Professional Documents
Culture Documents
Tajna Pisma Kaluđera Koji Je Prodao Svoj Ferari
Tajna Pisma Kaluđera Koji Je Prodao Svoj Ferari
Robin [arma
TAJNA PISMA
KALU\ERA KOJI JE
PRODAO SVOJ FER ARI
Prevela sa engleskog
Biljana Kukolea
Mono i Manjana
2012.
Naslov originala
The Secret Letters of the Monk Who Sold His Ferrari - Robin S. Sharma
Copyright 2011 by Robin S. Sharma
Sva prava su zadrana. Objavljeno u saradnji sa HarperCollinsPublishersLtd,
Toronto, Canada
Prava za srpsko izdanje Mono i Manjana, 2012
Izdava
Mono i Manjana
Za izdavaa
Miroslav Josipovi
Nenad Atanaskovi
Glavni i odgovorni urednik
Sran Krsti
Prevod
Biljana Kukolea
Lektura
Ana Ranelovi
Dizajn korica
Vladislav Filipovi
Kompjuterska priprema
Mono i Manjana
tampa
Elvod-print, Lazarevac
E-mail: office@monoimanjana.rs
www.monoimanjana.rs
CIP - K
,
ARMA, Robin S., 1964Tajna pisma kaluera koji je prodao svoj ferari / Robin arma ; [prevod
Biljana Kukolea]. - Beograd : Mono i Manjana, 2012
(Lazarevac : Elvod-print). - 253 str. ; 21 cm
Prevod dela: The Secret Letters of the Monk who Sold His Ferrari / Robin S.
Sharma.
ISBN 978-86-7804-600-1
821.111(73)-31
COBISS.SR-ID 188240652
Prolog
Moj zanemeli vodi brzo je grabio napred, kao da mu
nije milo to se nalazi na ovakvom mestu. Tunel je bio ni
zak i slabo osvetljen, ali se nije moglo prikriti ono to je bi
lo u njemu. Dugi zasvoeni zidovi bili su prekriveni kosti
ma dugim bedrenim kostima poreanim u redove, kao i
hrpama golenjaa. Izukrtane poput kostiju na nekom cr
teu, leale su unaokolo i gomile rebara i kljunjaa. Na
svakom zaokretu stajali su itavi stubovi od lobanja. U
ovoj nekropoli sahranjene su kosti est miliona Pariana.
ovek je odjednom zastao na nekom raskru na ulazu u
drugi tunel. Taj prolaz je bio odvojen zaralom gvozde
nom reetkom od tunela kojim smo do tada ili. Bio je u
potpunom mraku. Moj vodi je gurnuo reetku i uronio u
tamu. Pritom se osvrnuo da bi bio siguran da ga sledim.
Nesigurno sam hodao slabo osvetljenim hodnikom, a onda
je i svetlo nestalo. Udario sam vrhom stopala u neto. Vodi
je uperio svoju bateriju u pod. Poeleo sam da to nije ui
nio. Onog dotadanjeg reda u reanju vie nije bilo, svuda
oko nas su leale ljudske kosti koje su krckale pod nogama,
popadale na hrpe iz udubljenja u zidovima. Pod svetlom
baterijske lampe videli smo slojeve praine i bezbroj pauko
vih mrea koje su visile s tavanice.
Prvo poglavlje
io je to jedan od onih dana za koje poelite da se zavre i pre nego to ponu. Probudilo me je neobino
jako svetlo koje je prodiralo ispod aluzina moje spavae
sobe. Bilo mi je jasno da takvo svetlo znai da je barem
osam sati ujutru, a ne sedam, kao to je trebalo da bude.
Budilnik mi, oigledno, nije zvonio na vreme. Posle toga
sam nekih dvadesetak minuta paniio i psovao, a bilo je
i vike i plaa (plakao je moj estogodinji sin) dok sam ja
jurcao po kui od kupatila do kuhinje i ulaznih vrata nastojei da prikupim sve one smene sitnice koje e Adamu
i meni biti potrebne u toku dana. Kada sam, oko etrdeset pet minuta kasnije, zaustavio auto ispred Adamove
kole, sin mi je dobacio prekoran pogled.
Mama kae da uvek kasnim u kolu kada me ti vodi ponedeljkom i da, ako se to nastavi, nee vie da me
ostavlja da prespavam kod tebe u nedelju uvee.
O, zaboga!
Ovo je poslednji put, obeavam ti, rekao sam. Po
slednji put.
Adam je izaao iz automobila s vrlo sumnjiavim izrazom lica.
Evo ti, rekao sam i pruio mu punu plastinu torbu.
Nemoj da zaboravi ruak.
Robin arma
Robin arma
10
ja sam odjednom shvatio da uopte nisam isplanirao vreme koje treba da provedem sa sinom. Zatim se desilo i
da sam zakazao veeru s klijentom ba one veeri kada
se u Adamovoj koli odravao proleni aki koncert.
Takoe sam potpuno zaboravio da ga odvedem na redovno estomeseno ienje zuba, mada me je Ania na
to podsetila prethodne nedelje. Poeo sam redovno da
kasnim petkom kada bih odlazio da ga uzmem iz kole.
Ovog vikenda opet sam pokuao da se pozabavim kvalitetom naeg zajednikog vremena, ali je to liilo na sve
drugo osim na kvalitetno druenje.
Mahnuo sam Deniju, naem uvaru zgrade i bezbednjaku dok sam traio mesto na parkingu. Posle lude vonje gradom u elji da stignem ovamo na vreme, odjednom sam poeleo da uopte ne budem tu. Uparkirao
sam automobil, ali nisam odmah ugasio motor.
U svoju odbranu mogu rei samo to da je moja opsednutost poslom delovala sasvim prirodno. Naa kompanija je prolazila kroz vrlo teak period. Mesecima se
prialo da e nas verovatno prodati. Poslednjih dvanaest
sedmica proveo sam iskljuivo u prouavanju raznih papira: izvetaja o prodaji, inventarskih lista, izvetaja o zaposlenima, izvetaja o profitu i gubicima. Kada bih nou
konano sklopio oi, video bih pred sobom samo neprekidni niz linija i brojki iz raznih izvetaja. To me je i sada ekalo, i to im uem u zgradu, ali nisam mogao vie
da odlaem ulazak. Iskljuio sam motor, dohvatio torbu
s laptopom i uao u zgradu.
Pozdravio sam Devina, naeg recepcionara. Bio je nagnut nad monitorom i paljivo neto prouavao, ali sam
11
Robin arma
znao da on zapravo rea pasijans. Kad sam skrenuo nadesno, video sam ga kako namiguje, ili mi se to, moda, samo uinilo. Najkrai put do moje kancelarije bio je s leve
strane, ali vie uopte nisam iao tuda. Devin je svakako
mislio da je to zbog toga to se Tesina kancelarija nalazi
na desnoj strani. No, to je za mene bio samo dodatni razlog. Ako skrenem na desnu stranu, to znai da ne moram da proem pored Juanove kancelarije. Prokleti Juan!
Ne znam ni sm zato mi je to toliko smetalo i posle toliko vremena. Sada je to bila samo jo jedna prazna kancelarija. aluzine su bile podignute, pisai sto raien,
a stolica za stolom prazna. Nije bilo slika Juanove ene
i dece na ormariu s fasciklama, ni olje s kafom na kredencu, niti slika i plaketa na zidu. Ipak su senke svih tih
stvari lebdele u praznom prostoru.
Malo sam usporio hod kada sam se pribliio Tesinom
boksu. Nas dvoje smo godinama radili zajedno. Uvek
smo se dobro slagali imali smo slian smisao za humor.
Nisam bio siguran ta e biti sa mnom i Aniom, ali sam
od naeg razdvajanja mnogo razmiljao o Tesi.
Uoio sam Tesinu blistavu kosu koja se presijavala, ali
sam video i da upravo telefonira. Nastavio sam da idem
hodnikom.
Skoro u istom asu kada sam proao kroz vrata svog
ureda, poeo sam da se osvrem unaokolo. Pitao sam se
da li treba da proverim novi prototip automobila pre nego to se bacim na neki hitniji posao. Znao sam da e me
tim dizajnera obavestiti o razvoju projekta, ali sam pomislio i da e nekoliko minuta provedenih u laboratori
12
13
Robin arma
Nekoliko sati kasnije, poto sam zavrio jo jedan izvetaj o odnosu profita i gubitaka, reio sam da ponovo pogledam u svoje pretrpano elektronsko potansko sandue kad je telefon naglo zazvonio. Trebalo mi je nekoliko
sekundi da prepoznam glas svoje majke.
Zvuala mi je prilino zabrinuto. O Boe, pomislio
sam. ta je sada? Moja majka se povremeno, u toku poslednjih nekoliko meseci, zanimala za mene i moj ivot
na vrlo neuobiajen nain. To je poinjalo da me nervira.
ao mi je to te uznemiravam na poslu, Donatane,
ali ovo je vano, rekla mi je. Upravo sam priala s naim roakom Dulijanom eleo bi da te vidi. Kae da
je vrlo hitno.
eli da me vidi, pomislio sam. Zato bi, za ime sveta,
roak Dulijan poeleo da vidi ba mene?
Iskreno govorei, nisam uopte dobro poznavao roaka Dulijana. On je bio mamin brat od tetke, a ne moj.
Majka je bila prilino bliska s Dulijanom i njegovom sestrom Ketrin kada su bili mali, ali ja sam odrastao na drugom kraju drave. Udaljeni roaci bili su mi zanimljivi
ba koliko i prolonedeljne novine.
Dulijana sam sreo samo jednom, i to kada sam imao
deset godina. Bili smo u poseti tetki Ketrin i ona je prireivala neku veeru. Ne seam se da li je i Dulijanova ena tada dola s njim ili je ve bio razveden. Istini za volju,
ne seam se niega s tog skupa osim Dulijanovog svetlocrvenog ferarija. uo sam kao Ketrin pria o njemu, pa
sam ekao roaka na ulaznim stepenicama i video kako
je dovezao ferari pred kuu. Bio je atraktivniji nego to
sam zamiljao. Dulijan je video kakav sam izraz lica na
14
15