Professional Documents
Culture Documents
VII
MO SADANJEG TRENUTKA
PREDGOVOR IZDAVAA
Bie je vjean, uvijek prisutan ivot onkraj mnotva ivotnih oblika koji su podloni raanju i umiranju. Bie,
pak, ne samo da se nalazi onkraj, nego takoer i duboko u
nutrini svakoga oblika kao najskrivenija, nevidljiva i nerazoriva sutina. To znai da mu sada moete pristupiti kao vlastitom najdubljem ja, vlastitoj istinskoj prirodi. Ali i ne pokuavajte ga spoznati umom. Ne pokuavajte ga razumjeti.
Spoznati ga moete tek kad je um miran, a vi ste, potpuno i
snano, prisutni u sadanjem trenutku... Ponovno zadobiti
svjesnost o Biu i prebivati u tom stanju 'osjeaja i spoznaje'
predstavlja prosvjetljenje.
Mo sadanjeg trenutka gotovo je nemogue odjednom proitati
od poetka do kraja - ova knjiga od vas zahtijeva da je povremeno
odloite i razmiljate o tim rijeima te da ih primijenite na vlastita ivotna iskustva. To je potpun vodi, potpun teaj o meditaciji i ostvarenju. To je knjiga koju treba neprestano iznova itati - a svaki put
kad je ponovno itate otkrivat ete nove dubine i znaenja. To je
knjiga koju e mnogi ljudi, ukljuujui i mene, prouavati cijeloga ivota.
Sve je vie odanih itatelja koji itaju Mo sadanjeg trenutka. Ve
je dobila naziv majstorskog djela; kako god je nazivali, kako god je
VIII
IX
UVODNA RIJE
NAPISAO RUSSELL E. DICARLO
Autor knjige Towards a New World View
(Prema novome pogledu na svijet)
MO SADANJEG TRENUTKA
UVODNA RIJE
koju nosimo sa sobom, a koja nam govori kako stvari stoje. Pogled
na svijet pokuava odgovoriti na dva temeljna pitanja: Tko smo? te:
Kakva je narav Svemira u kojemu ivimo? Odgovori na ta pitanja
odreuju kakvou i znaajke naih osobnih odnosa s obitelji, prijateljima i poslodavcima/zaposlenicima. Razmilja li se o njima u irem
kontekstu, ti odgovori definiraju drutvo.
XII
MO SADANJEG TRENUTKA
UVODNA RIJE
pojedinci s kojima sam razgovarao osjeaju kako jo nismo dosegli vrhunac ljudskoga razvoja, kako smo povezani sa sveukupnim ivotom,
a ne odvojeni od njega te kako cjelokupni krug svjesnosti obuhvaa i
tjelesnu i mnotvo netjelesnih dimenzija stvarnosti.
koja se krije iza njegovih rijei, a koja se javlja samo kod najslavnijih
duhovnih uitelja. ivei iz dubina vlastite uzvienije stvarnosti, Eckhart kri energetski put, da bi mu se i drugi mogli pribliiti.
U sutini, taj novi pogled na svijet zahtijeva da sebe, druge i sveukupnost ivota promatramo ne oima malog zemaljskog ja koje ivi u
vremenu i rada se u vremenu, nego oima due, naega Bia, istinskog Ja. Jedan po jedan, ljudi iskau u ovu viu putanju.
Svojom knjigom Mo sadanjeg trenutka Eckhart Tolle s pravom
zauzima vano mjesto u toj osobitoj skupini uitelja svjetskog glasa.
Eckhartova poruka glasi: problem ovjeanstva duboko je ukorijenjen u samom umu. Ili, bolje reeno, u naem pogrenom poistovjeivanju s umom.
Nepostojana svjesnost, sklonost da krenemo putem manjeg otpora tako to se neemo potpuno probuditi u sadanjem trenutku
stvara provaliju. A um sputan vremenom, koji je smiljen da nam bude koristan sluga, uzdie se proglaavajui se gospodarom. Nalik na
leptira koji lepra od cvijeta do cvijeta, um se bavi prolim iskustvima ili, projicirajui vlastiti televizijski film, predvia ono to e se tek
dogoditi. Rijetko kad se odmaramo u oceanskim dubinama onoga
to je ovdje i sad. Jer upravo ovdje - u Sadanjem trenutku - pronalazimo svoje istinsko Ja, koje prebiva u pozadini fizikog tijela, promjenjivih osjeaja i brbljava uma.
A to ako drugi odlue pridruiti mu se? Jasno je kako e se svijet kakvim ga sada poznajemo promijeniti nabolje. Vrijednosti e se
promijeniti u bujici nestajanja strahova koji su otplavljeni kroz vrtlog
samoga Bia. Rodit e se nova civilizacija.
Postoji li dokaz za tu uzvieniju stvarnost? pitate se. Nudim
vam samo analogiju. Brojni znanstvenici mogu se okupiti i priati
vam o znanstvenim dokazima da su banane gorke. Ali vi samo trebate kuati jednu jedinu bananu kako biste spoznali da postoji i jedna
sasvim drukija osobina banane. Na kraju krajeva, dokaz neete pronai u intelektualnim raspravama, nego u tome to e vas na neki nain dodirnuti ono sveto to prebiva i u vama i izvan vas.
Eckhart Tolle majstorski nas priprema za tu mogunost.
Russell E. DiCarlo
Autor knjige Totvards a New World View:
Conversations at the Leading Edge
(Prema novome pogledu na svijet: razgovori na rubu vodstva)
Erie, Pennsylvania SAD
Sijeanj 1998. godine
Krunska slava ljudskoga razvoja ne poiva na sposobnosti zakljuivanja i razmiljanja, iako nas ona razlikuje od ivotinja. Um, kao i
nagon, puka je toka na putu. Krajnja nam je sudbina ponovno se
povezati s naim sutinskim Biem i izraziti se iz nevjerojatne, boanske stvarnosti u obinom fizikom svijetu, iz trenutka u trenutak. Lako je to rei, pa ipak su rijetki oni koji su dosegli daljnje vrhunce
ljudskoga razvoja.
Na svu sreu, postoje vodii i uitelji koji nam mogu pomoi na
naem putu. Eckhartova golema mo kao uitelja i vodia lei ne samo u njegovoj sposobnosti adepta da nas oduevi svojim zabavnim
priama, da apstraktno uini konkretnim ili da nam prui korisnu
tehniku. Prije bi se moglo rei kako njegova arolija izvire iz njegova
osobnog iskustva, iskustva onoga koji zna. Posljedica toga jest mo
XIV
XV
ZAHVALE
Duboko sam zahvalan Connie Kellough na njezinoj potpori i ljubavi te na vanoj ulozi u preobrazbi ovoga rukopisa u knjigu, kao i zato
to je knjigu objavila svijetu. Radost je raditi s njom.
Zahvalnost izraavam i Corei Ladner te onim prekrasnim ljudima koji su pridonijeli ovoj knjizi pruajui mi prostor, taj najdragocjeniji od sviju darova prostor za pisanje i prostor za postojanje.
Hvala Adrienne Bradley iz Vancouvera, Margaret Miller iz Londona
i Angie Francesco iz Glastonburyja u Engleskoj, hvala Richardu iz
Menlo Parka i Rennie Frumkin iz Sausalita, u Kaliforniji.
Takoer sam zahvalan Shirley Spaxman i Howardu Kelloughu za
prvi pregled rukopisa i povratne informacije, kao i onim osobama
koje su bile dovoljno ljubazne da pregledaju rukopis u kasnijoj fazi i
prue mi dodatne informacije. Hvala Rose Dendewich to je raunalno obradila rukopis na svoj jedinstven, vedar i profesionalan nain.
Konano bih elio izraziti ljubav i zahvalnosti mojoj majci i ocu,
bez kojih ova knjiga nikada ne bi nastala, mojim duhovnim uiteljima te najveem guruu od svih: ivotu.
XVII
UVOD
PODRIJETLO KNJIGE
Prolost mi slabo koristi i rijetko razmiljam o njoj; meutim, ukratko bih vam elio red na koji nain sam postao duhovni uitelj te kako je nastala ova knjiga.
Do trinaeste godine ivio sam u stanju gotovo trajne tjeskobe,
protkane razdobljima depresija koje su me vukle prema samoubojstvu. Sada mi se ini da govorim o nekom prolom ili tuem ivotu.
Jedne noi, nedugo nakon dvadeset devetog roendana, probudio sam se u sitne sate s osjeajem apsolutnog uasa. I prije sam se esto puta budio s takvim osjeajima, ali ovaj put strah je bio snaniji
nego ikada prije. Tiina noi, nejasni obrisi namjetaja u mranoj
prostoriji, udaljeni zvuk tramvaja - sve se doimalo tako strano, neprijateljsko i tako krajnje besmisleno da je u meni izazvalo duboki prezir prema svijetu. Najgore od svega, meutim, bijae moje vlastito
postojanje. Kakvoga je smisla imao ivot s teretom takve bijede? Zato se i dalje tako muiti? Osjetio sam kako duboka enja za smru,
za nepostojanjem, sada postaje mnogo snanija od nagonske elje za
daljnjim ivotom.
Ne mogu vie ivjeti sa sobom. To bijae misao koja mi je neprestano odzvanjala u glavi. Iznenada sam postao svjestan kako je ro
udna misao. Jesam li jedno ili dva bia? Ne mogu li vie ivjeti sa
sobom, mora da nas je dvoje: 'ja' i 'drugo ja' s kojim ono prvo ne moe
ivjeti. Moda je, pomislio sam, samo jedno od to dvoje stvarno.
Bio sam tako zapanjen tom nenadanom spoznajom da mi se protok misli zaustavio. Bio sam pocpuno svjestan, ali vie nije bilo misli.
Tada sam osjetio kako me vue neto to je nalikovalo na vrtlog energije. Bio je to u poetku polagan pokret, a zatim je dolo do ubrzanja.
1
MO SADANJEG TRENUTKA
PRVO POGLAVLJE
duboko zadovoljstvo. Na taj nain odvlaite svijest od umnih aktivnosti i stvarate prekid u mislima te postajete iznimno budni i svjesni,
ali ne razmiljate. To je sutina meditacije.
To u svakodnevnom ivotu moete provoditi tako to ete se pozabaviti bilo kojom rutinskom aktivnou koja vam inae predstavlja
samo sredstvo do nekog cilja, dajui joj potpunu panju, tako da sama sebi postane ciljem. Primjerice, svaki put dok hodate uz i niz stube u svojoj kui ili na radnom mjestu, pomno usmjerite pozornost na
svaki korak, pokret, pa ak i na disanje. Budite potpuno prisutni.
Kad elite oprati ruke, obratite pozornost na sve osjetilne opaaje povezane s tom aktivnou: zvuk i dodir vode, pokreti ruku, miris sapuna i tako dalje. Kad ulazite u automobil, nakon to ste zatvorili vrata,
zastanite nekoliko sekundi i promatrajte ritam disanja. Postanite svjesni tihog, ali monog osjeta prisutnosti. Postoji samo jedno sigurno
mjerilo kojim moete odrediti koliko ste uspjeli u toj praksi: stupanj
unutarnjeg spokojstva.
Um je instrument, orue. Postoji kako bi izvravao stanovite zadatke, a kad je zadatak izvren, orue moete odloiti. Kako sada stvari
stoje, rekao bih kako osamdeset do devedeset posto ljudskoga razmiljanja ne samo da se ponavlja i da je beskorisno, nego je zbog svoje
neuinkovitosti i esto negativne prirode uvelike i tetno. Promatrajte
um i vidjet ete da je to istina. To dovodi do ozbiljna gubitka ivotne energije.
14
Ne elim izgubiti sposobnost analiziranja i razlikovanja. Ne bi mi smetah da nauim jasnije razmiljati, na usredotoeniji nain, ali ne elim
izgubiti um. Dar miljenja najdragocjenije je to imamo. Bez njega bili
bismo samo jo jedna ivotinjska vrsta.
Prevlast uma nije nita drugo nego stupanj u evoluciji svijesti. Sada trebamo prijei na sljedei, i to hitno, inae e nas um, koji se pretvorio
15
MO SADANJEG TRENUTKA
PRVO POGLAVLJE
u udovite, unititi. Kasnije u o tome potanje govoriti. Razmiljanje i svijest nisu istoznanice. Razmiljanje je samo mali vid svijesti.
Misao ne moe postojati bez svijesti, ali ona svijesti uope nije potrebna.
Prosvjetljenje znai uzdizanje iznad misli, a ne vraanje na razinu ispod misli, na razinu ivotinje ili biljke. U prosvijetljenom stanju
i dalje ete se, kad god to bude potrebno, koristiti umom, ali na mnogo usredotoeniji i uinkovitiji nain nego prije. Koristit ete se njime uglavnom za neke praktine stvari, ali bit ete osloboeni od nesvjesnog unutarnjeg dijaloga i u vama e vladati unutarnje spokojstvo. Kad se budete koristili umom, osobito kad e vam biti potrebno
stvaralako rjeenje, svakih nekoliko minuta kretat ete se izmeu
misli i tiine, izmeu uma i stanja ne-uma. Ne-um je svjesnost bez
misli. Samo na taj nain mogue je stvaralaki razmiljati, jer samo
na taj nain misao posjeduje neku stvarnu mo. Sama za sebe, kad vie nije povezana s mnogo prostranijim carstvom svijesti, misao ubrzo
postaje jalova, bezumna i razorna.
Um je u sutini stroj za preivljavanje. Napad na druge umove i
obrana od njih, skupljanje, pohrana i ralanjivanje informacija - u
tim je poslovima um dobar, ali oni uope nisu kreativni. Svi istinski
umjetnici, bez obzira na to jesu li toga svjesni ili nisu, stvaraju u stanju ne-uma, u unutarnjoj dubokoj tiini. Um tada daje oblik stvaralakom nagonu ili uvidu. ak i veliki znanstvenici govore kako do
proboja stvaralakih ideja dolazi u razdoblju mentalne tiine. Iznenaujui rezultat opsene ankete provedene medu najuvenijim matematiarima Sjedinjenih Amerikih Drava, ukljuujui Einsteina, o
njihovim radnim metodama, jest kako razmiljanje igra tek podreenu ulogu u kratkoj, odlunoj fazi samog stvaralakog ina. Rekao
bih kako se jednostavan razlog zbog kojeg veina znanstvenika nije
kreativna ne krije u tome to ne znaju razmiljati, nego u tome to ne
znaju kako bi mogli prestati razmiljati!
udo stvaranja i odravanja ivota na Zemlji ili vaega tijela nije
se dogodilo kroz um i razmiljanje. Na djelu je, oito, inteligencija
koja je daleko vea od uma. Kako jedna jedina ljudska stanica, koja je
dugaka 1/2540 cm u okviru svoje DNA, moe sadravati upute koje bi ispunile tisuu knjiga od po esto stranica? to vie uimo o radu
tijela, to vie spoznajemo kakva golema inteligencija djeluje u njemu
16
MO SADANJEG TRENUTKA
Kaete kako je emocija odraz uma u tijelu. Ali katkad izmeu to dvoje
doe do sukoba: um kae: Ne, a emocija kae: Da ili obratno.
elite li uistinu upoznati um, tijelo e vam uvijek pokazati njegov
toan odraz, stoga promotrite emociju ili je radije osjetite u svome
tijelu. Postoji li medu njima neki oit sukob, misao e biti la, a emocija e biti istinita. Nije to ona krajnja istina o tome tko jeste, nego
relativna istina o stanju vaega uma u tom trenutku.
Sukob izmeu povrinskih misli i nesvjesnih mentalnih procesa
prilino je uobiajen. Moda jo niste sposobni aktivnost nesvjesna
uma prenijeti u svijest u obliku misli, ali ona e se uvijek kao emocija odraavati u tijelu, a toga moete postati svjesni. Promatrate li emociju na taj nain, to je u osnovi isto kao kad oslukujete ili nadzirete
misao, to sam opisao ranije. Jedina je razlika u tome to se misao nalazi u glavi, a emocija posjeduje snaan tjelesni vid, stoga se prvenstveno osjea u tijelu. Kad je promatrate, moete joj dopustiti da ondje
postoji, a u tom sluaju nee moi upravljati vama. Vie niste emocija, nego promatra, prisutnost koja motri. Vjebate li to, sve ono nesvjesno u vama izronit e na svjetlost svijesti.
Dakle, promatranje emocija podjednako je vano kao i promatranje
misli?
Tako je. Naviknite se postavljati si pitanje: to se u ovom trenutku
zbiva u meni? To e vas pitanje usmjeriti u pravom smjeru. Ali, nemojte analizirati, nego samo promatrajte. Usredotoite panju na nutrinu. Osjetite energiju emocije. Nema li nijedne emocije, usmjerite
panju jo dublje, u unutarnje energetsko polje tijela. Ono predstavlja dveri koja vode Biu.
PRVO POGLAVLJE
bi vas eljela prevladati i najee u tome uspijeva - ako niste dovoljno prisutni. Ako zbog nedovoljne prisutnosti zapadnete u nesvjesno
poistovjeivanje s emocijom, to je prirodno, privremeno se pretvarate u emociju. Izmeu razmiljanja i emocija nerijetko se stvara krug
bez kraja: oni hrane jedno drugo. Misaoni obrazac stvara poveani
odraz samoga sebe u obliku emocije, a vibracijska frekvencija emocije hrani izvorni misaoni obrazac. Zadrite li se mentalno na nekoj situaciji, dogaaju ili osobi koje smatrate uzrokom osjeaja, ta misao
energijom hrani emociju, koja zauzvrat puni energijom misaoni
obrazac i tako dalje.
U osnovi, sve emocije oblici su prvobitne, nediferencirane emocije koja vue podrijetlo iz gubitka svijesti o tome tko ste s onu stranu imena i oblika. Zbog svoje nediferencirane prirode, teko je otkriti ime koje tono opisuje tu emociju. Strah priblino odgovara ali,
osim trajnog osjeaja prijetnje, ta emocija takoer obuhvaa dubok
osjeaj naputenosti i nepotpunosti. Moda bi najbolje bilo koristiti
se pojmom koji je podjednako nediferenciran kao i ta temeljna emocija te ga jednostavno nazivamo bol. Jedan od glavnih zadataka
uma jest boriti se protiv te emocionalne boli ili je otkloniti, to je
jedan od razloga njegovoj neprestanoj aktivnosti, ali sve to um moe
postii jest privremeno prikrivanje te emocije. Zapravo, to se um jae bori da se oslobodi boli, to je bol vea. Um nikada ne moe pronai rjeenje, niti si moe dozvoliti da vam dopusti da ga vi pronaete, jer on sam predstavlja unutarnji dio problema. Zamislite efa
policije kako pokuava pronai palikuu, a zapravo je on sam taj palikua. Boli se neete osloboditi sve dok osjeaj vlastitoga ja ne prestanete crpiti iz poistovjeivanja s umom, odnosno s egom. Um e se tada sruiti sa svoga mjesta moi, a Bie e se razotkriti kao vaa istinska priroda.
Da, znam to me namjeravate pitati.
Namjeravao sam pitati: stoje s pozitivnim emocijama, kao to su ljubav
i radost?
Te su emocije neodvojive od vaega prirodnog stanja unutarnje povezanosti s Biem. Uvidi u ljubav i radost ili kratki trenuci dubokoga
spokojstva mogui su kad god doe do prekida u struji misli. Za veinu ljudi ti se prekidi rijetko i samo sluajno dogaaju, u trenucima
19
MO SADANJEG TRENUTKA
PRVO POGLAVLJE
kad um ostane bez rijei, katkad potaknut velikom ljepotom, krajnjim tjelesnim naporom ili jo veom opasnou. Iznenada se pojavi
unutarnja duboka tiina. A u toj tiini javlja se tanana, ali snana radost, ljubav i spokojstvo.
moe initi da ste imali neto vrlo dragocjeno i da ste to izgubili ili e
vas um uvjeriti da je to u svakom sluaju bio samo privid. Istina je da
to nije bio nikakav privid i da ga ne moete izgubiti. To je dio vaega
prirodnog stanja koje um moe zamagliti, ali ga nikada ne moe unititi. ak i kad je nebo prekriveno tekim oblacima, nije rije o tome
da je Sunce nestalo. Sunce je jo uvijek ondje, iza oblaka.
Buddha kae da je uzrok boli ili patnje u elji ili udnji te da moramo
presjei spone elje elimo li se osloboditi boli.
udnja je potraga uma za spasenjem ili ispunjenjem u stvarima vanjskoga svijeta i u budunosti, a predstavlja zamjenu za radost Bfa.
Sve dok sam poistovjeen s umom, ja sam ta udnja, potreba, elja,
vezanost, nesklonost, a nema me osim u njima, a i tada postojim tek
kao puka mogunost, neispunjeni potencijal, sjeme koje nije proklijalo. U tom stanju ak i elja za osloboenjem ili prosvjetljenjem samo je jo jedna udnja za ispunjenjem ili ucjelovljenjem u budunosti. Stoga ne traite da se oslobodite elje ili da postignete prosvjetljenje. Postanite prisutni. Budite promatra uma. Umjesto da citirate Buddhu, budite Buddha, budite probueni, a to rije buddha
i znai.
Ljudi su ve tisuljeima u kandama bola, otkako su doivjeli
pad iz stanja milosti, zakoraili u carstvo vremena i uma te izgubili
svjesnost o Biu. U tom su trenutku sebe poeli opaati kao besmislene djelie u nekom stranom svemiru, nepovezane s Izvorom i s drugima.
Bol je neminovna sve dok se poistovjeujete s umom, a to znai,
duhovno govorei, dok ste nesvjesni. Ovdje prvenstveno govorim o
emocionalnoj boli, koja je ujedno glavni uzrok tjelesnog bola i bolesti. Odbojnost, mrnja, samosaaljenje, krivnja, bijes, depresija, ljubomora i tako dalje, ak i najblaa razdraenost, sve su to oblici boli.
A svako zadovoljstvo ili emocionalni zanos u sebi sadri sjeme boli:
svoju neodvojivu suprotnost, koja e se s vremenom oitovati.
Svatko tko je ikada uzeo drogu da bi doivio zanos znat e
kako se zanos na kraju krajeva pretvara u pakao, kako se zadovoljstvo pretvara u neki oblik boli. Mnogi ljudi iz vlastita iskustva znaju
kako se lako i brzo intimni odnos iz izvora zadovoljstva moe pretvoriti u izvor bola. Sagledano s vieg stajalita, i negativne i pozitivne
21
MO SADANJEG TRENUTKA
DRUGO POGLAVLJE
Niiji ivot nije potpuno osloboen boli i patnje. Nije li rije o tome da
nauimo ivjeti s njima, umjesto da ih pokuavamo izbjei?
Vei dio ljudske boli je nepotreban. Sve dok um bez nadzora upravlja
vaim ivotom, bol stvarate sami.
Bol koju sada stvarate uvijek predstavlja neki oblik neprihvaanja, neki oblik nesvjesnog otpora onome to jest. Na razini misli, otpor je neka vrsta prosuivanja. Na emocionalnoj razini, ona je neki
oblik negativnosti. Jakost boli ovisi o stupnju opiranja sadanjem trenutku, a taj otpor ovisi o tome koliko ste poistovjeeni sa svojim
umom. Um uvijek pokuava zanijekati sadanji trenutak i pobjei od
njega. Drugim rijeima, to se vie poistovjeujete s umom, to vie
patite. Ili bismo to mogli i ovako izraziti: to ste sposobniji potovati i prihvaati sadanji trenutak, to ste slobodniji od boli i patnje - a
ujedno ste osloboeni i egoistinog uma.
Zato um najee nijee sadanji trenutak i opire mu se? Zato
to ne moe djelovati i zadrati sve pod nadzorom ako ne postoji vrijeme, a vrijeme su prolost i sadanjost, stoga bezvremeni sadanji trenutak shvaa kao prijetnju. Vrijeme i um zapravo su neodvojivi.
Zamislite Zemlju na kojoj nema ljudskoga oblika ivota, naseljenu samo biljkama i ivotinjama. Bi li na njoj i dalje postojali prolost
i budunost? Bismo li i dalje o vremenu mogli govoriti na nekakav
smislen nain? Pitanje: Koje je doba? ili: Koji je danas datum?
kad bi ih imao tko postaviti - bila bi sasvim besmislena. Hrast ili orao
zbunili bi se nad takvim pitanjima. Koje je doba? pitali bi. Pa, sada
je sadanjost. Sadanji trenutak. to bi drugo moglo biti?
22
23
MO SADANJEG TRENUTKA
DRUGO POGLAVLJE
Kako bi bio siguran da e uzde ostati u njegovim rukama, um sadanji trenutak neprestano pokuava prikriti prolou i budunou,
a kad vitalnost i beskonani stvaralaki potencijal Bia, koje je neodvojivo od sadanjeg trenutka, prekrije vrijeme, um zamagljuje vau
istinsku narav. U ljudskom se umu nagomilava sve tei teret vremena. Pod tim teretom pate svi pojedinci, ali svaki od njih ujedno svakom dragocjenom trenutku, zanemarujui ga ili nijeui, dodaje jo
vei teret ili ga svodi na sredstvo kojim stie do nekog budueg trenutka koji postoji samo u umu, a nikada u stvarnosti. Gomilanje vremena u kolektivnom i pojedinanom ljudskom umu ujedno obuhvaa i goleme koliine zaostalih bolova iz prolosti.
Ako vie ne elite stvarati bol sebi i drugima, ako vie ne elite
poveavati ostatke bolova iz prolosti koji jo ive u vama, tada vie
ne stvarajte vrijeme ili ga barem ne stvarajte vie nego to je potrebno dok se bavite praktinim vidovima vlastita ivota. Kako prestati
stvarati vrijeme? Duboko u sebi shvatite kako uvijek imate samo
sadanji trenutak. Neka Sada postane prvobitna arina toka vaega
ivota. Dok ste prije boravili u vremenu i tek nakratko posjeivali
Sadanji trenutak, sada prebivajte u njemu, a tek nakratko posjeujte
prolost i budunost kad se morate pozabaviti praktinim vidovima
svoje ivotne situacije. Sadanjem trenutku uvijek recite: Da. to bi
moglo biti jalovije i lude nego stvarati unutarnji otpor neemu to
ve postoji! Sto bi moglo biti lude nego se suprotstavljati samom ivotu, koji jest sada i uvijek samo sada? Predajte se onome to jest. Recite da ivotu - i vidjet ete kako ivot iznenada poinje raditi za
vas, umjesto da vam se suprotstavlja.
MO SADANJEG TRENUTKA
DRUGO POGLAVLJE
MO SADANJEG TRENUTKA
DRUGO POGLAVLJE
Kad ponete unitavati poistovjeenost i postanete promatraem, tijelo boli nastavit e jo neko vrijeme djelovati i pokuat e vas
prevariti da se ponovno poistovjetite s njim. Iako ga vie ne hranite
energijom kroz proces poistovjeivanja, tijelo boli posjeduje stanoviti zamah, upravo kao kota koji e se nastaviti okretati jo neko vrijeme, iako ga vie nita ne pokree. Na tom stupnju moe vam izazvati boljke i boli u razliitim dijelovima tijela, ali to nee trajati. Ostanite prisutni i svjesni. Budite uvijek budan uvar svoga unutarnjeg
prostora. Trebate biti dovoljno prisutni da biste mogli izravno nadgledati tijelo boli i osjeati njegovu energiju. Tada ono nee moi
nadzirati vae razmiljanje. Onoga trenutka kad vam se razmiljanje
povee s energetskim poljem tijela boli, poistovjetit ete se s njim i
ponovno ga hraniti vlastitim mislima.
promatra, tihog promatraa. To je mo Sadanjeg trenutka, mo vae vlastite svjesne prisutnosti. ekajte da vidite to e se tada dogoditi.
Kod mnogih se ena tijelo boli najee budi u razdoblju prije poetka mjesenice. Kasnije u vie govoriti o tome i o razlogu zato je tako. Zasad mi dopustite da kaem ovo: ako ste u stanju ostati budni i
prisutni u tom razdoblju i promatrati sve osjeaje koji se javljaju u vaoj nutrini, umjesto da vas osjeaji prevladaju, to e vam pruiti priliku za najmoniju duhovnu praksu, a moguom postaje i nagla preobrazba svih boli iz prolosti.
POISTOVJEIVANJE EGA S TIJELOM BOLI
Proces koji sam upravo opisao iznimno je moan, ali i jednostavan.
Mogli biste ga prenijeti djetetu, a nadam se da e jednoga dana to biti
prvo to e djeca uiti u koli. Jednom kad shvatite temeljno naelo
prisutnosti kao promatraa onoga to se dogaa u vama - a shvatit
ete to naelo kad ga iskusite - na raspolaganju vam je najmonije
orue preobrazbe.
To ne znai da se neete susresti sa snanim unutarnjim otporom
ukidanju poistovjeenosti s bolom. Otpor e se javiti osobito ako ste
vei dio ivota ivjeli u bliskoj poistovjeenosti sa svojim emocionalnim tijelom boli te ako ste u njega uloili cijeli osjeaj vlastitoga ja ili
veliki njegov dio. To znai da ste od tijela boli stvorili nesretno vlastito ja i vjerovali kako ste vi ta izmiljotina koju je stvorio um. U tome sluaju nesvjestan strah od gubitka identiteta izazvat e snaan otpor bilo kakvom slamanju poistovjeenosti. Drugim rijeima, radije
biste osjeali bol - radije biste bili tijelo boli - nego skoili u nepoznato i prihvatili rizik gubitka poznatog, ali nesretnog ja.
Odnosi li se ovo na vas, promatrajte unutarnji otpor. Promatrajte
vezanost uz bol. Budite iznimno budni. Promatrajte osobito zadovoljstvo koje crpite iz vlastite nesree. Promatrajte prisilne osjeaje
koji vas navode da razgovarate ili mislite o tome. Otpor e prestati
ako ga postanete svjesni. Tada panju moete premjestiti na tijelo boli, ostati prisutni kao svjedok i tako potaknuti njegovu preobrazbu.
29