ONTOLOGIJA

AGNOSTICIZAM filozofski nazor prema kojem je istina nespoznatljiva tj. nijee

mogunost spoznaje odreenih predmeta npr. Boje opstojnosti, naravi ljudske due... Srodan
je s pozitivizmom i empirizmom koji smatraju da svekolika ljudska spoznaja mora biti
istorodna i podjednako jasna poput osjetilne.
AKCIDENT promjenjljivo, sluajno i neupitno svojstvo predmeta. Prigodak je svojstvo
koje nekoj stvari moe pripadati i ne mora.
APORIJA neprilika, tekoa; tekoa koja se javlja u nekom problemu; potekoa izazvana
izmeu dva rjeenja. Za Aristotela je polazite za odluno razrjeenje problema.
APSOLUTNI IDEALIZAM tumaenje cijele stvarnosti polazei od jedne apsolutne ideje
koja je ujedno njezin ontiki i ontoloki temelj. Termin dolazi od Schellinga, koji razvijajui
svoju filozofiju identiteta, polazi od zahtijeva za uspostavom apsolutnog identiteta prirode i
ja u kojem se oni potpuno stapaju.
ARISTOTEL njegovi se spisi dijele u dvije skupine: 1.) EGZOTERINI objavljena djela
namijenjena iroj publici; 2.) EZOTERINI ona za kolsku upotrebu.
BIT Aristotel: ono to bijae biti. Kant: rodni pojam neke stvari (skup zorno danih
obiljeja koje razum dovodi u cjelinu stvari koja se spoznaje). Hegel: samoupravljanje duha u
njemu samome.
DANOST neto to je dano tj. neko posebno bie koje se pokazuje miljenu i tako utjee na
njega i koje je predmet daljnje obrade. Pitanje o nainu danosti bia ili zbiljnosti uope jest
temeljno pitanje novovjekovne filozofije. Prva vrsta danosti bia jest osjetilne naravi i ona je
polazite spoznajnih funkcija. U Kantovoj filozofiji, danost je predodba neega na temelju
iskustva (sukladnost zora i pojma). Za Hartmanna je danost aspekt ontologijske realnosti koja
joj stoji u pozadini.
DESCARTES PRAVILO KONFORMIZMA: ne ograniavati svoju slobodu obeanjima.
PRAVILO ODLUNOSTI: u svojem djelovanju biti dosljedan i odluan. PRAVILO
STOIKOG DRANJA: vladati sobom, a ne sudbinom, jer vlastite misli moemo
kontrolirati. Smatra da treba provesti radikalnu sumnju i odbaciti svako mnijenje i vjerovanje.
2 DOKAZA BOJE EGZISTENCIJE: 1.) ovjek sebe spoznaje kao nesavreno bie, a
Bog je sve ono to ovjek moe misliti kao savreno; 2.) Samo Boja egzistencija jami

ONTOLOGIJA
valjanost onoga to je evidentno. RES COGITANS:MISLEA SUPSTANCIJA.
ETVRTA MEDITACIJA: Boja egzistencija ne moe se odvojiti od njegove biti kao to se
zbroj dvaju pravih kutova ne moe odvojiti od trokuta (najblii ontolokom dokazu Boja
bit ukljuuje njegovo postojanje).
FICHTE njegov spekulativni stav se temelji na identitetu subjekt objekt. Sloboda je
mogua iskljuivo na osnovi praktikog uma. BITAK: samosvijest je forma bitka budui da ja
postavlja ne ja, a bitak je proizvod tog postojanja.
IDEJA misaoni sadraj neega, apstraktni predmet, misaoni uvid u bit nekog predmeta.
IDENTITET istovjetnost ili jednakost samome sebi. Zakon identiteta je logiki i
metafiziki zakon prema kojem je stvar identina samoj sebi: A=A. U logici se moe odnositi
na injenicu da je svaki sud logika posljedica samog sebe pp. Leibnizov zakon predstavlja
kriterij identiteta, govori nam pod kojim uvjetima dvije stvari nisu razliite nego su jedna te
ista stvar. U eoj formulaciji rije je o zakonu istovjetnosti nerazluivih stvari.
METAFIZIKA (ARISTOTELOVA) skupina od 14 knjiga ta meta ta physika (stvari iza
prirodnih stvari). Ona prouava ono to jest (prouava apsolutno sve stvari, ali se
usredotoava na to da jesu, za razliku od drugih znanosti koje se usredotouju na pojedini
vid). Matematiki entiteti nisu supstancije, zato to egzistiraju samo kao apstrakcije.
Nepkretni pokreta da bi bio takav mora zadovoljiti mnotvo uvjeta, izmeu ostalog mora
omoguavati trajnost cijelog svijeta i mora se uklapati u metafiziku teoriju o supstanciji,
formi...
NIHIL nita.
NIHIL EX NIHILO FIT nita ne nastaje iz niega; Aristotel je smatrao da sve to je
pokrenuto mora biti pokrenuto od neeg drugog.
NIHILIZAM oznaava jaz izmeu dvaju svjetova ispranjenih od svakog smisla i
znaenja: IDEALNOG koji je postao neodriv i REALNOG koji je puko poprite lieno svake
unutarnje orijentacije.
ODNOS relacija, odnos meu stvarima i pojavama.
ONTIKO/ONTOLOKO ontiko je ponajprije vezano uz pojedinano i injenino dok
je ontoloko openito i naelno.

ONTOLOGIJA
PORFIRIJEVO STABLO ARBOR PORPHYRIANA; shematski prikaz logiki
stupnjevito nadreenih i podreenih rodova i vrsta bia. Taj je Porfirijev sustav poznat i kao
shema podjele 5 kategorija ili PREDIKABILIJA. Shema slui za pojanjavanje triju
pojmova: rod, razlika i vrsta. Rod je oznaka za neto ope: ivo bie npr. Vrsta je ovjek, a
razlika razumno nerazumno. Najnii rod je razumno bie, a njegova specifina razlika je
smrtno.
POZITIVIZAM radiklana verzija klasinog empirizma, teorije prirode i znanosti.
Znanstvena spoznaja je jedina prava spoznaja koja otkriva istinu meu pojavama u prirodi i
drutvu.
PRINCIP PROTURJEJA naziv za sudove koji su nuno neistiniti odnosno oni za koje
ne postoje okolnosti pod kojima bi mogli biti istiniti.
PROSTOR ono to je zorno dano ili apriorna forma zornosti (Kant). Prostor se uglavnom
shvaa kao protena praznina ispunjena pokretnim i nepokretnim tijelima.
RAZLOG ono to izaziva posljedicu; uzrok je ono to izaziva uinak.
REALIZAM ontoloki ili metafiziki realizam je teorija i onome to opstoji u zbilji koja je
neovisna o ljudima. Realizam univerzalija; univerzalije opstoje neovisno o umu (npr. crven,
vei od, konj opstoje stvarno).
SPINOZA DEUS SIVE NATURA; Ne mogu biti dvije supstancije ili vie njih iste naravi
ili jednakih atributa. Jedna supstancija ne moe nastati iz druge.
SUBJEKTIVIZAM sve je, ukljuujui i bitak, spoznajni svijet, iskljuivo subjektivne
naravi. Metafiziki subjektivizam odbacuje opstojnost bilo kakve opstojnosti neovisne o
subjektu.
SUPSTANCIJA Descartes: postoje samo dvije supstancije: mislea i protena stvar.
Leibniz: monade i ima ih mnogo. Spinoza: jedna jedina, Bog=priroda.
TRANSCEDENTALAN postojanje stvarnosti koja nadilazi iskustvo.
TRANSCEDENTAN suprotno mu je imanentno. Ono to se nalazi izvan osjetnog
spoznajnog svijeta.

ONTOLOGIJA
UNIVERZALIJE opa ili zajednika obiljeja pojedinanih stvari odnosno njihova
svojstva, meusobne relacije i vrtse kojima pripadaju. Problem univerzalije prije svega je
problem njihova ontolokog ststusa i svodi se na pitanje postoje li one u stvarnosti kao od
uma i jezika nezavisni objekti.
VRIJEME mnogoznaan pojam, nerazdvojiv od injenice da u ljudskom iskustvu postoji
promjena. Odnosi se na nekoliko naina shvaanja vremenskog postojanja (prolost,
sadanjost i budunost).