GRAEVINSKI MATERIJALI II

SEMESTRALNI RAD: STAKLO

ISPITNA PITANJA
1. TA JE STAKLO?
Staklo je proziran, vrst, krt i hemijski postojan materijal, ali bi se zbog strukture moglo
uvrtavati meu tekuine. Zato staklo nazivamo i pothlaenom tekuinom. Staklo moemo
definisati i kao amorfnu materiju u tzv. staklastom stanju. Pod amorfnim materijama
podrazumijevaju se materije koje nemaju sreenu strukturu kao kristalne materije. Kod
stakla, kao amorfnog materijala, sreen je samo bliski poredak, tj. opaa se sreenost atoma
samo na malim meusobnim udaljenostima (reda veliine srednjih meuatomskih razmaka),
dok je poloaj atoma na veim udaljenostima od nekog posmatranog atoma (daleki poredak)
potpuno nedefinisan.

Slika 1.2. a) sreene kristalne strukture b) nesreene strukture stakla c) struktura SiO4

Staklo nastaje hlaenjem rastopa dobijenog topljenjem nemetalnih sirovina. Ono je

prostorno umreena struktura meusobno povezanih SiO4 - tetraedara, struktura slina
polimerima. U centru tetraedra se nalazi Si - atom, a na rogljevima atomi kisika. Glavni
sirovinski materijal za proizvodnju stakla su kvarcni pijesak, glinica, alkalijski i drugi oksidi.

2. KOJE SU TO MEHANIKE OSOBINE STAKLA, OBJASNITI?

Mehanike osobine stakla su: vrstoa, tvrdoa i otpornost na habanje.
vrstoa materijala je sposobnost materijala da se suprotstavlja deformacijama i slomu. Ova
osobina obuhvata nekoliko aspekata ponaanja stakla i to: sposobnost da podnosi pritisak,
zatezanje i savijanje. Ponaanje stakla u stanjima naprezanja, u velikoj mjeri odreuju
njegovu upotrebljivost, budui da je materijal od koga se projektuju i izvode konstruktivni
elementi. Prema nainu na koji se deformie, staklo spada u krte materijale, kod kojih do
sloma dolazi naglo, bez prethodnih upozorenja. Krta priroda stakla nee dozvoliti
redistribuciju optereenja ili apsorpciju energije udarca. Staklo je amorfne strukture i njegove
mehanike osobine su iste u svim pravcima. Staklo jako dobro podnosi pritisak a slabo
zatezanje.

DAJI SAFET

GRAEVINSKI MATERIJALI II

SEMESTRALNI RAD: STAKLO

Mjera kojom se indirektno izraava vrstoa materijala na pritisak je Jungov modul koji je
jednak koliniku izmeu naprezanja i deformacije. Na primjer, za dijamant iznosi 1.200.000
MN/m2, aluminijum 73.000 MN/m2, a za staklo 70.000 MN/m2. Poboljanje karakteristika
stakla u stanjima naprezanja mogue je ostvariti procesom kaljenja, termikom ili hemijskom
doradom.
Tvrdoa materijala je osobina koja se odnosi na otpornost prema lokalnom djelovanju sila i
podrazumijeva otpornost materijala prema: paranju, zarezivanju i prodiranju drugog
materijala. Tvrdoa stakla zavisi od sastava i naina prerade stakla. Staklo je veoma tvrd
materijal, uporediv je sa elikom i openito se nalazi od 5 do 7 mjesta na Mohsovoj skali. To
je jedna od njegovih najvanijih osobina, znaajna za obradu i trajnost materijala.
Habanje je pojava troenja materijala na dodirnim povrinama sa drugim materijalima. Kod
stakla proces habanja utie prije svega, na promjenu vizuelnih kvaliteta, a ne na znaajniju
promjenu mase. Za homogene materijale kakvo je staklo, habanje je ravnomjerno i ispoljava
se gubljenjem sjaja, postaje poluprozrano i matirano. Povrinskim procesima mogue je
poveati otpornost na habanje.

3. NACRTATI SHEMU PROIZVODNJE FLOAT (PLIVAJUEG) STAKLA!

Tehnoloki postupak proizvodnje stakla koji danas preovladava je upravo float postupak.
Staklo se dobija tako to se kvarcni pijesak, kao osnovna sirovina, koji mora biti vrlo ist sa
0,05 % eljeznih oksida (zbog otpornosti na poviene temperature i hemijsku postojanost)
usitnjava, homogenizuje i ubacuje u pei za topljenje. To je prva faza u proizvodnji stakla i
odvija se na temperaturi od 1400 do 1600 C, tzv. temperaturi sinterovanja. Kada se kvarc
dovoljno zagrije tj. do temperature sinterovanja, dodatna energija ini da molekule vibriraju
sve dok se ne pokidaju veze koje ih dre zajedno i kvarc ne postane tekuina, slino kao kad
se led topi u vodi. iroka traka rastopljene mase prostire se po povrini tekueg kositra1 u
komori sa kontrolisanom atmosferom. Masa se postepeno hladi i kako molekule gube
energiju, sve su manje i manje u mogunosti da se poredaju u ureeni poloaj, pa je rezultat
toga tzv. amorfna kruta tvar. Kruta tvar, sa nesreenom strukturom tekuine, dozvoljava
molekulama slobodno popunjavanje prostora. Ovo ini povrinu stakla jednolikom na
mikroskopskom nivou, dozvoljavajui da svjetlost pada na nju tako da se ne raspruje u
razliitim pravcima. Dobijamo staklo idealno ravne povrine koga odlikuju prozirnost i bistrina
staklene mase, ujednaenost debljine i paralelnost povrina. Na ovakvo staklo, toplo ili
hladno, se tehnolokim postupcima mogu nanositi razliiti slojevi ili depoziti ime se dobijaju
stakla za razne namjene.

Kositar je hemijski element koji u periodnom sistemu elemenata nosi simbol Sn, atomski (redni) broj mu je 50,
a atomska masa mu iznosi 118,710(7). Kositar je srebrnobijela, veoma sjajna, elastina i mekana (tako rei
plastina) kovina, niska talita i visoka vrelita.

DAJI SAFET

GRAEVINSKI MATERIJALI II

SEMESTRALNI RAD: STAKLO

Slika 1 - Float postupak: 1 ulaz sirovine, 2 kadna pe, 3 stakleni rastop, 4 valjci za izvlaenje, 5 rastaljeni
kositar, 6 grija, 7 komora sa redukcijskom atmosferom, 8 pe za hlaenje, 9 proizvedena staklena
traka

4. ZATO JE STAKLO PROVIDNO?

Prilikom hlaenja staklene taline ona prelazi u amorfnu strukturu zbog ega molekule
slobodno popunjavaju prostor, inei povrinu stakla jednolikom na mikroskopskom nivou,
dozvoljavajui da svjetlost pada na nju tako da se ne raspruje u razliitim pravcima. Da bi
objasnili zato svjetlost ima mogunost prolaska kroz staklo moramo krenuti od subatomskog
nivoa. Poznato je da se atom sastoji od jezgra sa elektronima koji krue oko njega, meutim,
prostor u kojem elektroni krue je veinom prazan prostor. Poreenja radi, zamislimo da je
atom veliine nogmetnog igralita, a jezgro je veliine zrna graka u centru tog igralita, dok
su elektroni kao zrna pijeska koja krue po tribinama. To ostavlja mnogo prostora za prolaz
svjetlosti bez udara i u jedan od sastavnih dijelova atoma. Znajui da oko atoma ima mnogo
prostora za prolaz svjetlosti, moemo se zapitati zato i ostali materijali nisu providni.
Odgovor lei u tome da svaki elektron pripada odreenom energetskom nivou u atomu, i da
svaki elektron tei da pree u vii energetski nivo za ta mu je potrebna odreena koliina
energije. Ovu koliinu energije elektron upravo moe dobiti od fotona, ali energija fotona
mora biti tolika da bi elektron mogao prei u vii energetski nivo. Ukoliko dobivena energija
od fotona nije dovoljna da elektron pree u vii energetski nivo, onda e foton samo proi
pored elektrona, to se zpravo i deava u staklu, te zbog toga kaemo da je staklo providno.
Pojam svjetlosti ako profesorica bude pitala:
Svjetlost je elektromagnetsko zraenje koje je vidljivo ljudskom oku. Elektromagnetsko zraenje
moemo okarakterisati kao roj estica koji se nazivaju fotoni, pri emu svaki od njih nosi odreenu
koliinu energije. Svjetlost nastaje kada se elektrini naboji kreu u elektromagnetskom polju.
Svjetlost sa manjom energijom ima manju frekvenciju, i veu valnu duinu, a svjetlost sa veom
energijom ima veu frekvenciju i manju valnu duinu. Male razlike izmeu valnih duina svjetlosti
nazivamo bojom. Svjetlost se od svjetlosnog izvora rasprostire na sve strane, odnosno rasprostire se
pravolinijski. To se moe vrlo lijepo zapaziti ujutro prilikom izlaska Sunca, kada se zraci Sunca
probijaju kroz jutarnju maglu. Drugi primjer pravolinijskog prostiranja je savijeno gumeno crijevo kroz
koje ako pokuamo gledati, nita neemo vidjeti. Ako ga ispravimo vidjeemo svjetlost sa druge
strane. Pravci po kojima se rasprostire svjetlost nazivaju se zrake svjetlosti. Dio prostora iza nekog
tijela nasuprot izvoru svjetlosti u koji svjetlost izvora ne dopire neposredno, naziva se sjena.
Odbijanje svjetlosti naziva se refleksija, a lom svjetlosti refrakcija. Razlaganje bijele svjetlosti u boje
naziva se disperzija.
DAJI SAFET

GRAEVINSKI MATERIJALI II

SEMESTRALNI RAD: STAKLO

5. KOJA STAKLA SE NAJEE POSTAVLJAJU NA FASADE ZGRADA?

Stakla koja se najee postavljaju na fasade zgrada su polurefleksna, sunano zatitna stakla
sa slojem tankog filma od plemenitih metala, koji je integrisan pri procesu proizvodnje na
masu stakla. Kod ove vrste stakla imamo tri razliite vrste metalnih nanosa: Supersilver,
Classic i Super Light. Ovo staklo se dobija tako to se po rastopljenoj, neohlaenoj masi
ravnomjerno raspruje metalni prah, koji se zbog toplotne energije razgrauje i zajedno s
kisikom stvara tvrdi, zatitni sloj metalnog oksida.

DAJI SAFET