, zvani Isa. Veina ga je zvala nadimkom.
Neki su nadimku dodavali slovo H tako da bi se dobila rije Hisa ali to
je bilo uglavnom u trenucima opteg veselja ili pijanstva na upriji. Komina
dimenzija je bila bitna jer je u Stocu nadimak imao skoro svako.

Ismet Sefo -Isa

Ismet je bio moler. Vrijedan radnik koji se posveivao poslu do krajnosti stalno
zagledajui u svoj rad i procjenjujui ne odudara li psihomotorna aktivnost
od zacrtanog plana. Uio je zanat pred Muharemom Hrlom a pomagao mu
je i moj ade Salem da se adaptira i navikne na sredinu. U to doba su fakulteti
bili rijetki a zanat poeljan a njega je opet svakom pojedincu dodijeljivao
69

optinski inovnik po slobodnoj volji. Mnogi su bili nezadovoljni ali se nisu

smjeli protiviti niti o tome priati. Muk je bio sveopti.
U zanatskoj radnji Podgradom bi se deavale razne zgode i nezgode, pa i opake
ale. Zbog toga je Ismet redovito traio i oekivao zatitu onih jaih i snanijih. Izazivao je neku udnu vrstu saaljenja dok su neki to nazivali lisiijom
igrom. Kako god izgledalo je autentino i neponovljivo. udno je i to da je
ba on uvijek izgledao maltretiran ali ak i ako je bila gluma bila je uvjerljiva.

Alija Meki

Glavni Ismetov zatitnik bio je Alija - Ale Meki, jedan od nezaboravnih likova Stolake arije. Crn i podue kose sa jakim rukama, Ale je u ponaanju
imao neto viteko i nikada prvi ne bi poinjao tuu. Ali, ako je bio napadnut
branio se svom snagom te bi napada obino izvukao deblji kraj. U svim situacijama bio je smiren i nepokolebljiv, nikad ne gubei kontrolu nad sobom.
Alijin otac Mujo bio je jedan od prvih i vodein Antifaista u Stocu i sljedbenik

70

Partije koju je kasnije razoraan napustio. Porodica Meki je dala u prolosti

neke znaajne muziare a to se nastavilo i danas.

Guslar Osman Meki

Poznati muziar biveg sastava Drugi nain bio je takoer Meki. Kada bi
u kafani dolo do kakve gungule Ismet bi odmah pogledom mehaniki potraio Alu kako bi se ovaj pobio s protivnikom i neutralisao ga. Mnogi su
se kleli kako Isa pored molerskog, ima i zanat izazivanja saaljenja, te da se
zna uiviti u ulogu rtve i muenika, a to na druge uvijek djeluje. Navodno
je kod ljudi znao pobuditi zatitniki instikt i elju za zatitom.
Jedanput se desilo da je Ismetu Stolac dosadio. Ne moe se, mora se neto
mijenjati, jer sivilo i besparica ubie. U to vrijeme su bili popularni odlasci
u Njemaku a Salem je bio voljan da ga primi i pobrine se za njega. Isa se
pozdravi sa rodbinom a majka Emina, estita i pobona ena proli kantu
vode za njim da ga ko ne urekne.

71

Nije se ni okrenuo da pogleda rodbinu, posljednja slika uvijek boli i postaje

sve bolnija kako vrijeme prolazi. Ismet je bio saaljiv i osjetljive prirode i
moda ga majin suzni pogled vrati nazad. Sjeo je na voz u apljini i izaao
u tudgartu sa plavom platnenom vreicom u kojoj je bila etka za bojenje i
komad ustajale suduke.
Ulazak u Germaniju bijae fascinantan. Umjesto arulja na stubcima veliko
osvjetljenje itavih gradova, ceste iroke i nema konja i krava, samo skupa i
brza auta. Nema ni konjskih zaprega koje bi kod nas esto koile saobraaj.

Salem arac

Aaa, Njemake! - prozbori glasno. Niko se i ne osvrnu. Odmah je shvatio da

moe hodati ulicama koliko hoe i biti siguran da te niko nee haknut iza
zida niti komentirati tvoje osobine. Ne tie se nikoga. Niko te ne podcjenjuje
i nema naeg brezobrazluka. Jednom rjeju hladna sloboda nepostojanja.
ovjek je poeli ali nikad dugorono i istinski.

72

Ismet se smjesti kod Salema i poe raditi svoj zanat. Moleraj je bio potreban
i dobro se zaraivalo. Proe neko vrijeme. Plate je davao Salemu na uvanje jer je postojala bojazan da bi Ismet u nekom trenutku bio u stanju sve
spiskati a kako se mogunost stalno uraunavala bolje je da Salem uva pare.
Jer, Ismetove psiholoke vratolomije i moralni kod su esto mijeani i bili u
defektu. Nepredvidivost je bila njegova vana osobina koje je i donekle sam
bio svjestan.
Ipak, Ismeta poe hvatati nostalgija za Stocem. Niko na Rajni uvee ne zabacuje "na ugora" a ko zna i ima li ga. Nema oge da se drue i piju. Poelio se
Buhe i Dude i Stolakog marifetluka.

Ismet i Duda

Odluio je da se vrati u rodni kraj. Salemu nezgodno rei jer je ovaj oekivao
Ismetovu pristojnu zaradu, red i disciplinu. Kui e ve biti lake, moe ak
slagati i da je ieran, da mu je otkazano gostoprimstvo. A sramota ga se ne

73

tie, nje se boje oni koji imaju mnogo toga kriti. Jedva nekako, ue u Salemovu
kuu. Snebivajui se, ipak je smogao snage da ga pogleda u oi.
Prijatelju, taj mi moje pare to ih zaradih. Salem ga je pokuao smiriti.
Nemoj moj Ismo, - otpoe blago Salem - ponesi kui to to si zaradio pa
obraduj majku i ostale. Jer, nema smisla dolaziti ovdje uzalud, valja neto i
zaraditi.
No, kako Isa ponovi zahtjev Salem mu dade njegov uteeni novac. Nekoliko
hiljada maraka. Nije mnogo, ali je dovoljno da zadovolji jedan iznenadan hir.
A Ismet ravno u elitni hotel koji je ustvari bio u sutini javna kua iako se naziv izbjegavao. Jer, prostitucija nije svugdje ozakonjena ali strasti uvijek nau
svoj put. Kad tamo, rospije. dizlije. Jedna sjedi na desnom a druga na lijevom
koljenu, gotive te kao da si jedini mukarac na svijetu. Sve je potroio. Osjeao
se, kae, kao u raju. A one ga izmuzle i pravac vanka. Izlazak.
Moda je tako i najbolje jer ljudi nesvjesni prolaznosti sakupljaju itav ivot
da bi na kraju ostavili to onima koji im nee zahvaljivati. Ni grob im nee
obii. A i teko je tediti jer je Zapad bljetav i zavadljiv i potie na troenje
danas toliko da je troenje i kupovanje mnogima jedina svrha ivota. Na
ovjek u takvom poloaju jedva da moe tediti.
Tako se Ismet vratio u Stolac nosei u depu stare Njemake novine i uspomenu na zgodne Njemice to su ga opeljuile.
Kad bi ga pitali kako je proao odgovarao bi:
Tobro, malo ja saradim, malo mama poalje.
Budet je popunjen. Poneto sa obje strane i moda je tako najpravednije,
ovjek nikada ne smije biti ostavljen sam. Ba nikad. Jer, snai se, to ne zna
svako i to je priroda plemenitija mogunost snalaenja je manja.

74

Niski i pokvareni ljudi se lake snalaze. Razlog vie da uzvienost Ismetove

kratke misije bude zapamena i ostane u sjeanju.

efko Sefo, Faruk Dervoz - oga i Ragib Jaganjac

75

76

MUSTAFA HEGEL
Napoleon na bijelom konju dovrava zadau svijeta, on je oekivani duh koji
hodi kroz povijest. Ovo je Hegelova vizija a sam veliki filozof je teko govorio,
bio usamljenik i imao mnoge probleme socijalne prirode.
Neki i danas tvrde da je Marks samo prepisao Hegelovo uenje o gospodarskoj i slueoj svijesti. Mustafu Sarajlia su zvali Hegel. Momak iz nae ulice
je smatran osobenjakom a njegovi potezi su tumaeni tako da proistiu iz
injenice kako je on posebna pamet, a posebna pamet proizvodi i posebno
ponaanje. Vjerovatno je nazvan Hegelom jer je kao i pravi Hegel (u svom
vremenu) bio ljudima dubok i nerazumljiv. Sarajlii su stara i ugledna porodica koja je u prolosti dala znamenite ljude. Krajem 18-tog stoljea ovdje u
Stocu je djelovao ejh ef. Sarajli, vjerovatno pripadnik Nakibendijskog ili
Bektaijskog duhovnog reda. Danas u Stocu ive dva brata iz porodice Sarajli
a dio ire familije je u Americi.
Mustafa Hegel je bio poznat po svom buntovnikom duhu. Ustajao bi protiv
svega i svaega, vjeito mrzovoljan i natmuren poput tamnog neba. Nepravda
ga je pogaala i uvijek se borio protiv nje kako je znao i umio i najee bio
poraavan u neravnopravnoj borbi jer na zemlji zlo caruje. Borba za pravdu i
istinu bila je vjerovatno osobina i njegovog slavnog pretka ejh Alija, ali dervi
zna uzroke i domete zla, njegove izvore i konani poraz njegov. Sve rijeke se
vraaju Izvoru ali neke su mutne i divlje, pobjenjele pa ih odreenim pravilima treba vratiti u njihov tok. I dervi grijei kao i obian ovjek ali rijetko
pogreno procjenjuje. Tenja ka vraanju Izvoru je jednaka kod svih ljudi bez
obzira potvrivali oni Objavu ili je poricali. Svaki idol je tek zastor, koprena
koja odvaja od Istine. Kako samo znaju biti arobne koprene odvojenosti,
ali nikad se ne voli koprena ve ono iza nje. Taj privid sadri klju ljudskog
ivota. Tako je i Mustafa Hegel patio zbog pravde vapei za njom, no on je
bio buntovnik protiv svega ne shvaajui osnovne principe na kojima svijet
poiva. No, sami dokaz silaska due iz vieg svijeta je upravo njena pobuna
77

na ovom svijetu jer ivotinje ive u saglasnosti sa prirodom i nikad ne ustaju

protiv poretka stvari. ovjek se moe spustiti ispod nivoa ivotinje ali nikada
ne moe postati ivotinja. Sloboda izmeu dobra i zla zalog je ljudskosti.

Mustafa Sarajli - Hegel i Emin uko

U uglu starog hotela Mustafa bi samovao uz konjak i Moravu, tada najpopularnije cigarete. Ljude bi gledao otvoreno i sa prezirom a njegova podua kosa
izazivala je uenje. Ipak, originalni profil nikog nije ostavljao ravnodunim,
ni one koji su ga mrzili zbog nesvakidanjeg ivota ni one koji ga simpatisali
jer rado prelazi granice. Mustafa nikada nije bio duevni bolesnik ve upravo
zdrav individualac u bolesnom drutvu. Raspoluen izmeu nedostine pravde i nepoznavanja prirode ovoga svijeta i prirode ovjeka sve vie je tonuo
u rascjep bez dna. Nikada nita nije traio, ak ni tue miljenje ili utjehu,
tvrdo uvjeren u neizmjenjivost svijeta koju je toliko prieljkivao. Nije se
opijao ni brzo ni sporo i nikada se nije napijao do daske a to je Stolakim
argonom govoreno podrazumijevalo teturanje i nemogunost normalnog

78

govora. Sve dok bi pijanac uspijevao hodati uspravno on nije imao status
pravog alkoholiara. Hegel bi se na kraju veeri polako ustao i udaljio bez
rijei. Za veinu stanovnika grada njegova razmiljanja o socijalnoj pravdi i
zdravom drutvenom ureenju bila su teka i nerazumljiva, te je tako i dobio
nadimak Hegel. Bio je dobre naravi ali stalno izmuen ljudskim slabostima i
manama postao je osobenjak i lutalica, u svakom trenu spreman na verbalni
sukob i konflikt. U njemu nije bilo blage elje za pouavanjem niti je davao
moralni primjer koji bi za druge bio zvijezda vodilja. Ne, bio je to revolt, pobuna, pravda sazdana na srdbi koja je odnekud neprestalno iskuljavala i
muila i njega i druge. Pravda osobenjatva koja nije cilj ve sredstvo za napad, pobuna kojoj se ne vidi poetak niti joj se nazire kraj. U drugaijim okolnostima Mustafa bi zasigurno bio prijatan i drueljubiv ovjek. Bio je jako
dobar majstor razliitih poslova vezanih za maine i auta ali zbog njegove
neskrivene mrzovoljnosti mnogi se nisu usuivali niti da mu priu. Tako je
imao sasvim malo posla ali dovoljno za ivot.
U moralnom smislu bijae zahtjevan ovjek pa bi esto sitnica inicirala
njegov prekid sa nekom osobom i to za cijeli ivot. Povrijeenost bi ostala u
njemu zauvijek. Bio je zlopamtilo, ali ne u smislu osude konkretnog ovjeka
ve opteg zla kojega je vidio tamo i gdje ga nema. Uvijek se udei nepravdi
koju vidi (kao da je to ba prvi put) reenicu bi zapoinjao upravo uenjem
koje i jeste bilo rascjep stvarnog i zamiljenog.
Kako moe ovjek to i to raditi, a da se pri tom ne pita o svrhi djelovanja. I
kako ljude ne grize savjest?
U njegovom kako moe bilo je i plemenitog neznanja i ponosnog, pravednog
uenja. No, ljudi su od prirode nejednaki i jednaki mogu biti samo pred
Bogom. Pokuao sam ga utjeiti jedanput ovom jednostavnom milju i dugo
je utio ne rekavi nita.
U mladosti je Dervoz Fahira (zvana Fahra) bila jako zaljubljena u Hegela
a to je esto imalo tragikomian rasplet prilikom njihovog meusobnog
nadmudrivanja i svaanja. Pomirenja su takoer bila estoka i strastvena.

79

Fahra je bila posebna a Mustafa nepredvidiv tako da se nikad nije znalo na

ta e randevu izii i kako e zavriti.

Fahira Dervoz - Fahra

Oni bi esto prekidali vezu pa je opet poinjali ali je Fahira bila uporna da
uplovi u brane vode dok Hegel nije ni htio da uje za enidbu.
Fahira je pak ivjela u iluziji kako Mustafa jedva eka poetak zajednikog
ivota, ali mu eto roditelji brane, momak je jo mlad za enidbu (u etrdesetoj
godini ivota). Ovo nerazumijevanje je, ukoliko bi bilo praeno njihovim
prepirkama, rezultiralo pozorinim komadom koji se odvijao od uprije
do Starog hotela.
I Mustafa i Fahira su umrli ne uavi u branu zajednicu.
Nije ni vano jer se brakovi sklapaju na nebu i mnogima nije sueno. Ipak je

80

utjeno da je Mustafa moda bio Hegelova slika Napoleona na bijelom konju

kojega njegovo vrijeme nije znalo prepoznati.

Mustafa - Mujo Puzi i Mustafa Sarajli - Hegel

81

82

NAJLJEPI RUKOPIS
Imala je najljepi rukopis u gradu. Fatima Medar. Radila je kao matiar u
optini i vjenala mnoge brane parove a sama je ostala nevjenana nikada
ne zasnivajui porodicu. ivjela je mirno i povueno, kasnih 60-tih i ranih
70-tih koje su ve dovele do samostalnih izlazaka djevojaka a nicali su i
kafii i disko barovi.
Potisnute energije u socijalizmu su morale dati oduka. Istina, i u drugim
zemljama je Rock&roll bio kralj zabave ali su socijalistike projekcije u svijet
zabave zbog nedostatka ljudskih sloboda bile najtee i najvie tragikomine
po svojim sadrajima.
Farmerke i duga kosa su kod mukaraca bili uveliko u modi mada su oni koji
su se prvi odvaili u tom pravcu nazivani haiarima i jednoumcima.
uveni Bitlsi i histerija padanja u disko klubovima bili su znak sutinske
duhovne dezorjentacije gdje je amansko padanje u trans simboliki zamijenjeno ritanjem ruku i nogu bez ikakvog dubljeg znaenja. No, to je priroda
svake kompenzacije jer ne moe da se priblii originalu ve ga tek podrava.
Ples u ritmu Rock&rolla se zvao iz i izenje je odista i predstavljalo socijalnu izofreniju jer je rascjep izmeu vuglarnog materijalizma i neutaenih
duhovnih potreba neizbjeno bio izoidan. U to vrijeme se na Zapadu masovno pojavila droga a kod nas oprezno i bojaljivo jer je socijalistika vlast bila
represivna i neumoljiva. Bilo je to doba gurua i mudrosti sa istoka a to je
uglavnom predstavljalo pseudoduhovnost i kvazispiritualnost jer onaj ko
ima istinsko znanje obino umanji svoj govor.
Fatima je ivjela svoj svakodnevni ivot. Na radnom mjesetu bilo je par prijateljica kojima alkohol nije bio mrzak i koje su voljele popiti koju vie. Jednog
dana predloie i Fatimi da proba. Njoj je misao bila odvratna. Miris pia
neugodan, a okus bljutav, nije to za nje. Ne htjede. Prooe nekolika dana a
one je opet ponudie konjakom. Hajde da i ja probam - pomisli u sebi, od jedne
83

ae mi nee biti nita, toliko ljudi pije godinama pa su ili i zdravi. Fatima
iskapi au. Okus ruan i bljutav. Ali nakon druge ispijene ae toplo strujanje
proe joj stomakom i grudima i ona osjeti prijatnu drhtavicu i treperenje.
Nagovorie je na jo par aa i sumaglica nestvarnog se poe otvarati u njoj
a mutna slika likova kao da je osnai i dade joj energiju.

Fatima Medar

Dani su prolazili. Fatima je i dalje vjenavala parove ali i sve ee posezala

za aom. Ma nita strano, mislila je, svi piju ili bar veina pa to ne bi i ona
ponekad. No, toplina koja se razlijevala u grudima i nestvarni svijet oko sebe
postadoe joj dragi, neodvojivi od nje i bilo je ve kasno da to shvati. Utjehe
vie nisu pomagale jer nijedna ovisnost ne prolazi sama od sebe a misao da e
sve proi i proi bezbolno je gubila na snazi. Fatima je shvatila da lakog i brzog
izlaska vie nema. Bilo ga je na poetku, ali poetak je daleko iza nje, toliko
daleko da ga se jedva i sjea. Opojna magla samozaborava je na kraju postala
gospodar. Pone se iz radoznalosti ili po nagovoru ali zavrava propau.

84

Kasnije je Fatima sve ee dolazila u stari hotel i bila stalni gost. Fazlija i ja
bi joj ponekad prili. Nije bila razgovorljiva ali ni odbojna, sve joj je svejedno,
uao neko u njen svijet ili izaao iz njega.
Bila je inteligentna i nesvakidanje lijepa u mladosti. Originalni profil, dostojanstven pogled i usredsreen hod odavali su enu koja zna ta hoe.
Proe svaije, sine moj. - ree mi jedanput dok smo se grijali uz plinsku pe.
Prolaznost. Zao udes svih dubokih ljudi, jer povran ovjek ivi dananji dan
kao vjenost i ne misli na sutra. Prolaznost, ona podrazumijeva odreenu
dubinu i obino mui, katkad nesnoljivo.
Fatima je umrla 80-tih godina prolog vijeka. Najljepi rukopis je ono to je
ostavila jer iza svakog ovjeka neto ostane. Moda da podsjeti da je sve tek
ispisanost Boijih Imena a ona su najljepa. Jer, Bog je lijep i voli ljepotu, ono
sve loe je usputno i na kraju formalno. I nije sluajno da je Fatima bilo ime
Muhammedove a.s. kerke.
U svemu je znak, iaret i smisao.

85

86

DRUGI DEGER
Veselin Leme (zvani Leo) je doista liio na Mika Degera. To su primjeivali
i oni koji su ga simpatisali i oni koji su ga prezirali. Ali on se nije osvrtao, bilo
mu je svejedno a zlobnici su tvrdili kako sebe smatra i veim od legendarnog
voe Rolling Stonesa. Kako god, kotrljajua kamenja su simbolizirala i Leov
ivot koji se uglavnom kotrljao i to nadole, uspona nije bilo.

Veselin Leme - Leo (u sredini)

Leo je bio jedan od nezaboravnih likova grada. Lemei su bosanska porodica

i nastanie se (ko zna zato) u Stocu gdje je Vesin otac radio kao optinski
inovnik a majka kao domaica. Leo je imao brata Mirzu i nekoliko sestara
koje (su sada) udate. Mirzo je od kako se pamti bio jedan od najpobonijih
ljudi u gradu i iao je u damiju cijelo vrijeme socijalizma kada to i nije jo
87

bilo popularno. ak se govorilo kako je u srednjoj koli bjeao s asova da

mu ne proe vakat. Leo je smatran fakinom to bi se moglo odrediti kao
sredina izmeu arijskog mangupa i kriminalca na samom dnu ljestvice.
Njemu je to bilo sasvim svejedno. Lemeov srednnji put je podrazumijevao
poneku sitnu krau, tue i alkohol.
Bio je plemenite prirode ali ga je nesretno djetinjstvo odvelo pogrenim smjerom. rtva provincije kao i mnogi. Leo se ponosio svojim ponaanjem tvrdo
uvjeren da je drugaiji od svih ostalih.

Mik Deger

Pogledom je ovla prelazio preko ljudi, podua kosa i karakteristian nos,

jednom rjeju prava slika Mika Degera.
Leo bi esto uestovvao u svaama i sitnim zaevicama, kockao bi u starom
kupatilu, uvijek miran i neuznemiren. I gubitak i dobitak su za njega tek sred-

88

stvo i nain da vrijeme proe. Korak mu je bio ohol i nadmen ali bez zla u
prepotentnom nastupu, lice bezbojno, uvijek spremno na sukob.
A sukobi su bili esti. Veselin nije bio posebno snaan a ni vjet u tui ali ga to
nije spreavalo da se pobije sa svakim izazivaem. Ponekad bi Leo pobjedio
u tui, ali je najee izvlaio deblji kraj. No, i to mu bijae sasvim svejedno.
Za bilo koji problem u gradu Narodna milicija bi odmah traila Lea jer ako i
nije kriv zasigurno je sauesnik ili bar promatra. Svjedok. I kada nije bio u
blizini Leo ih je teko mogao razuvjeriti jer je on bio odreen kao momak
za nevolje.
Leo bi esto svraao u stari hotel i gluvario za ankom posmatrajui nezainteresirano druge goste koji su po njemu bili ispod njegova nivoa.
Lijepa bulja. - dobacio bi neko namignuvi na Lea. I sam u polupijanom
stanju prihvatao bi igru sa dva lica. Umiljena nadmo je bila nerazruiva i
niko se nije mogao nositi s njim.
Jes... ljabu, ljabu lijepa.. ko je ne voli. - Izokrenuti (atro) izgovor je stavljao
rijei na njihova prava mjesta.
Veselin nije prezirao ljude niti ih mrzio ali bi ih nipodatavao na jedan udan
nain gdje se htjelo pokazati kako je on uvijek u pravu i ne moe nikako
drugaije. Poput mnogih momaka u Stocu sa porodicom je bio u stalnom
sukobu, a na sva Mirzina uvjeravanja da se treba dozvati odgovarao bi jedino nevinim smjekom kakav se upuuje malom djetetu. Brzo bi izbjegao
svog starijeg brata koji je bio voljan jo savjetovati i upuivati kritike. Leo
nije sluao nikoga. Strogi individualac u brutalnom jednopartijskom sistemu
bio je osuen na propast. Jer, socijalizam nije trpio drugaije a Tito i Partija
bijahu osovina reima.
Leo je radio u nekoj firmi (mislim, kao elektriar ili moler) ali bi platu obino
odmah spisk'o pa bi se do idue nekako snalazio. Bio je strastveni pua i
kako se to govorilo nije ga gasio. Sociopate su obino ovisnici o opijatima

89

i to je gotovo pravilo za sve. Vucarao bi se ulicama a onda navee svraao u

Katangu. Veselin bi bio redovan gost Katange.

Ispred Katange

Kau da mu je ime Veselin dao Mio Miketi koji se druio sa njegovim ocem.
U Katangi se ni na koga nije obraala posebna panja. Sve stalni gosti a
konobari Jovo i Hasan su znali svaiji tabijat.
Smireni i odluni, konobari se nisu uzbuivali ukoliko neko ne bi platio ili
ako bi pokoja aa poletjela prema zidu. Veselin je imao djevojaka a niko nije
znao odakle. Dolazile su i dovodio bi ih u Stolac a prialo se da su sumnjivog
morala. Neki mlai bi ga pratili dok eta s djevojkom i nisu mogli odoljeti
provokaciji.
Bulja! - viknuo bi neko iza zida na ta bi Leo pokazao dva prsta u znak pobjede ili isplazio jezik u znak nadmoi.

90

Gdje su cure zavravale nakon avanture sa Vesom to niko nije znao. Vjerovatno su odlazile u druge gradove traei glavne frajere. Jer su to bile osobe
za sve osim za jednog momka.
Leo je nosio kaobojske izme sa zvjezdicama, debeli koni kai na kome su
bila ugravirana dva pitolja i plavu maramu oko vrata. U ratu je izbjegao u
Ulcinj (odakle mu je bila ena) i tu umro. Moda je njegova smrt znak da
umjesto divljeg ovdje polako dolazi pitomi Zapad to znai gospodarski
maniri i pristojno ponaanje.
Ko zna, promjenjivost vremena uvijek iznenauje i budunost je nepoznata.
Zbog te drai moda i ivimo.

91

92

SAMBA
Sjedili smo kod Berede. Guste, sijede ekinje su prekrivale Sabirovo lice,
na glavi plava kapa, obuen u mornarsku majicu i bermude. Na nogama
iznoene sandale, nije nosio arape. Ljetna zapara. Sabir i ja smo gledali kako
laste svijaju gnijezda ispod krova bive robne kue. Asfalt vreo, sve gori i malo
kome je do etnje dok vrelina ne proe. Nama dvojici nije smetalo, bili smo
ravnoduni i prema vanijim stvarima od sunevih zraka.

Sabrija Hodi - Samba i autor

Rijetki prolaznici su urili, mrzovoljnih i smrknutih lica, trei nekud i negdje

a ne znajui ni kako ni zato. Zato je reeno: Oni koji su za ovaj svijet nikada
nisu zadovoljni sa onim to dobijaju od njega budui da ima jo onog to nisu
uzeli. Primjer ei i morske vode je esta analogija sakupljanja na ovome
93

svijetu i onoga to poslije toga slijedi. Naime, to vie pije morsku vodu
vie edni. Ispunjenjem neke elje obavezno se javlja nova i tu nema kraja
ukoliko ovjek duhovnom disciplinom ne nae mjeru iznutra. elje nemaju
kraj jer ni dua nema kraja i zato Bog iz Svoje Milosti alje Objave u kojima
su sadrana blagotvorna ogranienja za razarajue strasti.
Sabir zapali cigaru. utili smo dugo. Najednom, on se osvrnu na temu proteklog rata.
Bio sam na Poplatu prvi dobrovoljac. - stade me uvjeravati znaajno podignuvi glavu kako bi se uvjerio vjerujem li mu.
Ionako je svejedno vjerujem li mu jer je u njegovom svijetu mata neodvojiva
od stvarnosti tako da je katkad mata potpuna realnost a realnost mata.
Bio sam vojni savjetnik. - nastavi on tvrdo i nepokolebljivo. utio sam. Svima sam govorio - nastavi on - ne gaajte ljude ve pucajte neprijatelju iznad
glava pa e pobje'. To e ih natjerati da i oni pucaju iznad naih glava pa niko
nee stradat' u ratu. Nee biti grie savjesti. - dodade znaajno - Najgore kad
se ne mere zaspat, kad grize oko srca i sve bi dao da nije bilo. Ali, kasno je bilo.
Slaem se. - dodadoh. Njega to kao da ohrabri i nairoko poe objanjavati
osjeanje krivice. Sluao sam neko vrijeme. Upitah ga:
Kako postii da jedni drugima pucamo iznad glava i gdje je garancija da
e se to potovati?
Garancija je u prvom metku, - spremno prihvati Sabir - ako mu opali vie
glave, neprijateljski vojnik e to potovat pa a i on pucat tebi vie glave. Tako
bi rat proao i niko ne bi bio ubijen pa bi se ljudi odmah pomirili.
Teorija je imala smisla ukoliko bi se vodio rat izmeu anela, u ljudskom svijetu Sabirova koncepcija je bila neizvodiva. Ali svakako hvale vrijedna jer je
podrazumijevala izbjegavanje ljudskih rtava.

94

U Sabirovom svijetu zlo nema dubinu niti mo dok je dobrota bez portvovanosti. Mata i nita drugo.
Trenirao sam zelene beretke, zna i sam, - nastavi Sabir smireno.
I njih sam savjetovao. Pucajte u travu jer su vae kape zelene a i trava je zelena pa se neprijatelj nee snai. Pucalo bi se u zrak. I ponovo bi se izbjegla
gria savjesti a ona je najgora.

Sabir i Mithat

A jesi li iskusio griu savjesti?

Jesam, nije mi dalo mira. Obih radnju u gvoari, uzeh pitolj pa pravo na
Stari Grad da branim Stolac, ako bi ko nap'o.
Ko e napasti? - priupitah radoznalo.

95

Okle ja znam, moje je da branim. Najgore je kad se ne mere zaspat. Svata

dolazi u glavu. Ali kasno je, bila stvar. Zato sam u ratu, - nastavi on - savjetovao da se puca iznad glava. Tako ne bi bilo rtava i savjest ne bi nikog grizla.
Rat bi se zavrio bez mrtve glave, a to znai da ne bi bilo kajanja. Okrenue
nas jedne protiv drugih, pasji skoti!" - sa uzdahom nastavi Sabrija.
Lijepo je to kad bi bilo izvodljivo Stari. - rekoh.
More. More kad ti kaem. Vie glave pucat' pa i jedni i drugi pobjegnu. Valja ostat istog obraza. Roak! - dodade znaajno - Vano je nikog ne ubit'!
esto me oslovljava sa roak, a to je i bilo tano jer je moja nena bila od Hodia kao i Sabirov otac. Bili smo rodbina, mada ne toliko bliska. Sabir bi ljeti
nosio slamnate eire te su ga tako prozvali Samba.
Nijednu djevojku nisam uzeo silom, - ubaci se naglo - to moe samo stoka,
nijesu to ljudi nikako.
Naravno. - odvratih potvrdno.
Na Sabirovoj ruci bilo je istetovirano ime: DIJANA. Videi me kako gledam
u tetovau Sabrija me podsjeti kako je to bila velika i nezaboravna ljubav.
Obostrana? - pogledah ga znatieljno.
Donekle obostrana, a uvijek totalna - zbuni me Samba svojim odgovorom
jer donekle i uvijek se nije slagalo.
Ludo smo se voljeli - nastavi on - Odmah na poetku veze, ona mi ree: 'Sabire, ne mogu ti pruiti intimne odnose, ali pruam ruku prijateljstva'. Odlino. Fala i na tome. Prihvatam. to ne bi kad u bit' u njezinu drutvu, a
to je mali korak do ljubavi. Imala je tada momka i on se nije ljutio. 'Samba,
slobodno doi do Dijane kad god hoe' - potapao bi me prijateljski po ramenu. Eto, dokaz da sam bio uvaen, zamjenik momka u njegovu odsustvu.

96

Fino je to - rekoh, nita ne mislei.

Ptice su letjele iznad robne kue. Djeca jure sa sladoledima, a oekuje se i dijaspora. Da je Sabir kojim sluajem zavrio tamo moda bi igrao Sambu na
nekom trgu u vedskoj. I uivao u novoj ulozi.

Sabir

97

98

NEKAD CRTANO
Derviki red Nakibendija je nazvan crtaima, jer znakovlje ispisanosti Boijih Imena u srcu ukraava i njihovu unutarnjost i vanjtinu. Simbol sufijskog
duhovnog puta je krug, jer se krajevi vraaju poecima i put zavrava tamo
odakle je krenuo. Prelazei nekoliko etapa due (dua sklona zlu, ona koja sebe kori, dua nadahnuta, dua zadovoljna i dua smirena) putnik stie tamo
odakle je doao. To predstavlja iznutarnju zacrtanost kruga kao simbola
savrenstva.

Mirsad Mori - Crtani

Mirsada Moria su zvali Crtani. Nije imalo veze sa sufizmom i unutarnjim

putem, bio je tek vidljivi djeli davno nacrtane slike, onaj dio koji odudara
od opteg sklada.
99

Volio je privlaiti panju na sebe i biti u centru panje. No, u toj teatralnosti
nije bilo stila ni ukusa ali je istoa njegove namjere bila nedvojbena. Bio je u
svemu iskren ovjek. Odao se piu u ranoj mladosti ni sam ne znajui zato,
sem panine potrebe da bude drugaiji a ona u sebi uvijek nosi nesigurnost.
Opijao bi se do besvjesti a onda lutao ulicama govorei o pravdi i nepravdi
koje nemaju ni cilja ni smisla.

Crtani sa psom

No, svaiji ivot ima svrhu i razloge koje treba potovati. Ne znajui ta da
rade s njim vodili su ga i na ispitivanje, psihijatrijsko vjetaenje. Doktor je
rekao: On je pametniji od mene i nije za ustanove. Izuzimajui alkoholizam
Mirsad je bio potpuno zdrav. Ljudi koji su promatrali njegov ivot su uobrazili
da je Crtani duevni bolesnik prikrivajui tako svoje bolesti i nastranosti. Jer,
crna ovca ukazuje na vanjsku ali ne i unutarnju razliku u stadu. Dok se Mirsad igrao sa samim sobom procjenjivai njegova ivota su projicirali u njega
svoje stvarne bolesti i komplekse. Izloio je sebe javnosti i mogue mu je

100

pripisati sve. Katkada je Mirsad namjeravao izgledati dubokouman no bio

je povran pa bi to ispadalo smijeno. Ali nije bio plitak i za mnoge praktine
stvari je imao smisla, mogao je biti dobar zanatlija.
Prialo se da je dobar moler i majstor najrazliitijih poslova. Stanovao je u etnici zajedno sa ocem i ostalim srodnicima. Oni su stalno pokuavali savjetovati ga da ne pije ali je njegov odgovor uvijek bio isti:
ta ti zna papane? Okani me se!
I okanjivali su se, to zbog vlastite sujete to zbog mira u kui. On sam nije poznavao razloge vlastitog pijanstva pa je umislio da ih niko i ne moe znati. Ali
svojim neuobiajenim ponaanjem je svakako htio skrenuti panju na sebe.
Malograanska slika ostaje briljivo skrivena, otkriva je jedino onaj ko hoe
da otkrije sebe. Tako dijeli mozaika biva vidljiv i na taj nain ljudi lake
podnose vlastito zlo videi ga na pojedincima koji samo otkrivaju ono to
svi nosimo.
Nekad crtano.

101

102

KONGOVO VJENANJE
Fahira Dervoz, zvana Fahra, je dugo vremena bila zaljubljena u Mustafu Hegela. ak bi i mene (tada sam jo bio djeak) slala da ga traim po kafanama.
On je uglavnom ignorisao pozive valjda mislei da je ima u aci i da moe
biti komotan. Sve je teklo ustaljenim tokom. Sitne svae i zaevice i Mustafin
posebni tabijat. Tersluk.
Jednog dana, kao grom iz vedra neba pue vijest da je Fahira nala novog
momka. Emir Mori ,zvani Kongo. Ljubav prema Mustafi je izgledala postojana i nerazruiva pa je sve bilo konfuzno i nejasno, tim prije se ona i
udala za Konga.
Ja i Fahira smo znali ponekad popiti kafu. Jedanput u razgovoru odvaih se
da je upitam o ljubavnom trouglu, sjedili smo u starom hotelu, blizu vrata.
Konobarica je nezainteresirano prala ae gledajui u daljinu, par gostiju je
kartalo.
Kako se desilo da napusti Mustafu i ode Kongu? - postavih direktno pitanje bez ikakvog ustruavanja. Ona me pogleda nepovjerljivo a onda se
iroko osmjehnu. Izgledalo da je teka srca otpoinje priu.
Sjedimo ti jedanput Kongo i ja, evo ba sa ovijem stolom. Popilo se. On po'
litra konjaka, a ja 4 amara. Ve nas ufatila pimpina, udrilo u mozak a tad je
sve mogue.
Slaem se - klimnuh glavom.
Emir mi se priblii na uho i apnu mi: 'Hod o'vamo' iza hotela, ulovio sam
ti ugora. A valja ga ispe na ulju, mirom mirie.' U to vrijeme Hade je pratio
kretanje krivolovaca, pa se ulov obino stavljao u kupae gae, tu se nee
gledat. Izaomo iza hotela i doomo do topole. Mrkli mrak. On otkopa
103

pantalje i skinu ih, osta u kupaim. U njima neto debelo migolji, kontam
dobra je ugora ufatio, sigurno je bac'o palengare. 'Pogledaj kolik' je' - ree. Ja
zavukoh ruku u gae kad stvarno neto debelo. I kako ga drim ugor sve deblji
i vei. A ne, majin sine, ovo je sumnjivo. Kako e mrtav ugor debljat i rasti, a i
ne hranimo ga. Najednom, prooe neka kola i far nas osvjetli. alosna ti nije
majka ima ta viet. Nije ugor vego bajurina. Njegova. Umalo se unesvjestih.
Malka snaga me jami. Razmuti dera Emire vode i eera, viknuh a on se smije
ko' luak. Koji petljanac. Ufatio ti ugora a tamo ona stvar na dohvat ruke.
Jami me nakva jangija. Otrala sam odma kui, dok jo mogu jer ono udo
more rastavit trbuh na dva dijela. Majka se udi ta mi je a ja kaem lovili
ugora a zaboravili palengare.
ta je kasnije bilo?
Nastavili smo vezu, a ugora vie nismo spominjali. Viali smo se ko momak i
cura jedno vrijeme. Nije mi mrsko, i vidim ni njemu. Ma ta da ti kaem - pravi
par i gotovo. Kad jednom u blizini 'S'-a priljubio me uza se, ne pua. Raja
gleda, krevelje se, lijepo mi dolo da ga zviznem ekiem po glavi. Bigajri hak.
Ali ne smeta. Ljubi k'o da je poludio a sve me upa za kose, bojse e se eca
prepas' od nas. Mati Safa prekinu nemoralnu scenu. Nije joj se svialo vanbrano bunarenje ispod haljine. Ona nas prekori: 'ta to radite pogani jedna.
Ili je putaj ili je eni!' Raja iz 'S'-a odmah pristupi organizaciji enidbe kao
da su upravo to jedva ekali. Nae se i zastava i svi pravo na Radimlju.
A svadbe? - Huso e - Due mi isto prava.
Jate je ve prava! - dobaci neko - Jedemo i pijemo a ima i zastava.
Udavala si se jo jednom? - osmjelih se.
Jest. Za Bosanca. Nismo se uspjeli skuit a vala ni razumit. Osim toga, igorica. Nije to za mene.
Pa je li Kongu smetalo to si dola obeaena? - priupitah znatieljno.

104

Nije, svaka dobra rupa za ugora je probjena, nije zaepljena. - nasmije se

Fahra dobroduno.
Brak je trajao jedan dan. Neko e rei malo. Ali cijeli leptirov ivot traje u letu
sa cvijeta na cvijet. Malo i mnogo, to nam je uglavnom nepoznato.
Kongo je do smrti ostao sam. I moda sanjao leptire.

Emir Mori - Kongo

105

106

BENTAI
Prialo se kako je moj predak (kasnije Reis-ul-ulema) Sulejman ef. arac polagao hivz Kur'ana pred velikim alimom tog vremena Ahmed ef. ujom,
bratom jo uvenijeg uenjaka Mustafe ef. uje koji je pokazivao keramete i
mnoge nadnaravne dogaaje. Sulejman bi u pauzama uenja odlazio da se
kupa na Benat a bilo mu je tada oko 12 godina. Tada, a jo i prije, djeca su odlazila na vodopad u centru grada i kupali se. Jo dakle, iz tog vremena a i
prije Benat je bio kupalite i mjesto razonode. Odisao je svjeinom i radou.

Omladina na Bentu

Benat je odmah pored javnog kupatila i dijeli ih most a prije izgradnje novog
hotela bio je okruen pitomim batama i parkom, katmerima i cvijeem. Djeca
bi esto igrala lopte na irokoj ledini ponad vodopada koji se u irokom luku
107

sputao preko prirodno izgraene kosine i slijevao u omanje jezerce ispod.

Slapovi srebrenasto bijeli, huk vode jednolian i netaknuta priroda, sve je to
djecu (a i odrasle) mamilo Bentu. Nakon dueg dolaenja posjetilac bi dobio
titulu Benta i s ponosom je nosio. Djeca su se igrala skrivanja (pue) a pogotovo stariji momci ija bi igra pod slapovima bila zadivljujua. Ilina na Bentu
bila je gusta i djeaci bi se gaali zelenom travom punom raskvaene zemlje
nastojei pobijediti suparniku grupu. Smijeh, neobuzdanost.
ene obino nisu dolazile na benat smatrajui ga sakupljalitem huliganije a
i voda nije bila ba previe ista niti je postojao pristojan prostor za sunanje.
Benat kao da je bio rezerviran za muki pol i to posebne kategorije koje su se
smatrale socijalno problematinim.

Emir Dizdar - Balube

Muki dio posjetitelja su sainjavali vodei gradski frajeri: Zenda, Sova, Balube, Leo, Eso, Kongo itd. To su bili najsnaniji i najistaknutiji momci Stoca.

108

Jedan od legendarnih likova na Bentu bio je Emir Dizdar zvani Balube.

Balube je (kao nadimak) ostalo tajna. Je li rije o nekom plemenu, ovjeku
iz pustinje ili glavnom junaku nekog filma, nismo znali, ali je Balube bio jedan od najsnanijih i najhrabrijih bentaa. Kao stariji od mene savjetovao
bi me ako je bio dobre volje. Savjete nisam traio a nisu mi ni bili potrebni
ali morao sam sluati.
Mlad si a aa je prokletstvo. Gledaj samo 'mindu', nita drugo, pritisni sve
to moe! - unio bi se smrtno ozbiljno meni u lice kao da pored 'minde'
ne postoji nikakav drugi smisao ivota. Balube je takoer znao popiti koju
au ali rijetko.

Fadil Meak - Roli na vjenanju

Kad god bi me vidio samog, spominjao bi mindu i moju obavznu orjentaciju prema enskom polnom organu. U njegovom svijetu nita drugo nije
ni postojalo.

109

Najvjerniji Benta bio je Fadil Meak zvani Roli i njega se u svakom vremenu moglo nai pored slavnog vodopada. Katkad bi lovio ribe ostvama ili bacao na ugora i esto bi ulovio poenki ovei komad. Smatran je dobrim majstorom kad je riba u pitanju.
Na Bentu je postojala peina u koju bi mi mlai zavirili pokatkad a oni stariji
se uvlaili duboko. Stariji su govorili da joj se ne vidi kraj.

Heko Ahmet - Ahmi

Ahmi Heko bi esto dolazio na Benat. Sjedio bi sam sa sjetom i nostalgijom

mislei o prohujalim vremenima. Njegov otac Osmo je esto spavao na vodi ili
itao novine u leeem poloaju, u kupatilu, i po tome postao slavan. Heke su
odredom bili bentai i prepoznatljivi po svom imidu koji je nosio prohujala
vremena na mirnim licima.
Vlast je prije posljednjeg rata cementirala i vodopad i podnoje napravivi

110

karikaturu od jednog divnog mjesta. No, vjerni Bentai su i dalje dolazili a

dolaze i danas. I nita ih ne moe odvratiti.

"Bentai" tokom posljednjeg rata

Mjesto postoji onoliko koliko ga ljudi posjeuju. A benat e uvijek biti okupljalite posebnih momaka koje vie starom vodopadu ne privlai nita osim
navike.

111

112

STARI ROKERI
Emir, Gazda i Dragan su bili stari rokeri, najstariji u Stocu i rano su se poeli
zanimati za rok glazbu. Bio je pokuaja i prije njih ali uglavnom bezuspjenih.
Oni su osnovali bend Daorsi koji je dobio ime po starom plemenu koje je
ivjelo u okolici Stoca. Poznata Gradina na Oaniima se vezuje za Daorse.
Vrijeme Daorsa je bilo vrijeme igranki a one su imale sline efekte nekadanjem plemenskom sakupljanju na staroj gradini pored Oanjia. Trans je ljudsko nastojanje od kako svijet postoji.

"Daorsi"

Jer, pjesma, ples i udvaranje su oduvijek isti, forme se mijenjaju ali ne i sutina.
Omladina je na igrankama uz svirku padala (iz normalnog racionalnog
stanja u iracionalno) a sam imaginarni trans je oznaavao kompenzaciju
113

dubljih spiritualnih potreba. Zato igranke sutinski nisu ispunjavale nikog i

ljudi bi se kui vraali prazni i dezorjentisani.
U vulgarnoj razuzdanosti postojao je privid obreda i ceremonije plemenskih plesova ali samo privid, sutina obreda je izmicala formi. Igranke su
odravane jednom ili dva puta sedmino i bile su dobro posjeene. Nakon
izenja ponekad bi slijedio tango za koji nismo ni znali ta je pa smo ga
zvali stiskavac jer plesa nije ni bilo ve je cilj bio enu privui to vie sebi i
po mogunosti je uhvatiti za stranjicu. Rasprskavanje pameti do besmisla.

Jadranko Beevi - vabo i autor

Veoma est gost Daorsa bio je Jadranko Beevi kojega su zbog plave kose
i brade zvali vabo. Samouki roker je neke pjesme vrlo dobro svirao a njegova legendarna izvedba bila je pjesma Yu grupe Tresla se zemlja cijeli dan.
Upotrebljavao je samo dvije ice na gitari za cijelu izvedbu to je plijenilo
panju publike a redovito bi ga ekao aplauz i klicanje.

114

Daorsi su prestali svirati jer je opiranje vremenu nemogue. Neki ne ele na

to misliti pa se iznenade nesreama i neugodnim dogaajima koje mijene
donose. Emir Buzaljko je umro poetkom proteklog rata. Plave kose i brade i
odmjerenog koraka sa stilom za lijepo bio je nezaboravna linost. Neki se i danas kunu da je bio genije. Gazda je imao vrst gard i snagu doivljaja a Draganov muki i pravilan profil izraavao je prodornost u poimanju muzike.
Daorse je naslijedila Beka kola.

"Beka kola"

Bodiroga (zvani Boda) je bio voa i osniva grupe i ne zna se je li nadimak odraavao linost mnogo poznatijeg lana Indeksa. Ostali lanovi grupe su takoer bili talentovani muziari mada su neki to osporavali, ali bez odreenog
talenta i meusobnog sklada grupa naprosto ne bi mogla funkcionisati due
vremena. A postojali su prilino dugo.
Legendarni roker usamljenik bio je Zijo Bado. Nadimak je odudarao od

115

osobe jer korpulentni i razvijeni Bado (iz crtanih filmova) bio je suta suprotnost Ziji. Zijo je odlino svirao akustinu gitaru.

Zijo Selimi - Bado

Mile, on i ja bi esto sjedili u parku. Akamluili. Ja bih se (kao mlai i neiskusniji) tiho pridruio na ta ostatak grupe nikada nije imao prigovor. Zijo
je imao dobar glas a stare sencence Kemala Montena i Drugog Naina su privlaile panju prolaznika.
Stari rokeri su bili i proli. No, muzika e postojati dok budu postojali ljudi.
Zato treba pozdraviti dolazak mladih generacija muziara koji stasavaju.

116

117

118

NA UPRIJI
Prialo se da je most na upriji nazvan inat uprijom jer je graditelj Ishak
tjerao plan po svome uprkos carskom nareenju i gradio most kako nije trebalo. I danas je vidljivo kako lukovi mosta nisu jednaki. Turska vlast je navodno Ishaka protjerala van grada i tako je nastala (dananja) porodica Isakovi
nastanjena u Bitunji i u Stocu. Niko ne zna je li legenda istinita a nije ni bitno
jer arijska pria nakon poetka sama nalazi puteve, zamrena mjesta i na
kraju zavretak. Generacije koje dolaze od prie oduzimaju ili joj dodaju
tako da vie niko i ne zna ta je istina. A nije ni vano, vano je jedino to da
se pria i traa izmiljajui dogaaje a apat u sjenovitim uglovima izgleda
tako vjerodostojan da biva autentian. Upravo zato jer je istina hladna i struji
hladno pa je moe napraviti svakakvom.

uprijani

119

U svoje vrijeme Mujo Puzi je bio jedan od glavnih i najmonijih likova

na upriji i njegova rije je esto bila posljednja. Tako je Faruku Dervozu
(zvanom oga) odredio da treba ii na fakultet jer je po njegovom miljenju
bio inteligentan i prodoran mladi. oga je, pak, sa uspjehom zavrio fakultet
ekonomije. Tu su jo bili Kosta, Raja, Beevii i drugi.
uprijani su se okupljali na rorama koje su bile odmah do damije. Sam izraz rore nije bilo lako objasniti ali je od naroda usvojen i zapamen tako
da je pri spomenu rora svako znao o emu se radi. Na nekim uprijskim radnjama (koje vie nisu radile) bile su sputene eljezne ovratnice a zajedno
sa stepenicama na kojima bi se sjedilo ta cjelina je podrazumijevala rore.
Prolaznicima bi se komentarisale osobine a takoer tu se sviralo i pilo tako
da se na rorama uvijek deavala prava psihosocijalna drama. Fuad bi donio
gitaru i drutvo je sviralo i pjevalo do duboko u no esto podobro kvasei
grlo konjakom. Kao djeak sjedio bih na mostu i esto sluao svirku i pijane
opaske. U modi je bila pjesma oana koju su mnogi pjevuili a cure su udile za tim nadimkom. Neke ga i dobie.
Oko uprijskog mosta se lovila riba. Gaurice, zele, pokoja pastrmka, a bacalo
se i na ugora. Nakon toga bi se iza doma Kulture pravio rotilj, mezilo se i
pilo do zore. Najee se pila piva koja je donoena u kitrama ali i otra pia,
konjak i loza. Atmosfera je odisala neusiljenom radou i spontanou i bilo
je ugodno sluati i gledati nestaluke uprijske omladine. Tu je svako ivio
svoj neponovljivi film i imao svoju vlastitu priu.
esto se odlazilo u Kreevac, Jokinovac pa i dalje uz Bregavu sa nepeenim
ovnom u rukama. Doba radosti. Kada danas gledamo ta sretna lica tek tada
uviamo koliko smo depresivni, otueni i apatini, a prolo je (samo) neto
vie od 30 godina. No, iza svakog vremena dolazi od njega gore.
Isa je kao i obino bio pun humora i izbacivao je provale koje su se pratile
sa posebnom panjom a svako je strahovao da ne bude provaljen. Na Isine
izreke uvijek bi neko dobacio kakvu dosjetku, smijeh bi odzvanjao cijelom
ulicom. Iza suprotne strane ulice, u malom kuerku ivjela je porodica Litri.

120

Suprunici Salko i Denka, te djeca Ibrahim, Nebija i Hatida. Salko je ve

bio star a bijela brada i plave prodorne oi podsjeale su na Hemingvejevog
starca iz prie Starac i more. Riba ga nije porazila ali ivot jeste.

Na Bregavi

Starac i more. Borba dva bia, jedno se bori da preivi, drugo da pobijedi, oboje uzaludno. Jer, niko ne preivljava a pobjeuje se istinski jedino u ratu protiv
sebe. Vanjska borba je uvijek poraz, samim inom otpoinjanja.
Kada bi se Salko napio a to se ee deavalo vlastita porodica kao da mu bjee sastavljena od potpunih stranaca. Tada bi se na upriji deavala prava komedija i rijetko ko bi je proputao. erpe i lonci su letjeli na sve strane a Salko bi
izletio kroz prozor vritei kako ga oerae i ubie.
Kurve, kurve! - govorio je vritei ni sam ne znajui na koga se to odnosi.
Izgleda da ga je izraz kurve neobino privlaio.

121

esto je insistirao na tome kako supruga hoe da ga otruje a da je otrov

jo davno pripremljen.
Ipak, u normalnim okolnostima bila je to mirna i potena porodica. ivjeli
su pristojno i otmeno, ne smetajui nikome. Zaraivali su i snalazili se koliko
su znali i umjeli, ali uvijek vrijedno i poteno.
U vrijeme Drugog Svjetskog Rata Salko je bio mobilisan i odbio je mobilizaciju, tanije izbjegao je. Vojska je trebala napasti civilno stanovnitvo i pobiti
stanovnike nekog sela. To se njemu nije nimalo svidjelo.
Ni govora! - ree sebi Salko, to nek ide bez mene. Skinuo je cipelu i tukao
nogom od beton udarajui kamenom nogu sa gornje strane, sve dok noga
nije otekla i pomodrila. Nadao se da e uroditi plodom.
Nesposoban - kratko je konstatovao ljekar dajui Salki papir. Tako Salko nije otiao na front, ostao je kod kue. Daleko od nepotrebnog klanja i ubijanja.
Rat je bio i proao. Mnogo godina kasnije, vezano za taj dogaaj Salko mi ree:
Nijesam lud da idem bit'.
Bio je dosjetljiv i procjenjivao ljude i prilike bolje nego su to ovi mislili.
Vrijeme rui sve. Salko je umro a i mnogi koje je uveseljavao i nema vie stare
komedije pored uprijskog mosta. Na mjestu Salkine kue sada je novi objekat. Ljudi blude i lutaju mijenjajui sve osim sebe i ak to vide smislom ivota.
Ipak, ostao je Hemingvejev roman Starac i more.
U Stolakoj vali nije bilo boljeg ribara od Salke. Ali svaki veliki ribar na kraju
do obale dovue tek veliki bijeli kostur, poput Hemingvejevog starca.
Ne zato to mora, niti zato da bude pouka drugima, ve zato to je tako. ovjek
se opire vremenu ali uzalud. Ali i ono daje ono to se od njega trai. Radosnim

122

nadu da e trajati, oajnima utjehu da sve na kraju proi. Svakome njegovo.

Nekad su na upriji ivjeli ljudi koje ne pamtimo, ali poneka slika je ostala.
Jer, nijemi svjedok uvijek postoji.

123

124

U ARIJI
Iako klasine arije jedva da i postoje njihov duh opstrajava i nadrasta sve generacije. Svaka arija je na svoj nain ista i opet na svoj nain drugaija. Sadraji i slike u mislima, neostvareni snovi, sve isto mada esto zakamuflirano
i zamaskirano jer koliko god ovjek eli drutvo toliko i jo vie eli pobjei
od sebe. Izgubiti se. A to je neko vie povran i banalan utoliko vie eli ma
kakvo drutvo i obrnuto, oni to su duboki i umni ive sami kao to orlovi
lete iznad planina usamljeni i gordi. Kada se kae (Stolaka) arija obino
se misli na centar grada gdje se kriaju ulice i gdje su smjetene prodavnice
i vjerski objekti.
Kahva je oduvijek bila razbibriga i povod za priu, ritualni in za otpoinjanje
razgovora. Bez kahve se nije moglo, ona je otvarala priu i podgrijavala polemike. Nain da zaboravimo na sebe i na probleme a njih svako ima. No,
kako masa ima svoju unutarnju logiku problemi (lini) ne treba da se vide,
oni se stavljaju pod tepih bez obzira to praina odaje da tu neto ima.
Velika okupljanja su oduvijek bila u arijama. Tu se kupovalo i prodavalo,
razmjenjivalo miljenje i razmatrale vane a jo vie nevane teme jer one
su privlanije.
arija je teatar i pozorite, tu se treba istaknuti ili sakriti ali cilj je isti, pokazati da se dri do sebe. Oni rijetki koji se usuuju pokazati onakvima kakvi
jesu zasluuju osudu i prezir. Socijalne maske, neophodnost za Tamno doba
kada su duhovnost i spiritualnost prognani pa svako mora da glumi sebe
ne znajui svoju pravu sutinu. Jer da zna, takva ospoljenja bi bila suvina.
Volio sam sjediti u Rafaelu. Kafana u centru grada, kafa i usluga na nivou.
Obino sam.
Sa ljudima je teko ali i bez njih pa svako bira manje zlo jer dobro u ovim
sluajevima samo po sebi ne postoji.
125

esto bih askao sa Martinom i Arijanom. Martina je imala neto ljupko u

blagoj zamiljenosti i plovila je mislima. Zvao sam je patkica.

Arijana i Martina

Iako je patkica bila vie no zanimljiva moje pravo ljetno odmaralite bilo je
kod Berede. ale i sitne dosjetke, cirkus ali i ozbiljnost starijih ljudi koji su
tu dolazili. Prije II Svjetskog rata na tom mjestu je takoer bila kafana pa moemo napraviti poreenje kako je bilo nekad, i kako je sad.
Ista elja za druenjem, razmjenom miljenja i interakcijom. Isti arijski duh
koji se lebdei odnekud sputa i zarobljava ljude, odvajkada isti.
Kod Berede ima i bata sa stolovima. Nekada se ovdje toio himber a radost
tihog razgovora uveseljavala. Sada truje melanholija i ravnodunost koje potapaju. Ipak, mjesta pesimizmu nema jer jo ima dobrih plivaa ak i u mutnoj vodi.

126

Klik je takoer bio okupljalite, naroito mladih i djece koji su tu koristili

internet , druili se i igrali igrice. Dangubili.

(SLIKA 58 - JA I BOBO)
ef kluba Azo Dizdar radio je vrijedno i poteno. Kao i u svakoj kafani bilo
je sitnih zavrzlama i doskoica jer se bez toga ne moe. Redovnih gostiju je
bilo podosta.
Nekada, na mjestu lokala "Kod Berede"

I tako iz dana u dan. arijska monotonija, ono loe koje se uvijek vidi na
drugom i ono dobro koje uvijek nalazimo kod sebe. Isplaen jezik i zatvorene
oi, osueno grlo.
Ove tuge nie nema! - jetko bi prokomentarisao neko uvlaei duboki
dim cigarete.
Neke istine je u tome bilo. Nijedna fabrika nije radila, broj alkoholiara, narkomana a i kloara iznimno visok. Ali tuge ima svugdje a depresija hara upravo u najrazvijenijim zemljama. No, ovdje je prava tuga, bezciljnosti i sivila,
valjda zato tjeimo sebe kako to nema nigdje drugo. No, od toga nam nee
biti lake.

127

Dakako da ima i u drugim mjestima. Ali utjeha se ne preispituje, nju se smatra

istinitom. Makar poraavala.

"Kod Berede"

128

129

130

NEKRUNISANI KRALJ
Kraljevina moe postojati bez kralja. Oronula, dotrajala zgrada koja tek eka
da se urui i pretvori u prah. Kralj takoer moe bez kraljevine, ak tavie,
velikani duhovnog kraljevstva su potpuno nepoznati. Moe biti i krunisan bez
kraljevine a moe krunisati i sam sebe, umobolnice su pune takvih kraljeva.
No, to im ne oduzima vrijednost, jer ponekad je lijek bolest a bolest lijek, a prosuivanja te vrste su jako teka.

Juso i Avdo

Jusuf i Avdo su ivjeli u etnici, a Avdu su kao dijete od milja zvali Avdica. Juso
je bio inteligentan i dovitljiv ovjek, prodoran i snalaljiv u svim situacijama.
Volio je svirku i pjesmu kao i cijela ulica. Tokom posljednjeg rata Avdo je
prebaen u bolnicu u Makarsku i tamo je umro kao izbjeglica.
131

Kao djeak, Avdo je najvie volio kino i kretanje oko kina. Oni koji nisu imali za karte, dakle nisu imali novca oni su sakupljali od drugih i to se zvalo kucanje.
Valjda da bi se izbjegla rije pronja. Zanimljivo kucanje nije izazivalo nikakav stid ili nelagodu ve upravo ponos. Stariji i iskusniji kucaroi su uivali
ugled ba kao i oni koji su u kino ulazili preko zida sputajui se niz borove
a u to su svakako spadali i neki graani etnice. Na izvjestan nain to je bio
obred inicijacije u odraslo doba.
Huso, Kongov brat je bio posebni lik etnice. Zbog svoje rijetke rie brade
zvali su ga nenina brada. Bio je aljivina svoje vrste i kad je bio ozbiljan, i
moda mu je jednostavno sueno da bude komini lik. Mjerkao je podozrivo
ljude svojim prodornim pogledom kao da odmah u poetku hoe procijeniti
ko mu je prijatelj a ko podsmjehiva a bilo ih je mnogo. Sjedio bi ili leao
utei i nikada ne pitajui a vrlo rijetko odgovarajui.
Ja bih poesto dolazio nalazei u tom drutvu i duh i originalnost. Bili su
neizbjeni zato jer su neponovljivi. Takvi likovi su se rijetko raali a uivao
sam u njihovom drutvu. Staru priu o Austro-Ugarskim vojnicima koji su tu
dolazili sa enama i djevojkama davno su zaboravili i jedva ko da je se sjeao.
Tako se generacije smjenjuju i svako misli da je upravo njegovo vrijeme
pravo. teta, jer je svako vrijeme ba ono neponovljivo.

132

133

134

ANELIN TRAG
Jesen hiljadu devetsto osamdeset druge. Voz jo stoji, duga siva neman koja
sastavlja i rastavlja ali tada nije znailo nita. Jer, ako se ljudi ne znaju vezati
ne znaju se ni razii, i forma tu ne pomae nita a obrazac samo oteava prividnu nemogunost. Zajednitvo uz sve mane nikada uzaludno nije, odlazila
je u Njemaku ni sama ne znajui zato, bjeei od sebe i od drugih. Gledali
smo se, znali smo da nije posljednji put, jer sudbina ovakvih je da se uvijek ponovo sretnu.

Anela Piriner

Suze u oima, sjajnim i toplim, nadao im se nisam. Dade mi sliku na kojoj pisalo je: uvaj me. I uvao sam. Ali rat odnese sve osim slika u nama a one
uvijek bole, jer vratiti se ne mogu nikada vie u stvarnost zemaljsku.
135

Trideset dvije godine su prole i ponovo naioh na sliku njenu. Drugaiju ali
istu. Ali vie je neu uvati ja ve povijest ma kakva bila, moda lijepa utjeha
za nemoguu, zakanjelu njenost. Ko zna?

136

137

138

LOLA
Tumarali smo po glavama svojim, po mislima nemirnim prebirali. Rok. Legenda Sarajeva grada gdje se sakupljahu propali i otrovani, izgubljeni i bolesni,
energija nepoznata spajala je vrle ljude. Jer, tu bijae vrline vie nego u hramovima svetim.
Miru sam zvao Lola. Velike mirne oi gledale su staloeno i otvoreno nemajui ta kriti u mirnom pogledu. Pomalo sjetne, udile su se te oi nastojei
u tajnu ivota proniknuti a ona je u svakom i svemu. udile se ljudima i
obrascima i navikama od kojih niko nema koristi.

Mira Raenovi - Lola

Ha. Zaguljiva polutama gubljenja, votka i pokuaj da se nae neka sredina a

139

ona uvijek izmie jer svaka opojnosti ide dok moe prelazei crtu zamiljenu.
U magli se luta do kraja.
Lola. Bijae originalna ba kao i pjesma po kojoj smo ime joj dali, jo uvijek se
ujemo i dugi niz godina nita promijenio nije. Jer vrijeme mijenja uz uee
nae i tada postaje sudbinom.
Nikada je neu zaboraviti. Lolu.

140

141

142

SUDBINA
Nastavili smo. Potovati naslijee due a ono se tako rijetko prepoznaje kao to
je korijen drveta skriven i nevidljiv u zemlji a die. Poznanstvo, zatim ljubav
i na kraju prijateljstvo njeno, ak je teko povjerovati da postoji.

Zejna

Rijetko je da toak sudbine zaustavi svo troje u jednoj taki jer je ovjek nestalan i promjenjiv a njegovo ja stalno udi da tiranie i podreuje, teko
je usaglasiti bia dva.
Ipak, nastavili smo, sve do danas. ta, to je obavijeno tajnom i ne znamo ni
ona ni ja. Potrebe za preciznim odreenjem i nema jer kada je sueno da
traje onda jednostavno traje.
143

144

DIJETE I PONOS
Dijete je izvor najvee radosti dok je jo maleno i nezrelo i izvor najvee
patnje kada odraste. Ponos potomstvom je negdje izmeu. I ne znai nita.

Jasminka i Tisa

145

146

VOLJENA MALISA
Preturah po starim ladicama kupei papire i otpatke, u tom smislu sam bio
izuzetno neuredan, pa je nagla aktivnost uurbana. Treba iskoristiti trenutak.
Rijetko to inim pa u nastojati biti temeljit. U ruku mi najednom doe knjiga Tragedija genija. Opisivala je povijest i mrane ivote i poremeaje znamenitih ljudi. Najednom, iz knjige ispade dvolista papira ispisana sitnim slovima.
Pismo je poinjalo rijeima: Voljena Malisa. Oito je bila rije o pismu koje
joj nikada ne poslah a takvih je bilo vie. Poslao sam joj svega dva i poslije
odustao ali sam se i dalje javljao telefonskim porukama koje su ostajale bez
odgovora. Jedno pismo sam i objavio u knjizi Bonjak. Neposlano, njoj ne
bi znailo nita, u knjizi ostaje koliko bude postojala.
Pogled mi pade na otvorenu knjigu iz koje je list ispao. Bio je to dio prie o Edgaru Alanu Pou i udnoj naklonosti koju je osjetio prema nekoj eni kao petnaestogodinjak.
Pisalo je: Kad mu je bilo 15 godina, za vrijeme kolovanja u akademiji u Rimondu, bio je pozvan kod svog druga u goste. Majka tog njegovog druga
oarala ga je svojom dobrotom i predsusretljivou, osjetio je prema njoj
neto duboko privlano. Kad je, uskoro poslije toga, ta ena umrla, pao je u
tako teku melanholiju i bolno raspoloenje da ga je grob te ene privlaio
neodoljivom silom k sebi, svake noi. O snazi tih njegovih osjeanja svjedoi
ovaj zapis: Misao da ona tu spava, u samoi, ispunjavala je njegovo srce
dubokom i neopisivom tugom. Kada bi noi bivale hladnije i tunije, kad bi
padale jesenje kie i vjetrovi tuno fijukali preko groblja, zadravao bi se na
grobu due i odlazio jo vie utuen. Hipersenzibilnost moe biti prokletstvo.
Zato je pismo bilo zatvoreno ba na ovoj stranici, razmiljao sam, jer u stvaranju sluajnosti nema. Razlog postoji, no ne moram znati.
Otvorih pismo koje nikad nisam poslao Malisi. Izmeu ostalog, pogled mi
pade na stih prepisan iz Melanholije, knjige koju sam joj posvetio. Pisalo
147

je: ... sve gori i treperi na svjetlom horizontu i suneva kugla plamti. Ostalo
je u meni i nije vano to sam htio mnogo vie, oprotaj tih i miran, zbogom
od Malise.
Ali da li je bilo zbogom? Njeno nadmono odlaganje tjeralo me na neto nalik
opratanju sebi pa bih se za par mjeseci ponovo javio telefonom ili porukom.
Odgovora nije bilo nikad, zapravo jeste par puta ali kao prijekor ili prijetnja,
elja da je ostavim na miru. Nisam imao snage za to.

Malisa

Bila je krhka, njena i prozrana a tako surovo ambiciozna pa je do sukoba

u linosti moralno doi a posljedice su jo posve neizvjesne. Rat jo bijesni.
Nisam znao ta da radim sa pismom pa ga letimino proitah. Govorilo je o
prvom vienju i narandastoj svjetlosti koja je okupala njeno tijelo, o zlatnom
odsjaju na kosi kada su se zrake na tren zaustavile. Inae, Lukrecija Bordija je

148

bila plavokosa i malo ko da je shvatio to poreenje, i nipoto Lukrecijinu ulogu.

Moda je moja osjetljivost tada bila slina onoj koju je osjeao Edgar Alan Po
kada bi odlazio na grob neobine ene koja ga je tako strasno privlaila. Jedina je razlika to sam ja posmatrao ivot a on smrt. Suvie mala jer duhovno
je smrt ivot a ivot smrt, ovisno dakle o tome kakvo se znanje posjeduje.

149

150

SJEANJE
Jer ivot i smrt su jedno
kao to su jedno rijeka i okean
Halil Dubran

Ajla Frenjo

151

152

POPRATSKI MOMA
Prema nepotvrenoj predaji, prije otprilike 110 godina u Popratima, selu nadomak Stoca je ivjela aklina Bise. Sama, bez igdje ikoga, neudavana a to
je za djevojku najvea tragedija. Trpila je, radila na zemlji koliko je znala i
umjela. Jedanput se desilo da je neko spomenuo Pariz, daleki i veliki grad u
Francuskoj. Malo po malo aklina poe razmiljati o Parizu, to joj postade
prava opsesija. Otii u Pariz i oprobati ivot u tuini, za Poprati je i onako
nita ne vezuje,niti e ikom nedostajati. S tekom mukom sakupi novac i zaputi se u tuinu. Niko je nije pitao gdje e ,svima je svejedno iako seoska, pronicljivost na kraju otkrije svaku stvar. aklina doputova u Pariz, snae se te
nakon udaje izrodi djecu a jedno od potomstva te djece je dananja poznata
Francuska glumica aklin Bise. Neki su u ovo krajnje tvrdo vjerovali. Pria
ipak djeluje nevjerovatno ali su se stariji itelji sela kleli kako je istinita. Uostalom, zato bi bilo nemogue? Ljudi se sele i tumaraju svijetom te je u genetskom smislu sve mogue.
U naem vremenu akline se rijetko ko sjeti, a njena nesvakidanja avantura
oliena je u glumici aklin Bise. Postaje i miljenja da sam ja lino izmislio
priu, povjerovao u nju te je poeo i iriti i selom i gradom. Ako je sve i uobrazilja, nije moja.
Preci nas obino ne zanimaju, ak nai vlastiti, osim onih rijetkih kojima se
moemo ponositi. Ipak, po logici stvari, Nermin Bise je trebao biti najupueniji
u cijelu stvar sa aklininom sudbinom. Lokalni novinar i to odlian novinar
radio je poteno napadajui sve i svakoga,sve ono to je mirisalo na nepravdu.
Radio je to bez ikakvog ustruavanja na ta su mu zlurudo uzvraali, no to
ga nikad nije pokolebalo. Ipak nije shvatao da sve ima svoje granice, da na
ovom svijetu nita nema po svaku cijenu. Nerminova majka Razija je bila u
mladosti prava ljepotica a tragovi ljepote su jo vidljivi na izraajnom licu.
U mladosti ljepota je prevazilazila lokalne okvire tako da je Razija dobila nadimak Hercegovaka ljepotica. Znai nije joj bilo ravne, bar u polovine re153

publike bive Jugoslavije. Lice izazovno, oi sjajne, i ljubopitljive, obrve su

se sputale prema licu u blagim lukovima a to je izgledalo nareivaki i sa
neim bezuslovnim. Usne pravilne a kosa malo valovita.

Razija Bise

Spletom okolnosti Ibro je uspio da je oeni iako sve i nije ba odmah ukazivalo na brak, jer je odmjeravanje na njivi potrajalo neko vrijeme. Razija je
u Malom Polju uvala krave a Ibro je tamo imao rodbine te se upoznae.
Ibrahim smognu snagu, te sa pristojne udaljenosti vikne: uva kravu!
uvam! - obori Razija stidljivo glavu. To je bio cijeli dijalog.
Kao stidljiv mladi Ibro zaprosi Raziju preko pisma: Ja bi se enio, pa eto, nemamo ta ekati. A i to bi?
Prema Razijinim rijeima Ibrahim tada bijae pravi dasa. Izraz neodreen,
ali je upuivao na pleatog momka. Lakne, izvezene cipele su ostavile poseban

154

dojam, te ona odlui da se uda i to da se ukrade. Babi se te stvari (tada) nisu govorile i djelovale bi blamano. Kraa djevojke naravno nije bila bukvalna ali
je podrazumijevala udaju bez obavjetenja nekih lanova porodice. Majka je
znala, ali se nisu smjele govoriti te stvari to bi kako smo kazali predstavljao
sramotu. Sramota ili ne, ali raskliman fiat bijele boje je stajao u blizini
ugaenih svjetala.
Razija lino mi je ispriala dogaaj. Mrak. Kola se tiho parkirae u blizini
dvorita, svjetla ugaena. Vidim, neko mae rukom kroz prozor dajui znak
da uem u kola. uje se kikotanje, amor i glasne psovke. Svatovi u kolima.
Pogledam. Ibro. Vas zajapuren od ifrizluka i nestrpljenja. Ku' u, alosna mi
nije majka, javi se misao najednom. Iz kola je dopirao tihi amor. Ali daba je,
povratka nema, obeala sam se i gotovo je, vratiti se mogu jedino u sanduku.
Put do sela je proao u tiini. U Popratima je ve spreman odbor za doek.
Rodbina i sve lokalne mahalue, gledajui razdoznalo i sa zaviu, bez ikakvog
ustruavanja. Poljubih svekra i svekrvu koji to prihvatie bez ikakvih znakova oduevljenje, to me malo pecnu, nastavi ona. Sve oi uprte u mene, jer
ja sam mlada, a u seoskom argonu to znai podnositi sve to ti prostaci i
poluidioti nametnu ili oekuju od tebe. Seljanke crvenih obraza se smjekaju
i namiguju svaka na svoj nain ovisno o zadovoljstvu izgledom novopeene
mlade. Posluih kafu. Kako se to od mene oekuje - nastavi Razija vedro svoju
priu. Prooe sahat-dva, ja gledam u ene, one gledaju u mene i nastojim
biti to hrabrija, opake su i pakosne, inae ne bi ni dole. Uivajui oekuju
moju veu greku da se oslade, da omaste brkove.
Prooe sahat-dva, vidim Ibro sve nestrpljiviji. Ushodo se, uzvrtio se ko' igorica koja trai svoju muzu. Namignu mi i dade znak glavom da izaem
- obori Razija glavu kao da je i danas stid tog dogaaja. Sramota je jer je
jo rano a kua puna ena, da sad odem proglasit e mi ojeka pastuhom
neobuzdanim, valja nam ekat. Jer, po adetu u branu postelju se ide tek kad
se svi gosti raziu - nastavi Razija odrjeito.
Ali, vrijeme prolazi a niko se ne razilazi, moda se oekuje da cijelu no pro-

155

vedem s njima. Ibro ponovo proviri kroz poluotvorena vrata i mahnu mi

rukom.
Sluao sam sa zanimanjem jer je svaka svadba a posebno seoska teatar neponovljivog.
Ako krenem, bie bruka jer e svi sutra priat kako se nijesmo mogli
strpjet bar dok gosti ne odu. - nastavi Razija gotovo tuno. Svejedno je jer
se seoskoj sredini ionako ne moe ugoditi, pomislih sumorno. - Ali valja
o'jeka posluat. Izaoh bez rijei te odosmo u mladenaku sobu, a uskoro
se i drutvo razie. Tra se nastavlja sutra. Jedna krezuba starica se zasmija
te pokaza prstom na branu sobu kao da otkriva ne znam ti kakvo udo.
Tako se, eto, Razija ukrala. Djevojke se ak i danas ukradu, naroito ako
su mladenkini roditelji protiv.
Jedanput, bila je zima, sjedio sam kod Bisa u Popratima. Grijemo se uz kafu,
vjetar fijue a maka se sklupala na kauu. Sumorno poslijepodne, hladnoa
se uvlai u kosti. Svi bi rado zapoeli priu ali sutinski niko nema ta da kae.
Zato odluih da otvorim diskusiju kartom sujete:
Imala si dosta momaka? - obratih se Raziji izazivaki. Ona se sjetno
osmjehnu. Stara dobra vremena ne mogu ostati bez odjeka, ma kakav bio.
Bogme potar Huso nije mogo' osvojit', da podijeli sva pisma odjednom. Korespondencija Ibri nije bila zanimljiva te se odvai u pravcu opisa konkretnih dogaaja. Jer, pisma nisu vana.
He, he... - nasmija se on - efket joj je pod prozor dolazio. Serenade joj u
uho pjev'o.
Nije jedini - dobaci neko i zasmija se iz sveg glasa.
Nije efket nego eki! - odvrati Razija brzo i pomalo uvrijeeno. Ali sve nje-

156

ne veze su bile platonske, bez dranja za ruku, a o poljupcu i da ne govorimo.

Tako je ouvala ednost i bila na glasu kao potena djevojka. Naravno, to
je situaciju jo vie raspaljivalo.
Pa ipak, zavela je mnoge momke koji su patili za njom pa ak i jednog hodu
iz Foe kojega bi se rado sjeala. Hoda je iao na sve ili nita i bio spreman
zbog Razije i u goru i u vodu.
Eh, da sam bog'do pola za nj', sad bi bila hodinica! - znala je pokatkad
rei gledajui tuno ispred sebe, ispod oka motrei mua da se uvjeri je li
otrovna strelica pogodila cilj.
Nije ti ni sad kasno, skinuo bi ti alem sa munare. - egaio bi se Ibro.

Nerminova djeca sa autorom

Djeca su se smjekala ba i ne razumijevajui sve o emu se govori, dok je Ner-

157

min cijelo vrijeme radio na kompjuteru. Njegovo znanje i inteligencija su

bili neiskoriteni to je logino u odnosu na nepotizam i korupciju u dravi.
Ipak, trebalo je moda da se vie trudi, no, u to nisam siguran. Nerminova
ena, Enisa, bila je ljupka, dobroduna i stidljiva i briljivo se brinula o djeci
koja su kao i svaka ponekad bivala nestana.
Enisa je bila porijeklom iz Kralupa, sela u blizini Konjica. Dok bi (prije braka)
Nermin odlazio Enisi u aikovanje govorilo se da je otiao u Kaline. Nisam
to shvatao do kraja asocirajui esto da je u pitanju obua kojom se mogu savladati plaminske vrleti i kozja staza da bi se dolo do zanosne Enise. Neko
mi ree da je to vrsta debelih arapa zimskih.
Od strane Enisine rodbine Nermin je procijenjen kao ozbiljan momak potenih namjera te mu je omoguen i sami ulazak u kuu Heria kako se sa izabranicom svoga srca ne bi morao skrivati pod plastom sijena. I otac i sin, Ibrahim i Nermin su bili na svoj nain boemi. ivot bez veih vanjskih obaveza,
lutalaka nonalantnost i svojevrsna bezbrinost. I prije svega bili su strastveni igrai Binga. Poto su voljeli dobitak a mrzili gubitak nisu se mogli
svrstati u strastvene kockare jer pravom je kockaru svejedno, dobijao ili gubio.
Vano je nesvjesno rastereenje jer je ulog bila lina sudbina. Ibro i Nermin
bi ponekad dobijali a vie gubili ali ulozi su bili neznatni tako da je njihova
igra bila vie vrsta razonode. Kladionica se zvala kod babe, aludirajui da
je odlazak na to mjesto bio vaniji i od roenog oca.
A jest brate Razija divna ena! - ponovo se oglasih.
Kerempuh! - izvali Ibro pokazujui poutjele zube.
Tako smo provodili vrijeme alei se i na svoj raun a dani bi odnosili tmurnu
maglu u ljudima jer je po optem miljenju vladala neimatina sa im se nisam
slagao. Imao sam svoje miljenje. Jer, ovo je obilje.
Poseban lik u Popratima bio je moj djed Huso koga su zvali svjetski jer je
jo u ranoj mladosti oplovio sva mora. Umro je davno, 1966. godine.

158

U Americi je vidio majmuna i to vienje se prepriavalo kao vaan i

nesvakidanji dogaaj. Majmun bi se prebacivao sa grane na granu a Huso
ga pratio pogledom znajui da e mu sjeanje zatrebati.

Huso Ivankovi

U dugim zimskim noima majmun je bio obavezna tema, tim prije jer nikad
nije vien na ovim prostorima.
Ama, Husejine, zar ba pravi majmun? - javio bi se neko iz ugla sobe ne skrivajui uenje i divljenje.
"Aaaa..." - javljali bi se zaueni glasovi.
Pravi! - klimnuo bi djed glavom dostojanstveno kao da je otkrio Ameriku
a ne tek vidio majmuna u njoj. Djed se smatrao poaenim objanjavati sve
detalje neukoj gomili:

159

Repom se dri za granu pa sve skae sa jednog stabla na drugo. - pojanjavao

bi uznosito i gordo, podiui lulu u ustima.
Ma, nije mogue! - vrtile bi glavom stare seljanke ne shvatajui kako rep
obavijen oko grane moe drati teinu tijela.
Huso je u Ameriku iao brodom, a avionskog saobraaja tada nije ni bilo
(oko 1924. godine).

Nermin Bise

Ma, Husaga kako toliki brod ne potone u vodu a kad baci mali kamiak u
Bregavu on odma' na dnu?
To pitanje on nije znao da objasni i to ga je boljelo jer on je svjetski (kako
su ga zvali) pa bi trebalo da poznaje i sva svjetska pitanja. No, Arhimed nije
poznat svakom, jer ako ne znaju za majmuna kako bi znali za njega?

160

Husein je umro 1966. godine, mnogo prije roenja Nermina Bise ali jedna
osobina ih je povezivala. Obojica su voljeli pojesti i bili gurmani. Mada je
Husejin bio vitak a Nermin neto deblji, ljubav prema dobrom zalogaju je
bila zajednika.
Smazat teu graha ili tevsiju bureka ko' rukom, za njih je bila sitnica.
I tako se generacije smjenjuju a udima nikad kraja. Majmuni i brodovi su
poznati irom svijeta. Ali, uvijek e biti ljudi koji e osvajati nove prostore i
biti svjetski. Makar taj svijet bio sabran u nekoliko seoskih kua. Jer, ivot
je udo sam po sebi i nesluena prostranstva su i u nama i izvan nas.

161

162

GENIJE MALOGRAANTINE
erif Krgo se rodio u Basilijama, nadomak Stoca. U Stocu je zavrio osnovno
obrazovanje ni po emu se ne izdvajajui od ostale djece. Ipak, neki su (ve
tada) tvrdili da je njegov nizak rast uzrokovao kasniju megalomaniju. Nakon
svretka gimnazije erif se otisnuo u svijet. Jer, 60-tih godina u odnosu na nau provinciju Sarajevo je bilo svijet a svjetla metropole su zamijenila polutamu u Basilijama. erifov otac Mustafa je svesrdno pomagao sinu da ide na
fakultet da bi od njega jednog dana (kako e se kasnije ispostaviti uzaludno)
postao dobar radnik i vrijedan komunista. Mustafa je bio uesnik II Svjetskog
Rata i nosio je orden zasluga za narod, dobijen lino od Marala.

erif Krgo

Kako svako cijeni vlastite vrijednosti otac ih je pokuavao prenijeti na sina i

163

nije uspijevao to je u porodici raalo tihi ali dubok konflikt. Jer, erif se opirao
oevim ambicijama a onako neprilagodljiv i nekonformistian predstavljao
je sutu suprotnost oevim nadanjima da e sin postati odvani proleter.
U Sarajevu, erif je upisivao razne fakultete te nikada ni jedan ne zavravajui
i pravdajui to svojom intelektualnom visinom i genijalnou. No, to je dolazilo nakon neuspjeha jer da je uspio bar neto zavriti pria bi bila sasvim
drugaija. Zato se sa svojih visina uopte sputao na takav nivo ako je bio
genije?! Otac se pak, jo uvijek zanosio milju kako e sin ipak ui u Savez
Komunista i postati aktivista ako ne i predsjednik Omladine i nosilac tafete
lino. Lagano ali sigurno erif je ljude oko sebe poeo uvjeravati kako su
njegovi neuspjesi plod genijalnosti u kojoj nema mjesta za triarije poput
matematike, knjievnosti i filozofije. Naravno, postavlja se pitanje zato je
onda te fakultete upisivao?! Jer, genije ne pokuava i siguran je u ono to radi.
Od rane mladosti erif je poeo pisati poeziju, koju niko nije mogao razumjeti. Ja sam takoer objavio neke od preivjelih njegovih pjesama u knjizi
Fakir. Neobian lik i neobine pjesme. Pogledajmo dio jedne pjesme koju
sam objavio u knjizi Fakir.
Ovaj rat je smrtan
Dolaze suhi tegljai bez ijedne umanjene
strane, kao kucani tokovi bez praorca pravca
i daha oslonca ovisni vjere.
Ne skriva ih ni kalem nebo tako ugodno
Da bi praskala osamljena mete stoevnih
maslaaka
O sferne ini podzemlja!
Nestalo i opet azijatski zapadno primorie se
Odanim otkucajima vidovite zauhe srca:
O kakva biuterija - bijela vlaka...
Ono to je zapisano zavrijeuje i zasluuje da bude objavljeno bez obzira
na vrijednost, a povijest i itatelji e dati svoj sud. Za sada ga nema, a posve

164

je izvjesno da ga nee ni biti jer erif nije objavio nijednu knjigu. Postojee
ovjeanstvo, po njemu nije na nivou njegove genijalnosti. No, trebao je objaviti jer mogu doi ljudi budunosti koji e shvatiti. No, ipak nije objelodanio,
a po meni, zato jer je bio duboko svjestan odsustva bilo kakve vrijednosti svojih pisanja. Zato je i skrivao pjesme od javnosti koja bi dala nekakav sud ali
uobraenje o nepriznatom geniju nije smjelo biti srueno. Ono ga je hranilo,
odravalo, podstrekavalo i bez njega bi bio niko i nita. Kritike drugih pisaca
bile su surove i nemilosrdne. Svi veliki knjievnici bili su olo, nepismeni
bijednici duhovni barbari.
Kritiku pak nikada nije obrazlagao i ona se svodila na to da su tua dijela suhoparna to je moglo znaiti sve, te da su to sve intelektualne praznine. Kako nikada nije objavio nijednu knjigu poeo je kako smo kazali uvjeravati sebe i druge kako dananje ovjeanstvo ne moe razumijeti njegova djela.
No, iz citiranog dijela pjesme Ovaj rat je smrtan vidi se potpuni nesklad stihova a same rijei u stihovima nisu ni u kakvoj vezi.
Jednom prilikom erif je ustvrdio kako (iako zdrav) posjeduje 30% izofrenije.
No, ona se ne mjeri u procentima jer cijela linost potpuno propada budui da
je paralelna stvarnost obuzima do kraja. Ovo govori da je donekle bio svjestan svoje poremeenosti ali je tu misao potiskivao. Neki mu se, pak, jo i danas dive.
Tumarao bi Sarajevskim kafanama kudei sve i svakoga, govorei protiv
socijalistikog reima i diktature proletarijata. Na kraju se vratio u Stolac, istroen i umoran ali i dalje materijalno ovisan o roditeljskoj pomoi koji su
s njim prekinuli gotovo svaki kontakt na ta je on bio ponosan. Dokaz vie
da je genije.
Zbunjeni ljudi oko njega nisu shvatali njegov ivot i sumnjiavo bi vrtili glavama dok bi se erif uspinjao ka Basilijama a mit o nepriznatom geniju zamijenjen je tezom da je rije o tekom neradniku koji se po itav dan tek izleava.

165

Predstava o nepriznatom geniju bila je pokrie za sve neuspjehe, ali je gubila

na snazi jer javnost eli rezultate a ne obeanja.
Ipak, bio je to izuzetno plemenit ovjek i moj dobar prijatelj kome sam ja jedini smio rei istinu u lice a ostati bez uvredljivog odgovora. Druili smo se
sve do njegove smrti.
Po izlasku iz Dretelja (u ratu) uspinjui se kozjim putem ka Jablanici susreo
je jednu staru enu Hrvatske nacionalnosti. Budui da je bio gol do pojasa
ena mu je ponudila muevljeve koulje. Neu da zloupotrebljavam va poloaj! - glasio je erifov odista viteki odgovor.
Odmah po dolasku u Jablanicu dobrovoljno je dao krv, a kroz nekoliko dana
iz stana koji mu je dodijeljen sav namjetaj je dao jednoj izbjeglikoj porodici.
Radilo se o izuzetno plemenitom ovjeku.
Ipak, dilema ostaje i budunost e je neminovno razotkriti, a mogunosti su
dvije. Ili e ljudi koji tek trebaju da se rode prepoznati genija ili e se procenat
izofrenije sa 30 poveati na 100%. Vrijeme e pokazati.
No, mi ga neemo zasigurno doivjeti ba kao i oni koji kriju (od javnosti) njegove pjesme kao da se radi o kakvom vrijednom blagu.
Nepriznati, osporeni genije i zakopano blago, odvie poznato kao model,
zar ne?!

166

167

168

FERNANDELOVA KONJICA
Ragib je bio najbolji obuar u Stocu pa i ire. Ali to mu je bio usputni zanat
jer je radio u magacinu tekstilne robe u tvornici Inkos, takoer u Stocu. Popravljao bi obuu i dalje kome bi htio po vlastitoj procjeni jer ljudi znaju biti
neodgovorni i bezobrazni. Tako dobar majstor je bio da bi ga ljudi molili da im
popravi obuu uprkos injenici da je u gradu bilo nekoliko obuarskih radnji.
Po Francuskim gestovima, pozi i nesvakidanjem humoru Ragib je (ak i
likom) neobino podsjeao na francuskog glumca Fernandela koji je neobinim humorom osvajao filmska platna prije etrdesetak godina.

Fernandel

Slinost lica (a i gestova) primjetili su mnogi a i Ragibu je godilo poistovjeenje

sa poznatim glumcem.
169

Ragib je ve zaao u sedamdeset sedmu godinu ivota. Ali je vitak kao mladi
kreui se brzo i ustro a cijeli grad se udio njegovoj vitalnosti koja se sa godinama nije gubila niti smanjivala.
Ragib je sluio bivu JNA negdje oko 1954. godine, i to s ponosom, jer su
svi (tadanji) muslimani bili ponosni to su pripadnici oruanih snaga i
to slue narodu. Naravno, vojska je bila Partijska a ne narodna, ali su
Bonjaci, budui ljudi bez identiteta crpili snagu iz formalne pripadnosti
koja im je nedostajala na mnogim drugim stranama. Uniforme iste, puke
i izme, sve isto. Napokon neto u emu su neopredjeljeni Muslimani bar
izgledali kao ostali.

Ragib Jaganjac

Formalno, ali kao to znamo utopljenik se i za slamku hvata. Visoki oficiri

su u to doba jo uvijek vrili smotru jedinica na konjima te je i komadant Ragibove kasarne (pukovnik po inu) imao jednog dobrog konja.

170

U odsustvu oficira (poslijepodne) vojnici bi prilazili konju i zajahali ga pa bi

to inio i Ragib, vie ale radi.
Nakon vojske Ragib se oenio, izrodio djecu i nastavio svakodnevni, uobiajeni ivot. Volio je alu koja mu je naprosto bila priroena, a dobro je poznavao ptice (naravno tiglie) koje je i drao u kui te je tako i dobio nadimak
eva.
Ragib bi esto dolazio na rore, mjesto na upriji a koje je ustvari predstavljalo stepenite nekoliko duana sa podignutim eljeznim ovratnicima. Tu
bi dolazili boemi i stanovnici okolnog naselja. Svojim samosaaljenjem Isa
bi ponekad potaknuo uzavrelu atmosferu, naroito kada ga je trebalo odbraniti od nasrtaja a u emu su se isticali Alija Meki i Mujo Puzi. Mujo je bio
neizostavan lik u svim vanijim stvarima i neformalni ef grupe. Ragib bi
se eretski smijao sasvim ozbiljno komentariui ispade, a znao je sjesti kasnije i sa mnom.
U Ragibovo doba komadant JNA je bio general Rato Hamovi, porijeklom iz
Stoca. Mnogi Stoani su porijeklo poznatog generala podigli na nivo velikog
znaaja i samog grada. U vojsci se pjevala pjesma:
Mi imamo jabuku u zlatu,
generala Hamovia Ratu.
Zlatna jabuka. Rajski vrt budueg komunizma koji nikad nije doao niti je mogao doi jer je Marksovo uenje potpuno zanemarilo moralni i duhovni aspekt
ovjekov. Ali vjerovalo se a kad e komunizam doi ne zna se.
Nakon izvjesnog vremena Ragib je poeo raditi kao straar u tvornici koulja
Inkos u Stocu. Rato i zlatna rajska jabuka su zaboravljeni, korupcija je uzimala maha.
Kao i svaki straar tog vremena nosio je pitolj na gotovs jer su nas uili kako
neprijatelj vreba iza svakog oka. Danas se straa zove osiguranje (SEKJU-

171

RITI) i ima mnogo manja ovlatenja. Valjda zato to se padom socijalizma

naglo smanjio i broj neprijatelja. Kud najednom nestadoe, niko ne zna?!
Jednog dana u firmi Ragib je radio nonu smjenu a te smjene su uvijek teke
jer vrijeme sporo prolazi a san pada na oi. Tegobno ekanje da se pojave zraci zore. U neko doba zaulo se neto poput obijanja, udaralo se u zid ali izvan Inkosa. Kao odgovorno lice Ragib je odmah izvadio pitolj, repetirao
i izaao iz straarnice. Krenuo je u obilazak.
Puhao je jak vjetar (zima je) i jedna vrata blizu Ragiba se zalupie iz sve snage.
Ni pet ni est Ragib ispali metak u vazduh a odmah zatim i drugi. Jer, ko
zna, moda je to neprijateljski desant, moda padobranci slijeu u izvidnicu.
Kasnije su se neki egaili sa tim dogaajem ali u pitanju je bio cirkus ne jedne linosti ve itavog jednog drutva koje je poivalo na optem strahu i proizvodnji neprijatelja. Svi su protiv nas a mi moramo biti jedinstveni. Kasnije
se ispostavilo da se oko radnje Sulejmana Heke (odmah do Inkosa) zaista
dogaalo neto poput neuspjele provale. No, morao se pisati izvjetaj Komitetu Partije i odgovarati za dva ispaljena metka. Ragib nije kanjen. Bio je i ostao veliki aldija i nadasve poten i iskren ovjek.
Na samom kraju socijalizma, pitolji se vie nisu dizali u zrak, poeli smo pucati jedni u druge. Nije vano to se pokazalo da je neprijatelj blizu a ne negdje
tamo jer ljudskim zabludama ionako nema kraja.

172

173

174

FRANCUSKINJA U BIJELOM
Proteklih nekoliko godina Francuzi su polako poeli posjeivati Stolac pa ak i
naseljavati ga pojedinano. Razloge su mi sami oni esto priopavali. Pitomost
okolia i dobronamjernost ljudi, zelena rijeka protie samim centrom grada,
kule iz Turskog doba na oblinjoj uzvisini. Sve je to opinjavalo potomke Gala
koji su (bar ljeti) eljeli pobjei od grozne buke metropole i svjetala Pariza,
vreve i otuenosti. I kratak bijeg je jo uvijek bijeg. A Stolac je idealan gradi
za samozaborav i rastjeravanje praznog sivila u mehaniciziranim ljudima.

Amira ehi sa autorom

Prve grupe su poele dolaziti posredstvom Mire i Amire ehi koji su ivjeli u
Parizu i tamo stekli dosta prijatelja. Roditelji, Eso i Bela su bili gostoprimljivi
i rado primali posjetioce.
175

Amira je moje godite i skupa smo ili u srednju kolu. Dvije velike sobe na
spratu bile su sasvim dovoljne za dvadesetak gostiju koji su bili jako skromni
i uviavni.
Amira je bila ljepotica. Bila i ostala, mada godine ostavljaju trag na svima nama. Zato se i tjeimo da se ne damo (vremenu) to je uzaludna fraza jer niko nije pobijedio prolaznost. To znaju sve ene ali svaka misli da ba njeno lice ostaje nepromijenjeno.
Fransis je bio kulturni atae Francuske ambasade u Sarajevu (ili neto slino)
pa je ovdje kupio kuu nedaleko od Kreevake plae gdje sam prvi put ugledao muzu svog ivota. Malisu aldo. Zavolio sam je odmah na prvi pogled.
Ma koliko ta fraza izgledala prozaina i izlizana.
Kua se nalazila iznad stare mlinice i dvije zgrade su inile jedinstvenu cjelinu
ljupko se nadopunjujui. Mala uliica je vodila do tek kupljenog objekta. Kua
je bila predviena za popravak a dvorite je bilo ivopisno i neuredno ali je razbacanost stvari i biljaka odavala neki ljupki sklad i smisao. Francuski smisao
za ljepotu uvijek svje i ispunjen utiskom.
Tu sam upoznao Kler i njenog momka Pjera pokazujui im jednu svoju sliku,
ulje na drvetu. Bila je naslikana mlinica i put i jako ih se dojmilo. Nisam znao
u kakvom su odnosu niti je njihovo ponaanje odavalo ikakvu relaciju. Krug
se poeo iriti pa nas je nekolicina iz grada poela ee dolaziti na kafu kod
Kler i Pjera, dodue obino kad Francis nije bio tu. Kada je bio tu smijeio bi
se neznatno potcjenjivaki i stalno namigivao lijevim okom kao da hoe dati
do znanja kakva smo mi ipak sluajnost u njegovoj perspektivi sagledavanja
Bosne. Dodue, nije nas istjerivao, a to bi nam teko palo jer smo se poeli navikavati na prisustvo ljupke Kler. Volio sam Malisu bez imalo sumnje ali je
Kler opinjavala sve okolo.
Svjesno ili nesvjesno svi smo se nadali da su Pjer i Kler samo prijatelji a to
onda otvara put mnogo emu, nade dobijaju uzde a elje krila. Ipak, svi smo
utjeli a ugaeno svjetlo nakon naeg odlaska svjedoilo je neto posve drugo.

176

Dobro, ali sobe su dvije, pa ko zna, moda spavaju odvojeno, zanosili su se pojedini.
Da, upravo tako, spavaju odvojeno i jeste li sad zadovoljni? - upitao sam jednom sarkastino na ta svi zautjee. Bijae mi dozlogrdilo to nesuvislo naklapanje bez svrhe.
U jednom momentu opa zbunjenost oko Kler je dosegla taku dvolinosti
kojoj se u poetku niko nije nadao. Prijatelji ali u glavi svakog od nas su bile
drugaije misli. Drugaije i ne moe sve i da smo htjeli jer priroda radi svoje
i neovisna je.

Kler sa autorom

Kler je imala kratku, crvenkastu i gotovo riu kosu a na izraajnom lcu bile su
razbacane sitne pjege, kao mali cvjetovi u odnjegovanoj bati. Bila je blijeda i
to blijedilo je dopunjavalo izraajni, gotovo prozirni ali dobroduan i miran

177

pogled. Podsjeala je na srnu, plahu koutu dolutalu iz dalekih prostranstava.

Zaustavila se pazei na svaku kretnju, obazirui se oprezno na sve oko sebe.
Usne su joj bile lijepe, blijede i jedva uoljivo punake, kao srezane, skinute
sa nekog kipa i zalijepljene. To im je davalo posebnu toplinu. Lice skladno,
kao izvajano. Bila je ljepotica.
Otmena Francuskinja nosila bi dugu bijelu haljinu do lanaka i bijeli eir sa
irokim obodom koji je obavijala vezana ljubiasta traka. Kretala se lagano,
mono draesno, tako da je ljepota prizora oduzimala dah. Bila je jako zainteresirana za moju umjetnost, toliko da me to udilo ali ujedno to je bio razlog
za esta vianja. Pjer nije iskazivao nikakvu ljubomoru, bio je potpuno siguran u njenu vjernost ili mu je bio svejedno. Atmosfera je bila spontana i neusiljena, prijatelji smo i osjeanja su iskljuivo te vrste. No, glavno je (kasnije
sam shvatio) to je Pjer posve siguran u nju. Ipak, kako apsolutne sigurnosti
nema sva naa prenemaganja vezano za Tuluz-Lotreka i Artura Remboa bili
su tek mali dio sante leda koji se vidi iznad povrine, vei dio je bio skriven
u dubinama a svako od nas je matao ulov u mutnoj vodi. Moda je neko iznenada i upeca, jer ovjek je neshvatljiv i nepredvidiv. Svaki.
Pjer je uestvovao u svemu ali potpuno ravnoduan prema nama. Ili ga je ludo voljela ili ga suparnitvo nije zanimalo, ne znam. Kler i ja bi ponekad ruali u lokalnim restoranima. Ponuda slaba, gotovo bijedna ali dobro za mene,
lignje i ostrige ionako ne znam da jedem. Gledao sam da pokaem bar malo stila jer inae jedem brzo i halapljivo kao da je ruak nuno zlo koje iskljuuje uivanje. No i viljuku sam drao paljivo, gotovo teatralno jer valja
ugoditi Kler.
U provinciji se sve prati i gleda pa valja sauvati renome. Njen, naravno, meni
je potpuno svejedno.
Kler je bila jako zainteresirana da napravi izlobu mojih slika u Sarajevu, ali
kako je meni bilo svejedno a uz to ne podnosim ljude izloba nikada nije realizirana. teta, moda bi to bio poen za Kler. Moje je pak miljenje da bi izloba
razoarala, mada ni posjetioci nejasno buljili pravei se da znaju.

178

Pjer i Kler su se vjenali i imaju dvoje djece. Time su unitene sve nade onih
koji su sanjali da ipak spavaju u dvije sobe. Naiva stolakih sociopata koji su
stvarno vjerovali da su veliki umjetnici. Rijetko dolaze u Stolac a i Francisova
kua je prilino zaputena.
Otisnuli su se u Sarajevo, u veliki grad i tamo imaju malu galeriju. Nova poznanstva, nova prijateljstva, mislim da se nas Stoana niti ne sjeaju osim maglovito, moda bi nas ipak prepoznali na ulici. Mnotvo snobova je oko njih,
stvarnih ili umiljenih slikara, manje divljih i manje neposrednijih a svaka
izloba koja sakupi desetak ljudi hrani ego i jaa samopouzdanje. Za Francuze je to uspjeh. A uspjeli su zaboraviti i provinciju ili je bar prognati iz sjeanja.
Za njih su ljudi koralji na ogrlici bez kraja. Sakupljaju nove dok stari sami
padaju sa dotrajale niske. Svako ima svoje mjesto ali bez ikakvog stvarnog
znaenja. Volio bih da nije zavrilo tako usiljeno ali u konanici ta smo mi
Stoani bili?
Izvidnica za nepoznati teren, ublaavanje strepnje pred nepoznatim, vjeba
za dalje napredovanje?!
Moda sve pomalo, to znai nita.
Ipak, jo saaljevam one koji su se zanosili milju kako Pjer i Kler spavaju odvojeno u dvije sobe, jer je jedna ostajala potpuno prazna i mogla posluiti drugim ljubavnicima, koji nemaju svoju kuu.

179

180

PRINCEZA
Izranjala je iz nekog vremena prolog, njena, sva utonula u raskonu ljepotu
svoju. Zamak je nevidljivi podignut oko nje, paevi i vile prozrane joj slue...
Gledao sam.
Blage sjenke svjetlosmee u pogledu toplom, saosjeanja punom dok osmjeh
domilja igru oiju prekrasnih... Gledao sam.
Hod kraljevski odmjeren, ljepota oblika u svakom pokretu skladnom.
Radoznala, sva ustreptala u suzdranosti ljupkoj, onoj ljupkosti kada zaboravljamo sebe... Gledao sam.
Dan vedar, bijae obian poput svakog drugog.
Ali se vrata dvorca otvorie da zatvore stianost elje jer se namjere ljudske
ne ispunjavaju.
Sudbina nas upravlja putevima neznanim.
Ipak, gledao sam princezu.
Gledao sam, ta sam drugo mogao, to je najsigurnije.
Jer, kada se upletemo u magiju dogaanja neija srea neizbjeno biva bol tua.

181

182

Sadraj
Posljednji boem ............................................................................................................. 9
Varala je varala ............................................................................................................ 25
Potres do flafona ........................................................................................................... 39
Dinov uspon .............................................................................................................. 49
Kupljaina ..................................................................................................................... 55
Devadov klavir ............................................................................................................ 63
vabski moleraj ............................................................................................................... 69
Mustafa Hegel ................................................................................................................ 77
Najljepi rukopis ......................................................................................................... 83
Drugi Deger .............................................................................................................. 87
Samba ............................................................................................................................ 93
Nekad crtano .............................................................................................................. 99
Kongovo vjenanje ...................................................................................................... 103
Bentai .......................................................................................................................... 107
Stari rokeri .................................................................................................................. 113
Na upriji ................................................................................................................... 119
U ariji ....................................................................................................................... 125
Nekrunisani kralj ....................................................................................................... 131
Anelin trag .............................................................................................................. 135
Lola .............................................................................................................................. 139
Sudbina ....................................................................................................................... 143
Dijete i ponos ............................................................................................................... 145
Voljena Malisa .......................................................................................................... 147
Sjeanje ....................................................................................................................... 151
Popratski moma ........................................................................................................ 153
Genije malograantine ........................................................................................... 163
Fernandelova konjica ................................................................................................ 169
Francuskinja u bijelom ........................................................................................... 175
Princeza ...................................................................................................................... 181
Biljeka o autoru ....................................................................................................... 184
183

Jasminko arac roen je 1961. godine u Stocu. Studij sociologije zavrio je

na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu. Godine 2001. u izdanju izdavake
kue DID, objavljuje svoje prvo djelo No mrtvih. U januaru 2004. godine,
u izdanju BZK Preporod Stolac, izlazi zbirka poezije Melanholija u plavim
daljinama Ferare, potom, u februaru 2005. godine, Kristova nevjesta, njegovo
slijedee nadahnue, takoer u izdanju BZK Preporod Stolac. Slijede Ljubiica
Kazablanke i Svijetlost Betlehema 2006. godine, zatim Bonjak 2007. godine,
Pero i skrivenost i Put u Magdalu 2008. godine, Kapije istih 2009., Tajna svetog imena i Keopsova poruka 2010. godine, Fakir 2011. godine, Kalki Avatar
i Imhotepov nestanak 2012. godine, Provincijalac 2013. godine, Hramovi
mudrosti 2014. godine, i napokon, pred nama je Stolaka bohemija.
184